UNIVERZITET U TRAVNIKU

EDUKACIJSKI FAKULTET
PREDŠKOLSKI ODGOJ

PREDMET: MUZIČKA KULTURA

UTICAJ MUZIKE NA RAZVOJ DJETETA U

PREDŠKOLSKOM UZRASTU
SEMINARSKI RAD

Student: Berina Zimić Mentor: Van. prof. Mr. sc Meliha Husić

Travnik, Juni, 2022.

Sadržaj

SAŽETAK..................................................................................................................................3
1. UVOD.................................................................................................................................4
2. ULOGA MUZIČKE KULTURE U ODGOJU...................................................................5
2.1. Uloga muzičke kulture u predškolskim ustanovama (djeca predškolske dobi)..........6
2.2. Uloga muzike na emocinalni i socijalni razvoj djece predškolske dobi......................9
2.3. Uloga odgajatelja.......................................................................................................10
3. TEMELJNA PODRUČJA POTICANJA MUZIČKE U PREDŠKOLSKOM ODGOJU 12
3.1. Darovitost i muzikalnost kod djece predškolske dobi...............................................12
4. GLAZBENE AKTIVNOSTI (IGRE)...............................................................................13
5. ZAKLJUČAK...................................................................................................................14
Literatura..................................................................................................................................15

2
SAŽETAK

Kada razmislimo možemo zaključiti da je muzika zapravo svugdje oko nas. Mi smo
svakodnevno okruženi njome, čujemo pjev ptica, šum vjetra, kapljice kiše i sl.

Kako smo svakodnevno okruženi sa muzikom i različitim zvukovima, trebali bi to iskoristiti i

poticati različite načine muzičkog istraživanja i izražavanja u predškolskim ustanovama.

Glazba je jedna od važnih elemenata u odgoju i obrazovanju djeteta predškolske dobi i

pozitivno utječe na sva područja razvoja djeteta predškolske dobi.

3
 1. UVOD

Muzička kultura danas ima veliki značaj u odgoju i obrazovanju djece predškolskog uzrasta.
Muzičke aktivnosti utiču na intelektualni razvoj djeteta, razvoj osjećaja za vrednovanje,
prepoznavanje lijepog. U današnje vrijeme, kada je svijet preplavljen nekvalitetnom
muzikom i kada niko ne cijeni pravu umjetnost, mislim da muzički odgoj, posebno na
početnom stadiju obrazovanja može da pomogne da se počnu ponovo cijeniti prave
vrijednosti.

Dijete predškolskog uzrasta je vrlo emocionalno, te tek uči da razlikuje svoje emocije i da ih
kontroliše. Muzika je nešto što im može pomoći u upoznavanju samog sebe, svojih emocija,
te im može pomoći u njihovom ispoljavanju i kontrolisanju. Muzika posebno djecu čini
sretnima, i svaka muzička aktivnost za njih predstavlja radost.

Muzičke aktivnosti (pjevanje, sviranje, slušanje muzike, igre uz muziku, ples i sl.), djeci
podižu raspoloženje, pa djeca sa radošću prihvataju muziku kao dio svoje svakodnevnice.
Navedene aktivnosti za djecu predstavljaju zabavu, a za odgajatelje ove aktivnosti su način
kako da se nešto nauči i uradi na što zanimljiviji i efikasniji način.

"Dijete možemo potaknuti u razvoju i bogaćenju govora i jezika već od najranije dobi
pjevanjem glasova, posebno samoglasnika i logatoma, nastojeći pritom bojom glasa i
tempom producirati razliĉita stanja i raspoloženja" (Majec, Vrbanić, 2008: 36).

4
 2. ULOGA MUZIČKE KULTURE U ODGOJU

Muzika pokreće i razvija sve sposobnosti djece (motoričke, kognitivne, kreativne i afektivne)
već u predškolskoj dobi. Zato je zadatak svakog kvalitetnog predškolskog odgoja upravo
poticanje muzičkog razvoja u smislu poticanja čitavog razvoja djeteta.

