Vjerski odgoj / Hatice Çalış

NASLOV: Trebaju li djeca strahovati od Uzvišenog Allaha?

A1: U odgoju djece kao što potenciramo Allahovu ljubav, trebamo potencirati i strah od Allaha, dželle
ša'nuhu. Međutim, taj strah o kojem govorimo treba biti u značenju hašjeta, takvaluka i rahbeta.

TEKST:

Što više razvijamo svoju svijest o vjerskom odgoju, sve više primjećujemo da je to odgoj u čijem
središtu treba biti ljubav i koji treba realizovati s ljubavlju. Prije bi se djeci prijetilo Džehennemom
kadgod bi nešto pogriješili. Kadgod bi pali ili povrijedili se, govorilo bi im se: „Vidiš, ako se budeš
suprotstavljao majci, Allah će te tako kažnjavati!“ Kadgod bi se desilo da dijete ili mladić propusti
namaz ne bi se stavljao akcenat na to da je propustio priliku da bude u Allahovom, dželle ša'nuhu,
prisustvu, već bi se usmjeravalo na ono što će ga radi toga zadesiti na ahiretu. Odrasli te greške
najčešće nisu pravili u nastojanju da dijete poduče vjerskom odgoju. Više se radilo o
zloupotrebljavanju straha od Allaha, dželle ša'nuhu, kako bi se uspostavio vlastiti autoritet nad
djecom.

Nakon što smo se suočili sa negativnim rezultatima takve metode po pitanju vjerskog odgoja, počeli
smo tražiti alternativne načine. Budući da obrazovanje nije segment koji je neovisan o kulturi, te da u
našoj kulturi emocija straha ima veliki značaj, još uvijek ne možemo reći da smo baš uspješni u
uspostavljanju odgoja u čijem središtu su ljubav i jezik ljubavi. Ipak, vrlo je vrijedno i to što se u tom
pravcu trudimo. Želim zastati na pojmu „strah od Allaha“, kao jednom od osnovnih segmenata
vjerskog odgoja, a koji se veže za zastrašivanje, i time doprinijeti toj našoj zajedničkoj borbi.

Kako se upoznajemo sa strahovima?

Strah, kao emocija koja označava osjećaj brige i strepnje za nešto za šta postoji potencijalna
mogućnost da bi nam se moglo desiti, zapravo je potpuno prirodna ljudska emocija koja nas štiti i bez
koje dolazimo u stanje otvorene opasnosti. Međutim, kao i svaka druga emocija, tako i strah ima
svoje stepene jačine. Kao izrazit stepen straha koji negativno utječe na naše psihičko zdravlje
možemo navesti primjer fobija. Većina fobija ne veže se ni za kakvu realnu opasnost od predmeta
strahovanja. Međutim, osoba koja ima fobiju, i dalje ne može spriječiti svoje pretjerane emocije
prema određenom predmetu ili pojavi.

Značenje straha od Allaha, dželle ša'nuhu

No, dobro, da li ta emocija koju smo ukratko opisali ima svoje mjesto u našem odnosu prema Allahu,
dželle ša'nuhu? Ukoliko se prisjetimo definicije straha znamo da je to emocija koja se pojavljuje onda
kada postoji opasnost od predmeta, pojave ili situacije koji bi čovjeku mogli nanijeti štetu. Ukoliko je
potrebno strahovati od Allaha, dželle ša'nuhu, razmislimo onda o tome kakvu to štetu može, nama –
vjernicima, nanijeti Uzvišeni Allah? Ono što će sada svima pasti na pamet jeste to da ono što se želi
objasniti pod pojmom strah od Allaha, dželle ša'nuhu, jeste nešto sasvim različito od straha o kojem
smo prethodno govorili. Međutim, nije baš jednostavno izabrati prave riječi koje bi definisale taj
strah. Najveći uzrok tome jeste to što se termini koji se spominju u Časnom Kur'anu, kao što su: havf,
takva, hašjet i rahbet, svi jednako prevode kao „strah“. Ta nedostatnost u većini prijevoda čini da se u
ljuskim umovima te riječi smještaju samo u jednom značenju – strah. Premda, kada uvidimo njihovo
ponavljanje u ostalim vjerskim tekstovima, vidimo da se one odnose na različita značenja.

U jedno smo sigurni, bilo koja riječ koja se spominje u Časnom Kur'anu, a koja se dovodi u vezu sa
strahom, zasigurno ne znači da se Uzvišenog Gospodara trebamo bojati onako kako se bojimo lava ili
neke druge krvoločne zvijeri. Objašnjavajući strah od Allaha, dželle ša'nuhu, Ragib Isfahani je rekao:
„Ono na šta se misli pod pojmom 'strahovanje od Allaha, dželle ša'nuhu', jeste bježanje od
nepokornosti i biranje pokornosti.“ Prema tome, ne može se smatrati da se boji Allaha, dželle
ša'nuhu, ona osoba koja ne napušta griješenje.

Isfahani je hašjet spram Allaha, dželle ša'nuhu, objasnio kao vrstu straha koji se veže za poniznost i
poštovanje, te je obznanio da je izvor tog straha znanje. Za to je naveo primjer iz Časnog Kur'ana,
gdje Uzvišeni Allah, u 28. ajetu sure Fatir, kaže: „A Allaha se, među robovima Njegovim, boje učeni.“
Ako razmislimo o praktičnoj definiciji pojma „hašjet“ onda vidimo koliko je ustvari prijevod tog pojma
manjkav.

Cilj zbog kojeg sam navela sve te detalje jeste to da skrenem pažnju na to koliko mi zapravo, dok
tražimo odgovor na pitanje „Kakvo je mjesto straha od Allaha u vjerskom odgoju djece?“, ni sami ne
znamo u potpunosti kakav je to strah od Allaha, dželle ša'nuhu, koji se od nas traži u Časnom Kur'anu.
Kako nam Časni Kur'an obznanjuje, svi ljudi trebaju imati strah od Allaha, dželle ša'nuhu. Međutim,
vrsta straha koju treba imati osoba koja je nevjernik i nepokorna Uzvišenom Allahu i mu'min nisu
jednake.