2.

Požarno-preventivne mjere:
- TEHNIČKE MJERE SPRJEČAVANJA NASTAJANJA I ŠIRENJA POŽARA I/ILI
TEHNOLOŠKE EKSPLOZIJE U GRAĐEVINAMA (zgrade, poslovni prostori,
industrija i dr.).
Sustav zaštite od požara na građevini ili postrojenju je cjelovit skup tehničkih i organizacijskih mjera zaštite od
požara i eksplozija koji se utvrđuje glavnim projektom građevine ili postrojenja, pogonskim uputama, općim
aktom o zaštiti od požara i planom zaštite od požara građevine ili postrojenja.
Tehničkim mjerama zaštite od požara potrebno je osigurati ispravnost:
- uređaja, sustava i drugih elemenata za mjerenje, upravljanje i nadzor tehnološkog procesa, sprečavanje
nastanka i širenja požara ili eksplozija i drugih nesreća te za dojavu i gašenje požara
- vatrogasnih vozila, vatrogasnih aparata i druge opreme i sredstava za gašenje požara
- zaštitne opreme za gašenje požara.
- TEHNIČKE MJERE SPRJEČAVANJA NASTAJANJA I ŠIRENJA POŽARA
OTVORENOG PROSTORA (šume, poljoprivredna zemljišta, nacionalni
parkovi i dr.).
POŽARNE OPASNOSTI I MJERE ZAŠTITE U POLJOPRIVREDI
Pod pogodnim atmosferskim uvjetima (ljeto, sušno razdoblje, vjetar) javlja se velika opasnost od požara žitarica,
posebno na velikim usjevima. Ovakvi požari mogu nastati na razne načine, a najčešće ih izazovu vlakovi,
automobili, traktori i drugi radni strojevi.
Osnovne mjere zaštite od požara žitarica su:
- mješovite kulture usjeva, gdje je jedna kultura prepreka širenju požara na drugu kulturu
- izrada zaštitnih pojaseva, slično protupožarnim prosjekama u šumi i raslinju; ovakvi pojasevi imaju i
ulogu vatrogasnog pristupa u slučaju požara
- motrenje usjeva s promatračnice ili na drugi način, posebno u ljetnim mjesecima prije žetve
- košenje i uklanjanje žitarica, korova i drugog raslinja uz pruge, ceste i sl.
- korištenje hvatača iskri na traktorima i drugim radnim strojevima i vozilima
- uređivanje poljoprivrednih površina, međa, živica i poljskih putova
- održavanje poljoprivrednih putova tako da njima mogu prolaziti vatrogasna vozila za potrebe nadzora i
gašenja požara
- uklanjanje suhe vegetacije nakon provedenih agrotehničkih mjera u trajnim nasadima, najkasnije do
početka požarne sezone
- uklanjanje u što kraćem roku suhe vegetacije i ostataka nakon žetve
- sprečavanje zarastanja zemljišta travom i raslinjem
- upozoravanje pučanstva i širenje spoznaja o potrebi i načinima zaštite od požara u poljoprivredi.
Samozagrijavanje. Važno mjesto u zaštiti od požara u poljoprivredi ima zaštita od samozagrijavanja i
samozapaljenja. Naime, neki prirodni i sintetični materijali stajanjem na zraku skloni su spontanom zagrijavanju,
koje se u pojedinim slučajevima može razviti do pojave plamena odnosno do samozapaljenja. To je prirodna
pojava koja se događa u hrpama vlažnog organskog materijala, gdje se u početku toplina stvara razvojem
bakterija, plijesni i gljivica. Proces je izraženiji ako je sadržaj vlage veći, pa se ovakvo zagrijavanje može značajno
usporiti održavanjem niske vlažnosti materijala.
Zagrijavanje izazvano mikroorganizmima povisuje temperaturu na 50-75 C, nakon čega mikroorganizmi ugibaju.
Proces se dalje odvija kemijskim reakcijama. Kad se tijekom samozagrijavanja temperatura poveća iznad kritične
temperature za dani materijal, nastali gorivi pirolitički plinovi se zapale. Riječ je o samozapaljenju koje nastupa
kao vrhunac procesa samozagrijavanja.
Neki materijali na sobnim temperaturama pokazuju značajnu reaktivnost s kisikom iz zraka, što također može biti
uzrok samozagrijavanja. Razni otpadci u materijalu (npr., zamašćene krpe i papir u piljevini ili smeću) lako
reagiraju sa zrakom, stvarajući toplinu koja može potaknuti kemijske reakcije u svom okruženju.
U praksi se susreće veliki broj materijala sklonih samozagrijavanju, kao što su: sijeno, žitarice, krmivo, ugljen,
prirodna i umjetna gnojiva, razna ulja, mlijeko u prahu, kvasac u prahu, riblje brašno itd.
Tijekom samozagrijavanja mogu se uočiti neke pojave koje ga otkrivaju: miris paleži, slijeganje hrpe, topljenje
snijega i sl. To se može provjeriti mjerenjem temperature (npr. ugradnjom termoparova) ili zabijanjem metalnih
šipki u dubinu materijala. Zagrijanost šipke nakon izvlačenja iz materijala ukazuje na odvijanje procesa. Porast
temperature od nekoliko desetaka stupnjeva u odnosu na okolinu može se smatrati uobičajenim, no pri većim
temperaturnim razlikama sumnja se na napredovanje procesa prema samozapaljenju.
Ako se procjeni da je stupanj samozagrijavanja veći od normalnog, potrebno je hladiti materijal. Ako je opasnost
od zapaljenja i požara veća, hlađenje je moguće izvesti posebnim mlaznicama za dubinsko gašenje. Često puta
dovoljno je samo razgrnuti materijal da se ohladi. Ipak, ovdje treba biti oprezan jer razgrtanjem materijala u
kojemu je uznapredovalo samozagrijavanje omogućuje miješanje zraka s pirolitičkim plinovima i pojavu plamena.
Za zaštitu od samozagrijavanja poduzimaju se sljedeće mjere:
- prije skladištenja materijal se mora dovoljno osušiti, što onemogućuje ili otežava razvoj mikroorganizama
 - veličinu pojedinih slojeva ili hrpa uskladištenog materijala treba ograničiti, kako bi se olakšalo prirodno
hlađenje; hrpe i slojevi materijala trebaju međusobno biti dovoljno udaljeni kako bi se omogućio pristup
za potrebe gašenja požara
- za bolje odvođenje topline skladište treba prozračivati
- neke materijale tijekom skladištenja treba miješati ili prevrtati, zbog boljeg sušenja i hlađenja.

ZAŠTITA ŠUMA OD POŽARA

Stupnjevi opasnosti od šumskog požara. Šume i šumska zemljišta razvrstavaju se u četiri stupnja opasnosti od
požara, o čemu se radi popis i pregledni zemljovid:
I. vrlo velika opasnost (crvena boja u zemljovidu)
II. velika opasnost (narančasta boja u zemljovidu)
III. umjerena opasnost (svijetložuta boja u zemljovidu)
IV. mala opasnost (svijetlozelena boja u zemljovidu).

Razvrstavanje se radi prema mjerilima za procjenu opasnosti od nastanka šumskog po-

