UNIVERZITET CRNE GORE

GRAĐEVINSKI FAKULTET
PODGORICA

SEMINARSKI RAD
SPECIFIČNOSTI PRORAČUNA SILOSA/REZERVOARA

Studenti: Eldin Mulabegović 1/22

Ermin Agovic 3/22
Gojko Drljača 4/22
Nevenka Bubanja 17/22

Čelične konstrukcije inženjerskih objekata, prof. dr. Biljana Šćepanović

Sadržaj

1. Uvod 3
2. Vrste i oblici 3
3. Projektovanje silosa 5
4. Pogodan prostorni raspored silosnih ćelija 6
5. Načini protoka sipkog materijala pri pražnjenju silosa 9
6. Opterećenja zidova i dna silosnih ćelija 14
7. Proračun silosa/rezervoara 16
8. Reference 19
1. Uvod
Silosi i rezervoari su danas najsavremeniji objekti za skladištenje zrna, fluida i slično. Osnovna
razlika između silosa I rezervoara je u materijalu koji se skladišti. U rezervoarima skaldištimo
tečnosti, a u silosima sipke materijale.
Osnovna opterećenja silosa su sopstvena težina, snijeg i vjetar.
EC definiše silose kao ,,posude’’ u kojima se skladišti materijal, a podrazumijeva se da taj material
pada gravitaciono i da posude mogu biti lijevci, bunkeri…
Silosi su konstrukcije kod kojih važi: h>1,5D (h-visina, D-prečnik osnove) i kod kojih linija koju
pravi ugao unutrašnjeg trenja presijeca valjak silosa. Ako ta linija pada van valjka silosa onda je to
bunker. Trenje pri proracunu opterećenja kod silosa uzimamo, a kod bunkera ne uzimamo
Projektovanje konstrukcije silosa je posao koji se definiše prema samom zahtjevu i svrsi
uskladištenog materijala u silosu, mjestu… Postoji veliki broj parametara koje je potrebno uzeti u
obzir a greške pri projektovanju nerijetko za posljedicu imaju krah konstrukcije. Norme daju
smjernice za projektovanje silosa kojima su pokriveni najčešći slučajevi koje bi trebalo razmotriti.
Međutim, sam proces od početka do kraja projektovanja silosnih konstrukcija je kompleksan.
Projektant treba poznavati prirodu ponašanja same konstrukcije silosa i uskladištenog materijala
da bi bio sposoban izbjeći eventualne katastrofalne posljedice do kojih bi moglo doći u slučaju i
sitne greške u proračunu. Stoga, za praktične svrhe, norme treba shvatiti kao osnovne uslove koje
treba zadovoljiti, a dodatnom edukacijom i specijalizacijom postići optimum kod projektovanja
konstrukcija silosa.

Skladištenje fluida i zrnastih materijala u rezervoarima i silosima vrlo je ekonomično i korištenje

rezervoara i silosa je usvojeno u praksi. Izgradnja silosa i rezervoara dugi niz godina je jedna od
tema istraživanja mnogih inženjera. Pokazano je prema dugogodišnjem iskustvu na broju
različitih vrsta silosa i rezervoara da će svaka pružiti zadovoljavajuću uslugu ako se sama vrsta
ispravno konstruiše. To je dobro dok je inženjer proučio tipove i pojedinosti o izgradnji koje će
osigurati trajnost konstrukcije.

2. Vrste i oblici
Silosi
Standardni oblici ćelija kružnog poprečnog presjeka u vidu konusa ili cilindar-konusa, sa
centričnim ili ekscentričnim položajem ispusnog otvora.
Šema skladišnih ćelija kružnog poprečnog presjeka sa centričnim I ekscetričnim ispusnim
otvorima.
S obzirom na mjesto gdje se montiraju, silosi mogu biti:
Unutrašnji silosi – bez krova
Spoljašnji silosi – sa krovom
S obzirom na nacin izvođenja dna silosa i način pražnjenja:
Silosi sa ravnim dnom
Silosi sa kosim dnom (konusni silosi)

