Louisa JAQUES

NEKA NAS ISTA LJUBAV

PONOVO SABERE
KLARISA SESTRA MARIJA OD TROJSTVA
ŽIVOT — P O R U K A

Spise sabrao fra Alain Duboin, ofm.

Predgovor napisao H a n s Urs von B a l t h a s a r

Zagreb, 1982.
N a s l o v originala:
Louisa JAQUES
QU'UN MEME AMOUR NOUS RASSEMBLE
Soeur Marie de la Trinité
sa vie — son message
Apostolat des éditions — Editions Paulines, A r p a j o n 1 9 7 9 /
P r i j e v o d : S a m o s t a n sestara klarisa, Z a g r e b
Revizija i r e d a k c i j a : D r . Slavko Š a r i ć
A u t o r i z i r a n h r v a t s k i prijevod
U francuskom originalu uz imprimatur nalazi se ova primjedba:
Dopuštenjem za tisak ne iznosimo svoj sud o vrhunaravnom
izvoru iiznesenih misli u ovoj knjizi, isamo tvrdimo da u njoj nema
ništa što bi bilo protivno vjeri i praksi Crkve.
N A D B I S K U P S K I D U H O V N I STOL, Z A G R E B
Broj 1115/1982.
Zagreb, 28. V 1982.
I m p r i m a t u r za h r v a t s k o izdanje
D r J o s i p Lach,
generalni vikar
S d o p u š t e n j e m crkvenih poglavara izdao S a m o s t a n sv. Klare, Zagreb.
Odgovara S. M. Koleta Jovanović, Zagreb, Kvaternikova 167
Tisak: RO »Informator«, OOUR Tiskara »Zagreb«, Freradovićeva 21—23
N A P O M E N A PISCA
Gotovo sve što je u ovoj knjizi zapisano d u g u j e m o djelu
č. oca Sylvere van den Broeck-a, belgijskog franjevca, du­
h o v n i k a klarisa u J e r u z a l e m u i prvo'g izdavača spisa sestre
Marije od Trojstva.*
On je u m r o u Malinesu u Belgiji 11. veljače 1949. god. dok
je radio na izdanju života sestre. Otac Sylvere o s t a v i o je v r i ­
j e d n u korespondenciju s e s t r e Marije od Trojstva s njezinom
obitelji i prijateljima i r a z n a svjedočanstva što ih je sabrao.
Zahvaljujući susretljivosti otaca franjevaca Provincije sv. J o ­
sipa u Belgiji, mogli smo se koristiti n a v e d e n i m d o k u m e n t i m a
i n a d o p u n i t i ih vlastitim istraživanjima, t a k o da bismo mogli
n a p i s a t i j e d a n dio životopisa i n a n o v o u v r s t i t i bilješke koje
t u m a č e zapiske.
S a d a š n j e izdanje iznosi p o n o v n o u cijelosti povijest obra­
ćenja, k a k o ga je s a m a sestra Marija od Trojstva napisala, i
najveći dio zapisaka iz njezinih bilježnica.
F r a Alain-Marie Duboin, o. f. m.
* SOEUR MARIE DE LA TRINITE — Louisa Jaiques, Clarisse de
Jérusalem (1901—1942)
I. izdanje Beyrouith 1943.
II. izdanje Malines 1947-48.
Ovo je djelo podjednako izdano na engleskom, njemačkom, ta­
lijanskom, francuskom i flamanskom jeziku, a također i na slo­
venskom.
5
 PREDGOVOR

Posjeduje li tko nešto znanja o Evanđelju i o velikoj du­

hovnoj tradiciji u Crkvi, i nepristrano pristupi čitanju Zapi-
saka Lujze Jaques*, brzo će biti zapanjen duhovnom vrijed­
nošću i neprijepornom istinitošću njihova sadržaja. I to bez
obzira kakav će biti sud koji će jedan crkveni autoritet doni­
jeti ili bi mogao donijeti o psihološkim odnosima, o kojima se
radi. Ti odnosi uvijek postoje; ovdje »poruke bez riječi« pre­
vedene su u govorni jezik (dapače jedanput je postavljen pri­
govor »Upotrijebiti manje riječi«), ali općenito savršeno točno
i začudno sažeto pa u srce pogađaju. Otkrivamo i druga obi­
lježja vjerodostojnosti: često je Lujza ukorena za ono o čemu
sebi nije davala računa. Još češće, u određenim točkama, nje­
zin duhovni program — napose u onom čime se odnosi na ob­
raćenje njezine protestanske obitelji — energično je odbijena;
u Gospodinovim očima to nije ono najvažnije. Treba najprije
tražiti Kraljevstvo Božje, a sve ostalo će se dodati. Drugo
obilježje: upornost u vršenju malih stvari u zajedničkom ži­
votu u samostanu, upornost koja se može činiti neobičnom,
ali u svjetlu Evanđelja razumije se sama po sebi čim se radi
o ljubavi prema svome bratu. Pod tim prividnim malenkos­
tima krije se poluga koja podiže svijet. To je, također, znala
Terezija iz Lisieux-a, ali ovdje ništa nije kopirano, ili ponav­
ljano, sve je novo, spontano, improvizirano u stvarnosti odre­
đene situacije.

Tih nekoliko primjedbi — a bilo bi dobro da ih je i više

— bit će dostatno da pokažu kako je duboko ukorijenjena po­
ruka kojom ćemo se baviti.

* Louisa Jaques čitaj Lujza Zak

7
 U čemu je njezina suvremenost u naše vrijeme?
1. Njezin je temeljni zadatak posluhnuti u duši Gospodi­
nov glas. To slušanje jest središnji čin kršćanske i biblijske
kontemplacije, nasuprot svakoj drugoj, bila ona neoplatonska
ili azijska. Za Isusa, biblijska riječ, o kojoj »ovisi sav Zakon
i Proroci« jest »Nacrt Izraela« koji znači »Slušaj Izraele«.
Jer Bog, Apsolutni, jest slobodna Osoba, koja se saopćuje i
obavještava nas o svojoj volji. Njegova volja koju moramo
poslušati nije već upisana u samu narav stvorenja tako da bi
stvorenje po nekoj »transcendentalnoj« refleksiji o samom sebi
moglo stići do istinskog odnosa s Bogom. Postoje u kršćan­
skoj duhovnoj tradiciji ostaci neoplatonizma koji prijete da sa­
kriju tu istinu: na primjer — ova misao, da bi onaj koji moli,
morao najprije nastojati prodrijeti u dubinu svoje duše, a bu­
dući da je ona slika Božja, mogao bi božanski original u njoj
promatrati (ako je ipak duša čista). Ništa slično nema nigdje
u Bibliji. Isus Krist, posrednik između nas i Oca, razlijeva
Duha Svetoga u duše i živi u nama kao djelujuća riječ Mud­
rosti Božje; On hoće da ga se sluša i mora ga se slušati. Da
se zato osposobi, kršćanin mora u sebi uspostaviti šutnju, kao
što je Lujza Jaques više puta čula da se to od nje traži. Ali
još k tome treba da izmetemo stari ostatak poganstva. Šut­
nja neće biti postignuta tjeranjem iz duše (tehnički i psiho­
loški) slika vidljivih stvari ili pojmova gotovih bića, da bi tako
nastala potpuna praznina u odsutnosti konačnosti. Kako nas
uči prava tradicija, tamo još od Crkvenih Otaca, šutnja će biti
ostvarena samo smirivanjem buke strasti, neurednih težnja i
požuda, koje hoće nešto drugo, a ne ono što hoće Bog.
Bog govori na blag način: vrlo je lako zatomiti njegov glas.
Također može, kako je jedan put rečeno u Zapiscima, govo­
riti bez zvuka glasa, u šutnji, a ipak duša savršeno razumije
što On hoće. I Lujzi će, kad je postala katolikinjom, biti stalno
pokazivano da se Boga nalazi u bližnjemu isto tako kao u mo­
litvi i u Euharistiji, i da ga se može čuti i razumjeti u željama
i zahtjevima naše braće. Molitva i bratska ljubav, ta dva puta
koji vode k Bogu, križaju se i dopunjuju isto tako u svijetu
kao i u samostanima.
2. Drugi skup katoličkih istina prodire sasvim jednostavno
u središte i dubinu, a teolozi te istine najčešće izbjegavaju jer
smatraju nemogućim da ih osvijetle pomoću pojmova: to je
8 9
misao, koja se neprestano vraća u Zapiscima, da Bog, Gospo­
dar, poštiva ljudsku slobodu koju je On stvorio; On samo nu­
di, ne nalaže. Ali je istodobno rečeno da neumorno nuđenje
postizava svoj cilj usprkos svega opiranja našeg zlog htijenja.
Između ljudske slobode i božanske ponude posreduje misterij:
Isus može u dušama razliti svoj Duh koji ih oslobađa upor­
nosti da ostanu u ropstvu i vodi ih slobodi pristanka. Misterij
tijesno povezane akcije nemoći i božanske svemoći. Također
misterij Božje volje da izvrši svoje djelo u pogledu čovjeka
samo uz sudjelovanje čovjeka: ili sa socijalnog stanovišta: da
ne izvodi opće spasenje bez pomoći, bez Crkve — ali nadasve
Crkve uistinu poslušne i svete.
Tako dolazimo do trećeg zadatka koji će današnji kršća­
nin možda najteže razumjeti.
3. Pri koncu Zapisaka aluzije su sve upornije na »zavjet
žrtve«, predočen kao krajnja Gospodinova želja. I to, kako je
na jednom mjestu rečeno, ne samo u kontemplativnim samos­
tanima, nego i u svim životnim staležima u svijetu. Pojam
»duša žrtva« budi u nama nepovjerenje. Vrlo pažljivo ispitu­
jući što on u ovim Zapiscima znači raspršit će naše nepovje­
renje. Ne radi se o tome da dostignemo vrhunac u dragovolj­
nom sudjelovanju u naknađivanju trpljenjem, nego da doseg-
nemo najveći stupanj raspoloživosti i neopiranja svim Božjim
odlukama. Čovjek ne polaže zavjet (kako se to kadgod doga­
đalo) da će »uvijek izabrati najsavršenije«, nego da će uvijek
p u s t i t i da se ispuni (u tom je smislu Fiat Marije) ono što Bog
hoće, i što je naravno najsavršenije. To nije drugo nego »apa-
theia«, kako su je kršćanski shvaćali Crkveni Oci, »predanje«
mistika srednjega vijeka, ignacijanska »indiferencia«, »čista
ljubav«, kako je dobro shvaća Fénelon. Da je takvo potpuno
prihvaćanje također ono što vodi križu, tko to ne bi znao? Ali
čovjek ne izabire svoj križ: najbolje što može učiniti jest da
izrekne svoj fiat. Eto zašto se bivstvo naknade uspoređuje s
euharistijskim stanjem Gospodina radije negoli s križem: s
njegovom nazočnosti koja je odsada i zauvijek postala čisti dar
Ocu i ljudima.
To su tri glavna zadatka u »Zapiscima«, ima i drugih. Glas
koji ih izlaže ima otvorenu i jasnu zvučnost; u njeg se može
umiješati (kao na gramofonskoj ploči) neko brujanje iz dubi­
ne, još previše ljudsko. Ali posve je lako na to ne svraćati
pozornost, isto tako lako kao, na primjer, kod Terezije iz Lisi-
eux-a ili Marije od Utjelovljenja. Sve u svemu malo je važno
da li je Lujza osjetila glas drugačije negoli drugi kršćani; ona
to zna i sama kaže. Ali duhovna jačina kojom taj glas ovdje
odzvanja mora nas nagnati da napnemo uši, ne prema vani,
nego prema unutra, u nas same, gdje on jednako govori.
Hans Urs von Balthasar
PRVI DIO

ŽIVOTOPIS

io
 DJETINJSTVO I MLADOST
(1901.—1926.)

MISIONAREVA K Ć E R K A

Lujza J a q u e s (Zak) r o đ e n a je u Pretoriji, u T r a n s v a l u , 26.

t r a v n j a 1901. god. Njezin je otac bio pastor. Sa svojom ženom
vršio je službu u »Švicarskoj misiji«. Oboje bijahu podrijet­
lom iz Švicarske J u r e .
B r d a i š u m e zavičaja iskovali su njihov značaj. Gorje J u r a
je oštro područje, zima je d u g a i opora, n a r o d radišan. K a o
d o p u n a n e d o s t a t n i m izvorima poljoprivrede, ovdje je nikla
odavno mjesna industrija. Radionice i m a l e t v o r n i c e bave se
u r a r s t v o m i preciznom m e h a n i k o m . Stanovnici J u r e stekli su
u t o m r a d u savršenu točnost i visoku profesionalnu svijest.
U t o m kraju, kog si je podvlastio B e r n i n a m e t n u o protes­
t a n t s k u reformu, najstroža je kalvinistička n a u k a našla pogod­
na tlo. Ž u p e b a š nisu p r i h v a t i l e slobodnjačke težnje d e v e t n a ­
estog stoljeća. Vjernici su se radije o k r e n u l i p r e m a gibanjima
vjerskog b u đ e n j a ili p r e m a s e k t a m a da bi t a k o obranili svoju
vjeru i zadržali svoj k r u t i m o r a l . M e n t a l i t e t je ostao vrlo da­
leko od katoličke vjere.
O n d a je m l a d i r a d n i k u tvornici u A u b e r s o n u (Oberson)
N u m a J a q u e s , otac Lujze, slušajući j e d n u propovijed, osjetio
u sebi misionarsko zvanje. Bijaše to neodoljiv poziv. I z v r g n u t
m n o g i m protivljenjima, m o r a o j e vlastitim r a d o m priskrbiti
p o t r e b a n novac za p r i p r a v n i studij. N i k a k v a ga z a p r e k a nije
zaustavila i s uspjehom je u L a u s a n n i (Lozani) završio m i ­
sionarsko obrazovanje.
Njegova žena, r o đ e n a Eliza B o r n a n d , dijelila je s njime
iste n a z o r e u pogledu apostolata. P u n a pobožnog žara dizala se
svakog d a n a r a n o u j u t r o da čita Bibliju i da moli. Zaručila se

13
s N u m o m J a q u e s m a l o n a k o n njegovog p o v r t k a iz L a u s a n n e ,
ali je odbila da se za njega u d a prije nego b u d e s i g u r n a da će
moći otići u misije. R o m a n s k a misijska centrala, kojoj je p r i ­
p a d a o njezin zaručnik, oklijevala je da mu naznači misijsko
područje, gdje bi on i m a o vršiti svoju službu.
Poslije najstarijeg sina A l e k s a n d r a , zatim dviju kćeri Eli­
zabete i Alise, Lujza je bila četvrto dijete njihova b r a k a . Više
od d r u g i h o n a je p o p r i m i l a c r t e značaja svoje majke, odlučna,
energična i čvrstih načela.
Nažalost, njezino rođenje nije donijelo radosti koju su oče­
kivali. Bjesnio je u zemlji b u r s k i r a t i pustošila velika suša.
Težak je bio d v o s t r u k i t e r e t Misije i obitelji. Dolazak k ć e r k e
r a z o č a r a o je roditelje j e r su se n a d a l i dječaku. G o s p o đ a J a q u e s
je sanjala o sinu čeličnog značaja koji bi načinio sjajnu k a ­
r i j e r u . Nekoliko sati n a k o n r o đ e n j a Lujze, ovu h r a b r u m a j k u
odnese n e n a d a n a bolest. I m a l a je 36 godina. P r i j e n e g o će
umrijeti, uze n o v o r o đ e n č e u n a r u č j e govoreći: »Pa i p a k ćemo
je ljubiti.«
K a d je kasnije, boraveći j e d n o m u T r a n s v a l u , Lujza ispiti­
vala stare crnkinje, služavke u njezinoj obitelji, o svojoj m a j ­
ci, kolika je bila njezina r a d o s t čujući da je se sjećaju p o n a j ­
više po njezinoj pobožnosti: bila je to »žena koja je molila.«
Nagla s m r t gospođe J a q u e s lišila je dijete majčinske njež­
nosti. Ta je k a t a s t r o f a s t r a š n o porazila oca. Cedo, tek došlo
na svijet, trpjelo je nehotično z a p u š t e n o s t . Bolest je z a h v a t i l a
i d r u g e članove Misije. Svi su se n a p o r i ulagali da se otkloni
smrt, a zaboravilo se p r i h v a t i t i život koji se t e k rascvjetao.
Ali u b r z o otac, nadvladavši bol, p r e n e s e na m a l u Lujzu
ljubav, što j u j e i m a o p r e m a svojoj ženi. O t a d a j e o n a bila
p r e d m e t njegove d u b o k e privrženosti. N a k o n smrti svoje kćer­
ke u J e r u z a l e m u , pisao je majci opatici da je dijete bilo još
prije svog rođenja p r i k a z a n o Bogu.
P r o v i d n o s t j e bdjela n a d m a l i m siročetom. Njezina t e t k a
Alisa, koja je u s m r t n i m časovima d v o r i l a svoju sestru, već je
dvije g o d i n e boravila u kući. Bila je o b r a z o v a n a osoba, više je
godina provela u Engleskoj k a o p o m o ć n i c a upraviteljici d o m a
za m l a d e djevojke. Bila je n a k a n i l a v r a t i t i se u Švicarsku
da s j e d n o m prijateljicom otvori vlastiti dom. Prije toga h t j e ­
la je posjetiti svoju sestru u Africi. Stigla je u p r a v o u času
14
d a može biti k u m o m t r e ć e m d j e t e t u : k ć e r k i kojoj d a d o š e i m e
Alisa. R a t ju je prisilio da p r o d u ž i boravak. N a k o n s m r t i svo­
je sestre velikodušno se žrtvovala za odgoj siročadi.
God. 1902., n a k o n svršetka r a t a , gospodin je J a q u e s odlučio
odvesti svoju djecu u Švicarsku, nadajući se da će t a m o nji­
hovo zdravlje ojačati. Za vrijeme opsjedanja P r e t o r i j e nije
bilo dovoljno h r a n e ; Lujzino zdravlje bilo je t i m e posebno
u z d r m a n o . Iz P r e t o r i j e o t p u t o v a l i su 4. lipnja 1902. god. i stigli
u Š v i c a r s k u p o č e t k o m srpnja. Bila je s n j i m a t e t k a Alisa, koju
će o d s a d a djeca zvati »majčica«. Obitelj se n a j p r i j e smjestila
u A u b e r s o n u , kod bake. K o n c e m jeseni 1903. god. prešli su u
Morges (Morž), na obali Ž e n e v s k o g jezera.
1. svibnja 1904. god. i s t e k a o je d o p u s t gospodina J a q u e s
i on se v r a t i na svoje misijsko mjesto. Sa sobom je poveo
samo najstarijeg s i n a A l e k s a n d r a . T e t k a Alisa n a p u s t i svoj
p l a n da otvori dom i posveti se s m l a d o m s e s t r o m Rozom od­
goju troje siročadi.
Poslije s m r t i sestre Marije od Trojstva, njezina je sestra
Alisa o t v o r e n o p r i z n a l a : » P i t a m se nije li n e k a k v a m o r a vis­
jela n a d Lujzinim djetinjstvom. Uistinu, d o b ne pozna smilo-
vanja. I povjerovala bih da smo m o ž d a mi stariji bili t a k o ok­
r u t n i pa joj predbacivali p o n e k a d njezin žalosni dolazak na
svijet. Lujza se rodila za v r i j e m e p r o l a s k a j e d n e zvijezde r e p a ­
tice. Običavale smo je podsjećati da su m a l e crnce, r o đ e n e
istog d a n a k a o i ona, bacili k r o k o d i l i m a . Cini mi se da su nje­
zini r o đ e n d a n i uvijek slavljeni s n e k o m p r i m j e s o m tuge.«
M r t v a č k i s a n d u k uz kolijevku z a m r a č i o je zoru tog novoga
života.
NA HLADNOĆI ŽENEVSKOG JEZERA
»Mala je Lujza v r l o p a m e t n o djetešce, ne plače gotovo
nikada, ni d a n j u ni noću«, zabilježila je t e t k a Alisa 1902. na
p o v r a t k u iz Afrike. Dijete je o k r u ž e n o svom m o g u ć o m nje­
gom, pa je i p a k njegova n j e ž n a n a r a v t r p j e l a u švicarskom
podneblju. Već p r v e zime Lujzu je zahvatila u p a l a porebrice,
koja joj ostavi t r a j a n kašalj i k r o n i č n i bronhitis. U djetinj­
stvu je više p u t a bacila krv. I to u s p r k o s b r i g a m a b r i ž n e m a j ­
čice koja ju je u svako godišnje doba toplo oblačila iz s t r a h a da
15
se ne p r e h l a d i , i nije joj d o p u š t a l a izlaziti da se v a n i igra s
ostalom djecom. T a k o je r a z i g r a n a djevojčica m n o g o t r p j e l a
j e r je s t a l n o bila lišena r a d o s t i što su je i m a l e starije sestrice.
P o s t a l a je vrlo b ' s t r a djevojčica odlučnih k r e t n j i . Pažlji­
vim pogledom p r a t i l a je sve i v l a d a n j e svojih sestara, a da ih
i p a k nije oponašala. Već je t a d a očitovala neovisnost svoga
značaja.
Njezina sestra Alisa, koja će Lujzi uvijek biti najbliža,
svjedoči: »Lujza je uvijek bila d o b r a i v e l i k o d u š n a značaja.
Već k a o dijete s m a t r a l i bismo je kao a n đ e l a obitelji. I a k o je
bila m l a đ a od m é n e , uvijek s a m osjećala da me n a d m a š u j e .
Već k a o m a l e n a znala je čitati u d u š a m a ljudi. T a k o i t e t k a ,
koja nije bila savršena, m a l o se pobojavala Lujze. I a k o je
bila vrlo osjetljiva, Lujza ne bi l a k o zaplakala. Sjećam se da
sam je vidjela t e k n e k o l i k o p u t a plakati, ali k a k o su te suze
bile t e š k e i gorke.«
Razlika dobi m e đ u d v j e m a t e t k a m a bila je 15 godina.
K a t k a d je Roza, m l a đ a sestra, t r p j e l a od nepopustljive p r e ­
vlasti svoje starije sestre. Lujzino dobro srce razumjelo ju je
i iskazivalo joj više ljubavi nego ikoja njezina sestra, trudeći
se t a k o da joj život učini ugodnijim.
Sto se tiče vjerskog odgoja svojih nećakinja, t e t k a Alisa
je bila brižljiva. Za cijelo v r i j e m e svoga djetinjstva, svaku
večer, neizostavno je Lujza izgovarala svoje molitve, bez
obzira koji to bio s a t k a d su djeca išla spavati, i nije se os­
v r t a l a na p o m a l o zajedljive p r i g o v o r e sestara.
T e t k a Alisa bila je s obzirom na vjeru v e o m a stroga. Sva­
kog d a n a poslije r u č k a djeca su i m a l a p r a v o na obiteljsku
vjersku p o u k u : molitva i čitanje. J e d n o g d a n a tu se našla
j e d n a m a l a sestrična. Djevojčici je bilo 4 godine, a Lujzi 14.
Bilo joj je dugočasno, pa si m a l e n a nos pokrila s r e b r n i m pa­
p i r o m i zabavljala se vireći i z n a d njega. Lujza nije uspjela
prigušiti smijeh koji p r e đ e i na s e s t r e : n a s t a o je sveopći smi­
jeh. T e t k a Alisa, ozlojeđena, ogorčeno naloži Lujzi n e k a u s ­
t a n e i iziđe.
S v a k e godine, bilo lijepo ili ružno, odlazile su, za vrijeme
praznika, t e t k e i djeca u A u b e r s o n , u s t a r i d o m djeda i bake.
J e d n o g nedjeljnog j u t r a sve t r i djevojčice sa svojom majčicom
bijahu u h r a m u , na svom običajnom mjestu, sprijeda u trećoj
klupi, u lijevom krilu lađe. N e n a d a n o za vrijeme propovijedi
1G
t e t k a Alisa opazi Lujzu svu c r v e n u od n a p r e z a n j a gotovo da
će se zagušiti. Brzo je u z m e za r u k u i s njom iziđe. J a d n o
dijete — još joj nije bilo deset godina — suzdržavalo se svom
snagom, nije se usudila u crkvi kašljati.
Vrlo brzo je Lujza naučila biti uslužnom i žrtvovati se za
druge. K a d je t r e b a l o otići po nešto, majčica je naložila n a j ­
starijoj djevojčici, ova je prenijela m l a đ o j , a ova opet brzo
prebacila na n a j m l a đ u . Lujza je r a d o sve izvršila. Biti usluž­
nom, za nju je to bilo n a j n a r a v n i j e na svijetu. Nije znala što
je to objesiti nos. »Lujza, piše njezina sestra Alisa, nije poz­
n a v a l a loše raspoloženje, ni k a d je bila dijete, niti kasnije.
Zlovolja je u z r o k o m da drugi t r p e , a to Lujza n i k a d nije či­
nila.« i
P o v u č e n a u sebe, misaona, Lujza već od djetinjstva po­
kazuje d u b o k u sklonost za lijepo i savršeno. Zelja za sa­
vršenstvom, n i k a d a u t a ž e n a , očitovala se u finoći i prijaz-
nos.ti njezinog p o s t u p k a . Trpjela je što nije bolje uspijevala
izraziti i saopćiti tu p o t r e b u i drugima, prenijeti tu želju. Z a t o
se često osjećala n e s h v a ć e n o m i osamljenom.
Rastresenost je bila njezina g l a v n a pogreška, na koju će
se t u ž i t i t o k o m cijeloga života. T r e b a li je t u m a č i t i njezinom
osamljenošću? »Bila je često r a s t r e s e n a , bilježi njezina sestra
Alisa, u r o n j e n a u svoja razmišljanja i p o t p u n o o d s u t n a ono­
me što se oko nje događalo.«
KAO KRHKI P U P O L J A K
S L u j z o m je majčica p o n o v n o našla svoje učiteljsko zva­
nje. Bdijući n a d uvijek n j e ž n i m zdravljem svoje nećakinje,
naučila ju je čitati i p r i p r a v i l a je za školski život. S njome
je ; m a l a više u s p j e h a negoli sa starijim djevojčicama. T e t k a
je Alisa za vrijeme svojih p o u k a z a h t i j e v a l a najveću pažnju.
Nediscipliniranost velikih sestara iscrpila je njezinu strplji­
vost. I a k o je Lujza pokazivala više smisla za učenje, ipak se
je koji p u t a dogodilo da je htjela m a r k i r a t i . S a k r i l a bi t a d a
svoju početnicu i č i t a n k u . Nisu je uspjeli pokolebati razborito
dokazivanje majčice ni bezuspješno traženje njezinih sestara
ispod namještaja. Ostala je nepokolebiva u svojoj odluci da
taj dan praznikuje.
17
 Tek što je z n a l a govoriti, Lujza je svojim velikim sestra­
ma pripovijedala priče što ih je s a m a izmišljala. Z a t o joj
je majčica dala debelu bilježnicu, ovitu u c r n o v o š t a n o p l a t n o ,
da tu piše svoje priče. Lujza se r a d o s n o p r i h v a t i l a toga za­
d a t k a . Uložila je svu svoju brigu da joj bilježnica b u d e u r e ­
d n a . T a d a joj je bilo p e t ili šest godina. Nije poznavala p r a ­
vopis pa je pisala fonetski. Sve je bilo njezino vlastito, n i t k o
nije s u r a đ i v a o niti d a v a o savjeta. I l u s t r i r a l a je priče slikama,
izrezanim iz novina, doživljaje gdje su p o d j e d n a k o govorili
i ljudi i životinje i cvijeće. S v a k a je priča završavala m a ­
lom p o u k o m p o p u t La F o n t a i n e - o v i h basna. Njezine sestre
veselile su se toj zbirci. B r z o bi p r e g l e d a l e s a s t a v k e da što
prije s t i g n u do zaključka, koji ih je uvijek m n o g o z a n i m a o .
K a d je Lujza pošla u školu, zauvijek je n a p u s t i l a svoju
bilježnicu priča. D o b r o p r i p r a v l j e n a od tetke, brzo je n a p r e ­
dovala u školi.
Prošla je različite s t u p n j e v e izobrazbe u p r i v a t n i m u s t a ­
n o v a m a . Škola gdje je završila školovanje mogla joj je izdati
s a m o p r i v a t n u diplomu. Kasnije ć e m o r a t i p o h a đ a t i d r ž a v n u
učiteljsku školu da postigne diplomu učiteljice, koja se t r a ­
žila za župske škole.
U n e u t r a l n o j i zaštićenoj Švicarskoj objava r a t a 1914. god.
nije m n o g o uznemirila obitelj J a q u e s koja je s t a n o v a l a u Mor-
ges-u. Sućustvovalo se s p a t n j a m a susjednih zemalja, n a s t o ­
jalo se priskočiti u p o m o ć sudjelujući u k a r i t a t i v n o j akciji
za zarobljenike i t e š k e r a n j e n i k e .
U veljači 1915. Lujza je doživjela svoju p r v u veliku ža­
lost.
N e n a d a n o je, n a k o n j e d n e operacije, p r i v i d n o neopasne,
u m r l a njezina učiteljica glasovira, u 36. godini. Lujza joj se
vrlo divila i bila joj je d u b o k o p r i v r ž e n a , a ona joj je to uz­
vraćala. N e k a je posjetiteljica n e o p r e z n o naglo saopćila ža­
losnu vijest. Lujza je zanijemila od bob, z a t i m o t r č a u svoju
sobu, k l e k n e k r a j k r e v e t a , u v u č e glavu p o d p o k r i v a č e i d u g o
i gorko zajeca. Brižljivo je čuvala d a r što ga je od nje dobila:
knjižicu bogobojaznih misli, koje je neizostavno s v a k e večeri
prije s p a v a n j a čitala.
Malo prije r a t a v r a t i o se iz Afrike njezin najstariji b r a t
A l e k s a n d a r , da s t u d i r a u L a u s a n n i teologiju. T r i sestre i
veliki b r a t zajedno su proveli p r a z n i k e u A u b e r s o n u . Bilo je
18
posebno ugodno ljeto 1916. god. pa su često išli na izlete u
b r d a . Za Lujzu je to bio p r e v e l i k n a p o r , dobila je vrućicu. Na
k o n c u p r a z n i k a zadržaše je u Aubersonu, dok joj zdravlje ne
očvrsne. U s t u d e n o m e se v r a t i l a u M o r g e s za zadnju školsku
godinu. P o č e t k o m ljeta 1917. dobila je svoju diplomu. K a k o
je željela poći na sveučilište, htjela se p r i p r a v i t i za ispit zre­
losti i u državnoj školi. Zbog njezinoga slabog zdravlja, r o ­
ditelji se usprotiviše. Bila je to t e š k a žrtva, ali žeđa za zna­
n j e m nije je i p a k n a p u š t a l a .
Ljetni praznici bili su zamagljeni i d r u g o m k u š n j o m : u m r ­
la je t e t k a Roza. S k r o m n i j a je nego starija sestra, vrlo požr­
t v o v n a i vrlo pobožna, bila je član »Vojske spasa«. Svojom
nazočnošću ublažavala je strogost'obiteljskog života. P r e r a n o
je u m r l a boreći se teško mjesecima p r o t i v r a k a koji je odnese.
N a k o n nekoliko t j e d a n a o d m o r a u A u b e r s o n u , Lujza se
v r a t i u Morges. Tu je n a š l a i prvo n a m j e š t e n j e kao tajnica
kod jednoga s t a r o g gospodina iz L a u s a n n e . K o d njega je bila
s a m o k r a t k o vrijeme. P r i j e zime u p o z n a l a se s g. i gđom H o r -
ber, t a k o đ e r iz L a u s a n n e , koji su stanovali u Adelbodenu, u
B e r n s k i m A l p a m a . Radili su na osnivanju »Lige za poslijerat­
nu obnovu«, što je g o d i n u kasnije i uspjelo. Lujzi su p o n u ­
dili mjesto tajnice za francuski jezik. To je i m a l o sve što se
njoj sviđalo: r a d i t i na k a r i t a t i v n o m djelu, uz p o m o ć p l e m e ­
n i t i h d o b r o t v o r a . H o r b e r o v i su u A d e l b o d e n u primili toliko
siročadi, koliko je moglo u k u ć u stati. Uzeli su više učitelji­
ca da se bave djecom, njihovim u z d r ž a v a n j e m i odgojem.
U kući su Lujzu s m a t r a l i k a o svojim djetetom. P r e d l o ­
žili su joj to zaposlenje u n a d i da će p l a n i n s k i z r a k koristiti
njezinom k r h k o m zdravlju. O n a je p a k , koliko god je mogla,
n a s t o j a l a p o k a z a t i se uslužnom, i zato su je veoma cijenili.
I a k o je bila oduševljena svojim poslom, i p a k se je p o n o v n o
osjećala u s a m l j e n o m . Lujza t r e b a , i to će uvijek t r e b a t i ,
l j u b a v svojih. T a d a piše. Iz tog razdoblja d a t i r a d o b a r broj
njezinih pisama, najvećim dijelom sestri Alisi, zatim vjernim
prijateljicama. Ako su ta pisma sačuvana, valja zahvaliti ne
s a m o sestrinskoj ljubavi nego i vjernosti u prijateljstvu. N i k a ­
da nisu b a n a l n a . K r o z događaje Lujza u n j i m a otkriva svoju
d u š u i svoje srce. Njezina se osobnost u n j i m a ocrtava posve
j a s n o o n a k v a k a k v u je n a l a z i m o u opisu njezina obraćenja i
u njezinim bilježnicama: živa intelegencija, d u b o k a osjećaj-
19
 nost, rijetka p l e m e n i t o s t osjećaja: ne d o p u š t a n i k a k v a po­
i g r a v a n j a sa savješću. Uvijek h r a b r a , šuti o svojim b r i g a m a
i razočaranjima. Zeli najprije misliti na druge, donositi im
r a d o s t i svjetlo.
Njezina pisma svjedoče n e k o t r a ž e n j e za a p s o l u t n i m . L u j -
za se t r u d i da ide do d n a s v a k e stvari, da d a d n e svom životu
puni smisao.
AKO VINOGRAD NIJE OBREZAN
»Silno me je o b r a d o v a o tvoj veliki snop p i s a m a . . . « Bilo
je to 14. srpnja 1918. Od k o n c a prošle godine Lujza je tajnica
d r a H o r b e r a i njegove žene. I m a već mjesec d a n a da im se
p r i d r u ž i l a u njihovoj p l a n i n s k o j kući u Adelbodenu. U p r a v o
je p r i m i l a p i s m a od svoje obitelji, koje joj je prenijela sestra
Alisa, i žuri se da odgovori.
»Došla s a m ovamo sva s m e t e n a ; z a n e m a r i l a s a m svoje pos­
love. Gospodin i gospođa H o r b e r zahtijevali su da najprije
sredim svoje stvari. T a k o s a m t j e d a n d a n a radila s a m o za se­
be, ne gubeći ni j e d n e m i n u t e . S a d a k a n i m d o b r o raditi, ali
prije svega dobro o b r a đ i v a t i s a m u sebe. Ostali r a d je samo
odraz samo toga prvoga, u n u t r a š n j e g a r a d a . T a k o m e j e n a ­
učio g. H o r b e r . Ranije s a m tražila samo da p o m a ž e m drugi­
ma i n i s a m se bavila sobom. S a d a z n a m da nije ništa biti
k o r i s t a n u mnogočemu, t r e b a da sam p o s t a n e š nešto. To
jedino donosi ploda i postajemo nešto ako se približimo Bo­
gu, ako se približimo K r i s t u koji n a m daje svoju s n a g u ; to je
nešto što se ne da p r o t u m a č i t i . Cini mi se da s a m ovdje n a ­
učila moliti. Poslije m o l i t v e osjećam se t a k o jakom, dok sam
prije bila slaba. Osjećam se nesposobnom, ali z n a m sredstvo
k a k o d a p o s t a n e m jaka, d a posjedujem p r a v u s n a g u koja m o ­
že sve. To se može p r i m i t i samo odozgora, u mjeri, u kojoj
ga molimo i u kojoj je o č e k u j e m o . . . T r e b a da r a s t e m , moli
za m e n e « !
Te riječi sedamnaestogodišnje djevojke, te v e l i k o d u š n e od­
luke, z a r to nije d o b a r polazak u život, obećanje divnog p r o ­
ljeća? Ali t a j lijepi zanos bit će — i koliko p u t a — skršen.
Iako slomljen, ali ne uništen, n e p r e s t a n o će iz najdublje d u ­
bine njezina bića uvijek n a n o v o nicati, zreliji, čvršći, sve dok
ne dođe v r i j e m e da donese plod.
20
U istom p i s m u govori o svom zdravlju i uvjerava da ne
može biti bolje. Ali nekoliko t j e d a n a kasnije, k a d se za vrije­
me p r a z n i k a ponovno n a š l a sa svojim s e s t r a m a u Aubersonu,
nije mogla, k a o ni godinu ranije, učestvovati u p o h o d i m a u
planine. Liječnik kod pregleda u s t a n o v i veliku slabokrvnost.
T r e b a odmora, razboritosti. U p r a v o se počelo govoriti o straš­
noj gripi 1918., već i m a s m r t n i h slučajeva.
U r u j n u je Lujza ponovo preuzela svoj posao kod H o r b e -
rovih koji su u m e đ u - v r e m e n u sišli u L a u s a n n u . B u d u ć i da
se uvijek osjećala u m o r n o m , m o r a l a je poći k liječniku. Na
poliklinici je doktorica Olivier ustanovila opasnost od t u b e r ­
kuloze i propisala joj h i t a n b o r a v a k u b r d i m a . Velika je to
kušnja za Lujzu, ali p o m i r i l a se sa sudbinom. U listopadu
o t p u t u j e u Levsin, i smještena je u m a l o m s a n a t o r i j u liječ­
nice Olivier: »Nada« na 1400 m n a d m o r s k e visine, u zaseoku
Feydey, položenom iznad Leysina. Odatle se p r u ž a o pogled
n a d u b o k u d o l i n u p r e m a rijeci Rhoni, n a s u p r o t p l a n i n a m a
što se p r o t e ž u od D i a b l e r e t s a p r e m a D e n t s du Midi. Za sa­
natorij b r i n u l e su se đakonise. Iz soba izlazilo se na široku
t e r a s u gdje su bolesnice ležale na počivaljkama pod sjajnim
z r a k a m a planinskog sunca. U to doba to je bilo najbolje s o b ­
zirom na n a d u u ozdravljenje ili zaustavljanje s t r a š n e bo­
lesti t u b e r k u l o z e . Trajanje planinskog liječenja bilo je raz­
ličito p r e m a težini slučaja. Neki su boravili samo mjesec da­
na, a n e k i se nisu više vratili iz Leysina.
Doktorica je propisala Lujzi 3 mjeseca b o r a v k a . No k a k o
se njezino stanje nije n i k a k o popravljalo, o s t a d e t a m o 7 mje­
seci, sve do konca svibnja 1919. god. Bilo joj je v e o m a dugo-
časno bez posla. No to se jedva moglo naslutiti u njezinim
pismima. Nalazimo je uvijek zaokupljenu brigom za druge.
Ali u Leysinu je za Lujzu povlašteno vrijeme, j e r se sus­
rela s d r u g i m djevojkama. Većina ih je došla iz s k r o m n e sre­
d i n e : prodavačice, sobarice ili radnice. U borbi života stekle
su više iskustva negoli o n a . D r u g e su učile, kao i ona, ili su
još s t u d e n t i c e . Ali gotovo sve su očitovale drugačije brige n e ­
goli Lujza. Ona se t o m e vrlo čudila, no i p a k p o k u š a v a ih ra-
razumjeti, iako im nije odobravala. P r i j a z n a sa svakom, ali se
tješnje povezuje s dvije ili tri, u kojima o t k r i v a težnje slične
21