žara, što ovisi o sljedećim čimbenicima:
- Vegetacijski pokrov i njegova starost (crnogorica, bjelogorica, šikara, šibljak, makija, garig, kulture,
plantaže, neobraslo šumsko zemljište, mješoviti pokrov). Crnogorica, makija i garig pokazuju veću
opasnost od požara. Mlađe šume (do 30 godina starosti) također pokazuju veću opasnost od požara od
starijih šuma.
- Antropogeni učinci. Ovdje se razumijeva utjecaj čovjeka odnosno vjerojatnost izazivanja požara zbog
korištenja šume. Turističke i rekreacijske šume, nacionalni parkovi i rezervati, šume uz odlagališta otpada
i uz poljoprivredno zemljište najugroženije su od djelovanja čovjeka. Manje su ugrožene šume kroz koje
prolaze javne prometnice ili dalekovodi, ili šume za ispašu. Najmanje su od čovjeka ugrožene šume u
kojima se skupljaju sporedni šumski proizvodi, šume u kojima se odvijaju lov i ribolov te melioracijski i
uzgojni radovi.
- Klima (srednja godišnja temperatura zraka, količina oborina, relativna vlažnost zraka). Ugroženije su
šume u kojima je veća srednja godišnja temperatura zraka, manja količina oborina i manja relativna
vlažnost zraka).
- Stanište (matični supstrat i vrsta tla). Stupanj opasnosti od požara u mnogome ovisi o sadržaju vlage u
gorivom materijalu na tlu (iglice, lišće, granje, panjevi i dr.). Pokretni pijesci i dolomit pokazuju najveću
opasnost.
- Orografija. Izloženost sunčevom zračenju, nadmorska visina i nagnutost terena orografski su parametri
koji utječu na rizik od požara. Južna i ravničarska izloženost, pri manjim nadmorskim visinama i s većom
nagnutošću pokazuju najveću opasnost.
- Šumski red. Održavanje šumskog reda utječe na stupanj opasnosti od šumskog požara. Ako se šume ne
održavaju, na tlu se nakuplja gorivi materijal što povećava požarno opterećenje.
Nositelji odgovornosti za preventivnu zaštitu šuma od požara trebaju upoznati svoje djelatnike s opasnostima i
zaštiti od šumskih požara; promicati aktivnosti za upoznavanje pučanstva i turista, a posebno školske djece o
preventivnoj zaštiti od šumskih požara; ustrojiti motriteljsko-dojavnu službu; osigurati službu zaštite šuma od
požara i ustrojiti, osposobiti i opremiti interventne skupine šumskih djelatnika za sječu stabala, izradu protupožarnih
prosjeka itd.
Protupožarna prosjeka i put. To je prosječeni prostor u šumi u obliku pruge, očišćen od drveća i niskog raslinja,
širine 4-15 m, bez elemenata šumske ceste koji ponekad prolazi okomito na slojnicu terena, što se izbjegava. Širina
prosjeke određuje se ovisno o visini drveća, starosti sastojina, obliku i sastavu zemljišta te jačini stalnih i
povremenih vjetrova. Protupožarna prosjeka s elementima šumske ceste ima mogućnost prolaska vatrogasnog
vozila do požarišta.
Protupožarni put je šumska staza koja služi za prolazak vatrogasaca i priručne vatrogasne tehnike do požarišta, ali
preuska za prolaz vozila. Protupožarni put kao i protupožarnu prosjeku treba redovito čistiti od drvenastog
korova i održavati ih prohodnim za vatrogasna vozila i gasitelje.
Nositelji odgovornosti za preventivnu zaštitu šuma od požara trebaju voditi i ažurirati evidenciju o stanju
prohodnosti protupožarnih prosjeka i putova, a o promjenama tijekom požarne sezone izvješćivati nadležnu
vatrogasnu postrojbu.
Motrenje i dojava požara. Obuhvaća motrenje s motrionice ili motriteljskog mjesta te ophodarenje pješice ili
prijevoznim sredstvom. Motriteljsko-dojavna služba uspostavlja se u razdoblju ljetne požarne sezone koja traje od
1. lipnja do 15. rujna tekuće godine. U vrijeme vrlo velike i velike opasnosti od nastanka požara u šumama
razvrstanim u I. stupanj opasnosti od požara, motriteljsko-dojavna služba radi danonoćno (od 0 do 24 sata).
Položaj motrionice ili motriteljskog mjesta mora osigurati širok i slobodan pregled okoline, a njihov broj određuje
se ovisno o obliku terena. Međusobna udaljenost u pravilu ne smije biti veća od 15 km ako nije organizirana
ophodarska služba, a smjer motrenja u pravilu ne smije ići preko morske površine.
Motrionica i motriteljsko mjesto opskrbljuju se dalekozorom, preglednim zemljovidom područja motrenja,
odgovarajućim sustavom za dojavu požara i popisom čimbenika koji su uključeni u gašenje požara (vatrogasci,
centar 112, policija, ovlaštene ustrojstvene jedinice pravnih osoba za gospodarenje i upravljanje šumama i
 šumskim zemljištem i dr.) te ako se motrionica ili motriteljsko mjesto nalaze unutar šume i osnovnim priručnim
alatom za gašenje početnih požara (metlanica, brentača ili naprtnjača, sjekira, lopata).
Ophodarenje. To je obilazak šume i šumskog zemljišta pješice, prijevoznim sredstvom ili brodom kao
upotpunjenje službe motrenja. Smjer i raspored (hodogram) kretanja te broj ophodara i učestalost ophodarenja
prilagođava se površini i obliku zemljišta.
Preventivno-uzgojne mjere. Za smanjivanje opasnosti i mogućih šteta od šumskih po-
žara trebaju se provoditi preventivno-uzgojne mjere:
- njega sastojina
- pravodobna proreda sastojina
- kresanje i uklanjanje suhog granja
- izrada i održavanje protupožarnih prosjeka i putova
- izrada i održavanje protupožarnih prosjeka s elementima šumske ceste
- čišćenje i održavanje rubnih pojaseva uz javne prometnice i željezničke pruge
- čišćenje i uspostava sigurnosnih visina i udaljenosti na trasama elektroenergetskih vodova
- održavanje čistim i uređivanje postojećih izvora vode u šumama i ostali preventivno-uzgojni radovi
planirani godišnjim planovima i programima gospodarenja ili drugim općim aktima pravne osobe.
U šumama visokog uzgojnog oblika I. stupanja opasnosti, kao i u šumama od posebnog gospodarskog, ekološkog,
zaštitnog ili drugog značaja na rubnom djelu koji graniči sa zapuštenim poljoprivrednim površinama, livadama i
pašnjacima potrebno je tijekom cijele požarne sezone održavati šumski red, u cilju sprečavanja prijenosa požara s
tih površina na šumu. Na parcelama koje graniče uz takve šume potrebno je čistiti rubne površine uz šumu.
Na bankinama i razdjelnom pojasu cesta uz šume I. i II. stupanja opasnosti potrebno je pokositi travu do početka
lipnja, a na području unutrašnjosti i u mjesecu rujnu, a cestovni pojas očistiti od lakozapaljivih tvari, suhe trave i
korova, suhog bilja, granja i drveća, papira, otpadaka i drugih tvari koje bi mogle izazvati požar ili preko kojih bi se
požar mogao proširiti. To je potrebno načiniti i za pružni pojas željezničkih pruga u primorskom području koji
prolazi kroz šumska područja I. i II. stupanja opasnosti.
Uz elektroenergetske vodove koji prolaze kroz šume I. i II. stupnja opasnosti potrebno je posjeći vegetaciju i
ukloniti je s trase ili je poslagati (uhrpiti) unutar postojeće širine trase, tako da se što je više moguće smanji
požarno opterećenje.
Znakovi upozorenja i zabrane. Potrebno je postavljati i uredno održavati znakove upozorenja o mogućnosti
nastanka požara i zabrane izvođenja pojedinih rizičnih radnji (zabrana loženja vatre, pušenja, kampiranja,
zabrana ulaza vozila i osoba u šume) na rubovima šuma uz prometnice koje prolaze šumom ili uz šumu, a osobito
onima iz I. i II. stupanja opasnosti. Na putovima od javnog značaja potrebno je postaviti prepreke (rampe) koje
sprečavaju ulaz vozila u šumu. Rampe moraju biti zatvorene i zaključane, a primjerak ključeva moraju
imati ophodari i vatrogasci.
Paljenje vatre. Osim u posebnim slučajevima, zabranjeno je paljenje vatre u šumi, na udaljenosti manjoj od 200 m
od ruba šume te na trasama dalekovoda. Osobe koje pale vatru uz sebe trebaju imati sredstva i opremu za početno
gašenje požara.
Edukacija školske djece, turista i pučanstva. Nositelji odgovornosti za zaštitu šuma od požara trebaju tijekom
cijele godine, a posebice tijekom mjeseca svibnja organizirati instrukcije o šumskim požarima s prezentacijom
filmova, javnih oglasa, plakata, znakova upozorenja o opasnostima i štetama od šumskih požara.
- TEHNIČKE MJERE DOJAVE I GAŠENJA POŽARA U GRAĐEVINAMA.
- TEHNIČKE MJERE GAŠENJA POŽARA OTVORENOG PROSTORA.
Šumski požar može se ugasiti ako se ukloni jedan od tri osnovna uvjeta gorenja:
- gorivi materijal,
- zrak (kisik),
- toplina.
Uklanjanje gorivog materijala
Uklanjanje se može obaviti na sljedeće načine:
- Čišćenjem gorivog materijala s površine pomoću ručnog alata ili mehanizacije. Površina s koje se uklanja
gorivi materijal treba biti širine do 4 m prizemnog, 7-10 m kod požara krošnje.
- Iskopavanjem protupožarnih jaraka širine 30-50 cm. Iskopanu zemlju treba bacati na stranu suprotnu od
požara, a jarak po mogućnosti natopiti vodom. Naročito je to bitno kod podzemnih požara, gdje
protupožarni jarak mora biti za cca 50 cm dublji od mjesta požara.
- Protupožarima koji se pale ispred linije obrane. Paljenjem gorivog materijala na površini između fronte
nadolazećeg požara i linije obrane povećava se površina bez gorivog materijala.
Uklanjanje zraka (kisika)
Kisik iz zraka može se ukloniti na sljedeće načine:
- Prekrivanjem vatre zemljom ili pijeskom
U tehnici gašenja šumskih požara često se koristi zasipanje rubova požara zemljom. Zemlja djeluje na
požar tako da djelomično hladi zapaljeni materijal, a djelomično onemogućava pristup kisika. Pijesak ili
pjeskovita zemlja najbolji su u tu svrhu. Zemlja se iskopava i nabacuje na rubove požara, nastojeći da se
što više rastrese, kao i da polovinom padne na vatru, a polovinom na još nezahvaćenu površinu. Nakon što
se vatra uguši isti ljudi nastavljaju s daljnjim iskapanjem zemlje, stvarajući na taj način čistu zonu, širine
 do 60 cm i duboku oko 5 cm. Jedna polovina te zone nalazi se na izgorjeloj, a druga na neizgorjeloj
površini. Panjeve i deblji gorivi materijal treba zasipati nešto debljim slojem, premda se i ispod tako
nabacane zemlje još uvijek odvijaju spori procesi gorenja te nije postignuta potpuna sigurnost od
ponovnog izbijanja požara.
- Udaranjem po vatri čestim ponavljanjem kako bi se ista raspršila, plinovi ugušili i spriječilo njihovo
širenje.
Ovo se postiže upotrebom metlanica, lopata, a mogu se koristiti jače i gušće grane drveća. Najjednostavniji
je način gašenja šumskih požara korištenjem zelenih grana s lišćem, kojima se udara po rubovima požara,
čime se donekle sprječava dovod kisika, a zapaljene ugarke i žar postepeno „mete“ na već izgorjelu
površinu, a time se ujedno i smanjuje količina zapaljivog materijala. Udarac treba okomito padati na
plamen i polako kliziti prema pozadini. Grupe koje primjenjuju ovakav model trebaju biti dobro
izvježbane i brojne. Ovakav način gašenja, iako primitivan, vrlo je efikasan, naročito pri gašenju manjih
požara slabijeg intenziteta. Nedostatak ove metode je što se požar nakon prolaza grupe može ponovno
razbuktati iz preostalih tinjajućih komada, zbog čega je potrebno nakon zaustavljanja širenja požara
poduzeti i sigurnija sredstva (zasipavanje zemljom, iskopavanje jaraka, prosjeka namakanjem površine).
- Prekrivanje vatre pjenom razreda A
Za stvaranje pjene koristi se postojeća vatrogasna oprema, a lako se primjenjuje i zrakoplovima. Pjene A-
razreda koriste se kao sredstva za direktno gašenje požara vegetacije, ali i za uspostavljanje obrambenih
linija i zaštitu od topline isijavanja. Danas se za gašenje šumskih požara gotovo isključivo koriste pjenila
razreda A, koja su formulirana na bazi sintetičkih deterdženata površinski aktivnih tvari. Pjenila za razred
A miješaju se sa vodom u omjeru 0,1-1%. Ako kritički promatramo upotrebu pjene, onda možemo utvrditi
da je ona samo uvjetno prikladna. Budući da je nemoguće gasiti pjenom na cijeloj obrambenoj liniji, ona se
mora koncentrirati u područjima gdje se očekuje glavni udar vatre. Nanošenje pjene kreće se u redu
veličine kao i kod zrakoplovnih pista. Stoga visina nanošene pjene mora iznositi najviše 20 cm i uzimajući
u obzir njeno raspadanje, željeno bi djelovanje prestalo nakon 30 minuta. Tečnost pjeni omogućava da
dođe do nepristupačnih mjesta i zbog sadržaja vode rezultira izvjesno namakanje tla. Teškom pjenom
postižu se veći dometi, a zbog efekta prianjanja pjenom se mogu gasiti požari krošanja.
Uklanjanje topline
Kada požar nastane uz prisutnost dovoljne količine gorivog materijala, isti se razvija i širi određenom brzinom
ovisno o prisutnim čimbenicima koji utječu na razvoj i širenje.
Uklanjanje topline sastoji se od:
- sprječavanju širenja vanjske topline,
- uklanjanju zapaljivih plinova
Ovo se može postići vodom i kemijskim tvarima tzv. retardantima, koji snižavaju toplinu, hlade gorivi
materijal ili povećavaju vlagu gorivog materijala te se gašenje usporava.
Prema načinu djelovanja ove kemijske tvari dijele se u dvije grupe:
- suzbijači koji se proizvode u obliku praha, tekućine ili plina, a primjenjuju se direktno na požar u
cilju gašenja plamena
- usporivači koji se proizvode samo u tekućem stanju, a upotrebljavaju se za vlaženje gorivog
materijala, najčešće primjenom ispred požara.
Uloga ovih tvari je da smanje brzinu gorenja i intenzitet širenja požara.
- MJERE ZAŠTITE OD POŽARA U SLUČAJU PRIVREMENOG POVEĆANOG
POŽARNOG RIZIKA (zavarivanje, pretakanje zapaljivih tekućina i plinova,
održavanje skupova sa većim brojem ljudi i sl.).
MJERE ZAŠTITE OD POŽARA PRI IZVEDBI RADOVA ZAVARIVANJA, REZANJA, LEMLJENJA I SRODNIH
TEHNIKA RADA
Stalna mjesta za zavarivanje
Stalna mjesta za zavarivanje moraju biti izrađena od negorive konstrukcije (ili konstrukcije otporne na požar
najmanje 60 minuta) i odijeljena od ostalog prostora na pogodan način.
Na mjestu zavarivanja tijekom plinskog zavarivanja boce moraju biti osigurane od pada, udaljene najmanje dva
metra od grijaćih uređaja i deset metara od otvorenih izvora vatre, a broj boca ne smije biti veći od jednodnevne
potrošnje svakog korisnika.
Pričuvne boce skladište se na natkrivenom mjestu odobrenom za tu namjenu ili u prostorijama koje odgovaraju
skladištenju plinskih boca, a boce kisika i acetilena moraju se međusobno odvojiti.
Privremena mjesta za zavarivanje
Na privremenim se mjestima može zavarivati samo ako je za taj posao pribavljeno odobrenje odgovorne osobe za
zaštitu od požara u pravnoj osobi (ili druge odgovorne osobe prema internom aktu zaštite od požara), obrtničkoj
radionici ili prostorima državne uprave gdje se izvode radovi zavarivanja.
Odobrenje za izvedbu radova zavarivanja izdaje se na osnovi zahtjeva koji mora sadržavati naziv podnositelja
zahtjeva, naziv pravne osobe, obrtničke radionice ili tijela državne uprave gdje se radovi izvode, broj zahtjeva,
nadnevak podnošenja zahtjeva i nadnevak izvedbe radova, mjesto i vrijeme zavarivanja, ime i prezime rukovoditelja
zavarivanja te potpis podnositelja zahtjeva.
Ovlaštena osoba izdat će odobrenje kad ustanovi da su poduzete odgovarajuće mjere zaštite od požara i
eksplozije. Odobrenje mora sadržavati naziv davatelja odobrenja, naziv pravne osobe, obrtničke radionice ili tijela
državne uprave u kojima se izvodi zavarivanje, mjesto zavarivanja, opis i vrijeme izvedbe zavarivanja, mjere koje
treba provesti glede sigurnog obavljanja zavarivanja, potrebnu opremu te broj i vrstu vatrogasnih aparata, provjeru
izvedenih radova, ime i prezime rukovoditelja radova i izdavatelja odobrenja te potpis osobe koja je odobrenje izdala.
U postupku izdavanja odobrenja posebno treba obratiti pozornost na zaštitu prostora u kojem će se zavarivanje
obavljati jednim od stabilnih sustava za dojavu i gašenje požara s automatskim radom (dojava, sprinkler i sl.). Ako
je prostor u kojem se zavarivanje planira obavljati zaštićen jednim od sustava s automatskim radom, prije nego što
radovi započnu potrebno ga je isključiti, a isključenje sustava uvjetovati u dozvoli za zavarivanje s točno
navedenim vremenom isključenja i ponovna uključenja sustava. O isključenju je potrebno obavijestiti mjerodavno
tijelo zaduženo za zaštitu od požara građevine ili dijela građevine u kojoj je instaliran predmetni sustav, koji će se
tijekom zavarivanja isključiti, ali pod uvjetom da se poduzmu druge potrebne mjere zaštite od požara (uspostavi
dežurstvo, pojača zaštita mobilnom zaštitnom opremom i slični postupci).
Odobrenje za zavarivanje ne smije se izdati ako mjesto za zavarivanje nije pripremljeno, ako za zaštitu mjesta na
kojem se izvodi zavarivanje postoje stabilni sustavi za dojavu i gašenje požara čiji rad nije blokiran, ako se stabilni
sustavi za dojavu požara i njegovo gašenje mogu oštetiti, ako zbog prisutnosti zapaljivih smjesa postoji opasnost
od nastanka eksplozije ili požara (spremnici u kojima su bile zapaljive tekućine, zapaljiva ili eksplozivna prašina i
sl.) te kad zavarivanje treba obaviti u blizini veće količine zapaljiva materijala.
Odgovornost za sigurnu izvedbu zavarivanja snosi rukovoditelj zavarivanja, osoba koja neposredno izvodi radove
i odgovorna osoba za zaštitu od požara u pravnoj osobi, obrtničkoj radionici ili državne uprave gdje se radovi
izvode, svatko u svom dijelu.
Tijekom zavarivanja i provedbe mjera zaštite od požara odgovoran je rukovoditelj radova, a nakon obavljene
primopredaje osoba odgovorna za zaštitu od požara u pravnoj osobi, obrtničkoj radionici ili tijelu državne uprave
gdje se zavarivanje izvodilo. Primopredaja se mora obaviti zapisnički.
Posebne mjere zaštite od požara
- prigodom zavarivanja na privremenim mjestima prostor u krugu od 10 metara od mjesta zavarivanja
mora biti očišćen od goriva materijala, a ako je to neizvedivo, mjesto se mora prekriti negorivim
pokrivačima ili ograditi metalnim pokretnim zaslonima (visina tih zaslona mora biti najmanje 1,8
metara);
- onemogućiti prijenos iskri u druge prostore preko otvora, cijevnih sustava, zrakovodnih kanala,
transportnih traka i sl. (zatvaranjem ili prekrivanjem otvora, ograđivanjem, zaustavljanjem traka itd.);
- ako su podovi vlažni, mora se voditi računa o zaštiti radnika od strujnog udara ako se izvodi elektrolučno
zavarivanje;
- zaštititi nepokretne dijelove zapaljivih materijala prekrivanjem ili postavljenjem zaštitnih pregrada;
- voditi računa o prijelazu topline kondukcijom;
- na mjesto zavarivanja postaviti odgovarajući broj vatrogasnih aparata;
- zavarivači moraju biti osposobljeni za upotrebu zaštitnih sredstava.
Plinsko zavarivanje
- otvaranje ventila mora biti polagano i nenasilno,
- na boce se moraju postaviti redukcijski ventili,
- prigodom postavljanja redukcijskog ventila na bocu s kisikom mora se voditi računa da ruke, alat, navoji i
brtva ne smiju biti zaprljani uljem ili mastima (opasnost od brze oksidacije i nastanka požara),
- kisik iz boca ne smije se upotrebljavati za pogon strojeva, alata ili čišćenje,
- boce s acetilenom moraju imati osigurač protiv povrata plamena,
- boce moraju biti smještene na sigurnu udaljenost od mjesta zavarivanja, moraju se upotrebljavati u
uspravnom položaju i moraju biti osigurane od pada, a kape za zaštitu ventila moraju biti uvijek
postavljene, osim kad su boce u upotrebi,
- gumene cijevi za prijenos plinova iz boca do mjesta zavarivanja moraju se zaštiti od mogućih oštećenja, a
na mjestima spoja moraju biti pričvršćene odgovarajućim obujmicama,
- na kraju rada ventili na bocama moraju se odmah zatvoriti.