Rezervoari
Podjela
 Prema položaju:
Nadzemni
Podzemni

Prema geometriji:
Stojeći cilindrični
Ležeći cilindrični
Sferni

3. Projektovanje silosa

Opšte o projektovanju silosa

Projektovanje silosa jedan je od najvećih izazova za projektante, jer složeno ponašanje silosa
može biti izuzetno teško predvidljivo s obzirom na geometriju, uslove oslanjanja i svojstva
uskladištenog materijala. Projektovati skladišnu ćeliju ne znači samo proračunati dimenzije
konstrukcijskih elemenata, nego i proučiti geometrijske oblike objekta, položaj i veličinu
ispusnog otvora s opremom za punjenje i pražnjenje skladišnog prostora. Potrebno je adekvatno
procijeniti statički pritisak i pritisak zbog proticanja materijala tokom pražnjenja, te dinamičke
efekte. Nejednolika djelovanja, toplotne uticaje i uticaje zbog nestandardne fabričke
proizvodnje takođe treba uzeti u obzir. Problem nesmetanog pražnjenja skladišnih ćelija nije
tačno riješen, a može se najuspješnije riješiti propisanim ispitivanjima uz velike finansijske
izdatke. Problematika projektovanja silosa obuhvaćena je u EN 1991-4 , EN 1993-4-
1 i EN 1993-1-6 . EN 1991-4 , daje projektantu pojednostavljenja koja omogućuju uzimanje u
obzir inače komplikovane slučajeve opterećenja i ponašanja silosa, kao što su nesimetričnost
pri punjenju i pražnjenju, te u zamjenu za potrebna ispitivanja daje gotove parametre
materijala. Danas evropske norme donose podjelu silosa prema načinu proračuna vertikalnih
zidova silosa,pri čemu se uvodi pojam „vitkost silosa“ (odnos visine ćelije i prečnika upisanog
kruga baze ćelije). Klase silosa prema vitkosti i prema postupku proračuna su : - silosi velike
vitkosti - silosisrednje vitkosti - zdepasti silosi - vrlo zdepasti silosi s ravnim dnom. Na osnovu
navedene podjele provodi se i vrednovanje djelovanja na silos te konstrukcijski proračun silosa.
Jedan odnajkritičnijih slučajeva opterećenja (djelovanja) na silos je opterećenje pri pražnjenju
silosa. Način proračuna i uzimanja u obzir opterećenja pražnjenja uveliko zavisi od načina
protoka uskladištenog materijala koji se pojavljuje tokom pražnjenja. Potrebno je iskustvo i
velika pažnja da bi se tačno odredio način protoka koji zavisi od velikog broja parametara,
uključujući svojstva uskladištenog materijala, geometrijske karakteristike i konstrukcijsko
projektovanje. Poznavanje mehaničkih svojstava rasutih materijala je bitno jer svojstva trenja i
kohezije variraju s obzirom na vrstu uskladištenog materijala. Ta svojstva značajno utiču na
ponašanje materijala.Dodatno, svojstva protoka mogu značajno varirati s promjenama velikog
broja parametara, uključujući veličinu čestica, vlagu, temperaturu i konsolidacijske pritiske.
Promjenjivost ovih parametara ukazuje na činjenicu da je ispitivanje stvarnih svojstava
uskladištenog materijala veoma važno. Uzimajući u obzir projektovanje geometrije silosa,
potencijalni problemi uključuju stvaranje svoda (tzv. zasvođavanje, eng. arching) preko otvora
ispusta, formiranje cjevaste rupe kroz materijal (eng. ratholing/piping) i sam način protoka
tokom pražnjenja.

Sklonost rasutog materijala zasvođavanju ili formiranju cjevaste rupe je prvenstveno

povezano s njegovom kohezivnošću, dok način protoka tokom pražnjenja zavisi od ugla
unutrašnjeg trenja materijala i trenja koje se pojavljuje između materijala i silosa.

Cilj projektovanja geometrije silosa je postizanje optimuma između iskoristivosti kapaciteta

silosa i ukupnih troškova izgradnje. Konstrukcijsko projektovanje silosa, uključuje odabir
optimalnog ugla lijevka i minimalne dimenzije ispusta. Upravo je to problematika koja se mora
svladati kod projektovanja silosa, uz razmatranje načina protoka pri pražnjenju i posljedičnih
pritisaka na silos.

