Professional Documents
Culture Documents
07 Glava 3 Osnovni Elementi Eesa
07 Glava 3 Osnovni Elementi Eesa
OSNOVNI ELEMENTI
ELEKTROENERGETSKIH SISTEMA
Cilj -- zadatak u ovoj glavi je da se obrazloži smisao i funkcija, te izvedu električne
ekvivalentne šeme četiri osnovna konstitutivna elementa savremenih (naizmeničnih,
trofaznih) elektroenergetskih sistema: 1 -- potrošači, 2 -- vodovi, 3 -- transformatori i 4 --
generatori. Posle toga je prikazan način njihovog povezivanja radi konstituisanja
elektroenergetskog sistema.
Materija izložena u ovoj glavi je obrañena u sledećim paragrafima:
3.1 Trofazni potrošači
3.2 Trofazni vodovi
3.3 Trofazni transformatori
3.4 Trofazni sinhroni generatori
3.5 Trofazna elektroenergetska razvodna postrojenja
3.6 Rezime treće glave
Sva razmatranja koja slede zasnovana su na sledećim pretpostavkama:
• Elektroenergetski sistem, odnosno svaki njegov trofazni element je konstruisan kao
uravnotežen,
• Elektroenergetski sistem je u simetričnom režimu na svim naponskim nivoima osim
na 0.38 kV.
Obe pretpostavke će biti motivisane u razmatranjima ove glave.
Na osnovu tih pretpostavki sledi:
1. Svaki trofazni element (osim onih na nivou 0.38 kV) može se tretirati pofazno, tj.
raspregnuti na tri nezavisna monofazna elementa (reprezenta), i predstaviti
jedinstvenom pogonskom ekvivalentnom šemom koja se sastoji od pogonskih
parametara.
2. S obzirom da je reč o simetričnom režimu elektroenergetskog sistema, odnosno
svakog od njegovih elemenata (izuzimajući one na naponskom nivou 0.38 kV), to
nema povratne struje -- struje kroz neutralni provodnik n. Iz tog razloga on je svuda
izostavljen i zamenjen zemljom, osim na naponskom nivou 0.38 kV, gde on postoji
paralelno s njom.
3. Svi elementi elektroenergetskog sistema meñusobno se priključuju tropolno, osim na
naponskom nivou 0.38 kV, gde se to čini četvoropolno.
(a)
(b)
Slika 3.1 -- Potrošači razvrstani po nivoima.
3. OSNOVNI ELEMENTI ELEKTROENERGETSKOG SISTEMA 103
Ovde je potrebno napraviti distinkciju izmeñu "monofaznih potrošača koji se
priključuju trofazno" i napred opisanih inherentno trofaznih potrošača (npr., trofazni
asinhroni motori). Tipičan primer prvih su "trofazni šporeti" koji se često trofazno
priključuju na električnu instalaciju domaćinstva. Električni delovi takvog šporeta
(grejna tela) priključuju se na fazne napone različitih faza, pa tako taj "trofazni šporet"
predstavlja definitivno tri monofazna potrošača priključena na tri faze. Slična je
situacija i s "trofaznim TA pećima". I one se često priključuju trofazno, tako što se po
jedno od tri ista grejna tela priključuje na po jednu fazu. A broj grejnih tela koja su
pod naponom je stvar izbora korisnika peći. Tako, u obe varijante, ako se električni
aparati koji nisu inherentno trofazni, ipak tretiraju kao trofazni, tada su to
neuravnoteženi trofazni potrošači, s neuravnoteženošću koja se menja.
Dakle, monofazni elementarni potrošači i neuravnoteženi trofazni potrošači u
Jugoslaviji se priključuju na fazne napone od 220 V, a inherentno trofazni potrošači na
trofazne napone. Za ove poslednje je uobičajeno da se kaže da se priključuju na
trofazne napone od 3x380 V.
Elementarni potrošači se napajaju električnom energijom iz kućnog priključka --
brojila električne energije (tačka C, slika 3.1b). Kako je napred opisano, oni mogu biti
monofazni, inherentno trofazni, dakle uravnoteženi i trofazni neuravnoteženi
potrošači, tako da se do njih s brojila stiže s dva, tri i četiri, odnosno pet provodnika,
respektivno (peti, zaštitni provodnik -- "zemlja" izlazi iz okvira ove knjige).
[Napomena: Svi monofazni potrošači bi se mogli izvesti kao inherentno trofazni,
dakle uravnoteženi potrošači (sijalica s tri identična vlakna vezana na svaku fazu,
grejno telo (ploča) šporeta s tri identična grejača, ...), ali bi njihova cena u tom slučaju
bila nepotrebno visoka. Ovaj se problem neuravnoteženosti rešava spontano na višim
nivoima potrošnje, a na naponskom nivou 0.38 kV je ipak jeftinije izvoditi četvrti
provodnik nego ići s opisanim trofaznim varijantama potrošača.]
2. Integracijom elementarnih potrošača (monofaznih i trofaznih) u okviru individualnog
potrošača (domaćinstvo, radnja, radionica,...), koji se napajaju električnom energijom
preko električnog brojila, dobija se potrošač drugog nivoa (slike 3.1a i b). U svakom
slučaju, skup "nekoliko" elementarnih potrošača (npr. u okviru domaćinstava) nikako
ne čini uravnotežen potrošač. Dakle, potrošač drugog nivoa je trofazni neuravnotežen
potrošač.
S ciljem da potrošači drugog nivoa budu što bliže trofaznim uravnoteženim
potrošačima, u domaćinstvima, radnjama itd., teži se (gradeći njihove električne
instalacije) da se potrošnja ravnomerno raspodeli na sve tri faze. Naravno, s obzirom
na prilično slučajno korišćenje monofaznih potrošača u domaćinstvima, to načelo nije
moguće dovoljno efikasno realizovati. Iz tog razloga je i zbir faznih struja (svih
elementarnih potrošača koji čine potrošač drugog nivoa) različit od nule
( I$n = I$a + I$b + I$c ≠ 0), pa je nužan i četvrti provodnik za dovoñenje napona i
električne energije do tog potrošača, (paralelan i povezan sa zemljom, odnosno i peti
provodnik za zemlju), kroz koji se ta struja zatvara.
3. Integracijom svih potrošača drugog nivoa koji se napajaju s istog voda (reñe
vazdušnog, a češće kabla), dobija se potrošač trećeg nivoa (slika 3.1a). Dakle,
trofazni vod 0.38 kV (3x380 V) treći je nivo potrošača. On nije uravnotežen trofazni
potrošač. Njega čine elementarni potrošači (prvi nivo) integrisani u individualne
potrošače (drugi nivo), koji se napajaju električnom energijom s tog voda. Vodovi
3. OSNOVI ELEKTROENERGETIKE 104
0.38 kV napajaju se iz odgovarajućih transformatora -- transformatorskih stanica
(TS): 20/0.4 ili 10/0.4 kV/kV.