svojima. T a k o će se roditi nekoliko lijepih prijateljstava n a ­
ročito s B l u e t t e de Blaireville koja će postati njezina p o u z d a -
nica i najprisnija prijateljica.
P u s t i m o je da s a m a pripovijeda u t i s k e o svojoj okolini i
zaključke k o j e je iz toga p o v u k l a za svoj vlastiti život. Izme­
đu 10. i 13. s t u d e n o g a 1918. piše svome b r a t u Aleksandru,
m l a d o m p o m o ć n i k u p a s t o r u u župi k a n t o n a de V a u d : »...
i m a m k r a j sebe j e d n u djevojku iz La C h a u x - d e - F o n d s koju
vrlo volim. V e o m a je o b r a z o v a n a i posuđuje mi sve svoje
knjige. H v a l a za l e k t i r u koju mi šalješ.«
13.: »Morala s a m p r e k i n u t i p i s m o ; imali smo b u r a n dan.
Bio je ponedjeljak, n a j a v a p r i m i r j a . N a r a v n o , sve je bilo oki­
ć e n o ; veselje ili radije sve je obuzela opća i l u d a b u k a . P r e ­
kinuli smo k u r u na počivaljkama i bilo je slobodno k r e t a ­
nje. .. P o v o r k a i b u k a svu noć. Više je bilo žalosno negoli
veselo. Moja prijateljica i ja iskoristile smo tu z b r k u da se
u g o d n o p r o š e t a m o sve do nekog seoceta iznad Levsina. Na-
veče je bilo još življe. N a m a je bila d o p u š t e n a j e d n a m a l a
šetnja. To je umirilo d u h o v e . Sto je t e k m o r a l o biti u g r a d u !
»Mnogo mislim na tebe, m o j dragi A l e k s a n d r e . I m a li još
slučajeva gripe? S r e t n a s a m što z n a m da si zadovoljan svo­
j i m r a d o m i da ti se sviđa. D r a g o bi mi bilo da j e d a n p u t
dođeš o v a m o propovijedati. P a s t o r je posve s t a r i m o r a o bi u
s t a r a č k i dom. Dok n a p r o t i v ovdje t r e b a l o bi p r o d r m a t i ove
djevojke da n a u č e biti i s k r e n e i da ozbiljno s h v a t e ž i v o t . . . «
Nekoliko d a n a kasnije piše sestri Alisi: » J u č e r n a v e č e i m a ­
li smo o p r o š t a j n u večeru za bolesnice koje će o t p u t o v a t i . . .
B l u e t t e i ja p r i p r a v i l e smo j e d a n č u d e s a n .ribolov', za svaku
po neki p r e d m e t , dosjetljivo i z r a đ e n ! B l u e t t e je n e u s p o r e d i ­
va. .. Što je više p o z n a m , to je više volim. U svom i n t i m n o m
životu m o r a l a je trpjeti, j e r postoji toliko veličine pokraj nis­
k i h stvari i prljavštine. Ja to p o g a đ a m . O n a je najstarija u
svojoj obitelji. Iako s a m mjesec d a n a starija od nje, vjeru­
j e m da je ona u m n o g o č e m u p r e d a m n o m . Živjela je p l e m e ­
nitijim i korisnijim n a č i n o m negoli ja. Na primjer, znade što
je briga za svagdanji k r u h , živjela je 'socijalnim' životom,
daje utisak gorčine, osjeća se da poznaje t e r e t života.
»Uvjeravam te da ovdje bolje učim razumijevati druge,
njihove potrebe. Koliko sam im p u t a dala surovo osjetiti,
iako ne hotimično, razliku odgoja! Sve ove djevojke z a r a đ u -
22
ju za svoj život, p o t p u n o su uklopljene u socijalni život, pod­
ložno ga podnose, a svoju s n a g u čuvaju za svoj p r i v a t n i život,
obitelj, svoja j u n a č k a djela. J a n e m a m t a k v i h briga, t a k o i h
lako r a n j a v a m svojim sebičnim životom. Z a t o ti k a ž e m koli­
ko je B l u e t t e iznad m e n e , j e r ona bolje p o z n a poteškoće ži­
vota. .. A zatim, B l u e t t e je h r a b r a , h r a b r i j a od m e n e , krš-
ćanke, što ona nije. To ne da je ona bez mrlje, ali ja se njoj
divim i ona mi čini dobro.«
B l u e t t e je u Leysinu provela samo d v a mjeseca. Lujza je
s njome ostala u dopisivanju i t a m o rascvjetano prijatelj­
stvo n i k a d se nije p r e k i n u l o . J e d n a drugoj pomogla je p r o ­
naći smisao života. Kasnije će Lujza njoj p o k a z a t i p u t . P r i ­
jateljica će je brzo slijediti u obraćenju.
P r e k o B l u e t t e Lujza se u p o z n a l a s A d r i j a n o m von Speyr,
d u š o m kao ona ž e d n o m za apsolutnim, oštre inteligencije,
uvijek u potrazi za istinom. Z a j e d n o s Bluette pola­
zila je gimnaziju u La C h a u x - d e - F o n d s i p o n o v n o su se našle
u Leysinu, u istoj borbi p r o t i v bolesti. G o d i n u d a n a m l a đ a
od Lujze i Bluette, p r e m a š i l a ih je širinom svoje k u l t u r e i
d u b i n o m mišljenja. B l u e t t e ju je pozvala da dođe svakog
t j e d n a u sanatorij »Nada« o d r ž a t i j e d n o p r e d a v a n j e . »Samo
što se n i s m o uspavale, n a m a t r e b a života.« P l a n se ostvario
toliko lakše što je A d r i j a n a bila sestrična doktorice Olivier,
osnovateljice sanatorija »Nada«.
U Lujzinoj korespondenciji n e m a n i k a k v e aluzije na ove
razgovore. AH A d r i j a n a se točno sjeća jednog razgovora s
n j o m e : » . . . ova p r e d a v a n j a bili su posebni časovi, nezabo­
r a v n i utisci u m o m e životu. Moje su t e m e gotovo mogle zbu­
n i t i : P r a v o mišljenja, Poslušnost i sloboda, Istina i njezina
mjera, Izražavanje istine kod Dostojevskog. Slušateljice su
bile radnice, m l a d e b o l n i č a r k e i nekoliko studentica. J e d n a
od njih bila je i Lujza J a q u e s . Bilo joj je oko 20 godina
(stvarno 18), imala je velike crne oči, v i t a k stas, fine ruke,
m a l o prigušen glas. Poslije drugog ili trećeg p r e d a v a n j a p r a ­
tila me k u ć i ; tu, j e r sam se m o r a l a ispružiti, ona je ostala
pokraj m e n e :
— Ti ćeš me prisiliti da p o s t a n e m katolikinjom, r e k l a je p r i
odlasku.
— K a k o to?
23
 — Poslušnost i sloboda susreću se u jedinstvu — k a k o to
ti prikazuješ — samo u Bogu i u njegovoj Crkvi. .. . kasnije
se Lujza u p u s t i l a u tu a v a n t u r u — postade katolikinjom.« 1
KAKO KASNI DAN!
Lujza je n a p u s t i l a Leysin 31. svibnja 1919. Ukazivali su se
lijepi dani, činilo se da se dobro oporavila. O d m a h je p r e u z e ­
la svoj posao k o d Horberovih. Citavo je ljeto p r o t e k l o u ko­
načnoj p r i p r a v i za o s n u t a k »Lige za p o s l i j e r a t n u obnovu.«
P o č e t k o m prosinca o d r ž a n a je u Neuchàtel-u (Nešatelu) g e n e -
r a l n a skupština i raspravljalo se da li da se nastavi s Ligom
ili ne, j e r do t a d a nije bilo mnogo učlanjenih.
Lujza nije sumnjala u dobro što će ga ta organizacija iz­
vršiti. M e đ u t i m trebalo joj je svladati otpor svojih roditelja.
S a d a će sé po prvi p u t n a k o n r a t a njezin otac moći v r a t i t i
u Švicarsku na odmor. U m e đ u v r e m e n u p o n o v n o se oženio
i obitelj se povećala s dva d j e č a k a : August i Eddy. Svi će se
p o n o v n o sastati u Aubersonu, za b l a g d a n e koncem godine.
Lujza će m o r a t i o p r a v d a t i svoje zalaganje u Ligi. Njezini ro­
ditelji s nepovjerenjem gledaju na to djelo j e r je s j e d n e
s t r a n e i politika, a to se n j i m a ne sviđa. Uostalom njihovoj
kćerki to mjesto ne obećaje n i k a k v u budućnost. Žele da se
ona toga riješi.
Polovicom prosinca Lujza se povjerava svojoj sestri Alisi:
»Ukratko, ne bojim se objašnjenja p r i g o d o m Božića: a k o se
ne miješam u politiku, za m e n e je to stvar misije i uvjerenja,
a ne j e r i d e m za onim što mi se najprije sviđa. Zbog toga sam
m i r n a i s m a t r a m se 'slobodnom' j e r je to u skladu s mojom
savješću i ne bojim se to reći. Moj je ideal biti ,slobodan'
imati jakosti raditi ono što osjećam da moram raditi, i ne
vjerujem da bi to moglo ražalostiti t a t u i m a m u . «
1 svoje osjećaje: »Uglavom, n i s a m ogorčena na M. Y., niti na
Cf. Advienne von Speyr et sa mission théologique, Apostolat
des Editions, Paris 1977, p. 19 et 20
Godine 1940. Adrijana je učinila isti korak k a o i Lujza. U Cr­
kvu ju je primio Hans U r s v o n Balthasar, koji kasnije izdade
njezine mnogobrojne spise. (Johannes Verlag, Einsiedeln; Adri-
enne von Speyr: L'expérience de la prière. Léthielleux, Paris,
11978: druga su djela u pripravi kod istog izdavača.)
24
Ne z n a m o ništa o t o m susretu, ali Lujza nije uspjela razu­
vjeriti ni oca ni m a j k u . I a k o n e r a d o , ostavila je g. H o r b e r a .
U mjesecu svibnju 1920. n a k o n odlaska roditelja u Afriku n a ­
lazimo je k a o knjigovođu kod javnog bilježnika u Lausanni,
prijatelja njezina oca. Na n j u je bolno djelovalo n a p u š t a n j e
Lige. Osjećala je ž r t v u svoje slobode, koju je izdizala iznad
svega. Ta se žrtva podvostručila još j e d n o m : roditelji su od­
veli sa sobom A l e k s a n d r a i Elizabetu koja je obećala da će u
svojstvu bolničarke raditi šest godina u misijama. Majčica je
ostala u Aubersonu, u staroj obiteljskoj kući, a sestra Alisa
bila je učiteljica u j e d n o j djevojačkoj školi i s p r e m a l a se
da što p r i j e o t p u t u j e u A m e r i k u .
U L a u s a n n i Lujza se n a š l a očajno s a m a . U času k a d joj
je najviše t r e b a l o ljubavi njezinih, svaki je pošao svojim vla­
stitim p u t e m . Njoj je p r e o s t a o jednoličan život čednog u r e d ­
skog činovnika. M o n d e n k a , to ona n i k a d nije bila, l a k o u m n a ,
još m a n j e : p r i r o d a i glazba j e d i n e su joj razonode. Ne ostav­
lja n i j e d n u značajniju p r e d s t a v u ili veliki k o n c e r t onoga do­
b a : Pitoeff, Cortot, T h i b a u d p o m a ž u joj podnositi sivu svag­
dašnjicu života. U službi je r a d i l a savjesno i n e k o je vrijeme
posvetila j e d a n dio noći da a ž u r i r a knjigovodstvo, zapušteno
deset godina. Taj p r e k o m j e r n i r a d štetio je njezinu zdravlju,
ali o svojim j a d i m a nije ništa dala naslutiti. Čitajući pisma
njezinoj obitelji čovjek bi povjerovao da je najsretnija dje­
vojka. Tek u p i s m i m a prijateljicama^ izbija tu i t a m o razoča­
r a n j e koje je opsjeda. U usporedbi s H o r b e r o v i m , novi je pos-
lod avac p o k a z i v a o m a l o čovjekoljublja. Nedostaje mu čovječ­
nosti i n a p r o s t o socijalne p r a v d e p r e m a svojim namješteni­
cima. Nije dugo t r e b a l o da to Lujza iskusi. Plaća joj bijaše
u p r a v o n e d o v o l j n a ; ali prije svega nije mogla r a v n o d u š n o
gledati iskorištavanje, čije su žrtve bili ostali službenici. Ni
riječi o t o m e svojim roditeljima, ali zato ne p r o p u š t a iznijeti
svoje ogorčenje svojoj sestri. Ova ju je mogla h r a b r i t i da bu­
de strpljiva. U j e d n o m odgovoru sestri Alisi, Lujza ispituje
ikoga. K a t k a d ga r a z u m i j e m . I m a časova kad se svima di­
vim. Č u d n a je s t v a r život. S u d i m o , gledamo i ne vidimo. Tko
ba sve znao, sve bi oprostio.« Z a v r š a v a savjetom: »Čuvaj svo-
jc srce više nego išta, sve što je u vezi s ljubavlju, spašeno
je od smrti.«
25
 Lujza n a d o k n a đ u j e p o h l e p u svoga gospodara vlastitom ši-
rokogrudnošću. Alisa pripovijeda: »Dok je Lujza boravila u
Lausanni, posjećivala je bolesnike u njihovim bijednim sta­
n o v i m a . A d r e s e je dobila od j e d n o g d r u š t v a , ili p r e k o poz­
n a n s t v a . K a k v u li je bijedu o t k r i l a ? K a d s a m dolazila posjetiti
je, često je i m a l a još štošta t a j a n s t v e n o obaviti, t r e b a l o je
p a k e t e odnijeti tamo-amo., ali m e n e n i k a d nije pustila ući s
njome. Govorila m i j e : 'Sirota, s a m o što n e u m r e , a k o uđeš,
mogla bi se izložiti zarazi t u b e r k u l o z o m . Ja sam o t p o r n a , j e r
sam ozdravila'«. Videći je t a k o p r e m a d r u g i m a požrtvovnom,
n e h a j n o bih u r u č i l a joj sav svoj suvišni novac, nisam ništa
brojila. K a k o s a m se iznenadila, k a d mi je mnogo kasnije sa­
općila da je s v a k u p a r u što sam joj dala uložila u b a n k u na
m o j e i m e i da godišnje donosi 8% k a m a t a — i da me to u
banci čeka.« T a k o trošeći sve što je zaradila, nije se b r i n u l a
da nešto uštedi, a još m a n j e da se o b o g a t i !
K o n a č n o previše su je sablažnjavali p o s t u p c i njezina po­
slodavca, zato ga n a p u s t i i v r a t i se u s t u d e n o m e 1921. svojoj
majčici u Auberson. Zaposlenje k o d bilježnika u L a u s a n n i bilo
je za n j u gorko razočaranje. Lujza je i m a l a prilike proživ­
ljavati ono što je kasnije povjerila svojoj sestri s obzirom na
j e d n u izbjeglu r u s k u obitelj: »Materijalne poteškoće daju ži­
v o t u veliku vrijednost, ali ga i zapliću. Koliko n o v a c može
uljepšati život, ne novac, nego neovisnost što je on omoguću­
je. S r e t n i su oni koji m o g u biti neovisni imajući svoje u n u ­
t r a š n j e bogatstvo.« S v e do t a d a o n a je u z a sve protivnosti sa­
čuvala to d r a g o c j e n o blago. Bit će joj t e ž e sačuvati ga za
m n o g i h kušnji što će se t o k o m godina nagomilati na n j e n o m
p u t u . Cini se da su one već t a d a kod nje izazivale vjersku
krizu. Neko vrijeme p r e s t a d e p o h a đ a t i h r a m . Postaje k r i t i č n a
ili r a v n o d u š n a p r e m a vjeri svoga djetinjstva.
Z a s a d a je uz majčicu, ali su se uloge izmijenile. S a d Lujza
bdije n a d veoma oslabljenim zdravljem t e t k e Alise, koja se
nije mogla oporaviti od g r i p e i bila je stalno u k r e v e t u . Lujza
je s r e t n a da m o ž e ispuniti dužnost zahvalnosti. Z a t i m će slo­
bodno vrijeme iskoristiti da se ponovno d a d e na studij. Mož­
da bi mogla ostvariti svoj p l a n da položi veliku m a t u r u ? Cim
je stigla, p r o n a š l a je nekog profesora latinskog jezika i s odu­
ševljenjem je počela učiti.
26
A u b e r s o n je obiteljsko s r e d i š t e : nećaci, nećakinje i p r i ­
jatelji. .. a Lujzi je bilo p o t r e b n o da b u d e o k r u ž e n a i zaposle­
na, j e r je p o č e t k o m prosinca sestra Alisa o t p u t o v a l a u A m e ­
riku. T a m o će ostati više od g o d i n e d a n a . R a s t a n a k je bolan.
S i g u r n o je da Lujza voli svu svoju obitelj. P r u ž a joj se p r i ­
g o d a da ode k roditeljima i starijoj braći u T r a n s v a l . Više
p u t a su je požurivali da im dođe. Ali Afrika je ne privlači i
o n d a zar bi mogla n a p u s t i t i bolesnu majčicu? No osobito joj je
srce p r i v e z a n o uz sestru Alisu. N a d a se da će se ona doskora
v r a t i t i . Ali ako o s t a n e . . . »Ići ću u A m e r i k u , izjavljuje jednoj
prijateljici, i t a m o pronaći bilo k a k a v posao. Ne m o g u se odi­
jeliti od Alise; to je najbolje što i m a m na ovoj zločestoj ze­
mlji.«
S p o m e n u t a prijateljica posjetila ju je u A u b e r s o n u . N e ­
koliko d a n a kasnije Lujza joj zahvaljuje za posjet koji ju je
vrlo o b r a d o v a o . Na kraju pisma nalazi se izražaj g o r č i n e :
»Ali reci mi zašto uvijek i m a d u b o k a p o b u n a u m e n i ,
i zašto se osjećam blizu o s u đ e n i m a koji proživljavaju p a k a o ,
p a t n j u o n i h koji ne m o g u ljubiti? P o d bilo kojim vidom mi
se predstavio, život me uvijek p o m a l o ogorčuje.« P r i p o v i j e d a
žalosni slučaj svoje živčano t e š k o oboljele r o đ a k i n j e i zaklju­
čuje: »Gledaj, ogorčava me to što život od n a s s t v a r a svako­
v r s n e zločince i n e o d g o v o r n e osobe.«
J a s n o je spoznavala neizbježivu p o t r e b u žrtve, »vjersku«
p o t r e b u n a k n a d e , p r e m d a joj vjera u toj stvari nije p r u ­
žala n i k a k v o svjetlo. U j e d n o m p i s m u sestri Alisi govori o
ljubavi koja je veže s njezinom obitelji i k a ž e : »Uvijek sve
više osjećam da u p r a v o tebi i Z a b i (Elizabeti) d u g u j e m sve
što i m a m blaga, m i r a i l j u b a v i . . . Zivi se srcem, iz srca teče
svako bogatstvo, i da bi srce moglo biti velikodušno, t r e b a da
ga posjedujemo.« Njezino je srce bilo p o t p u n o obuzeto ljubav­
lju p r e m a n j e z i n i m a : »Kao religiju, i m a l a sam s a m o sinovski
kult, k u l t p r e m a mojima — reći će u svojoj povijesti o b r a ­
ćenja — m e n i je t r e b a l a njihova sreća.« Njoj je bilo n a r a v n o
biti ž r t v o v a n a ili žrtvovati se za njih. I dok se s a m a bori p r o ­
tiv klonulosti, šalje sestri Alisi p o r u k e kao što je o v a : »Budi
h r a b r a , d r a g a moja, ne očajavaj i ne k l o n i ! N e m a t a k o t a m n i h
časova, pa ne z n a m k a k o bili duboki, koji ne bi donijeli plo­
da.« S e s t r a Alisa, govoreći o Lujzinom dopisivanju, reći će:
»Posjedujem sva pisma koja mi je pisala iza — ili po prilici
27

iza — 1918. godine. Sva su n a p i s a n a da donesu radost, sadrže
oduševljenje koje je z a r a z n o . N i k a d ona ne d o p u š t a da se
pogode njezine vlastite brige k a r a k t e r i z i r a j u je velika
radost i n e o g r a n i č e n a vjera u budućnost.«
U p r a v o s t a k v i m raspoloženjem Lujza se uspela u Auber-
son. Mirniji život na selu, o k r u ž e n a rođacima, posjeti majčici
ili njoj samoj, sve je to za n j u bilo dragocjenim o h r a b r e n j e m .
Ali u z d r ž a v a n j e kuće i domaćinstvo, njegovanje t e t k e Alise,
koja se većinom dizala s a m o n a č a s pri koncu d a n a , trošili
su joj vrijeme i sile. Majčica je uvijek bila a u t o r i t a t i v n a ; bo­
lest i dob zajedno su činile da je sve više i više postajala zah­
tjevna. Htjela je da Lujza stalno b u d e uza nju. Rođakinje
koje su stanovale u istoj kući svjedoče da joj je strpljivost u
t i m okolnostima u i s t i n u bila divna. »To je bio p r a v i ropski ži­
vot, pisala je j e d n a od njih, ali ona ga je ispunjavala s toliko
požrtvovnosti.«
U t r a v n j u 1922. izostao je njezin profesor i ona je m o r a l a
odustati od studija. »Moj p l a n da m a t u r i r a m pao je u vodu
kao dragulj, koji mi ne bi t r e b a o za budućnost.«
U jesen, d a l e k o od toga da bi se zdravlje majčice p o p r a ­
vilo. Iako se žalošću, t r e b a l o se odlučiti na p o v r a t a k u L a u -
s a n n u . Z i m a u J u r a - g o r j u bila je p r e o š t r a za t e t k u Alisu, a
i za nju s a m u . Smjestile su se u pension »Betanija«, koji su u
Vallonbreuseu držale đakonise.
Na proljeće 1923. v r a t i l e su se na selo, ali su m a t e r i j a l n e
brige otežavale i m u ć s t v e n o stanje. Troškove, u v j e t o v a n e seo­
b a m a i u z d r ž a v a n j e m kuće, nisu pokrivali n i k a k v i prihodi.
N a k o n m n o g o oklijevanja odluče k o n a č n o n a p u s t i t i s t a r o og­
njište u A u b e r s o n u . Počevši od slijedeće jeseni, t e t k a Alisa
smjestila se u »Betaniju«, a Lujza će ponovno u p o t r a g u za
k a k v i m m j e s t o m da zaradi za život.
N a k o n m n o g i h i u z a l u d n i h pokušaja n a p o k o n n a đ e posao
tipkačice u Morgesu, kod prijateljice iz djetinjstva, gospođice
Lidije v o n Auw, koja je n a s t a v i l a studij teologije na p r o t e s ­
t a n t s k o m f a k u l t e t u u L a u s a n n i . T a m o je stigla 1. ožujka 1924.
S u t r a d a n je spavala sve do podne. Njezina prijateljica da­
leko od t o g a da bi se zabrinjavala, r a d o v a l a se misleći da će
joj t a j p o č i n a k koristiti. Slijedeći d a n Lujza je pozva s p r o ­
zora i pokaže joj na n o ć n o m o r m a r i ć u lavor p u n krvi. N a p a ­
la ju je t e š k a p r o v a l a krvi. O d m a h pozvan liječnik propisa
mirovanje i hladnu hranu.
28
Lujza se pridigla i p r o v e l a nekoliko d a n a o p o r a v k a u toj
obitelji, koja ju je m n o g o voljela i pružila joj n a j p o m n i j u nje­
gu. Lujza je sačuvala h r a b r o s t i v e d r i n u . Kućni je liječnik
rado s njome časkao za v r i j e m e pregleda i zadirkivao je dok
mu je za zabavu razastirala k a r t e po perini i proricala b u d u ć ­
n o s t ! P o s r e d o v a n j e m Švicarske Misije stupili su u vezu s
njezinim roditeljima koji su pristali da se Lujza smjesti u
»Betaniji« i p o d v r g n e t e r a p i j i t u b e r k u l i n a . T a m o je stigla
20. ožujka. Liječenje je t r e b a l o t r a j a t i gotovo dvije godine.
Evo je p o n o v n o prisiljenu na n e r a d i u s v e m u ovisnom o
d r u g i m a , po s t r o g o k o n t r o l i r a n u režimu. Teško se na to p r i -
vikla. Što joj, dakle, p r i p r e m a b u d u ć n o s t ? Sestri Alisi piše
23. ožujka s obzirom da se v r a t i ' i z A m e r i k e : »Ima li nešto
ljepše od n a š i h slobodnih čina i neovisnosti? N i k o m e ništa
ne dugovati, da lijepo je. . . Ali možda ljubav pozna jedan
drugi s t u p a n j gdje je to isto davati i p r i m a t i ? «
»Ništa n i s a m stekla, ali s a m dala što sam mogla; osiro­
mašujući sebe, možda je to hod kojim i d e m p r e m a d r u g o m
bogatstvu?«
»IZ D U B I N E V A P I J E M K T E B I . . . «
Tek što se oporavila Lujza, s d o p u š t e n j e m liječnika, t r a ž i
n e k i posao kojim bi mogla b a r e m p o k r i v a t i t r o š k o v e pensio-
na. » I m a m j e d a n poslić ovdje i v e o m a mi je ugodan, pisala
j e prijateljici B l u e t t e ; u j u t r o čitam l e k t i r u j e d n o m s t a r o m
gostu u kući, i pišem njegova pisma. Zaslužim t a k o polovicu
za p e n s i o n i zadovoljna sam t i m prijelaznim novcem.«
Malo poslije p r o n a š l a je čime će se baviti ostali dio d a n a .
»Izlazim u lijepu šetnju s j e d n o m m a l o m Engleskinjom, ko­
j o m se b a v i m t r i p u t a sedmično. Oduševljena sam što i m a m
novo m a l o z a n i m a n j e koje mi sada omogućuje da m o g u za­
r a d i t i za čitav pension.«
Ova d v a isječka d a t i r a j u na k o n c u b o r a v k a u »Betaniji«,
u proljeće 1926. Tu zrači m i r a n t o n . I p a k Lujza je dotakla
d u b i n u p o n o r a . Prisiljenoj n e a k t i v n o s t i t i h dviju godina li­
ječenja pridružila se i m o r a l n a kušnja, ili radije n a p a s t koja
ju je zamalo odvukla u p u s t o l o v i n u bez izlaza. U s v a k o m slu­
čaju bio je to brodolom njezina o b d r ž a v a n j a i preživljavanja
vjere.
29
 Ta je kušnja započela zadnjih mjeseci b o r a v k a u Auberso-
n u . B u d u ć n o s t j e p r e d njom bila t a m n a , n i k a k v a v e d r a p e r ­
spektiva nije se ocrtavala. Najprije ju je m u č i l a nesumnjivo
p r e t j e r a n a briga za sreću njezinih. Stariji su otputovali, svako
je našlo svoj životni p u t , ali ona je stalno mislila na njih.
Njoj je t r e b a l a njihova sreća, i k a k o su događaji često križali
p l a n o v e koje je ona za njih zamišljala, t a k o je išla iz razoča­
r a n j a u razočaranje. P r i t o m e i p a k nije zaboravljala svoju
vlastitu budućnost. S a d a j e već d a v n o p r e š ' a d v a d e s e t u p a
sanjari i ona o udaji. Ali k a d a ? S k i m e ? Ostvarenje t a k v e
želje činilo joj se dalekim. Z a r nije bila v e z a n a ulogom boles­
ničke njegovateljice, uza svoju majčicu? Njezino dopisivanje
ne otkriva baš t a k v u brigu o jednoj prilici za udaju. D r u g i su
se za nju brinuli, a n a r o č i t o t e t k a Alisa. U A u b e r s o n u bi za-
p r o š e n a j e d n o m ili drugi p u t . Lujza je odbila. »Prose me, od­
govorila je tetki, j e r s a m k ć e r k a pastora.« Nije našla kod
t i h p r o s a c a ideal ljubavi, k a k a v je bio njezin, k a k a v je opisivala
u j e d n o m svom p i s m u iz L e y s i n a : »Ima ovdje p r e k r a s n i h t e m -
p e r a m e n a t a . Ali n e m a m e đ u njima nijedne (među djevoj­
k a m a oko nje) koja bi znala što je to ljubav. Ljubav, k a k v u
ja zamišljam u misli, jača je od zla, zaraznija od sebičnosti,
ta ljubav stvara.«
Moguće da bi Lujza k a o katolikinja bila sposobna da čuje
poziv za najveću ljubav, za d a r s a m e sebe u posvećenom ži­
votu. Uvjerenja s r e d i n e u kojoj je živjela štitila su je od t a k ­
ve zavodljivosti. Cak ni život p r o t e s t a n t s k i h đakonisa, koje je
p o z n a v a l a i cijenila, izgleda, nije Lujzu n i k a d ni n a j m a n j e
privlačio. Možda tu nije vidjela s t v a r n o ostvarenje života lju­
bavi, k a k v o je ona željela! I zato joj nije d r u g o preostalo nego
mjesto u svijetu.
Ali Lujza, čiji je m o r a l n i život bio t a k o i s p r a v a n i nje­
zini zahtjevi ljubavi t a k o visoki, okušala je slabost ljudskog
srca. P o p u s t i l a je da u p a d n e u j e d n o poznanstvo, i to grešno
p o z n a n s t v o . Liječnik, koji je njegovao njezinu t e t k u , i često
dolazio u kuću, u p o z n a o je svojstva srca i veličinu Lujzine d u ­
še. Cijenio je njezinu v e d r i n u i h r a b r o s t . Za nju je osjećao
više nego s a m o štovanje.
Počeo joj je u d v a r a t i . Uveče, k a d je završio posjete bo- '
lesnicima, pozvao ju je na šetnju a u t o m . T e t k a se Alisa uz­
rujavala zbog te susretljivosti. O d m a h je predosjećala opas-
30
nost. »Ova će me djevojka izluditi!«, dramatično je uskliknula
pred rođakinjom. S v i m silama se nastojala oprijeti tim izlaz-
cima. Lujza se u drugim prigodama lako i uporno oprla, sada
se dala uloviti. Možda više nego osjećajnost, nije li je zasli­
jepila d o b r o t a koja je prelazila u slabost, i koja misao da bi
mogla utješiti n e k o g a t k o je trpio? Liječnik nije bio s r e t a n
u b r a k u . I n a k o n p o v r a t k a u L a u s a n n u susreti su se nastavili.
Zatim Lujzina p o n o v n a bolest i smještaj u »Betaniju«. On se
užurbao do njezinog uzglavlja da je ohrabri, da je uvjeri da
će o p e t ozdraviti. D o s k o r a njegovi posjeti postadoše redovi­
ti. .. ali p o s t u p n o , k a k o su se Lujzi v r a ć a l e sile, o n a je s t v a r n o
sagledala p r a v u n a r a v njihovih osjećaja. Savjest joj je p o ­
k a z a l a n e u r e d n o s t i opasnost tog stanja. Na p o č e t k u p r o s i n ­
ca 1924. h r a b r o stvori o d l u k u da p r e k i n e . To je saopćila liječ­
n i k u i zamoli ga da više ne dolazi. On je poštivao njezinu že­
lju i više ga ne vidje.
Iduće godine, u mjesecu veljači sazna da je t e š k o boles­
t a n . Nekoliko d a n a kasnije, 13. veljače, stigla je uzbudljiva
vijest o njegovoj s m r t i .
S m r t m l a d o g a čovjeka, koji je ostavio ženu i dvoje m a l e
djece, izazva m n o g o brbljarija u mjestu. U svojoj je okolini
Lujza čula govoriti da je z a n e m a r i o s v a k u razboritost i da je
tražio smrt. Uistinu to je bilo p r e t j e r a n o , ali je Lujzu u t u k l o .
Osjećala se n e p o s r e d n o o d g o v o r n o m .
Ne htijući da itko bilo što nasluti, p r i s u s t v o v a l a je p o k o ­
pu, diskretno, u zadnjoj klupi u crkvi. U njezinom se srcu
nešto slomilo. Više je t j e d a n a šutjela. Tek mjesec d a n a kasnije
dala je o d u š k a svojoj boli i grižnji savjesti u najočajnijem
od svojih p i s a m a Bluetti, prisnoj prijateljici: »Sto sam učini­
la da sam ga ubila? S t o sam učinila da s a m ubila onoga koga
ljubim? Nisam znala, n i k a d n i s a m mislila da bih ga mogla do­
vesti do očajanja. Njegova mi je ljubav davala život — zašto
je m o j a bila t a k o z l o t v o r n a ? A ipak, sve bih mu bila dala. Ta
vjerovala sam da će biti s r e t a n da živim, ta d a v a l a sam p r e d ­
nost životu p r e d smrću. K a k o sam se p r e v a r i l a ! Bilo bi bolje
da j e d n o s t a v n o u m r e m . Ti shvaćaš, d r a g a B l u e t t e , pa reci mi,
zašto sam u b ^ a onoga k o g a ljubim. Z n a m da je moj grijeh,
ali ne r a z u m i j e m . . . «
P r e k o r a v a sebe što ga nije išla pohoditi k a d je saznala da
je u bolnici: »Tako smo odijeljeni, a da se n i s m o rastali, ili
 bolje rastali smo se, kao što smo se susreli, i z n e n a d a , a da
nismo znali zašto. Meni se činilo da sam ga oduvijek p o z n a ­
vala, uvijek ljubila, k a o da ljubav nije imala p o č e t k a ; htje­
et^zÌZt^f 1?
ette. Zeh poći u La
S a
° m j e d
P o m o ć : Prijateljicu Blu­
n u

C h a u x - d e - F o n d s da je posjeti i s n i o m
la bih da n i k a k o n e m a ni s v r š e t k a . . . « B l u e t t e je bila j e d i n a
s S ileL 0 [a a1926.
Z
f9° 2 V 6napisa
0r
siječnja !;a T r e b aJ O
- J °JJ : » I m a m doista veliku
ž i tželju
e l j s tda ^iT
v a te vi
osoba kojoj je povjerila svoju bol. Ali i u t o m p i s m u od 17.
t r a v n j a 1925. p o n o v n o se s a b r a l a i pita novosti, z a n i m a se za dim, Bluette. Hoće li te smetati, a k o dođem k tebi na dva d . "
druge. Z a v r š a v a : » N e m a m h r a b r o s t i pročitati ovo s t r a š n o pis­ n a ? Oklijevam, ne u s u đ u j e m se da te m n o g o molim j e r se
m o . Oprosti mi da sam ti t a k o pisala. Neću drugi p u t više ja-
dikovati.«
Mjeseci su prolazili a da nisu donosili velikih p r o m j e n a u
s r e , n a đa Je pri
njenom životu. Sestra se Alisa vratila iz A m e r i k e mjeseca ""-
listopada 1924. Polazila je p r e d a v a n j a u Zenevi da postigne
diplomu knjižnjičarke. Cesto je dolazila da p r o v e d e nekoliko
d a n a uz Lujzu i svoju t e t k u . U Sjedinjenim D r ž a v a m a je
našla z a r u č n i k a i pripravljala se poći k n j e m u slijedećih ljet­
nih p r a z n i k a . Alisa je htjela da Lujza pođe k svojoj obitelji
u Afriku prije zime. Lujza nije n i m a l o oduševljena za taj
p u t . Po svom n u t a r n j e m uvjerenju zamišlja naći nešto pa da
ostane uza svoju sestru Alisu.
Terapija s t u b e r k u l i n o m bila je pri kraju. Činilo se da
je opasnost bolesti uklonjena, zadnji r e n t g e n s k i pregledi po­
kazivali su da su pluća posve čista.
Lujza može prisustvovati n e k i m k o n c e r t i m a i odvažiti se
na nekoliko d a n a na susrete u T h o n o n u koja su organizirana
pod pokroviteljstvom M e đ u n a r o d n e lige žena za m i r i slobo­
du. Tu p o n o v n o susreće B l u e t t e i p r e k o nje upoznaje se s
V e r e n o m Pfenninger, j e d n o m prijateljicom koja će igrati od­
l u č n u ulogu u njezinu obraćenju.
P o č e t n o čavrljanje u dopisivanju te 1925. godine skriva
u n u t r a š n j u d r a m u : »Svi,' koje d u b o k o ljubim, m e n i su odu­
zeti,« veli Bluetti. Udaja Alise pitanje je samo jednog mje­
seca. Njezina će je sestra definitivno ostaviti. Majčica je sve
slabija, sve ju je teže zadovoljiti. Liječnikova s m r t ostaje kao
r a n a u njezinu srcu. M a t e r i j a l n a n e s i g u r n o s t ne zadaje joj
manje brige. K a d ozdravi, m o r a tražiti mjesto, stan, a ni jed­
no ni drugo nije sada lako pronaći. Osjeća se t a k o s a m a .
Vidi li Bog njezinu osamljenost? Ali Bog, t k o je O n ? P o ­
zna li On p a t n j u svoje djece?
Uzastopni neuspjesi i povratci bolesti slomili su joj po­
let. Već je o d a v n o napustila vjersku p r a k s u . M u k l a p o b u n a
u v u k l a se u nju i obeshrabrila s v a k u molitvu.
32
33
 OBRAĆENJE
(1926.—1938.)

ON P R U 2 I S NEBA R U K U I MENE P R I H V A T I . . . (Ps 17)

Ovdje počinje izvještaj koji je napisala sestra Marija
od Trojstva na izričit nalog svoga ispovjednika. Sa­
ma bilježi okolnosti koje su je dovele klarisama u
Jeruzalem.
Mi se samo na to ograničavamo da dodamo pod­
naslove i nekoliko bilježaka kao tumačenja koja mo­
gu osvijetliti njezin životopis.

ISUS!

13. veljače 1942.

