Komedija je vrsta dramskog književnog djela u kojem se mane i neispravnosti

pojedinca ili nekog društva ,veće ili manje zajednice,pokazuju na smiješan način.
U  njoj se ismijavaju osobine kao sto su
hvalisanje,škrtost,kukavičluk,ljubomora,oholost.
S obzirom na tematiku,stil komedije je po pravilu jednostavan,živ,jasan,duhovit.
U komediji postoji više lica i zapleta,a rasplet je gotovo uvijek sretan i završava
pobjedom pravde.
Vrste smijeha :
-Humor - najblaži oblik smijeha, a karakterizira ga osjećaj simpatije (smijeh kroz
suze)
PRIMJER :
„STROBIL : Gospodar je pokupovao na pijaci sve što treba,najmio je sve kuhare i sve
sviračice,pa mi je naredio,da sve to podijelim na dva dijela.
ANTRAKS : Mene,Bogami,nećeš da podijeliš – to da ti odmah kažem; a ako hoćeš da
idem ucijelo to je druga stvar.“
-Ironija -  diskretna poruga, koja se sastoji u kazivanju riječi čije značenje je suprotno
od  onog što se zaista misli.
PRIMJER :
„EUKLION : Nemoj sada da promjeniš ime i od Vere postaneš Nevjera.“
-Sarkazam - pojačana ironija, oštra poruga.Polazište joj je negativan stav prema
onomu kojem je upućena.
PRIMJER :
„STAFILA : Ovdje kod nas,dao Bog,lopovi nemaju šta ni da traže-kuća je puna samo
praznine i prašine.“
-Groteska - karikaturalno fantastična i iskrivljena slika stvarnosti, koja izaziva
komične reakcije, ali može i zastrašiti
-Satira – napad na pojedinaca ili zajednicu,na osnovu neke mane, karakterne osobine,
uvjerenja i sl.
PRIMJER :
„STROBIL: Znaš li ti da kremen nije tako tvrd kao što je taj starac?
ANTRAKS : Ta šta govoriš?
STROBIL : Kažem ti cijelu istinu.On kad vidi da mu iz odžaka izlazi dim,kuka da je
propao i zove i bogove i ljude u pomoć.Kad liježe da spava,on metne mijeh na usta.
ANTRAKS : Zašto to?
STROBIL : Da u spavanju ne bi izgubio što od svoje duše.On plače čak i za vodom
koju prosipa dok se umiva.“

Izvori smijeha :

1. komedija karaktera (komična situacija koja nastaje zbog karaktera koji su smiješni
zbog neke svoje mane ili zbog pretjeranosti)

U Plautovoj komediji prisutna je komedija karaktera u liku Eukliona kod kojeg je

naglašena njegova škrtost i opsjednutost materijalnim, no sve to kroz duhovite
histerizacije. • Također se susrećemo s komedijom intrige kada Euklion odlučuje svoju
kćer udati za bogatog starca ne mareći za njezine osjećaje i uopće ne znajući da je
trudna s Megadorovim rođakom Likonidom.

2. komedija intrige (komični efekti koji su nastali na temelju zapleta koji je proizašao
zbog nepažnje, nerazumijevanja ili nesporazuma)

Ova komedija ima dosta jednostavnu i linearnu radnju, a karakteriše je humor koji
proizlazi iz nesporazuma. Do vrhunca dolazi kad Likonid odlazi Euklionu priznati mu
da je silovao njegovu kćerku. Pronalazi starca koji je upravo primjetio da mu je
dragocijeni ćup s blagom ukraden i koji zato viče iz sve snage zbog nasilja koje se
odigralo. Likonid, koji se osjeća krivim, veruje da Euklion misli na nasilje koje je sam
Likonid izvršio nad Fedrijom. Međutim, Euklion ne zna ništa o tome šta se dogodilo
njegovoj ćerki, a Likonid ne zna ništa o krađi Euklionovog ćupa. Tako njih dvojica
započinju razgovor pun nesporazuma i zabune, komičan za publiku, koja dakako zna
za oba događaja i stoga prepoznaje izvor zabune. Pri tom i jedan i drugi sve vreme
koriste ličnu zamjenicu ženskoga roda (ona), no za Eukliona ona označava ćup
(aulula), a za Likonida djevojku (puella).

3. komedija situacije (komični efekt proizlazi iz neobičnih, nepredviđenih i

neočekivanih situacija)

Komediju situacije u komadu „Aulularia“ nalazimo u dijalogu Eukliona i Likonida u

kojem obojica misle da govore o istom, a zapravo jedan misli na blago, a drugi na
Euklionovu kćer Fedriju.

4. komedija konverzacije (komične situacije mogu se uočiti u razgovorima, bilo da su

oni duhoviti, bilo da postoji igra riječi ili se radi o zanimljivim i humorističnim
dosjetkama) • Komedija intrige:

Komedija konverzacije uglavnom je prisutna u čitavom djelu. Naglašena je npr. kod

razgovora između Eukliona i Stafile kad je Euklion kudi i tjera iz kuće .