4. Integracijom svih vodova 0.38 kV, koji se napajaju iz iste TS 20(10)/0.4 kV/kV, s
obuhvaćenom TS, dobija se potrošač četvrtog nivoa (slika 3.1a). On se napaja s
odgovarajućeg voda 20 ili 10 kV.
Ova TS [20(10)/0.4 kV/kV] granica je izmeñu neuravnoteženih i uravnoteženih
delova podsistema potrošnje (distribucije). Potrošač četvrtog nivoa se sastoji od tako
mnogo elementarnih potrošača (monofaznih, inherentno trofaznih i trofaznih
neuravnoteženih), sa slučajnim rasporedom po fazama i slučajnim bivanjem u stanje
potrošnje, tako da je na visokonaponskoj strani TS 20(10)/0.4 kV/kV opterećenje po
fazama "apsolutno" jednako. Tako, potrošač četvrtog nivoa predstavlja trofazni
uravnotežen potrošač. Kada se taj potrošač priključi na elektroenergetski sistem, on
ne remeti simetriju režima sistema. To je razlog što se do TS 20(10)/0.4 kV/kV stiže s
tri provodnika, a iz nje se električna energija distribuira s četiri provodnika.
5. Integracijom svih TS 20(10)/0.4 kV/kV na jednom vodu (reñe vazdušnom, češće
kablu) dobija se potrošač petog nivoa (slika 3.1a). To je sam vod 20(10) kV. Taj vod
se sastoji od tri provodnika. On se napaja iz odgovarajuće TS 110/20(10) kV/kV.
6. Integracijom svih vodova 20(10) kV (potrošača petog nivoa), s obuhvaćenom
TS 110/21(10.5) kV/kV, dobija se potrošač šestog nivoa (slika 3.1a). On se napaja
vodom 110 kV.
7. Integracijom svih TS 110/21(10.5) kV/kV (potrošača šestog nivoa), koji se napajaju s
istog voda 110 kV, dobija se potrošač sedmog nivoa (slika 3.1a), tj. vod 110 kV
(najčešće vazdušni, a izuzetno kabl).
8. Integracijom svih vodova 110 kV (potrošača sedmog nivoa), koji se napajaju s iste
TS 400(220)/115 kV/kV, s obuhvaćenom TS, dobija se potrošač osmog (najvišeg)
nivoa (slika 3.1a).
Generalno, o napred opisanim potrošačima može se iskazati sledeće:
• Integracijom potrošača k-tog nivoa dobija se potrošač (k+1) nivoa (k=1,2,...7).
• Tačka (k+1) je izvor električne energije za sve potrošače k-tog nivoa (k=1,2,..., 7).
• Potrošač osmog nivoa (potrošač najvišeg nivoa), napaja se direktno iz podsistema
prenosa, tj. iz prenosne mreže. Tako, prenosna mreža je izvor električne energije za
potrošače osmog nivoa.
• Kada se razmatra distributivna mreža, ona se najčešće tretira po nivoima: izvor --
tačka (k+1), s potrošačima k-tog nivoa (k=1,2,..., 7). (Npr. kabl 20 kV sa svim TS
20/0.4 kV/kV.)
Od izvora -- tačke (k+1), električna energija se radijalno distribuira do potrošača k-
tog nivoa odgovarajućim elementima distributivne mreže (k=1,2,..., 7).
U vezi s dosadašnjim razmatranjima treba dati komentar već pomenute razlike
nominalnih napona transformatora i odgovarajućih mreža u napred razmatranoj
distributivnoj mreži. Ta mreža se sastoji od tri naponska nivoa, s odgovarajućim mrežama
po nivoima. Njihovi nominalni naponi su: 0.38 kV, 20 ili 10 kV i 110 kV [400 ili 220 kV
je već nivo prenosa]. Transformatori kojima su te mreže povezane imaju sledeće
nominalne napone: 400(220)/115 kV/kV, 110/21(10.5) kV/kV i 20(10)/0.4 kV/kV. Dakle:
1 -- nominalni naponi visokonaponskih strana transformatora jednaki su s nominalnim
naponima odgovarajućih mreža; 2 -- nominalni naponi niskonaponskih strana
transformatora su za 5% veći od nominalnih napona odgovarajućih mreža (115=1.05⋅110;
21=1.05⋅20; 0.4=1.05⋅0.38). To je uobičajena praksa u distributivnim i prenosnim
3. OSNOVNI ELEMENTI ELEKTROENERGETSKOG SISTEMA 105
mrežama. Ona je rezultat težnje da se transformatorima, dakle na izvorima mreža koje se
s njih napajaju, permanentno unosi povećanje napona od oko 5%, s ciljem da se
preveniraju loše naponske prilike na krajevima tih mreža.
Potrošnja električne energije na bilo kom nivou je funkcija prostora (potrošači
istog nivoa se nalaze na različitim mestima u okviru svakog potrošačkog područja) i
vremena (potrošnja svakog potrošača se u vremenu menja). Načelni oblici promena u
vremenu su prikazani na slici 3.2.
(a1) (a2)
(b) (c)
Slika 3.2 -- Potrošnja električne energije po nivoima potrošača kao funkcija vremena: a -
- dve vrste elementarnih potrošača (npr., bojler -- a1 i šporet -- a2); b --
potrošač drugog ili trećeg nivoa i c -- potrošači viših nivoa.
(a) (b)
Slika 3.3 -- Režim trofaznog potrošača nivoa k≥4: a -- trofazni prikaz; b -- pojednostavljen
prikaz.
Iˆ , Iˆ , Iˆ iz
a b c → Iˆ(podrazumeva se faza a ),
simetrije
Sˆa , Sˆb , Sˆc iz → Sˆa = Sˆb = Sˆc = Sˆ (po jednoj − svakoj fazi),
simetrije
ψ je fazni stav struje I$a , a sinϕ i cosϕ su već odreñeni snagama P i Q (3.7). Na taj način
očigledno je da, ako se razmatra sam potrošač, ugao θ nije veličina relevantna za sam
3. OSNOVI ELEKTROENERGETIKE 108
potrošač. To je najčešći razlog za izostavljanje faznog stava napona θ iz skupa veličina s
kojima se reprezentuje režim potrošača.
Još jedna interpretacija opisane motivacije za izostavljanje faznog stava napona θ
iz reprezentacije režima potrošača glasi: dovoñenjem potrošača pod napon odreñenog
modula (zadate učestanosti), aktivna i reaktivna snaga su odreñene nezavisno od tog
stava. Taj stav zavisi od trenutka početka razmatranja režima celog elektroenergetskog
sistema, čiji je razmatrani potrošač samo jedan element. A taj trenutak je potpuno
irelevantan kada je u pitanju stacionaran režim.