Oče, prošlo je 16 godina od one noći od 13. na 14. veljače

kad sam doživjela nešto, što ne bi i m a l o n a r o č i t o značenje i
pobudilo n e k u pažnju, što je kao san, ali što je bila s t v a r n o s t
— ali p o s v e m a je promijenilo m o j život.
»•Nema Boga — sve što se o t o m govori s a m o je komedi­
ja. Život nije v r i j e d a n m u k e da se živi.« To s a m bila prisi­
ljena misliti povodom dugog lanca ž r t a v a i beskorisnih b o r ­
bi »Nema Boga!« Bila sam slomljena, p r i č a v l a n a na k r e v e t
oa kojem sam se ispružila, n e s p o s o b n a da plačem, ili da k a ­
žem bilo k a k v u riječ, ili da u č i n i m bilo k a k a v p o k r e t : posve
satrvena. Moja je prijateljica u p r a v o ugasila svjetlo. Tišina.
V.;e bila p o t p u n a t a m a j e r je v a n i p a d a o snijeg. A h ! Bila
mm očajna. Umrijeti, u m r i j e t i . . .
U času k a d sam p o n a v l j a l a : »Nema Boga«, opazim j e d n u
i r r . u da ulazi kroz prozor kao da su bila s t a k l e n a v r a t a , br­
rr, bez i k a k v e buke, evo je do m o g a kreveta, sasvim blizu,

35
t a k o da nije k r e v e t d o d i r n u l a . I m a l a je široke r u k a v e i r u k e
držala p r e k r i ž e n e u r u k a v i m a . N i s a m joj mogla vidjeti lice,
jer mi se činilo da na glavi i m a n e k u k a p u c u , nešto što ni­
sam n i k a d vidjela. M o r a l a je j e d n o s t a v n o imati s p u š t e n veo.
Bila je velika i u s p r a v n a , z a d i h a n a , kao da je trčala, i od v r e ­
m e n a do v r e m e n a o k r e t a l a je glavu p r e m a prozoru, o d k u d je
došla, kao da je n e t k o v a n i čeka. Činilo mi se da je opasana
j e d n o s t a v n i m uzetom i da je bez plašta. Odjeća joj je pa­
dala r a v n o , m e n i je izgledala t a m n o smeđa, ali m o g u se v a r a ­
t i ; više sam vidjela siluetu negoli pojedinosti.
1. svibnja 1942.
Oče! Evo opisa ovog s k r o m n o g zvanja. Svetoj Djevici p o ­
v j e r a v a m svoj iskreni n a p o r i molim je da me nauči da u
pisanju b u d e m k r a t k a . . .
Redovnica, koja je t a k o došla do moga k r e v e t a , vrlo me
je uplašila. Mislila sam da je, eto, s a m a s m r t došla po m e n e !
Nije bila sjena ili priviđenje, bila je osoba, m o g l a bih je do-
taći, vidjela s a m k a k o je disala i o k r e t a l a glavu. Bila sam
s k a m e n j e n a od s t r a h a . J e d v a sam mogla o k r e n u t i glavu na
d r u g u s t r a n u da je ne vidim i da zatvorim oči. M o r a da je tu
ostala j e d a n dio noći, jer k a d s a m se probudila, n a k o n što
s a m m a l o zadrijemala, činilo mi se da je ona još t u . Brzo
sam zatvorila oči da je više ne vidim. Ona nije ništa govo­
rila, ali je u moj očaj ušlo svjetlo: »Prije n e g o izgubim s v a k u
n a d u u Boga, još je ovo: ići ću moliti u neki s a m o s t a n . Ići ću,
k a d me m o j a t e t k a , m o j a majčica (to je ona koja nas je odgo­
jila) ne b u d e više t r e b a l a , i n a k o n s m r t i m o g a oca; nije pot­
r e b n o da ga žalostim.«
T a k o sam odlučila u svojim mislima i svojoj volji. Odsa­
da je na d n u moga kovčega stajalo rublje u koje n i s a m di­
rala čuvajući ga k a d p o đ e m u samostan. To je sigurno. Ni­
k o m e n i s a m ništa o t o m e govorila. S a m o sam u j u t r o r e k l a
prijateljici da sam u noći vidjela do podnožja m o g a k r e v e t a
n e k o obličje, n e k u redovnicu.
Je li to bilo zvanje? Bio je to jedino uzrok n e k e neodolji­
ve privlačivosti p r e m a s a m o s t a n u , neobrazložen i t a k o n e n a ­
d a n uzrok. To je promijenilo moj život. Koliko p u t a sam po­
željela da n e m a m te privlačnosti koja me je stajala tolikih
p o t h v a t a i tolikih ž r t a v a ! Volja Božja. Zaista bih se mogla
36
i z m a k n u t i j e r uopće n i s a m vidjela tu volju Božju što s a m je
pipajući tražila, ali da je n i s a m tražila, izgubila bih m i r u
dubini svoje duše, m i r b e z koga nisam mogla živjeti. 2
Oče, što li će dragi Bog učiniti da ovu grešnicu privuče
k sebi? Lako je ispuniti volju Božju k a d je jasno vidimo. Me­
ni je bilo vrlo t e š k o da je r a z a z n a m .
N i s a m imala nikoga koga bih pitala za savjet osim svoje
prijateljice Bluette. Bila sam do krajnosti neovisna. Radije
biti u bijedi i biti slobodna, negoli izgubiti slobodu i m i r svo­
je savjesti. Da s a č u v a m mir, pa što bilo da bilo, p r e p u š t a m
2
S v e što se znade o Lujzi, njezinoj uravnoteženosti, osjećaju
kritike, poštivanju istine, jamči iskrenost ovog opisa i svjedoči
u prilog vjerodostojnosti iznesene činjenice. Jednostavnost opisa
dokazuje njezinu nakanu da govori samo ono o čemu je sigurna,
ne iznoseći vlastiti sud. Uvijek će brižno tajiti taj događaj koji joj
je izmijenio život.
To viđenje nije san, Lujza je uporna u toj točki. Zbilo se dok
je bila budna. Je li to plod podsvijesti? Dokle bismo mogli doći
oslanjajući se na tu pretpostavku? Ona osoba u noći ne uslišava
neku molitvu, ona provaljuje u njezin život i protuslovi samom
temelju njezinog mišljenja. Zato je Lujza nesposobna da je pre­
pozna, pa ni ne pokušava. Vidjela je pojavu kao neku »redovnicu«,
u nepoznatoj odjeći, ali za koju sada vjeruje da je prepoznaje kao
nabit klarisa.
Nikakve poruke. Pojava ne govori. Ona je samo nazočna. N a ­
kon straha u prvi čas Lujza ima predosjećaj da je to ljubazna
zaštitnica, koja je žurno dohrlila da bdije nad njom. Konačan uti­
sak nije uznemirenost, n e g o mir i čvrsta odluka.
Odlučan elemenat, koji nas navodi da prihvatimo stvarnost te
činjenice, jesu njezine posljedice. Lujzin je život bio u jednom
m a h u promijenjen. Iz očaja, iz tame o postojanju Boga i njegove
ljubavi, ona prelazi u sigurnost koja je, zamjećujemo, protivna
s v e m u onome u što je dotada vjerovala. Redovnica, s a m o s t a n . . .
to je katolicizam! Ona u cijelosti ne -pozna tu vjeru, a što pozna
zasniva se na predrasudama. U njoj je urođena odbojnost, kako
ju je baštinila u svojoj protestantskoj sredini prema toj degeneri­
ranoj Crkvi.
Za nju, kojoj je bila jedina religija ljubav prema njezinima,
bila bi to izdaja obitelji. Ona će ići t a m o . . . »ali nakon smrti svo­
ga o c a ; nije potrebno da ga žalosti.« Dakle, Lujza ima razloga da
vidi u ulasku tajanstvene glasnice polaznu točku svoga obraćenja.
To je »preokret« čitava njezinog života da iznova traži volju Bož­
ju i ispuni je.
Sutradan nakon tog događaja vraća se u »Betaniju«. Otada nje­
zina pisma odišu mirnijim tonom. Nanovo postaje hrabrom, nešto
očekuje, a očekivanje je puno pouzdanja.
37

se o n o m što mi m o j a savjest nalaže. K a o religiju i m a l a sam
s a m o djetinjsko p o š t o v a n j e i ljubav p r e m a svojima. Bila s a m
od njih odijeljena, ali s a m s t a l n o na njih mislila. Meni je t r e ­
bala n j i h o v a s r e ć a ! N i s m a i m a l a p o j m a o t a j n a m a vjere. N i ­
sam mislila da bi K r i s t bio Bog, ali On je za m e n e i p a k bio
najveća ličnost k a k v u se može i zamisliti. N a š Spasitelj? O h !
Bože, k a k o ga shvatiti, a k o nisi n i k a d a u r u k a m a d r ž a o križ
i Onoga koji je na n j e m u bio pribijen — k a d u m i s l i m a n i k a ­
d a nisi p r o š a o k r i ž n i m p u t e m , p r o m a t r a o d r a m u m u k e ? K a k o
u i s t i n u r a z u m j e t i Spasitelja, a k o nisi p r i m i o njegov najveći
d a r : Euharistiju?
N i s a m i m a l a zaposlenja a ni novaca. N i s a m bila z d r a v a .
T r p j e l a sam od t e š k e p l u ć n e bolesti. Liječnik je r e k a o da s a m
ozdravila. T a k o ozdravila da je i m a l o veći u m o r ili u z b u ­
đenje često p r o u z r o k o v a l o b a c a n j e krvi.
Prijateljica nije p r a k t i c i r a l a vjeru, nije ni znala d a t i ob­
j a š n j e n j a ; t a k o n i k a k o n i s a m p o z n a v a l a katolicizam.
C r k v a je bila z a d n j a u m o j i m b r i g a m a . 3
Te se g o d i n e u d a l a m o j a sestra Alisa i s t a l n o n a s t a n i l a u
Americi. U Švicarskoj ostavši d a k l e s a m a sa svojom t e t k o m
(mojom majčicom) koja n a s je odgojila, odbila sam da p o ­
đ e m svojima u Afriku, da b i h t a k o ostala blizu svoje majčice.
* Terapija s tuberkulinom k o n a č n o je dovršena. Lujza ostavlja
»Betaniju« 20. travnja 1926. g. U njoj je p r o v e l a dvije g o d i n e i
jedan mjesec.
Vjenčanje je njezine s e s t r e bilo 16. srpnja. Osam dana kasnije,
m l a d i je p a r definitivno otputovao. Usprkos s v e m u traženju Lujza
još nije našla n i k a k v o mjesto. Napokon, 30. k o l o v o z a stiže p o v o ­
ljan odgovor iz Milana. R a d će započeti 1. listopada. Povjerava
s e Alisi: »Prežalosna s a m š t o ostavljam s v o j u majčicu, a l i . . . t a ­
k a v je život; rastajanje.« J e d a n odsjek tog pisma daje bolje uvi­
da negoli m n o g o riječi, k a k o je o n a p o n o v o s t e k l a s m i s a o za život
poslije onog susreta u veljači: »Prošlog tjedna bio je divan kon­
cert; violinist Thibaud; pianist Cortot. B i l o je divno. Thibaud
svira božanski i Cortot je fantastičan virtuoz, koji budi u v a m a
podrhtavanje, s a t i m a u isti m a h kratkima i beskrajnim, k a o vječ­
nost. Dvorana je bila u zanosu. Ta mi je glazba probudila želju
da se p o n o v n o njome bavim. Kupila s a m jedan sveščić od Hellle'ra,
m e n u e t od P a d e r e w s k o g a . N a n o v o s a m u z e l a s v e s k e Griega i B a -
cha, a ipiano u drugom k a t u Isola Bella (pension nedaleko »Betani-
je«) rado me prima.
38
ZAOKRET PUTA
N e m o g u ć e naći posao u Švicarskoj. Iz n u ž d e p r i h v a ć a m
o n o što mi se p r u ž a : mjesto odgojiteljice j e d n o g a m a l o g a dje­
č a k a u Milanu. Ori je bio u školi od 8 sati u j u t r o do 4 sata
naveče. K r o z to v r i j e m e bila sam slobodna, p o h a đ a l a sam
crkve koje su me više privlačile negoli d u ć a n i i muzeji. U
crkvi S v e t a Marija od milosti, gdje se u s a m o s t a n u d o m i n i ­
kanaca nalazi freska Leonarda da Vinci Posljednja Večera,
kroz cio niz d a n a m o r a da se održava blagoslov s P r e s v e t i m
S a k r a m e n t o m , u jednoj pobočnoj kapeli, j e r sam tu vidjela
m n o g o svjetla; tu se je pjevalo,, bilo je m n o g o svijeta na ko­
ljenima. 4
Ništa n i s a m razumjela, ali me je sve to privlačilo. Sveće­
nici su mi se pričinjali s u l u d i m a , ponavljajući uvijek iste k r e t ­
nje i to što je m o g u ć e brže. Mislila sam da su oni ljudi ludi
klanjajući se svijećama. A što su govorili? N i s a m i m a l a ni
n a j m a n j e volje da to s a z n a m . Bila sam r a v n o d u š n a . K a d se
je svijet razišao, ostala sam moliti. Bilo je to uvijek veoma
k r a t k o . T a k o j e prošla j e d n a godina.
4
Listopad, mjesec svete Krunice. S v a k u v e č e r m o l i l a se s v e t a
krunica i bio je blagoslov s P r e s v e t i m .
M e đ u p r v i m vijestima B l u e t t i iz Milana pripovijeda o s v o m
odlasku: »Rastanak s tetkom odvijao se bez m u č n o g prizora: (ona)
se pokazala tako smirena, ljubazna, kao da tu n e m a ništa naročita.«
Zatim iznosi svoje p r v e u t i s k e o s v o m m a l o m u č e n i k u : »To je d o ­
bar dječačić koji nema lošu narav, premda se želi pokazati n e s ­
nosan i zločest koliko god je m o g u ć e . . . U početku, m a l o s a m se
začudila videći kako s v e leti u strop što mu služi za umivanje i
ne mogu se suzdržati od smijeha sjećajući se njegova žalosnog
lica kad j,e shvatio da s v e to m o r a s a m pokupiti i pobrisati vodu.
I m a prirođene n a v i k e v e l i k o g gospodina i p o s v e je iskreno pona­
vljao: ,Vi ste ovdje da mi operete noge, a Terezija dolazi svako
jutro da pobriše vodu što je ja prolijem.' Ja, dobri mali demokra­
ta, i m a d e m m n o g o prozaičnije običaje i v e l i m mu da s v a t k o mora
s a m pokupiti o n o što pušta da padne. Zasada, to iziskuje praved­
nost, što se njemu čini prilično tvrdim; kasnije, možda, naučit
će lijepo vladanje.«
39
 Zimi s a m čitala knjigu »Maggy«. H r a b r o s t te djevojke
duboko je na m e n e djelovala. Izazivala mi je suze. Ali n i s a m
bila p o t a k n u t a da sudjelujem u njezinoj vjeri. 5
Uostalom nikoga d a m e pouči. J e d n a m a l a prijateljica,
n e k a d katolikinja, koja se u Americi priključila scijentistima,
s oduševljenjem mi je tumačila ideje gospođe E d d y . . . Gospo­
đa, kod koje bijah, n e k a d katolikinja, nije ništa prakticirala.
Njezin je m u ž bio p r o t e s t a n t bez obdržavanja vjere. J e d n o g a
d a n a u p i t a l a sam tu gospođu što bi značio naslov »Corpus
Domini«, na velikoj crkvi k a r m e l i ć a n a ; ona me je pogledala
začuđeno i odgovorila da to zaista ne bi znala.
N a k o n što sam pročitala Maggy, i m a l a sam h r a b r o s t i sva­
kog j u t r a ustati da pođem na p r v u svetu Misu u obližnju cr­
kvu. Bila sam s a v r š e n o r a v n o d u š n a p r e m a onome što se do­
gađalo na oltaru, ali d a n s a m započela moleći na svoj siro­
m a š a n način. Ova religija nije mi ništa govorila, ali me je
nešto neodoljivo privlačilo u crkvu.
I z n e n a d a s a z n a m da je moja v r l o obrazovana i vrlo spo­
sobna prijateljica Verena, čija je u m n o s t za m e n e bila svjet­
lost, postala katolikinja. Z a p r e p a s t i l a s a m s e ! 9
Ljetni praznici odvode me na desetak d a n a u Alpe sa sku­
p i n o m vrlo dragih prijateljica, m e đ u kojima je bila i V e r e n a
(jedna katolikinja). D u š a i srce bili su mi zdrobljeni zbog
briga koje su me n e p r e s t a n o u d a r a l e . V e r e n a je to pogađala
pa mi j e d n e večeri — polagano smo se vraćale s n e k e šet­
nje — izrazi želju da bi me r a d o vidjela dionicom pomoći k o ­
ju daje Gospodin I s u s : »On koji je t a k o velik, p o s t a o je posve
m a l e n i m da dođe k n a m a , sakriven p o d p r i l i k a m a k r u h a , da
nama pomogne... Kad bi ti znala...«
5
Maggy, — povijest Marguerite Lekeux, umrle 1916., napisao
njezin brat O. Martial Lekeux, franjevac. Knjigu joj je poslala
Bluette. Zahvaljujući Lujza kaže: »Plakala sam k a o Magdalena, či­
tajući o t o m lijepom životu. Ti mi uvijek šalješ knjige koje me
očaravaju.«
• Verena Pfenninger bila je profesor u liceju u Tirani, u Al­
baniji. Lujza se s njome upoznala za susreta u Thonu, ljeti 1925.
U mjesecu svibnju poziva je Bluette da provedu nekoliko dana u
brdima. S njima će biti neke prijateljice i Verena. Sva sretna Luj­
za prihvaća i 4. kolovoza priključi se skupini u dolini Binn, iznad
Brigue (Valais).
40
K a d god hoću, ponovno v i d i m zavoj na p u t u , kojim smo
išle, gdje su me te riječi zaustavile. Učinilo mi se k a o da i
sva p r i r o d a p r e s t a d e disati i sluša . . . d i v n o ! K a d bih ga mogla
samo j e d a n p u t primiti, ozdravio bi m e .
Vratila sam se u Milano. Silna želja p r i m i t i Gospodina
Isusa, — n i k a k v a želja postati katolikinja. Ali odsada i m a na
oltaru i kod Mise nešto što r a z u m i j e m . Ne t r a ž i m da o t o m e
saznam više, sve ostalo mi je svejedno.
Prošlo je nekoliko mjeseci. Odlučila sam da i ja p o đ e m k
Stolu Gospodnjem, da p r i m i m G o s p o d i n a Isusa. Da ga bolje
primim, htjela s a m prije ispovjediti svoje grijehe za koje
sam se kajala. Nisam i m a l a p o j m a š t o je ispovijed. Zamiš­
ljala sam o v a k o : »Počinila sam taj i taj grijeh, molim za njega
oproštenje da m o g u primiti G o s p o d i n a Isusa.« To je sve. 7
U k a t e d r a l i se nalazila ispovjedaonica koja je na m e n e
učinila velik u t i s a k : na k r o v i š t u su bili ispisani svi evropski
jezici. Čekala me je. Bila s a m bolesno plašljiva, što, oče, p o ­
malo z n a d e t e ; još su tragovi ostali. Polako, dva p u t a s a m obišla
po k a t e d r a l i . Odluka, koju s a m htjela izvršiti, bila je teška,
t e š k a . . . Osjećala sam da o njoj ovisi sav moj život. Mislila
sam na svoje roditelje, na užas katolicizma, na svećenike in­
kvizitore. .. Ali htjela sam.
»Želite p r i m i t e S v e t u P r i č e s t ? Želite, dakle, postati katoli-
kinjom?
— Ne. Želim samo S v e t u Pričest.«
Svećenik n a č r č k a j e d n u cedulju: »Odnesite ovo redovnica­
ma u Cenakul, ulica M o n t e di Pietà. T a m o će vas poučiti što
7
Sve t a m o od ljetnih praznika Lujza duboko osjeća potrebu
ča očisti svoje srce i tako ise pripravi na susret s Gospodinom. I
prije nego će se približiti ispovjedaonici, želi ispraviti i najmanje
pogreške u s v o m životu. Svojoj prijateljici Bluette izjavljuje 5.
rujna: »Odlučila s a m da neću više izreći ni jednu laž i otresam
se svake neugodne u s p o m e n e : neka ih vjetar odnese sa suhim liš-
fem! Sjećam se da sam ti jedanput slagala, bilo je to davno u
** Rekla sam da s a m mislila na tebe, a u stvari mislila s a m
samo na sebe. Bila si me zapitala na što mislim; glupo, ali to ni-
:
- nikada zaboravila, evo vidiš oslobađam se t o g a pripovijeda-
:::. to. Vjerovala s a m da ti to neću nikada treći, toliko me je bilo
r,:č šio sam tako polaskala tvojoj ljubavi. Oprostit ćeš mi, zar
ael Ne sjećam se više ničega drugoga, kad bih se sjetila, prizna-
1 bih, jer sada više neću lagati.«
41
 j e katolička vjera, j e r n e m o ž e t e samo t a k o primiti Gospodi­
na Isusa — to je s a k r a m e n a t . T r e b a biti poučen u vjeri, zatim
se ispovjediti.« Nisam mu r e k l a da sam p r i p r a v n a ispovjediti
s e ! Bila s a m t a k o plašljiva. Malo p i s a m c e povlačilo se d o b r i h
desetak d a n a na m o m stolu. N i s a m se mogla odlučiti. K o n a č ­
no skupivši svu svoju snagu, p o đ e m t a m o . To je bilo prvi
p u t u m o m životu da sam se našla u j e d n o m s a m o s t a n u i raz­
govarala s r e d o v n i c a m a . Uvijek sam osjećala neki ludi s t r a h
p r e m a tim zatvorenim, t a j a n s t v e n i m k u ć a m a koje s u m e iza­
zivale da pomislim na n e k e v r s t e sumnjivu masoneriju i na
smiješno obučene stvorove, nalik na prikaze.
K m e n i je u govornicu došla j e d n a časna m a j k a , m a l e n a ,
brza u p o k r e t u i na riječi, lica u isti čas nasmiješena i t a k o
bolna, da mi je smjesta zarobila srce. »Dođite, d r a g o moje
dijete!« Evo n a s u jednoj m a l o j m i r n o j govornici, blizu ka­
pele gdje je P r e s v e t i S a k r a m e n a t d n e v n o izložen. Bilo je to
prvih d a n a mjeseca s t u d e n o g a 1927. godine. S v a k i d a n od t a ­
da, sve do moga k r š t e n j a (osim nedjelje) provodila sam j e d a n
ili dva sata u toj govornici da slušam m a j k u Reggio! Koje
li divote! Ah, kako Gospodin govori u našoj n u t r i n i kad ga
se sluša!
P o n o v n o s a m pronašla ljepotu života. P r o b l e m i , s kojima
s a m u djetinjstvu razbijala svoju glavu, riješili su mi se.
» O t k u d a s m o ? K a m o idemo?« Sve se u m o m srcu sredilo i ni­
sam se p r e v a r i l a ni u čemu što sam uvijek očekivala od Boga.
U stvari ostalo mi je još m n o g o toga neshvatljiva i sumnji
o onome što mi je m a j k a Reggio razlagala. T r e b a i m a t i mi­
losrđa s obraćenicima j e r samo p o l a g a n o može ići ispravlja­
nje k r i v i h shvaćanja 'i njihovih posljedica. Ali ja s a m susrela
svoga Boga.
Majka Reggio bila je gotovo p o t p u n o gluha, a k a k o me sti-
dljivost suzdržavala, zadržala sam u sebi ono što n i s a m ra­
zumjela. R a s p r a v i t i s njome dovelo bi me u još veću zbunje­
nost, a njoj nanijelo muke što me ne može r a z u m j e t i . Z a t o
sam je samo slušala i molila da mi dopusti što prije primiti
Gospodina. Nikad nisam bila o d v a ž n a i zaista ne bih se n i ­
k a d usudila približiti S v e t o m Stolu, osim da to b u d e u r e d u . 8
42
D I J E T E CRKVE
Krštenje, o d r e đ e n o za 18. ožujka, malo da nije p r o p a l o
toga d a n a . Moja je majčica u m r l a 12. ožujka. Na v r i j e m e sam
stigla u Švicarsku da je p o n o v n o v i d i m i zaklopim oči, p o ­
k o p a m i riješim njezine posliće. U zadnji sam se čas v r a t i l a
u Milano. Uza sve zapletaje u obitelji u kojoj s a m bila, i p a k
sam mogla obaviti tri d a n a d u h o v n e vježbe. Sve je to bilo kao
kroz m r e ž u zamršeno. M a j k a Reggio bila je u š k r i p c u : »Kak­
vo k r š t e n j e ! N e m a ni djeteta, niti oca (on je, na prolazu u
Milanu, stigao zadnji čas), niti k u m e . K u m a , koja je s t a n o v a l a
nekoliko k o r a k a dalje od C e n a k u l a , bila je j e d n a postarija
gospođica, odlične obitelji, koja je u djetinjstvu upoznala n a ­
šega Svetoga Oca Pija XI. i s veseljem mi o njem govorila.
P r i p r e m i l a mi je lijep molitvenik sa zlatorezom, s u t i s n u t i m
inicijalima moga i m e n a . Bila sam molila od dragoga Boga za
k u m u n e ć a k i n j u ove ljubazne gospođice, m a j k u obitelji, u d o ­
vicu, neobično z n a č a j n u ž e n u koja me je v e o m a privla­
čila: gospođa Sofija F e r r a r i o iz ulice B r e r a . To je njezina
adresa, oče. N a d a m se da ćete j e d n o g a d a n a , k a d m e n e više
ne bude, prolaziti Italijom i dobri će Bog dopustiti da joj
odnesete moje z a h v a l n o sjećanje. Mislim da zahvaljujem na po­
moći koju sam kod nje našla, j e r je ona b r i ž n o p r a t i l a n a s t o ­
janje časne majke, da sam mogla odgovoriti svome zvanju;
8
K o n a c siječnja 1928. Dozvola boravka u Italiji nije bila ob­
novljena, jer nije imala dopuštenje za rad. Morala se ponovno
vratiti u Švicarsku na nekoliko d a n a dok je njezina gospodarica
poduzela korake kod vlasti da bi je mogla zadržati. Taj kratki
boravak omogućuje joj da -pohodi svoju majčicu i radovala se što
ju je našla u m n o g o boljem stanju.
To je bio s a m o kratak predah; 12. ožujka u 5 sati i 30 ujutro
tetka Alisa ulazi u vječnost. Lujza za vremena obaviještena, žurno
se vratila, dosta rano da joj je mogla biti od pomoći u njezinim
zadnjim časovima.
Na povratku čeka je mnogo posla jer i njezini se poslodavci
vraćaju nakon nekoliko dana odsutnosti. Ipak postigne, kako piše
Bluetti, »da s a m mogla nestati za tri dana svojih duhovnih vježbi
'u Cenakulu), koje su v e ć d a v n o prije bile urečene, i moje se kr-
Renje obavilo s a s v i m mirno. E v o me vrlo zadovoljnom: vita nuova!
novi život).«
Nedjelja je, 18. ožujka. Sutradan, na blagdan sv. Josipa, Lujza
je išla na P r v u sv. Pričest.
43

bez toga, vjerujem, ono bi p o t o n u l o u poteškoćama koje n a p a ­
daju j e d n u o b r a ć e n i c u : poteškoće okolnosti, poteškoće od obi­
telji, a zatim što je najgore, osobna u n u t r a š n j a opiranja.
Znate, oče! U času s m r t i moja se je majčica nalazila u
tako bijednu stanju, da bi za n j u s m r t bila oslobođenje, ali
p o b u n a koja se kod nje vidjela, bila je strašna. N i k a d a n i s a m
t a k o nešto u ž a s n o vidjela. U očaju u s r d n o sam molila Boga
da njezinu d u š u u z m e k sebi. Obećala sam da ću slijepo slušati
duhovnog oca kojega mi pošalje, u s v e m u što mi b u d e r e k a o .
To je bio moj zavjet poslušnosti prije moga krštenja. Nisam
ga povukla.
S a d a k a d mi jasno govori u n u t r a š n j i glas, u p i t a l a sam
ga zašto mi prije nije poslao vođu koji mi je bio t a k o p o t r e ­
ban. Evo o d g o v o r a :
Morala si ti satna lišavajući se sebe, otkriti moj glas. Nit­
ko ti drugi ne bi mogao pomoći da ga čuješ. Sada kad ti go­
vorim otvoreno, potreban ti je otac da kontrolira tvoje od­
luke i tvoju misao.
Kad biste razumjeli dar moga milosrđa!
Htio sam da vam božanska pomoć stiže ljudskim sredstvi­
ma. Ta su sredstva izručena vašoj slobodnoj odluci. Shva­
ćate li svoje dostojanstvo?«
O p r o s t i t e oče, odugovlačim ovim lošim opisom. Za k r š t e ­
nje-zaboravili su obavijestiti k u m u o promjeni sata. N e m a
k u m e ! T a d a časna majka, koja nije znala za m o j u želju, ob­
r a t i se gospođici Sofiji F e r r a r i o : »Nije li volja d r a g o g a Boga
da je vi u z m e t e za k u m č e ? «
Prva Pričest. Bila sam s a m a sa Gospodinom. T a k o je bilo
u svim odlučnim časovima. D a o mi je da s h v a t i m koliko je
v a ž n o da d u š a ide k njemu, s a m a i slobodna. J o š mislim da
je velika milost k a d n a s za n e k o vrijeme okolnosti odijele od
ljubavi stvorova. Za n e k o vrijeme, da, j e r t r e b a težiti za je­
dinstvom s onima koji žive uz nas.
N i s a m se n a d a l a č u v s t v e n i m ganućima, nisam ih ni pozna­
vala. Z a t o se n i s a m ni čudila da je ova Sveta Pričest bila
bez čuvstvenih utisaka. »Isus je ušao u moj život!« To mi je
bilo dosta. Zbog moje oholosti i bolesne plašljivosti, k o j a me
je kočila, ispovijedi su me stajale m n o g o n a p o r a . I p a k ih n i -
44
sam n i k a d odgađala. K a k v a li olakšanja k a d sam izletjela iz
_<povjedaonice!
N a k o n nekoliko t j e d a n a p r i m i l a sam svetu P o t v r d u . Bila
sam r a d o s n a iako n i s a m shvatila svu njezinu vrijednost. Da
bolje p r i m i m taj s a k r a m e n a t , pošla sam n a n o v o na ispovijed
da ispravim ono što nisam posve istinito rekla. 9
J e d a n me je čas bilo stid. Z a t o čim je d o v r š e n a ispovijed
u kojoj sam htjela ispraviti propust, brzo sam se uklonila i
pošla u d r u g u c r k v u da m e đ u s t r a n i m ljudima p r i m i m Svetu
Pričest. J o š vidim mjesto gdje s a m klečala k r a j jednoga stupa,
n a k o n što sam primila Gospodina. A h ! kao d a sam p r o g u t a l a
s u n c e ! V a t r a ; svjetlo, toplina, sve me je to prožimalo, sve do
nožnih p r s t i j u ! T a k v a Sveta Pričest bila je s a m o j e d a n put,
9
Za Lujzu je to bila prigoda za čin teške poniznosti. Za pret­
hodne Ispovijedi, k a k o je to povjerila o c u Silvestru, s v o m e i s ­
povjednika u Jeruzalemu, ispovjednik joj je postavio jedno pitanje
0 vanjskoj okolnosti pogreške, za koju se je optužila, ali ta okol­
nost nije mijenjala ni grešnost ni narav toga propusta. Zatečena
tim neočekivanim pitanjem i njezin je odgovor stvarno bio n e i s ­
pravan. Zbunila se je i nije se usudila progovoriti pa da se ispravi.
Nemir je zavladao njezinom dušom i prije n e g o će primiti sv. P o t ­
vrdu, htjela se toga osloboditi pa se vrati u ispovjedaoniou da i s ­
pravi svoju pogrešku. Taj č i n poniznosti B o g je nagradio milošću
koju neće zaboraviti svega svoga života.
Njezini roditelji nisu još ni u mjesecu svibnju saznali za ob­
raćenje, ali isu n e š t o naslućivali i bili zabrinuti za nju zbog osam-
ljenosti u kojoj se baš nalazila. Saznavši za njezin ulazak u Cr­
kvu, zaprepastili su se. Bol, što su je zbog toga proživljavali, još
je više povećala osjećaje ljubavi prema razmetnom djetetu. Smat­
raju se i odgovornima, misleći da je nisu dovoljno okruživali lju­
bavlju. Htjeli su dokazati da je i dalje njihovo ljubljeno dijete i da
su joj njihova vrata uvijek otvorena.
Lujza je p a k imala s a m o jednu želju: dovesti svoje k istom
svjetlu. Povjeravala se Bluetti: »Ne mogu izreći riječima sreću što
je nalazimo u Crkvi. S a m o bih voljela da svi moji to upoznaju i
još bolje negoli ja, i svi koji su mi dragi.« Ljubiti svoje za nju
je značilo postati znakom koji pokazuje put. Željela je otkriti im
nježnost Božje ljubavi, ali i zahtjeve te ljubavi. Obraćenje će je
dovesti da katkad potreban prelom obilježi tvrdoćom.
Mnogo je trpjela i jedna i druga strana. Sigurno je da je to
trpljenje bilo plodno iako se za života sestre Marije od Trojstva
nije uspjelo sjediniti obitelj u istoj vjeri. Lujza je posvemašnjim
darivanjem čitavog svoga života bila postavljeno pitanje svojima
1 svojim prijateljima. K a k o su oni na to pitanje odgovorili, to zna­
de s a m o B o g koji čita u dubini srdaca^
45
n e z a b o r a v n o . K a d su me kasnije salijetale sumnje, i više n i ­
sam znala gdje sam, niti što radim, h v a t a l a s a m se grčevito
za E u h a r i s t i j u , zbog te Svete Pričesti. Vjerujem da će mi o n a
pomoći i da u m r e m .
Rekla s a m G o s p o d i n u da ću mu d a r o v a t i ono što je do sa­
da ispunjavalo moj život: ljubav mojih.
K a d su moji saznali da s a m postala katolikinjom, n i s u mi
predbacivali, ali pisali su mi »tata se je p o s t a r a o za deset go­
dina«. S v a k i t j e d a n donosio je bolna p i s m a koja su me molila
da d o đ e m k njima. Moja d r a g a sestra t r e b a l a je pomoći da
odgoji svoje dvije djevojčice. Kod nje bih mogla i m a t i isti
položaj k a k a v sam i m a l a u Milanu, i biti u svojoj dragoj obi­
telji. O t a c me je molio da d o đ e m k njima. Razdirala me že­
lja da ga opet vidim, — i prije svega da im donesem moju
vjeru. Dakle, ništa me nije zadržavalo u Evropi. Ništa? A h !
želja za redovničkim životom t a k o d u b o k a da se n i s a m usu­
dila o njoj i k o m e govoriti.
POZIV
U lipnju te iste 1928. g o d i n e došla je moja prijateljica Blu-
e t t e na p r a z n i k e u Italiju. Z a u s t a v i l a se u C e n a k u l u gdje ju je
m a j k a Reggio zadržala deset d a n a n a d u h o v n i m vježbama,
k a o zadnju p r i p r a v u za obraćenje na katolicizam, što ga je
ona p o o d a v n o u svojoj duši priželjkivala. Na b l a g d a n sv. I v a ­
na Krstitelja u istoj k a p e l i krstila se, pričestila, a mislim, p r i ­
10
mila sv. P o t v r d u u biskupiji.
O h ! k a k v e li r a d o s t i ! O n a je pogodila m o j u želju za r e ­
d o v n i č k i m životom i govorila o t o m posve j e d n o s t a v n o s čas­
n o m m a j k o m . »Mislite li?« odgovori majka. »Nikada s nje­
n i m zdravljem!« Z a t i m s e predomislila p a m e lijepo posavje-
" P r v a je Bluette sli jedila Lujzu u Katolitičku Crkvu. Zatim
će doći i druge prijateljice.
Vrativši se zajedno u Švicarsku, na praznike, u nedjelju, 22.
srpnja, posjetit će sestre od Pohođenja u Fribourgu. Taj prvi
susret s klauzurnim životom nije ju baš naročito oduševio, ali Lujza
odatle odlazi posve sigurna da će ići u samostan, ali kamo?
46
tovala da se p r o p i t a m i vidim Što bi m e n i odgovaralo. Uopće
n i s a m n i š t a znala o r e d o v n i č k o m životu i osim toga imala s a m
n e v j e r o j a t a n »strah« p r e d njim. Pa uz to n e k a privlačivost u
d u b i n i moje duše, neodoljiva p r i v l a č i v o s t . . .
Praznici u Švicarskoj, j e d a n dio s B l u e t t e koja me je j e d n e
nedjelje povela u F r i b o u r g u s a m o s t a n od Pohođenja. U go­
vornici su bile dvije v r l o ljubazne časne m a j k e . P u š t a m n e k a
B l u e t t e govori, ja slušam, p r o m a t r a m , ali ne osjećam da me
što privlači n a d r u g u s t r a n u r e š e t k e . . . D o k s a m slušala, neki
mi u n u t r a š n j i g'as r e č e : » K a d se ustališ u Crkvi, svi će dola­
ziti da te traže i tako ćeš im pomoći da gledaju Crkvu!« U
samostanskoj kapeli neizreciva klonulost. Rekla s a m si: »Nika­
da nećeš moći živjeti tu u n u t r a . « '
P o v r a t a k u Milano. Prije t o g a sredila s a m n a š e m a l e k u ć n e
poslove; od obiteljskih u s p o m e n a , m e n i d r a g e k a o relikvije,
sačuvala sam s a m o o n o što je bilo t e k n a j n u ž n i j e i o n o rublje
»za samostan«, p r i p r a v l j e n o već prije t r i godine. Z n a l a s a m da
ću ići, ali k a m o ? T a m o gdje se neće t r a ž i t i novaca, j e r k a d
s a m sve r a č u n e izmirila, p r e o s t a l o mi je, d o b r o se sjećam, m a ­
lo više od 1.000 švicarskih f r a n a k a — d o s t a t n o za o p r e m u , ali
ne i za m i r a z . N i k a d a n i s a m željela i m a t i m i r a z a .
U srcu sam i m a l a živu i d u b o k u r a n u koja me nije n a p u š ­
t a l a : bol za svojima.
Tek što s a m se v r a t i l a u obitelj u Milano, p a d e pod stečaj
gospodinova tvornica. U isto vrijeme n o v o p i s m o od t a t e koji
mi šalje sve u p u t e za moj odlazak. T a t a p r i s t a j e da mi osigu­
ra i n o v a c za p o v r a t a k n a k o n dvije godine, a k o mi se ne b u d e
sviđalo m e đ u njima. J e d n a k o mi je za p r a z n i k e p o n u đ e n o
p u t o v a n j e u A m e r i k u k sestri Alisi, koju s a m toliko voljela.
J e d n a prijateljica, odgojiteljica k o d grofice B o r r o m e o u Mi­
lanu, zauzme se da p r i h v a t i m mjesto »odgojiteljice« kod gro­
fice Agliardi, sestre grofice B o r r o m e o . 1 1
Djeca su bila v r l o m a l e n a : 3 i 1/2 godine, 2 i 1/2 godine
i kćerkica 6 mjeseci. Tu su bile t r i d a d i l j e ! Ja s a m se naročito
11
Lujza najprije polazi, 4. listopada, kod grofice Borromeo, da
se uvede u metodu Montessori. Tri dana kasnije poteškoće sa zdrav­
ljem. Liječnik je umiri, moći će nastaviti raditi s djecom. Cini
se da se sve brzo smirilo i vratile su joj se sile. U studenom dade
je grofica Agliardi pregledati kućnom liječniku koji izjavi da je
potpuno »zdrava«. Ipak malo dana zatim drugo krvarenje, kako
dalje pripovijeda.
47
imala baviti s najstarijim, učiti ga francuski, paziti na njega.
Koliko bih radije bila uz svoje m a l e n e ć a k i n j e ! Grofica mi se
vrlo svidjela. P o s t a l a mi je p r a v a prijateljica. Da odgoji dje­
cu p r e m a m e t o d i Montessori, grofica me je B o r r o m e o povela
u Časa dei B a m b i n i (Kuća m a l i š a n a ) u Milanu, čija je ona
bila dobročiniteljica. Mogla bih se za vrijeme od deset d a n a ,
pod vodstvom upraviteljice kuće, uvesti u ovaj način odgoja.
Koje li r a d o s t i ! Tu sam naučila da je podložnost, s t a n j e pos­
lušnosti koje r a đ a disciplinom, savršen plod poštivanja duša,
pa bile one ne z n a m k a k o m a l e n e , — plod ljubavi. Ja s a m
toliko voljela m a l u djecu, pa s a m mislila da s a m u R a j u ! Ali
ne p o s v e ! Trećeg d a n a u j u t r o , polazeći vesela u »Časa« zau­
stavi me dobro p o z n a t a n a v a l a kašlja. Nije bilo v r e m e n a da
stignem do našeg kata, gušila s a m se! Na bijelim m r a m o r ­
n i m s t u b a m a začas kolike li crvene lokvice. Bilo je to j e d n o
od m o j i h najjačih bacanja krvi. Liječnik k o m u me je, i m a
nekoliko mjeseci, poslala m a j k a Reggio, uvjeri me da mogu i
ozdraviti, ali d a s e m o r a m p a z i t i : » I n a č e . . . kažem v a m otvo­
reno, r e k a o je, j e r vidim da ste inteligentni, n e m a t e baš duga
vijeka, j e r bolest je brzo n a p r e d o v a l a . «
K a k o j e analiza b ' l a n e g a t i v n a ( n i k a k a v K o c h o v bacil),
uvjerio me je da se bez opasnosti za djecu m o g u i dalje bavi­
t i njima, ali u z s t a n o v i t u opreznost. O h ! P r o v i d n o s t i ! P a n i
o n d a k a d s a m bila vrlo bolesna, n i k a d se nije p r o n a š a o ni­
j e d a n bacil, z a t o sam smjela m o r a l n o misliti na redovnički
život. Ni riječi n i s a m p r o u s t i l a grofici o mojoj maloj n e u ­
godnosti, n a v e l a sam n a h l a d u ili gripu, zbog koje ne m o g u
ići u »Časa«, no za nekoliko d a n a , u o d r e đ e n i d a n , evo me
t a m o . B d a s a m t a k o sla'ba da s a m se pridržavala za sve što mi
je dolazilo p o d r u k u . Mislila s a m : »Ako do večeri izdržim, po­
slije će sve biti dobro.« S a m o mi se j e d n a misao vraćala, i
ona me je j a č a l a : »Srce Isusovo, u z d a m se u t e ! «
U grofici Agliardi Lujza je našla više prijateljicu negoli g o s ­
podaricu i veoma se dobro osjećala u toj obitelji. Vrlo pobožna,
grofica je razumjela Lujzinu želju i trudila se da joj pomogne
naći jednu redovničku zajednicu koja bi je primila. Jedan ih je
susret još više približio. »Zamisli, p i š e Lujza Bluetti, n e k e mi v e ­
čeri grofica rekla da će se ispovjediti u Milanu jer da je našla,
nakon dužeg traženja, divnog ispovjednika. I gle, otkrijemo da ima-
demo istog ispovjednika!«
48
Grofica j e bila n a j e d n o m svom i m a n j u n a selu, p o v r h
Bergama, n a visini. Divan, golem p a r k , v r l o u d o b n a s t a r a p a ­
lača, p u n a sunca i svjetla, svjež z r a k : To je ono što je m e n i
t r e b a l o ! O d m a h sam djecu zavoljela, a njihova mi je m a j k a
postala gotovo prijateljica. I eto, oporavila s a m se. Po prilici
n a k o n mjesec d a n a uveče u p r a v o s a m poslužila kavom. Sje-
djeli smo o k o velikog k a m i n a . Grofica je pošla p o k r i t i djecu.
Ja s a m k a č k a l a čipke. N e n a d a n o mi prsti ostadoše u zraku,
osjećala s a m da u m i r e m , kao da mi se d u š a dijelila od tijela,
u t r e n u t a k o b r z o da n i t k o nije ništa opazio. Z a t i m s a m posve
p o l a g a n o m o g l a poći u svoju sobu. J e d i n a tjeskoba p r e d smr­
ću nije zbog žrtve života niti što ostavljam svoje, n e g o : »Ni­
sam imala v r e m e n a postati redovnicom.« Molila sam, kao ri­
j e t k o kada, zaklinjala Boga da mi još dopusti živjeti da ostva­
r i m ono što mi je pokazao. Obećala sam mu, ako me ostavi
na životu, da ću bez odgađanja nastojati ostvariti svoje zva­
nje. Ovaj p u t a k a o da se p r o v a l a krvi zaustavila u u n u t r a š ­
njosti, grudice krvi koje sam izbacivala t o k o m večeri i noći
svjedočile su da su se kao na pola p u t a zaustavile. Oprostite,
oče, za ove pojedinosti, r a d o ih iznosim i ponovno na njih mis­
lim, j e r mi govore o Božjoj pomoći.
GDJE JE TVOJA VOLJA?
U Milanu s a m bila svakog t j e d n a cijeli dan, od j u t r a do
večeri, da se ispovjedim i posjetim m a j k u Reggio; z a t i m sam
odlazila povući zvonca po s a m o s t a n i m a . Ne z n a m ni s a m a
koliko sam s a m o s t a n a obišla. Nijedan me nije privlačio. Od­
sada je sve moje vrijeme posvećeno t o m e traženju. Grofica
je u p u ć e n a u moje planove i p o m a ž e mi izvrsnim savjetima,
dok z a m r š e n e okolnosti slijede j e d n a za d r u g o m .
Moja sestra Alisa očekuje još j e d n o čedo, bila je bolesna,
nužno joj t r e b a moja pomoć. K o n a č n o m a l e S e s t r e od Uzne­
senja (Otac P e r n e t ) u Milanu p r i m a j u me o d m a h ; ali za stal­
no tek o n d a k a d obavim d u h o v n e vježbe u njihovoj kući-ma-
:ici u P a r i z u . 1 2
V ) s e
nego jedan put rastresena Lujza pošla je na put bez
patnice. Grofica Agliardi istinski se utrkivala s v r e m e n o m da joj
;e u zadnji čas na kolodvor dostavi.
49
 Grofica mi je dopustila da u z m e m tih deset d a n a p r a z n i k a .
Poslije zapletaja s u p r o t n i h okolnosti e v o me s j e d n i m posve
malim p u t n i m kovčegom i n e r a z d r u ž i v i m fotografijama mojih
dragih sestara. Bile smo ujedinjene kao prsti na ruci.
Ni ne znajući, donijela s a m sobom a n g i n u od koje je već
duže v r e m e n a trpjela cijela kuća. Isto t a k o vrućica, vrućica,
v r u ć i c a . . . U p r a v o , n a z a v r š e t k u d u h o v n i h vježbi n e u g o d a n
liječnički pregled, za m e n e pojednostavljen zbog visoke t e m ­
p e r a t u r e 39°8'. U k r e v e t ! N a d a l a s a m se da ću biti p r i m l j e n a .
Red, samostan, redovnice, sve mi je davalo najbolji utisak.
Ali imala s a m u n u t r a š n j i h tjeskoba koje nisu izbjegle p r o n i ­
cavoj učiteljici novakinja, koja je vodila d u h o v n e vježbe. J e ­
d a n ili dva d a n a brižno su me njegovali; ali t r e b a l o mi je
reći da nisam primljena, ne zbog zdravlja, nego »ovaj red nije
za vas, rekla je učiteljica, mi smo previše stroge«, ( ! ! ! ) za­
tim, »vaše je obraćenje tek od n e d a v n a , ne bi t r e b a l o da se
tako brzo d a d e t e na redovnički život, i m a t ćete previše n a p a s ­
ti.« K a d sam odvratila da već i m a m 27 godina, nasmiješila
se: »Ići ćete u red gdje d o b nije važna, ukoliko, n a d o d a , v a s
Bog ne bi h t i o u svijetu da činite d o b r o . Nego, stigao je br­
zojav za v a s iz Amerike.« Moja sestra Alisa, bolesna, još me
zove. D u š a mi je r a n j e n a . D r a g i Bože, gdje je volja t v o j a ? 1 3
T u ž a n p o v r a t a k u M i l a n o : odbijena, bolesna ( n a k o n p u t o ­
vanja u t r e ć e m razredu, stigla sam s 40° vrućice!), poziv m o ­
je sestre . . . Moja d o b r a časna m a j k a presjekla je pitanje is­
pravnim, v r h u n a r a v n i m d u h o m . I m a l a je pravo. Ali njezina
odluka proizvela je u m e n i neizrecivu p o b u n u . Đ a v a o je tu
pomogao. Nisam je više mogla vidjeti niti podnijeti njezine
savjete. 1 4
13
Na učiteljicu novakinja neugodno je djelovao njezin unu­
trašnji nemir i privrženost k svojima. Možda se Lujza varala o
značenju tih tjeskoba koje će se više puta ponoviti u pokušajima
za redovnički život. Pripisivala ih je svojoj slabosti, pomanjkanju
velikodušnosti i pitala se nije li to znak da je Bog hoće negdje
drugdje?
Pripovijedala je Bluetti: »Pariške male sestre vrlo su drage;
kakva snaga, kakav d u h ! Imala sam utisak da prstom dotičem
savršenost. Cijela ustanova divno je organizirana; zatim vrlo su in­
teligentne, kao sve Francuskinje, brza pronicava pogleda! Izjavi­
le su da njihov red nije za m e n e . . . zanijemila s a m ! Don Giorgio
(njezin ispovjednik u Milanu) misli, budući sam tamo našla za­
tvorena vrata, da je to možda znak da moram poći Alisi.«
50
Gospođa F e r r a r i o , smirenija negoli ja, umirila me je ničim
n e g o samo svojim smiješkom i š u t n j o m . Grofica Agliardi bila
je uzela d r u g u odgojiteljicu. Božjom P r o v i d n o š ć u pružilo se
mjesto u M i l a n u ( g u v e r n a n t a j e d n e 18-godišnje djevojke). Ni­
s a m baš t a k o lako ostavila groficu Agliardi i njezinu obitelj.
O n a mi je bila t a k o , t a k o dobra, k a o i njezina sestra, grofica
B o r r o m e o , koja mi je pružila gostoprimstvo više nego j e d a n
p u t , k a d s a m m o r a l a provesti n o ć u Milanu. Bilo je kod njih
toliko nježne pažnje koju s a m j e d v a zapažala, j e r s a m toliko
bila zamišljena u s a m u sebe. T a k o mi je Marija-Lujza, m a l a
grofica od 12 ili 13 godina, p r e p u s t i l a svoju sobu da bih
bila posve blizu svoje prijateljice H e r m i n e , njezine odgojitelji­
ce. Nije li, da me lijepo smjeste, p o r e d a l a sve svoje plišaste
životinjice koje su me gledale svojim u k o č e n i m o č i m a ! Na
noćnom stoliću oltar p u n m a l i h svijećnjaka koji su veselo
p l a m s a l i . . . ! K a k o da ih z a b o r a v i m ! N i s a m zbog njihovog ug­
lednog naslova toliko zavoljela te dvije obitelji, nego zbog os"o-
bina prelijepih, svijetlih duša koje s a m tu susrela. V e o m a bi
mi d r a g o bilo, k a d p r o đ e t e Italijom, da im ponesete moj poz­
d r a v iz Svete Zemlje, s mojim z a h v a l n i m sjećanjem. Oni su
v r l o pobožni, cijenit ć e . . .
O č e ! B u d e li me Gospodin uzeo k sebi, pa a k o bi v a m bilo
moguće, biste li bili ljubazni pa im saopćili da ih n i s a m za­
boravila, ostvarujući uvijek sve dubljom radošću jedinstvo s
njihovim d u š a m a u istoj vjeri, i s t o m zajedništvu i istoj služ­
bi? H v a l a !
Načinila s a m popis svih s a m o s t a n a koje su mi naznačili
(duga stranica) i r e k l a s a m G o s p o d i n u da ću d r ž a t i z n a k o m
njegove volje da o t p u t u j e m k sestri, a k o se popis iscrpi, a da
m e nijedan s a m o s t a n n e p r i m i .
14
Jednog dana Lujza je bila vrlo uvrijeđena nepopustljivošću
majke Reggio pa ju je naglo ostavila, ogorčena. Izašavši iz Cena-
kula, ušla je u tramvaj da se vrati kući, sva uzbuđena. Sišavši iz
tramvaja ugledala je na tržnici cvjećarnice; kupi najljepšu kitu
bijelih ruža, što ih je mogla naći, smjesta ode natrag i donese ih
majci Reggio. Sutradan kod Svete Pričesti čula je u duši ove ri­
ječi: »Zajedno ćemo nešto učiniti, ti sama ne možeš ništa.«
Gospođa Ferrario, njezina krsna kuma, bila je uravnotežena
osoba i izvanredno ljubazna. Udovica i majka obitelji, bila je pred­
sjednica Katoličkih žena u Milanu. Premda je vrlo zauzeta, bila je
na uslugu svima koji su se njoj utjecali. Ona će biti dana za prim-
;er sestri Mariji od Trojstva (vidi br. 55).
51
 J e d n o p o p o d n e k a d je sunce nemilo pržilo, n a k o n dugog
h o d a n j a daleko izvan B e r g a m a došla sam do j e d n e s i r o m a š n e
male kuće sestara franjevki, ne z n a m kojega tipa. Prije nego
sam t a m o i stigla, pojavila se j e d n a mala, s t a r a sestra, r u ž n a
i prljava da je bila s t r a h o t a . U lošem je narječju na m e n e po-
vikala n e k a odem što brže m o g u j e r one nikoga ne p r i m a j u .
»Dolazi v a š vlak, žurite se!« Prijeteći je podigla r u k u . . . P r v i
je p u t da sam vidjela j e d n u f r a n j e v k u ! Ne m o g u izreći k a k v a
su me čuvstva ovladala. Gotovo da bih zagrlila tu zločestu že­
nu. Bila sam sva zbunjena.
Moj me ispovjednik nije bio u p u t i o ni na j e d a n franjevač­
ki samostan, — p r e p o r u č i o mi je da se d r ž i m savjeta m a j k e
Reggio i pustio me da n a s t a v i m traženjem. U Milanu, r a n o
ujutro bih se i z m a k l a iz kuće da stignem na p r v u svetu Misu
i k a k o je djevojka dosta k a s n o ustajala, i m a l a s a m v r e m e n a
obići ovu ili onu a d r e s u prije nego joj se p r i d r u ž i m za do­
ručak. Nisam i m a l a uspjeha. J o š samo dvije adrese. »Dobar
Pastir« u Milanu, gdje me redovnica, što me primila, p r i v u č e
svojom suzdržljivošću i d o s t o j a n s t v e n i m i ljubaznim d r ž a n j e m
— ali t r e b a o je veliki m i r a z ! I poslije p o d n e posljednja ad­
resa, j e d a n m a l i s a m o s t a n E g i p a t s k i h franjevki misionarki,
stisnut uz s t a r u kartuziju. Tu me je p r i m i l a smiješeći se jed­
na m a l a časna majka, kao da me je čekala. Bilo je sve kao u
priči. 1 5
Ulazak je o d r e đ e n za 15. listopada. Sa zajednicom sam iz-
molila Križni p u t . Prije p o v r a t k a ušla sam istog d a n a u jed­
nu d r u g u crkvu i p l a k a l a . Na stolu mi je u p r a v o stigao peti i
posljednji brzojav moje s e s t r e : mjesto mi je rezervirano na
15
U obitelji gdje se t a d a iLujza nalazila, p o s a o je bio lagan.
P i š e Bluetti: »Mala s kojom se moram baviti veća je od mene, za
nekoliko dana i m a t će 18 godina. Vrlo je ljubazna, s njome nikakve
brige ni m u k e ; nikad mi položaj nije bio ugodniji!« U istom tom
pismu od 12. lipnja 1929. nastavlja: »... došlo je do čarobnog rje­
šenja, dobro slušaj i pomozi mi zahvaliti Isusu, reći m u : H v a l a ! 15.
listopada u ć i ću k a o postulantica kod sestara franjevski — Egipat­
skih misionarki. S v e se riješilo s a m o od sebe, ne z n a m zašto, u
zadnjem času, upravo kad s a m htjela otputovati u Ameriku, budu­
ći da mi B o g nije poslao nikakva drugog odgovora o s i m Alisina
brzojava. Odgovorila sam Alisi da ću doći uz uvjet da se vratim
prije .15. listopada, i mislim, ako se ona ne bi s t i m e složila da
idem za t a k o kratko vrijeme, da će mi sutradan brzojaviti. Eto,
gdje smo sada.«
52
p a r o b r o d u , »da me obraduju«, izabrali su tadanji najveći b r o d ;
sjajan ček stavljao mi je u r u k e toliko novaca, koliko n i k a d a
nisam imala. O n a je bila bolesna i p o t r e b n a joj je m o j a p o ­
moć. N i s a m pošla. Toliko je m o j a bol bila g o r k a da me je
srce fizički boljelo. S a d a više ne bih t a k o učinila. Gospodin
mi je dao razumjeti da v r h u n a r a v n i m sredstvima ž r t v e i m o ­
litve t r e b a p r i d o d a t i veliku b u d n o s t da ne bismo zanemarili
naravna sredstva koja duše čine bolje raspoloženima da t r a ž e
milost i da je p r i m e .
Z a t i m od t a t e stiže pismo p u n o r a d o s t i : on i m a m a došli
bi s mojim b r a t o m A l e k s a n d r o m i njegovom ž e n o m slijede­
će godine u svibnju u Švicarskoj provesti godišnje p r a z n i k e .
Moji bi roditelji ostali oko tri mjeseca: plovili bi uz istočnu
obalu i iskrcali bi se u Đenovi, t a k o da mi se m o g u pridružiti
u Italiji. N a r a v n o mi ćemo p r a z n i k e provesti zajedno, m e đ u
našim rođacima u Švicarskoj.
Ipak s a m ušla u samostan. I m a l a bih v r e m e n a sve ih u
m i r u vidjeti prije m o g a ulaska. U duši sam znala da m o r a m
biti u s a m o s t a n u k a d dođu. To je bio moj način da im ka­
žem da je u Crkvi istina. A ipak nisam m o g l a : j e d a n mje­
sec prije njihova dolaska odbijena sam, j e r sam bila bolesna.
Majke su bile vrlo, vrlo d o b r e p r e m a meni i njegovale me više
tjedana (do k o n c a svibnja) da bi se oporavila i čekala da pro­
đe moja obitelj. Te zime sam proživjela t e š k u krizu što je r i ­
ječima ne mogu izreći. U tijelu mi je bila s a m a p a t n j a u s p r ­
kos dobroti časnih majki. K u ć a bijaše vlažna u tolikoj mjeri
da su rupčići u noćnom o r m a r i ć u popijesnivili, a isto t a k o pli-
jesan je p r e k r i o i stvari. Liječnik, koji me je pregledao prije
ulaska, r e k a o mi je da m o g u ući, ali razborito bi bilo t e k u
proljeće, zbog vlažnih zidova za koje je on znao. »Ući prije
zime, bilo bi iskušavati Boga,« r e k a o je. B a š to mi je dalo
h r a b r o s t i da u đ e m točno 15. Hstopada. Gledajte, oče, ništa
v a m ne skrivam. Mislila s a m : »Neću života imati još zadugo,
p r i k a z a t ću ga za obraćenje svojih.« Moj ispovjednik mi je
na to r e k a o : »Misli se da je l a k a s t v a r umrijeti, to je vrlo
teško.« D u b o k a m u d r o s t . Moji su grijesi u z r o k o m da me Gos­
podin nije htio. P e t n a e s t d a n a n a k o n dolaska bacila s a m krv,
ne baš mnogo, mogla sam sakriti. S a m o sam molila snage da
toliko poživim da m o g n e m postati novakinja. 1 6
53