MJERE ZAŠTITE OD POŽARA PRILIKOM PRETAKANJA ZAPALJIVIH TEKUĆINA

Pretakanje zapaljivih tekućina u autocisterne, vagoncisterne i tankere može se odvijati samo na pretakalištu, kao
posebno uređenom mjestu za pretakanje koje se nalazi izvan zaštitnog pojasa nadzemnih spremnika.
U slučaju kakvih poremećaja važno je da uređaji za zaustavljanje protoka imaju mogućnost brzog otvaranja i
zatvaranja. Na pretakalištu se ugrađuju i uređaji za zaštitu od prepunjavanja.
Prije početka pretakanja cisterna se mora spojiti preko kabela za uzemljenje s izoliranom ručicom na kojoj
su spojna kliješta, koji je fiksno spojen na uzemljivač pretakališta preko prekidača u protueksplozijskoj izvedbi,
nakon čega se cisterna uzemljuje stavljanjem prekidača u kontaktni položaj. Ovo je automatski prekidač sa
signalnim uređajem koji onemogućuje pretakanje u slučaju neizjednačenog električnog potencijala, prije početka i
za vrijeme pretakanja.
U lukama i pristaništima uređaji za pretakanje imaju zaporne elemente ugrađene neposredno iza priključnog
mjesta, tako da se pri nevremenu plovilo može brzo odvojiti. Kod istakanja iz plovila iza priključnog mjesta
ugrađuje se protupovratni ventil. Uređaji za sprečavanje prepunjavanja na tankerima i na zemljišnim dijelovima
luka i pristaništa imaju automatske uređaje za zaštitu od prepunjavanja.
 Na pretakalištu se mogu puniti samo ispravne autocisterne, vagoncisterne i prijenosni spremnici, što se utvrđuje
vizualnim pregledom i dokazuje odgovarajućom ispravom, sukladno Zakonu o prijevozu opasnih tvari. Za vrijeme
pretakanja jedne ili dvije autocisterne ili vagoncisterne u blizini se mora postaviti najmanje jedan prijevozni
vatrogasni aparat tipa S-50.
- MJERE ZAŠTITE OD NASTAJANJA STATIČKOG ELEKTRICITETA.
Kod pojave statičkog elektriciteta vrlo je bitno da li je tijelo nastanka vodljivo ili nevodljivo. To je zbog toga što je
električni naboj proizveden na izolacijskom tijelu vezan za mjesto nastanka i to zato što nema slobodnih nositelja
električnog naboja.
Električni naboj koji proizveden na vodljivom tijelu nije vezan za mjesto nastanka pa brzo dolazi do njegove
neutralizacije.
Ta je činjenica osobito važna za pravilan odabir vrste zaštite od statičkog elektriciteta.
Najčešće su u uporabi sljedeće metode zaštite od statičkog elektriciteta:
1. Galvansko spajanje i uzemljenje
Ukoliko se dva tijela s različitim potencijalima vodljivo spoje, izjednačuju im se potencijali. Ako tijela
spojimo sa zemljom, električni naboj će otići u zemlju, tj. tijela će poprimiti potencijal zemlje (0 V). Ova je
metoda efikasna samo tamo gdje su predmeti vodljivi, odnosno tamo gdje električni naboj nije vezan za
mjesto nastanka.
Ova se metoda može primjenjivati za zaštitu nevodljivih tijela koja se pokreću (role papira, plastičnih
folija, itd.), ako preko njihovih rotirajućih površina klize četkice, češljevi, lančići i sl.
2. Ionizacija zraka
Ionizirani zrak ima zadatak neutralizacije statičkog elektriciteta s nabijenih tijela.
Ionizacija zraka se postiže pomoću:
- statičkog češlja – visokim naponom ionizira se zrak uokolo nabijenih tijela. Kad električni naboj
nabijenih tijela dođe pod utjecaj visokofrekventnog električnog polja, dolazi do njihove
neutralizacije.
Ova se metoda ne smije koristiti u prostorima gdje je moguća pojava eksplozivnih smjesa.
- ionizatora s radioaktivnim izotopom – nestabilni atomi izotopa (Talij 204, Stroncij 90) isijavaju
beta čestice koje ioniziraju zrak. Nabijena tijela privlače iz zraka nabijene čestice pa tako dolazi
do neutralizacije naboja na površini samih tijela.
Ova metoda se treba koristiti sukladno propisima o zaštiti od ionizirajućeg zračenja.
3. Vlaženje zraka
Povećanje vlažnosti zraka izvodi se pomoću klima i ventilacijskih uređaja. Na taj se način povećava
površinska vodljivost nabijenih tijela pa se tako omogućava odvođenje statičkog elektriciteta. Zrak
vlažnosti 60-70% onemogućava nakupljanje električnog naboja u opasnoj količini.
4. Povećanje vodljivosti materijala
U tehnološkim procesima trebali bi se upotrebljavati materijali čiji otpor ne prelazi 106 Ω. Na taj je način
vodljivost tijela dovoljna za efikasno odvođenje statičkog elektriciteta u zemlju. Kako bi se nevodljivim
tijelima povećala vodljivost dodaju im se razni dodaci – aditivi (grafit, čađa, metalna prašina krutim
materijalima, a glicerin ili etilni alkohol tekućinama).
Ukoliko se u sustavu za odvođenje statičkog elektriciteta koriste vodljivi podovi, njihov otpor ne smije biti
veći od 10 Ω.
U postrojenjima i prostorima (proizvodnje elektroničkih komponenata, proizvodnja municije, eksploziva i
druge pirotehničke opreme, operacijske sale itd.) treba se upotrebljavati odjeća izrađena od prirodnih
vlakana dok obuća treba imati dobru vodljivost (kožna ili provodljiva guma).
5. Antistatička preparacija
Ponekad se umjesto povećanja vodljivosti čitavog materijala poveća samo njegova površinska vodljivost.
Površina tijela se premazuje ili prska tankim slojem vodljivih tvari (lakova, boja, premaza). Isto se postiže
potapljanjem tijela u anstistatičnu tvar. Na taj se način povećava površinska vodljivost tijela.
- MJERE ZAŠTITE OD ATMOSFERSKOG PRAŽNJENJA.
Gromobranska instalacija ima zadatak da što je moguće sigurnije zaštiti građevine odnosno živa bića u njima od
štetnih posljedica izbijanja atmosferskog elektriciteta i to tako da oko građevine:
- načini zaštitni prostor (koji se kreće od 50 do 100 m),
- a u slučaju izbijanja atmosferskog elektriciteta u građevinu da prihvati i odvede struju izbijanja u zemlju
bez opasnosti po građevinu te živa bića u njima.
Danas se u praksi kao klasični tip gromobranske instalacije upotrebljavaju instalacije izvedene u obliku
Faradayevog kaveza, što znači da osnovni dijelovi gromobranske instalacije oko građevine čine zatvoreni kavez.
Dijelovi gromobranske instalacije su:
a) hvataljke
To je onaj dio gromobranske instalacije kojemu je zadatak da na sebe preuzme atmosfersko izbijanje.
Zbog toga se i postavlja na najviše dijelove građevine (sljeme krova, dimnjaci, izbočine i sl.).
Kao hvataljke mogu poslužiti:
- metalni vodovi duž i povrh građevine
- uspravni metalni štapovi
- vanjske metalne mase građevine
 - krovovi (ako je debljina lima ≥ 0,55 mm),
- krovni ukrasi,
- jarboli
- dimnjaci itd.
Kao hvataljka se najčešće upotrebljava vod u obliku pocinčane željezne trake najmanje debljine 3 mm te
minimalnog presjeka 60 mm2 (Fe/Zn 20x3 mm) ili pocinčana željezna žica najmanjeg promjera 8 mm
(Fe/Zn ϕ 8 mm).
b) odvodi
To je onaj dio gromobranske instalacije koji spaja hvataljku s uzemljivačem sa zadatkom da električni
naboj kojeg je prihvatila hvataljka iz atmosfere najkraćim putem odvede u zemlju.
Postoje.
- glavni odvod – to su odvodi propisima točno određenim dimenzija (kao i hvataljka),
- pomoćni odvod – to su ostali odvodi koji nemaju dovoljni presjek (oluci i sl.)
Na odvodu na cca 1,75 m od zemlje nalazi se tzv. mjerni spoj koji služi:
- za mjerenje otpora uzemljenja gromobranske instalacije
- za spoj odvoda sa uzemljivačem.
c) uzemljivači
Pod uzemljivačem se podrazumijeva metalni predmet koji je na određeni način ukopan u zemlju sa
zadatkom da struju munje odvede u zemlju. Uzemljivač ima najveći utjecaj na kvalitetu cijele
gromobranske instalacije. Kako bi gromobranska instalacija bila što bolje kvalitete, potrebno je da ukupni
otpor uzemljenja bude što manji. Za gromobranske instalacije klasičnih građevina ukupni otpor
uzemljenja ne smije biti veći od 20 Ω.
Osnovni tipovi:
1. ploča,
2. cijev (sonda),
3. traka,
4. temeljni uzemljivač.
U praksi se najčešće upotrebljavaju traka i temeljni uzemljivač.

Traka:
- polaže se oko temelja objekta na udaljenosti od najmanje 2 m,
- dubina polaganja najmanje 0,5 m (preporuča se 0,8 m),
- Fe/Zn traka najmanjeg presjeka 100 mm2 i najmanje debljine 3,5 mm (25x4; 30x3,5; 35x3,5),
- može se upotrijebiti i Fe/Zn žica najmanjeg promjera ϕ 10 mm.