Tako, definitivna reprezentacija potrošača se svodi na sledeće četiri veličine:
P, Q, U , f . (3.11)
Te četiri veličine nisu nezavisne, jer se s promenom modula napona i učestanosti,
koje diktira elektroenergetski sistem, menjaju i aktivna i reaktivna snaga potrošača. Tako,
one se mogu iskazati sledećim funkcionalnim oblicima:
P = F (U , f ) i Q = F (U , f ). (3.12)
P Q
Ove funkcije nisu od interesa kada se razmatra jedan stacionaran režim, kada su
naponi potrošača i učestanost sistema, pa samim tim i aktivna i reaktivna snaga potrošača
-- konstantni. Te funkcije daju odgovor na pitanje promene potrošnje jednog te istog
potrošača ako se sistem, promenom učestanosti i napona potrošača, prevede u drugi
stacionaran režim.
Funkcionalne oblike (3.12) nije teško motivisati. Npr. na grejnim telima (bojler,
šporet,...) aktivna snaga je direktno zavisna od kvadrata napona (P=U 2/R). Na
asinhronim motorima ta zavisnost je složenija; ona je uveliko determinisana mašinama
koje se tim motorima pogone, itd. Kada je u pitanju učestanost, potrošnja aktivne energije
napred pominjanih ureñaja (grejnih tela) ne zavisi od nje, ali u slučaju asinhronih motora,
čija je brzina i te kako zavisna od učestanosti, to nije slučaj (snaga lifta kojim se podiže
teret nije ista pri različitim brzinama i istim teretom). Tako, za funkcionalnu zavisnost
FP (U, f ) se kaže da je "složena". Njen oblik, s obzirom na vrlo veliki broj raznorodnih
električnih aparata koji se nalaze u okviru razmatranog potrošača, nije lako analitički
izvesti. To se uglavnom čini empirijski, što izlazi iz okvira materije koja se u ovoj knjizi
razmatra. Isto važi i za drugu funkcionalnu zavisnost -- FQ (U, f ).
Empirijski dobijeni oblici funkcija FP (U, f ) i FQ (U, f ) prikazani su na slici 3.4.
(a) (b)
3. OSNOVNI ELEMENTI ELEKTROENERGETSKOG SISTEMA 109
(c) (d)
Slika 3.4 -- Oblici funkcionalnih zavisnosti potrošnje aktivne i reaktivne snage od napona
i učestanosti.
a: 1% % b: 1% % c: 1% % d : − 1% % .
à = C⋅ ( u − u ref )
2 (3.16)
⋅ E,
Nadzemni vodovi
Trofazni nadzemni vodovi se (u našoj zemlji) grade za sledeće naponske nivoe:
0.38; 6; 10; 20; 35; 110; 220 i 400 kV (u svetu ih ima i za 750 i 1000 kV). Svi su oni
trožični osim vodova naponskog nivoa 0.38 kV koji su četvorožični.
Nadzemni vodovi se realizuju pomoću provodnika (delovi vodova za neposredan
prenos napona i električne energije), koji se, preko izolatora (služe za električno
odvajanje provodnika meñu sobom i od zemlje), postavljaju na stubove (noseća
konstrukcija voda). Na vrhove stubova se postavljaju zaštitna -- zemljovodna užad. Tj.
"zemlja se tim užadima podiže iznad voda", te se tako znatno smanjuje verovatnoća
direktnog udara groma u provodnike. Neki od trožičnih nadzemnih vodova prikazani su
na slici 3.7.
(a) (b)
3. OSNOVNI ELEMENTI ELEKTROENERGETSKOG SISTEMA 115
Slika 3.9 -- Principska šema trofaznog uravnoteženog voda (a) i njen pofazni -- pogonski
oblik za simetričan režim, u vidu dvožičnog voda (b).
(a)
(b)
Slika 3.10 - Eksperimenti za sagledavanje četiri makro-efekta nadzemnog voda: a - R, L;
b - C, G.
(a) (b)
(c) (d)
3. OSNOVI ELEKTROENERGETIKE 118
(e) (f)
Slika 3.11 -- Šest varijanti pogonskih ekvivalentnih šema trofaznog voda s koncentrisanim
parametrima.
Prve dve varijante pogonskih šema trofaznog voda ("Γ"--šeme, slike 3.11a i b)
imaju tu manu da svaka od njih prikazuje vod koji nije isti kada se tretira sa svakog od
njegova dva kraja, što svakako nije svojstveno već datom opisu trofaznog voda. Otud
opredeljenje za primenu druge dve pogonske šeme -- slike 3.11c i d, tzv. "T" i "Π"
pogonska šema trofaznog voda, respektivno. Te dve šeme nisu meñusobno ekvivalentne.
Ali, njihovo ostupanje, kada su tretirane kao četvorokrajnici, nije od praktičnog značaja
(u obe šeme, izvedene za isti trofazni vod, stavljene pod iste napone na njihovim
krajevima, uspostaviće se praktično iste struje.
U ovoj knjizi će se raditi s Π šemom nadzemnog voda. Ona se može iskazati u Z$ --
varijanti (slika 3.11e), odnosno u Y$ -- varijanti (slika 3.11f). Veze impedansi Z$ i Z$o ,
odnosno admitansi Y$ i Y$o , s kvantitativnim pokazateljima sva četiri makro-efekta voda (R,
L, G i C), glase:
∆
Z$ = R + jωL = Rv + jX v ; (3.23)
1 2(G − jωC)
Z$o = = 2 =
G 2 + j ωC 2 G + ( ωC)2
∆ (3.24)
2G 2 ωC
= 2 +
j − = Rvo + jX vo ,
G + ( ωC) 2 G 2 + ( ωC) 2
odnosno:
1 R − jωL R ωL ∆
Yˆ = = = + j − = Gv + jBv ; (3.25)
R + jωL R 2 + (ωL) 2 R 2 + (ωL) 2 R 2 + (ωL) 2
G ωC ∆ Gvo B
Yˆo = + j = + j vo . (3.26)
2 2 2 2
U praksi, najčešći podaci o nadzemnom vodu s kojima se raspolaže su: Rv (R), Xv
(ωL), Gvo(G) i Bvo(ωC). Na osnovu njih nije teško rekonstruisati ma koju varijantu
( Z$ ili Y$ ) Π šeme voda.
Ako se na osnovu tih podataka želi rekonstruisati Z$ -- varijanta ekvivalentne šeme,
tada se neposredno raspolaže parametrima Rv i Xv. Na osnovu G=Gvo (3.26) i ωC=Bvo
(3.26), nije teško rekonstruisati otočnu impedansu Z$o :
2G 2ωC
Rvo = 2 , X vo = − 2 ⇒ Zˆ o = Rvo + jX vo . (3.27)
G + (ωC ) 2
G + (ωC ) 2
Na sličan način se mogu rekonstruisati i parametri Y$ --varijante ekvivalentne šeme.
Tada se neposredno raspolaže parametrima Gvo i Bvo. Na osnovu parametra R i ωL=Xv
(3.23), može se rekonstruisati admitansa Y$ :
Rv X
Gv = ,Bv = − 2 v 2 ⇒Yˆ = Gv + jBv . (3.28)
R + Xv
2
v
2
Rv + X v
Trofazni kablovi
3. OSNOVNI ELEMENTI ELEKTROENERGETSKOG SISTEMA 119
Kablovi su namenjeni prenosu i distribuciji električne energije, isto kao i nadzemni
vodovi. Pošto su skuplji, oni se koriste uglavnom kada su prenos i distribucija nadzemnim
vodovima teško izvodljivi (u samim naseljima, u industrijskim pogonima, za podvodni
prenos električne energije,...). Izvode se (u našoj zemlji) za sledeće naponske nivoe: 0.38,
6, 10, 20, 35 i 110 kV.