S A d v e n t o m su započele d u š e v n e m u k e : divlja p o b u n a .
Preklinjala sam n e k a me o t p u s t e . K a d su mi rekli da sam
odbijena, naglo me je sva p o b u n a ostavila, kao da je nešto
izašlo iz m e n e . S a m a od sebe ne bih otišla, radije bih u m r l a . 1 7
Liječnik je riješio p i t a n j e j e r s a m noću kašljala i čuli su
m e . Časna majka, provincijalka 14 kuća, bistra i prije Svega
vjerna svojoj dužnosti, r e k l a mi je da me Gospodin ne bi htio
j e r sam previše v e z a n a uz svoju obitelj. »Nisam n i k a d a vid­
jela toliko se boriti kao vas.« Z a t i m obraćajući se učiteljici no­
v a k i n j a : »Ah, to je bilo zvanje!« »To je bilo!« I m a l a sam sa-
16
S obzirom na nju samu, ili s obzirom na njezinu obitelj, mo­
ra se priznati da njezina odluka nije bila razborita, gledano ljud­
ski, pa niti milosrdna. Ipak ljubav je poticala Lujzu da radi tako:
ljubav prema Gospodinu. Njemu za ljubav s v e ostaviti, pa i lju­
bav prema svojima, da svojom žrtvom isprosi za njih milost prave
vjere. Koliko je istinita riječ njezinog duhovnog vođe: ne odluču­
jemo s a m i o času svoje smrti! Lujza još ima prevaliti d u g p u t dok
ne nauči prepustiti se Bogu da je On vodi.
Njezina molitva i žrtva sigurno su postigli rasvjetljenje njezi­
nim rođacima. (Ponešto su shvatili s m i s a o njezina čina. Iako joj
nisu odobrili odluku, prihvaćaju v e ć toga časa da ona ide vlasti­
tim svojim putem. U njihovu je držanju neko duboko poštovanje
i dapače stanovito divljenje.
Lujza !16. listopada pripovijeda <o s v o m dolasku u zajednicu
Mesocoo: »Dakle, došla sam jučer uveče, -oko 7 sati, bila je v e ć noć.
Pratila me moja kuma, gospođa Ferrario. Više me nisu čekali;
sva su vrata bila zatvorena, zabravljena. Dosta s m o dugo čekale
u m a l o m dvorištu; činilo se k a o da me neće. Konačno se otvorio
jedan prozor, čulo se nerazumljivo mrmljanje u milanskom nar­
ječju, zatim s m o ponovno čekale. Jeka, ponovno otvaranje prozora
u dva navrata, tada konačno svjetlo i štropot iza vrata koja su
otvorili. Ma š t o se to govori o nekoj otmici djevojaka za samos­
tan! Radije bih za s e b e rekla: morala s a m jurišati na tvrđavu da
mogu ući.«
17
Ipak g o t o v o ništa ne daje naslutiti grofici Agliardi, u pismu
od 15. prosinca 3. nedjelje A d v e n t a : »Već su dva mjeseca kako
sam o v a m o došla. To je jedan m i r a n samostan, jednostavan, jed­
nostavan. Tu se živi u sjeni, u siromaštvu, u zadovoljstvu.' Čini
mi se da je dobri B o g dao da padnem u ovaj kutak načinjen za
mene! Sretna s a m što s a m u jednoj franjevačkoj kući, tu se dobro
moli. Moje su poteškoće i moje muke u pogledu moje obitelji, vama
to k a ž e m da me se m a l o sjetite u svojoj molitvi.«
M n o g o se kasnije sjećala Lujze sestra sakristanka u Mesocco.
Govorila je o njezinoj dobroti i hrabrosti, ali je nadodala: »Ona
nam se smilila.- Htjela bi obavljati k u ć n e materijalne poslove kao
i druge, a nije mogla, slaba i nježna, kakva je bila.«
54
mo j e d n u želju: nanovo početi. S a d a k a d me je ostavila ona
s t r a š n a u n u t r a š n j a m u k a , postala sam opet ja i mogla bih
pustiti da p r o đ e moja obitelj, a da je i ne vidim.
Ista ljubav za istoga Boga ne bi smjela razdvajati d u š e do­
bre volje, »misionarske duše,« koje r a d e za K r a l j e v s t v o Božje.
Morila me je silno nesloga t i h d u š a : t r e b a »privući« k Crkvi,
a ne sablažnjavati ih. Govorila s a m Gospodinu da ću mu slu­
žiti u svemu, k a k o god želi, ali da mi treba smirenje mojih,
da bez p o b u n e p r i m e moje zvanje, jer su oni t a k o đ e r misiona­
ri. O h ! oče, Isus mi je zaista dao tu m i l o s t : u ljubavi smo
sjedinjeni. Moji su se mnogo ljutili što sam stalno odbijala
njihove ljubazne prijedloge. Sve su mi oprostili, njihovo je
ponašanje bilo divno, p r e m d a s a m ih, k a k o su oni mislili,
»izdala«. T a t a je citirao sv. P a v l a : »Onaj koji se ne b r i n e za
svoje, gori je od nevjernika« (Tim 5, 8). Zatim, k a d sam bila
bolesna, njegovali su me, primili su me r a š i r e n i h r u k u , neiz­
recivom radošću, kad s a m izašla iz Eviana i n i s a m znala k u d a
ću. (Ipak mi je moja sestra pripovijedala da je t a t a i m a o n e ­
kih poteškoća da o d m a h n a đ e n a j e d a n p u t 50 livra šterlinga
p o t r e b n i h za moje p u t o v a n j e koje sam g o d i n a m a odbijala!)
Sada, tolerancija s poštovanjem katoličke vjere i mojih uvje­
renja. To mi je Gospodin t o k o m godina udijelio. Z a t i m i D r u ž ­
ba je tu bila.
Oprostite, oče, da sam opet zastranila. V r a ć a m se u Me­
socco gdje su me časne m a j k e p r i v r e m e n o zadržale. Nisam iš­
la u susret m o j i m roditeljima u Đ e n o v u , k a k o je to otac br­
zojavom tražio. Majka provincijala mi je odobrila: »Uno s t r a -
pazzo di meno.« ( J e d a n u m o r m a n j e ! ) Opazila s a m da ona mi­
sli da bih sebe izložila više ili m a n j e opasnosti da se udaljim
od vjere, ako se v r a t i m živjeti m e đ u p r o t e s t a n t i m a . Z a b l u d a !
N a p a s t i p r o t i v vjere došle su u s a m o s t a n u : nijedna me nije n a ­
p a d a l a dok sam se nalazila m e đ u p r o t e s t a n t i m a . Naprotiv,
budući da sam bolje vidjela naše prednosti, moja se vjera
učvrstila. Istina je da smo brižno izbjegavali svako rasprav­
ljanje, osim j e d a n p u t s b r a t o m m i s i o n a r o m o krštenju. Iz­
m e đ u p r o t e s t a n a t a i katolika postoji golem zid krivih ideja,
p r e d r a s u d a , netočnog n a u č a v a n j a j e d n i h o d r u g i m a . K a d p a d ­
ne taj zid antipatija, p r i v i d n i h suprotnosti, d u h o v i će biti više
otvoreni svjetlu istine. Mislim da ta povlastica p r i p a d a K a t o ­
ličkoj Akciji.
55
 Moj me je b r a t sa svojom ženom došao posjetiti u samos­
tan. T a t a je r e k a o da neće nikada nogom stupiti u koji sa­
mostan, čekao me je u hotelu. K a d me je vidio, srušio se na
stolicu, jecao je kao dijete. Deset je godina k a k o se n i s m o vi­
djeli. Cijeloga sam života željela da ga vidim. Uvijek s a m ga
neizmjerno ljubila. .. Dragi Bože, gdje je volja t v o j a ? 1 8
Rekla sam da me s a m o s t a n nije primio, ali n i s a m m n o g o
objašnjavala da sam se p o n o v n o razbolila. Moji su bili uv­
jereni da činim ludost što idem u s a m o s t a n !
D o b r a grofica Agliardi brzo mi je p o n u d i l a i z v a n r e d n o
d o b r o m j e s t o : tajnica i pratilica njezinoj majci, već u starijoj
dobi, princezi Gallerati-Scoti, čiji me je smiješak m n o g o priv­
lačio. Moj ispovjednik, koji je t a k o đ e r bio ispovjednik cijele
njihove obitelji, savjetovao mi je da slijedim svoje zvanje.
»Franjevke D j e t e t a Isusa« p r i m i l e bi me o d m a h čim ozdra­
vim. Ostalo mi je nešto n o v a c a i priključim se j e d n o m h o d o ­
čašću u Lourdes. A h ! L o u r d e s ! . . . Tu sam našla svetu Djevi­
cu, da, ja kao i toliki drugi. O d s a d a Ona je u mojem životu.
Z n a m da sve milosti proizlaze po njezinu zagovoru. Željela
bih n a d o k n a d i t i tolike godine k a d je n i s a m poznala i n e z n a ­
nje tolike njezine djece koja ipak uživaju njezinu m a t e r i n s k u
zaštitu!
Molila sam je da mi v r a t i zvanje i zato da me ozdravi, —
i obraćenje mojih pa koliko god me to stajalo. U čudesnoj
vodi mogla sam se tri p u t a o k u p a t i . U p r a v o prije odlaska os­
jetila sam da sam izliječena. Oče, vi ćete se n a s m i j a t i . . . ne
z n a m što se dogodilo, ali kroz t j e d a n d a n a osjećala sam se
zdravom, više ni j e d a n p u t n i s a m zakašljala! M a j k a Reggio
poslala me k j e d n o m vrijednom liječniku, v r l o savjesnom i
vještom. On je izjavio da na mojim plućima n e m a ništa, ap­
solutno ništa. » F r a n j e v k e D j e t e t a Isusa«, vrlo radosne, kažu
mi da im još t r e b a svjedočanstvo njihova liječnika. N a k o n
18
Taj dirljiv susret bio je prvih dana mjeseca svibnja 1930.
Nepopustljiva u svojim odlukama, Lujza je .odlučila da za taj posjet
neće izlaziti iz samostana. Po savjetu majke provincijale i grofice
Agliardi, koju je starješica obavijestila, pristala je da ide u hotel.
Redovnica i majka obitelji protumačile su joj. da ne m o ž e tako
strogo postupati s roditeljima: B o g sigurno nije htio da ona takvu
žrtvu nametne ni samoj sebi, a pogotovo ne da je nametne svome
ocu.
56
pregleda uozbiljio se. »Redovnički život je vrlo t v r d i nije
preporučljiv za t a k o nježan organizam. . . Njegova je sestra
u m r l a n a k o n dvije godine u s a m o s t a n u od P o h o đ e n j a . . . To
nije za mene, pluća su bolesna. Koji v a m je g l u p a n to r e k a o
da se ništa ne čuje. To je n e m o g u ć e ! « Posve j a s n o mi p r o t u ­
mači što j e : p o v r a t a k bolesti je očit. Dragi Bože, gdje je volja
tvoja? 1 9
Tih istih d a n a t a t i n o pismo. Čekaju me da zajedno s m o ­
jim b r a t o m p r o v e d e m o p r a z n i k e u brdima, m e đ u r o đ a c i m a .
»Ne boj se da će ti t k o praviti neprilike zbog tvoga obraće­
nja, ja ću biti tu da te branim.« I učinio je t a k o , odgovara­
jući umjesto mene, u d u h u d i v n e tolerancije.
Moj mi je ispovjednik r e k a o da i d e m i dobijem od t a t e
novu t e r a p i j u t u b e r k u l i n a , kao i ranije, da ozdravim i v r a t i m
se u redovnički život: »Učinite to za Isusa!«
T a t a i m a m a , a da se nisu dogovarali, dali su mi isti od­
govor: »Sve ć e m o žrtvovati za novo liječenje, ali n a m obe­
ćaj da se više nećeš vratiti u s a m o s t a n . Ako se vratiš, za n e ­
koliko mjeseci p o n o v n o ćeš se razboljeti (po mišljenju švi­
carskih liječnika koji su me njegovali).«
Rekla sam da želim ozdraviti da bih se v r a t i l a s v o m e zva­
nju. Moji su roditelji bili p r e m a m e n i vrlo dobri. T a t a se sa­
vjetovao sa specijalistom, platio s k u p u radiografiju, kupio ljet­
nu odjeću, zimski k a p u t , j e r s a m gotovo sve svoje stvari bila
razdijelila. Usprkos njihove d o b r o t e i prividnog m i r a koji je
19
Taj jednostavni opis jedina je obavijest što je i m a m o o tom
hodočašću. Za Lujzu, milost Lurda bila je prije s v e g a susret s
Djevicom Marijom i sigurnost da treba ustrajati u. tražen ju s a ­
mostana.
Može li se njezino prividno ozdravljenje protumačiti odušev­
ljenjem o n i h dana? Je li ona t i m e bila tako izmijenjena da je pro­
uzročila krivu dijagnozu prvog liječnika?
Konstatacija da se bolest vratila p o n o v n o je stavila u nesigur­
nost; barem joj otklanja novo iskustvo redovničkog života koje ne
odgovara njezinu pozivu i koje bi joj moglo p o s v e m a uništiti iona­
ko loše zdravlj e.
Ona se tada priključuje svojim roditeljima u Aubersonu. Tu
joj je potrebna »zaštita« oca i brata, jer m e đ u rodbinom i znancima
nisu svi imali istu širokogrudnost duha i isto razumijevanje za nju,
u kojoj su gledali »otpadnicu«.
Roditelji otputovaše 10. rujna u Afriku. U zadnji čas, posredo­
vanjem prijateljice Bluette, otvaraju se za Lujzu jedna vrata: D o m
Sveta Agneza u La Chaux-de-Fonds.
57
vladao m e đ u n a m a (brižno smo izbjegavali svaku r a s p r a v u o
vjeri), nismo zajedno proveli ni deset m i n u t a sreće. I z m e đ u
nas je zjapio ponor. T r e b a m n o g o m e đ u s o b n e ljubavi da se taj
ponor ispuni. Oh! D r a g i Bože! Tu si n a m ljubav Ti d a o !
KOD Š K O L S K I H SESTARA
Roditelji su otputovali. J o š n i s a m znala što bih učinila jer
n i s a m bila u s t a n j u da počnem raditi. Moj b r a t , koji se uvijek
odrešito zauzimao za mene, uzet će me k sebi, i t a t a će mu sla­
ti novac. M e đ u t i m piše mi prijateljica B l u e t t e da ima t a m o n a ­
s u p r o t katoličkoj crkvi j e d a n d o m s kapelicom u kući gdje
p r i m a j u za u m j e r e n u cijenu goste (120 f r a n a k a mjesečno). Tu
bih imala odmor, gorski zrak, blizinu crkve.
T a t a p r i h v a t i : slati će mjesečno 100 franaka, za ostatak ja
ću davati p o d u k u . T a k o sam n a i m e odlučila. Ali prije odlas­
ka t a t a je r e k a o mojem b r a t u n e k a mi isporuči da je n e p o ­
t r e b n o tražiti satove p o d u k e , on će mi slati svakog mjeseca
150 f r a n a k a . T a k o je radio i d a v a o još i više, j e r s a m mogla
podmiriti t r o š k o v e za t e r a p i j u t u b e r k u l i n o m (injekcije) goto­
vo kroz dvije godine, zatim t r o š k o v e moga studija na višoj
školi. T a m o mi je Gospodin p r i p r a v i o u isto v r i j e m e postulat,
novicijat u Družbi i čuveno liječenje koje me imalo ozdraviti.
Istodobno mogla sam p o h a đ a t i kroz dvije godine sva p r e d a v a ­
nja bez izuzetaka na višoj školi da postignem diplomu učite­
ljice u d r ž a v n i m školama. 2 0
Nisam baš željela svjedodžbu učiteljice; željela sam samo
samostan.
U kući kapelica sa svetim S a k r a m e n t o m ! B u d u ć i da je Dom
blizu crkve, u n j e m u se sastajala j e d n a s k u p i n a djevojaka. Ni­
sam tražila k l j u č toj zagonetki.
20
Družba kćeri Srca Marijina redovnička je kongregacija koju
je osnovala za vrijeme francuske revolucije Marie Adelaide de
Cice s ocem isusovcem Pierre de la Cloriviere. Budući da je o s ­
novana u vrijeme progonstva, a da bi mogla djelovati u s v i m sre­
dinama, članovi Družbe ostaju u građanskom odijelu. Članice ži­
ve same, ili u m a l i m zajednicama, da j a v n o ne upadaju u oči da
su redovnice.
58
R a d o s n a s a m što sam se tu još više približila jednoj Blu-
ettinoj prijateljici koja me je privlačila: Cécile C h â t e l a i n . Vr­
lo sam je zavoljela. Ona će postati mojom učiteljicom u novi­
cijatu. N a k o n nekoliko mjeseci j e d n o s t a v n o mi je govorila o
Družbi i u p i t a l a me ne bih li se k njima pridružila. N i k a k v a
želja, b a š n i k a k v a za t a k a v način redovničkog života. Ali Don
Giorgio iz Milana napisa mi da on misli da me je Gospodin
doveo t a m o gdje me On hoće i j a s n o očituje svoju volju. Don
Giorgio je i otprije poznavao D r u ž b u i vrlo je cijenio. To me
dotuče. Ali Cécile Châtelain, kojoj sam se vrlo divila, izvor
i svjetlo, pomogla mi je.
22. veljače 1931. primljena s a m za p o s t u l a n t i c u u N e u c h â -
telu, u sjedištu naše poglavarice. Cécile C h â t e l a i n bila je asi­
stentica i učiteljica novakinja u La C h a u x - d e - F o n d s . Bilo n a s
je dvije novakinje, za n e k o vrijeme i t r i . O n a mi je dala re­
dovničku izgradnju istinski vrijednu, j e r je bila živahna, od­
lučna i m a t e r i n s k a u n a d z i r a n j u . Vrlo joj m n o g o d u g u j e m . 2 1
Moja ali v r l o velika ž r t v a bila je odreći se zatvorenog sa­
m o s t a n s k o g života. Trebalo ju je n e p r e s t a n o obnavljati. Bila
je ublažena radošću mojih roditelja. Pisala sam im da se od­
ričem s a m o s t a n a da bih služila u svijetu G o s p o d i n u radeći u
župskim školama kojima h i t n o t r e b a j u učiteljice. I za župske
škole tražila se d r ž a v n a diploma, a ja je n i s a m i m a l a jer sam,
kao dijete, polazila p r i v a t n u p r o t e s t a n t s k u školu, srednju ško­
lu koja mi je dala p r i v a t n u d i p l o m u ! O h ! r a d o s t i ! Moji su r o ­
ditelji zahvaljivali Bogu, kao da su p o n o v n o našli svoje dije­
t e . T a t a mi je pisao da će p l a t i t i troškove za studij na višoj
učiteljskoj školi, a m a j k a mi je r e k l a da je Gospodin na m e n e
primijenio riječi svoje zadnje m o l i t v e : »Ne molim te da ih uz-
21
Lujzi se taj boravak pričinjavao k a o zaokret od puta u za­
tvoreni samostan, ali Don Giorgio je pravo vidio misleći da je za
nju taj. susret providencijalan. Sigurno je da je Lujza mnogo pri­
mila od Družbe, a osobito od učiteljice novakinja u La Chaux-de-
-Fonds. Bilo je zaista potrebno novoj obraćenici da bude uvedena
u život Crkve. Tu je u zemlji dijaspore našla osobe sposobne da
je razumiju i da joj pomognu. I njezina drugarica u novicijatu
bila je obraćenica.
Ipak je taj boravak bio za nju s a m o jedna etapa. Tako dugo
dok ne bi s v e dala Gospodinu u životu zatvorenog samostana, Luj­
za ne bi našla mir duše.
59

