STABILNOST I DINAMIKA KONSTRUKCIJA

Teorija konstrukcija
Statika konstrukcija
Dinamika konstrukcija
Stabilnost konstrukcija

STABILNOST KONSTRUKCIJA

1. Pojam stabilnosti konstrukcija

Definicija: Stabilnost je svojstvo konstrukcije da se odupre slučajnim dejstvima i da samostalno

uspostavi, potpuno ili djelimično, svoj prvobitni položaj ili oblik ravnoteže u deformisanom
stanju kada slučajna dejstva iščeznu.

U saglasnosti sa ovom definicijom razlikujemo stabilnost položaja konstrukcije i stabilnost

oblika ravnoteže u deformisanom stanju.

Položaj konstrukcije i oblik ravnoteže u deformisanom stanju smatraju se stabilnim, ako se pri
svakom, proizvoljno malom, mogućem poremećaju ravnoteže i proizvoljno malim brzinama
saopštenim konstrukciji, pojave mala odstupanja položaja i oblika ravnoteže.

Položaj konstrukcije i oblik ravnoteže u deformisanom stanju smatraju se nestabilnim, ako pri
proizvoljnom, ma kako malom mogućem poremećaju ravnoteže i pri kako malim početnim
brzinama, dođe do odstupanja istraživane ravnoteže i umjesto tendencije povratka u početno
stanje dođe do novog položaja ili do novog oblika ravnoteže u deformisanom stanju.
Prema tome, određivanje stabilnosti ravnoteže konstrukcije ocjenjuje se prema
karakteru njenog kretanja usljed proizvoljno malih poremećaja. Ako je stanje
konstrukcije pri ovakvim poremećajima blisko početnom stanju i ako se poslije
prestanka poremećaja početno stanje uspostavlja, u elastičnom području naprezanja
potpuno, a u plastičnom području djelimično, tj. ako se pojavi tendencija uspostavljanja
početnog stanja, tada se takvo stanje konstrukcije smatra stabilnim.

Prelaz konstrukcije iz stabilnog u nestabilno stanje naziva se gubitak stabilnosti.

Odgovarajuće stanje konstrukcije naziva se kritično stanje konstrukcije, a njemu
odgovarajuće opterećenje kritično opterećenje.

Stabilnost položaja konstrukcije

Do gubitka stabilnosti položaja dolazi poslije promjene spoljašnjih sila kada

konstrukcija ne može više zadržati svoj prvobitni položaj, pa ga mora promjeniti. Takvi
su slučajevi sa preturanjem ili klizanjem potpornog zida, vodotornja i sličnih
konstrukcija. U ovim sličajevima dolazi do narušavanja ravnoteže spoljašnjih sila koje
djeluju na konstrukciju, sa mogućnošću uspostavljanja ravnoteže tek u novom položaju
konstrukcije.
Radi boljeg razumjevanja
fenomena stabilnosti položaja
razmatraće se položaj kuglice
na dnu udubljene sfere, na
vrhu ispupčene sfere i na
horizontalnoj ravni.

Stabilan                                      nestabilan   indiferentan položaj ravnoteže
Razmotriće se ploča na dva oslonca pri čemu oslonac a može imati samo reakciju
usmjerenu naviše, što predstavlja primjer jednostrane veze. Pomjeranje koje ovako
oslonjena ploča dopušta, jeste obrtanje ploče oko oslonca a u smjeru kazaljke sata.
Ploča se nalazi u stabilnoj ravnoteži sve dok na nju dijeluje samo sopstvena težina. Ako
se poslije malog obrtanja ploče u smjeru kazaljke časovnika, prepusti ploča sama sebi,
sopstvena težina će vratiti ploču u početni položaj.
Ako se u tački c nanese horizontalna sila P, ravnoteža
ploče ostaje i dalje stabilna sve dok reakcija oslonca a
ostane usmerena na gore, to jest sve dok je proizvod
Ph manji od proizvoda GL/2. Kada je P=GL/2h,
reakcija oslonca a postaje nula, rezultanta sila P i G
prolazi kroz oslonac b, pa će doći do kritičnog stanja
koje je uslovljeno kritičnom silom P=Pkr.
Od inteziteta sile P zavisi da li je položaj ploče
stabilan ili nestabilan
Ph-GL/2+YaL=0 Ph+YaL=GL/2
Ph<GL/2
Ph=GL/2 Ya=0
Pkr= GL/2h
Stabilnost položaja konstrukcije obezbjeđuje se elementarnim statičkim proračunom.

Stabilnosti oblika ravnoteže u deformisanom stanju

Pod dejstvom određenih početnih opterećenja konstrukcija zauzima prvobitni oblik
deformacije. Do gubitka stabilnosti oblika ravnoteže konstrukcije u deformisanom
stanju dolazi, kada pri određenim vrijednostima opterećenja postane prvobitni oblik
deformacije nestabilan, pa prinudno prelazi u drugi oblik, suštinski različit od
prvobitnog. Nastupa grananje (bifurkacija) mogućih ravnotežnih stanja, pri čemu je
jedno stanje nestabilno.
Prikazana su dva primjera grananja sa gubitkom stabilnosti, kada u trenutku grananja
(bifurkacije) malim priraštajima opterećenja odmah odgovaraju velika pomjeranja.
Za razliku od gubitka stabilnosti položaja, ovdje se narušavaju uslovi
ravnoteže između spoljašnjih i unutrašnjih sila koji su odgovarali prvobitnom
obliku deformacije, a koji se uspostavljaju veoma brzo (skoro trenutno) u
novom obliku deformacije.

Kritično opterećenje je granica grananja

(bifurkacije) oblika ravnoteže kada se
poslije gubitka stabilnosti prvobitnog oblika
ravnoteže pojavi novi oblik kod kojeg
malim priraštajima opterećenja odgovaraju
velika pomjeranja.
Dakle, kritično opterećenje je opterećenje
pri kome dolazi do grananja (bifurkacije)
oblika ravnoteže.