Osnovni elementi kablova su: 1 -- provodnici od bakra ili aluminijuma (kada su
manjeg preseka oni su puni, a kada su većeg -- použeni); 2 -- izolacija (impregnisani papir,
PVC -- polivinil hlorid, itd.) i 3 -- mehanička zaštita (čelik, olovo). Izgled poprečnog
preseka kablova, za slučajeve kružnih i sektorskih faznih provodnika, dat je na slici 3.12.
Ako se oko kabla nalazi metalna zaštita (čelik, olovo), tada je njegova uravnoteženost
očigledna sa slike: fazni provodnici su smešteni u temena "jednakostraničnog trougla", a
mehanička zaštita se dovodi na potencijal zemlje i time se svi provodnici stavljaju u istu
situaciju, kako meñusobno, tako i prema zemlji, što čini kablove uravnoteženim
elementima25.
25Izuzetak åine trofazni kablovi izvedeni u vidu tri monofazna kabla poloæena paralelno istom trasom.
3. OSNOVI ELEKTROENERGETIKE 120
• Za kapacitivnost kabla i voda važi sledeća relacija: Ck >> Cv . To je posledica relacije
(3.20), odnosno srazmere kapacitivnosti i logaritma odnosa poluprečnika provodnika i
njihovog meñusobnog rastojanja. Kod kabla je to rastojanje (d) mnogo manje nego
kod nadzemnog voda, pa je i kapacitivnost kabla mnogo veća.
• Odvodnost kabla i voda su posledice suštinski različitih efekata. Odvodnost kabla čine
gubici u dielektriku (definisani tangensom ugla gubitaka -- tgδ), pošto je u pitanju
nesavršen kondenzator, a kod voda su u pitanju puzajuće struje i korona.
Celokupno razmatranje o makro-efektima nadzemnih vodova važi i za kablove.
Tako, za kablove važe iste (T i Π) ekvivalentne pogonske šeme prikazane na slikama 3.8c
i d, odnosno konačna Π šema u Z$ i Y$ --varijanti (slike 3.11e i f ), naravno, s
odgovarajućim vrednostima parametara.
(a)
(b)
Slika 3.13 -- Trofazni uravnotežen vod u simetričnom režimu (a) i njegova pogonska
ekvivalentna šema (b).
3.3 Transformatori
Elektroenergetski transformatori su statički ureñaji (nemaju obrtne delove). Oni su
namenjeni prenosu, odnosno unutrašnjoj "transformaciji" električne energije (u
električnu), uz promenu njenog kvaliteta (napona i struje) i uz minimalnu (zanemarivu)
promenu kvantiteta (količine električne energije, tj. snage). Oni, dakle, transformišu
3. OSNOVNI ELEMENTI ELEKTROENERGETSKOG SISTEMA 123
električnu energiju jednog napona i struje u električnu energiju drugog napona i struje, uz
minimalne (zanemarive) gubitke.
Transformatori, kao elementi elektroenergetskog sistema nalaze se u tri podsistema
-- proizvodnja, prenos i distribucija:
• U podsistemu proizvodnje, u termoelektranama se uz generatore nalaze i
transformatori (u tzv. "blok spoju") -- blok transformatori. Oni služe za podizanje
napona generatora na nivo prenosa.
• U podsistemu prenosa, tzv. prenosni transformatori, služe za povezivanje prenosnih
mreža različitih naponskih nivoa (u Jugoslaviji su to transformatori za povezivanje
prenosnih mreža 400 i 220 kV), ili za interkonektivno povezivanje prenosnih mreža
dva susedna elektroenergetska sistema, kao i za priključenje distributivnih mreža na
prenosne mreže -- transformatori za povezivanje prenosnih mreža (400 i 220 kV) s
distributivnim mrežama (110 kV).
• U distribuciji, tzv. distributivni transformatori služe za spuštanje napona s nivoa
prenosa, sukcesivno, do napona elementarnih potrošača.
Dve su uobičajene varijante konstrukcije trofaznih transformatora: 1 -- izvedbe u
vidu tri identična monofazna transformatora (slika 3.14a), povezana kao trofazni --
trofazni transformator s nezavisnim magnetnim kolima; 2 -- izvedbe na jedinstvenom
trostubnom (četvoro ili petostubnom -- izvučeni šrafurom) magnetnom kolu (slika 3.14b).
Varijanta 2 (slika 3.14b) je nešto složenija i izostaviće se iz razmatranja u ovoj knjizi.
Priključci faza (a, b i c) i neutralnog provodnika n na visokonaponskoj strani su označeni
sa: 1U, 1V, 1W i 1N, respektivno, a na niskonaponskoj strani sa: 2U, 2V, 2W i 2N,
respektivno.
(a)
3. OSNOVI ELEKTROENERGETIKE 124
(b)
(c)
(d)
Slika 3.14 -- Principske šeme trofaznih transformatora: dve varijante (a) i (b), globalni
prikaz (c) i simbol transformatora (d).
Ako su sva tri monofazna transformatora konstruktivno ista, tada je taj trofazni
transformator uravnotežen. Priključenje ovakvog transformatora na elektroenergetski
3. OSNOVNI ELEMENTI ELEKTROENERGETSKOG SISTEMA 125
sistem u simetričnom režimu, izmeñu dva trofazna čvora odgovarajućih naponskih nivoa
(1 i 2 na slici 3.14c), neće poremetiti simetriju režima (i u njemu će se uspostaviti
simetričan režim). Na slici 3.14d prikazan je simbol transformatora.
Trofazni transformator s nezavisnim magnetnim kolima u simetričnom režimu, s
obzirom na njegovu uravnoteženost, može se prikazati pofazno -- monofazno,
odgovarajućom pogonskom ekvivalentnom šemom. Ta šema, u slučaju ovog
transformatora (s nezavisnim magnetnim kolima), s obzirom da izmeñu faza nema
nikakve sprege, ni elektromagnetne, niti kapacitivne, identična je sa šemom jednog od tri
ista monofazna transformatora.
Prilikom utvrñivanja pogonske ekvivalentne šeme trofaznog voda u simetričnom
režimu, nužno je bilo razmatrati jednovremeno sve tri faze voda. Kada je u pitanju napred
opisani trofazni transformator s nezavisnim magnetnim kolima, to nije potrebno, pošto,
kako je napred konstatovano, režimi u ma koje dve faze ne utiču na režim u trećoj.