Temeljni uzemljivač – u betonske temelje objekata postavljaju se metalne trake koje preko površine betona
dolaze u kontakt s okolnom zemljom. Ujedno se na njih zavari i betonska armatura. Pošto je beton pod
zemljom uvijek vlažan, uzemljivač unutar betona ima sa okolnom zemljom dobar dodir i to na velikoj površini
(mali prijelazni otpor). Osim toga beton ga štiti od mehaničkih i kemijskih oštećenja (korozije) pa je dužina
trajanja uzemljivača jako duga.
- MJERE ZAŠTITE OD POŽARA PROSTORA SA POTENCIJALNO EKSPLOZIVNOM
ATMOSFEROM.
Pravilnik o najmanjim zahtjevima sigurnosti i zaštite zdravlja radnika te tehničkom nadgledanju postrojenja,
opreme, instalacija i uređaja u prostorima ugroženim eksplozivnom atmosferom (NN 039/2006)
PODJELA PROSTORA UGROŽENIH EKSPLOZIVNOM ATMOSFEROM
Prostori ugroženi eksplozivnom atmosferom, dijele se u zone na temelju učestalosti i trajanja pojave eksplozivne
atmosfere.
Zona 0
Prostor, u kojem je eksplozivna atmosfera, kao mješavina gorive tvari u obliku plina, pare ili maglice sa zrakom,
stalno ili duže vrijeme ili često prisutna.
Zona 1
Prostor, u kojem se povremeno za vrijeme normalnog rada može stvoriti eksplozivna atmosfera, kao mješavina
gorive tvari, u obliku plina, pare ili maglice sa zrakom.
Zona 2
Prostor, u kojem se ne očekuje, da će se eksplozivna atmosfera, kao mješavina gorive tvari u obliku plina, pare ili
maglice sa zrakom, pojaviti, a ako se pojavi traje samo kratko.
Zona 20
Prostor, u kojem se eksplozivna atmosfera u obliku oblaka gorive prašine ili vlakanaca u zraku pojavljuje stalno
ili duže vrijeme ili je često prisutna.
Zona 21
Prostor, u kojem se eksplozivna atmosfera u obliku oblaka gorive prašine ili vlakanaca u zraku može povremeno
pojaviti u normalnim uvjetima rada.
Zona 22
 Prostor, u kojem se eksplozivna atmosfera u obliku oblaka gorive prašine ili vlakanaca u zraku ne očekuje u
normalnim uvjetima rada, ali ako nastupi, tada samo kratkotrajno.
Napomene:
1. Slojeve, taloge i nagomilavanje zapaljive prašine ili vlakanaca treba uzeti u obzir kao svaki drugi uzrok, koji
dovodi do stvaranja eksplozivne atmosfere.
2. Normalnim uvjetima rada smatra se stanje pri kojemu se postrojenje koristi unutar svojih projektiranih
parametara.
NAJMANJI ZAHTJEVI ZA POBOLJŠANJE SIGURNOSTI I ZAŠTITE ZDRAVLJA RADNIKA KOJI MOŽE BITI
UGROŽEN EKSPLOZIVNOM ATMOSFEROM
1. ORGANIZACIJSKE MJERE
1.1 Obuka radnika
Za radove u prostorima koji su ugroženi eksplozivnom atmosferom, poslodavac mora obrazovati radnika u svezi s
protueksplozijskom zaštitom.
1.2 Pisane upute, dozvole za rad
Ex-Priručnik treba urediti:
- da se rad u prostorima ugroženim eksplozivnom atmosferom provodi prema pismenim uputama
poslodavca;
- da se primijeni sustav dozvola za rad koji se odnosi i na izvođenje opasnih poslova i poslova koji mogu
postati opasni zbog međuzavisnosti djelovanja.
Dozvole za rad mora dati odgovorna osoba za tu funkciju prije započinjanja rada.
2. MJERE PROTUEKSPLOZIJSKE ZAŠTITE
2.1 Ispuštene i/ili namjerno ili nenamjerno oslobođene zapaljive plinove, pare, maglice, prašinu ili vlakanca, koji
mogu dovesti do opasnosti od eksplozije, treba na siguran način izvesti, ili odvesti do nekog sigurnog mjesta, a ako
to nije moguće, tada ih se mora sigurno zatvoriti i spriječiti širenje ili na neki drugi način učiniti bezopasnim.
2.2 U slučaju da moguća eksplozivna atmosfera sadrži više vrsta zapaljivih plinova, para, maglica, prašinu ili
vlakanca, moraju se mjere zaštite postaviti prema najvećem mogućem riziku.
2.3 Pri izbjegavanju opasnosti od zapaljenja, također se mora obratiti pozornost i na elektrostatsko pražnjenje,
ako radnik ili radna okolina djeluju kao nositelji naboja ili proizvođači naboja. Radnik mora biti opremljen
prikladnim radnim odijelom, koje mora biti izrađeno od materijala koji ne stvara elektrostatske naboje, uslijed
kojeg bi moglo doći do zapaljenja eksplozivne atmosfere.
2.4 Postrojenje, uređaji, sustavi zaštite i tomu pripadni instalacijski pribor, mogu biti rabljeni u radu samo onda,
ako iz Ex-Priručnika proizlazi, da se mogu rabiti u eksplozivnoj atmosferi na siguran način. To se jednako tako
primjenjuje na sredstva za rad i pripadajući instalacijski pribor, koja se ne smatraju napravama ili sustavom
zaštite u smislu Pravilnika o opremi, zaštitnim sustavima namijenjenim za uporabu u potencijalno eksplozivnim
atmosferama (NN 033/2016), kada njihova primjena u nekoj opremi može biti potencijalni izvor zapaljenja. Treba
poduzeti potrebne mjere da se izbjegne moguća zamjena među spojnim napravama.
2.5 Mora se poduzeti sve potrebne mjere da radni prostor, sredstva za rad i pripadajući pridruženi instalacijski
pribor dostupan radniku bude tako dizajniran, konstruiran, složen i instaliran i tako održavan i upotrebljavan, da
se rizik od eksplozije svede na najmanju mjeru, a u slučaju da do eksplozije ipak dođe, da je rizik od njenog
proširenja unutar radnog prostora i/ili sredstva za rad kontroliran ili sveden na najmanju moguću mjeru. U
takvim radnim prostorima moraju se poduzeti prikladne mjere kako bi se rizik od fizičkog djelovanja eksplozije na
radnike sveo na najmanju mjeru.
2.6 Ako je potrebno, radnike treba upozoriti optički i/ili zvučno i povući osoblje prije nego se stvore uvjeti
eksplozije.
2.7 Ukoliko je u Ex-Priručniku to predviđeno, sredstva za povlačenje osoblja trebaju biti spremna i održavana,
kako bi se osiguralo da radnici mogu brzo i sigurno napustiti ugrožena područja.
2.8 Prije prve uporabe radnog prostora u kome bi moglo doći do eksplozivne atmosfere, mora biti provjerena
cjelokupna protueksplozijska sigurnost. Moraju se održavati svi uvjeti za osiguravanje protueksplozijske
sigurnosti. Takvo ispitivanje moraju provesti osobe koje su stručno osposobljene za rad u prostoru ugroženom
eksplozivnom atmosferom.
2.9 Ako se procijeni:
- da kvar u napajanju stvara povećanje daljnje opasnosti, mora biti moguće održavanje opreme i zaštitnih
sustava u sigurnosnom stanju za rad, nezavisno ostalom dijelu postrojenja u slučaju ispada napajanja,
- ručna intervencija mora biti moguća s ciljem isključenja uređaja i zaštitnih sustava uključenih u
automatske procese, koji odstupaju od predviđenih uvjeta, s tim da to ne obezvrijedi sigurnost. Samo
odgovorna stručna osoba može obaviti takvu akciju.
- u slučaju isključenja napajanja u opasnosti, akumulirana energija se mora isprazniti sigurno i najbrže što
je moguće ili izolirati da ne predstavlja dalje opasnost.
- OPASNOSTI OD POŽARA I/ILI TEHNOLOŠKE EKSPLOZIJE U POJEDINIM
GRANAMA DJELATNOSTI.
POŽARNE OPASNOSTI I MJERE ZAŠTITE U KEMIJSKOJ INDUSTRIJI
Eksplozije. U širem smislu eksplozija se može opisati kao iznenadno nekontrolirano oslobađanje energije
izazvano naglim širenjem plinova. Pri tome dolazi do promjene potencijalne energije sustava, odnosno do
kemijskih i fizikalnih promjena sustava u mehanički rad.
U kemijskim eksplozijama toplina izaziva brzo širenje plinova što dovodi do porasta tlaka. Ona može nastati
deflagracijom plinova, prašina i magli; detonacijom krutina, tekućina i plinova; i kemijskim reakcijama. Detonacija
ovisi o udarnom valu koji započne i održava reakciju.
Do eksplozije može doći i pucanjem posude ili spremnika. Visoka temperatura, visoki tlak, nečistoće u materijalu,
pad kapaciteta sustava za hlađenje, loše početno miješanje reaktanata i odgođeni početak reakcije tipični su uzroci
takvih eksplozija.
Fizikalne eksplozije mogu nastati zbog visokog tlaka ili oštećenja spremnika. Visoki tlak može nastati uslijed
stvaranja pare iz pregrijane tekućine ili brzim širenjem plina ili pare. Greška na spremniku može dovesti do
njegovog pucanja na tlaku koji je manji od ispitnog tlaka. Ove eksplozije nisu ograničene samo na zatvorene
spremnike. Primjer fizikalne eksplozije na otvorenom prostoru je reakcija koja se javlja pri prolijevanju vode u
otvoreni spremnik s koncentriranom sumpornom kiselinom. To dovodi do oslobađanja topline i izaziva prskanje.
Požari. Glavni uzrok požara u kemijskim procesima je istjecanje goriva iz opreme uz prisutnost izvora paljenja. Na
crpkama dolazi do čestog propuštanja te one moraju biti tako smještene da u slučaju požara druga oprema bude
što manje izložena toplini koja nastaje zapaljenjem goriva. Oštećenja na cijevima, ventilima, prirubnicama uslijed
vibracija, erozije ili korozije može dovesti do znatnog propuštanja sadržaja. Ova opasnost može se kontrolirati
ugradnjom izolacijskih blok ventila kako bi se smanjila količina isteklog sadržaja. Ovi ventili moraju biti na
mjestima kojima se može prići u slučaju požara, ili moraju biti daljinski upravljani. Cijevi za spajanje manometara
ili uzorkovanje, podložne su mehaničkim oštećenjima te ih treba odgovarajuće zaštititi.
Požari također mogu biti izazvani nekom nesrećom ili nekontroliranim uvođenjem oksidansa u procesnu posudu
u kojoj se nalazi goriva tvar. To može nastati greškom u rukovanju, kvarom na instrumentaciji, ili uslijed ulaska
zraka u opremu u kojoj je podtlak. Opasna smjesa goriva i oksidansa ponekad se pojavljuje u procesu u kojem se
odvija kontrolirana oksidacija, kad se izgubi kontrola te omjer oksidansa i goriva bude takav da ulazi u područje
eksplozivnosti. Osim u slučajevima gdje je izgaranje dio procesa, treba izbjeći zapaljive smjese goriva i oksidansa,
kao i izvore paljenja.
Kontrola energije drugi je važan čimbenik u kemijskim procesima. Gubitkom nadzora nad protokom energije u
sustavu, ili nadzora nad brzinom stvaranja energije u sustavu može dovesti do pregrijavanja, prekomjernog
povišenja tlaka, oštećenja opreme i istjecanja sadržaja. Nekontrolirani dovod topline u procesnu posudu može
pregrijati sadržaj i dovesti do opasnih situacija. Ako se ne odvodi toplina ili se sustav ne hladi, vrlo se brzo može
stvoriti visoki tlak. Gubitak nadzora nad egzotermnim reakcijama može dovesti do požara ako se nekontrolirana
energija oslobodi i dovede do pucanja spremnika i oslobađanja vrućeg goriva u atmosferu.
Kontrola nad egzotermnim reakcijama može se izgubiti zbog velike količine katalizatora, nedostatka inhibitora,
prevelikog dovoda topline, neodvođenjem topline, prekidom miješanja ili nakupljanjem prevelike količine
reaktanta.
Velika količina topline često se oslobađa na nekontrolirani način ako toplinski nestabilni ili na udar osjetljivi
materijali dođu pod uvjete koji izazivaju njihov raspad u spojeve ili elemente koji imaju manji sadržaj energije.
Mnogi kemijski produkti i međuprodukti poznati su po sklonosti samoubrzavajućem egzotermnom raspadu ako se
zagriju na određenu temperaturu, ali su sigurni ako se drže ispod te temperature. Ipak, u mnogim slučajevima
došlo je do značajnih gubitaka materijala nakon njegovog držanja na „sigurnim“ temperaturama kroz duže
vremensko razdoblje. Slučajevi u kojima mala kontaminacija povećava brzinu raspada na „normalnim“
temperaturama, ili naknadno otkriće sporog egzotermnog raspada koji se javlja na „sigurnim“ temperaturama
tijekom dužeg vremena, vode u nekontrolirano ubrzanje reakcije.
ZAŠTITA OD POŽARA
Nadzor požarnih opasnosti. Kemijska procesna postrojenja i oprema trebaju biti dobro dizajnirani i održavani
da se smanji mogućnost propuštanja sadržaja i gubitak nadzora nad energijom u sustavu. Ugradnja potrebne
instrumentacije, razvoj postupaka za slučaj opasnosti i dizajn siguran od pogreške, neki su od alata za nadzor
požarnih opasnosti. Sustavi za prozračivanje i smanjenje tlaka neophodni su za očuvanje procesne opreme. Kada
se procesi izvode u zatvorenim objektima trebaju se koristiti građevinske konstrukcije koje su otporne
na oštećenje. Oprema i cijevi moraju biti dobro pričvršćeni kako bi se izbjegle vibracije koje mogu dovesti do
propuštanja sadržaja.
Glavne opasnosti u kemijskim procesima nastaju uslijed izlaganja goriva oksidansu i izvorima paljenja. Idealno
gledajući, zapaljivi procesni materijali trebali bi biti cijelo vrijeme pod nadzorom. Kao praktično rješenje mora se
ocijeniti gdje može doći do propuštanja i koji se koraci moraju poduzeti kako bi se umanjili njegovi učinci. Jednako
tome, važno je da se spriječi neželjeni ulazak oksidansa u procesnu opremu koja radi na sniženom tlaku.
Mnoga moderna kemijska procesna postrojenja koriste prostor kako bi minimizirale gubitke od požara i
eksplozije. Neki procesi izvode se na otvorenom prostoru na posebnom zemljištu. Razmak između instalacija
određen je prirodom procesa i materijala koji se koriste u procesu. Sa svih strana omogućen je pristup instalaciji
za potrebe gašenja požara. Hidrantska mreža treba biti u obliku prstena s ugrađenim ventilima tako da se
oštećene dionice cjevovoda mogu izdvojiti i tako osigurati neprekidna zaštita postrojenja. Vrlo su korisni drenažni
kanali za odvođenje razlivene zapaljive tekućine od procesne opreme.
Nosive čelične konstrukcije treba zaštiti od djelovanja topline i preranog gubitka čvrstoće, jer nezaštićeni čelični
nosači oslabe u požaru već za nekoliko minuta. Svi izvori paljenja trebaju biti isključeni iz procesnog područja. Ne
smije se dopustiti otvoreni plamen u blizini procesne opreme. Cjevovodi za prijenos zagrijanog medija trebaju biti
izolirani kako ne bi postali izvorom paljenja.
Oprema za gašenje požara. U dijelovima postrojenja gdje se javljaju samo uobičajene opasnosti, npr. u uredima,
za zaštitu može biti dovoljna sprinklerska instalacija. Prijenosni aparati za gašenje požara mogu biti dovoljni na
mjestima gdje se rukuje s manjim količinama zapaljivih tvari. Za zaštitu manjih spremnika sa zapaljivim
tekućinama ili drugim posebnim opasnostima, dodatno uz sustav za raspršenu vodu (drenčer), može se ugraditi i
sustav za gašenje s ugljikovim dioksidom, prahom i pjenom.
Za zaštitu postrojenja na otvorenom prostoru može se koristiti sprinkler, drenčer, hidranti i bacači vode. Količina i
tlak vode moraju biti dostatni za najmanje 2 sata. Dobro je osigurati dodatne vatrogasne crpke s neovisnim (dizel)
motorom i dva ili više izvora vode. Greška kod jedne crpke ili jednog izvora vode ne smije ugroziti kapacitet
dobave vode potreban za pravilan rad instalacije za gašenje ili hlađenje.
Gdje se javljaju značajne opasnosti od eksplozije, preporuča se izgraditi prepreke koje će zaštititi sustav za gašenje
od posljedica eksplozije. Priroda materijala koji se koriste u pojedinom postrojenju ili procesu može zahtijevati i
drugu opremu, npr. zaštitnu odjeću, samostalne uređaje za disanje, cijevi otporne na kiselinu itd. U pojedinim
prilikama kada je opasnost od eksplozije značajna, nužna je automatska dojava i sustav za gašenje. Takva oprema
obično se postavlja na spremnike u kojima se susreću pare, plinovi i prašine u koncentracijama iz
područja eksplozivnosti.

