Mudrosti Ibn Ataillaha es-Skenderija / dr. Muhammed S.

Ramadan el-Buti

Nismo siročad

U ovom broju našeg magazina, nastavit ćemo s objavljivanjem komentara čuvenih mudrosti
šazilijskog šejha Ibn Ataillaha es-Skenderija, kaddesallahu sirreh, koje potpisuje veliki učenjak
dr. Muhammed Se'id Ramadan el-Buti, rahmetullahi alejh. Nastavljamo od mjesta do kojeg smo
došli u prošlome broju.
Mudrost: Rastereti se od planiranja! Ne čini za sebe ono što je drugi za tebe već učinio!
U prethodnom broju smo došli do primjera imama Zejnulabidina, rahmetullahi alejh, kojeg je
šejh Muhammed Se'id Ramadan el-Buti, rahmetullahi alejh, spomenuo u komentaru.
Nastavljamo od mjesta do kojeg smo došli.

***

Da li je moguće da se neko od nas podvrgne citiranoj mudrosti, da podvrgne sve svoje osjećaje,
emocije i ponašanje tom o čemu ona govori?

Da li je, nakon što smo čuli mudrost: „Rastereti se od planiranja! Ne čini za sebe ono što je drugi
za tebe već učinio!“, lahak korak da po njoj postupamo, gledano sa psihološkog i emocionalnog
aspekta?

Iako je moj razum postao uvjeren u savjet koji se nazire iz te mudrosti, nakon njezina tumačenja
i obrazlaganja, jako je teško usmjeriti prema tome svoje emocije, jer generalno čovjek u svim
svojim poslovima i postupcima teži tome da on bude jedini taj koji će sebi postavljati ciljeve i
određivati želje i planove. Onda kada dođe do toga da mu se ne ispune želje, da mu ne ide po
planu, čovjek počinje osjećati nelagodu i tjeskobu u duši. Po glavi mu se počnu motati kojekakve
misli i ideje te kalkulacije i preispitivanja. Počinje se pitati šta je to učinio, a šta nije; šta je
zanemario, a što je trebalo da uzme u obzir... Tako, u tom slučaju, prilikom ibadeta se ne može
skoncentrisati, ne može postići slast i skrušenost... Kada sluša učenje Kur'ana Časnog, ne može
mu se prepustiti i uživati u tome.

S druge strane, ne može u takvome stanju da osjeti ni ljepotu života s porodicom, s djecom...
Biva neraspoložen, pa čak mu ni san ne dolazi na oči...

A koji je to put kojim se prevazilaze te poteškoće? Koja je to metoda kojom se može razum
potčiniti onome o čemu se govori u citiranoj mudrosti?

Put kojim se to postiže jeste učestalo spominjanje Uzvišenog Allaha – zikr. Dakle, treba
spominjati Uzvišenog Allaha, te biti u murakabi. A najbolji put da se to ostvari jeste pripisivati
blagodati njihovome darovatelju, tj. Njemu Uzvišenome. Čovjek se, sljedstveno rečenome, treba
neprestano podsjećati da sve blagodati potječu od Njega, te treba da svakodnevno uči Časni
Kur'an, uz razmišljanje.
Taj lijek povećava ljubav u srcu prema Allahu Uzvišenom, te se tako kod čovjeka povećava
svijest o Allahovoj mudrosti i oslanjanje na Njegovu milost i dobrotu. Ako musliman bude
ustrajan u konzumiranju tog lijeka, te bude postojan na tome putu, i bude istrajavao u klonjenju
grijeha i izbjegavanju svega onoga što je ružno, onda će moći svojom sviješću primiti taj savjet
Ibn Ataillaha, kaddesallahu sirreh, koji se očituje iz citirane mudrosti.

Vododjelnica, dakle, između spekultaivnog vjerovanja u citiranu mudrost, i praktičnog

postupanja i vladanja po njoj, jeste ustrajnost u konzumiraju lijeka o kojem smo govorili. Kada
se pređe razdaljina između teoretskog, spekulativnog vjerovanja, i praktičnog djelovanja i
postupanja, smanji i zatim iščezne, osoba će moći kušati slast citirane mudrosti. Tada će postići i
srčani spokoj i smirenost, te će živjeti i djelovati mirne i hladne glave.

Kad ti neko zakuca na vrata, noseći ti vijest da ti se dogodio neki problem u fabrici ili dućanu, ti
ćeš se početi preispitivati u vezi toga šta si u prošlosti činio. Pitat ćeš se da li si poduzeo sve
mjere u tome pogledu, da li nešto propustio učiniti, da li si učinio nešto što nisi trebao...
Naposlijetku, shvatit ćeš kako si, Allahu hvala, bio poduzeo sve ono što je bilo potrebno,
Allahovom podrškom, te kako si postupao prema svim sebebima prema kojima je trebalo
postupati. Tada ćeš postići smirenost u srcu te smireno zaspati, sa znanjem da problem nije
porijeklom od tebe i da rješenje nije u tvom domenu. Bit ćeš siguran da je rezlutat i ishod svega u
Allahovoj moći, te ćeš se tako smiriti.