Dakle, da bi se izvela ekvivalentna pogonska -- pofazna šema trofaznog
transformatora u simetričnom režimu, može se poći od monofaznog transformatora (npr.
faza a), koji je prikazan na slici 3.15a (slika je jako daleko!). Transformator se sastoji od
magnetnog kola na koje su namotani namotaj visokog napona (VN -- 1) i namotaj niskog
napona (NN -- 2), koji su preko magnetnog kola, meñusobno elektromagnetno spregnuti.
S N su označeni brojevi navojaka namotaja, čije su otpornosti R. S ℜγ i ℜj su označene
magnetne otpornosti kontura rasipnih flukseva i magnetnog kola, respektivno. Režim
transformatora čine sledeće električne veličine u vremenskom domenu: naponi -- u, struje
-- i i snage -- p, kao i magnetne: zajednički fluks u magnetnom kolu φ i rasipni fluksevi φγ.
Takav transformator se može opisati s dve relacije saglasne s drugim Kirchhoff-
ovim zakonom, za dve električne konture, kao i s tri relacije za tri magnetne konture:
u1 = R1i1 + N1 d ( φ γ1 + φ ) dt = R1i1 + N1 dφ γ1 dt + N1 dφ dt ,
u2 = R2 i2 + N 2 d ( φ γ 2 + φ ) dt = R2 i2 + N 2 dφ γ 2 dt + N 2 dφ dt ,
N1i1 + N 2 i2 = ℜ j φ , (3.41)
N1i1 = ℜ γ1φ γ1 ,
N 2 i2 = ℜ γ 2 φ γ 2 .
Prve dve relacije (3.41) napisane su saglasno sa sledećim pravilom: elektromotorna
sila u namotaju usled promene fluksa (npr. φ) jednaka je -- dφ/dt, ako je orijentisana
saglasno s orijentacijom navojka (prazne strelice na slici 3.15a), i ako ova rorijentacija
implicira vektor površine navojka saglasan sa smerom vektora indukcije B (odnosno
fluksa φ). Vektor površine navojka se na osnovu njegovog referentnog smera (prazna
strelica) generiše po pravilu desne zavojnice. Saglasno s tim, vektor površine prvog
namotaja ima smer na gore, a drugog namotaja na dole. Dakle u oba slučaja se ti smerovi
poklapaju sa smerovima zajedničkog fluksa (ili preciznije s odgovarajućim vektorom
magnetne indukcije, čiji je smer na slici 3.15a obeležen uz fluks).
Preostale tri relacije su pisane tako da magnetopobudne sile (Ni) generišu flukseve
saglasno s pravilom desne zavojnice.
Ako se želi izvesti električna ekvivalentna šema transformatora, onda iz njegovog
matematičkog modela (3.41) treba eliminisati sve magnetne, a zadržati samo električne
veličine. Naravno, u takvoj varijanti se gubi neposredan uvid u "magnetni režim" (u
flukseve) transformatora. (Uvid u taj režim se neće potpuno izgubiti. On se može
izračunati posredno.)
3. OSNOVI ELEKTROENERGETIKE 126
Ako se fluksevi rasipanja iz četvrte i pete relacije izraze preko struja, pa potom
diferenciraju, te tako zamene u prvoj i drugoj relaciji, tada se četvrta i peta relacija mogu
potisnuti iz modela (3.41). Uvoñenjem (definisanjem) još jedne veličine elektromotorne
sile -- e (indukovana elektromotorna sila u ma kom navojku na magnetnom kolu, usled
zajedničkog fluksa φ) matematički model transformatora može se predstaviti u obliku:
u1 = R1i1 + ( N12 ℜ γ1) di1 dt + N1e,
u2 = R2i2 + ( N 22 ℜ γ 2 ) di2 dt + N2e,
(3.42)
N1i1 + N 2i2 = ℜ j φ ,
∆
e= dφ dt .
Iskorišćene relacije:
φ γ1 = N1i1 ℜ γ1 i φ γ 2 = N 2i2 ℜ γ 2 , (3.43)
mogu se "sačuvati" za eventualno izračunavanje flukseva φγ1 i φγ2, ako je to potrebno.
Kada se treća od relacija (3.42) podeli brojem N1, pa se potom ceo model prevede
iz vremenskog u kompleksni domen (transformator se nalazi u prostoperiodičnom
režimu), matematički model transformatora dobija oblik:
U$1 = R1I$1 + j( ωN12 ℜ γ1) I$1 + N1E$ ,
U$ 2 = R2 I$2 + j( ωN 22 ℜ γ 2 ) I$2 + N 2 E$ ,
(3.44)
I$1 + ( N 2 N1) I$2 = (ℜ j N1)Φ$ ,
E$ = jωΦ$ .
U ovom obliku modela nalazi se još jedna magnetna veličina koju treba eliminisati.
To je zajednički fluks Φ$ . Odnosi N 2/ ℜ imaju prirodu induktivnosti, pa se mogu uvesti
sledeće veličine: induktivnosti rasipanja VN i NN namotaja Lγ1 i Lγ2, kao i induktivnost
magnećenja Lm. Proizvodi tipa ωL mogu se predstaviti odgovarajućim reaktansama
rasipanja visokonaponske i niskonaponske strane i reaktansom magnećenja
transformatora, respektivno.
Lγ1 = N12 ℜ γ1 ⇒ X γ1 = ωLγ1 ,
Lγ 2 = N 22 ℜ γ 2 ⇒ X γ 2 = ωLγ 2 , (3.45)
Lm = N12 ℜ j ⇒ X m = ωLm .
(a)
(b)
3. OSNOVI ELEKTROENERGETIKE 128
(c)
(d)
(e)
(f)
3. OSNOVNI ELEMENTI ELEKTROENERGETSKOG SISTEMA 129
(g)
Slika 3.15 -- Izvoñenje električne ekvivalentne šeme transformatora.
Na slici 3.15b sa "?" (slika je pre poziva) označen je "specijalan ureñaj" koji
svakako predstavlja neku vrstu kontrolisanog izvora: očigledno je da je struja na jednom
njegovom kraju kontrolisana strujom na drugom kraju (zavisi od nje); isto važi i za
napone na krajevima tog ureñaja. Taj specijalni kontrolisani izvor prikazan je na slici
3.16.
R2 + jX γ 2 →0;
2. Zˆ m → ∞; (3.54)
3. Zˆ m >> R1 + jX γ 1 ,
Zˆ m >> R2 + jX γ 2 .
Na osnovu kvantifikacije parametara transformatora (3.54), može se ustanoviti
sledeći vrlo važan stav u vezi s normalnim pogonima transformatora (pod normalnim
pogonom se podrazumeva onaj s naponima čije su vrednosti bliske nominalnim).
Stav: U transformatoru koji je doveden na napon s ma koje njegove strane, na čijoj se
drugoj strani nalazi ma kakvo opterećenje (transformator u pogonu), tada se u
njemu uspostavlja fluks tačno odreñene vrednosti, nezavisne od opterećenja
transformatora.