Prema autoru Šimičić (2017.), uloga muzike na razvoj djeteta ogleda se u utjecaju na:
- na inteligenciju,
- sposobnost čitanja,
- kreativne sposobnosti,
- socijalnu vještinu interakcije.

Muzika je bitan sastavni dio odgojnih utjecaja u smislu poticanja razvoja djeteta. Riječ je o
poticanju „muzičkog doživljavanja, izražavanja i stvaranja putem različitih odgojnih
situacija“ (Šimičić, 2017: 27).

Bitno je naglasiti da susret djece sa muzikom treba omogućiti kroz igru, jer na taj način dijete
predškolskog uzrasta brže uči i razvija svoja iskustva, odnosno shvatanja.

Ukoliko se djeca već u predškolskom periodu potiču na muzičke aktivnosti, ona će brže
svladati probleme u igrama, navode Leithwood i Fowler (1971). Također, bitno je naglasiti i
da su djeca koja vježbaju motoričko-muzičke zadatke vještija naspram svojih vršnjaka, ali i
odraslih.

Jenda od važnijih uloga muzike na razvoj djece predškolske, a i mlađe, dobi ogleda se u tome
da aktivnosti u muzici pomažu povučenoj djeci koja imaju poteškoće u ostvarivanju
socijalnih kontakta da se lakše izraze, da kroz pjesmu i igru sudjeluju u aktivnosti te razviju
osjećaj kolektivnog duha.

Kroz muziku, socijalne vještine kod djece se potiču na sljedeće načine:

 djeca lakše razumiju sebe i druge,

 potiče se razvoj empatičnosti,
 potiče se lakše izražavanje unutrašnje emocije,
 razvija se samopouzdanje (Šimičić, 2017: 27).

5
 2.1. Uloga muzičke kulture u predškolskim ustanovama (djeca predškolske
dobi)

Svi imamo urođenu sposobnost učenja bilo koje glazbe na svijetu iako se one međusobno
razlikuju (Levitin, 2006.). Unatoč brojnim čimbenicima koji imaju utjecaj na glazbeni razvoj,
sva djeca mogu postići neke aspekte glazbenoga obrazovanja (Hallam, 2006.).

Prvih nekoliko godina života mozak prolazi kroz razdoblje ubrzanog razvoja živčanoga
sustava u kojem se neuronske veze stvaraju brže nego u bilo kojoj životnoj dobi. Sredinom
djetinjstva mozak počinje reducirati te veze zadržavajući samo najvažnije i one koje se
najčešće koriste (Levitin, 2006.).

Zbog gore neavedenog velika odgovornost je na roditeljima, odgajateljima, učiteljima, te

općenito na odgojno-obrazovnim ustanovama da oblikuju poticajne sredine koje će,
pravovremeno, svakom djetetu omogućiti maksimalan razvoj.

Doživljaj koji je oplemenjen i obogaćen muzikom je neprocjenjiv, jer se doživljava lijepo, a i

time se ostvaruje lijepo kulturno ozračje u dječijem vrtiću. Takav odgoj koji se temelji na
muzici se naziva estetskim odgojem. Muzički odgoj je važan dio sveukupnog estetskog i
umjetničkog odgoja, a utiče na cjelokupni afektivni, socijalni, kognitivni i psihomotorički
razvoj djeteta.

Umjetnička područja uveliko stvaraju posebno ozračje u predškolskoj ustanovi. Preko

umjetničkih područja razvija se kreativno mišljenje. Kreativno mišljenje podrazumijeva
fleksibilnost mišljenja, inventivnost, sklonost ka istraživanju, sposobnost da se postavljeni
problem riješi na nov i originalan način, a poenta ovakvog mišljenja je istraživački pristup.

Za razvoj muzičkih sposobnosti, koje su složene mentalne funkcije, uz značajan udio

genetskih činitelja i vlastite aktivnosti svakog pojedinca, presudne su godine najranijeg
djetinjstva i poticajna socijalna sredina. Socijalni činioci imaju vrlo snažan uticaj na
izgradnju muzičko kritičkih načela pojedinca i njegovim bavljenjem muzikom.