POŽARNE OPASNOSTI I MJERE ZAŠTITE U DRVNOJ INDUSTRIJI

Osnovne požarne opasnosti u drvnoj industriji vezane su uz skladištenje velike količine trupaca, čiji je požar teško
staviti pod nadzor; stvaranje velike količine otpada pri obradi drva, uključujući vrlo sitnu prašinu; uporabu
uređaja koji stvaraju toplinu (sušila i preše pri preradi drva); skladištenje gotovih proizvoda i sl.
Proces proizvodnje započinje u pilani gdje se trupci raspiljuju u piljenu građu raznih veličina. Glavna područja i
procesi rada u pilani su: skladištenje trupaca, piljenje trupaca, razvrstavanje piljene građe, sušenje, dorada i
skladištenje piljene građe.
Drvni trupci se dopremaju u pilanu uglavnom cestovnim vozilima i željezničkim vagonima. Trupci se slažu u
pravilne hrpe pri čemu je važno da se osigura mogućnost brzog pristupa do svakog dijela hrpe s prijenosnom
vatrogasnom opremom. Pri slaganju trupaca na normalnu visinu (3-4,5 m) glavni prolaz između hrpa treba
biti širok oko 18 m. To je važno kako bi se u slučaju požara smanjio prijenos topline s jedne hrpe na drugu. Hrpe
s trupcima trebaju biti dovoljno udaljene i od objekata u pilani, na primjer 30 m. Na tom prostoru ne smije
biti gorivog materijala preko kojeg bi se požar mogao proširiti. Preporuča se da prostor oko uskladištenih
trupaca bude očišćen od trave do udaljenosti od oko 6 m, a od većeg raslinja oko 30 m.
Požar na skladištu mogu izazvati razne peći (za spaljivanje otpada, grijanje itd.), lokomotiva i ispušne cijevi
na vozilima. Dizelske lokomotive na ispušnim cijevima trebaju imati hvatače iskri kako bi se spriječilo izlijetanje
užarenih čestica čađe. Točenje goriva u radne strojeve i uređaje treba izvoditi samo na posebno odobrenim
mjestima.
Zaštita skladišta ostvaruje se uglavnom pomoću hidrantske mreže. Treba istaknuti da je vrlo teško ugasiti
razbuktali požar na velikoj hrpi drvnog materijala. Stoga se napori trebaju usmjeriti na sprečavanje prijenosa
požara na susjedne hrpe, polijevanjem vodom ili uklanjanjem trupaca. Preporuča se skladištenje u veći broj
manjih hrpa.
Otpadni materijal (piljevina, kora, veći komadi drveta) nakon piljenja se sakuplja te se razvrstava za potrebe
proizvodnje papira ili furnira, ili se koristi kao gorivo u pećima. Glavna požarna opasnost vezana je uz veliku
količinu takvog materijala. Pored toga značajna se opasnost javlja zbog korištenja zapaljivog hidrauličnog ulja koje
se koristi u nekim strojevima. Treba istaknuti i opasnosti od iskri pri zavarivanju, od neispravne električne
opreme i instalacija, pušenja i sl. U takvim uvjetima rada vrlo je važno održavanje i čišćenje pogona.
Kako su pilane često puta vrlo udaljene od vatrogasnih postrojbi, cijela zgrada pilane treba imati sprinklersku
zaštitu, cijevi za spajanje na hidrantsku mrežu i aparate za gašenje početnih požara.
Nakon piljenja drvo se sortira i slaže u pravilne hrpe u kojima se slojevi odvajaju tankim letvicama. Nakon toga
drvo se suši u sušnicama ili na zraku. Požar na ovakvim hrpama vrlo je teško ugasiti zbog velike količine gorivog
materijala, ali i konstrukcije hrpe koja omogućuje strujanje zraka kroz nju. Za zaštitu prostora treba ugraditi
bacače za vodu ili drenčer sustav.
Nakon sušenja drvo ide na završnu obradu gdje se raspiljuje na točno određene veličine, uklanjaju nedostaci i sl.
Zgrada u kojoj se to odvija treba imati sprinklersku zaštitu.
Nakon završne obrade drvo se skladišti, u zatvorenim skladištima ili na otvorenom prostoru. Zatvorena skladišta
trebaju imati sprinklersku zaštitu, a otvorena skladišta zaštitu s bacačima vode.

POŽARNE OPASNOSTI I MJERE ZAŠTITE U INDUSTRIJI GUME

U industriji gume susreću se proizvodi od prirodne i sintetične gume. Prirodna guma dobiva se iz lateksa (smole)
tropskih stabala kaučukovca. Sintetična guma dobiva se iz naftnih prerađevina. Više od ¾ današnje proizvodnje
gume je sintetične osnove. Smola koja se sakuplja iz kaučukovca se koagulira, melje, balira i otprema u tvornicu
na preradu. Sintetična guma proizvodi se kemijskom reakcijom iz petrokemikalija, kao što su butadien i stiren
(SBR guma) u uvjetima povišene temperature i tlaka. Pahuljice gume se ispiru, suše, baliraju i otpremaju na tržište.
Veliki dio gume koristi se za izradu guma za razna vozila. Drugo veliko područje primjene su tzv. prerađeni
gumeni proizvodi, npr. razni automobilski dijelovi, gumena odjeća i obuća, razne cijevi i trake, podni pokrivači,
spužve, pjenasti gumeni proizvodi itd.
POŽARNE OPASNOSTI
Glavne požarne opasnosti u industriji gume javljaju se u sljedećim fazama procesa:
- skladištenje prirodne i sintetične gume i raznih pomoćnih tvari kao što su sumpor, ulje
i organska otapala
 - miješanje otapala i gume
- miješanje gume
- nanošenje gumeno-cementne otopine na gumu
- nanošenje gume na tkaninu
- uranjanje gumene tkanine u gumeno-cementnu otopinu
- lakiranje gume.
Guma je teže zapaljiva u odnosu na druge materijale iz istog požarnog razreda, kao što su papir, karton i sl.
Međutim, nakon što je zapaljena, širenje požara i dima vrlo je brzo. Prirodna i sintetska guma dopremaju se u
različitoj ambalaži i kontejnerima, od kartona do drvenih sanduka. Ovakva ambalaža vrlo se lako može zapaliti pa
je prihvatljivija povratna aluminijska ambalaža.
Butadien je zapaljivi plin, a stiren vrlo hlapiva zapaljiva tekućina. U postupku sušenja pahuljica javlja se značajna
opasnost od njihovog zapaljenja. Ostale sirovine koje se koriste u većoj mjeri su aktivni ugljen (skladišti se u
silosima), sumpor, tkanina, organska otapala i ulja.
Uporaba zapaljivih tekućina, lakiranje i zapaljivost same gume glavne su požarne opasnosti u ovoj industriji. U
određenim fazama procesa moguće je i samopaljenje te je potrebno nadzirati temperaturu u procesu i po potrebi
hladiti smjesu. Zbog sadržaja zapaljive tekućine niskog plamišta, gumeno-cementna otopina se može vrlo lako
zapaliti. Toplina i statički elektricitet koji nastaju u tehnološkim operacijama glavni su izvori paljenja.
MJERE ZAŠTITE
Mnoge sastavnice u proizvodnji gume su zapaljive, pa je u pogonima za proizvodnju potrebna zaštita
stabilnim sustavima za gašenje požara (sprinkler). Konstrukcijski (građevni) materijali trebaju biti negorivi
(čelik, beton). Požarni sektori u ovoj industriji vrlo su veliki. Skladište gumenih proizvoda treba biti odvojeno
od proizvodnog dijela pogona protupožarnim zidovima 4-satne otpornosti i vratima 3-satne otpornosti.
Prostorija za miješanje gumeno-cementne otopine također treba biti odvojena od središnjeg postrojenja i
zaštićena zidovima navedene vatrootpornosti. Prostorija treba imati eksplozijske oduške i sustav za gašenje
inertnim plinom.
U sušnicama i na pojedinim drugim kritičnim mjestima potrebno je osigurati dovoljan protok zraka tako da se
koncentracija zapaljivih para održi ispod 25% DGE. Potrebna je instalacija za stalno mjerenje koncentracije
zapaljivih para i mogućnost automatskog zaustavljanja procesa ako koncentracija premaši 50% DGE.
Potrebno je i periodično čišćenje opreme od gumeno-uljnih ostataka u procesu zbog mogućnosti njihovog
zapaljenja. Statički elektricitet u blizini valjaka i tkanine gdje se stvara može se otklanjati ionizacijom. Na takvim
mjestima nije moguće odvoditi statički elektricitet uzemljenjem. U prostoriji za miješanje cementa potrebno je
održavati relativnu vlažnost zraka iznad 50%, poglavito u zimskim mjesecima.