Istinitost ovog stava je očigledna na osnovu ekvivalentne šeme transformatora
prikazane na slici 3.15c. Neka je napon odreñene vrednosti doveden na VN stranu
transformatora -- U$1 . Naime, s obzirom na prvu od relacija (3.54), praktično nezavisno od
opterećenja transformatora (struje I$1), indukovana elektromotorna sila u jednom navojku
transformatora E$ je tačno odreñena i srazmerna s dovedenim naponom. To ima za
rezultat tačno odreñenu vrednost fluksa u transformatoru -- Φ$ , što je pak rezultat važnosti
četvrte od relacija (3.44). Tako, kako god se menjalo opterećenje transformatora, dokle
god je napon na njemu isti, dotle se fluks u transformatoru praktično ne menja. Pri većem
naponu transformatora, srazmerno je veći i fluks u njemu. Pošto transformatori u
elektroenergetskom sistemu rade uvek s naponima bliskim nominalnim vrednostima
mreža koje su njima povezane, to su i fluksevi u njima, nezavisno od opterećenja,
praktično konstantni. (Ova materija je mnogo detaljnije obrañena na kraju ove glave, u
tački:"O prirodi transformatora".)
čemu odgovara ekvivalentna šema transformatora prikazana na slici 3.15f. (slika je pre
poziva!)
Sličnom logikom može se izvesti ekvivalentna šema s parametrima koncentrisanim
na NN strani transformatora. Ona je prikazana na slici 3.15g (slika je pre poziva!). Na
njoj je sa Xk2 označena reaktansa kratkog spoja svedena na NN stranu (stranu 2)
transformatora:
X k2 = ( N 2 N1 ) 2 X γ 1 + X γ 2 , (3.66)
Uˆ 1 = jX k1 Iˆ1 , (3.68)
odakle se uočava napred izneta tvrdnja da se samo reaktansa kratkog spoja suprostavlja
strujama kratkog spoja transformatora.
(a)
(b)
Slika 3.19 -- Dva eksperimenta kratkog spoja transformatora.
(a)
(b)
Slika 3.20 -- Trofazan uravnotežen transformator u simetričnom režimu (a) i njegova
pogonska ekvivalentna šema (b).
Pad napona
U osnovi ideje transformatora nalazi se težnja da za napon U$1 priključen na
jednom njegovom kraju, na njegovom drugom kraju bude napon:
( N 2 N1)U$1. (3.82)
Meñutm, aktuelni napon na njegovom drugom kraju iznosi:
3. OSNOVI ELEKTROENERGETIKE 138
U$ 2 = ( N 2 N1)U$ 21; U$ 21 ≠ U$1 ⇒ U$ 2 ≠ ( N 2 N1)U$1. (3.83)
Pad napona se u ovoj knjizi definiše kao razlika vrednosti napona kojoj se teži i
aktuelne vrednosti:
∆
∆ U$12 = ( N 2 N1)U$1 − U$ 2 . (3.84)
Slično se može definisati pad napona ako se dovede napon na njegov drugi kraj:
∆
∆ U$ 21 = ( N1 / N 2 )U$ 2 − U$1. (3.85)
Na osnovu slike 3.20 i do sada izvedenih relacija koje se odnose na svoñenje
veličina s jedne na drugu stranu idealnog transformatora, pad napona transformatora
iznosi:
[ ]
∆Uˆ 12 = ( N 2 N 1 )Uˆ 1 − Uˆ 2 = ( N 2 N 1 ) Uˆ 21 − jX k Iˆ21 − Uˆ 2 =
= ( N 2 N 1 )Uˆ 21 − jX k ( N 2 N 1 ) Iˆ21 − Uˆ 2 =
(3.86)
= − jX k ( N 2 N 1 ) ⋅ ( N 1 N 2 ) Iˆ21 = − jX k ( N 2 N 1 ) 2 Iˆ2 =
2
[ ]
= jX k ( N 2 N 1 ) 2 ( Sˆ 2 / 3) / Uˆ 2* ,
odnosno:
[ ]
∆Uˆ 21 = ( N 1 / N 2 )Uˆ 2 − Uˆ 1 = Uˆ 21 − Uˆ 1 = Uˆ 1 − jX k Iˆ1 − Uˆ 1 =
[ ]
(3.87)
= − jX k Iˆ1 = − jX k ( Sˆ1 / 3) / Uˆ 1* .
Pri izvoñenju relacija (3.86) i (3.87) uzeto je u obzir da je:
[ ] 1 P − jQ1
∆Uˆ 21 = − jX k ( Sˆ1 / 3) / U1 = − jX k 1
3 U1
=
(3.92)
1 X k Q1 1 X k P1
=− −j .
3 V1 3 V1
3. OSNOVNI ELEMENTI ELEKTROENERGETSKOG SISTEMA 139
Očigledno je da se za svaku od dve definicije (3.84) i (3.85), dobijaju različite
vrednosti za pad napona istog transformatora. Da li to znači da se transformator "ponaša
drugačije", zavisno od strane s koje se gleda? U apsolutnom smislu svakako: to je ureñaj
kojim se menja modul napona. Ali, u relativnom smislu, transformator je, isto kao i vod,
"isti" bez obzira s koje strane se gleda. Naime, padovi napona, relativizirani (iskazani u
procentima) u odnosu na odgovarajuće nominalne napone isti su:
∆ U$12 jX k ( N2 / N1)2 I$2
∆ u$12 = ⋅ 100 = − ⋅ 100 =
U n2 U n2
(3.93)
jX k ( N2 / N1) I$2 jX k I$1
=− ⋅ 100 = − ⋅ 100 = ∆ u$21.
( N1 / N2 )U n2 U n1
Gubici snage
Gubici snage ∆ S$ mogu se dobiti kao razlika snage na oba kraja transformatora:
[ ] [ ]
∆Sˆ = Sˆ1 − Sˆ 2 = 3 ( Sˆ1 / 3) − ( Sˆ 2 / 3) = 3 Uˆ 1* Iˆ1 − (−Uˆ 2* Iˆ2 ) =
[ ]
= 3 (Uˆ 21 − jX k Iˆ21 ) * (− Iˆ21 ) + Uˆ 2* Iˆ2 =
N N2 ˆ N2 ˆ ˆ * ˆ
*
=3 1 ˆ
U 2 − jX k I 2 −
I 2 + U 2 I 2 =
N 2 N1 N 1
2
N 2
2
N
2 ˆ
S2 / 3
= 3 − jX k 2 I 2 = 0 − j 3 X k 2 ⋅ =
N1 N1 U2
2
2 2 2 2 2 2
V 1 P2 + Q2 V P2 + Q2
= 0 − jX k n 2 = 0 − jX k n 2 .
V n1 3 U 22 V n1 V22 (3.94)
∆P = 0,
V
∆Q = X k n 2
2
(P22 + Q22 ) . (3.95)
V n1 V22
Regulacioni transformatori
Jedan od kvaliteta električne energije je njen napon s kojim se ona isporučuje
elementarnim potrošačima (električnim aparatima). Vrednost tog napona treba da je što
bliža nominalnoj (tačka 3.1.2). U tu svrhu, vrednosti napona na elementarnim
potrošačima, pa i napona na potrošačima ma kog nivoa, treba kontrolisati. Osnovni resursi
za kontrolu (regulaciju) napona u elektroenergetskim sistemima, pored izvora napona --
generatora, jesu (trofazni) regulacioni transformatori. Njihove šeme i simbol prikazani su
na slici 3.21.