Tvoje izvršavanje dužnosti kojima si obavezan, tvoje uzimanje u obzir svih onih mjera opreza
kojima te Uzvišeni Allah obavezuje, kao što će ti povećati ljubav prema Njemu, tako će ti
povećati i osjećaj oslanjanja na Njegovu mudrost, milost, te će te podstaknuti na to da budeš
teslim Njegovoj odredbi. Znat ćeš pouzdano da sve ono što ti Allah želi, da je to zapravo dobro
za tebe. Čak i ako to po vanjštini ne izgleda da je dobro, u biti se radi samo o dobru.

Kada budeš tako razmišljao, u srcu će ti se pojaviti smirenost, postići ćeš spokoj, i savjest će ti
biti mirna. Osmijeh će ti preplaviti lice, i bit ćeš u stanju blaženosti. Znaj da je to jedino čime
možeš postići spokoj u životu.

Ne mogu da zaboravim jedan događaj. Naime, jedne prilike sam se u vrijeme akšam-namaza
zatekao na periferiji Homsa. Zapravo, vraćao sam se u Damask. Otišao sam u obližnju džamiju,
džamiju Halida b. Velida, radijallahu anh, da obavim namaz. Nakon namaza, na izlazu džamije
sam zatekao nasmijanog čovjeka u skromnoj odjeći, od onih koje nazivaju dervišima. Prišao mi
je sav radostan i nasmijan, poselamio me i kazao:

- Budi sretan, zar ti nije dovoljno to što Allah, dželle ša'nuhu, u Časnom Kur'anu kaže:
„Allah je zaštitnik onih koji vjeruju, a nevjernici zaštitnika nemaju.“ (Muhammed,
11) Zar ti ovaj ajet nije dovoljan da neprestano skačeš i plešeš od radosti!? Zar da se
osjećamo napušteno i jetimima pored našeg Gospodara!?"

Nakon tih riječi je otišao. Poslije sam počeo razmišljati o tim riječima koje su na mene ostavile
veliki trag i shvatio da nema te situacije koju ne mogu vjernici riješiti ako se istinski u Njega
pouzdaju. Tada me je obuzela velika sreća. Predočimo sebi kolika je Allahova milost prema
nama, koliko nas On pomaže i štiti, te koliko se o nama skrbi! Kad sam promislio o tim
derviševim riječima, shvatio sam uistinu da su svi oni koji su udaljeni od Uzvišenog Allaha, koji
se nad Njim uznose, Koji Ga negiraju, poput napuštene siročadi o kojoj niko ne vodi brigu. Kad
sam promislio o tome kako ih poklapaju dunjalučke brige i problemi poput ogromnih valova i
kako ih nema ko odbraniti od njih, te kako nemaju kome pribjeći u naletima tih valova, smirim
se i opustim.

Iz riječi tog derviša, koji je u cijelosti bio preplavljen spokojom, od glave do pete, iz njegove
sreće i radosti se dalo nazrijeti da je on Allahov bliski rob koji Mu je teslim – predan i pokoran u
cijelosti. Nadam se da sva braća mogu to isto osjetiti. Mi smo ti koji smo se skrasili pod svodom
zaštite Uzvišenog Allaha, te smo tako pomoću Njegove dobrote i milosti postigli Njegovu pomoć
i podršku. To sve nam donosi mir i spokoj u dušu i srce.

Da, Uzvišeni Allah poručuje: „Allah je zaštitnik onih koji vjeruju, a nevjernici zaštitnika
nemaju.“ (Muhammed, 11) „Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na
svjetlo, a onima koji ne vjeruju - zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni
će biti stanovnici džehennema, oni će u njemu vječno ostati.“ (Bekare, 257)

Kada u to budeš uvjeren, te kada budeš prihvatio sve sebebe koji su šerijatom propisani, te koji
su potrebni i nužni, preplavit će te radost i obuzeti u cijelosti. Da li je moguće da te tada obuhvati
bilo kakav strah, bilo kakva briga u pogledu nečega od dunjaluka?
Kada te taj nur jekina prožme, obuzet će te ljubav prema Njemu. Moguće je čak da će te obuzeti
tolika radost, da nećeš moći ostati miran na jednome mjestu. Kada čuješ sljedeće bejtove, koje
često recituju naši učači ilahija i kasida, tebe će obuhvatiti velika sreća i ogromna radost:

Budi s Allahom (izvršavaj Allahove propise), vidjet ćeš kako je Allah s tobom

Svega se, mimo Njega, prođi, i čuvaj se pohlepe

Ne nadaj se nikome osim Njemu

Zalivat će te Onaj Koji te u zemlju zasadi

Kad ti On dadne, da li ti može oduzeti neko?

I ko ti može dati, kada ti oduzme On?