POŽARNE OPASNOSTI I MJERE ZAŠTITE U TEKSTILNOJ INDUSTRIJI

Proizvodi tekstilne industrije koriste se za izradu odjeće, kućanskih potrepština, tapeciranje namještaja, sagova, u
automobilskoj industriji itd. Sirovine u ovoj industriji mogu biti različite, od pamuka do raznih sintetičnih vlakana.
Dopremaju se u balama.
Osnovne požarne opasnosti u tekstilnoj industriji vezane su uz zaštopavanje strojeva, lakoću paljenja
materijala i širenja požara na procesnoj liniji, strojevima i cijevima za zračni prijenos materijala. Glavni
uzročnici požara su kvarovi na električnoj opremi, iskre od materijala koje se zateknu u sirovini i toplina
trenja uslijed velike brzine okretanja pojedinih dijelova strojeva. U procesnu liniju ugrađuju se magnetni odvajači
za izdvajanje kovinskih primjesa.
Prilikom otvaranja bala važno je ukloniti sve trake i kopče kako one ne bi dospjele u procesnu opremu gdje
dovode do mehaničkih oštećenja i iskrenja. Prostorija za otvaranje bala treba biti odvojena od ostalog dijela
postrojenja protupožarnim zidom 1-satne otpornosti. Važno je ograničiti količinu i raspored bala u ovoj
prostoriji.
Pamuk
Pripada u zapaljive krutine (razred 4.1 opasnih tvari). Zbog visokog sadržaja celuloze vrlo je lako zapaljiv, pa ga
treba držati dalje od izvora paljenja. Pod određenim uvjetima može se ponašati i kao tvar sklona samozagrijavanju
(razred 4.2). Temperatura samopaljenja zauljenog pamuka je 120 C. To se posebno ističe uslijed djelovanja vlage,
ulja i masnoća u materijalu; djelovanja kiselina, kao što su dušična i sumporna kiselina, i dodira s oksidansima.
Kemijski izazvano tinjanje može trajati tjednima. Ako je pamuk pri baliranju bio vlažan, značajno će se razviti i
mikrobiološko tinjanje popraćeno stvaranjem metana. Za gašenje požara preporuča se ugljikov dioksid (CO2). Ne
preporuča se otvaranje bala zbog dodira s kisikom. Gašenje požara vodom može biti problematično zbog velike
moći pamuka da upija vodu, pri čemu bubri od 40-45%.
Gorivost tkanina
Gotovo sve tkanine mogu gorjeti, neke lakše druge teže. Pri tome razvijaju otrovne plinove. Tu se ističu tri sljedeće
skupine:
- gorive tkanine
- gorive tkanine kemijski obrađene kojim sredstvom protiv gorenja (tzv. FR obrada), pri čemu postaju
manje gorive ili negorive; ovo svojstvo može se zadržati duže ili kraće vrijeme nakon određenog broja
pranja i vremena uporabe
- svojstveno negorive tkanine, čija su vlakna prirodno negoriva.
Sklonost gorenju u prvom redu ovisi o vrsti vlakana od kojih je tkanina izrađena. Naredna tablica opisuje osobine
gorenja vlakana, u nizu od najlakše do najteže gorivih.