m e š sa svijeta, nego da ih sačuvaš od Zloga« (Iv 17,15). Te su
riječi na početku Konstitucija...
U N e u c h a t e l u k a o i u La C h a u x - d e - F o n d s u p r i m i l i su me
v e o m a d o b r o s t i v o . D u b o k o s a m zavoljela D r u ž b u . Osvojila m e
njezina misija u svijetu, to je bila j e d n a od najvećih želja
moga srca. T a k o s k r i v e n a i t a k o d u b o k a p o v e z a n o s t s blaže­
n o m Djevicom, osnovica svega njezina djelovanja, j e s t neiz­
m j e r n o blago. Oče, m n o g o d u g u j e m D r u ž b i . N i s a m požalila ni
jednu m i n u t u d a sam išla t i m p u t e m . Z a p u t i l a sam s e t i m
p u t e m odričući se k o n a č n o bez opoziva, zauvijek, s a m o s t a n ­
skog života. To je bila volja Božja i ta je ista volja, u j e d a n
m a h , n a r a v n o , s mojom slobodnom inicijativom, sve promije­
nila.
26. kolovoza 1931. bio> je o b r e d m o g a »obećanja«. Nije mi
bilo d o p u š t e n o p r i k a z a t i svoj život za obraćenje mojih, ali
P r e s v e t i S a k r a m e n a t d a j e mi u toj s t v a r i rasvjetljenje.
Dakle, iz poslušnosti dvije g o d i n e studija na višoj učitelj­
skoj školi, da z a t i m p r e u z m e m j e d a n r a z r e d u N e u c h a t e l u u
školi koju j e vodila D r u ž b a . Z u p a j e sagradila j e d n u m a l u p o ­
sve m o d e r n u školu u kojoj su učiteljice mogle s t a n o v a t i , d r a ­
gulj š k o l a . . . Kroz t o v r i j e m e t e r a p i j a t u b e r k u l i n a postigla j e
p o t p u n o ozdravljenje. N o v a c što mi ga je o t a c slao bio je d o ­
voljan za osobne t r o š k o v e , p u t o v a n j e na godišnje d u h o v n e
vježbe, liječnike, studije itd. Ali g o t o v o dvije godine, t a k o m i s ­
lim, ne sjećam se više, n i s a m plaćala p e n s i o n u d o m u , j e r sam
bila član obitelji; to sam žalila k a d sam ih ostavljala.
Koliko me je stajala mojoj p l a h o s t i i m o m e p o n o s u učitelj­
ska škola, jedini dobri Bog je vidio, n e k a b u d e blagoslovljen.
Vrijeme milosti. Otišla sam u N e u c h a t e l s u v j e r e n j e m da n a m
preostaje s a m o j e d n o b l a g o : i m a t i povlasticu da se ž r t v u j e m o
22
za Isusa.
22
K a o studentica Lujza je po dobi bila najstarija i jedina katoli-
kinja. J e d a n se profesor j a v n o priznavao bezbošcem i nije propuš­
tao ni jednu prigodu a da se ne naruga kršćanskom vjerovanju.
Jednog dana obori se na Kristovo božanstvo. Lujza zatraži riječ.
Vrlo m i r n o i v r l o uljudno, jasno i bistro, prema S v e t o m P i s m u
dokaže Spasiteljevo božanstvo. Događaj bi dojavljen gradskim pa­
storima. Slijedeće s u b o t e izašao je u župskom »Nedjeljnom listu«
članak u kojem se žali na nedostatak hrabrih studenata pa ovako
zaključuje: »Čast mladoj katolikinji koja je znala obraniti Kristovo
božanstvo.«
60
S a d a sloga v l a d a m e d u m o j i m a . T o m e j e p r i d o n i j e l a Cecile
C h a t e l a i n svojim m o l i t v a m a i svojim uplivom.
Moja sestra u Africi izgubila je m u ž a . Ta s m r t t o l i k o na n j u
djeluje da ono m a l o novca kojim raspolaže ž r t v u j e da ljeti
1933. posjeti svoje m a l e sestre da bi n a š l a u t j e h e u iskrenoj
ljubavi koja n a s je sjedinjivala. S e s t r a je Alisa stigla na p r a z ­
n i k e iz A m e r i k e , s m u ž e m i sa svoje dvoje dječice. S e s t r a Eli­
z a b e t a p o v e l a je d r u g u od svoje t r i m a l e kćeri, J a k o b i n u , u
dobi od četiri i pol godine. Sva bolesna došla je 14. lipnja 1933.
Ali, k o l i k e li r a d o s t i ! Ta n i s m o se vidjele cijelih t r i n a e s t godi­
n a . Bilo je to za m e n e izvor m n o g i h t a j n i h žrtava, j e r više
n i s a m p r i p a d a l a sebi. P r o v e l i smo zajedno sa s e s t r o m Alisom
g o t o v o . . . mjeseci p r a z n i k a . 2 3
3. travnja 1933. Lujza je primila diplomu na višoj učiteljskoj
školi.
23
Brojka manjka u rukopisu. Znamo da je njezina sestra Ali­
sa otputovala 1. rujna u Ameriku. Starija sestra Elizabeta, da bi
se oporavila, ostat će kraj nje u N e u c h a t e l u s v e do m j e s e c a ožujka
1934.
Za to vrijeme naš najglavniji izvor obavijesti — Lujzina p i s ­
ma — vrlo je oskudan. Veoma zauzeta poslom, m a l o je pisala. U o s ­
talom njezine su je s e s t r e posjećivale a i najbolje prijateljice p o s v e
su joj blizu. S r e ć o m i m a m o prvorazredno svjedočanstvo koje je
napisala njezina sudrugarica u novicijatu u La Chaux-de-Fonds
i u školi u Neuchatelu. Te uspomene bolje negoli dopisivanje po­
kazuju n a m k a k o se Lujza kretala u svojoj okolini. »Prvi puta
susrest ću Lujzu u La Chaux-de-Fondsu. P o s v e sitna, brzo je ho­
dala s i t n i m koracima po onoj maloj, tihoj kući, kao da traži da
n e k o m e učini uslugu. I k a d n a s je gledala, i m a l e s m o osjećaj kao
da je to pogled s drugog svijeta koji prodire duboko u dušu. P r i ­
jazna, s a m a blagost, kakvu n i s a m v i š e nikad s u s r e l a . . . , pažljiva
prema bližnjemu i k a o da želi izčeznuti pred drugima, t a k v o m mi
je Lujza izgledala k o d našeg p r v o g susreta.«
Z a t i m u N e u c h a t e l u : »Dublje poznavanje Lujze omogućilo mi
je otkriti njezinu inteligenciju, začudnu pronicavost na području
psihologije — njezin rukopis to dokazuje — intuitivnu inteligen­
ciju, o p ć u obrazovanost koju je iz čednosti nastojala sakriti, izvan­
rednu umjetničku nadarenost — ona je osjećala i razumjela glaz­
bu; sastavljala je prekrasne pjesme, b o g a t e nadahnućem, bila je
duhovita, ali nikad podrugljiva.«
» t e k s a m u travnju 1946. saznala za smrt sestre Marije
od Trojstva. N i s a m p o d utjecajem njezinoga životopisa i njezinih
'Zapisaka' da bih govorila — i p o s v e jednako godinama — ovim
j e d n o s t a v n i m izrazima: 'Za m e n e je gospođica J a q u e s portret pra­
ve svetosti'. A kad bi me upitali: 'Pa što je ona učinila?' uvijek
51
 Z a t i m me p o n o v n o zarobila moja d u ž n o s t u N e u c h a t e l u .
Bolest je zapriječila E l i z a b e t u da se v r a t i kući u Afriku, i
smjestila se u n a š »obiteljski dom« u N e u c h a t e l u . ; službu prije isteka trogodišta. Uvijek čežnja za z a t v o r e n i m sa­
Molila sam G o s p o d i n a d a m i pošalje n e k u p r i l i k u d a m u
d o k a ž e m da Ga ljubim više nego svoje, u n a k n a d u za k u k a v i ­
čluk u Mesocco. P o s l a o mi je p r i g o d u . S v e sam p r i k a z a l a za
obraćenje svoje sestre. V r i j e m e kušnje.
S a d a sam r a z u m j e l a k a k o j e v a ž n o izbjegavati d a bismo
d r u g i m a prouzročili trpljenje koje se može izbjeći; n a d a s v e
je v a ž n o širiti ljubav.
bih ovako odgovorila: 'Nikad je nisam čula izustiti ijednu riječ
protiv ljubavi.'
»Makar je njezino zdravlje bilo slabo, htjela je obavljati tje­
l e s n u pokoru. K a k o nije dobila dopuštenje da se odreče m a s l a c a
za doručak, stavila bi cio k o m a d u vruću k a v u koju bi u tren p o ­
pila, a da nije ni trepnula, zatim je jela suhi kruh.«
»Bila je toliko mršava da je morala više od drugih sestara o s ­
jećati studen. Nikad se nijednom nije tužila, a ipak su joj ruke
bile pomodrile i pune ozebina, i vidjelo se da d r h ć e . . . Njezina joj
je obitelj nabavila krzneni kaput; nosi ga za vrijeme velike z i m ­
s k e studeni, ali je Lujza zbog toga m n o g o trpjela. Neizostavno je
duhovito govorila: 'Ja sam siromah u krznenom kaputu.'
»Svi s m o stavljali na kušnju njezinu strpljivost... Nije poka­
zivala ogorčenje zbog poniženja kojima je n i s u štedjeli, uvjerena
da drugi imaju p r a v o . . . Bili s m o razoružani pred t a k v o m zaboravi
same s e b e i tolike poniznosti.«
»Kad s m o je gledali kako moli, u n a m a je pobuđivala p o š t o v a ­
nje. Uspravna, nepomična, sklopljenih ruku, jedva se doticala na­
slona; osjećalo se da je ta duša uistinu u razgovoru s B o g o m
ili u dubokom divljenju. N i s a m n i k a d a susrela osobu, pred kojom
bih k a o pred njom imala osjećaj da se n a l a z i m u nazočnosti mi­
sterija koji treba poštivati.«
U N e u c h a t e l u radila je, dakle, u školi. Njezina sudrugarica,
učiteljica k a o i ona, nastavlja: »Zbog njezine v e l i k e blagosti bio
joj je težak povjereni p o s a o koji je i za druge p u n zapreka. Treba
reći, Lujza je imala p u n o m u k e da održava stegu. Ona nije bila
građena za aktivni život, da vodi grupu djece više ili manje od­
gojene. Lujza bi sigurno v e o m a lijepo uspijevala u obiteljima,
gdje je bila odgojiteljica, ali ne u školi. Razlog jednostavan: to
nije bilo njezino mjesto.«
I župnik je govorio o Lujzinim poteškoćama da upravlja ra­
zredom. N e š t o je bilo u njoj što ju je priječilo da se n a m e t n e dru­
gima, da zapovijeda. Bila je očita njezina dobra volja, izvrsna n a ­
čela, ali za o s o b n e susrete ili m a l e grupe.
62
Odbijena za p r v e zavjete, odloženi su za šest mjeseci. Ima
k u ć n i h p o t e š k o ć a : n a š a poglavarica, bolesna, m o r a n a p u s t i t i
m o s t a n o m . O t o m o t v o r e n o g o v o r i m svojoj poglavarici i jed­
noj majci, asistentici m a j k e generalice, koja je n e d a v n o doš­
la da p r i v r e m e n o u p r a v l j a kućom, pa je sa s v a k o m od n a s n a ­
pose r a z g o v a r a l a . J e d n a s v e t i c a !
Ali n i s a m imala n i k a k v e obavijesti, n i k a k v e mogućnosti da
se obratim na neki samostan. Odbacila sam, dakle, tu želju kao
neku n a p a s t i izjavila da ću ostati. Majka P. ( m a j k a asisten­
tica) brzo odredi m o j p r e m j e š t a j u Reims: jedna je prijatelji­
ca iz R e i m s a došla u N e u c h a t e l p r e u z e t i moj r a z r e d za j e d n u
godinu. U R e i m s u je velika k u ć a , z a t v o r e n a kao s a m o s t a n . 2 i -
Iz tog razdoblja i m a m o o v e Lujzine odluke:
Isus! Odgoj!
1. Izvršiti ono š t o kažem.
Kad odustanem od onoga što sam rekla, treba razjasniti, uko­
liko je moguće, zašto.
2. Zapovjediti, dati savjet ili uputu s a m o jedan put, najviše
dva puta.
3. Suzdržljivost u govoru.
Šutnja. Primjer, primjer, primjer.
4. Nijednu riječ (osim kad je n u ž n o razjasniti) koja bi mogla
poniziti nekoga pred drugima koji me slušaju. Nijednu laskavu
riječ. Ali vidjeti ljepotu i drugima je otkriti.
Nijednu riječ koja bi bila m e n i u korist. Šutjeti o samoj sebi.
Ne postojim više. S a m o Isus traži da se objavi mojim posredova­
njem.
5. N i k a d prigovarati. N i k a d spominjati učinjeno dobro djelo.
Ono je darovano Bogu.
Kod kažnjavanja, koliko mogu, što manje riječi. Dati osjetiti
neodobravanje.
U k o l i k o je to moguće, da ja ispravim.
Misliti na sud Gospodinov: »Idi i ne griješi više!«
6. Sloboda, koliko se najviše m o ž e dopustiti, da bi se tako raz­
vila velikodušnost i bolje se ostvarivala.
7. Razviti smisao neovisnosti i osobne odgovornosti.
8. Naučiti čuvati slobodnim svoje srce, svoju volju, sebe imati
u vlasti da bih se mogla darivati, a ne dopustiti da nas drugi za­
robe.
9. Dati prednost o n o m e što potkrepljuje osobni život, želju za
savršenstvom, samoću s Bogom.
63
vot strogo p r e m a pravilima. N i s a m n i k a d poželjela da iza­
đem, radila sam k u ć n e poslove: sabranost, šutnja, m o l i t v a :
vrijeme milosti.
Moji su zavjeti po drugi p u t a odgođeni za šest mjeseci zbog
n a p a s t i da bih išla k l a r i s a m a .
Dragi Bože, gdje je volja tvoja? N e m a m više snage. Šalju
me za p e t n a e s t d a n a na o d m o r na selo kod m a j k e P. P e t n a e s t
d a n a raja. Z a t i m k o n a č n o 3. veljače 1935. moji prvi zavjeti.
Ja sam ih učinila zauvijek, zauvijek u ovoj Družbi. F o r m u l a
zavjeta glasi: »za j e d n u godinu«.
Ne d o p u š t a mi se p r i k a z a t i život z a , m o j e . Msgr. P a u l o t ,
u p i t a n za savjet, veli mi da se m o g u p r i k a z a t i k a o žrtva po
volji Božjoj, da izmolim spasenje, ali ne obraćenje mojih, i ne
tražiti da u m r e m .
»Oni se m o g u spasiti i u svojoj vjeri, samo je važno da se
spase.
»Prikažite se da Bog ostvari ono što zna da je bolje.«
O h ! od svega s r c a !
Msgr. P a u l o t mi je govorio v e o m a dobrostivo p r e p o r u č u ­
jući da se zahvalim Bogu što mi je dao t a k o k r š ć a n s k e rodi­
telje. (Čitao je n e k a njihova pisma). M e đ u t i m u duši s a m uz­
nemirena :
»Ja sam im prouzročila toliko p a t n j e !
A nije bilo p o t r e b n o ! «
J o š n i s a m posvema shvatila što je mislio Msgr. P a u l o t :
istina je u Crkvi, važno je da istina b u d e u p o z n a t a . Vrijedno je
žrtvovati svoj život za t o . 2 4
24
Zabliještena Euharistijom, Lujza nije shvaćala da može biti
»spasenja« izvan punine privilegiranog susreta s Gospođinom.
U s v o m bi oduševljenju htjela da je cijela njezina obitelj sli­
jedi u Crkvu i da joj se s v e prijateljice pridruže u samostanu.
. Mudro joj svećenik svraća pažnju na tajnu Božjeg poziva i raz­
ličite putove ikojima d u š e idu. A k o je zaista istina u Crkvi i ako
je vrijedno žrtvovati svoj život da ta istina bude upoznata — to
je uvjerenje »mučenika« spremna proliti svoju krv u potvrdu svje­
dočanstva — stvarno, to poznavanje te istine ne postizava se s a ­
m i m razumom. Ona pretpostavlja unutrašnje prosvjetljenje miloš-
ću, poklonjeni dar Božji. Da se osigura vječna sreća onima koje
ljubimo, važno je podržati njihovu vjernost primljenom svjetlu
sve do zadnjeg susreta s Bogom. S t o se tiče pojedinosti na putu,
64
P o v r a t a k u Neuch&tel nakon g o d i n e dana. U mojoj duši sve
pjeva. I m a m r a z r e d posve m a l e n i h , dječji razred, samo veselje,
pjesme, n e v i n e d u š e koje se svakog j u t r a o t v a r a j u istini k r š ­
ćanskog n a u k a . U N e u c h a t e l u sve je bilo dobro. N o v a poglava­
rica, t e k i m e n o v a n a , v r l o m l a d a i fina, čiji me se p r i m j e r šut­
nje, blagosti, u m r t v e n o s t i i čednosti v r l o dojmio. K u ć n i pos­
lovi a s n j i m a nepovoljna k l i m a odnijeli su mi sve suvišno:
toga ljeta j e d v a sam i m a l a 40 k g ! K r i v n j a nije bila na mojoj
poglavarici u Neuchatelu, bijaše to posljedica b o r a v k a u Re-
imsu, k a d li j e d n o g a lijepog d a n a u listopadu p o n o v n o bacih
krv. Divno m e njegovahu, poslali s u m e n a n e k o l i k o t j e d a n a
u La C h a u x - d e - F o n d s , iako slučaj nije bio težak. Z a t i m pov­
r a t a k u N e u c h a t e l , gdje me nastaviše lijepo njegovati i iska­
zivali su mi dirljivu pažnju. Gotovo sam p r o v o d i l a u g o d a n
život. Posao mi se t a k o đ e r sviđao, ali k a k a v slom prije n e g o
ću obnoviti godišnje zavjete 3. veljače 1936. Činilo mi se da
v a r a m B o g a : »Nisam t e n a t o pozvao.« Odbila s a m n a p a s t .
Htjela s a m biti vjerna i obnovim zavjete; m i r se vraća. I evo
što se dogodilo: n a š a poglavarica bijaše odsutna. J e d n o g da­
na kod stola reče j e d n a n a š a starija sestra da se više n i č e m u
ne čudi, sve se može dogoditi. Nije li baš ona p r e d nekoliko
godina vidjela poglavaricu sestara u bolnici ovdje, vrlo cije­
njenu, da je ostavila svoju službu i otišla u k l a r i s e ! Slušala
s a m ! »Kako dakle, nije li bila v e z a n a zavjetima?« D o b r o j se­
stri ispadoše riječi k a k v e n i s a m n i k a d č u l a : »Uvijek se može
iz aktivnog r e d a preći u j e d a n stroži red.«
dalje ćemo vidjeti što je Lujza zabilježila u Zapiscima s a m o o po­
zivu na pouzdanje i predanje volji Božjoj (br. 41 i 57).
Drugi vatikanski koncil izložio je u više dokumenata katoličku
nauku o spasenju onih koji isu izvan Crkve. N a k o n što, kako je po­
n o v n o utvrdio, »Putujuća Crkva na zemlji potrebna je za spase­
nje. .. Zato se ne bi mogli spasiti oni ljudi, koji, iako im nije nepo­
znato da je Katolička Crkva od Boga ustanovljena po Isusu Kristu
kao potrebna, ipak ne bi htjeli ili u nju ući ili u njoj ostati« (Dog­
matska Konstitucija o Crkvi, .br. 14). Koncil precizira za nekršćane
»Oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo Evanđelje i njegovu Cr­
kvu, a ipak iskreno traže Boga i pod utjecajem milosti nastoje dje­
lom izvršiti njegovu volju, koju su spoznali po glasu savjesti, m o ­
gu postići vječno spasenje.« (Isto br. 16).
Na još pozitivniji n a č i n za kršćane drugih ispovijesti Koncil
priznaje da, « . . . te rastavljene Crkve i Zajednice, mada vjeruje­
mo, imaju nedostatke, nisu nipošto bez svoga značenja i težine u
misteriju spasenja.« Dekret o Ekumenizmu, br. 3).
65
 Bljesak! Biste li vjerovali, oče, u t r e n bilo mi je j a s n o što
mi je činiti, što ću učiniti. Znala sam da je to dobro i da će
uspjeti. Da i s k r s n e j e d n a tako važna odluka, čini mi se, ona
je već bila dobro p r i p r a v l j e n a zapažanjima i u n u t r a š n j i m is­
kustvom. I z n e n a d a čas je došao.
Šutnja. A m a b a š n i k o m e n i j e d n u riječ i čekala sam da mi
Bog d o đ e u pomoć, ako je to njegova volja. Ali biste li vjero­
vali, oče, za t i h nekoliko d a n a v r a t i l a s a m izgubljene kilogra­
me i ojačala: htjela sam. J e d n u n a š u sestru, koja n a s je osta­
vila, veoma je pomogao svećenik Z u n d e l iz Neuchatela, čije
sam knjige p o z n a v a l a i glas o njegovoj svetosti, koja je bila
p r e d m e t ogovaranja. K a t k a d se l . a v r a ć a o u N e u c h a t e l svojim
dobrim roditeljima. Naša prijašnja poglavarica, koja n a s je
napustila prije svršetka trogodišta, branila mi je da se kod
njega ispovijedam, prilikom njegovog dolaska za ispomoć žup­
niku za Uskrs. S e s t r a mi reče da je on franjevac (tako je mis­
lila). Posavjetovat ću se u p r a v o s njime k a d a dođe. Slijed su­
p r o t n i h okolnosti i onda k a o po n e k o m č u d u došao je k svo-
iim roditeljima. Oh, oče, sve se b r z o dogodilo. Koliko jasnoće
i oslobođenja u mojoj j a d n o j d u š i ! S a m o s a m r e k l a da želim
poći moliti u koji s a m o s t a n ; n i s a m se usuđivala proustiti ni
riječ o svom snu, o kome n i s a m n i k o m ništa rekla. T a d a će
on, gledajući m e : »Klarisa« k a o da je bilo n a p i s a n o na mom
čelu.
Sada imam adresu Besancona gdje samostan Siromašnih
gospođa traži zvanja. P o b r a l a s a m kod jednog oca k a p u c i n a ,
koji je bio na prolazu za Uskrs, p o d a t k e o p o t r e b n i m formal­
nostima za prelaz, — j e d n o s t a v n o i izvedivo.
N e k a posve nova radost razlijeva se mojom dušom, u n u ­
t r a š n j a radost, što n i j e ' b i l a čuvstvenost nego kao d a h neodo­
ljive zahvalnosti Bogu.
Stalo mi je da odem prije nego i s t e k n u moji godišnji za­
vjeti, da se ne bih predomislila.
U to vrijeme n a š a je poglavarica boravila u P a r i z u da po­
loži vječne zavjete. P u s t i l a s a m n e k a ode, a da nije n i š t a po­
sumnjala o mojim planovima, da joj ne p o k v a r i m r a d o s t bo­
ravka. Tokom ove godine istupile su t r i sestre, j e d n a za d r u ­
gom. O n a je tek n a s t u p i l a službu poglavarice i na n j u su pale
posljedice ranijih n e s p o r a z u m a . Bojala sam se da je i moj od­
lazak ne bi pogodio. Trpjela sam zbog m u k e koju ću joj p r o ­
se
uzročiti, j e r s a m je zaista voljela. »Ali najprije t r e b a služiti
Gospodinu Bogu.«
Za vrijeme b o r a v k a u kući matici sve je p r i p r a v i l a da me
na ljeto može poslati na t r i d e s e t - d n e v n e d u h o v n e vježbe, t e k
organizirane za m l a d e profese.
Gospodin župnik, n a š ispovjednik, ozbiljno je ispitao moje
zvanje. Imali smo m n o g o objašnjenja, pitala sam ga za savjet
za sve svoje p o t h v a t e . Izjavio je da i m a m p r a v o zvanje i da
ga on ne bi smio zadržavati. Z a t o poglavari ne m o g u u s k r a ­
titi d o p u š t e n j e koje s a m zatražila. P o s r e d o v a n j e m svećenika
Zundela samostan u Evianu otvara vrata.
Odbilo me je više d r u g i h s a m o s t a n a , m e đ u njima i Besan-
con, j e r u m n o g i m k u ć a m a ne p r i m a j u osobe koje su već
drugdje položile zavjete. Poglavarici s a m p o d a s t r l a sva m o j a
pisma i odgovore. Iako sam bila r a z o č a r a n a k a d je odgovor
bio negativan, r a d o v a l a sam se videći na njezinom brižnom
licu zadovoljstvo. Srce me je boljelo pri pomisli da ću je r a ­
zočarati, j e r sam ih sve voljela. K r o z d u g o v r e m e n a u svojim
m o l i t v a m a i m e n o v a l a s a m ih j e d n u po j e d n u , svakog j u t r a .
Silno sam žalila što u Z a p a d n o j š v i c a r s k o j n e m a ni jednog
s a m o s t a n a klarisa.
Ah kolike li radosti k a d saznadoh u E v i a n u da se u p r a v o u
nj p o v u k a o iz O r b e a (za v r i j e m e reformacije).
NOVA E T A P A : K L A R I S E
Ušla sam 1. r u j n a 1936.
S a m o s t a n se u z d r ž a v a o šivanjem i vezenjem. I z v a n satova
u k o r u sestre p r o v o d e zajedno od j u t r a do m r a k a u zajednič­
koj dvorani-radionici. Ćelijica je samo za noć i nedjelju u slo­
b o d n o vrijeme. S e s t r e spavaju n a p o l a sjedeći u n e k o j vrsti
p r o d u ž e n e škrinje koja je sa s t r a n e i m a l a otvor k r o z koji se
ulazilo u n u t r a . Nije bilo moguće ispružiti se. Rekreacija je
bila s a m o u nedjelju i to dva p u t a . Š u t n j a se divno opsluži­
v a l a : riječi su se čule samo za vrijeme u s m e n e molitve i r a z ­
govaralo se k a d n a s je posjetila časna majka, što je p r v i h m j e ­
seci bilo v r l o često. Već više g o d i n a teško bolesna na živcima
nije mogla sudjelovati s n a m a kod Božanskog Oficija. Nestal­
na, nije bila sposobna u s t r a j a t i kod bilo kojeg r a d a . K a d je
67
došla u radionicu, brzo smo dokotrljali naslonjač i sakupili se
oko nje. I ja sam ostavila svoju klupicu koja je bila sučelice
zida, gdje mi je bilo o d r e đ e n o mjesto, leđima o k r e n u t a zajed­
nici, u d r u š t v u samo j e d n e sestre, s kojom sam smjela govo­
riti, — moj dobri anđeo — u i s t i n u anđeo. Nije bilo ni novi­
cijata, ni učiteljice novakinja, nijednog p r e d a v a n j a . Mogla sam
se obraćati majci opatici, ali n i s a m i m a l a što p i t a t i . Na pita­
nja se gledalo s nepovjerenjem. U zidu je k o r a bio lijepo po­
stavljen o r m a r i ć gdje se čuvao Sveti S a k r a m e n a t . K a k v e li r a ­
d o s t i ! Bile smo u k o r u od 6 sati u j u t r o do 9 m a n j e 10 m i n u t a .
Na zvono u 9 sati svi bijahu u zajedničkoj d v o r a n i . T a k o smo
imali d u g o v r e m e n a za zahvalu. P o r a d i toga, mislim, da je to
vrijeme bilo za m e n e najsretnije u životu do t a d a .
Bilo je c e n t r a l n o grijanje, ali u p o d n e radijatori bijahu
hladni, zatim ledeni. Mnogo s a m t r p j e l a od zime, z a t i m od gla­
di. H r a n a je bila vrlo s i r o m a š n a i nedovoljna u kakvoći i u
količini. K t o m e još u korizmi p o s t se sastojao u t o m e da se do
11 i 1/2 sati ništa nije uzelo pa ni gutljaj vode.
Č u d n a zamisao redovničkog života i savršenosti. S a m o d r h -
ščući, gotovo sa s t r a h o m , govorilo se o Bogu, o svetoj Crkvi i
poglavarima.
Za vrijeme j e d n e rekreacije, časna je m a j k a govorila k a o
o jednoj stvari u koju se moglo i m a t i povjerenja (ona je u
tim s t v a r i m a bila više nego r a z b o r i t a i oprezna) da je Gospo­
din jednoj osobi, obdarenoj velikim p a t n j a m a i objavama, iz­
razio želju da se p o m o g n e k l a r i s a m a p o n o v n o podići samos­
t a n u r o m a n s k o j Švicarskoj za suzbijanje p r o t e s t a n t i z m a . U
h i p u s a m s h v a t i l a : »Ja ću biti klarisa i pomoći o n i m a koje će
se v r a t i t i u m o j u zemlju, da tu p o d i g n u novi samostan, s p r a ­
v i m redovničkim životom. On će p r i m a t i s u v r e m e n a zvanja.«
Svjetlo na mojem p u t u — u n u t r a š n j e svjetlo.
O Božiću n a s posjeti novi starješina, koji ulazi u k l a u z u ­
ru, saslušava n a s j e d n u po j e d n u , o s v e m u se z a n i m a . Uvjera­
va me n a s a m o , a to je isto r e k a o i svima u nazočnosti m a j k e
opatice, ako želi j e d n a ili d r u g a , može se uvijek n j e m u obra­
titi i iznijeti svoje poteškoće, u z a t v o r e n o m pismu.
Nešto je t r e b a l o ispraviti: on je izvršio svoju dužnost. P o ­
slije njegova odlaska na m e n e se gleda k r i v i m o k o m : više
me nisu htjeli. Prognali su me s a m u na četiri d a n a u j e d n u
68
sobu. I p a k s a m mogla sa zajednicom ići na Božanski Oficij i
u blagovaonicu. Pitala sam se, zbog čega su me kaznili.
Po prilici deset d a n a p r e d U s k r s o m bacila sam krv. P o t i h o
u p i t a h svoga dobroga a n đ e l a da li m o r a m reći što mi se dogo­
dilo. S e s t r a je dugo p l a k a l a (razumjela je da me žele otpustiti),
zatim me savjetovala da zasada n i š t a ne govorim i da se sa­
vjetujem s vlč. d u h o v n i k o m . On mi je isto savjetovao, ali me
je obvezao da kažem majci da mi on zabranjuje post.
Odsada su mi donosili svakog j u t r a j u h u i p a č e riblje ulje.
Dragi Bože, gdje je volja tvoja?
Poduzela sam sve pa i n e m o g u ć e da ostanem. U j e d n o m
razgovoru n a s a m o s časnom m a j k o m sve se uredilo. Ali n a ­
kon nekoliko dana prijazno mi reče m a j k a vikarica da se spre­
m i m i što prije odem, jer da je starješina r e k a o da me se ne
može zadržati.
Malo prije toga došao je održati jedno p r e d a v a n j e , jedino
što sam ja čula, prigodom Uskrsa. Molila sam n a š u časnu m a j ­
ku d o p u š t e n j e da s njim r a z g o v a r a m , ali ona ga je pustila oti­
ći, a da mu nije prenijela moju molbu. »On je došao zbog re­
dovnica, a ne zbog postulantica.«
Nisam znala k o m e da p o đ e m i željela sam govoriti sa sta­
rješinom. Z a t o napišem jedno pisamce i d a d n e m ga zatvoreno.
S a b l a z a n ! »Četrdeset sam godina u ovoj kući i n i k a d nije iza­
šlo niti j e d n o pismo z a t v o r e n o ! «
Zatim mi p r e d b a c i da ne z n a t k o s a m i o t k u d a sam. »Ljudi
kojima pišete ne odgovaraju v a m (bio je to slučaj za n e k a
pisma) — zar i m a smisla odgovoriti t a k v i m o s o b a m a k a o što
ste v i ! Vi ćete spremiti svoju p r t l j a g u i otići za 24 sata.« Su­
t r a d a n se predomislila. Najprije me je p r e g l e d a o liječnik i r e ­
kao da život klarisa nije za m e n e . O d m a h zatim bio je k a p i -
t u l za postulantice. Pozvali su m e : »Žalimo da v a m m o r a m o
kazati da ste odbijeni i to jednoglasno, ne zbog vašeg z d r a v ­
lja, koje bi s nešto pažnje bilo dovoljno, nego zbog vašeg sla­
bog duha.«
T r e b a reći da je s i r o m a š n a m a j k a bila vrlo bolesna. Ali,
oče, nije li to žalosno da su je godinama, m a k a r je bila boles­
na, držali o p a t i c o m . . .
P r e d odlazak ispričala mi se s nekoliko riječi, i sa s u z a m a
u očima molila me da p r i m i m »za ljubav dragoga Boga« 200
francuskih f r a n a k a i 5 švicarskih, za t r o š a k za p r v e d a n e , jer
69
 n i s a m znala k a m o da k r e n e m . Sve m o j e b o g a t s t v o bilo je 20
f r a n a k a . Bio bi mi u ž i t a k da joj ih o d b i j e m ! Ali na navalji­
vanje »za ljubav d r a g o g a Boga«, učinila s a m što mi je bilo
najteže. Kasnije d a l a s a m joj iz Afrike poslati, k a o a n o n i m n i
poklon, veliku pošiljku kestenja. T a k o je njezin j a d n i n o v a c
bio na korist zajednici! Uostalom, ona ga je d a l a iskreno k a o
da je htjela ispraviti svoju pogrešku.
O t p u t o v a l a sam, k a o d a j e n e š t o i s t r g n u t o i z m e n e : m o j e
zvanje. To sam osjećala u najdubljoj d u b i n i svoje duše. M o ­
lila s a m d o k r a j n j e s n a g e svojih sila. N e k o l i k o d a n a n i s a m m o ­
gla više izmoliti n i j e d n u m o l i t v u osim Z d r a v o Marijo. N i s a m
ih više znala, k a o da je sve bilo i s t r g n u t o iz m o j e d u š e . S t v o ­
rovi m e n i s u razočarali, j e r i m n e z a m j e r a m , bio j e p o n o r iz­
m e đ u m e n e i n j i h : odgoj, m e n t a l i t e t , p o t r e b e d u š e . . . Ako sam
sve to n a p i s a l a , oče, to je s a m o za vas, n a r a v n o , i za p r o ž d i -
r u ć u v a t r u koja je slika » Ž a r k e peći ljubavi«, u kojoj će iz­
gorjeti sve n e d a ć e . . . i da vas zamolim da sada bolje r a z u m i j e ­
te silnu želju, koja mi je bila d a n a , da bi u m o m k r a j u bio
j e d a n mali, posve s i r o m a š a n i n o v s a m o s t a n .
Dva cilja: boriti se p r o t i v p r o t e s t a n t i z m a , podići kuću gdje
će se sveto P r a v i l o živjeti u evanđeoskoj j e d n o s t a v n o s t i .
R a t će pridonijeti da će sazreti n o v a pokoljenja: sposobna
za žrtve u pravom r e d o v n i č k o m životu; a ne u iskrivljenom
r e d o v n i č k o m životu.
To v a m pojedinosti o E v i a n u iznosim, oče, j e r ste redovnik.
N a r a v n o ništa n i s a m od t o g a dala n a s l u t i t i m o j i m a .
Nije li to žalosno da se ne p r e p o z n a j u r e d o v n i č k a z v a n j a ?
25
A zvanja dolaze od Boga.
" Sigurno, ako bi se pitalo za mišljenje sestru Mariju od Troj­
stva, ne bi nikad dopustila da se objavi bolna stranica njezina pri­
povijedanja. Ipak je dana čitateljima.
J a d n o razdoblje s a m o s t a n a u Evianu b i l o je posljedica m n o g i h
iskušenja kojima je bio izložen od početka o v o g stoljeća (izagnan-
s t v o 1903.). Ne m o ž e se tu zajednicu optužiti zbog popuštanja duha.
Postojalo je tu najstrože trapljenje i siromaštvo. Osim Lujze to
svjedoče i druge osobe. Usprkos m a l o g broja sestara, nikada nije
bila prekinuta Božanska služba, ni danju, ni noću. Ali izgleda da
je ljubav b i l a s h v a ć e n a k a o trajno m e đ u s o b n o podnošenje koje po­
kriva s v e nedostatke stanovita mentaliteta, uključujući bolest i
nesposobnost majke opatice.
70
PONOVNO U SVIJETU
Dakle 10. travnja 1937. odlazak iz Eviana. Gdje su moji za­
vjeti, koji su me toliko stajali da sam gazila srca svojih?
Prije njihova isteka (3. veljače) molila sam da m o g u polo­
žiti p r i v a t n e zavjete, — o d b i j e n o : »To je p r o t i v n o d u h u Cr­
kve !«
U takvoj sredini, postulantica s nešto vlastite osobnosti brzo
se otkrila k a o neko' strano tijelo. Nije Lujza bila jedina koja je
doživjela tu tragediju, bila odbijena, ih sama shvatila da mora
otići. Lujza ipak nije iz toga p o v u k l a zaključak. Usprkos oporosti
toga života i svoga slaba zdravlja, usprkos t e š k e d u h o v n e klime,
ipak je bila sretna zbog dugih satova molitve. S p r e m n a je bila
ljubiti s e s t r e o n a k v e k a k v e jesu, i sve učiniti da u n e s e obnovu.
Za Božić je dobila od B l u e t t e m a l u jelicu, i ispjevala pjesmicu da
izrazi zahvalnost što je bila primljena.
» . . . postojao je ponor između njih i mene.« Lujza nije bila ni
malo svjesna š t o joj se to m o g l o prigovoriti. Ali što bi joj se još
moglo prigovoriti? Sigurno nikakva pogreška koja bi mogla biti
razlogom za otpust iz zajednice. Ali pokušajmo pošteno promotriti
što je m o g l o izazvati tako s u r o v u odluku, što m o ž e m o naslutiti po
zapažanjima n e k i h svjedoka d suzdržanim (svjedočenjima. To su
ljudske 'slabosti, posebno osjetljive u klauzuirnom redovničkom ži­
votu, k r i v o s h v a ć e n a ljubav. Te primjedbe p o m o ć i će n a m da bolje
razumijemo n e k e o d l o m k e u Zapiscima, jer ne s a m o u Evianu,
nego prije i poslije, s v e do s m r t i u Jeruzalemu, Lujza je mogla
izazvati nerazumijevanje nekih susastara.
Prije svega, ona bijaše vrlo rastresena, v e ć smo vidjeli. U kuć­
nim poslovima, ikako je bila slaba, a uz to željela š t o savršenije
učiniti, b r z o se izgubila, što dobre k u ć a n i c e o k o nje nisu mogle
podnijeti. Često je Lujza postavljala pitanja u pogledu kršćanske
nauke ili redovničkog života, i to pitanja k a k v a ne bi na um pada­
la jednostavnim -osobama ili rođenim u katoličkoj sredini. U tim
pitanjima gledale .su znak nekog kritičkog duha, neki negativan
smisao i nepovoljno su je sudile. Lujza je bila intelektualka i o b -
raćenica, žeđala je za istinom i jasnoćom. Pitala je da prosvijetli
vlastito vladanje, a ne da drugima prigovara.
N a k o n tmurnih godina s a m o s t a n u Evianu doživio je novo pro­
ljeće. J e d n a skupina redovnica d o š a v š i iz samostana iz Versaillesa i
n o v e poglavarice potpuno su obnovile zajednicu. Nadošla su nova
zvanja, onakva kakvim se nadala sestra Marija od Trojstva. Evian
je čak m o g a o da sudjeluje u o s n u t k u jedne misionarske postaje.
27. ožujka 1965., prvi puta nakon izgona, vraćaju se klarise u
romansku Švicarsku. Mala grupa iz Eviana smjestila se u La P l a -
ine blizu Zeneve, u župi Vevev. Tada je u Švicarskoj dokinut za-
71
 P r e d nekoliko d a n a imali smo izložen Presveti S a k r a m e n a t .
Govorio mi je mojoj duši, k a k o se to već događalo, ali rijetko.
Poznavala s a m taj glas i već samo t i m e što s a m ga čula, bu­
dio je u mojoj duši neizrecivu r a d o s t i povjerenje:
»Pusti da Ja radim,« r e k a o je. K a d sam ga u p i t a l a što bih
ja m o r a l a n j e m u darovati, odgovorio je: »Ti ćeš trpjeti.«
Eto, što s a m ponijela iz E v i a n a .
Mali pension u L a u s a n n i ; uzet ću prvi posao koji mi ss
ponudi.26
P r o v i d e n c i j a l n o ! Doznaj em da vlč. Z u n d e l drži d u h o v n e
vježbe u Morgesu, posve blizu L a u s a n n e . Eto me t a m o . To je
grad moga djetinjstva, poznajem gotovo svaki k a m e n i sve
stanovnike. Toliko se stidim te se s a k r i v a m da ne s u s r e t n e m
nikoga od p o z n a t i h , s a m e p r o t e s t a n t e . I p a k iz poslušnosti vlč.
Z u n d e l u p o đ e m jednoj prijateljici koja me d o b r o h o t n o i sr­
dačno primi, što neću n i k a d a zaboraviti. U z m a l u n a k n a d u
ostala sam kod nje 8 dana, za vrijeme d u h o v n i h vježbi. Te su
d u h o v n e vježbe bile vrlo korisne mojoj j a d n o j duši. Bila sam
vrlo žalosna. I p a k ništa ne žalim: učinila s a m sve što sam
m o r a l a učiniti. Ali što je Gospodin h t i o od svoga maloga jad­
nog s t v o r a ?
Osjećala sam da vlč. Z u n d e l vjeruje u moje zvanje. Oh,
r a d o s t i ! On je bio veliko svjetlo na m o m p u t u .
O d m a h poslije svršenih d u h o v n i h vježbi, p r i h v a ć a m prvi
p o n u đ e n i posao u Lausanni, blizu poliklinike, gdje me je nje-
k o n o zabrani osnivanja n o v i h samostana i t a k o je m o g u ć e ostvare­
nje velike želje sestre Marije od Trojstva. Ipak smijemo misliti da
bi ona danas drugačije Oblikovala njegovu svrhu: ne »boriti se
protiv protestantizma« nego ponizno i bratski svjedočiti za istinu.
»Ah! da su svi redovnici, s v i odgovorni za moju Crkvu proživlja­
vali istinu propovijedanu ustima, ne bi bilo raskola koji razdire
moju Crkvu« (Br. 306).
26
Lujza je s a m o prošla kroz Lausannu, zaustavivši se toliko da
je pregleda doktorica Olivier i da pošalje pisamce grofici Agliardi.
Tri dana zatim našla je utočište kod svoje prijateljice iz djetinj­
stva u Morgesu, gospođice Marije Henrioud. Bluette, uznemirena
obaviješću, o d m a h joj je telefonirala i 17. travnja Lujza joj šalje
slijedeću dopisnicu: » . . . izvrstan pregled kod liječnice Olivier.
Rezultat: 'ništa zla, nikakva pogibelj, preporuča se bolja hrana,
pilule za jačanje, izbjegavati post.' Brzo ću se, dakle, oporaviti i
biti spremna na put koji mi bude Providnost naznačila. Jutros je
tjedan dana da sam ostavila Evian.«
72
govala moja d o b r a doktorica Olivier i uvela me da i ja dijelim
lijekove. Evo me t u ! R a d n i č k a obitelj, šestero djece, m a j k a u
bolnici, nezamislivo loš stan. Biedni ljudi. Cijela obitelj si-
filistična, m a j k a u p o d r u m u u bolnici (to s a m sve otkrila k a d
s a m već uzela posao), svi ostali p r i m a j u injekcije. Moja me
d o b r a doktorica uvjeravala da n e m a pogibelji zaraze, samo
t r e b a paziti na čistoću. I p a k slabo o h r a b r e n j e i brižno s a m sa­
krila svojima tu pojedinost.
Istodobno poslala sam m o l b u u j e d a n s a m o s t a n koji mi je
n a z n a č i o vlč. Zundel. Dobrostivo me primila časna m a j k a i ka­
že da je j e d n a njezina nećakinja ili rođakinja z a g o n e t n o ot­
p u š t e n a iz E v i a n a : »Tamo je n e k a poglavarica koja o t p u š t a
sve po redu, a ne zna se zašto.« Ove me p a k ne m o g u primiti
j e r sam već polagala zavjete. Uvijek isti odgovor. Z a t i m bijah
bolesna, t r e b a l o je da se najprije o p o r a v i m . Bila s a m t a k o sla­
ba da me je moja doktorica htjela poslati u bolnicu.
P r o v i d n o s t ! Grofica Agliardi tražila je pomoć za b o r a v a k
u b r d i m a , gdje se nalazila sa svojim starijim sinom koji se
oporavlja od bolesti. »Moja liječnička savjest ne d o p u š t a mi
da vas p u s t i m o t p u t o v a t i u inozemstvo u t a k v u stanju,« rek­
la je doktorica Olivier. Ali P r o v i d n o s t ! Kod p r e t r a g e n e m a ba­
cila, dakle, n e m a zaraze.
Dakle, o t p u t o v a l a sam. C o r t i n a d'Ampezzo u Tirolu, gla­
sovito k l i m a t s k o lječilište. S v a k o j u t r o sveta Misa i na p o v r a t ­
ku za vrijeme duge šetnje z a h v a l a : k r a j p u n ljepote i pobož-
nosti.
Obraćala sam se na sve s a m o s t a n e koji su mi pružali n e k u
mogućnost d a b u d e m p r i m l j e n a ; svuda odbijena:
p r e t h o d n i zavjeti,
dob (36 godina),
p o m a n j k a n j e miraza.
Nikad nisam požalila što n e m a m miraza. Miraz novakinje
— opasnost da te p r i m e u kuće, gdje se u p r a v o on p r i m a a ne
zvanje. Siromaštvo štiti od t a k v o g n e s p o r a z u m a .
U Cortina d'Ampezzo sustiglo me iz E v i a n a vraćeno pismo
sestre Alise iz Amerike. S e s t r a mi najavljuje dolazak u Švi­
carsku toga ljeta na p r a z n i k e , zatim da joj m u ž d o p u š t a p r o ­
dužiti p u t o v a n j e s oboje djece sve do T r a n s v a l a da p o n o v n o
vidi t a t u i da on upozna djecu; 17 je godina k a k o nije vidje-
73
 la t a t u . J e d i n o žali što je ja ne mogu p r a t i t i , posjetit će me
27
u Evianu.
Eto, oče, zamolila sam roditelje da bi mi odobrili to p u t o ­
vanje, koje sam im n e k a d a odbila.
Je li to bila podlost? A bila sam rekla Bogu da se odričem
ljubavi p r e m a svojima.
N i t k o me nije htio u Švicarskoj ni u Italiji; iscrpila sam
sve mogućnosti traženja, koje su mi nadošle, osim j e d n e što
stiže u času moga odlaska, u p r a v o prekasno. Vlč. Z u n d e l mi je
savjetovao da se idem »odmoriti u nježnosti svojih noseći im
Gospodinovu« i dodao a k c Božji poziv b u d e i dalje postojao:
»On će znati otvoriti vam s a m o s t a n koji će biti vaše utočište.«
T a k o se dogodilo.
Ali sve do zadnjeg časa činilr mi se da p o d l o r a d i m i uza­
lud sam tražila znak božanske volje. U m e n i d u b o k a šutnja.
Šutjeli su i stvorovi. J o š zadnjeg časa bila s a m p r i p r a v n a p u s ­
titi sestru n e k a sama o t p u t u j e . . . Oče, zašto mi u n u t r a š n j i glas
nije ništa u to vrijeme govorio?
Grofica Agliardi me je zaklinjala n e k a ne r a z o č a r a m svoje
koji su mi odgovorili s toliko radosti, n a d e i d o b r o t e . 2 8
27
U Italiji je proboravila 3 mjeseca i pratila groficu Agliardi u
mjesta gdjegod je boravila. Najprije u Cortina d'Ampezzo, zatim
u Sombrero. U srpnju cijela je obitelj pošla u brda u Santa Cate-
rina, blizu P a s s o dello Stelvio. Odavde je LUjza saopćila svojoj
prijateljici Bluette 20. srpnja o s v o m skorom odlasku u Afriku:
»Alisa je u Yverdonu od početka o v o g mjeseca, (njezin muž) do­
pušta joj da proslijedi putovanje sa Vivijamom 1 Charlvem do Eli-
ma, da opet vidi tatu. Udovoljit ću njihovoj molbi da im se pri­
družim. Budući da ovdje ne nalazim mogućnosti da uđem u neki
samostan, pa ako već m o r a m ostati u svijetu, nema razloga da ži­
v i m daleko od njih. Tata mi nudi povratnu kartu, koja vrijedi go­
dinu dana. P i s a o mi je s toliko dobrote, predviđajući da ću se m o ­
ći baviti poučavanjem m e đ u belgijskim redovnicama, kojima je o
meni govorio. K a n i m o putovati koncem kolovoza.«
28
Odlazak je bio ranije. 10. kolovoza obavijestila je Bluette:
»Naš je odlazak.... nenadano i za stalno određen za il2. kolovoza.
Odlazak iz Đ e n o v e <na parobrodu Julije Cezar). . . . dakle, ne vra­
ćam se u Švicarsku. Teško mi je što odlazim. Ipak mislim da je
volja Gospodinova... možda mli dolje udijeli što nisam ovdje naš­
la. Ne z n a m i nije za m e n e važno, samo da njemu služim i da ga
ljubim.«
74
Na stanici u J o h a n n e s b u r g u , t a t a je došao n a m a u susret i
tražio je samo m e n e . K a d me je spazio, s a m o je r e k a o j e d n u
riječ: »Konačno!«
Golema zemlja, divna. Ali k a k o kuće izgledaju m a j u š n e ;
gradovi izčezavali u toj neizmjernosti. Rijetki su zvonici s k r i -
ževima, visoko gore. T r e b a brze vožnje s a t i m a i s a t i m a da bi se
tu i t a m o koji o p a z i o . . .
Cini se da ta p r e k r a s n a zemlja nešto očekuje.
Osam sati a u t o m od J o h a n n e s b u r g a , daleko, daleko na jed­
nom zelenom brežuljku nalazi se kuća. P o n o ć ; djeca su spa­
vala. Za početak pošli smo vidjeti nasad m a l i h pilića koji su
se u p r a v o legli u i n k u b a t o r u . Obitelj se sakupila.
D r a g i Bože, h v a l a ! U s p r k o s s v e m u što ne razumijem, toliko
sam željela da jedinstvo v l a d a m e đ u n a m a , j e d i n s t v o u obite­
lji-
N a k o n mjesec d a n a p r a t i l a sam do J o h a n n e s b u r g a svoju ses­
t r u koja je odlazila i o d m a h se p o đ o h p r e d s t a v i t i u K a r m e l .
Na p a r o b r o d u me j e d a n belgijski misionar u p u t i o da su u
T r a n s v a l u samo dva k o n t e m p l a t i v n a s a m o s t a n a : K a r m e l u J o ­
h a n n e s b u r g u i k a p u c i n k e u Melville, blizu D u r b a n a . Bio mi je
vrlo d o b a r i preporučio me u K a r m e l u . 2 9
Zaposlila sam se kao učiteljica u J o h a n n e s b u r g u uzastop­
ce kod t r i židovske obitelji. T r e b a l a mi je m a t e r i j a l n a neovis­
nost da bih mogla ostvariti svoje zvanje. Osjećala sam da m o ­
r a m privrijediti n o v a c za p u t o v a n j e u E v r o p u . D u g o je trebalo
čekati odgovor K a r m e l a . On je tražio svjedočanstvo iz Eviana
koji nije d u g o odgovorio. K a d je odgovor stigao, K a r m e l me
prima. Sve je bilo p r i p r a v l j e n o . Ali ja s a m već sve rasporedila
29
Njezina je sestra Alisa otputovala 30. rujna. Iz tri pisma n a s ­
lovljena Bluetti .imamo neke pojedinosti o Lujzinom boravku u
Južnoj Africi. »Mogla bih ostati kod Z a b e t h . . . jer joj je barem za
néko vrijeme potrebna pomoć. Pobrala sam u letu, s njihovim pris­
tankom, prigodu mjesta učiteljice francuskog jezika u jednoj obi­
telji u Johannesburgu.« Pripovijeda o požrtvovnosti svoga brata
Aleksandra i svoje nevjeste Lucy: » . . . oni m n o g o čine za crnce
pa ih v o l e . . . smjestili su u zavod na vlastiti trošak desetak crnaca
koji ne bi mogli platiti troškove školarine.
Imaju pravi misionarski duh.« I evo jedne dražesne anegdote:
»Aleks ima m n o g o neprilike sa svojim jadnim misionarskim a u ­
tom, koji p u t e m gubi dijelove. Tako na vrijeme ne stigoše da se
75
 za p o v r a t a k u E v r o p u . N i s a m više imala h r a b r o s t i iznova po­
četi u j e d n o m d r u g o m s a m o s t a n u osim kod klarisa. S a m o za
klarise bijaše još žeravice pod pepelom. O njihovu s a m o s t a n u
u J e r u z a l e m u znala sam samo toliko, koliko spominje život
C h a r l e de Foucauld-a, ali je u m e n i živio t r a č a k n a d e i nešto
poticalo da i d e m bez oklijevanja. 3 0
Zahvaljujući j e d n o m belgijskom svećeniku, koji je poduzeo
n e z n a m k a k v e k o r a k e , dobila sam a d r e s u m a j k e A m a n d i n e :
»Naša Gospa na Sionu, Ecce H o m o , Jeruzalem.« T a k o s a m m o ­
gla o t p u t o v a t i . A d r e s a je bila p o t r e b n a za ispunjenje m n o g i h
f o r m u l a r a za vizu i pasoš i m o j i m roditeljima. Cim s a m i m a ­
la novaca za putovanje, o d m a h sam se vratila k svojima, da
s njima p r o b o r a v i m još nekoliko tjedana. Moja je p u t n a k a r ­
ta bila skoro gotova. Ostalo mi je još t r i livre šterlinga za bo­
r a v a k u J e r u z a l e m u . T r i livre š t e r l i n g a . . . i Gospodinova po­
moć, ako je to njegova volja. Čekala sam do zadnjeg časa da
otkrijem svoje planove. J a d a n t a t a !
na odlasku pozdrave s Alisom, zbog defekta što je trajao zamalo
dva sata. Perica je rekao: 'Isuse, daj prestani s time da se kola
zaustavljaju.' Jedna njegova mala rođakinja, mnogo praktičnija:
,Baš si glup! Nije Isus, zar ne vidiš da je to motor?'«
»Među nama n i s m o imali nikakvog nesporazuma, nikakve ras­
prave, nikakve međusobne boli: nježnost što se opet vidimo, pošto­
vanje uvjerenja i osobne slobode. A k a k o da usprkos s v e m u tome
kažem da s v e vjere nisu jednako vrijedne?«
Lujza također govori o predosjećaju nemira u toj zemlji: »Kad
bi ti vidjela k a k o si ljudi općenito dopuštaju da zlo postupaju sa
crncima. Zaslužit ćemo da se oni pobune. Mnogo me boli kad vidim
kako se zaboravlja da u svakom stvoru Isus nanovo živi i traži
da se nanovo rodi. Njegov poziv ljudi i protiv svoje volje otkri­
vaju, m o g u zapaziti posvuda, posvuda, posvuda; k a k o je to tragič­
no. Njega pokazati, raditi na tome da ga se ljubi, k a k o g o l e m apos-
tolat!«
30
Slijedeće pismo, bez naslova, pronađeno m e đ u sestrinim papi­
rima poslije njezine smrti a bez sumnje, vijest o povoljnom odgovo­
ru Karmela, namjenjuje belgijskom misionaru koji ju je preporu­
čio t o m samostanu, ili možda vlč. Zunđeiu.
Johannesburg, 9. III. 3&
Oče,
Evo odgovora što je stigao večeras.
Mora da sam izgubila zvanje, jer me ništa ne obradova. Ništa
me ne privlači — ostavlja me ravnodušnom.
7ti
»Ideš opet u neki s a m o s t a n ! « Rekla sam »ne«, jer to uis­
t i n u nije bilo u p l a n u . Mislila sam da sam r e d o v n i č k o zvanje
izgubila, ali u d u b i n i srca još je kao tinjala n a d a . Bila sam
u p r e g o v o r i m a s j e d n o m obitelji u Tirolu koja me je željela
imati u kući k a o učiteljicu. I gle, čim sam progovorila da ću
se u s p u t zadržati u J e r u z a l e m u , nestalo je svakog protivljenja
i svake gorčine, i koje li r a d o s t i ! Moj b r a t , misionar, k a o i
prije, zagovarao je moj plan, i eto sa svih su mi s t r a n a davali
novaca za moje hodočašće, više nego što mi je t r e b a l o .
T a t a mi je savjetovao da se oslobodim t a l i j a n s k e obitelji —
na s r e ć u ! »Obavit ćeš hodočašće i vratiti se.« Već su me nje­
gova pisma čekala kod m a j k e A m a n d i n e , k o d N a š e Gospe Si-
onske.
Uveče 21. svibanja t a t a me je s E d d y 3 1 o t p r a t i o na željez­
nicu. C r n a noć. K a d j e a u t o k r e n u o , m a j k a j e još v i k n u l a :
»Vratit ćeš se !«
24. lipnja 1938. J e r u z a l e m .
S u t r a d a n sam molila p r e d P r e s v e t i m S a k r a m e n t o m , izlože­
nim ovdje. 3 2 Netko me p o t a p k a po r a m e n u . Bila je to sestra
Anđela.
»Kuda ste ušli?
— P a . . . kroz v r a t a ! (Prošla sam prolazom uz kućicu).
Kad bi bilo od klarisa, potrčala bih. Odnijet ću im zatražene
papire i razjasniti kako sa mnom stoji. I čekat ču vaš odgovor.
Zdravlje se učvrstilo, ali se ne mogu naviknuti na hladnoću, a
zimi je vrlo hladno u Johannesburgu (6—1000 stopa visine).
Ne bi me plašilo da sam sigurna u svoje zvanje. Nisam više
sigurna.
Mislila sam zaustaviti se u Jeruzalemu, načt mjesto kod jedne
ili druge obitelji, vidjeti da li mi klima odgovara i raspitati se da
li bi me klarise, bilo u tom gradu, bilo drugdje, primile.
Pisat ču Vam, oče, što će mi odgovoriti časna majka priorica.
Hoće li shvatiti da nemam volje ni želje da živim u trajnoj
tjeskobi. — Osim života klarisa, ne znam zašto. — Zavoljela sam
ih i željela sam s njima zajedno živjeti od onoga časa kad sam
slučajno o njima čula govoriti.
Oče, nisam velikodušna: slušam tolike prigovore! Ali ako mis­
lite da me Isus zove u Karmel, ići ču.
Dovidenja, oče! Hvala za vaše molitve.
31
Najmlađi brat.
32
Kapelica klarisa.
77
 — Vi t a k o đ e r želite biti k l a r i s a ?
— ! . . . I m a t e mjesta?
— S a m o s t a n je g r a đ e n za pedest i j e d n u s e s t r u (! !), ali
n a s je s a m o dvadeset. Hoćete li razgovarati s n a š o m časnom
majkom?
— Da.«
Dogovor. Presveti je S a k r a m e n t šutio — a p s o l u t n o ništa
mi nije govorio. Ali srce je plakalo. N i s a m i m a l a h r a b r o s t i . On
mi ju je dao. Uvijek mi je sve dao. Poslije o s a m d a n a ušla
s a m : 30. lipnja 1938.
Eto opisa mojih slabosti i Gospodinova milosrđa. Ostalo
znadete. P o z n a t e su v a m sve sreće koje mi je On d a o : On mi
je dao. .. On mi je v r a t i o zavjete, i . . . t a k o đ e r zavjet žrtve ko­
ji sam toliko, toliko željela.
Uveče mojih p r v i h zavjeta, r e k a o mi je da je zadovoljan.
Rekao je to tri puta.88
Oh, oče, odsada sve što i s p u n j a v a m o j život j e s t : N e k a on
b u d e z a d o v o l j a n ! On će u p o t r i j e b i t i moje j a d n o nastojanje,
znam, po svojoj moći i svom milosrđu.
33
2 9. kolovoza 1940. <Vidi br. 5).
78
U LUCI
(1938.—1940.)
»Nisam i m a l a h r a b r o s t i . . . On mi ju je d a o . . . poslije
osam d a n a ušla sam.«
»Sjećamo se tog ulaska u samostan, piše n e k a d a š n j a p o ­
glavarica, kao da se d a n a s dogodilo. Te večeri 30. lipnja 1938.,
zatvorila su se dvoja t e š k a v r a t a iza novonadošle koja nije
više n i k a d m o r a l a i z a ć i . . . K a n d i d a t k i n j a izgledaše m a l o p r e ­
s t r a š e n a k a d se našla m e đ u r e d o v n i c a m a spuštenog vela koje
su je čekale na v r a t i m a . O t p r a t i l e su je pjevajući Tebe Boga
hvalimo u kor, zatim u k a p i t u l a r n u d v o r a n u gdje su je po­
zdravile. Č u đ e n j e s j e d n e i d r u g e s t r a n e . Redovnice su p o ­
t r e s e n o gledale tu m r š a v u osobu i t a k o žalosnu, u cipelama
s visokim p e t a m a , koja je naglo, gotovo žestokom k r e t n j o m ,
odbacila svoj p u s t e n i šešir, da bi p r i m i l a c r n u k a n d i d a t s k u
kapicu. Većina sestara, m l a đ i h , smiješila se, d r u g e ostadoše
ozbiljne, a n e k e su p l a k a l e od g a n u ć a . N i j e d n a nije imala
izražaj one kojoj časna m a j k a d a d e i m e : sestra Marija od
Trojstva. Za vrijeme d a v a n j a poljupca m i r a svakoj sestri u
njezinom se pogledu o d r a ž a v a o s t r a h , gotovo groza, k a o da
su je živu zakopali. Kasnije su sestre shvatile zašto.« Bijaše
to tjeskoba p r e d budućnošću. S a d a se nalazila u luci. Ali
to nije prvi p u t da je u luci pristala. Bila je u njoj i od-
g u r n u l i su je na o t v o r e n u p u č i n u svijeta. T r e b a l o joj je proći
kroz k a r a n t e n u postulata i novicijata: dvije godine nesigur­
nosti. U njezinoj je podsvijesti postojao još veći s t r a h p r e d
s a m o s t a n o m . Ove sestre koje je primaju, s r e t n e u svom sa­
m o s t a n u , nisu to mogle pogoditi. I p a k je to bilo mjesto
k a m o ju je Gospodin pozvao, i njegovom milošću s a m o je
ovdje mogla naći svoje smirenje i radost.
Nova pridošlica p o v j e r e n a je majci učiteljici p r e m a kojoj
se ponijela vrlo otvoreno i »dobrom anđelu«, to jest jednoj
79
drugoj postulantici, starijoj u s a m o s t a n u za osam mjeseci,
ali deset godina mlađoj od nje. Mala s trideset sedam p r e -
đ e n i h godina veoma, v e o m a ponizno i poslušno u đ e u školu
života klarisa. M e đ u dvjema p o s t u l a n t i c a m a , obje k r h k a
zdravlja i od rođenja bez m a j k e , brzo je nastalo najsestrin-
skije prijateljstvo.
Iako po n a r a v i vrlo samostalna, n o v a se susestra t r u d i l a
da ne b u d e zapažena. Bila je m a n j e p r e p l a š e n a negoli na
d a n ulaska, ali je njezino izražajno lice često odsijevalo d u ­
bokom žalošću. S e s t r e nisu znale u z r o k pa su u sebi mislile:
»Mora da je m n o g o trpjela.«
S a m o m a j k a opatica i njezino vijeće znali su za njezino
p r o t e s t a n t s k o podrijetlo i p r v e pokušaje redovničkog života.
Na njih je djelovala njezina blagost i želja da se prilagodi
zajedničkom životu, a posebno pažnja da što obzirnije učini
m n o g o m a l i h usluga.
U srcu p o s t u l a n t i c e v l a d a š e s m i r e n j e i n a d a . Svoju r a ­
dost izražava u p r v i m p i s m i m a iz s a m o s t a n a .
2. r u j n a 1938. piše B l u e t t i : »Bit ćeš s r e t n a zbog milosti
koju mi je Isus udijelio. 30. lipnja ušla sam ovdje, k o d kla­
risa. P r i m i l e su me t a k o r a d o s n o i s ljubavlju, bez m i r a z a
i ičega drugog osim moje bijede i m o j e n e u t a ž i v e želje da
n a p o k o n služim n a š e m Gospodinu.« Dodaje p r i m j e d b u koja
ublažuje njezin sud o E v i a n u 8 4 : »Ovdje je drugačiji d u h . M o ­
žda zato j e r je m o j e raspoloženje m a n j e z a h t j e v n o : ono što
me je n e k a d m n o g o stajalo, sada mi je postalo milo i drago.
Sve je milost. Z a h v a l n a s a m Bogu da s a m boravila u Evi­
anu, i t a k o , t a k o s r e t n a ovdje ...«
P r i dolasku u s a m o s t a n časnoj majci je iznijela p o š t e n o
svoje z d r a v s t v e n o stanje, ništa ne skrivajući o svojoj dugoj
bolesti i njezinim u z a s t o p n i m n a s t u p i m a . J e d n a i d r u g a p r i ­
hvatile su da se pouzdaju u G o s p o d i n a i započnu pokušaj
strogog života. Izgleda da su bile uslišane. Za v r i j e m e od
četiri godine, sestra Marija od Trojstva nijedan d a n nije p r o ­
vela u bolesničkoj sobi, niti su je i k a d a vidjeli da se ispru­
žila na počivaljci, a p r v a bolest u s a m o s t a n u bila je groznica
koja je i odnese. Ali uz cijenu kolike pažnje i kolike e n e r ­
gije i kolike p o t p o r e milosti!
34
Vidi bilješku 25.
80
D r u g e sestre nisu prošle tolike fizičke i m o r a l n e kušnje
pa nisu ni pomišljale koliko je n a p o r a od nje m o g a o t r a ­
žiti zajednički život. U s t r a j n o m vježbom i h r a b r o mogla je
p r i k r i t i svoje patnje. Videći je k a k o polazi na zajednički r a d
h i t r o i veselo, veselije od m l a d i h , k a k o naslutiti koliko se
osjeća k r h k a i na milost i nemilost i n a j m a n j e p r e h l a d e . I p a k
je koji p u t a uslijed k a k v a velikog n a p o r a ponovo zakašljala.
Iz sklonosti sestra M a r i j a od Trojstva uvijek bi radije
ostala u ćeliji i obavljala sitne poslove s o t v o r e n o m knjigom
p r e d sobom. Poglavarice su,mislile da bi joj b o r a v a k na svje-
žem z r a k u d o b r o činio. Rekli su joj da d r u g e sestre za vri­
j e m e r a d a odustaju od čitanja. Velikodušno se od t a d a t r u ­
dila da sudjeluje u k u ć n i m poslovima t a k o da u t o m e s t e k n e
spretnost, k a k v u se s obzirom na p o č e t k e nije moglo ni slu­
titi.
Blagovaonica bijaše stalna p r i g o d a za odricanje. U p o č e t k u
su joj davali n e k e , olakšice, ali kasnije, osobito n a k o n pola­
ganja zavjeta, sestra Marija od Trojstva htjela se u s v e m u
držati zajedničkog života. D a p a č e često je s k r o m n o m jelov­
n i k u d o d a v a l a m n o g o m r t v e n j a , p o z n a t a jedino Isusu, i to
t a k o d a j e t o j e d v a koja sestra mogla naslutiti, n a p r i m j e r
odricala se voća, što je n a d o p u n j a v a l o k a t k a d a s k r o m n u ve­
čeru.
Mnogo ju je stajalo dizanje po noći, osobito zimi. K a k o
zaspati poslije J u t a r n j e ? Dali su joj ćeliju na s u n č a n o j s t r a n i
zgrade, ali su zimske noći v e o m a h l a d n e u J e r u z a l e m u , pose­
bno u s a m o s t a n u , smještenu na visini. Poslije t r i i četiri di­
zanja u noći prisiliše sestru da počiva. Ali htijući zadobiti
n e k u veliku milost, molila j e d a smije, k a k o j e t o ona n a ­
zivala, obaviti »devetnicu« J u t a r n j e . Bio je to za nju p r e v e ­
lik n a p o r . Malo prije smrti, k a d je već osjećala p r v e n a p a ­
daje bolesti koja će je odnijeti, obavljala je j e d n u t a k v u
devetnicu za svoju t e t k u Alisu. J e d n o j sestri, koja se ču­
dila što je vidi s v a k e noći u k o r u , u s p r k o s u m o r n u stanju,
rekla je t r o n u t o : »To je za pokoj d u š e moje majčice.«
P r o t e k l a je g o d i n a postulata. Poglavari, u v j e r e n i u njezine
dobre sposobnosti i smatrajući da i m a dovoljno snage, p r i -
pustiše je u novicijat. H a b i t je o b u k l a 28. kolovoza 1939. na
blagdan sv. A u g u s t i n a . K a k o li je t a d a sestra M a r i j a od
Trojstva d u b o k o shvaćala njegovu r e č e n i c u : »Za sebe si n a s
stvorio, Gospodine, i n e m i r n o je srce n a š e d o k se ne smiri
81
u tebi.« Iako je dotada herojski tražila Gospodina, njezino
srce još nije uživalo savršen počinak u njemu. Još je po­
malo očekivala od stvorova oko sebe poneko razumijevanje
i poštovanje što oni ne mogu dati, a novicijat, što ga je iz­
ručila materinskoj zaštiti Djevice Marije, nije bio samo je­
dnostavna formalnost. Zahvaljujući iskrenom svjedočanstvu
njezinih susestara i posvemašnjoj otvorenosti kojom je sestra
Marija od Trojstva unosila u svoje Zapiske upozorenja što
ih zamjećivaše u svojoj svijesti, možemo pratiti napredovanje
milosti u njezinoj duši. Ta su upozorenja također opomena
i nama, otkrivaju nam zahtjeve takve unutrašnje pozornosti.
Sto je još imala naučiti? Najprije savršeno siromaštvo —
samozataju vlastite volje. Izgleda da je materijalno siroma­
štvo nije mnogo stajalo. Odgovaralo je dubokoj želji koja ju
je privukla svetoj Klari. Govorila je: »Za nas klarise siro­
maštvo se prije svega sastoji u tome da ne gubimo vri­
jeme.« Ako je bila gotovo spora kod rada, nije to bilo zbog
pomanjkanja revnosti, nego je radila vrlo dobro sve što je
imala raditi i jednako marljivo nastojala izvršiti najgrublje
kao i najfinije poslove.
Naprotiv, unutrašnje siromaštvo bilo je za nju predme­
tom teške borbe. Kod sestre Marije od Trojstva upadala je
u oči velika energija, posjedovanje same sebe, recimo i nje­
zina volja. Nije ušla u samostan jer ju je to privlačilo, nije
ušla poradi neke čuvstvenosti, nego je to bio čin volje. U
njemu je ostala dokraja usprkos unutrašnjim borbama, za
koje je samo Bog znao, stalno se naprežući uz potporu nje­
gove milosti. Bog se služi drugima da nas posveti. Sestra
Marija od Trojstva, veoma složene naravi i samostalnog zna­
čaja, bez pomoći redovničkog života, posebno života u klau-
zurnom samostanu, ne bi nikad stigla do tako visokog stup­
nja savršenstva u ljubavi. Bila je svjesna da ju je Gospodin
u svom milosrdnom planu doveo klarisama. »Bože moj! Oh!
zahvaljujem Ti da si mi dao sestre i poglavarice da moju
8
jadnu dušu iščupaju iz lijenosti, sebičnosti i oholosti.'
Ona je htjela slijediti svoga Gospodina »blaga i ponizna
srca«. Blagost je stekla uz cijenu dugih i strpljivih napora.
Poneki nagli odgovori pa i kadgod mala šala koja bi joj
izmakla — i to rijetko — prema njezinim majkama, koje
» Vidi Zaplsol br. 629.
82
su je voljele i praštale joj, jasno otkrivaju da se morala
mnogo boriti. Malo-pomalo se žestoka borba sa samom so­
bom ublaži dotle da većina sestara nije ni naslućivala ustraj­
ne napore te duše, odlučne da se pobijedi pošto-poto. Do
kraja je života bdjela nad sobom.
Jedan drugi oblik siromaštva što ga je imala otkriti jest
samostanska šutnja. Za nju je to bila velika pokora jer bi
rado iskazivala ljubav i da je drugi razumiju. »Ja te hoću
budnom i da slušaš*,** zabilježila je u svojim zapiscima.
Kako je bila veoma otvorena i poletna, koliko li bi htjela da
može pokazati svoju pažnju prema drugima ili za lektiru ili
rad. Trebalo ju je strpljivo naviknuti da radi na samoj sebi.
Jedna ju je majka, s kojom joj je bilo dozvoljeno govoriti,
primorala da to čini samo rijetko, kad joj uistinu treba ka­
kvo razjašnjenje ili koja usluga, što je često bivalo jer se­
stra Marija od Trojstva bijaše veoma skrupulozna. Novaki­
nja se podložila toj disciplini pa kod svakog susreta odgova­
rala smiješkom čuvajući se svake suvišne riječi, makar joj se
činila opravdana. Nakon svojih zadnjih duhovnih vježbi, koje
je završila 8. prosinca 1941., potvrdi spomenutoj majci da je
sada »shvatila šutnju« i otada je savjesno obdržava.
Možemo i misliti koliko ju je morala stajati poslušnost,
nju koja je izjavljivala da je »neovisna do skrajnosti«. N e ­
ovisna i s manama takvih kvaliteta bila je u svojim odluka­
ma uporna i tvrdoglava. U svijetu nitko je ne bi mogao na­
vesti da popusti, ako bi svoj sud smatrala ispravnim. U sa­
mostanu ju je poslušnost učinila poslušnom, uz cijenu veli­
kog napora i kolike vjernosti unutrašnjoj milosti. U njezi­
nim Zapiscima nalazimo jeku tih borbi: Ti si sama pobu­
na, odbijanje, negacija.31 Takva opomena mora jasno otkriti
na koji je način u prvi mah reagirala. Ipak majka opatica
kao i učiteljica novakinja tvrde da je sestra Marija od Troj­
stva bila savršeno poslušna. Nije se podlagala samo pogla-
varicama, nego se pokazivala puna razumijevanja i susret­
ljivosti prema željama susestara i uvijek pripravna da ih
uslužno ispuni.
Te primjedbe o unutrašnjim borbama ne smiju nas zava­
rati s obzirom na njezino pravo vladanje u samostanu. Ne
Vidi zapisci br. 245.
Vidi zapisci br. 29.
83
možemo ništa bolje nego navesti zaključak svjedočanstva je­ Za vrijeme novicijata čitala je »Duhovne spise« Charles
dne njezine poglavarice: »Konačno njezina blagost, pažnja de Foucaulda. Govorila je da joj ni jedna knjiga nije toliko
prema drugima i želja da ostane nezapažena najviše su se doj­ dobra učinila kao ova, i od tada nastalo je duboko usrdno
mile sestara.« prijateljstvo između nje i pustinjaka jeruzalemskih klarisa.
Dolazimo na bitno. Kod sestre Marije od Trojstva vjerno Ona je usvojila tako jednostavan način molitve »Brata Char-
vršenje zavjeta rascvjetalo se u duboku i širokogrudnu lju­ lesa«: »Sto mi imaš reći, dragi Bože? Evo, što ću ja tebi
bav. Očitovala se pomnom pažnjom prema svima sestrama. reći: N e ć u više govoriti, gledat ću Ljubljenoga.«
Njezina ljubav bijaše domišljata i nije se samo zadovoljavala Pod uplivom milosti, mir se uspostavljao u njenoj duši.
lijepim riječima. Majci učiteljici, koja bijaše i bolničarka, ako Kao što se događa osobama duboke naravi i onima koje su
bi trebala olakšati kakvoj bolesnici, imajući mnogo praktič­ mnogo trpjele, ni ona nije posjedovala naravnu veselost. Ali
nog znanja, sugerirala je jednostavan i uspješan lijek. Nije naučila je mirno primati kušnje, držati ih za sebe, a drugima
li koja sestra zanemarila neku ranu, ona se uznemiri i sa­ pružati samo blagost i radost. Gotovo joj je uvijek na licu
vjetuje joj lijek. Uvijek je bila pripravna da bdije kod koje
lebdio smiješak.
bolesnice, pa ako bi i mlađa sestra bila umorna, ne osvrćući
se na vlastitu slabost, ponudila se da je »zamijeni« na Ju­
tarnjoj. Jedna sestra nepokretna zbog posljedica nesretnog
pada ležala je na svježem zraku. Sestra Marija od Trojstva
prolazeći mimo, poljubila je bolesnu nogu, kao da bi to ubla­
žilo bol sestri.
Za godina provedenih u samostanu razvile su se krasno
neke kreposti pa je već od prvog dana naročito edificirala
susestre dubokom pobožnošću bez upadnosti. Osjećalo se kako
se brižno pripravlja na molitvu i primanje sakramenata. Je­
dna je sestra zapazila kako je svaki puta bila sabrana i za­
sjala od sreće kad je započinjala Božansku službu. Stroga
prema sebi u službi hvalospjeva Gospodinu dopuštala si je
prijateljski prigovoriti drugima neku njihovu malu nemar­
nost: »Izgledate kao da se od bolesti oporavljate«, rekla je
jednoj mladoj sestri koja se u koru naslanjala za vrijeme
Oficija.
Članak »Vjerovanja« »Vjerujem u Općinstvo Svetih« bilo
je za nju otkriće. Svakom prigodom preporučivala bi se mo­
litvama susestara, a i sama je mnogo molila za duše u čisti-
lištu, i njima povjeravala svoje najhitnije nakane. Međutim
je njezina pobožnost najprije bila upravljena Djevici Ma­
riji, zatim svetom Franji Asiškom i svetoj Klari. Kad je
saznala da je sveta Koleta, obnoviteljica reda, prošla kroz
više kuća dok se nije ustalilo njezino zvanje, smatrala ju je
svojom posebnom zaštitnicom. Govorila je: »Tako se doga­
đa velikim svecima. Tražili su svoj put u više zajednica i
došli su tamo gdje ih je Bog htio.«