U okvirima predškolske ustanove kroz svakodnevne aktivnosti trebale bi biti prisutne sve
muzičke aktivnosti. Institucionalna sredina treba omogućiti bogatstvo stimulacije, čime bi se

6
stvorilo kulturno ozračje odgojne ustanove, a otvorenošću sva muzička područja u dječijem
vrtiću bi pozitivno uticali na cjelovit djetetov razvoj.

Pomoću muzičke kulture, tačnije muzičkih aktivnosti dijete razvija svoje govorne vještine.

Dijete pjevanjem jednostavnih dječjih pjesmica ili izgovaranjem brojalica usvaja osnovni
jezični rječnik (Majec Vrbanić, 2008). Također, bogaćenju dječjeg rječnika i razvoju govora
od velike koristi su tekstovi različitih pjesama (Marić, Goran, 2013). Kada dijete uči riječi
pjesmice, prolazi vježbe ritmičke strukture, uvježbava točan izgovor glasova i bogati svoj
rječnik. Također, dječje pjesmice omogućuju tečan izgovor, postizanje pravilnog ritma,
intonacije i naglaska. Osim što djeci pomažu u razvijanju govora i otklanjanju teškoća, djeca
pomoću njih razvijaju jezik i proširuju svoje spoznaje i svoje znanje.

Ukoliko odgajatelji rade s djecom koji imaju teškoće u govoru ili im govor nije dovoljno
razvijen od velike pomoći su pjesmice s tematikom o životinjama, obitelji, prijateljima ili
prirodi, ono što je djeci blizu, u njihovom okruženju.

Dijete slušajući odgajatelja ili odraslu osobu, pokušava oponašati i ponoviti glas isto kao što
je odrasla osoba to napravila.

Organiziranjem komunikacijskih aktivnosti s elementima glazbe, kod djece stvaramo osjećaj

sigurnosti i razvoj samopouzdanja što će djeci u komunikaciji s drugom djecom i odraslim
osobama uvelike biti od pomoći (Majec Vrbanić, 2008).

Muzika ima veliku ulogu u razvoju djetetovih pokreta.

Dijete rane i predškolske dobi će na glazbu gotovo u svakom slučaju reagirati, okrenut će
glavu, spontano će reagirati svojim tijelom, počet će pjevati i slično. Tijekom pjevanja, većini
djece je prirodno početi se kretati, plesati, osmisliti koreografiju, odnosno djeca riječi pjesme
povezuju sa svojim pokretima tijela.

Osim svakodnevnog boravka u odgojno – obrazovnoj grupi, djeca borave i u dvorani vrtića
gdje se izvrsno može integrirati glazba i tjelesno vježbanje. Djeca uživaju vježbati i kretati se
uz glazbu što upravo pokazuje da glazba djecu još više motivira za aktivnost tjelesno
vježbanje što znači da će ostvariti puno veći motorički pomak (Kostadin, Petrić, Minić,
2019).

7
Također, ritam se smatra jednim od najvaţnijih elemenata glazbe. Upravo ritam koji je
istaknutiji u glazbi spontano ili prirodno pokreće naše tijelo (Kovačević, Baniček, 2014).

Istraživanja pokazuju kako će dijete biti više inteligentnije ako od najranije dobi bude
okruženo glazbenim poticajima uz koje treba kombinirati i pokret (Breitenfeld, Majsec
Vrbanić, 2008).

Poticanje djece za glazbom i razvojem glazbenih sposobnost, ne utječe samo na usvajanje

umjetnosti glazbe, nego to istovremeno potiče i razvoj pokreta, precizniji pokreti,
ovladavanje kretanjem te bolja ravnoteža (Majsec Vrbanić, 2008)

Glazbeno – pokretne igre pomažu djeci u osvješćivanju vlastitog tijela, u razvijanju svojih
kompetencija, osjećaja, poticanju kreativnosti s ciljem razvoja djetetove cjelovite ličnosti
Dijete od rođenja pokazuje interes za pokretom, hvata sve što može i što je oko njega,
odnosno dijete pokretom pokazuje određene potrebe.