4. Pogodan prostorni raspored silosnih ćelija

Skladišne ćelije kružnog poprečnog presjeka najekonomičniji su oblik ove vrste objekata, s
obzirom da su u svojim konstruktivnim elementima pretežno, ako ne i isključivo, izložene
naprezanjima, tako da je i utrošak ugrađenog materijala najmanji po 𝑚3 skladišnog
prostora.
Baterije sastavljene od niza cilindričnih skladišnih ćelija, skupi su i složeni
investicioni zahvati. Punjenje ćelija obavlja se obično iz centralne zgrade putem lifta i
različitih vrsta transportera, gumenih, pužastih i drugih, ugrađenih u vrhu skladišnih
ćelija. Međuprostori se mogu koristiti kao skladišta, ali pri tome valja imati u vidu da se
u praznim osnovnim ćelijama mogu javiti i radijalni pritisci, prouzrokovani nasutim
materijalom u međuprostorima, što bitno ugrožava stabilnost osnovnih ćelija i iziskuje i
znatno pojačanje zidova osnovne konstrukcije ćelija.
Baterije cilindričnih skladišnih ćelija mogu se konstruisati i po prostornom rješenju i
težem rješenju, koje se rijeđe može vidjeti u praksi.Punjenje skladišnih ćelija odvija se na
sličan način kao u prethodnom slučaju. Konstrukcije zidova, kojima se pojedine ćelije
spajaju u cjelinu i formiraju pomoćni skladišni prostori znatnih zapremina, izložene su
naponima savijanja, što povećava i masu ugrađenog materijala,samim tim i cijenu objekta.

Šema baterije silosa kružnog poprečnog presjeka

 Šema baterije silosa pravougaonog poprečnog presjeka

Dobra iskorištenost raspoloživog prostora postiže se konstrukcijom baterija skladišnih

ćelija kvadratnog ili pravougaonog poprečnog presjeka. Punjenje ćelija sipkim
materijalom odvija se i u ovom slučaju preko lifta u centralnoj zgradi i
podužih transportera ugrađenih u vrhu skladišnih ćelija.

Baterije skladišnih ćelija su vrlo fleksibilne u pogledu jednokratnog uskladištenja

raznovrsnih sipkih materijala, što se postiže odgovarajućim podešavanjem opreme za
punjenje i pražnjenje ćelija. Dimenzije konstruktivnih elemenata svih skladišnih ćelija
određuju se prema osobinama najnepovoljnijeg materijala predviđenog za uskladištenje.
 5. Načini protoka sipkog materijala pri pražnjenju silosa

Kod projektovanja silosa neophodno je proanalizirati različite velicine dimenzija silosa

(vitkosti), geometrijske oblike lijevka i postupke pražnjenja, jer sve naveden utiče na
proračunske situacije koje se moraju razmotriti.
Pritom je potrebno analizirati načine protoka materijala tokom pražnjenja, a koji se mogu
kategorisati kao:
- masivan protok
- dimnjački protok → a) cjevasti protok b) mješoviti protok
- prošireni protok
Legenda:
1. Masivan protok
1. masivan protok 2. cijevasti protok 3. mješoviti 2. Dimnjački protok
3. Sav sipki materijal u
kretanju

4. Protok
5. Granica protoka kanala

6. Nepomično
7. Efektivan prenos

8. Efektivan lijevak

Osnovni načini protoka

U slučaju masovnog protoka, cijeli sadržaj silosa je u pokretu tokom pražnjenja.

Masovni protok je moguć jedino u slučaju strmih i glatkih zidova lijevka i ako se materijal
prazni kroz cijeli otvor ispusta. Ako su zidovi lijevka plitke (ravne) i hrapave, pojavit će se
dimnjački protok. U slučaju dimnjačkog protoka, u pokretu je jedino dio materijala koji se
nalazi u području iznad ili u okolini ispusta. Materijal uz zidove silosa miruje i naziva se
'mrtva' ili nepomična zona. Taj se dio materijala može isprazniti jedino kada je silos ispražnjen
i to se radi najčešće mehanički. Granica protočnog kanala može sjeći površinu zida tokom
punjenja, tako da je moguće vidjeti dimnjački protok promatrajući s vrha silosa.
 Međutim, moguće je i da se granica protočnog kanala pojavi niže, tako da dimnjački protok
nije moguće zamijetiti. Uz način protoka, od velike je važnosti procijeniti je li protok centralan
ili postoji ekscentricitet prilikom pražnjenja silosa. Procjena učinaka ekscentričnog pražnjenja
u odnosu na procjenu učinaka centričnog pražnjenja izuzetno je složena.
Prednosti masovnog protoka:
-protok je jednolik
-lakše je predvidjeti polje
naprezanja
-iskorišten je cijeli skladišni
kapacitet Silosa