84 85
DRUGI DIO

PORUKA
 UVOD

P o č e t k o m siječnja 1940. godine s e s t r a Marija od T r o j s t v a

počinje bilježiti u malu bilježnicu riječi što ih je slušala u
svojoj unutrašnjosti. Od one noći u veljači 1926., u kojoj se
preokrenuo njezin život, za nju se mir više ne sastoji u tome
da postupa suglasno sa svojom savješću, nego da se vlada
prema onome što Bog od nje sada očekuje jer on očekuje
više nego savjest. Ali kako da to sazna? Ustrajno traži
rasvjetljenje u molitvi, uči šutjeti i slušati da osjeti od­
govor. Bog se otkriva na tisuću načina. Lujza, uvijek sve
pažljivija, sve jasnije spoznaje unutrašnji poziv, katkad
naglašen izričitim riječima. To se događa onda kad ona
mora stvoriti kakvu odluku. U tim časovima osjeća se sa­
mom, slobodnom i odgovornom za svoj izbor. Ali prije
ili kasnije taj je glas hrabri i prije svega potiče i ide sve
dotle da samu sebe potpuno daruje u samostanskom životu.
Pažnja da se upozna volja Božja, temeljni je stav unu­
trašnjeg života. To je nauka Biblije počevši od »Sheme Iz­
raela« (Slušaj, Izraele!) u Ponovljenom zakonu i proročkim
pozivima pa konačno u riječima samoga Isusa, kako ih iznosi
sveti Ivan u govoru na Posljednjoj večeri i u Otkrivenju:
»Ako netko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i
večerati s njima i on sa mnom« (Otkr 3, 20).
Sestra Marija od Trojstva nalazi također potvrdu svoga
iskustva u čitanju mistika. Početkom 1940. godine prigodom
Molitvene osmine za jedinstvo kršćana, od 18. do 25. siječ­
nja, piše svojoj prijateljici Lidiji von Auw, tada pastoru je­
dne župe u kantonu de Vaud:
»Još više mislim na tebe za vrijeme sati klanjanja pred
Presvetim Sakramentom... Pred Bogom sve šuti, sve išče­
zava, osim onoga što je On sam urezao u naša srca, i tada
malo-pomalo shvaća riječi svetaca ova siromašna grešnica,
to jest ja. 'Sebe poznavati, poznavati Boga!'«

89
 »Ti znaš što je rekla blažena Anđela iz Foligna: 'Koliko Ispovjednik ne sumnja u njezinu iskrenost, ali se boji
li je teško i neprilično govoriti da se kaže nešto drugo! Šut­ obmane. I upravo je zato zatražio da zabilježi riječi koje
nja, šutnja o svemu što nije o v o I Gospodinove rijeci čuje i da ih redovito njemu daje na uvid. Kao svjedok u
Anđeli: 'Ako bi me tko htio vidjeti, veoma bih mu rado najboljem položaju da sudi o zdravom shvaćanju sestre, bio
otkrio svoje lice; ako bi me tko htio osjetiti u svojoj duši, je osobito potresen njezinom vjernošću da odgovori i na naj­
ne bih mu se sakrio; ako bi tko htio sa mnom razgovarati, manji poziv milosti. Poslije njezine smrti držao je svojom
s velikom radošću zajedno bismo razgovarali.' Šaljem ti te dužnošću da objavi ove Zapiske koje je smatrao »porukom«.
riječi, jer ih volim. Svakako taj način saopčavanja treba razborito prihvatiti.
» ... Nedavno smo čitali veoma jednostavnu knjigu lijepa Sveti Ivan od Križa ne protivi se želji i mogućnosti unutra­
naslova Poziv ljubavi, poruka jedne male sestre konverse, šnjeg razgovora, ali pokazuje koliko je važno i osjetljivo
Jozefe Menendez, od koje je naš Gospodin tražio da napiše znati razlikovati istinito od umišljenoga: »Nerijetko se vi­
ono što joj saopćuje: zov Njegove Ljubavi i Njegova Milo­ đaju osobe, jedva preporučljive, a misle da su za vrijeme
srđa.« razmatranja čule unutrašnje riječi... i odmah ih krste bo­
Da li je ta lektira poticala sestru da i sama zabilježi po­ žanskim saopćenjima pa će vrlo uvjereno izjavljivati: Bog
ruku što ju je čula? Čini se da je njezina nakana skromnija, mi je rekao ovo, Bog mi je rekao ono.«40
ona piše samo za sebe da bi se čvrsto držala u danima suhoće U tom pogledu danas, u ovo uznemireno doba kad se
(vidi br. 163). Niti ne pomišlja da bi slušanje unutrašnjih našem Gospodinu i Djevici Mariji pripisuju mnoge opomene,
riječi bilo nešto izvanredna. Nekoliko tjedana kasnije u bla­ Zapisci sestre Marije od Trojstva prije svega nam se predo­
govaonici se čitao život sestre Marije od Božanskog Srca, čuju kao zahtjevan i vrlo stvaran vodič kršćanskog života
Reda Dobrog Pastira u Angersu, u kojem se također govori i poslušnosti Crkvi. Oni su upravljeni samoj sestri i duša­
o unutrašnjem glasu Spasiteljevu. Jednog dana sestra Ma­ ma, bilo u samostanu, bilo u svijetu, jer svi su pozvani da
rija od Trojstva zapita majku učiteljicu: slijede put svetosti. (Lumen Gentium — Svjetlo naroda,
— Da li ste i vi, majko, često čuli glas Gospodinov? gl. 5).
Kako je Gospodin govorio svojoj službenici? Njezin du­
— Ne. Barem ne znam, ne sjećam se. — A da li ste ga
hovni vođa i prvi izdavač njezinih spisa dao je ovaj odgo­
vi čuli? vor: »Kao što kaže Nasljeduj Krista: bez buke riječi«.*1
— Da, koji put. Čini se da gotovo sve bilješke Zapisaka odgovaraju onome što
Opazila je da je taj odgovor snažno djelovao na majku sveti Ivan od Križa naziva »uzastopne riječi«:*9 one se jav­
učiteljicu, pa se vrlo začudi. Bila je uvjerena da Gospodin ljaju samo u stanju sabranosti; tada se duh ustali na jednoj
govori svakoj duši kao što govori njezinoj. Kad je kasnije istini, i da tako kažemo, kao da je u nju uronjen. Razmišlja­
ss
ispovjednik, koji donosi taj dijalog, pokušao protumačiti joj nja niču iz materije koja se razmatra. Duh prelazi s jedne
da Gospodin može govoriti na različite načine i prema tome, točke na drugu, i to prilagođenim riječima i sudovima, lako
ako govori svakoj duši, nije nužno da to bude uvijek na isti i jasno, s novim pogledima koji daju razumjeti stvari do­
način, činilo se da ga sestra Marija od Trojstva nije razu­ tada nepoznate, tako da razum ne može to drugačije sebi
mjela. Nakon nekog vremena vraća se na tu temu pa mu predstaviti nego da dolazi iz njegove vlastite unutrašnjosti.
reče: »Slušajte, oče, Gospodin se ne slaže s vama. Ponovno
mi je rekao i naglasio je da On govori svakoj duši.«**
to S a i n t J e a n de la Croix, La M o n t é e du C a r m e l , livre II, cha-
pitre X X V I I . Trad. Chan. H. Boornaert, D e s d é e de Brouwer, B r u ­
38
S o e u r M a r i e de la T r i n i t é , 2ème édition, Malines, 1947-8, p. ges-Paris, 1927.
41
15. Nasljeduj Krista, III., po g l a v l j e 2.
42
« Vidi br. 137 i 247. S a i n t J e a n de la Croix, isto.

90 91
 Na primjer, poznavajući stvarno približavanje među različi­
17 s t v a r i netko u sebi umuje, odgovara na svoja pitanja, sebe
tim kršćanskim vjeroispovijestima, danas bi se bez sumnje
poučava, i to snažno proživljava. Pravo reći kontemplativac
sestra Marija od Trojstva u nekim bilješkama drugačije iz­
je sklon tako vjerovati, iako sam razmišlja i sam sebi daje
odgovore, kao da razgovaraju dvije osobe. Ipak to nije pot­ razila. Ali uzimajući cjelokupnost njezine poruke, iznenađeni
puno umišljanje. Bez sumnje duh radi prema vlastitoj ak­ smo videći koliko je poruka bila usmjerena prema buduć­
tivnosti, ali on je i oruđe Duha Svetoga, i s njegovom po­ nosti, i kojom nas snagom uvijek iznova poziva na osobnu
moći oblikuju se pojmovi, riječi i pravi sudovi. Odatle dolazi i zajedničku obnovu.
utisak jednog razgovora.« Da sačuvamo tom djelu oblik jednog »prikaza« života i
Sestra Marija od Trojstva sama se često pitala o naravi poruke sestre Marije od Trojstva, morali smo se odlučiti da
toga unutrašnjeg glasa. Odgovorila je na pitanje svoga ispo­ dadnemo samo jedan izbor — ali vrlo obilan i u kojem je
vjednika, kao i u odlomku jednog pisma, navedenom iza sadržano sve bitno — iz njezinih Zapisaka. Radi lakšeg sna­
broja 79, koji mora privući našu pozornost: »... nakon laženja zadržali smo red i oznake brojevima kao što je u
toga je šutio. Ali kad šuti, to je kao da još govori. Daje ra­ drugom francuskom izdanju. Neka bi čitanje tih redaka pro­
zumjeti. Pokušati to izreći riječima bila bi karikatura. Da­ budilo u nama želju da saznamo još i više, i prije svega da
kle . . . oprostite!« Možda tu ima neki znak iskustva koji u se sami obvežemo na unutrašnju šutnju pa da bismo onda
mnogome, dubinom, nadilazi one uzastopne riječi. spremno čuli Učitelja.
Je li bila dovedena na misao da joj Gospodin govori na
takav način, koji bismo ocijenili izvanrednim i koji bi se pri­
bližavao privatnim objavama, ali koji je ona smatrala po­
sve normalnim, budući da »Gospodin govori svima dušama«?
Ništa ne dopušta da to ustvrdimo i vjerujemo da smo mnogo
bliže istini ako sudimo da je sestra Marija od Trojstva, i ne­
svjesno, stavila u Gospodinova usta odgovore koje je osjetila
u samoj sebi promatrajući Isusa i ljubeći ga u dubokoj vjeri.
Bilješke Zapisaka, od kojih su mnoge velike vrijednosti, sve
zajedno pokazuju veoma duboku vjeru. Ako se u njima može
i otkriti poneka naivnost i nespretnost, treba razumjeti da
sestrin duh primjenjujući misao vjere na stvarnost svoga ži­
vota nije uživao posebnu pozornost. Uz to postoji i posao
redakcije, koja nije nepogrešiva u izboru riječi. Sveti Ivan
od Križa još kaže: »Razum, rasvijetljen i poučen od takva
Učitelja (Duha Svetoga), jasno razumije istine, i u isto vri­
jeme vlastitim sredstvima daje oblik predmetu koji mu je
saopćen. Možemo, dakle, reći da je glas Jakovljev, ali su ruke
48
Ezavove (Post 27, 22)«. Zato u Zapiscima autoritet koji se
može pridati riječima Isusovim ne prelazi autoritet kontem­
plativne redovnice koja ih je napisala.
Dakle, razborito je ispravno protumačiti stanovite riječi
i paziti na njihov smisao, da ih se tako može bolje razumjeti.

Saimt Jean de la Croix, isto.

93
92
 OSOBNI ZAPISCI
(1940.—1942.)

