TEORIJA I HISTORIJA ARHITEKTURE 2

ESEJ

TEMA:
Svjetlo u arhitekturi gotike i romanike kao
arhitektonski pokazatelj promjene svijesti

Predmetni nastavnik: Student: Kanita Čišija

Prof. dr. Aida Idrizbegović-Zgonić
SADRŽAJ

APSTRAKT .................................................................................................................................................. 3
UVOD ........................................................................................................................................................... 4
SVJETLO U ROMANICI............................................................................................................................. 6
SVJETLO U GOTICI ................................................................................................................................... 8
ROZETA ..................................................................................................................................................... 11
ZAKLJUČAK ............................................................................................................................................. 12
LITERATURA ........................................................................................................................................... 13

2
APSTRAKT

U nastavku ovog eseja bit će prezentirana i detaljnije analizirana pojava promjene u

arhitekturi srednjeg vijeka koja je paralelno pratila promjene svijesti i razmišljanja ljudi tog
perioda. Kroz jedan od osnovnih arhitektonskih aspekata – svjetlo i njegove uloge u
svakodnevnom životu, bit će analizirani gotika i romanika kao dva perioda usko povezana u svom
nastanku, ali čije se ispoljavanje religije i njenog tumačenja razvijalo na drugačije načine
rezultirajući tako sa dva arhitektonska stila koji će ostati prepoznatljivi sve do današnjice.

Ključne riječi: gotika, romanika, svjetlo, rozeta, linijsko i razgranato svjetlo

3
 UVOD

Period srednjeg vijeka je nerijetko nazivan „mračnim dobom“ kao period u kojem je
ljudsko djelovanje u umjetničkom smislu bilo ograničeno kako situacijom u kojoj se društvo
nalazilo, a koja je unosila nestabilnost u život običnog čovjeka, tako uveliko i djelovanjem crkve
koja nije uvijek imala senzibilitet prema novim idejama. Međutim, razvoj od takvog stava pa do
početka prihvatanja drugačijih normi pokazao se konkretno u gradnji, gdje je otkrivanje
inovativnih načina gradnje dovelo do elemenata koji su omogućili sasvim nove i unaprijeđene
arhitektonske forme.
Društveni odnosi bili su formirani u korist dominacije svećenstva, plemstva i građanstva
što je bila direktna posljedica feudalnog uređenja društva.
Romaničke crkve građene su da predstavljalju stabilnost i snagu svećenstva, pa je samim
tim najprikladniji stil bio vrlo sličan načinu gradnje kraljevskih utvrda. Zidovi su bili masivni i
čvrsti sa lučnim otvorima kako na vratima tako i na malobrojnim prozorima. Lučni elementi su
korišteni i u dekorativne svrhe. Zidovi su građeni od kamena i opeke koji su dodatno naglašavali
snagu i čvrstinu crkve koja je morala biti takva kao utočište ljudima. Nerijetko su građeni i masivni
tornjevi uz crkve koji su dodatno aludirali na takvu ideju.
Gotika je bila prekretnica, težilo se visini i vitkoći pokazujući da se i u takvim proporcijama
i asimetričnostima može postići jasno očitanje božanske uzvišenosti i moći. Pored konstruktivnih
elemnata koji su korišteni u vidu kontrafora, tornjeva, svodova i lukova čija pojava i izgled variraju
u spomenutim periodima, jedan od manje očitih pokazatelja razlike svijesti u gotici i romanici jeste
upravo svjetlo.

Pojednostavljeni prikaz
osnovnih elemenata gotike sa
fokusom na vitraž

Pojednostavljeni prikaz
osnovnih elemenata
romanike sa fokusom na
toranj

4
 Masivni Manji Linijsko
zidovi otvori svjetlo

Vitki i
Razgranato
visoki Veći otvori
svjetlo
zidovi

Osnovni aspekti koji će biti razmatrani i analizirani u romanici i gotici

Pored toga, kako je i sama promjena između romanike i gotike bila postepena, tako su se
svi elementi mijenjali na sličan način. Pored svjetla, i ostali dekorativni elementi imali su sličan
način razvitka koji je pratio razvitak svijesti. Naprimjer, gotičke skulpture su u poređenju sa
romaničkim imale veći stepen animacije, pokreta i boljeg i življeg uklapanja sa sveopćim
okruženjem. U romanici stilski izraz bio je primarno religijski i ogledao se u svim dekorativnim
elementima poput skuplture, slike, stakla. Gotika je u stilskom smislu nastojala ispričati priču.
Privući pažnju dekorativnim elemntima, ali isto tako educirati posmatrača na vrlo sličan način
poput slikovnica.

Svjetlo kao jedan od dekorativnih elemenata također je imao različite uloge što će
naknadno biti objašnjeno u ostatku eseja, ali je ideja diferencije perioda bivala ista. U jednom
periodu svjetlo je manipulisano na jednostavan način (donekle ograničen načinom gradnje) kako
bi ukazalo na poredak svjetova u religijskom smislu, dok se u drugom periodu u prenesenom
značenju nastojala ispričati priča tog poretka.