POŽARNE OPASNOSTI I MJERE ZAŠTITE U INDUSTRIJI KOŽE I OBUĆE

Svježa sirova koža ne pokazuje veliku opasnost od nastanka i širenja požara, jer sadrži 40 - 50% vode, dok je suha
sirova koža požarno opasnija, posebno ona koja na sebi ima vunu. Svježe i prerađene kože, kada su složene u
velike hrpe podložne su samozagrijavanju, koje ponekad može rezultirati samozapaljenjem, ili u nedostatku zraka
dovesti do pougljenjenja kože. Ovakvo samozagrijavanje izazvano je prisutnošću mikroorganizama i nekih soli
koje djeluju kao ubrzivači (katalizatori) procesa.
Zamašćena i lakirana koža predstavljaju povećanu opasnost od zapaljenja. Razna štavila također mogu biti
zapaljiva, pogotovo u suhom i praškastom obliku. Poznati su slučajevi zapaljenja i eksplozija sitne taninske prašine
u kožarskim pogonima.
U skladištima se nalaze kemikalije za preradu kože, pa treba voditi računa i o mogućnostima njihovog zapaljenja.
Pri preradi kože, posebno pri izradi obuće upotrebljavaju se ljepila koja sadrže zapaljiva organska otapala, što
također predstavlja povećanu požarnu opasnost.
Opasni postupci. U kožarama postoji nekoliko postupaka koji su opasni za nastanak i širenje požara. To su
postupci toplog mašćenja kože, sušenja i posebno postupci lakiranja. Pri toplom mašćenju (biljno štavljenje kože)
upotrebljavaju se masne otopine koje se mogu lako zapaliti, te je pri ovom postupku potrebno poduzeti osnovne
preventivne mjere zaštite od požara. Pri lakiranju kože upotrebljavaju se zapaljive boje i lakovi. Do čestih požara u
odjeljenjima za lakiranje dolazi zbog stvaranja zapaljivih smjesa uslijed isparivanja otapala iz boja i lakova.
Uzročnik požara na ovakvim mjestima može biti i samozapaljenje ostataka boje ili taloga ili samozapaljenje
tekstilnih krpa.
U velikim kožarskim pogonima za lakiranje umjesto uobičajenih kabina s uređajima za izbacivanje zraka na suho,
ugrađuju se kabine s vodenom zavjesom u kojima se zrak prije izlaženja u okolinu ispire vodom koja izdvaja
čestice laka. Ovim postupkom postiže se i bolja kvaliteta lakiranja, jer vodena zavjesa apsorbira prašinu u
prostoriji u kojoj se lakira; na stjenkama se ne talože sitne čestice laka, te se time u velikoj mjeri smanjuje i
opasnost od požara. Nadalje, primjenom ovog postupka ne zagađuju se ni ventilatori, jer se čestice laka izdvoje
prije nego što zrak dospije u ventilator.
U komori u kojoj se lakira, u trenutku uključivanja pištolja za lakiranje svi električni uređaji koji nisu
protueksplozijski zaštićeni automatski se isključuju. Stabilni sustav za gašenje požara (najčešće s CO2 ili FM 200)
sprečava da se požar u komori ili na filtru proširi.
Lokacija opasnih mjesta. Da bi se bolje organizirala protupožarna preventiva i postavili zaštitni uređaji potrebno
je dobro locirati sva mjesta u kožarskim pogonima na kojima može doći do požara. Tako npr., u dijelu za pripremu
i štavljenje kože opasnost od pojave požara je najmanja, jer se radi s mokrom sirovinom, a u tim odjeljenjima ima i
velikih količina vodenih otopina koje mogu poslužiti za gašenje požara. I u odjeljenjima za bojanje i impregnaciju
kože, gdje se radi s vodenim otapalima opasnosti od požara su manje izražene.
 Skladišta sirove kože u kojima se čuva sirova slana koža nisu posebno opasna, jer koža sadrži veću količinu vode.
Opasnija su skladišta sa suhom sirovom kožom, kao i skladišta gotovih proizvoda i kemikalija. Ipak, najugroženija
mjesta su skladišta pogonskog goriva, otapala, ljepila, boja i lakova. U odjeljenjima za dovršavanje i suho mašćenje
kože požarne opasnosti su izraženije. U njima se obično nalazi i dosta drvenih predmeta, pregrada, podova
i sl. Najveće opasnosti javljaju se u odjeljenju za lakiranje gotove kože.
- NEPOSREDNI UZROCI POŽARA.
Otvoreni plamen i zagrijani predmeti:
- zavarivanje i plameno rezanje metala
- cigarete i šibice
- plinska grijala
- različite peći, motori, bojleri i sl.
- istrošeni ležajevi i remenje
- preopterećene ili oštećene električne instalacije
- rasvjetna tijela
- mljevenje i drugi mehanički procesi koji razvijaju toplinu
- kontrolirana gorenja i požari
Iskra:
- električna oprema (zatvaranje ili otvaranje strujnog kruga)
- elektrostatičko pražnjenje
- rasvjeta
- mehaničko djelovanje, trenje (vruće krute čestice)
- kemijske reakcije (čestice ugljika u ispušnim cijevima)
Zapaljiva smjesa zagrijana do temperature samopaljenja:
- vanjskim izvorom topline:
 električna grijala i zagrijane površine
 visokonaponska električna oprema
 bojleri, radijatori, cjevovodi i oprema s pregrijanom parom
 ispušni sustavi
 zagrijana procesna oprema, trenje (mehaničko, aerodinamičko)
- nedovoljnim odvođenjem topline kemijske reakcije (samozapaljenje):
 zauljene otpadne krpe
 piljevina
 bituminozni ugljen, lignit, drvni ugljen
 prašinasta plastika
Brzo (adijabatsko) stlačivanje zapaljive plinske smjese
Ubrizgavanje vrućeg plina
Udarni val
Hipergolna smjesa (smjesa čije se sastavnice u međusobnom dodiru samozapale)
Piroforna tvar u reakciji sa zrakom
Vodoreagirajuća tvar u reakciji s vodom
Piroman
- VOĐENJE EVIDENCIJA U ZAŠTITI OD POŽARA.
Evidencije su obvezne voditi pravne i fizičke osobe te stručne službe koje su vlasnici odnosno korisnici građevina
odnosno građevinskih dijelova i prostora te Ministarstvo unutarnjih poslova, a u posebnom dijelu pravne i fizičke
osobe te tijela državne uprave koja su ishodila ovlasti za obavljanje određenih poslova iz djelokruga zaštite od
požara.
- evidencije o nastavi i osposobljavanju djelatnika za zaštitu od požara
- evidencije o nastalim požarima i akcidentima
- evidencije o održavanju vatrogasnih aparata
- evidencije o ispitivanju stabilnih sustava za dojavu i gašenje požara
- evidencije o ispitivanju funkcionalnosti sustava za utvrđivanje prisutnosti zapaljivih plinova i para
- evidencije o ispitivanju plinskih instalacija, plinskih trošila te plinskih kotlovnica
- evidencije o ispitivanju električne mreže i potrošača, te tzv. panik-rasvjete i rasvjete za nuždu
- evidencije o čišćenju i održavanju dimovodnih kanala
- evidencije o ispitivanju gromobrana
- evidencije o čišćenju klimatizacijskih i ventilacijskih kanala
- evidencije o inspekcijskim nadzorima (internim)
- evidencije o provedenim sankcijama (internim)
- evidencije o izdanim odobrenjima za obavljanje poslova zavarivanja i srodnih poslova
- evidencije o vrsti, broju i stanju vatrogasne tehnike.
- ORGANIZACIJSKE MJERE SPRJEČAVANJA NASTAJANJA I ŠIRENJA POŽARA
I/ILI TEHNOLOŠKE EKSPLOZIJE U GRAĐEVINAMA I OTVORENOG PROSTORA.
Na mjestu rada potrebno je:
- procijeniti rizik od požara, pri čemu treba obuhvatiti sve radnike i druge osobe koje se mogu zateći u
požaru, posebno imajući u vidu osobe s posebnim potrebama (ova procjena treba poslužiti kao osnova za
određivanje općih i procesnih mjera zaštite koje treba poduzeti)
- odrediti ključne elemente u procjeni rizika od požara i pojedinosti za sva mjesta rada s povećanom
opasnošću od požara
- donijeti i provoditi neophodne mjere zaštite za sva mjesta rada
- djelatnicima osigurati informacije i upute te organizirati vježbe za mjere zaštite na njihovim mjestima
rada
- imenovati osobe koje provode posebne zadaće prema planu za slučaj opasnosti
- upoznati djelatnike (ili njihove predstavnike) s imenovanjima osoba zaduženih za provedbu posebnih
zadaća u svezi sigurnosti od požara i o prijedlozima za unapređenje preventivnih mjera zaštite
- obavijestiti druge vlasnike ili korisnike koji su u istoj građevini o svakom značajnijem riziku koji može
utjecati na njihovu sigurnost te međusobno usklađivati zajedničke mjere zaštite
- osigurati pouzdan i brz način komunikacije sa žurnim službama
- održavati suradnju između poslodavca i djelatnika kako bi se postigla usklađenost i izbjegle radnje koje
mogu koga dovesti u opasnost
- odrediti posebne zahtjeve i potvrde o potrebnoj osposobljenosti za rad na mjestima s povećanom
opasnošću od požara.
Pogonske upute. U pogonskim uputama navode se postupci i mjere za siguran rad i sprečavanje nastanka požara
i eksplozija za svaki dio tehnološkog procesa sa zapaljivim tekućinama, zapaljivim plinovima i drugim požarno
opasnim tvarima. U sklopu pogonskih uputa navode se postupci gašenja odnosno sprečavanja nastanka i širenja
požara. Pogonske upute postavljaju se u pogonu ili na drugom prikladnom i vidljivom mjestu. Djelatnici se
osposobljavaju prema pogonskim uputama prije zaposlenja u pogonu i najmanje jedanput godišnje provjeravaju
osposobljenost.
Održavanje sigurnosne opreme. Sigurnosnu opremu treba održavati u ispravnom stanju, npr. protupožarna
vrata, stubišta, prolaze, sustave za dojavu požara i uzbunjivanje, natpise i paničnu rasvjetu. Svu opremu treba
redovito provjeravati, periodično servisirati i ispitivati sukladno važećim propisima i preporukama proizvođača, a
nedostatke otklanjati što je prije moguće. To treba raditi stručna osoba i pritom bilježiti sve provedene radnje.
Plan za slučaj opasnosti. Tvrtka ili ustanova trebaju imati plan o postupcima koje trebaju provesti djelatnici i
druge osobe u slučaju požara. Plan treba biti u pisanom obliku i dostupan djelatnicima, njihovim predstavnicima i
tijelima nadzora. On je osnova za vježbe i upute djelatnicima.
Svrha plana je:
- osigurati da djelatnici znaju što treba činiti u slučaju požara
- osigurati da se mjesta rada u slučaju požara mogu sigurno napustiti.
Pri izradi plana potrebno je uvažiti rezultate procjene rizika od požara. Za manje tvrtke plan može biti vrlo
jednostavan, dok za veće tvrtke može imati mnogo pojedinosti. Kada dvije ili više tvrtki koriste istu građevinu
potrebno je međusobno uskladiti planove.
Plan treba sadržavati sljedeće podatke:
- radnje koje trebaju provesti djelatnici kad otkriju požar
- način uzbunjivanja ljudi u slučaju požara
- kako se provodi evakuacija s pojedinog mjesta rada
- putove za evakuaciju, kako se do njih može doći i njima pobjeći na sigurna mjesta
- potrebnu opremu za gašenje požara
- zadaće i izvršitelje koji imaju posebne odgovornosti u slučaju požara
- mjere za sigurnu evakuaciju ljudi koji se nalaze na mjestima s posebnim opasnostima, kao što su poslovne
stranke, osobe s posebnim potrebama i posjetitelji
- popis strojeva, procesa, izvora napajanja koje treba zaustaviti ili izdvojiti u slučaju požara
- posebne mjere zaštite za visoko ugrožena područja u tvrtki
- način na koji se mogu pozvati vatrogasci i druge žurne službe te odgovornu osobu za izvršenje tih zadaća
- postupak suradnje s vatrogascima po njihovom dolasku i način njihovog obavješćivanja o svim posebnim
opasnostima, npr. o mjestu na kojem se nalaze vrlo zapaljivi materijali
- koje su vježbe potrebne za djelatnike i na koji se način osigurava njihovo provođenje.
Kad se radi o većim tvrtkama može biti korisno načiniti shematski prikaz sa sljedećim
pojedinostima:
- prikaz tvrtke s označenim putovima za evakuaciju, vratima, zidovima, prostorijama, prolazima, stubištima
itd. (uključujući sve vatrootporne strukture i samozatvarajuća protupožarna vrata namijenjena za zaštitu
putova)
- način gašenja požara (pojedinosti oko broja, vrste i smještaja vatrogasne opreme)
- rasporeda ručnih javljača požara i opreme za dojavu požara
 - rasporeda panične rasvjete i svih znakova za izlaz u opasnosti
- rasporeda automatskih sustava za gašenje požara i sprinklerske stanice
- rasporeda glavnog prekidača za napajanje električnom energijom, glavnog ventila za zatvaranje vode,
plina ili drugog goriva.
Održavanje i čišćenje. Svaki radnik treba održavati mjesto rada sigurno i čisto. To je osnova sigurnosti od požara
i treba biti od velikog značaja na svakom mjestu rada, od najjednostavnije prodavaonice do složenog industrijskog
postrojenja.
Slabo održavanje i čišćenje povisuje rizik od požara i eksplozija na više načina:
- stvara se veći broj mjesta na kojima može doći do požara
- stvara se veća količina zapaljivog materijala koji omogućuje lakše širenje požara
- stvara se veće požarno opterećenje objekta
- omogućuje se plameni udar i eksplozija prašine uslijed nakupljanja sloja vlakana ili
prašine
- omogućuje se da prolivenu zapaljivu tekućinu zahvati požar
- trenje, statički elektricitet i električni kontakti pri lošem održavanju postaju izvor paljenja
- neprovedba zabrane pušenja predstavlja izvor paljenja
- povećava se mogućnost samozapaljenja.
Čišćenje poda. Pri čišćenju poda javlja se opasnost od požara ako se koriste zapaljiva sredstva za čišćenje i sjajila.
Mnogi su požari nastali zbog uporabe benzina za čišćenje. Općenito, sredstva za čišćenje i sjajila koja sadrže
otapala kojima je plamište ispod sobne temperature, vrlo su opasna za svakodnevni, uobičajeni rad. Danas se na
tržištu mogu naći otapala kojima je plamište veće od 60 C i koja imaju malu štetnost za ljude i okoliš. Uljasta
sredstva pokazuju i sklonost samozagrijavanju, posebno pri neprikladnom odlaganju zamašćenih krpa nakon
uporabe.
Prašina i vlakna. Čišćenje zapaljive prašine i vlakana koji se nakupljaju na podu, zidovima i drugim površinama u
industrijskim pogonima treba biti obvezno i redovito. Najbolje se rješenje postiže usisavanjem prašine odmah na
mjestu, i u vrijeme nastanka i odvođenjem na sigurno mjesto. Ispuhivanje prašine stlačenim zrakom može biti vrlo
opasno zbog stvaranja eksplozivnih smjesa sa zrakom. Takvo rješenje može se primijeniti samo ako ne postoje
druge mogućnosti te nakon uklanjanja svih izvora paljenja.
Cjevovodi za odvod pare iz kuhinje. Pare koje nastaju u kuhinji od nape se odvode cijevima u kojima se
kondenzira i nakuplja masnoća. To može predstavljati problem zbog mogućeg paljenja, obično uslijed početnog
požara pregrijanog ulja ili masti na štednjaku. Takvi požari nisu rijetkost, a javljaju se zbog zagrijavanja ulja ili
masti do temperature plamišta ili samopaljenja, obično kad se štednjak zaboravi ugasiti ili se zagrijano ulje ili mast
prolije na vrelu površinu štednjaka. Svaki sustav u kuhinji trebao bi imati mogućnost za uklanjanje masnoće. To je
važno i za sprečavanje razvoja patogenih mikroorganizama u takvim cjevovodima.
Razdvajanje otpada. Nije dobra praksa u kojoj se sav suhi otpad baca u iste posude. Na primjer, zapaljiva metalna
prašina može eksplodirati, kao i živine baterije i razne aerosolne bočice pod tlakom, ako ih zahvati požar. Zbog
toga je potrebno zapaljive tvari i predmete međusobno odvajati.
Zabrana pušenja. Pušenje može biti veliki problem zbog ljudskog čimbenika odnosno navike ili ovisnosti o
pušenju. U prostorima gdje se koriste zapaljive tekućine ili plinovi, ili gdje je velika koncentracija zapaljivih
prašina ili vlakana, presudna je svijest o riziku od pušenja na takvim mjestima. Prostori za prijem i otpremu robe
također se ističu kao vrlo opasna mjesta za pušenje, zbog velike količine ambalažnog materijala i uskladištene
robe. Obično takva mjesta imaju veliko požarno opterećenje. U svim prostorima u kojima je zbog požara pušenje
zabranjeno treba jasno istaknuti oznake za zabranu pušenja. Gdje je pušenje dozvoljeno treba koristiti pepeljare