(a)
3. OSNOVNI ELEMENTI ELEKTROENERGETSKOG SISTEMA 141
(b) (c)
Slika 3.21 -- Principska šema jedne faze trofaznog regulacionog transformatora (a),
njegova pogonska ekvivalentna šema (b) i simbol (c).
O prirodi transformatora
U prethodnim delovima ove glave izvedene su pogonske ekvivalentne šeme
trofaznih, odnosno ekvivalentne šeme monofaznih transformatora. One odražavaju
prirodu transformatora s obzirom na stacionarne, naizmenične režime. Na ovom mestu se
na tu prirodu baca nešto više svetla, naravno, koristeći se izvedenim šemama. U tu svrhu
se narativno razmatra relacija izmeñu napona na priključcima, flukseva i struja
(opterećenja) namotaja transformatora. To razmatranje se sprovodi za transformator u
situaciji prikazanoj na slici 3.22. Na strani 1 priključen je generator, a na strani 2
3. OSNOVI ELEKTROENERGETIKE 142
impedansa čija se (kompleksna) vrednost može menjati po želji. Njome se interpretira
opterećenje transformatora u vidu aktivne i reaktivne snage.
Neka se generatorom G diktira napon izabranog modula na priključcima strane 1
transformatora; neka je impedansa Z$ konačnog modula. Kao posledica, u transformatoru
se uspostavlja odgovarajući električni (naponi i struje) i magnetni režim (zajednički fluks,
odnosno fluks magnećenja transformatora i fluksevi rasipanja). Taj režim, odnosno
vrednosti napred navedenih veličina, mogu se odrediti na sledeći način: 1 -- na osnovu
relacije (3.50), uz poznat napon na strani 1 ( U$1 ) i poznatu relaciju U$ 2 = Z$ ⋅ I$2 (poznata
impedansa Z$ ), mogu se izračunati vrednosti sledećih veličina: napon na strani 2 ( U$ 2 ),
elektromotorna sila po navojku ( E$ ), struje u oba namotaja ( I$1 i I$2 ) i (fiktivna) struja
magnećenja transformatora ( I$m ); 2 -- na osnovu relacija (3.43) i (3.47), nije teško
izračunati i vrednosti sledećih veličina: fluksevi rasipanja transformatora ( Φ$ γ1 i Φ$ γ 2 ) i
fluks magnećenja ( Φ$ ), respektivno. Dakle, u potpunosti se može odrediti režim
transformatora u razmatranoj situaciji.
3. Sinhroni kompenzatori su sinhroni motori u praznom hodu (na njih nije priključena
pogonjena mašina). Oni su namenjeni za proizvodnju samo reaktivne snage (energije)
kada ona nedostaje u mreži, odnosno za njenu apsorpciju kada ima njenog viška.
Dakle, oni kompenzuju pozitivnu ili negativnu razliku proizvodnje i potrošnje (s
gubicima) reaktivne snage u elektroenergetskom sistemu, te tako, na isti način kao i
sinhroni motori, "potpomažu" sinhronim generatorima u sistemu (s aspekta reaktivne
energije i napona).
Često se sinhroni kompenzatori ugrañuju na pogodnim mestima u podsistem prenosa,
blizu potrošačkih područja, pa služe za proizvodnju reaktivne snage (energije) za
potrebe potrošača, te se tako rasterećuju generatori proizvodnje, a prenosna mreža
prenosa reaktivne snage. (Reaktivna snaga generatora, koja se svakako realizuje
odgovarajućom strujom, zauzima njihove kapacitete za proizvodnju, a u prenosnoj
mreži zauzima kapacitete za prenos aktivne snage.)
Dakle, trofazne sinhrone mašine su jedini konstitutivni elementi podsistema
proizvodnje elektroenergetskih sistema. Oni su uravnoteženi elementi koji služe za:
• proizvodnju aktivne snage (energije),
• proizvodnju i apsorpciju reaktivne snage (energije),
• proizvodnju napona.
Osim u podsistemima proizvodnje, kako je već istaknuto, one se nalaze i u ostalim
podsistemima, kao motori (u podsistemu potrošnje) ili kompenzatori (u podsistemu
prenosa).
Slično potrošačima, stacionarni režimi sinhronih mašina, odreñeni su naponom,
aktivnom i reaktivnom snagom, uz fiksiranu učestanost (obično nominalnu):
U , P , Q, f (= f n ). (3.97)
Oni se preko blok transformatora priključuju na prenosnu mrežu. Blok
transformator je obično regulacioni. Uobičajeno je da se na priključku bloka generator-
transformator za prenosnu mrežu održavaju moduli napona nešto viši od nominalnih
napona mreža da bi se kompenzovali padovi napona u podsistemu prenosa, do potrošača
osmog nivoa:
Un < U GT ≤ (1,05 do 11, )U n , (3.98)
(sa Un je označen napon mreže na koju je priključen blok generator-transformator, a sa
UGT napon na sekundaru blok transformatora).
Na ovom mestu je prilika da se uz četiri osnovna konstitutivna elementa
elektroenergetskih sistema -- potrošači, vodovi, transformatori i sinhroni generatori (s
uključenim sinhronim kompenzatorima) -- uvedu još dva elementa: 1-- baterije
kondenzatora i 2 -- reaktivni kalemovi, tj. prigušnice. Prvi, zbog svoje kapacitivne
prirode, predstavljaju generatore reaktivne snage, pa tako potpomažu sinhronim
3. OSNOVI ELEKTROENERGETIKE 148
generatorima (i kompenzatorima). Drugi -- prigušnice, jesu induktivnosti koje troše
reaktivnu snagu, pa opet, u režimima, kada u elektroenergetskom sistemu ima viška
reaktivne snage, potpomažu sinhronim generatorima (i kompenzatorima).
(a1) (b1)
(a2) (b2)
Slika 3.24 -- Osnovni (trofazni) elementi -- grane elektroenergetskog sistema: a -- otočne
grane i b -- redne grane (a1 i b1 -- jednopolne šeme, a2 i b2 -- tropolne šeme).
(a) (b)
Slika 3.26 -- Realizacija trofaznog čvora u vidu trofaznih sabirnica -- trostrukih šina
(užadi): a -- jednopolna i b -- tropolna šema.
(a) (b)
Slika 3.27 -- Ideja priključka trofaznih elemenata elektroenergetskog sistema na sabirnice
preko trofaznih prekidača: a -- jednopolna i b -- tropolna šema.