-nema pojave formiranja

cjevaste rupe unutar materijala
-nema zastajanja materijala

Nedostaci:
-abrazija (habanje zidova)
-veći pritisci na zidove silosa
-veća zahtjevna visina

Prikaz punog i praznog silosa

Masovni protok
Kako je već rečeno, pri masovnom protoku cijeli sadržaj silosa je u pokretu tokom pražnjenja
te je omogućeno potpuno pražnjenje silosa. Masovni protok predstavlja neke očite prednosti, a
jedna od bitnijih je da je zagarantovano kompletno pražnjenje sadržaja silosa. Kada je ispravno
projekovano, masovni protok može ponovno promiješati sipke materijale koje su se možda
segregiraletokom punjenja silosa. Iz toga se razloga preporuča za skladištenje ugljena i ostalih
materijala sklonih segregaciji. Pri masovnom isticanju, materijal koji je prvi unutra pri
punjenju, prvi je vani pri pražnjenju. Masovni protok omogućava materijalu da se giba po
visini silosa bez nastajanja kanala. To onemogućava stagniranje i efekt segregacije materijala u
silosu. U masovnom protoku može takođe doći do zastoja protoka ako se stvori svod nad
otvorom ispusta. To se događa ako je otvor premalen u odnosu na veličinu čestica materijala
(začepljenje koje uzrokuje blokiranje protoka).
Masovni protok može uzrokovati vibracije silosa tokom pražnjenja, koje mogu biti veoma
opasne.

Ugao konusnog dijela od horizontale, je između 68˚-72˚, zavisno od uskladištenog

materijala. Otvor ispusta mora biti odgovarajuće veličine da spriječi formiranje svoda, ali i da
omogući zahtijevanu stopu protoka.

Pritisci na zidove silosa pri masovnom protoku

Na početku procesa pražnjenja lijevka masovnim protokom, sve čestice su u pokretu te se
uslovi naprezanja u lijevku mijenjaju. Počevši od teorijskog vrha lijevka, prevladava pasivno
stanje (polje) naprezanja. Kada sipki materijal teče kroz konvergirajući lijevak, pritisnuta je
horizontalno, dok se vertikalno naprezanje smanjuje zbog protoka prema dolje. Dakle,
naprezanja koja djeluju u horizontalnom smjeru postaju veća (veliko glavno naprezanje djeluje
horizontalno u osi lijevka). U vertikalnom dijelu silosa aktivno stanje naprezanja ostaje
nepromijenjeno ako nisu prisutne lokalne konvergencije (zbog udubljenja, umetaka i slično). Na
prelazu iz aktivnog u pasivno polje naprezanja (prelaz iz cilindričnog u konusni dio silosa s
masovnim protokom) pojavljuje se lokalni lom u dijagramu naprezanja. Pasivno stanje
naprezanja ostaje i ako je pražnjenje zaustavljeno.
τ = µ× 𝜌

τ – tangecijalni pritisak na stijenku

µ- koeficijent trenja
ρ- normalni pritisak na zid

Slika. Prikaz djelovanja pritiska na zid

Opšte o dimnjačkom protoku
Silosi s dimnjačkim protokom uobičajeno imaju zdepaste lijevke ili ravno dno, te skladište
više materijala nego silosi s masovnim protokom iste ukupne visine i prečnika. Prednosti
manjeg ispusta i redukovanog ukupnog troška čine dimnjački protok atraktivnim rješenjem u
određenim prilikama, npr. kada segregacija materijala ne predstavlja problem. Presudno je pri
projektovanju silosa s dimnjačkim protokom izbjeći nepravilan protok, formiranje cjevaste
rupe (eng. ratholing) i osigurati potpuno istiecanje materijala tokom pražnjenja. Silosi s
dimnjačkim protokom koriste se za skladištenje zrnastijih materijala, gdje nema problema s
propadanjem materijala. Način pražnjenja je takav da materijal koji je prvi unutra pri punjenju,
zadnji ide vanpri pražnjenju. Tokom pražnjenja stvara se kanal u sredini te taj materijal prvi
teče, a okolni materijal se slijeva u kanal postepeno kako se silos prazni. Dio materijala koji
ostaje uz zidove silosa naziva se 'mrtva' ili nepomična zona, Ugao lijevka od horizontale za
dimnjački protok se kreće od 45˚-60˚. Silosi s dimnjačkim protokom su oko 20-30% jeftiniji
od onih s masovnim protokom. Jeftinije da, ali imajau više nedostataka.
1. Tokom punjenja 2. Nakon pražnjenja Prednosti:
-manja visina silosa