1. (Bez datuma) »Zaboravi s e b e ! Ne brini se za svoje m a ­

t e r i j a l n e ili d u h o v n e p o t r e b e ! K a d i m a š sve što ti t r e b a , li­
šavaš me radosti da se za t e b e brinem.«
2. (Siječanj 1940.) »Ne b r a n i s e ! Ne ističi svoja prava!
Ostavi m i veselje d a t e b r a n i m k a d b u d e čas.
Šuti, š u t i . . . p o p u t mene.«
3. (Nedjelja Dobroga Pastira, 2. poslije Uskrsa): »'Mala
moja zaručnice'«, d a r u j m i n a d a r :
s v a k u suvišnu riječ koju ćeš prešutjeti,
svaki p r e d m e t koji nije n e o p h o d n o p o t r e b a n , p r e m d a je
d o p u š t e n , a ti ćeš ga se odreći,
svaki u m o r , p a t n j u , što ih drugi neće ni naslutiti, j e r ćeš
ih sakriti da mi dokažeš svoju ljubav i j e r su mi toliko po­
t r e b n i tvoji darovi.«* 4
4. (27. travnja, Pričest16): » D o b r o h o t n o s t . . . B l a g o s t . . . Sa­
čuvaj svoju d u š u slobodnom i prozirnom, iznad poteškoća,
briga, n e s p o r a z u m a što ih sobom donosi k l a u z u r a . . . «
»Poučavati samo p r i m j e r o m . Šuti, šuti u srcu svoga Boga!«
5. (Poslije polaganja zavjeta, 29. kolovoza 1940; 2. ruj­
na4") :
»Moja si; sasvim si m o j a . . .

44
»Hoće li tko za mnom, n e k a se odreče samoga sebe...« (Mt
16, 24; Lk 9, 23).
Zabilježeni prvi savjeti v e ć i n o m pozivlju na odricanje i bezgra­
nično pouzdanje. To su riječi koje vode dušu u unutrašnji mir.
45
Više zapisafca imaju naslov Pričest. To je povlašteni čas
prisnih razgovora.
48
Te su riječi izrečene 29. kolovoza, ali zapisane 2. rujna.
Zdravlje joj je bilo prilično dobro i k a o da se učvrstilo, pa s t o ­
ga zajednica nije iznosila n i k a k v e zapreke da je pripusti zavje-

95
 Nemoj otići! O s t a n i sa m n o m , u m e n i , koji te n i k a d a ne
ostavljam. T a k o dugo sam te čekao.
J e d i n a je s t v a r n o s t samo o v o : Ljubim te i čuvam te.47
Za sada i za vječnost. Sve ostalo valja podnositi blago i s t r p ­
ljivo. To su s a m o k r a t k o t r a j n e slike koje oko t e b e prolijeću.
Ali ja ostajem. L j u b i m te i č u v a m te.«
9. »Budućnost p r i p a d a m e n i , čega se bojiš?«
— Plaši me noć, noć vjere, a u njoj sam sama.
»Da ti osvijetlim p u t , d a o s a m ti svoju Majku, Zvijezdu
Danicu, u n j u gledaj!«
— Bojim se svojih kukavnosti, svojih budalaština, svojih
tlapnji.
»Poslušnost razgoni tlapnje. T k o svoj život d a r i v a vječnoj
M u d r o s t i , n e t r e b a biti učen. Misli s a m o n a m e n e , s a m o n a
to k a k o da mi u g o d i š : p r e i n a č i t ću te.«
10. » O n a k o k a k o nastojiš ugoditi svome Z a r u č n i k u , t r u d i
se da t a k o ugodiš i svojim p o g l a v a r i c a m a . P r e t e c i njihove že­
lje! R a d i o n o što o n e vole! N e k a osjete da ih ljubiš, da ih
ljubiš osobitom ljubavlju.«
13. »Ne izruguj se svojoj p o g l a v a r i c i 4 8 ! O n a i m a m n o g o
briga. Hoću da joj ne p r o u z r o č i š ni j e d n u . U njoj ljubi m e n e !
Ja s a m u svakoj duši i č e k a m da b u d e m ljubljen, pa da bih
u njoj rastao.«
tima. S e s t r a Marija od Trojstva položila je 29. kolovoza zavjete
na tri godine, ali ona se u s v o m <srcu zauvijek prikazala Bogu, ne
usuđujući se uostalom nadati životu još itri godine.
D a n zavjeta bio je za nju više n e g o l i zemlja. Ne govori o s v o ­
joj tajni, ali su je susestre trebale s a m o pogledati pa da imaju ta­
kav utisak. S a m a je u opisu s v o g obraćenja n a p o m e n u l a : » U v e č e r
mojih prvih zavjeta rekao mi je da je zadovoljan. To je rekao
tri puta.«
P r e m a običaju čitav je dan nosila vijenac ruža — što joj d a v a š e
veoma m l a d izgled. Bijeli veo novakinja zamijenila je crnim pro­
fesa, a to je n i m a l o nije činilo starijom, n e g o joj je d a v a l o ozbilj­
niji izraz. U redovničkom odijelu i z g l e d a š e m n o g o mlađa nego što
je bila, jer joj je počelica pokrivala nabore čela.
Toga dana Crkva s l a v i m u č e n i š t v o svetoga Ivana Krstitelja,
Zaručnikova prijatelja. R e č e n o joj je da je ta podudarnost bez
sumnje poziv na šutljivo trpljenje, poznato s a m o Bogu. Jedan čas
zatvori oči i ne odgovori.
47
Te je riječi sestra potcrtala u rukopisu.
4
s Ovaj bi paragraf m o g a o koga začuditi, pače i sablazniti.
96
14. »Nastoje te sakriti, u č i n i t i da se ne z n a da opstojiš.
N e k a ! 4 9 P o k o p a j se u moje S r c e i m e n i p r e p u s t i da r a d i m !
T a d a ću se poslužiti t o b o m da d o v e d e m u C r k v u m n o g o p r o ­
t e s t a n a t a i to na n a č i n koji nadilazi sve što si m o ž e š z a m i ­
sliti, j e r r a d i m ja, Bog. J a , Bog, izvršujem svoje obećanje i
uživam da odgovorim na ponizno pouzdanje.
Takve milosti jednoj toliko nesavršenoj osobi! Kad bi se tako s h v a ­
tilo, značilo bi površno govoriti i o naravi toga izrugivanja i o sa­
vršenosti, o p u t u k Bogu.
D r u g e će bilješke p o m o ć i da bolje upoznamo običajno vladanje
sestre Marije od Trojstva. S v e su te bilješke p u n e poštovanja i
djetinjske nježnosti prema poglavaricama.
P o g l a v a r i c a na koju se odnosila ta bilješka<, bila je prva koja
je protestirala protiv bilo k a k v a zlonamjerna tumačenja te riječi.
Na smrtni dan sestre još nije ništa znala o Zapisoima, ona je spon­
tano zasvjedočila: »Kako lijepa d u š a ! Nijedna druga nije prema
m e n i bila toliko pažljiva i fina« (Izjava oca ispovjednika).
49
S e s t r a Marija od Trojstva imala je m n o g o talenata, kojima
bi se m o g l a izvanredno istaknuti. S v l a d a v š i plašljivost, na blagdane
je smišljala i sastavljala pjesme ili k a k v u šansonu, crtala sličice,
da bi tako razveselila poglavarice i susestre.
Tako je o B o ž i ć u 1940. posvetila poglavarici o v u pjesmu:
Našoj dobroj majci
u zahvalu za trud
što ga je uložila
da spasi jedno zvanje,
Dijete Isus zahvaljuje.
U B e t l e h e m u nije bilo lijepa zelenila,
s a m o hrpe prašine i s l a m e ;
s krovišta visjele krpe paučine
njihale se na dahu n o ć i . . .
Zemlja se pričinila tvrda i pusta,
ipak s a m se radovao,
jer s a m g l e d a o pokraj s e b e
dva o k a moje Majke, puna svjetla.
Došli su pastiri s darovima,
isto t a k o kraljeviimudraci, i ostali narod.
Polagali s u k a o relikvije
sve š t o im se činilo najboljim,
stvari korisne ili dragocjene.
Smiješio sam s e . . . ali irnao s a m jednu želju,
a n i s a m je rekao — i nitko je nije pogodio — !
Zamišljao s a m da u ručicama d r ž i m . . . ružu,
rascvjetanu, bez trnja, otvorenu ili na pol zatvorenu,
prozirnih latica, gipku, željan
da je darujem, k a o veliki cvijet š t o p a d e s neba,
svojoj Majci, ili da mi bude i g r a č k o m . . .
97
 Ali ništa mi ne o d b i j ! Ni časa me ne ostavi, m e n e koji
sam uvijek s tobom. S v a k i svoj čin vrši za m e n e , ne p r o p u ­
štaj ni j e d a n ; sve ih sabirem. Toliko želim da mi se služi
savršeno.«
1941.
16. »Da, r a d je r a d o s t i veliko dostojanstvo za čovjeka.
Ali hoću ne samo tvoja djela, nego i tebe. K a d me n a p u š t a š
i misliš samo na svoj posao, obeščašćuješ me.«
17. (Pričest, 1. siječnja): »Radi svaki svoj posao što n a j ­
bolje m o ž e š ! Budi d o b r a sa svima svojim s e s t r a m a i pogla-
v a r i c a m a ! Nikoga n e s u d i !
Budi d o b r a . . . ljubazna, ljubazna, ljubazna . . .
Mene, svoga Isusa, ljubiš u svom bližnjemu; m e n e , sakri­
v e n a u svakoj duši, pa da m o g u u njoj rasti, toliko želim su­
sresti srce koje me tu želi i l j u b i . ..«
19. »Ne osvećuj se n i k a d a , pa ni n e p r i m j e t n o , pa niti da
koga d r u g o g a osvetiš!
Tko se osvećuje, m e n e se odriče, m e n e koji s a m N a k ­
n a d a . Zlo valja n a d v l a d a t i dobrim.«
21. »Slušaj me, ne s u m n j a j ! Ako me ljubiš, p o g a đ a t ćeš
moje želje i za n a g r a d u za svoju vjernost i m a t ćeš sve više
ljubavi.
Užasava te ta p r i n o s n i c a ?
60
Ali zato s a m te vodio sve do
ovoga časa da je prineseš. Vidi, što si učinila u svom zvanju?
Budite blagoslovljene vi koje ste posve uz moje jaslice,
u s v o m stanu, konačno postavile svježu ružu,
ružu na koju s a m č e k a o :
učinite da je uvijek lijepa,
vaša mezimica, moja božična ruža!
(Pokušali s m o tu pjesmu prevesti nevezanim slogom, dok ona u
francuskom originalu ima sve značajke prave pjesme, uključujući
i srokove. Op. prev.).
Nije li prigodom blagdana osjećala n e k u stanovitu ravnodušnost
ili razboritu suzdržljivost, k a o da nekako želi zatomiti ravnoduš­
nost, sakriti je?
Umiruje ju riječ koju je čula: valja joj »pokopati svoj život« u
Gospodinovo Srce, k a o zrno u zemlju, da bi donijelo m n o g o roda.
50
Zavjet žrtve
98
A što s a m ja učinio? N i s a m li ja sve vodio? Sto se, dakle,
bojiš? Slobodna si, ali sve ćeš mi dati t e k onda k a d žrtva
b u d e izvršena o n a k o k a k o je očekujem. Nećeš li mi sve d a t i ?
Za d a n a s daj mi samo suvišne riječi, što ćeš ih prešutjeti,
daj mi ih m n o g o ! «
22. »Da, ja s a m Ljubav. S v a k i p u t me t j e r a š od sebe k a d ­
god r a d i š drugačije nego što ti Ljubav n a d a h n j u j e , i u s k r a ­
ćuješ si priliku da ljubiš. Bez m e n e tvoje srce ne može ljubiti.
Ljubav ne vidi u v r e d a . Uvijek oprašta, n e u m o r n o . Ljubi
n e p r e s t a n o i uvijek sve više! Budi velikodušna svojim sestra­
m a ! S v u ć u t e preplaviti.«
23. (1 srpnja, Blagdan Predragocjene Krvi Isusove61): »Kad
t r a t i š vrijeme, vrijeđaš me, p r e z i r e š moje darove, sadašnjost62
koju p r e p u š t a m tvojoj ljubavi i tvojoj velikodušnosti.«
24. »Da, d o b r o si se ispovjedila, p r e m d a nisi zadovoljna,
j e r nisi rekla sve što si željela reći. Zaboravi ono što je p r o ­
šlo! Ne sudi n i k o g a ! Ne misli više na t o ! Misli na m e n e ,
slušaj m e n e . . . «
26. (16. kolovoza): »Stavi svoje stvari u r e d ! Budi p r i ­
p r a v n a , j e r ću doskora doći po tebe. Doći ću po t e b e izne­
nada.«63
61
Od 1. siječnja 1940. sestra nije datirala zabilješke, ili samo
rijetko. Tek na ispovjednikov zahtjev, zadnjih mjeseci života da­
tira više.
Na listiću, datiranu 1. srpnja bilježi:
»Drži šutnju! Govori o drugome samo dobro! Ako se nekoga kri­
tizira, brani ga ističući njegove vrline. Ne suditi! Osloboditi svoju
misao od sudova o drugome, pa bili i materijalni.
Izvršiti uslugu kad se pruži prigoda, činima, ne riječima. Savje­
tovati s a m o k a d je potrebno.«
Na isti listić dodat će odluke iz duhovnih vježbi 8. prosinca 1941.
Vidi br. 151.
Umrla je 31. srpnja jedna sestra jubilarka. Zadnjih tjedana nje­
zine bolesti sestra Marija od Trojstva iskazivala joj je najsrdačni­
je m n o g o nježne pažnje, nastojeći joj na svaki način ublažiti boli.
Malo kasnije dat će dokaz podjednake požrtvovnosti u bolesti uči­
teljice novakinja, prema kojoj je gajila veliku zahvalnost.
52
S obzirom na »sadašnjost«, dar od Boga, vidi jutarnje prika­
zanje na kraju knjige!
53
Uvijek će joj ostati pred o č i m a ta misao, ubilježena više od
deset mjeseci ranije.
99
 54
27. (31. kolovoza : — Bože moj, danas počinjem iznova
svoj jadni život u strogoj poslušnosti svemu što mi bude
duhovni otac rekao ...
Neću se više baviti ni s kim osim s tobom i svojom stale-
škom dužnošću; Ti već tako dugo čekaš na mene. Toliko sam
uludo rasipala tvoje darove, tratila dragocjeno vrijeme.
Draga Majko, slatka moja Majko, povjeri Isusu ovaj ja­
dni život! Neka ga od sada sasvim ispunja i neka radi od
njega što god bude htio!
Nauči me, Majko Kristova, darovati mu sve!
29. »Shvaćaš li da nisi n i š t a ? S a m a po sebi otpor, prkos,
nijekanje.
Bog jedini jest.
Ja sam tvoj život. Shvaćaš li? P r a t i m te kao tvoj d a h ,
k a o tvoje disanje, u d u b i n i tvoje duše. Posve sam blizu tebe.
J a t e potičem n a strpljivost, blagost, p r e d a n o s t . . . Išti sve
od mene, išti svakog dana, svako j u t r o , sve što ti t r e b a za
čitav dan, tebi i svima ljudima. Išti bez p r e s t a n k a , n e u m o r n o !
Moja je r a d o s t odgovoriti. Uvijek odgovorim, ali m o j je
odgovor različit. Bolje bi ga razumjela k a d bi znala živjeti
po vjeri.«
30 »Shvaćaš li k a k o si n e s r e t n a k a d odbijaš dati mi ono
što od t e b e t r a ž i m ? Od t e b e t r a ž i m željama tvojih poglava­
rica i susestara. Budi pažljiva! Ne odbij n i k a d a n i j e d n e ! To
ti se još previše često događa.«
31. »U s a m o s t a n u nije najpožrtvovnija ona koja u r a d i n a j ­
više vidljiva posla, nego koja u r a d i najviše nevidljiva p o ­
sla, koja najbolje zna povući se, ne s m e t a t i n i k o m u , u sao­
braćaju biti vedra, p r o z i r n a duša, da me k r o z n j u m o g u d r u g i
otkriti. Nije najvažniji onaj posao što vi radite, n e g o onaj
55
što m i g a p r e p u š t a t e d a r a d i m m e đ u v a m a . «
Jednoga dana jedna joj susestra reče: »Vrijeme je na zemlji
dugo, na putovanju, daleko od Gospodina. Bila bih sretna da što
prije umrem.« — »Ne vi, prije ja, ž i v o odvrati sestra Marija od
Trojstva. N a d a m se da će prvi iskopani grob biti pripravljen za
mene.« Ipak tada ništa nije dalo naslutiti blizi svršetak.
54
Sestra Marija slavila je 29. kolovoza prvu godišnjicu svojih
redovničkih zavjeta. D v a dana kasnije napisa o v e odluke.
35
Bijaše u samostanu jedna redovnica, veoma dobra, veoma
radišna, veoma požrtvovna. Bez nje se nije ništa radilo, ništa ure-
100
32. »U s a m o s t a n u postoji opasnost da n a k n a d u za svoj
život odricanja t r a ž i t e u razonodi izvan mene, u stvorovima.
• A ja vas čekam, ja sam više nego u t j e h a , izvor radosti.
Pijte n a t o m izvoru k a o v a š o t a c sveti F r a n j o ! «
33. »Neka ti ne b u d e n e u g o d n o ponoviti svom d u h o v n o m
ocu što ti velim. Tu n e m a n i š t a i z v a n r e d n a . G o v o r i m svakoj
duši. Ako ih i m a koje me ne čuju, to je zato što me ne slu­
šaju.
T r e b a stvoriti d u b o k u tišinu, j e r je moj glas vrlo blag.
T r e b a d u š u osloboditi svake brige. T r e b a me ljubiti u d u h u i
istini, u s v e m u biti u istini.«
37. »Ne gubi vedrine u r a d u ! Redovnica m o r a d u h o m
n a d v l a d a t i posao koji joj je povjeren, inače je s a m o n a d n i -
čarka, a ne redovnica.
T r e b a da pojednostavnite i s m a n j i t e svoje potrebe, k a o
što je činila m o j a Majka. U m i r u valja donositi r a z b o r i t e i
smjele odluke.
Red je u t o m e da u s v e m u najprije tražite Kraljevstvo
Božje i njegovu p r a v d u , ostalo sve će v a m se d o d a t i .
Ne b r i n i t e se za uspjeh svoga r a d a ! Ja dajem onoliko
uspjeha i ploda, koliko ga povjerite m e n i .
O, kako bi samostani cvali, k a d bi bilo d u h a i vjere i siro­
m a š t v a koji sve daje i k a d bi se t r u d i l i izvršiti samo ono
što ja t r a ž i m . Od t e b e t r a ž i m da b u d e š savršeno poslušna
svome svetom Pravilu, d u h o v n o m ocu, svojim poglavaricama,
da ljubiš sve što ti šaljem i da me slušaš.
Slušaj mjesto onih koji neće da čuju moj g l a s !
Ljubim te j e r si i ti m e n e uvijek ljubila. Nisi znala da
u p r a v o m e n e ljubiš k a d si voljela svoje i one koje s a m stav­
ljao na tvoj p u t . Nisi znala da sam to Ja u n j i m a koga lju­
biš i koga nisi n i k a d htjela ražalostiti.
S a d a me poznaješ, srela si m e . Daj mi svoje p a t n j e kao
znak ljubavi i n e k a me p o t a k n u da i d r u g e d u š e p r i v u č e m k
sebi, k a o što sam p r i v u k a o tvoju.
đivalo, da ne kažemo, ništa odlučivalo. Ispunjavala je s a v s a m o ­
stan. Ako nje ponestane, što će biti od zajednice?
Bog je dopustio da se razboljela i dugo bila u bolnici (vidi br.
74), a s a m o s t a n to nije osjetio. Ne pouzdavajmo se u svoju vanj­
sku važnost, svoju »nenadornjestivost« (vidi br. 71)!
101
 P r i v u k a o sam te u noći, sada ćeš ići uvijek p r e m a sve
većem svjetlu.«
39. » P r o t e s t a n t i se lišavaju p r a v e vjere, j e r ne p r i h v a ć a j u
zagovora moje Majke, posrednice svih milosti.
Da okaješ njihovu sljepoću, ljubi m o j u M a j k u ; posveti joj
p o n o ć n u k r u n i c u k a d god ti to poglavarica dopusti.« 8 6
41. »Dobro si učinila što si popustila svojoj sestrici, p r e m ­
da si imala odličan razlog da je ne poslušaš. Zadovoljan sam.
G o v o r i m ti u s t i m a d r u g i h ; i p a k uvijek ne kažu točno ono
što želim, ipak uvijek ja očekujem čin ljubavi.
Poslušaj ih istom ljubavlju, k a o da m e n e slušaš.
Ti si m o j a ljubimica.
Ti si sva moja.
Budi uvijek t a k v a ! «
— J e r me ljubiš, jer si sa mnom zadovoljan, dragi Bože,
d a j mi u ime Isusovo obraćenje mojih.
»Vjeruj, n a d a j se, žrtvuj se; p r e p u s t i ih m e n i ! «
42. »Da, želim da se ne b r i n e š za d r u g e . Nije to tvoja d u ­
žnost, osim da se moliš za njih.
T u m a l u d o d a t n u p o k o r u možeš m i svaki d a n p r i k a z a t i n a
t u n a k a n u , a k o t i t o tvoj d u h o v n i otac dopusti.
Sto me osobito dira u p o k o r a m a jest poslušnost i ljubav
k a d iznalaze k a k o da mi ih p r i k a ž u .
Zao mi je. O, k a k o mi je ž a o ! I k a k o želim — u p r a v o
trebam — da velikodušnost j e d n i h n a k n a d i za druge.
Ljubav n a k n a đ u j e .
Grijesi su uvijek n e d o s t a t a k ljubavi p r e m a Bogu.
Ljubi, ljubi s u s e s t r e ! Ljubi m n o g o poglavarice, n j i m a je
to p o t r e b n o . Ali u šutnji« 6 7
43. »Kao što su u p r i r o d i p o t r e b n e oluje, t a k o su p o t r e b n e
i U svakoj živoj duši.
66
Zbog zamračenja u gradu za rata, redovnice nisu m o g l e o
PCmoći moliti 'kanonsku Službu Božju. Zato su je kroz neko vrije­
me premjestile u predvečerje dotičnoga dana. Ali da bi se držale
d o p i s a o ustajanju u ponoć, i dalje su se svake noći dizale i za-
iednički u koru molile krunicu. Zbog s l a b a zdravlja sestri Mariji
ocj Trojstva poglavarice su dopuštale da dolazi na tu krunicu s a ­
mo tri puta tjedno.
67
Željna dokazati isvoju ljubav Gospodinu, sestra Marija od
Trojstva često si je nametala dodatna mrtvenja, ali uvijek po
Pfistanku poglavarice i ispovjednika.
102
Ne gubi v e d r i n e zbog onih koji su u k u š n j i ! Moli za n j i h ;
za njih prikaži boli moje M u k e i koje odricanje ili p a t n j u
što ćeš sama sebi dragovoljno n a m e t n u t i . «
47. »Sitničavosti s a m o s t a n s k o g života neizbježive su, ali na
njih se n i m a l o ne obaziru duše koje m e n e ljube. Moje je Srce
tvoj pravi samostan, tvoje utočište i kolijevka. Uvijek je otvo­
r e n o i uvijek te čeka. Ono će ti dati radost, snagu, blagost,
ljubav. Hoću da b u d e š radosna, jaka, neodoljivo prijazna i
vrlo blaga.«
48. »Sto ti je stalo, ako te ne žele u ovoj kući, 6 8 s a m o
k a d te ja ovdje želim i s t o b o m sam zadovoljan. Š t i t i m te na
svoj način, štitim tvoju dušu. S obzirom na vanjski život,
p r e m a tvojoj ponudi, želio s a m da oćutiš p o n e k u strogost
i p o n e k u oštrinu. Jesi li zadovoljna?«
— Oh! Bože moj, Bože moj, želim samo Tebe! Ti to znaš.
51. »Odijelit ću te od svih stvorova da b u d e š sva moja.
Hoćeš li? T a d a si mi sve dala. T a d a ću se poslužiti tvojim
j a d n i m životom.«
52. »Išti od m e n e za zajednički život dvije m i l o s t i : p r a š t a ­
nje d r u g i m a — pusti kukolj rasti sa pšenicom — j a k o s t u
svakoj prigodi, bez u m o r a , n a d v l a d a v a j u ć i zlo d o b r i m , u
šutnji.«
53. »Ja ću poći umjesto t e b e u Švicarsku. Klarise će se
t a m o v r a t i t i s osobom pogodnijom od tebe. Na zemlji ne m o ­
žeš m n o g o d o b r a učiniti, odviše si n e s p r e t n a , nevjesta. Nije
to tvoje poslanje. Tvoje je poslanje bilo da mi daruješ svoj
j a d n i život da se njime ja poslužim p r e m a svojim željama.
58
Čitatelj bi se m o g a o zapitati nije li sestra Marija od Trojstva
pretrpjela kakvo proganjanje? Sigurno ne. Osim nekih neizbje-
živih nesporazuma, našla je naprotiv duboko razumijevanje kod
poglavarica, koje su veoma brižno nad njom bdjele. Ipak se m o ­
že reći da je n e k e susestre nisu razumjele i nisu se mogle suzdr­
žati a da joj ne bi pokazale neku antipatiju.
Sjetimo se da ni svetu Tereziju od Djeteta Isusa nisu uvijek
simpatizirale susestre.
U t i m protivnostima jasnije se očitovala ljubav i poniznost s e s ­
tre Marije od Trojstva. Malo po?lije njezine smrti jedna je pogla­
varica napisala: »... protivnosti posred kojih je ovdje živjela, uči­
nile su da je bolje iskočila njezina strpljivost i zaborav s a m e sebe.«
103
 D o s k o r a će biti tvoje poslanje da se bez p r e s t a n k a kod m e n e
moliš da me duše s u s r e t n u i p r i m e ; da se duše d o b r e volje
v r a t e u Crkvu.
O h ! k a d biste znali d a r Božji!«
54. »Hoću da b u d e š posve moja. T a k o si b i j e d n a ! Toliko
sam ti p o t r e b a n . Č u v a t ću te u najdubljoj dubini svoga S r c a :
ti si moje posve m a l o čedo. Zajedno učinit ćemo nešto dobra,
kao što sam ti r e k a o u M i l a n u . 5 8 Tek u n e b u r a d i t ćeš svom
puninom.
Ne, na zemlji nisi ništa velika učinila, ali dala si mi što
s a m od t e b e tražio. Doskora ću ja tebi davati.
P r i p r a v i se, svega se liši! H o ć u da b u d e š sva, sva moja.«
55. »Slušaj m e ! Ne gubi ni j e d a n č a s ! Ali n e m o j biti u z n e ­
mirena, t k o se uznemiruje, t r a t i vrijeme.
Misli na svoju k u m u , 6 0 p r e o p t e r e ć e n u poslom a p o s t o l a t a i
odgovornošću. Da li si je i k a d a vidjela u ž u r b a n u , r a z d r a -
ž e n u ? Uvijek m i r n a i nasmiješena.
Misli na m o j u Majku, koju sam i tebi dao za M a j k u !
K o m u je bila p o v j e r e n a teža odgovornost negoli njoj? Uvi­
jek m i r n a i nasmiješena, j e r s a m joj ispunjavao svu dušu.
Ne u z n e m i r u j se, ne b u d i u s t r a h u ! Sve prolazi, samo tvoj
Bog ostaje.
Ja s a m red i savršeni mir, p r e m d a sam život i p o k r e t i
rad.
Da živiš mojim životom, ostani sva u meni, t i h o !
Ljubim t e ! Ne ispunja li to p u n i n o m sreće svaki časak
tvoga života? Ljubim te i želim da to znaš. O! k a d bi znala
koliko te ljubim, čedo moje!«
56. »Ne boj se doći k m e n i . . . u svim svojim m u k a m a ,
i potuži se meni, a k o hoćeš, ali n i k o m e d r u g o m .
59
Vidi opis njezina obraćenja, str. 51., bilješka 14.
99
Kuma sestre Marije od Trojstva, gospođa Ferrario, bila je
dugi niz godina predsjednica Katoličke Akoije u Milanu. S obzi­
rom na svoju dob, više p u t a je molila da je oslobode te odgovor­
nosti. Kardinal-nadbiskup msgr. Scbuster nije smatrao da mora
udovoljiti toj molbi. — Koncem 1946. godine pošto je pročitala knji­
gu Marije od Trojstva, obrati se s v o m e kumčetu jednom devetnieom
i tada bude uslišana. Govorila j e : »Sigurno mi je ona (sestra M a ­
rija od Trojstva) postigla tu milost.«
104
Ne tuži se, pa ni svome d u h o v n o m ocu! Ako i m a š n e k i h
poteškoća u v a n j s k o m životu, zar zato n e m a š moje nježnosti
u u n u t r a š n j e m životu?
Vidim sve patnje, svaki n a p o r , svaku n e p r a v d u , i odgo­
v a r a m svakoj duši ne samo po savršenoj pravdi, nego i po
svojoj ljubavi koja daje b o ž a n s k i . . .
One koje žele naklonost, o d o b r a v a n j e stvorova, osobito
svojih poglavarica, ne čine zlo. Dajem im t o .
O n e koje u mojoj službi žele v r e m e n i t o blagostanje i r a d e
za to, i m a t će i to.
I o n i m a koje žele moje povjerenje i mole ga i daju mu
p r e d n o s t ispred d r u g i h dobara, dajem im.
A h ! m a l o b r o j n e su d u š e koje prije svega žele Kraljev­
stvo Božje i njegovu pravdu.«
59. »Kad se čemu od m e n e n a d a t e , n i k a d a v a m ne u s k r a ­
ćujem; ali ja rijetko d o b i v a m što od vas očekujem.
N a d a m se da ćete se ostaviti prolaznih briga i doći k
m o m e Srcu, koje vas čeka. Rijetke su one koje se p u t e m ne
zaustavljaju! A ipak samo v a m ja m o g u dati red, jedinstvo,
radost, istinsku revnost.
D r a g a moja kćeri, ne zaustavljaj se p u t e m ! «
60. »Već si se d a v n o mogla riješiti svega suvišnoga oko
sebe. 6 1 Ž a r o m ljubavi n a k n a d i vrijeme p o t r a ć e n o u m l a k o s t i !
Oslobodi s e ! O! k a k o ćeš biti radosna, k a d se svega oslo­
bodiš i b u d e š sasvim moja. Oslobodi se t a k o đ e r svega što te
previše zaokuplja!
B u d i jednostavnija sa svojim d u h o v n i m o c e m ! Moli ga,
bez i k a k v e primisli, za savjet u s v e m u ! Bit ćeš mu smirenje,
a k o se pokažeš o n a k v a k a k v a jesi.«
61. »Ima više vrsta ljubavi p r e m a bližnjemu:
ljubav Samarijanca, koja blaži r a n e tijela i d u š e ;
ljubav, koja p r e d u s r e ć e r a n e b u d n o š ć u da s v a k o m zgo­
d o m učini d r u g i m a što bismo željeli da se n a m a u č i n i ;
no najuzvišenija ljubav jest u n u t r a š n j a ljubav koja u r a ­
nja u Boga i b r i n e se samo za to da On b u d e o t k r i v e n i u p o -
01
Pregledavajući jednoga dana pomnije svoju ćelijicu, nađe
neke predmete koje više nije smatrala potrebnim za svoj rad. P o ­
taknuta duhom siromaštva, o d m a h ih se riješi. Ova zahilješka od­
nosi se na tu zgodu.
105
 znat. T a k v a ljubav oslobađa d u š e da bi one s a m e od sebe
došle k m e n i koji dajem u t j e h u i j a k o s t i život. 9 2
I m a više v r s t a d o b r e volje:
volja koja mi daje vaša djela;
volja koja mi daje v a š u slobodu i vašu volju;
volja koja sebe sjedinjuje s m o j i m p a t n j a m a , sebe prinosi
k a o ž r t v u da i ona sudjeluje u n a k n a d i za grijehe. To je do­
b r a volja mojih prijatelja, m o j i h p o u z d a n i k a .
Moja je ljubav p r e m a v a m a t a k o n e i z m j e r n a da se nije
mogla bolje očitovati negoli kroz p a t n j u . Zbog te ljubavi i
moji me prijatelji i pouzdanici ljube.
Jesi li s h v a t i l a ?
Vidiš li k a k o sam te ljubio? K a k o sam te čekao i k a k o
t e čekam?«
63. »Sav n e r e d dolazi o t u d a što se ne sluša C r k v a . Zeli
se živjeti izvan m o j e Crkve, u kojoj sam ipak ja izvor, život­
na snaga...
A koji su u mojoj Crkvi, zaboravljaju slušati m e .
Zamišljaju si da sam n e k i gospodar, i to ja koji v a m uvi­
jek n e u m o r n o stojim n a službu, odgovarajući n a vaše m o ­
litve, čekajući, nadajući se da ćete od m e n e t r a ž i t i najbolje
darove.
K a d se p r i g n e m n a d vas, sakriju se m o j a p r a v e d n o s t i
svetost. P r i t o m je s a m o m o j a b e z g r a n i č n a ljubav, koja p o ­
ziva vašu, dajući v a m p o u z d a n j e i nadajući se vašem veliko-
dušju.
Ostavi sve da b u d e š posve moja, da me ljubiš o n a k o k a k o
to Bog i Spasitelj zaslužuje da b u d e ljubljen.
Slušaj me i p a z i !
S h v a ć a š li?«
64. »Traže me t a k o daleko, iako sam posve blizu.
Jesi li shvatila da sam s t o b o m , u tebi?
Cim m e zovneš, o d m a h o d g o v a r a m . Uvijek s a m n a z o č a n .
Što ti nedostaje?«
— Bože moj, da bi se razlila tvoja ljubav i zavladala među
svima stvorovima. Jedinstvo, jedinstvo, jedinstvo!
»Išti to od m e n e , n e u m o r n o , svojim željama i svojim dje­
lima!
92
Vidi br. 80, bilješku.
106
Koliko b u d e š sebe zaboravila, toliko ćeš više proširiti je­
dinstvo.
Blago obiteljima i s a m o s t a n i m a koji i m a d u bolesnika, j e r
ih p o h a đ a n j e bolesnika potiče na vježbu blagosti i strplji­
vosti. Bolesnici n a k n a đ u j u za grijehe, nose m o j u sliku, sliku
K r i s t a koji t r p i u svojoj Crkvi. Tješiti ih u d u h u vjere znači
vršiti djelo n a k n a d e u Crkvi, n a k n a d u što je očekujem od
o n i h koji me ljube.
S v a k i dom u k o m n e m a bolesnika u opasnosti je da živi
više za sebe negoli za m e n e .
Uvijek sam lakše zamjetljiv i djelotvorniji t a m o gdje ima
p a t n j e , j e r t a m o me više p r i m a j u i slušaju.
H o ć u da sva b u d e š moja, u patnji.«
65. »Doveo sam te u J e r u z a l e m da se zajedno u s p n e m o
n a Kalvariju. T a m o s u m e o k r u t n o raspeli. B u d u ć i d a m e
ijubiš, i tebi će, ako dopustiš, probosti i r u k e i noge i srce.
Srce, a k o se odijeliš od svih s t v o r o v a ; r u k e , a k o p r i h v a ć a j u
poslove koji ti se ne sviđaju; noge neće ići t a m o k u d a bi
htjele. Ali neće biti n e k i križ na koji ćeš biti dragovoljno
p r i k o v a n a ; bit će to moje Srce, uz koje ćeš biti pribita, da te
ništa više ne odijeli od m e n e . Pa ako iz ljubavi na to p r i -
staješ, u m n o ž i t ću tvoju l j u b a v i posve te prožeti.
P r e p u s t i mi se!«
66. »O m e n i imaju krivi pojam. S m a t r a j u me n e k i m go­
s p o d a r o m koji po svojoj mušičavosti dijeli svoje d a r o v e i
n a m e ć e svoju volju.
Jesi li shvatila da ni na što ne prisiljavam. N e m o ć a n sam
p r e m a vašoj slobodi. J a u p r a v o prosjačim vašu ljubav.
P r o m a t r a j m e k a k o s e t r z a m n a k r i ž u : eto moga kraljev­
skog veličanstva. Trpio sam zbog vaših grijeha, ali v a s ni­
k a k o ne silim da to vjerujete. P o k a z u j e m svoju M u k u —
je li rječita? — i čekam. Evo moga B o ž a n s t v a : n e u t r u d i v a
strpljivost. Već stoljećima č e k a m duše. N i k a d a n i š t a ne od­
bijam. Moli me da me bolje u p o z n a š !
Isto t a k o čini u svom životu. N a k n a đ u j , zadovoljavaj za
grijehe ljudi, ljubi a da za to ništa ne t r a ž i š za u z v r a t i
strpljivo čekaj da i t e b e u z l j u b e ! Ne susteži se da razveseliš
d r u g o g a ! T a k o me častiš i služiš mi finom pažnjom. To mi
toliko treba.«
107
 68. »Prošao sam svijetom čineći dobro, donosio sam mir,
red, dobrotu, čistu dobrotu.
Ozdravljao sam bolesnike. O p r a š t a o s a m grijehe. Donosio
sam radost, istinsku radost, m i r n u radost.
Donosio sam Blaženstva.
Pokazivao sam Boga.
J e r ljudi ne poznaju Boga, ne ljube ga.
Boga t r e b a pokazivati. To je ljubav p r e m a bližnjemu.
Ne t r e b a se u z n e m i r i v a t i zbog zla, nego t r e b a n a d v l a d a t i zlo
dobrim.
D o b r o će uvijek u svoje vrijeme slaviti pobjedu.«
69. »Pogledaj, u k a k v o su me stanje s t a v i l i . . . pogledaj,* 3
m o j a me ljubav p r e m a ljudima dovela do toga. Ah! n a k ­
n a d a za g r i j e h e ! I da predobijem vaše srce da m o g u u n j e m u
vladati. Vaša me je sloboda razapela.
Mogu sve u srcu koje me ljubi, ali a k o me ne ljubi, n e ­
m o ć a n sam. Koji m e n e ljube, n e poznaju m e . Radi n a t o m e
da me ljudi uzljube!«
— Kako?
»Sredstvima što sam ih i z a b r a o : trpljenje koje n a k n a đ u j e ,
zadovoljava za grijehe, ljubav koja d a r i v a Boga.«
71. »Slušaj, ne t r e b a n a r a v n o j djelatnosti p r i d a v a t i veliko
značenje. 'Bez m e n e ne možete n i š t a učiniti'.
Svjetovni d u h traži naravi ' p r o m e ć u r n e ' i ' s p r e t n e ' k a k o
se to veli k a d ih se hvali.
Lako je p r e t j e r a n o se izmarati, djelovati vidljivo, na v a n j ­
ski način. Veoma je teško* sebe zatajiti i pustiti m e n i da r a ­
dim. A ipak to je j e d i n a plodna r a d i n o s t koja t r a j e u vječ­
nosti.
Ostani u m e n i ! R a č u n a j na m e n e ! «
72. »Ti si ništa, ali to ništa bit će vječno sretno, j e r ću
te uvijek i m a t i uza se. K a o što smo mi sretni i jedno u P r e ­
svetom Trojstvu, t a k o žarko želim da sva moja stvorenja,
sva b u d u ujedinjena u našoj neizmjernoj radosti, — sva, sva
sva moja stvorenja.«
63
Sestra u svojim Zapisckna nikada ne aludira na viđenja.
Mislimo radije na duboku meditaciju, uprt pogled na raspelo.
108
74. »Kad v a m bolest ili k a k v a nesreća o t m e sestre i po­
remeti red u s a m o s t a n u , nije n i k a k v a nesreća. P o g a đ a samo
sredstva, a n i s a m u neprilici za sredstva. 8 4
Nego k a d v a m p o n e s t a n e d u h a vjere, k a d r a n i t e koju
d u š u n e r a z u m i j e v a n j e m zbog n e d o s t a t k a ljubavi, to je, eto,
nesreća.
Suprotstavljate se m o m e djelovanju u njoj, u s p o r a v a t e
Božje kraljevstvo. To je nesreća. A jedva na to s v r a ć a t e
pozornost.«
75. »'Dođi kraljevstvo tvoje'«. K a d ćete shvatiti da to k r a ­
ljevstvo traži većih ž r t a v a nego što su m a t e r i j a l n e žrtve, m n o ­
go dubljih molitava nego što su molitve u s n a m a ? «
77. »Cesto se podsjećaj da ste bića u razvoju, ovisna o
mojoj milosti i j e d n i o d r u g i m a . U z a j a m n o ste odgovorni
jedni za d r u g e ; odgovorni za ono što ćete postati.
Sve ste složene iz m n o g o e l e m e n a t a . Nijedna nije sasvim
d o b r a ni sasvim zla. T r e b a ostaviti kukolj n e k a r a s t e sa pše­
nicom.«
78. »Dobro sjeme t r e b a p o d u p i r a t i u rastu, njegovati ga i
izbjegavati da se p r i t o m e gleda na ono što i m a zla.
K a d se to shvati, iščezavaju antipatije.
U svakoj je nazočno P r e s v e t o Trojstvo, i u svakoj je je­
d i n s t v e n značaj, koji je ona, kojeg joj je Bog dao k a d joj je
stvarao dušu. S v a k a duša i m a svoju vlastitu ljepotu i slavi
Boga na svoj j e d i n s t v e n način.
K a d se to shvati, nestaje zavisti.
S v a k a duša i m a svoje vlastito poslanje, j e d i n s t v e n o . Valja
joj pomoći da ga ispuni i da se okoristi n e p o z n a t i m z a l i h a m a
ljubavi i velikodušja koje Bog skriva u svakoj duši.
K a d biste to shvatili, n a s t a l a bi široka struja s u r a d n j e da
požuri dolazak moga Kraljevstva.
Moli da izmoliš j e d i n s t v o ! Moli više!«
79. »Kad vas pogodi k a k v a kušnja, t r a ž i t e u z r o k u sebi:
kakvo ste zlo učinili?
Koje ste dobro z a n e m a r i l i ?
et
T a k o su toga dana morali o d v e s t i u bolnicu j e d n u sestru, v e ­
oma p o ž r t v o v n u i radišnu. Vidi br. 31.
109
 B u d i t e svjesni svoje odgovornosti i n a č i n a kojim joj od­
g o v a r a t e ! T r e b a najprije r a z u m j e t i p a o n d a ispraviti. T a d a
ćete vidjeti da će k u š n j a p r e s t a t i k a d više ne b u d e p o t r e b n a . «
80. (Uoči Svih svetih 1941.): »Da, želim da se p r i k a ž e š k a o
d r a g o v o l j n a žrtva, ali h t i o b i h d a n a t o p r i s t a n e t v o j a p o ­
glavarica, j e r p r i p a d a š svojoj zajednici. No da b u d e j a s n o
da r e d o v n i c e nisu d u ž n e b r i n u t i se s a m o za u z d r ž a v a n j e sa­
m o s t a n a , nego d a p o n a j p r i j e m o r a j u r a d i t i z a k r a l j e v s t v o
Božje i njegovu p r a v d u , d a t ću z a t r a ž e n i z n a k . 8 5
e s y e c V i g e tjedana bio j e poziv Gospodinov s v e uporniji d a
sestra Marija od Trojstva učini zavjet žrtve. Za taj čin trebala je
najprije tražiti pristanak časne majke. Povjerava se s v o m ispo­
vjedniku. Na njegov zahtjev predala mu je jednu stranicu Zapi-
saka s o v i m p i s a m c e m :
+ Isus
Samostan klarisa u Jeruzalemu — 21. listopada 1941.
Oče,
Evo zatraženi listić. Razumijete zašto želim zavjet žrtve koji
poglavari dopuštaju katkada prikazati Gospodinu.
Zimus mi je r e k a o : »Sveci i s v e t i c e predobili su za Crkvu m n o ­
go duša samo sjajem svoje svetosti. Ti ne možeš, ali daj se pa ću
se t o b o m poslužiti da privučeni m n o g o duša u Crkvu. Ja ću to
učiniti. Ali daj mi sve!« .(br. 36)
Kad mislim na n a š jadni život 1 na velike poteškoće što nas
čekaju, ne zbog r e d o v n i č k o g života, n e g o zbog deformacija u re­
dovničkom životu, n e m a m hrabrosti...
B i l o je to ljetos, jer se n i s a m odvažila da o tom govorim na­
šoj časnoj majci, rekao mi je: »Imam razloga zašto to od tebe
tražim, kasnije ćeš razumjeti.«.
Od tada šutnja o tome. N e ' t r a ž i izričitim načinom, ali ima tako
diskretan i siguran n a č i n kojim daje razumjeti što želi pa sumnje
nestaju i njegov je zahtjev neodoljiv. O t k r i v a m ga u svojoj jadnoj
duši s i l n o snažnije i s i l n o nježnije n e g o što bih mogla i z a m i s l i t i . . .
N e m o ž e m u s e ništa odbiti.
A k o se varam, prevarit ću se s a m o u t o l i k o što bih željela biti
velikodušna, t a d a će mi Gospodin biti milosrdan. Na v a m a je, oče,
da sudite, poslušat ću vas.
Od s v e g srca s a m v a m zahvalna, oče, i želim uvijek ostati u
Njemu, iako nedojtojna, jedno od v a š e s i r o m a š n e djece.
S. Marija od Trojstva, R. s. K.
Zatraženi listić
»Sav n e r e d proizlazi odatle što se ne s l u š a Crkva.
»Želi se živjeti izvan moje C r k v e . . . (br. 63)
110
Redovnica k o j a nije položila zavjet žrtve, prije svega p r i ­
p a d a svojoj zajednici, a Bog, p r e m d a je n e o g r a n i č e n i G o ­
s p o d a r njezina života, r a č u n a s njezinim o b v e z a m a p r e m a za­
jednici.
Redovnica koja je položila zavjet žrtve, i z r u č e n a je na
m i l u volju Božju, pa bile bilo k a k v e njezine obveze p r e m a
zajednici. O n a sva p r i p a d a Bogu.«
81. »Da, za t e b e sam, a ne za tvoje poglavarice, r e k a o
d a b u d e š svjesna svoje odgovornosti. Zato j e p o t r e b a n n a p o r
i s k r e n o s t i i s a m o z a t a j e s a m e sebe. 6 8
Koliko god bio tvoj život i s i r o m a š a n i b e s k o r i s t a n , o d g o ­
v o r n a si za d u š e koje poznaješ, kojih su ti poteškoće p o z n a t e ,
njihovo bezvjerje, n e p o z n a v a n j e t v o g a Isusa. K o l i k o t o s h v a ­
ćaš, toliko si o d g o v o r n a .
Svi n e vide m o r a l n u bijedu, n e s p o s o b n o s t g r i j e h o m z a r o ­
bljenih d u š a . Ali koji vide, moraju im priteći u p o m o ć p o -
što-poto.
Ne s u m n j a j ; sa m n o m sve možeš.«
84. »Nikad n i t k o nije požalio za o n i m što je m e n i dao.
Valja u č i n i t i sve štogod se m o ž e i t e k t a d a n e p r e v a r l j i v o
računati na moju pomoć.
I m a t e p r a v o o p l a k i v a t i o d s u t n o s t m a j k e učiteljice, t o j e
n a r a v n o . 6 7 Ali, vidi k a k o se ljudi p r i v i k n u živjeti bez m e n e ,
bez m e n e koji s a m d a o svoj život za svako svoje stvorenje.«
85. »Kćeri m o j a ! Gledaj k a k o je m a t e r i j a loš g o s p o d a r ;
okreće se p r o t i v o n i h koji joj služe i z a t v a r a ih u svoje g r a ­
nice.
»Ima više načina l j u b a v i : . . .
»Ima v i š e v r s t a dobre v o l j e : . . . « (br. 61)
Poslije toga je šutio. Ali kad šuti, kao da još govori. Daje ra­
zumjeti. P o k u š a t i to riječima izreći, bila bi karikatura. T a d a . . .
oprostite!
Ispovjednik uvjeri sestru da ima njegovu potporu i hrabri je
neka nastavi bilježiti unutrašnje riječi i n j e m u ih redovito davati
na uvid.
Neočekivano, gotovo nenadano poglavarica bez poteškoća d a d e
pristanak.
68
Vidi br. 79.
67
Nalazi se bolesna u bolnici.
111
 N a p r o t i v sve vrijeme i sva briga što posvećujete D u h u ,
oslobađa v a s propadljivoga.
Što se u velikom o d i g r a v a m e đ u n a r o d i m a , to se u m a l o m
d o g a đ a u u p r a v i obitelji i r e d o v n i č k i h zajednica.
Što više j e d n a d u š a služi D u h u , to više pojednostavnjuje
i sređuje m a t e r i j a l n i r a d i 'poslove' i lakše n j i m a upravlja.
Ako li je m a t e r i j a l n o satire, to je stoga što z a n e m a r u j e D u h .
Kćeri moja, valja uvijek t r a ž i t i 'najprije kraljevstvo Božje
i njegovu p r a v d u , ostalo će v a m se n a d o d a t i ' .
N e k a ti ne b u d e teško shvatiti.«
86. »Da, i m a m n o š t v o ž r t a v a koje spašavaju od uništenja
ljubav i p r a v d u . T a k v e m e , a da to ni ne znaju, slave s t r p ­
ljivošću podnoseći posljedice grijeha kojih nisu počinile, i
ljubavlju p r e m a bližnjemu koja n a k n a đ u j e i o p r a š t a .
A one koje se dragovoljno p r i k a z u j u k a o ž r t v a u n a k n a d u
za grijehe, slave me više. D a j u mi najveći dokaz ljubavi. To
su m o j e ovce koje me p o z n a j u i poznaju moj glas.
Hoćeš li?«
87. (2. studenoga): »Nisi li nestrpljiva da mi se p r i d r u ž i š ?
Ne t r e b a se bojati s m r t i ; zar ne znaš da ću biti s tobom?«
88. »Da, klarise će se v r a t i t i u tvoju zemlju, t a m o m e đ u
p r o t e s t a n t e , o t k u d a ih je istjerala reformacija. A ti, dijete r e -
formacije, ti ćeš doprinijeti da ih t a m o dovedeš.
T o t i j e d a r o d m e n e . Vidiš koliko t e l j u b i m !
I ti ćeš m e n i zasvjedočiti svoju ljubav i svoju želju da
n a k n a đ u j e š za grijehe.
O! k a d biste znali što je m o j a l j u b a v ! I k a k o mi je p o ­
t r e b n o da se p o u z d a t e u n j u !
B u d i v j e r n a u m a l i m s t v a r i m a , da, i b u d i vjerna do s m r t i ! «
90. »Postoji b e z d a n i z m e đ u Stvoritelja i stvorenja. Vaša
vrijednost nije u vašim o s o b n i m sposobnostima, pa bile i
genijalne, nego u vašoj sposobnosti da p r i m i t e svoga Stvori­
telja i p u s t i t e mu da živi u v a m a i da ga kroz v a s vide.
Ljudi ga otkrivaju po v a š e m n a č i n u bivstvovanja i djelo­
vanja.
Gdje sam ja, vlada istina, da, g n u š a n j e p r e d lažju, p r e d
nesvjesnom dvoličnošću.
Gdje sam ja, v l a d a jasnoća, r e d koji sve pojednostavnjuje,
zadovoljstvo, stalna, s a k r i v e n a radost, i u najgorim p a t n j a -