Dijete uvijek treba poticati na pokret, a kada se kombinira s glazbom ima još veći učinak na
cjeloviti razvoj djeteta, ali i na razvoj drugačijih načina izražavanja (Happ, Happ, 2004).

Kod djece rane dobi za razvoj osjećaja za ritam i temo, potrebno je koristiti jednostavne
pokrete u kombinaciji s glazbom. Vaţno je djeci obratiti paţnju da razlikuju sporiji i brţi
tempo te glasnije i tiše. Pri obradi brojalice ili pjesmice, ritam se moţe oponašati pljeskanjem
rukama ili lupkanjem nogama (Herljević, Posokhova, 2007).

Također, kako bi djeca što bolje uskladila pokret s glazbom, u ranoj dobi odrasla osoba može
pjevati pjesmu i plesati individualno s jednim djetetom ili najviše dvoje djece. Polako kako
djeca usavršavaju sve više pokret s glazbom, spontano će krenuti plesati s u manjim grupama.

Kod djece predškolske dobi, poticanjem savladavanja tempa ujedno pomaže boljoj
koncentraciji, spretnije i preciznije korištenje glazbenih instrumenata te razvijanje motorike
(Majsec Vrbanić, 2008).

Osim pjevanja, pokreta uz glazbu i slušanja, udaraljke mogu imati veliki utjecaj na djetetov
razvoj. Korištenje udaraljki i određenih glazbenih instrumenata mže pomoći djeci u
razvijanju fine motorike. Kako bi dijete usvojilo usklađivanje glazbe i pokreta u igrama i
aktivnostima korisne su aktivnosti uz pjevanje, na taj način dječji pokreti postaju harmonični
i skladni (Marić, Goran, 2013).

8
Kod djece predškolske dobi treba primjenjivati pokretne logaritmičke igre, odnosno igre u
kojima djeca usvajaju motoričke vještine, ali istovremeno razvijaju i govor. Usvajanjem
motoričkih vještina, djeca postižu bolju koordinaciju, spretnost, preciznije i brže izvode
pokrete.

Pokretnim logaritmičkim igrama uvježbavaju bolje snalaženje u prostoru i bolju orijentaciju,

razvijaju pamćenje, maštu i razvijaju socijalne vještine (Herljević, Posokhova, 2007).

2.2. Uloga muzike na emocinalni i socijalni razvoj djece predškolske dobi

Muzičke aktivnosti utjeĉu na obogaćivanje djetetovog emocionalnog i spoznajnog svijeta i

razvijaju interes djeteta za glazbenu umjetnost" (Majsec Vrbanić, 2008: 29).

Djeca na različite načine s glazbom upoznaju odrasle osobe i na taj način ostvaraju socijalne
kontakte. Putem glazbe djeca stupaju u socijalne kontakte s odraslima, ali i s drugom djecom
te razvijaju socijalne vještine i kompetencije. Socijalne kompetencije se mogu razvijati u
zajednički glazbenim igrama, tijekom pjevanja, pokreta uz glazbu i drugo. Djeca koja teže
stupaju u komunikaciju i socijalne kontakte s drugom djecom i vršnjacima, lakše se uključuju
u aktivnosti koje uključuju glazbu s drugom djecom, nego u ostale aktivnosti. Tijekom
određenih glazbenih igara i aktivnosti u kojima moraju zajednički surađivati, djeca ulaze u
komunikaciju s ciljem zajedničkog rješavanja zadatka.

Pjevanje pjesama ima veliki učinak na socijalni razvoj djece, pjevanjem veselih pjesama s
odraslima i drugom djecom jača njihove međusobne odnose. Polaganija pjesma može imati
utjecaj u igri, umiruje djecu i potiče ih na međusobnu komunikaciju (Marić, Goran, 2013).

Mnoga istraživanja pokazuju kako djeca koja su u ranoj i predškolskoj dobi bila okružena
glazbom i glazbenim aktivnostima, pokazuju veću empatiju te spremnost na zajedništvo i
suradnju, odnosno bolje razvijene socijalne vještine.