Nedostaci:
-formiranje cjevaste rupe ako je
materijal kohezivan
-stvrdnjavanje materijala

-zahtjevan redosljed pražnjenja

-kolaps silosa
-ograničen skladišni kapacitet
silosa

Slika Dimnjački protok materijala

Pritisci na zidove silosa pri dimnjačkom protoku

Budući da nema protoka materijala uzduž zidova lijevka (osim možda pri pražnjenju silosa
na samom kraju procesa), razumno je u većini slučajeva razmotriti da su normalni pritisci na
zidove lijevka jednaki onima koji se pojavljuju tokom punjenja silosa.
 To podrazumijeva da nije potreban dodatan proračun za lijevak silosa. Takođe je bitno da
nema samoizazvanih vibracija silosa koje mogu uticati na vrijednosti pritisaka, a koje nastaju
urušavanjem prvobitno neaktiviranog materijala tokom pražnjenja.

Numerička naliza silosa sa lijevkom nagiba 30°

Slika 5.8. Dijagrami pritisaka pri pražnjenju i geometrijski prikaz silosa

Prošireni protok
Prošireni protok materijala iz silosa je protok kod kojega donji dio lijevka silosa ima zidove
koji su dovoljno strmi i dovoljno glatki da se na njima javlja protok, dok su zidovi u gornjem
dijelu lijevka ili preblage ili prehrapave za javljanje protoka. Ako je utvrđeno da je ispust
dovoljno velik da ne dođe do pojave zasvođavanja i samoizazvanih vibracija tokom pražnjenja,
može se zaključiti da su u cilindričnom dijelu silosa i u gornjem dijelu lijevka gdje nema protoka
uzduž zidova lijevka, opterećenja jednaka onima nastalima zbog dimnjačkog protoka. Nadalje,
donji dio lijevka, gdje postoji protok uzduž zidova lijevka, može biti projekovan kao u slučaju
lijevka s masovnim protokom. Prošireni protok se razvija kada je lijevak s masovnim protokom
smješten ispod lijevka s dimnjačkim protokom. Lijevak s masovnim protokom se projektuje
radi aktiviranja dovoljno velikog protočnog kanala u lijevku s dimnjačkim protokom, bez
formiranjacjevaste rupe. Ovaj način protoka može biti pogodan za silose velikog promjera.
 Uzroci ometanja protoka materijala

Najveći problemi dolaze kod pražnjenja silosa pri čemu se često stvaraju čepovi. Zatim je
velik problem ljepljivost materijala kao i sama vlažnost.
Poređenje različitih oblika skladišnih ćelija u pogledu mogućnosti stvaranja svodova u
uskladištenom materijalu mora se uvijek izvoditi na konstrukcijama istih razmaka zidova.
Ako se upoređuju konstrukcije lijevaka sa različitim razmacima zidova pogrešno će se
zaključiti da se ugrađivanjem jednog vertikalnog zida lijevka može samo povećati opasnost
stvaranja čepova u uskladištenom materijalu. Grafičkim prikazom dva lijevka, jednog sa oba
kosa zida i drugog sa kosim i vertikalnim zidom, pri čemu su u oba slučaja zidovi na istom
razmaku, dokazano je jednostavnim grafičkim postupkom da je polumjer R krivine svoda uvijek
veći kod lijevaka sa jednim vertikalnim zidom nego kod lijevaka sa oba kosa zida, što znači da
je i opasnost začepljenja sipkog, granulisanog materijala u ovima manja, kako to praksa
nedvosmisleno i dokazuje.

6. Opterećenja zidova i dna silosnih ćelija

Opterećenja opšteg karaktera
Osnovna opterećenja silosa, kao što su sopstvena težina konstrukcije i opreme, atmosferski
uticaji (snijeg, vjetar), seizmički uticaji, obuhvataju se proračunom na način kako je to
uobičajeno i kod drugih konstrukcija, tako da posebni komentari nisu potrebni.