2. Problem
Da bi se pojedini od elemenata mogli uključiti ili isključiti sa sabirnica napred
opisanog elektroenergetskog razvodnog postrojenja, sabirnice moraju da se ostave bez
napona. To znači da se prilikom uključenja, odnosno isključenja (manipulacije) jednog
elementa, svi ostali elementi koji su priključeni na te sabirnice moraju ostaviti bez
napona. Odnosno, tada bi bez napona morao ostati ceo elektroenergetski sistem. Ovaj
problem se može rešiti sledećom idejom:
2. Ideja
Svaka se trofazna grana -- element elektroenergetskog sistema, otočna grana
svojim jednim krajem, a redna grana sa svoja dva kraja, priključuje na odgovarajuće
sabirnice preko trofaznih prekidača (P) -- slika 3.27.
Prekidač je ureñaj koji je konstruisan tako da se njime element elektroenergetskog
sistema koji je opterećen (pod naponom i sa strujom) može odvojiti -- isključiti sa
sabirnica. Njime se može element elektroenergetskog sistema isključiti iz pogona
(prekinuti strujno kolo, sa strujom i do 1000 A), i obrnuto, njime se može element van
pogona priključiti na sabirnice (uspostaviti strujno kolo, sa strujom i do 1000 A). Tako,
on se konstruiše s odgovarajućim kućištem (zajedničkim za sve tri faze za manje napone,
ili za svaku fazu posebno za veće napone), u ulju, s odgovarajućim komorama za gašenje
električnog luka nastalog u toku prekidanja struje (odmicanja odgovarajućih kontakata --
polova). Otud se prekidač konstruiše tako da se njime, bez njegovih oštećenja, može
prekinuti ili uspostaviti maksimalna radna struja elementa kojem je pridružen.
Raspolažući s jednim prekidačem uz svaku otočnu granu (generator ili potrošač),
odnosno s dva prekidača, svaki na po jednom kraju redne grane (vod, transformator), nije
teško bilo koji element izolovati iz ostatka elektroenergetskog sistema, te mu fizički prići,
npr. radi remonta ili opravke.
Ovde je prilika da se pomene još jedna značajna uloga prekidača (osim one da se
njime element isključuje/priključuje na elektroenergetski sistem, kada se njime
prekidaju/uspostavljaju normalne radne struje elemenata sistema): to je njihova uloga da
3. OSNOVI ELEKTROENERGETIKE 152
prekidaju struje u elementima sistema koji su u kvaru (npr. u kratkom spoju). Kratki
spojevi su dogañaji koji izlaze iz okvira normalnih režima elektroenergetskih sistema. To
su nepoželjne situacije, npr. kada se fazni provodnici meñusobno spoje, ili fazni
provodnik doñe u dodir sa "zemljom" (npr. vlažna grana drveta pored trofaznog voda
dodirne jedan ili više faznih provodnika, ili se desi električni proboj na nekom od
izolatora voda). Takve situacije su praćene vrlo velikim strujama, u smislu da bi one, kada
bi bile "duže vremena" tolerisane, destruktivno delovale na sistem (npr., istopili bi se
provodnici voda koji su opterećeni takvim strujama -- strujama kratkog spoja). Da bi se
takvo destruktivno dejstvo sprečilo, elementi s kvarovima moraju biti isključeni iz pogona
vrlo brzo (često u delovima sekunde). S obzirom na takvu brzinu, eliminacija elemenata s
kvarovima iz elektroenergetskih sistema se realizuje automatski -- sistemom relejne
zaštite. Tim se sistemom prvo odreñuje element u kvaru (locira kvar), pa se onda inicira
delovanje -- otvaranje (prekidanje) prekidača (jednog za otočnu, odnosno dva za rednu
granu). Dakle, za razliku od napred opisane manipulativne uloge prekidača, sada opisana
uloga je zaštitna. U toj ulozi, prekidačem se moraju prekidati struje kvara, koje su i
desetine puta veće od maksimalnih radnih struja odgovarajućih elemenata. Dakle,
prekidač je ureñaj kojim se može uspostaviti i prekinuti maksimalna radna struja
(manipulativna uloga) i prekinuti maksimalna struja kvara odgovarajućih elemenata
(zaštitna uloga). Suštinski momenat prekidača je u tome da on može da deluje više
("mnogo") puta, bez radikalnih oštećenja.
Ureñaji koji su konstruisani samo za manipulativnu ulogu, a ne i zaštitnu, znatno
su jeftiniji. Oni se nazivaju rastavljačima snage. Često se koriste samo radi manipulacija
u sistemu, dok je zaštitna uloga ostavljena odgovarajućim prekidačima. Pogodnim
kombinovanjem oba ureñaja, može se smanjiti cena za prekidačku opremu, uz
obezbeñenje istog manipulativnog i zaštitnog efekta.
Za manje napone, ulogu prekidača igraju osigurači. Ako su automatski, njihova
ideja je slična s idejom prekidača. Ako su "obični", tada se oni razlikuju od ideje
prekidača po tome što, u zaštitnoj ulozi, svako njihovo delovanje je destruktivno po same
osigurače (radikalno oštećenje). Naime, jedan od njihovih delova se jednostavno istopi
usled delovanja struje kvara, te se tako odgovarajući element eliminiše iz sistema.
Zamenom oštećenog (jeftinog) dela, osigurač se vraća u prvobitnu situaciju.
Napred opisana ideja elektroenergetskog razvodnog postrojenja -- sabirnice s
odgovarajućim prekidačima -- opterećena je još jednim problemom.
3. Problem
Da bi se elementu elektroenergetskog sistema moglo bezbedno prići, potrebna je
"apsolutna sigurnost" u činjenicu da su polovi prekidača (koji su u ulju i zaklonjeni
kućištem) sigurno razdvojeni, odnosno da je prekidačem korektno obavljena funkcija
prekidanja, te je razmatrani otočni element (sa strane elektroenergetskog sistema), ili
redni element (s obe strane elektroenergetskog sistema) ostao bez napona. Pomenuta
sigurnost je nužna kada je u pitanju manipulativna uloga prekidača. Naime, ako se
aktiviranjem odgovarajućeg prekidača, element isključi iz elektroenergetskog sistema radi
njegovog remontovanja, s njim u direktni kontakt dolaze odgovarajući stručnjaci. Osim
sigurne zaštite njihovih života (kao suštinskog motiva), izvesnost da je prekidač izvršio
svoju ulogu je nužna i iz psiholoških razloga. Naime, stručnjak -- čovek "siguran je samo
u ono što vidi". Rešenje ovog (dvostrukog) problema zasniva se na sledećoj ideji:
3. Ideja
3. OSNOVNI ELEMENTI ELEKTROENERGETSKOG SISTEMA 153
"Apsolutna sigurnost" da je element elektroenergetskog sistema ostao bez napona
stiče se korišćenjem trofaznog rastavljača (R). Taj ureñaj se ugrañuje izmeñu prekidača i
sabirnica. Odgovarajuća situacija prikazana je na slici 3.28.
(a) (b)
Slika 3.28 -- Ideja ugradnje rastavljača: a -- jednopolna i b -- tropolna šema.
(a) (b)
Slika 3.29 -- Ideja ugradnje para rastavljača: a -- jednopolna i b -- tropolna šema.