Djeca koja su kroz predškosku ustanovi imala mogućnost pjevanja, sviranja i sudjelovanje u
različitim glazbenim aktivnostima, kasnije u životu imaju manji strah od javnog nastupa,
imaju veće samopouzdanje te lakše sudjeluju u grupnom radu.

U procesu emocionalnog razvoja djeteta od velike pomoći je glazba koja ujedno i obogaćuje
njihov emocionalan život. Glazba kod djece budi osjećaj radosti, sreće, sviđanja i ugode.
Kada se dijete osjeća sretno i ugodno to utječe i na njegov razvoj, ali i potiče ga na aktivnosti,
istraživanje, otkrivanje novih spoznaja te budi znatiželju.

9
Često se tijekom aktivnosti pušta glazba u pozadini, odnosno djeca pasivno slušaju glazbu,
što kod djece može rezultirati poticajno, umirujuće i može utjecati na dužu koncentraciju.
Kada se dijete osjeća tužno ili uznemirujuće, glazba ga može smiriti ili utješiti. Djeci se često
zna pustiti umirujuća glazba kao primjerice uspavanke pri odlasku na spavanje. Pjevanje je
vrlo važno u emocionalnom razvoju djeteta jer pjevanjem pjesama dijete jača i razvija
emocije (Marić, Goran, 2013).

Osvrnuti ćemo se na razine razvijanja socijalnog ponašanja kod djece.

Prema autoru Majsec Vrbanić (2008.), postoji 5 razina razvijanja socijalnih vješrtina kod
djece, kroz glazbu.

Prva razina je upotreba jednostavnog glazbenog instrumenta poput štapića, prilikom kojeg
razvija motoričke vještine i funkcije osjeta.

Druga razina je uspostavljanje socijalne interakcije s odgajateljem ili odraslom osobom gdje
ta odrasla osoba u suradnji s djetetom svira na glazbenim instrumentima. U drugoj razini je
prisutna djetetova imitacija odrasle osobe.

Treća razina uključuje usvajanje pravila kako se treba ponašati u grupi koji se može usvojiti
igrama s pokretom ili kroz pantomimu.

Četvrta razina podrazumijeva uspostavljanje interakcije djeteta s nekim drugim djetetom iz

svoje grupe u zajedničkom muziciranju.

Posljednja, peta razina, je ujedno i najviša razina socijalizacije, a to je uklapanje djeteta u

zajedničku igru u kojoj sudjeluju njegovi vršnjaci u kojoj je potrebno poštivati određena
pravila. U takvim igrama, glazba se može uključiti u dio gdje se djeca moraju prebrojati ili u
zajedničkim glazbenim igrokazima (Majsec Vrbanić, 2008).

2.3. Uloga odgajatelja

„Način poticanja, usavršavanja i razvoja glazbenih vještina u predškolskim ustanovama

povjeren je odgajateljima, što znaĉi da će se tek njihovim angažmanom i stručnim radom,
glazbene dispozicije i sposobnosti djece unaprijediti“ (Vidulin, 2016: 223).

10
Uloga odgajatelja u cjelovitom razvoju djeteta je neizbježna. U skladu s time, jedna od uloga
odgajatelja je poticanje, stvaranje i organiziranje prostora i materijala za glazbene sadržaje i
aktivnosti koji utječu na cjeloviti razvoj predškolskog djeteta.

Odgajatelj mora znati kako pristupiti djetetu i zainteresirati ga za glazbenu umjetnost i

glazbene aktivnosti kako bi dijete razvijalo svoje glazbene sposobnosti. Odgajatelj treba
dobro isplanirati i organizirati glazbene aktivnosti kako bi one imale utjecaj na daljnji razvoj i
napredak djeteta.

Prema autorici Snježani Habuš Rončević (2014), uloga odgajatelja je da bude: odgajatelj koji
je ujedno i motivator, odgajatelj posrednik, suigrač te odgajatelj - glazba – inkluzija.