5
 SVJETLO U ROMANICI

U arhitektonskoj kompoziciji svjetlo simbolizira drevne simboličke vrijednosti i u

religijskim motivima najčešće predstavlja istinu, otkriće i katarzu. Iako je ideja bila jasna,
obzervirajući planove romaničkih građevina i način gradnje, jasno je da je bilo teško primijeniti
ideju o raskošnom i zasljepljujućem svjetlu.
Tako se u romaničkim crkvama svjetlo javilo kao element koji je precizno i decidno
kontroliran, usmjeravajući ga na manja mjesta unutar plana gdje će biti najjasnije iskazana njegova
uloga. Zrake svjetla su se usmjeravale na oltar kao glavni obredni prostor. U romaničkim crkvama
se također nisu vršili samo religijski obredi, već je crkva bila mjesto sastanka za mnoge
svakodnevne aktivnosti uključujući i sklapanje ugovora, poslova i slično. Ovakvo usmjeravanje
svjetla naglašavalo je važnost mjesta na kojem se sve to obavljalo.

Prikaz osvjetljenja koji se

javlja u romaničkim
prostorima

Zrake sunca prolaze u

linijskom spektru
osvjetljavajući samo
dijelove prostora

6
 Građeni su manji prozori, a na zidu iza oltara ostavljan je prostor za veći otvor kako bi se
izlaskom i zalaskom sunca naglasio govor sveštenika i obredni ritual. Nerijetko je na zidu bio
smješten dio sa tri otvora kroz koja bi svjetlost prolazila i predstavljala Sveto trojstvo. Ovakvi
prostori još uvijek crpe inspiraciju iz bizantijskih, gdje hramovi moraju biti mračni i manji kako
bi se stvorio osjećaj intimnosti i ozbiljnosti potrebne za individualnu molitvu. Od bizantije pa do
perioda romanike crkve su se pretvorile u „božija utvrđenja“, građene da iskažu moć i autoritet.
Često su građene u manjim i mirnijim dijelovima zajednice.
Ovakvi prozori su upravo naglašavali takvu mračnu atmosferu s ciljem nastanka osjećaja
izolacije od svijeta vani. Svjetlost vani bila je zemaljska i svjetska, a mrak u crkvi bio je mir i
intimnost. Svjetlo koje je prodiralo do oltara bilo je most, prikazujući sveštenstvo kao poveznicu
dva svijeta i tako predstavljajući moć crkve.
Kako je već spomenuto, prvobitni razlog ovakve pojave bio je konstruktivne prirode jer su
se graditelji plašili bušiti masivne zidove u strahu od slabljenja njihove nosivosti pod težinom
lučnih svodova. Uprkos tome, savršeno su simbolički predstavljali odnos prema duhovnosti u tom
periodu.

Skica romaničkog
prozora

Lučni otvori kao

prepoznatljivi
romanički elementi

7
 SVJETLO U GOTICI

Od perioda romanike započete su promjene koje su se nizale do gotičke arhitekture koja je

postala svojevrsna revolucija tog doba. Kao i dotad, promjene su nastajale paralelno sa razvitkom
ljudske misli. Gotičke građevine imale su tendencije ka visini, inspiraciji i dugovječnosti. Bile su
građene da traju, i sama izvedba je dugo trajala pogtovo jer su građene u doba čestih ratova. Stoga
njihov nastanak nije bio brz i nagao, te je upravo takva dugoročna gradnja donekle doprinijela
mnogim inovativnim elementima upotrijebljenim na crkvama.
Strukturalna unaprijeđenja bila su ogromna i uprkos tome što je gotika trajala relativno
kratko (oko 2 stoljeća), promjene i stilske izvedbe koje su se pojavile u ovom periodu obilježile su
ostatak arhitekture sve do savremene današnjice. Simbol perioda bila je katedrala kao građevina
koja predstavlja ljudsku komunikaciju sa Bogom što objašnjava ambicioznu težnju za visinom.
Tehnološa unaprijeđenja stropova koji su sada bili viši zahvaljujući višim, većim i oštrijim
lukovima i letećim kontraforima imala su za cilj nadahnuti ljude, a ponekad se ovo odnosilo i na
ljude nižeg staleža kako bi probudilo uzbuđenje i inspiraciju tokom posebnih događaja u crkvi.

Uvođenjem kontrafora, gotička je

konstrukcija ojačana ostavljajući prostor za
ugradnju većih otvora i staklenih površina

Element letećeg kontrafora postojao je u

nekim varijacijama i prije, ali je do kraja
definisan u periodu gotike

8
 Još jedan novi element je
posebna vrta gotičkog
svoda koji je dodatno
olakšao konstrukciju

Gotovo uvijek se govori o razvitku gradnje koji čini gotiku tako impresivnom u poređenju
sa prijašnjim periodima, ali još jedan od značajnijih faktora jeste evolucija ideje o korištenju tih
elementa naročito u pogledu upotrebe svjetla. Sa novim konstrukcijama koje su olakšavale čitav
objekat, gotički graditelji su imali mnogo više prostora za manevar, ali i nove ideje o upotrebi
takvog prostora.