Opterećenja uskladištenim sipkim materijalima

Pored navedenih opterećenja, silosi su izloženi posebnim opterećenjima uskladištenim ma-
terijalom.
Dok se kod bunkerskih ćelija, kod kojih je ugao φ unutrašnjeg trenja materijala presijeca
gornju površinu nasutog materijala, trenje nasute mase o zidove ćelije se zanemaruje, u
suprotnim vrijednostima trenje se ne smije zanemariti. Ako bi se sile trenja materijala
zanemarile, dobile bi se velike, nerealne vrijednosti za vertikalni pritisak pv i horizontalni
potisak 𝑝𝐻 koje ne odgovaraju stvarnim, mjerenim vrijednostima.
 Opterećenja silosa nasutim, sipkim materijalima

Opterećenja silosa nasutim, uskladištenim materijalom, prikazana slikom obično su

definisana nacionalnom tehničkom regulativom. Široko primjenjivanim, provjerenim i
pouzdanim, pogodnim za primjenu i u domaćoj praksi, američkim standardom ACI 313-77
za proračun i konstrukciju silosa, dopušta se određivanje opterećenja na dva načina:
klasičnom po Jannsen-u i savremenijem po Reimbert-u, uz uvođenje sila trenja o zidove
ćelije silosa.

Slika Šema opterećenja silosne ćelije kružnog poprečnog presjeka

7. Proračun silosa/rezervoara

U tabeli je prikazana klasifikacija silosa u zavisnosti od kapaciteta težine skladištenog materijala.

Klasa 1 – Silos nosivost 10 – 100 tona.
Klasa 3 – Silos nosivosti do 200 do 5000 tona u zavisnosti od načina oslanjanja, ekscentriciteta
otvora lijevka u odnosu na osu silos i nesimetričnog punjenja
Klasa 2 – Svi ostali silosi
Ovim standardom nisu obuhvaćeni silosi kapaciteta manjeg od 10 tona.

Za svako granično stanje (GSN i GSU) mora da se ispuni uslov: Sd ≤ Rd

Zamor u materijalu se ne uzima u proračun kod silosa klase 1.
Usled korozije zid silosa smije da se haba najviše 2mm.
Analiziraju se silosi kao površinski nosači u EN 1993-1-6.
Kod silosa klase 3 obavezno je unutrašnje sile i momente izračunati numerički odnosno metodom
konačnih elemenata.
Kod silosa klase 2, pod uslovom da su opterećenje i oslanjanja nesimetrična, mogu se koristiti
dvije alternativne metode analize:
1) Teorija površinskih nosača
2) Numerička metoda (analiza konačnih elemenata)
Za silose klase 2 i 3 geometrijsku imperfekciju je potrebno uzeti u obzir. Geodetska kontrola
dimenzija je obavezna nakon svakog ugrađenog segmenta.
Za poligonalni oblik silosa važi standard EN1993-1-7.

Kod proračuna silosa, materijal smatramo kao jednodimenzionalni, tj bez uticaja Poasonovog
koeficjenta.

Kod rezervoara imamo takođe 3 klase, a to su:

Klasa 1 – Skladišti se samo voda
Klasa 2 – Skladišti se tečnost srednje količine koji je zapaljiv ili koji može biti opasan za vodu
(zagađuje vodu) u gradskoj sredini
Klasa 3 – Skladišti se zapaljiv ili toksičan fluid u velikim količinama u gradskoj sredini. Tokom
punjenja/pražnjenja moraju se preduzeti određene mjere

U proračunu rezervoara se uvodi novi parcijalni faktor u zavisnosti od fluida koji se skladišti.
Ne treba se raditi interakcija opterećanja od snijega i od korisnog opterećenja.
Kod rezervoara klase 1 primjenjuje se teorija površinskih nosača.
Kod rezervoara klase 2 primjenju se teorija površinskih nosača i numerička analiza (metoda
konačnih elemenata)
Kod rezervoara klase 3 primjenju se numerička analiza (metoda konačnih elemenata)
8 References
EN1993-4-1
EN1993-4-2
http://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/0543-0798/2008/0543-07980803030t.pdf
https://core.ac.uk/download/pdf/198156515.pdf