Uloga odgajatelja motivatora je potaknuti interes kod djece, u ovoj slučaju, za glazbu i za
aktivno sudjelovanje u glazbenim aktivnostima na različite načine. Prilikom motiviranja i
poticanja interesa za glazbu kod djece, važno je da odgajatelj zna izabrati primjerenu glazbu
koja će biti sadržajno bliska djetetu. Kako bi odgajatelj uspio motivirati djecu za glazbu i
utjecati na njihov razvoj, važno je osigurati odgovarajuće materijale i organizirati prostor u
kojem će djeca rado i aktivno sudjelovati u glazbenim aktivnostima. Prostor treba biti
opremljen kvalitetnim i raznovrsnim materijalima koji djeci omogućuju pravo na izbor što ih
trenutno interesira.

Također, jedna od važnih uloga odgajatelja je poticati suradničko učenje i zajedništvo, što se
može postići zajedničkim pjevanjem, plesanjem uz glazbu, sviranjem i sl.

Za razvoj glazbenih sposobnosti, uloga odgajatelja je razvijati kod djece rane i predškolske
dobi senzibilitet za metar, ritam, prepoznavanje melodije, interes za glazbene instrumente te
ljubav prema glazbenoj umjetnosti (Habuš Rončević, 2014).

Odgajatelj djecu treba upoznati s glazbenim elementima, gdje je važno da usmjeri pozornost
na poticanju osjećaja za tempo, za ritam, izražajnost u dinamici, bitno je da potiče djecu da
svoje misli o glazbi može izraziti i pokretom, važno je da potiče i da djeci omogući
zajedničko muziciranje kao i osjetilnosti za intonaciju (Majsec Vrbanić, 2008).

"Za osobu koja se bavi odgojem djece predškolske dobi i pritom koristi i poticanje glazbenim
elementima, ton, samo jedan jedini ton, ustvari je probni kamen kojim se ispituje sposobnost
emotivnog doživljaja glazbe"(Majsec Vrbanić, 2008: 17).

11
 3. TEMELJNA PODRUČJA POTICANJA MUZIČKE U
PREDŠKOLSKOM ODGOJU

Prema autoru Simičić (2017.), temeljna područja poticanja rane muzičke osjetljivosti kod
djece u ranom i predškolskom odgoju su:

 pjevanje – svojom ljepotom i skladnom melodijom pjesma kod djece budi radost i
optimizam, razvija dječje estetske osjećaje, a pažljivim odabirom razvija se dječji
muzički ukus;
 sviranje – izrazito važno u poticanju muzikalnosti i psihomotorike u ranom i
predškolskom odgoju, u sviranje se može uključiti svako dijete, bez obzira na njegovu
razinu muzikalnosti; neposredan kontakt s muzikom otvara mogućnost djetetu da
svira u skladu sa svojim muzičkim sposobnostima i maštom.
 slušanje muzike – ponavljanje slušanja muzičkog djela je uvijek zanimljivo ukoliko se
provodi kroz igru (igre osluškivanja, otkrivanja, prepoznavanja i stvaranje novih
zvukova izradom jednostavnih udaraljki, zvečki i sl.).

3.1. Darovitost i muzikalnost kod djece predškolske dobi

Izraz muzikalnost ima više značenja. Muzikalnost obuhvata širok spektar muzičkih vještina,
znanja, sposobnosti, iskustava, senzibilnosti i dr., pri čemu se odnos tih aspekata razlikuje od
pojedinca do pojedinca, navodi Kazić (2013).

Možemo reći da se muzikalnost odnosi na prirodnu čovjekovu sposobnost da razabere, shvati

i upamti temeljne ritmičke i melodijske elemente muzike.

Muzikalnost djeteta podrazumijeva sposobnost reagiranja na glazbu, pokazivanje osjetljivosti

na osjećajnu i estetsku vrijednost glazbe te na njena ekspresivna svojstva (Radoš, 2010).

12
Muzikalnost djeteta uključuje percepciju, reakciju i osjetljivost na glazbenu
građu/sastavnice, sposobnost doživljavanja, pamćenja, razumijevanja, reprodukcije i
vrednovanja glazbe, te sposobnost organizacije u muzici.