koje onemogućuju da iz njih ispadne opušak. Sadržaj iz pepeljara vrlo je opasno odlagati u koš s ostalim otpadom;
preporuča se metalni koš s poklopcem namijenjen samo za tu svrhu.
Krpe za čišćenje. Pamučne krpe za čišćenje smatraju se umjereno opasnim za izazivanje požara. Zamašćene krpe
sklone su samozagrijavanju. Slično vrijedi i za zamašćene pamučne rukavice i odjeću. U većim količinama krpe za
čišćenje najbolje je držati u metalnim posudama s poklopcem. Dobra praksa predviđa svakodnevno pražnjenje
takvog otpada.
Tave za sakupljanje ulja. Koriste se na mnogim mjestima gdje dolazi do kapanja ulja, pod motorima, strojevima
za rezanje i bušenje, ležajevima itd. Trebaju biti od nezapaljivog materijala i sadržavati sredstvo za upijanje ulja, za
što se obično koristi diatomejska zemlja koju treba redovito mijenjati.
Izljevi zapaljivih tekućina. Mogu se očekivati na svim mjestima na kojima se koriste zapaljive tekućine. Stoga je
dobro imati na dohvatu ruke pogodna sredstva za zaustavljanje istjecanja, sprečavanje širenja i upijanje tekućine.
Djelatnici se trebaju znati snaći u takvim prilikama tako da se izbjegnu izvori paljenja i prozrači prostor. Dobro je
imati tave za sakupljanje ulja.
Uništavanje trave i korova. Visoka trava, suhi korov i grmlje oko zgrada, uz prometnice, pruge predstavljaju
značajan rizik od požara. Takvu vegetaciju treba uništiti, a jedan od načina da se to učini je primjena kemijskih
sredstava.
Unutarnja kontrola. To je važan dio u programu održavanja i čišćenja i treba ga uskladiti s općim programom
sigurnosti. Unutarnja kontrola ima četiri cilja:
- omogućiti sigurnost u tvrtki
- uočiti i izbjeći postupke djelatnika koji ugrožavaju sigurnost
- osigurati isplativost rada i kvalitetu proizvoda
 - omogućiti da se ispune sigurnosne norme i zahtjevi koje nameću zakonski i drugi propisi i odluke.
Pojedine unutarnje kontrole nadziru preventivno održavanje opreme, npr. podmazivanje strojeva ili provjeru
statičkog uzemljenja, druge provjeravaju stanje uređaja za gašenje požara itd. Međutim, pored toga važno je da
tijelo nadzora i uprava tvrtke redovito provode inspekciju. Takve inspekcije trebaju biti dobro defnirane: što se
pregledava, koliko često, koja je granica prihvatljivosti zatečenog stanja i tko provodi inspekciju. Pri tome je dobro
imati pripremljen popis pitanja koji služi kao vodič pri inspekciji. Takav popis treba redovito obnavljati kako bi se
unijele nastale promjene.
MJERE PROTUPOŽARNE PREVENTIVE U INDUSTRIJI UKLJUČUJU I RAZMATRANJA O OPASNOSTIMA OD
TEHNOLOŠKE EKSPLOZIJE I PRIKLADNIM MJERAMA ZAŠTITE. TO NAJČEŠĆE OBUHVAĆA:
- uočavanje mogućnosti stvaranja zapaljive smjese
- uočavanje mogućih izvora paljenja koji se mogu javiti nakon stvaranja zapaljive smjese
- procjenu tlaka koji može nastati eksplozijom i mogućih posljedica na okolne strukture.
Na osnovu tih razmatranja temelje se sljedeće mjere zaštite:
- sprečavanje stvaranja zapaljive smjese (na primjer, prozračivanjem ili inertizacijom prostora)
- uklanjanje mogućih izvora paljenja (na primjer, uzemljenjem opreme kako bi se onemogućilo nakupljanje
statičkog elektriciteta)
- ograničavanje porasta tlaka koji nastaje paljenjem smjese (na primjer, ugradnjom eksplozijskog oduška).
- ORGANIZACIJSKE MJERE DOJAVE I GAŠENJA POŽARA I/ILI TEHNOLOŠKE
EKSPLOZIJE U GRAĐEVINAMA I OTVORENOG PROSTORA.
Gašenje eksplozije. Sustav za gašenje eksplozije osmišljen je za otkrivanje i gašenje početne eksplozije prije nego
što tlak dosegne graničnu vrijednost koja oštećuje okolne strukture. Početno gorenje otkriva se prikladnim
osjetilom nakon čega se vrlo brzo ispušta sredstvo za gašenje iz boca pod tlakom. Obično se radi o ukapljenom
plinu ili prahu.
Osnovna prednost gašenja u odnosu na odušak je tome što na ovaj način ne dolazi do ispuštanja sadržaja i
plamena u okolinu. To je posebno važno kad se radi o opremi smještenoj u prostoriji te kad je sadržaj otrovan. Kao
nedostatak može se navesti cijena ugradnje sustava, ponovnog punjenja boca i podešavanja sustava.
Glavni dijelovi ovog sustava su osjetila, instalacija za napajanje i nadzor te dio za ubacivanje sredstva za gašenje.
Osjetila tlaka obično se koriste u slučajevima gdje se javlja opasnost od eksplozije prašine, dok se na mjestima gdje
se javljaju opasnosti od eksplozije plina pored osjetila tlaka koriste i osjetila ultraljubičastog zračenja, ovisno o
brzini odziva pojedinog osjetila (UV osjetila su brža jer imaju kraće vrijeme odziva), mogućnostima pojave lažnih
alarma te mogućnostima prijenosa signala. Instalacija za napajanje i nadzor sastoji se od međusobno spojenih
elemenata koji omogućuju praćenja rada, zaustavljanje procesa i uzbunjivanje u slučaju prorade
sustava za gašenje.
- UPOZNAVANJE S OPASNOSTIMA I MJERAMA ZAŠTITE OD POŽARA.
Informacije i upute za djelatnike. Važno je da djelatnici znaju kako spriječiti požar i što učiniti ako dođe do
požara. O tome svi djelatnici trebaju dobiti informacije, uključujući i one koji rade izvan uobičajenog radnog
vremena, npr. spremačice i djelatnici u smjenama. Vježbe i pisane informacije trebaju biti u obliku koji je njima
razumljiv, vodeći računa o osobama s posebnim potrebama, npr. osobama sa slabim vidom ili sluhom, kao i
osobama kojima hrvatski nije materinji jezik.
Potrebno je osigurati da svi djelatnici i poslovne stranke budu obaviješteni o mogućnostima evakuacije, što im
treba i pokazati što je prije moguće nakon dolaska u tvrtku.
Već prvog dana na poslu djelatnici trebaju dobiti informacije o:
- putovima za evakuaciju s njihovog mjesta rada
- smještaju, radu i značenju sustava uzbunjivanja na njihovom mjestu rada.
Upute o postupcima u slučaju požara trebaju se postaviti na ključnim mjestima tako da budu lako uočljive. One
mogu sadržavati i jednostavni plan koji pokazuje putove za evakuaciju do sigurnog mjesta.
Vježbe za djelatnike. Izbor vježbi treba temeljiti na posebnostima mjesta rada i biti takav da:
- razjasni postupke u slučaju opasnosti
- uzme u obzir vrstu posla, dužnosti i odgovornosti djelatnika
- uzme u obzir rezultate procjene rizika od požara
- djelatnicima bude lako razumljiv.
Vježbe treba provoditi po potrebi (najmanje jedanput u dvije godine) tako da djelatnici budu u toku s mjerama
zaštite, što se odnosi i na sve djelatnike u smjenama, spremačice itd. Ako dođe do promjena u postupcima u
slučaju opasnosti, vrlo je važno da se o tome obavijeste djelatnici prije nego što dođe do njihove provedbe. Vježbe
trebaju imati praktični dio, npr. gašenje požara, provjeru razumijevanja plana za slučaj opasnosti, kako bi se
djelatnici upoznali s predviđenim radnjama. U manjim tvrtkama to može obuhvaćati samo provjeru jesu li
djelatnici svjesni svih pojedinosti iz upute o postupku u slučaju požara.
Vježbe trebaju uključivati sljedeće:
- radnje koje treba poduzeti kad se otkrije požar
- uključivanje alarma i radnji koje slijede nakon toga
- radnje koje treba poduzeti kad se čuje alarm
- postupke obavješćivanja posjetitelja i drugih osoba i njihovo usmjerivanje prema izlazima
 - postupke pozivanja vatrogasne postrojbe
- postupke evakuacije svih osoba u tvrtki na zborište koje je sigurno
- poznavanje mjesta na kojem se nalazi vatrogasna oprema i njezinu uporabu
- poznavanje putova za evakuaciju, posebno onih koji se ne koriste često
- otvaranje svih vrata za evakuaciju, uključujući i uporabu svih zatvarača koji se koriste u opasnosti
- važnost držanja protupožarnih vrata zatvorenim u cilju sprečavanja širenja požara, topline i dima
- zaustavljanje strojeva i procesa i isključivanje izvora napajanja u slučaju požara
- razloge zbog kojih se ne koristi dizalo (osim onih koja su posebno ugrađena ili prilagođena za osobe s
posebnim potrebama)
- važnost opće sigurnosti od požara i dobrog održavanja reda i čišćenja.
Uz vježbe o općim mjerama zaštite od požara djelatnici trebaju biti obaviješteni i o rizicima od zapaljivih
materijala koji se koriste ili se skladište u tvrtki. Oni također trebaju biti uvježbani po pitanju smanjivanja rizika
od izvora paljenja i goriva.
Djelatnici na visoko rizičnim mjestima rada trebaju imati posebne vježbe o sigurnosti i postupcima u
opasnosti. One trebaju sadržavati:
- norme i pravila struke za sigurno djelovanje postrojenja i opreme i sigurno rukovanje zapaljivim
materijalima (posebno zapaljivim tekućinama)
- održavanje reda i čistoće u procesnim područjima
- izvještavanje o kvarovima i nezgodama, uključujući prolijevanja zapaljivih tekućina
- postupke u opasnosti za postrojenje ili proces u slučaju požara, prolijevanja i curenja
- važeće zakonske obveze.
Svi djelatnici koji prema planu za slučaj opasnosti imaju zadaću nadzora u slučaju požara (voditelji odjela,
vatrogasni zapovjednici, upravitelji zgrada, ili u velikim tvrtkama skupine vatrogasaca) trebaju znati pojedinosti iz
procjene rizika od požara te imati dodatne vježbe.
- UZBUNJIVANJE U SLUČAJU POŽARA.
- EVAKUACIJA U SLUČAJU POŽARA.
EVAKUACIJA je pravovremeno, organizirano, brzo i sigurno napuštanje građevine ili dijela građevine dok još nije
nastupila neposredna opasnost za osobe.
Tijelo državne uprave, pravna osoba i druga odgovorna osoba u čijoj građevini boravi, radi ili obitava veći broj
ljudi mora imati plan evakuacije. To se posebno odnosi na kazališta, kina, dvorane, hotele, pogone u kojima radi
puno ljudi, te na ustanove i građevine u kojima ima nepokretnih i nemoćnih osoba ili osoba s ograničenim
kretanjem. kao što su bolnice, starački domovi, jaslice, zatvori.
NAČIN PROVOĐENJA EVAKUACIJE ovisi prvenstveno o namjeni građevine i pokretljivosti osoba, visini građevine,
te o vrsti i obimu događaja zbog kojeg se provodi.
- Potpuna evakuacija
Provodi se u nižim građevinama, kada su osobe pokretne i kada ima dovoljno vremena do nastupa
neposredne opasnosti. Osobe iz svih prostora, putevima za evakuaciju i preko izlaza napuštaju ugroženu
građevinu te se okupljaju na sigurnom mjestu, odgovarajućeg kapaciteta, izvan građevine.
Na mjestu okupljanja treba provjeriti da li su sve osobe napustile građevinu, ukoliko nisu, treba prići
spašavanju tih osoba.
- Djelomična evakuacija
Provodi se u visokim građevinama ili ustanovama u kojima ima bolesnika, nepokretnih i nemoćnih osoba.
U tim građevinama je teško izvesti potpunu evakuaciju. Evakuiraju se samo osobe iz prostora zahvaćenih
požarom i prostora u neposrednoj blizini. Osobe se evakuiraju na sigurno mjesto, odgovarajućeg
kapaciteta, unutar građevine. Na takvo mjesto se za određeno vrijeme neće proširiti požar niti dim koji bi
ugrožavao evakuirane osobe. U slučaju da bi se požar nekontrolirano razvijao i ugrožavao ta sigurna
mjesta, treba planirati daljnji postupak evakuacije ili spašavanja.
- Minimalno razmještanje
U specifičnim ustanovama, kao što su zatvori ili zdravstvene ustanove gdje su bolesnici vezani za krevet,
treba osobe zaštititi na licu mjesta gdje su zatečene. To se postiže pojačanim preventivnim mjerama
zaštite od požara; formiranjem malih požarnih sektora s većom otpornošću na požar, sprječavanjem
širenja dima (dimnim zaklopkama, predtlakom i sustavima za odvod dima i topline nastale u požaru),
automatskom vatrodojavom i stabilnim sustavima za gašenje požara.
Kada pak opasnost nastupi iznenadno i kad nema više vremena za provođenje evakuacije ili uslijed
neorganiziranosti nije pravovremeno izvedena, a prijeti opasnost za ljudske živote, pristupa se SPAŠAVANJU.
PUT ZA EVAKUACIJU je neprekinuti put koji vodi od bilo kojeg mjesta u građevini do sigurnog mjesta u građevini
ili izvan nje. Uvjeti koje mora zadovoljiti put za evakuaciju ovise o namjeni građevine, broju ljudi u građevini, visini
građevine, tehnološkom procesu, provedenim mjerama zaštite od požara i dr. Treba biti što kraći, jednostavan,
bez slijepih hodnika, dobro osvijetljen i označen, te siguran. Počinje od najudaljenije točke u prostoriji, a
završava u sredini izlaznih vrata.
Put za evakuaciju ne smije voditi kroz prostorije koje bi mogle biti zaključane ili u kojima bi lako moglo doći do
požara ili na koje bi se požar mogao proširiti. Uz glavni put za evakuaciju trebao bi uvijek postojati i alternativni
put, kako bi se u slučaju prodora vatre i/ili dima dio puta za evakuaciju mogao koristiti alternativni put.
 Put za evakuaciju treba biti zaštićen vatrootpornim zidovima, međukatnim konstrukcijama, vratima, odnosno
treba biti zasebni požarni sektor vatrootpornosti 60 minuta, a za građevine većih visina i veće otpornosti na požar.
Put za evakuaciju može biti podijeljen na više požarnih sektora (hodnici, stubišta).
Prohodnost puta treba biti stalna i nepovrediva. Ne smije se dozvoliti da se dio puta prenamjeni.
Duljina puta za evakuaciju ovisi o raspoloživom vremenu za evakuaciju i brzini kretanja ugroženih osoba.
Dostatno vrijeme za evakuaciju uzima se 1,5 do 2 minute. Brzina kojom se kreće osoba prosječnih tjelesnih
sposobnosti je 1,2 m/s, a kod gužve se brzina smanjuje na oko 0,75 m/s.
Na brzinu kretanja utječu mnogi čimbenici: broj osoba koje treba evakuirati (prema izlazima broj osoba se
povećava, a brzina kretanja smanjuje), pokretljivost i psihofizičko stanje osoba, godišnje doba (zimska odjeća
otežava kretanje), umor (kod penjanja po stubama javlja se pojačani umor nakon 1 minute, odnosno nakon 5
minuta prilikom silaženja niz stube).
Duljina puta za evakuaciju može se okvirno izračunati uzimajući u obzir navedene parametre:
Put = brzina x vrijeme = 0,75 m/s x 90 s = 67,5 m
Propisi u pravilu smanjuju dobivenu duljina puta, ovisno o namjeni građevine i drugim čimbenicima. Najčešća
dozvoljena duljina je 45 m. Ta duljina se može povećati na 60 metara kada je instaliran sprinkler uređaj. Kod
posebno opasnih tehnoloških procesa, skladišta, visokih građevina, dozvoljena duljina puta se smanjuje i
do 25 m.
RASVJETA
Putevi za evakuaciju moraju imati rezervni izvor napajanja preko generatora (agregata) ili akumulatora (baterija).
Nužna rasvjeta osigurava rasvjetu kada nestane struje u gradskoj mreži. Tada se ovisno o snazi generatora
(agregata) opskrbljuju električnom strujom svi potrošači ili samo nužni u koje se svakako ubraja osvjetljenje
puteva i izlaza za evakuaciju.
Protupanična rasvjeta se uključuje automatski nakon nestanka struje ili isključenja sklopke. Takva rasvjeta mora
imati automatsko napajanje, čije se akumulatorske baterije pod mrežnim naponom pune, a u slučaju nestanka
struje se automatski uključuju. Protupanična rasvjeta mora osigurati rasvjetu od najmanje 10 lx u vremenu od
90 minuta i mora biti sposobna za ponovno automatsko djelovanje bez ručnog uključivanja. Obvezno se
instalira u građevinama gdje boravi više od 100 osoba ili u specifičnim građevinama. Svjetiljke se
postavljaju iznad oznaka smjera kretanja, na mjestima promjene visine (dolazak na stube) i iznad izlaza.
- ODRŽAVANJE ELEKTRIČNIH, PLINSKIH I DRUGIH INSTALACIJA I
INSTALACIJA ZA DOJAVU I GAŠENJE POŽARA.
- ODRŽAVANJE OPREME I SREDSTAVA ZA GAŠENJE POŽARA.
- UVJETI OSOBA OVLAŠTENIH ZA ISPITIVANJE UREĐAJA, OPREME,
SREDSTAVA I INSTALACIJA NAMIJENJENIH ZA DOJAVU I GAŠENJE POŽARA.