Bogata ornamentika inspirisana periodima

iz prošlosti, pa čak i islamskom
arhitekturom

Prozori nisu bili samo obična staklena

okna, već se njihovoj dekoraciji
posvećivala posebna pažnja

9
 Kompozicija gotičke katedrale je slojevita pa se od otvora na prvim zidovima pa do otvora
na unutarnjim zidovima stvara svjetlosni međuprostor koji formira pojavu vrlo sličnu rasipanju
svjetla unutar drveta. Ovo je jedna od značajnijih razlika u odnosu na romaničko svjetlo kojeg je
bilo malo i čije je kretanje bilo linijski usmjereno, a ne razgranato i razigrano kao u gotici. Ovakvo
svjetlo je najvjerovatnije element koji je „oživio“ čitavu konstrukciju, jer rebrasta gradnja, lukovi
ili visina (iako impresivni) sami ne bi bili dovoljni da se postigne osjećaj koji je prisutan u gotičkim
katedralama.

Svjetlost prolazi u objekat prvo kroz posljednji vnjski dio zidina, a

zatim se odbijanjem od površine i kombinovano sa ostalom
svjetlošću iz drugih izvora reflektira i miješa stvarajući svjetlosni
efekt prepoznatljiv za gotiku

10
 Dodavanjem bojenog stakla i vitraža finaliziran je osjećaj napuštanja svakodnevnog prostora u
neki novi, duhovni.

ROZETA
Rozeta ('rose window') je još jedan od elemenata prisutnih u oba perioda koji je međutim
doživio značajnije izmjene. Rozeta je u upotrebu ušla od perioda romanike gdje je u pogledu
dimenzija dominirala nad ostalim prozorima, ali u usporedbi sa gotičkom bila je relativno mala.
Jedan je od elemenata koji nude najbolji prodor svjetla u enterijer jer omogućava veliki
snop svjetla čiji se pravac kretanja unutar crkve može diktirati postavkom na odgovarajuće
mjessto. Rozete su često imale svoje posebne položaje, jer pored toga što su bile dobar izvor
svjetla, također su naročito u gotičkom periodu, bile ukrašene staklom u boji koje je simbolički
prenosilo važne religijske poruke.

Prikazi u staklu na rozetama su nerijetko imali prenesene simbole. Izabrana skica prikazuje upravo moć svjetla

11
 ZAKLJUČAK

Iako srž arhitekture kao i srž objekata koji se zahvaljujući njoj grade čini konstrukcija kao
prvi korak podizanja bilo kakve građevine, neminovna je ideja i to ponajviše ideja o upotrebi svih
elemenata koje graditelj ima na raspolaganju.
Međutim, tu se možda završava graditeljstvo, ali se ne završava arhitektura. Arhitektura je
kontinuirani proces razmišljanja o svim elementima koji će ujedinjeni činiti građevinu, od trenutka
kada se uzima prvi i osnovni element gotike i romanike – kamen za gradnju, pa sve do posljednjeg
kada se misli i na svaku zraku sunca koja će ući u građevinu. Romanika i gotika postali su toliko
prepoznatljivi po svojim građevinama, ali i pogledom na svijet. Razlike u struji svijesti ovih
perioda ostale su toliko upečatljive da se romanika i gotika pored klasifikacije kao umjetničkih
perioda, javljaju čak i u vidu kulta ličnosti u savremenoj kulturi.
Ovaj esej je imao za cilj da kroz arhitektonsku analizu svjetla kao još jedne u nizu pojava
koje se ponekad nepravedno zanemaruju u ostalim aspektima, ali se u arhitekturi koriste kao
sredstvo za unošenje željene atmosfere u građevinu, dokaže da je arhitektura uvijek bila oblast
ljudskog djelovanja koja je imala korijen u umu – ideji. Koliko daleko ide razmišljanje u arhitekturi
pokazuje se u romaničkim i gotičkim objektima gdje je konstrukcija iskorištena za podizanje
skeleta zgrade koja je zatim ispunjena dekorativnim elementima kako bi se u nju udahnuo novi
život.
Činjenica da su romanički i gotički stilski izrazi prepoznatljivi i danas govori ponajviše o
tome koliko je razmišljanja o svim detaljima uloženo u gradnju, a ne samo materijala, ljudske
snage ili novca. Iako su masivni zidovi, lučni otvori, tornjevi koji se uzdižu u visine kao i ostali
prepoznatljivi elementi bili odličan način iskazivanja ideje moći i uzvišenosti, ipak sami ne bi bili
dovoljni da iznesu tu ideju do kraja. Misaoni proces koji je rezultirao iskorištavanjem spomenutih
elemenata u ime religijske, umjetničke ili stilske ideje je zapravo suštinski i apstraktni element koji
je građevinama ovih perioda dao uzvišenost kojom odišu.

12
LITERATURA

Religijska arhitektura i božansko svjetlo

Gotička katedrala (Otto von Simson)

Konrukcija gotičkih katedrala, J.F.

Romaneskna arhitektura – prvi europski stil

Historija umjetnosti

13