S obzirom da su muzičke sposobnosti djece, između ostalog, rezultat poticaja kojima ih

izlažemo, od velike je važnosti postaviti ih u kontekst formalnog obrazovanja te sustavno
uticati na njihov razvoj (de la Motte-Haber, 1999).

„Osmišljenim korištenjem, na poučan i djeci zanimljiv način, muzičkim aktivnostima se

mogu ostvariti prijenosi i razmjene između muzike i ostalih inteligencija. Drugim riječima,
upotrebom muzike moguće je poučavati druge sadržaje ako ih se kvalitetno poveže s
muzikom.“ (Brđanović, 2016: 125)

4. GLAZBENE AKTIVNOSTI (IGRE)

Igra je aktivnost u kojoj dijete uči, istražuje svijet oko sebe, postavlja i mijenja hipoteze,
otkriva nove spoznaje, dobiva prva iskustva i razvija se, odnosno igra je sastavno razdoblje u
životu svakog djeteta. Kroz igru se dijete razvija, uči i ostvaruje socijalne kontakte. Ona je
važna za svako dijete te ju je potrebno omogućiti svakom djetetu.

Isto tako, dijete se kroz igru susreće i sa glazbom kroz raznovrsne glazbene aktivnosti.

Kroz glazbene aktivnosti, odnosno igre, važno je da se djeci osiguraju četiri važna područja
koja potiču glazbenu osjetljivost kod njih. Ta područja su: pjevanje, slušanje glazbe, sviranje
i usklađivanje glazbe i pokreta.

Glazbe igre imaju veliku ulogu jer utječu na djetetov cjeloviti razvoj, ali kako bi glazbene
igre imale utjecaj na njegov razvoj, treba ih prilagoditi djetetu ovisno o njegovoj dobi i
trenutnom razvoju.

Glazbene igre koje uključuju pjevanje često su i najveseliji igre jer kod djece izaziva
pozitivno raspoloženje, veselje, osmijeh, sreću i radost. Kod djece predškolske dobi najčešće
glazbene igre koje se koriste su igre i vježbe s prstićima, tapšalice i druge igre u kojima se
ostvaruje pozitivno ozračje i socijalni kontakt s drugom djecom i odraslima, te sa takvim
igrama i vježbama djeca razvijaju osjećaj za ritam.

13
Glazbene igre mogu se provoditi na način da djeca slušaju glazbu, aktivno ili pasivno, čime
razvijaju slušnu osjetljivost. Razvijanjem slušne osjetljivosti, kod djece se budi radoznalost
istraživanja zvukova u svojoj okolini i svom okruženju.

Uloga odgajatelja pri tome je da omogući djeci situacije za istraživanje zvukova u okolini i
istovremeno bogaćenje zvukova i porast djetetove pažnje, svim time se potiče djetetova
mašta i kreativnost.

Igre u kojima su spojena sva tri temeljna područja koja potiču glazbenu osjetljivost, pjevanje,
slušanje, sviranje i uz kombinaciju s pokretom, djecu najviše raduju i u njima najviše uživaju.
Uz radost i uživanje, djeca ujedno i razvijaju svoj glas i sluh, ali i smisao za ritam i osjećaj za
glazbeno pamćenje (Marić, Goran, 2013).

Prema istraživanjima dokazno je da je najbolje razdoblje za razvoj i poticanje glazbenih

sposobnosti u dobi od 2 do 6 godina. Prema tome, ako se djecu ne potiče ili ne organiziraju
aktivnosti i situacije za razvoj istih, on svoj potencijal neće moći razviti do maksimuma
(Marić, Goran, 2013).

5. ZAKLJUČAK

Kroz pisanje seminarskog rada može se vidjeti kako su sva područja djetetovog razvoja
povezana, odnosno koliko je važno integrirati različita područja djetetova razvoja. Kako
dijete kroz glazbu se kreće, pleše, izvodi različite pokrete, znači istovremeno utječe i na
tjelesni razvoj, ali i kroz izgovaranja brojalica uz pokret, utječe se na govorni i na tjelesni
razvoj. Postoji niz glazbenih aktivnosti s kojima se utječe na različita područja djetetova
razvoja, a sve to ovisi o odgajatelju, hoće li on takve aktivnosti provoditi s djecom ili ne.

Sve aktivnosti koje se u predškolskim ustanovama rade, a u kojima je uključena glazba,

pokazuje s kolikom radošću i veseljem djeca to rade. Zato je važno kombinirati glazbu u
svakodnevne različite aktivnosti, upravo zbog cjelovitog razvoja predškolskog djeteta.

U okvirima predškolske ustanove kroz svakodnevne aktivnosti trebale bi biti prisutne sve
muzičke aktivnosti. Institucionalna sredina treba omogućiti bogatstvo stimulacije, čime bi se
stvorilo kulturno ozračje odgojne ustanove, a otvorenošću za sva muzička područja u
dječijem vrtiću bi pozitivno uticali na cjelovit djetetov razvoj.

14
Glazba zbog svog cjelovitog utjecaja značajno doprinosi uravnoteženosti mentalnih i
motoričkih sposobnosti, i svojim raznovrsnim sadržajima doprinosi dobrom raspoloženju,
potiče ili smiruje emocije, a ona je dodatni poticaj za spontana ritmička gibanja koja
doprinose kreativnoj djelatnosti.

Literatura

1. Breitenfeld, D., Majsec Vrbanić, V., (2008). Kako pomoći djeci glazbom? Zagreb:
Birotisak do.o.
2. Divljaković, Morović, Krajević, Matijević, Trifunović, (2014): “Terapija glazbom i
ritmičke slušne stimulacije u radu s hospitaliziranom djecom”,
3. Gospodnetić, H. (2015). Metodika glazbene kulture za rad u djeĉjim vrtićima. Zagreb:
Mali profesor d.o.o.
4. Habuš Rončević, S. (2014). NEKE SUVREMENE ULOGE ODGOJITELJA U
GLAZBENOM ODGOJU DJECE RANE I PREDŠKOLSKE DOBI. Magistra
Iadertina, 9 (1), 179-187. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/137253
5. Hallam, S. (2006.). Music psychology in education. London: Institute of education,
University of London
6. Jurišić, G., Sam Palmić, R. (2002). Brojalica: snaţni glazbeni poticaj. Rijeka: Adamić
7. Levitin, D. J. (2006.). This is your brain on music: The science of human obsession.
New York: Plume (Penguin).
8. Levitin, J. D. Mozak i muzika. Zagreb: Vuković & Runjić
9. Majsec Vrbanić, V. (2008). Slušamo, pjevamo, plešemo, sviramo. Zagreb: Udruga za
promicanje različitosti, umjetničkog izraţavanja, kreativnosti i edukacije djece i
mladeži.
10. Majsec Vrbanić, V. (2009). Poticanje glazbom i njezinim elementima. Dijete, vrtić,
obitelj, 15 (56), 20-24. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/16481
11. Marić, Lj., Goran, Lj. (2013). Zapjevajmo radosno. Zagreb: Golden marketing-
Tehnička knjiga

15
12. Miočić, M. (2012): "Kultura predškolske ustanove u svjetlu glazbenih kompetencija
odgojitelja", Magistra Iadertina, Sveučilište u Zadru, Odjel za izobrazbu učitelja i
odgojitelja Zadar
13. Mirković-Radoš, K. (1983). “Psihologija muzičkih sposobnosti” Beograd: Zavod za
udžbenike i nastavna sredstva
14. Nikolić, D. (2018): „Utjecaj glazbe na opći razvoj djeteta.“ Napredak: časopis za
pedagogijsku teoriju i praksu, vol.159., no.1.-2., str.139.-158.
15. Radoš, K. (2010): Psihologija muzike. Beograd: Zavod za udžbenike
16. Slunjski, E. (2011): Kurikulum ranog odgoja: istraživanje i konstrukcija. Zagreb:
Školska knjiga
17. Starc, B., Čudina-Obradović, M., Pleša, A., Profaca, B., Letica, M. (2004): Osobine i
psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi. Zagreb: Golden Marketing
18. Šimičić, M. (2017.), Glazba kao komunikacija, Sveučilište u Zagrebu

16