112
m a ; zato, da b i h svoje stvorove ispunio radošću, privlačim ih
k sebi i hoću da b o r a v i m u n j i m a . . . «
92. »Moji su n e p r i j a t e l j i : laž, osobito p o m a n j k a n j e iskre­
nosti koje koči m n o g e duše, j e r s a m e sebi neće p r i z n a t i n a j ­
tajnije n a k a n e :
lakomislenost i n e z n a n j e zbog lijenosti;
žurba, n e r e d ;
b u k a : b u k a riječi, b u k a sebičnih želja, b u k a što je ljudi
izmišljaju da se r a s t r e s u i m e n e zaborave.
Moji su prijatelji:
istina,
iskrenost,
šutnja,
red, i poštivanje koje me o t k r i v a u svim stvorenjima.«
93. (6. studenoga 1941.): »Moraš vjerovati što ti kažem.
Zašto s u m n j a š ? Da li s a m te i j e d a n p u t p r e v a r i o ? Da, vje­
ruj mi u s p r k o s svim p r i v i d n o s t i m a ; t a d a je tvoja d u š a slo­
b o d n a i sretna.«
95. »Koji me m a l o ljube, m a l o se pouzdaju u m e n e .
Koji me m n o g o ljube, uvelike se pouzdaju u m e n e .
Koji svojoj ljubavi ne stavljaju n i k a k v i h granica, bezgra­
nično se i nezaustavljivo pouzdaju u m e n e . Njih ne m o g u
razočarati.
Više me častite p o u z d a n j e m što mi ga iskazujete, nego
svime što biste mi mogli dati.
I gledaj, o d m a h v a m o d g o v a r a m , stavljajući r a d o s t u srce
koje me časti pouzdanjem.«
97. »Raduje me što se (klarise) n a m j e r a v a j u v r a t i t i u Orbe,
68
i to želim.

«8 Vidi br. 53, 88, 114, 276.

U XV. stoljeću Red sv. Franje i sv. Klare obnavlja nekolicina
velikih svetaca. Koleta iz Korbija (1381—1447.) apostol je povra­
tka na strogo siromaštvo Pravila sv. Klare. Osnovala je samostan
klarisa u Vevey-u i njime upravlja dvije godine (1425—1426.), za­
tim u Orbe (1426—1428). Kad su u Orbeu građani Berna namet­
nuli reformaciju, klarise su ostale v j e m e katoličkoj vjeri, ali m o -
radoše napustiti svoj samostan 1555. godine. Združivši se sa s u s e -
strana iz Vevey-a, sklonile su se u samostan u Evianu, gdje se
zajednica održala s v e do danas.
Godine 1477., zahvaljujući plemenitoj vojvotkinji Jolandi S a -
vojskoj i blagonaklonosti vlasti, kćeri s v e t e K o l e t e m o g a h u se na-

113
 Ali očekujem više negoli velika djela. Očekujem da mi
drugačije dokažeš svoju l j u b a v . . . onako k a k o je to tvoj Bog
dokazao da vas ljubi.
G l e d a j ! Nisam izveo velikih djela. Svaka od vas može i na
najskrovitijem mjestu, velikodušno, j u n a č k i d a r i v a t i ljubav
za ljubav.
To od vas očekujem, to od vas ž e l i m . . . «
100. »Da, k a d se p r i k a ž e š k a o ž r t v a z a v j e t o m " i po do­
puštenju svoje poglavarice, t a d a ćeš uistinu biti sva moja.
Moći ću upotrijebiti tvoj život po svojoj volji za brži dolazak
moga Kraljevstva.
Sto se bojiš? Neću te n a p u s t i t i ; uvijek sam s tobom, želim
kraljevati u tebi. Nisi li m o j a d r a g a kćerka, ljubljena moja?«
101. »Doveo sam te o v a m o zato da mi prikažeš tu ž r t v u
i zato sam te očuvao t o k o m čitava tvoga života, shvaćaš li?
Učinit ću što sam rekao.«
102. »Treba žrtava koje bi izmiješale svoju k r v s krvlju
na Kalvariji; to je pravednost, red, Božanska m u d r o s t i to
je zahtjev svetosti.
T r e b a žrtava koje bi svjedočile moju riječ da se ona živo
ukorijeni i da n e o k r n j e n a vječno traje.
Hoćeš li«?
103. »Da, plašljiva si. Učinit ćeš kao oni koji su me lju­
bili: da mi dokažu svoju ljubav izabrali su najgorče. Usudit
ćeš se, za m e n e ! 7 0
S m i o n i m sam u d a r c i m a bičem istjerao trgovce iz h r a m a .
Istjeraj iz svoje duše tu brigu za sebe, misli samo na m e n e
i na moje želje: t a d a nećeš više biti plašljiva. Bistrije ćeš
gledati i biti domišljatija da mi služiš. Iskoristiti sve prilike
koje ti p r u ž a m , iskoristiti sve p r e d m e t e , to znači raditi sa
mnom.
staniti u Zenevi. Za vrijeme 'burnog razdoblja, ikoje je dovelo do
pobjede reformatora, ostale su nepokolebive u svojoj katoličkoj
vjeri. Konačno, prisiljene ostaviti grad, otputovale su 29. kolovoza
1535. u Annecy. Taj samostan je nadživio francusku revoluciju.
Cf. Ganter Edmond Les Clarisses de Genève. Edition de la
Société Catholique d'Histoire, Genève, 1949.
69
Zavjet žrtve.
70
Radilo se o tome da zamoli poglavaricu za dopuštenje da
položi zavjet žrtve.
114
105. »Ljubav i p a t n j a su nerazdjeljive. One koje posebno
ljubim, častim p a t n j a m a , vjeruj m i .
Ako ne ljubiš, ili ne ljubiš više, to je zato što još nisi trpjela
za osobu p r e m a kojoj si r a v n o d u š n a . Sto t k o više t r p i za n e k u
dušu, to je više ljubi.«
106. »Zle stiže o d m a h k a z n a u njihovoj d u š i : ljubav se
gasi. N e m a j u više mogućnosti da ljube one kojima su uči­
nili krivo.«
109. »Ljubio sam trpljenje ja, čovjek boli. I z a b r a o sam
trpljenje, jer k a d se s ljubavlju prikaže, n a k n a d a je za gri­
jehe.
Ljubav okajava grijehe, jer p o m a n j k a n j e ljubavi u gri­
j e h u vrijeđa Boga. Ali k a d se p a t n j a združi s ljubavlju, p a t ­
njom d a n i dokazi ljubavi p r a v a su n a k n a d a p r i k a z a n a Bogu.
To znači dati Bogu nešto što On n e m a u nebu.
Tako sam izabrao trpljenje da bi sva, sva m o j a stvorenja,
pa i ona najbjednija p o p u t tebe, mogla i m a t i nešto d r a g o ­
cjena da p r i n e s u Bogu.«
110. »Zavjet p o t p u n e žrtve položit ćeš na r u k e moje M a j ­
ke, posrednice svih milosti. O n a će tvoju ž r t v u p r i k a z a t i
Bogu. 7 1
Tek u n e b u ćete shvatiti koliko dugujete mojoj Majci i ka­
k a v sam v a m d a r dao k a d sam v a m Nju za M a j k u dao. I
koliko je nedokučiva ljubav Božja koja je za vas stvorila Dje­
vicu Mariju, posrednicu svih milosti.«
112. »Ostavi zemaljske radosti, ne misli na n j i h ; b u d i rav­
n o d u š n a p r e m a njima, pa ću te u p o z n a t i s drugim, boljim
radostima.
I s p u n j a m tvoj dan, i s p u n j a m tvoj rad, i s p u n j a m tvoje
srce. P u s t i me da v l a d a m i u svem t v o m d u h u . Što ti je od­
v r a t n o i što te zbunjuje p r o m a t r a j blagošću koju sam v a m
pokazao u svojoj Muci — i samilošću. Imajte smilovanja je­
d n i s d r u g i m a ! J e r i m a m smilovanja s v a m a , ako v a m je
u z d r ž a n ovaj život sa svim njegovim m o g u ć n o s t i m a da se
preoblikujete...«
114. (Nedjelja, 23. studenoga 1941.): »Radosno ćeš polo­
žiti svoj zavjet žrtve, jer mi donosi v e o m a veliko veselje.
71
Malo dalje ćemo vidjeti da je taj zavjet položila na blagdan
Bezgrešnoga Začeća, 8. prosinca 1941.
115
 Da, klarise će se v r a t i t i u r o m a n s k u Švicarsku, b u d i u s t r p -
Ijiva i pouzdaj se u m e n e . P u s t i me da r a d i m ! Ti se u to
ne razumiješ, nije tvoje područje. Tvoje p o d r u č j e j e s t moje
Srce, u kojem želim da b u d e š p o k o p a n a i bez p r e k i d a moliš
za duše, a ja ću raditi. A onaj mali s a m o s t a n bit će posvećen
mojoj Majci, posrednici svih milosti.«
115. »S obzirom na rad, u d u h u svoga Pravila, radije radi
više nego dosta. Taj m i j e d o d a t a k v e c m a u g o d a n : v i d i m g a
i r a č u n a m s njime.
Ništa nije nekorisno, ništa nije i z g u b l j e n o . . . «
116. »Ljubav je zaodjenuti d r u g e onim što ih čini Bogu
ugodnima.
D a t i im čak i svoje misli, najbolje od svoga u m a . . . Ne
samo podnositi da ih se oni domognu, nego ih ukrasiti svime
što ih može uljepšati.
T a k o s a m dao svoju krv. N e p r e s t a n o dajem čovječanstvu
svoje Tijelo, svoj D u h , svoju misao, najbolje svoga u m a .
S h v a ć a š li? Božja misao d a n a je čovjeku! I ne s a m o da
m u j e dajem, n e g o m u j e u d a h n j u j e m t a k o fino d a postaje
njegovom, k a o dio njegova b i ć a ; da mi b u d e sličan i da se
svidi Bogu, u k r a š u j e m ga j e d n o m od K r i s t o v i h k r a s o t a ; nje­
govom Misli! To je ljubav.«
118. »Cim p r i s l u h n e š u d u b i n i svoje duše, o d m a h me p r o ­
n a l a z i š : već s a m tu i č e k a m te. I t a k o u svakoj duši. K a o što
oni koji se ljube, t o k o m d a n a uglavljuju s a s t a n k e , gdje se
posvećuju samo j e d a n d r u g o m e , t a k o i mi i m a m o s a s t a n k e :
to su Časovi službe, d a n j u i noću, Misa, P r i č e s t . . .
S veseljem se pripravljaj na n j i h . . . Želim t v o j u d u š u vi­
djeti p r e p l a v l j e n u veseljem i da p o s v u d a zrači oko tebe.«
119. (Poslije Pretvorbe): »Jesi li shvatila k a k o s a m p o ­
s l u š a n ? D a j e m se, p o p u š t a m željama svakoga. Cini i s t o ! M a j k a
vikarica želi da brže ideš u v r t , 7 2 zadovolji je. Poglavarica
želi da b u d e š što m a n j e u ćeliji: p o p u s t i ! Sto je v a ž n o da li
si ovdje ili ondje? P o s v u d a te pratim.«
120. »Kao što se m o j a P r o v i d n o s t b r i n e za v a š svagdanji
k r u h , da bi v a m tijelo moglo živjeti, t a k o se m o j a p r e b l a g a
P r o v i d n o s t b r i n e d a svaki d a n i m a d n e t e n o v i h žrtava, n o ­
vih prigoda, da vježbate k r e p o s t i za koje me molite, da b u d e t e
72
B i l a je zadužena radovima u vrtu. Vidi str. 81.
116
žive rastući d n e v n o u s p o z n a v a n j u m e n e i ljubavi p r e m a m e ­
ni. Mislite n a t o k a d dođe p a t n j a ! «
121. »Da, Svemogući sam. Moja bi v a m se č u d e s n a p o m o ć
češće očitovala, k a d biste se p o u z d a v a l e u m e n e , ne z a n e m a ­
rujući nijedno s r e d s t v o koje v a m j e n a raspolaganju. K l o -
n e t e prije negoli ste sve pokušale. Šaljem v a m p r i r o d n a sred­
stva i s a m o k a d njih savjesno iskoristite, m o ž e t e r a č u n a t i na
moje neprevarljivo, n a t p r i r o d n o p o s r e d o v a n j e . . .
Ali uvijek v a m pomažem, i u p r v o m r e d u u p o t r e b o m n a ­
r a v n i h sredstava.«
124. »Svi redovnici i redovnice, osobito oni koji žive u ovi­
snosti p o p u t tebe, bez i k a k v e odgovornosti osim da slušaju
i ljube, m o r a l i bi usredotočiti svoje sile i raspoloživo vrije­
me da me čuju, j e r govorim svakoj duši. Umjesto t o g a dovi­
jaju se k a k o da se istaknu, k a k o da nadvise ostale. Izgublje­
no v r i j e m e ! Izgubljeno vrijeme za vječnost i za ljubav. Z a ­
pamti, kćeri m o j a : izgubljeno je vrijeme, pa m a k a r bilo ispu­
njeno bilo k a k v i m z a n i m a n j e m , j e r ne služi da te približi
meni, j e r »'bez mene ne možete ništa učiniti'«.
125. »Nije dosta reći: 'Bože m o j , u z d a m se u t e ! ' T r e b a
izvršiti u n u t r a š n j i posao da se oslobodiš svake brige i naslo­
niš se na moje Srce, kao sveti Ivan, apostol, na Posljednjoj
večeri, jest, kao ljubimac sveti Ivan. Od svake d u š e očekujem
takvo pouzdanje.«
126. » . . . P r o s i p a m svoje darove, a vi ih ne želite i ne p r i ­
pravljate se da ih p r i m i t e . Z a t r p a n i ste o n i m što č u v a t e za
sebe, što n i k a k o ne d a t e iz svoje r u k e . Slični ste b u n a r i m a
s ustajalom vodom. K a k o bi t a k v i b u n a r i p r i h v a t i l i svježu
i čistu kišu koja p a d a s n e b a ?
Kćeri moja, daji n e u m o r n o , daji sve što imaš, i svoju m i ­
sao, i svoj t r u d , i svoju ljubav. P r e p u s t i sve z a m a h u l j u b a v i !
Želim te posve s i r o m a š n u i lišenu svega da te m o g n e m sva­
kog d a n a obasuti novim d a r o v i m a . Daj bez ograničenja, bez
pridržaja z a b u d u ć n o s t . . . B u d u ć n o s t s a m j a !
Radost v a m je svega se osloboditi i u s v e m u ovisiti o m e n i
jedinom.
Meni je r a d o s t da v a m d o k a ž e m p r e k o m j e r n u svoju lju­
bav.«
127. — Zašto je jedinstvo među nama tako teško? Je li
stoga što su nam prirode različite? Ali mi se jedna od druge
117
razlikujemo manje nego sve tri Osobe Presvetoga Trojstva u
svojim različitim vlastitostima.
73
»Nema ništa što ne bi bilo za moga Oca i što ne bi p r i ­
p a d a l o m o m e Ocu.
Otac n e m a ništa što ne bi p r i p a d a l o m e n i .
D u h Sveti n e m a ništa što ne bi d a r i v a o n a m a i p r e d a ­
v a o n a m a , i što ne bi saopćio svima o n i m a koji to hoće p r i ­
miti.
N e m a j t e ništa što ne bi p r i p a d a l o svakoj vašoj s e s t r i : siro­
m a š t v o i ljubav.
Ne p r i d r ž a v a j ništa za se što ne bi bila p r i p r a v n a dati
svakoj susestri; t a k o će doći jedinstvo.
J e d i n s t v o je zarazno, neodoljiv p l a m e n . Počinje u m a l o m ,
u tajnosti srca. T r e b a uspostaviti jedinstvo svake svoje misli
i svih svojih osjećaja s Bogom.
Ono se zatim širi, zahvaća obitelj, zajednicu, d r u š t v o . . .
O! k a d biste znali htjeti sreću svima koje s a m v a m d a o !
J e d i n s t v o je j e d n o s t a v n o i lako.«
128. »Postoje dvije v e o m a različite s t v a r i : d o b r o t a kojom
susrećete d u š u koju u d n u srca ne cijenite; i d o b r o t a kojom
nastojite p r o n a ć i ljepotu s a k r i v e n u u duši koju n i s t e skloni
cijeniti.«
— Moj Gospodine Isuse, koja Ti je od tih dviju dobrota
draža?
»Druga.«
129. »Pokazati se, pokazati s e ! To u p r o p a š t a v a duše.
A i p a k n i s a m li v a m pokazao lice Boga koji je p o s t a o čo­
vjekom?
K a d ćete shvatiti?«
130. (Duhovne vježbe74): »Meni govoriti i m e n e slušati —
dvije su različite molitve.«
74
Sestra Marija od Trojstva ise čudi. Njezina tankoćutna o s ­
jećajnost !i finoća duha uzrokovali su da su je jače nego druge boljeli
sitni sukobi u životu zajednice. Kao što je Gospodin molio (Ivan
17, 20—26), ne bi li bratsko jedinstvo moralo biti na sliku jedinstva
Presvetog Trojstva? Sestra Marija se čudi i pita.
74
Od sada pa do 8. prosinca zabilježene riječi označuju osobno
mišljenje ili rasvjetljenje o razmatranim ili propovijedanim stva­
rima za vrijeme duhovnih vježbi.
118
— Moj Gospodine Isuse, koja Ti je draža?
»Ona k o j a me sluša.«
131. »Da, kao i zavjet ž r t v e za duše, 7 5 a k o učiniš što od
tebe t r a ž i m , što t r a ž e tvoja poglavarica i tvoj d u h o v n i otac,
ako popustiš željama susestara, t a d a ću i ja popustiti svima
željama koje ti nadahnjujem, svemu što me budeš ponizno
molila.
Moja je r a d o s t uslišavati m o l i t v e ! Nije to milost što je
samo tebi iskazujem, t a k o činim svakoj duši. Ah, k a d bi me
razumjele!«
132. »Da, moja je moć n e i z m j e r n a ; nadilazi sve što v a š
um može i zamisliti. Naslućuješ to videći s r e d s t v a za koja se
čini da su o d r e đ e n a samo za j e d n u s t a n o v i t u s v r h u , a i ja ih
u isto v r i j e m e n a m j e n j u j e m da služe i za m n o g e d r u g e slu­
čajeve.
Z a p a m t i ovo: sve je sredstvo u mojim r u k a m a ; sve ih n a ­
vodim da pridonose ostvarenju moje volje.
T a k o đ e r mojom milošću sve za vas postaje sredstvom.
Mene slavi i način na koji se n j i m a k o r i s t i t e : on o t k r i v a vašu
velikodušnost.«
133. »Vjeruj mi, s k u š n j a m a šaljem svoje najveće milosti.
Moja je ljubav b u d n a . Zajednica, koja nije iskušavana, u
opasnosti je da p o t o n e u mlakost.
Ne valja zamišljati si da najsvetije d u š e u s a m o s t a n u p r i ­
vlače lak život u svoje (redovničke) obitelji. O n e na njih p r i ­
vlače milosti revnosti, obnove, d u h a žrtve, pokore, d u h a vjere
i procvat ljubavi po k u š n j a m a kojima ih častim. Zato nisu
uvijek ljubljene.«
135. »Da, ja ću te suditi, ja koji s a m te toliko ljubio i
toliko čekao, ja koji sam ti t a k o m n o g o d a o . 7 6
Bit ćeš s u đ e n a p r e m a t o m e k a k o si odgovorila mojim p o ­
zivima, p r e m a ljubavi koju si i m a l a p r e m a meni, u svim su­
sretima, u svim prigodama.«
137. »Govorim svakoj duši. P r i v l a č i m sve duše k sebi, zo­
vem ih. M n o g e ne čuju, m n o g e ne r a z u m i j u m e n e , koji v a s
nikada ne razočaravam, a vi m e n e n e u m o r n o r a z o č a r a v a t e .
75
Sestra Marija molila je časnu majku dopuštenje da položi taj
zavjet.
78
Za vrijeme duhovnih vježbi poslije predavanja o Posljed­
njem sudu.
119
 Daj mi svoju k r v — hoćeš li? ti koja me ljubiš, da ognje­
n i m slovima u r e z e m dvije riječi što ih duše očekuju: I S U S A
SLUŠAJTE"!«
139. »Treba davati obzirno i n e p r i m j e t n o , na moj način, da
bi onaj tko je d a r dobio, ne znajući o t k u d a dolazi, za nj za­
hvaljivao Bogu. T a d a te o d m a h n a g r a đ u j e m uvećavajući tvoju
ljubav.«
140. »Da, t k o traži nalazi, i dajem onome t k o me moli. Ali
d u š u koja ništa ne moli nego čeka, r a d o s n o obasipljem više
nego što to ona i zamisliti može.
K a d me moliš milosti za sebe ili za druge, tvoje molbe
ograničavaju ti sposobnost p r i m a n j a . Ali k a d me čekaš, a da
me ne moliš ništa za sebe ni za druge, o n d a u t v o m srcu n e m a
granica. Cim me koja d u š a čeka, o d m a h dolazim k njoj. I m a m
m n o g o n a č i n a k a k o se javljam i k a k o govorim. Ljubav će joj
otkriti moj govor.«
141. »Sjeti se da ću ti ja 'u tvojoj najdubljoj d u b i n i ' razbiti
srce, da bi se tvoja d u š a izbavila iz t a m n i c e tijela. Dakle,
budući da s a m ja, što se bojiš? 7 8
77
Te su riječi razlog postojanja o v i h Zapisaka. Sestra Marija
od Trojstva proživljavala je slušanje Gospodina. Njezini su spisi
poruka koju n a m je morala predati.
Na kraju prvog sveska, naopako započetog, zabilježila je:
Povijest
»Došla si moliti me p o m o ć po mojim sakramentima. Moja te je
milost oživjela i uzdigla.
I o d m a h jedno za drugim tražio s a m od tebe velikih žrtava.
Tada si me počela ljubiti. Zacrko si me uzljubila, želeći mi dati s v e
svoje sile, s v e svoje vrijeme, s v u ljubav svoga srca, .svaki dah svoga
života. I lišavaš se s v e g a ostaloga, lišavaš se svega o s t a l o g a . . .
Ali nisi bila zadovoljna, tvoji te darovi nisu obogaćivali. Tada
s a m zatražio da slijediš moje želje, da im popustiš, da im prila­
godiš svoj život, pa što koštalo da koštalo.
I nadošle su kušnje i sreća, jer s a m radosno pjevao u tvojoj
poslušnoj duši. Sada me v i š e ne ostavljaš i uvijek me slušaš. To
je kao da si mi dala v e l i k o blago i u srou ti čitam žarku želju da
učiniš te isve duše upoznaju da s a m u njima, posve blizu, i da im
govorim. Ja, njihov prijatelj, tješitelj, vođa, izvor, B o g njihove
sudbine... Dosta da u s p o s t a v e veliku šutnju da mogu otkriti Isu­
sov glas. Da poslat ću im o v u poruku, napisat ću je tvojom krvlju.«
78
Stvarno, sestra je umrla bez agonije, blago, u jedan hip, lice
joj nije odražavalo strah.
120
142. »Prikovali su me na drvo.
r . s l u š n o s t će p r i k o v a t i tvoje ruke, tvoje noge, tvoje srce.
sjeti se da te ona razapinje na moje Srce, da te ništa ne
: Bjelilo od m e n e . Ne, pa ni s m r t te neće moći odijeliti.
: - iu i misli na to u času k a d dođe s m r t n a stiska.«
143. »Živim s t v a r n o m nazočnošću u P r e s v e t o m S a k r a -
aentu...
Također živim s t v a r n o m p r i s u t n o š ć u u svakoj duši koja
Je u s t a n j u milosti. Zašto se u d u h u ne k l a n j a t e mojoj nazoč-
•aasd u bližnjemu?
Bližnji, to s a m uvijek ja, ja koji v a s n e š t o m o l i m ili v a m
dajem. Tu, u njegovoj duši je P r e s v e t o Trojstvo. Ako Ga gri­
jeh odatle izagna, pomozite bližnjemu da Ga p o n o v o p r i m i .
Postupajte s njime k a o da b i h već stanovao u njemu.«
147. »Tvoje su mi tjelesne p o k o r e ugodne, pa k a k o m a l e
::le. u onoj mjeri ukoliko ti p o m a ž u da zagospodariš svojim
tijelom i svojim d u h o m , svojom m a š t o m , svojim u m o m , svo­
jom voljom, pa da mi ih sve dadneš, da ih sve položiš u moje
Srce, gdje će naći sve što im t r e b a . Uistinu izvan m e n e u l u d o
•h trošiš. Nisam li ti dovoljan? Pa k a d su te p o k o r e djela lju­
bavi koja mole oproštenje .. . 79 «
148. »Želim da b u d e š posve moja, da se t o b o m služim po
svojoj volji, r a s t a v l j e n a od svakog stvorenja, od svega što
je u n j e m u ljudskoga. Jer, koliko me više b u d e š ljubila i više
upoznavala, toliko ćeš više biti p o v e z a n a sa svima koji m e n e
ljube. Ne rastavljam srca koja me primaju, nego ih pove­
zujem. I vaša ljubav p r e m a m e n i ujedinjuje ljudska srca za
svu vječnost.«
149. »Najprije t r e b a da j a s n o vidiš svoje pogreške i da
se za njih kaješ; samo ćeš t a d a moći čuti moj glas.«
151. (8. prosinca 1941., blagdan Bezgrešnog Začeća): »Od­
sada će tvoje molitve postizavati obraćenja, jer će ih m o j a
i vaša Majka Marija, posrednica svih milosti, ujedinjujući ih
sa svojim molitvama, prikazivati kao žrtvu. R a d u j s e !
S a d a si p r a v a m o j a klarisa, posvećena ljubavi i n a k n a d i
za grijehe. Iščupaj i n a j m a n j i osjećaj p r o t i v a n ljubavi!
Nedovršena rečenica, prekinuta poslušnošću.
121
 Ne gubi ni časa! Bđij da iskoristiš svaku p r i g o d u da mi
k a k a v čin prikažeš kao n a k n a d u za grijehe. Izgubljeno je sve
vrijeme koje provodiš d a l e k o od m e n e . Bdij i m o l i ! « 8 0
152. »Gorljive d u š e tješe me za m l a k o s t i zaborav g r e š -
n i k a . Ali one mi ne n a d o m j e š t a v a j u d u š e koje želim. S v a k a
d u š a i m a svoje mjesto u m o m e Srcu, s v a k u ljubim zbog n e ­
čega j e d i n s t v e n a što sam s a m o njoj dao, i ne m o g u se utješiti
zbog n j e n e p r o p a s t i sve dok se ne ugasi n a d a da će se p o -
kajati. Nekoliko ovaca ne može nadomjestiti stotu koja se
izgubila. S v a k a je duša za m e n e jedinstveno blago.«
153. »Sve što i m a Otac, m e n i je dao. S a m o mi nedostaje
vaše srce s njegovom slobodom, koja p r i p a d a v a m a . To je
ono što od vas molim.«
154. »Da, možeš m o j u Majku utješiti i zahvaliti joj. Možeš
svakog d a n a k a d god je nasljeduješ, n a k n a đ i v a t i za p a t n j e
što ih je podnijela. Moli je da tvoje srce stopi u svoje!«
155. »Svakog d a n a p r i m a t e nešto k a o d o d a t a k , ili za p o ­
sao. Želim da se svakog d a n a lišiš b a r e m j e d n e stvarčice,
k a o p r i p r a v u za s m r t . N e k a te s m r t n a đ e s i r o m a š n u i slo­
bodnu. Što si d a n a s d a l a ? Želim da tvoja ladica u stolu b u d e
prazna, bez zaliha.« 8 1
156. »Možda će t k o reći da je tvoja pobožnost s e n t i m e n ­
t a l n a i da mi pripisuješ slabe i n e p o t p u n e ljudske riječi. Da,
80
Poslije zavjeta žrtve, š t o ga je toga dana položila.
Nije n a m poznat obrazac posvete.
Uvijek ga je nosila uza se, i s njom je zakopan.
Na jednom listiću (vidi br. 23), datiranom 1. srpnja 1941., bi­
lježi o v o :
+ Isuse! Odluke u duhovnim vježbama, 8. prosinca 1941.:
Točnost u dnevnom redu, pravilnik,
zauzdati maštu, više ne ići za tim da me cijene,
više ne ići za tim da me hvale.
Revnost zalaganja bila je vidljiva. Jedna je susestra posvjedo­
čila »Imala: je predosjećaj blize svoje smrti. Na nju se priprav­
ljala. Od naših godišnjih d u h o v n i h vježbi, koje su svršile 8. pro­
sinca 1941., više je sestara na njoj opazilo istinsku preobrazbu.
Saforanošću i susretljivom Ijubaznošću bila je svima na pobudu.«
81
Bila je vjerna tome da se postupno liši svega, osim da je
jednom ili drugi put zaboravila. Time se ne kaže da je vjernost nije
stajala teškoća da odbaci n e k e predmete za koje je mislila da su joj
još potrebni. Vidi br. 448.
122
..pamtiš, n e p o t p u n o j e ; ali ne pripisuješ mi odviše do-
s r o : e : naslutila si tek m r v i c u neizrecivog milosrđa Božjeg.«
.57. »Na najmanji znak pokajanja moje Srce gori r a d o -
:: - i čekam neizrecivom ljubavlju da se g r e š n i k o k r e n e p r e -
- t meni. Jer, u ž a s n a je s u d b i n a n e p o k a j a n o g srca, ne m o g u
- - prodrijeti. Ne osuđujem ga ja, n e g o on s a m m e n e svo-
r v - j n o odbija. Moli za grešnike, t r p i u n a k n a d u za n j i h !
O da, p o r a v n a j p u t o v e Gospodnje!«
158. » P r o t e s t a n t e neće n a t r a g u C r k v u dovesti dogme, nego
j njezine djece. Odgovorni ste za one kojima u s k r a ć u j e t e
Ufam, k a d ih sablažnjavate svojom nedosljednošću.« 8 2
159. »Strahote su r a t a m a l e n e u u s p o r e d b i s p r o p a š ć u d u -
f a . T r e b a Bogu zahvaliti, a k o l i ' p o t i m s t r a h o t a m a d u š e p r i ­
hvate svoje spasenje.
Čovjek više nije h t i o misliti na vječni život, h t i o je uživati
samo radosti ovoga prolaznog života. Z a r nije svuda bio p o -
grđen Božji d a r ? S t o je n a j t r a g i č n i j e : za v r i j e m e r a t a vidjeti
pogažena čovjekova prava, njegove d i v n e povlastice, njegovo
dostojanstvo, ili za v r i j e m e m i r a vidjeti pogažena Božja p r a v a ,
njegovu riječ, njegovu Misao, njegov D u h , svetost Božju koja
fe sišla na vaše oltare?«
160. »Sada, k a d je tvoje zdravlje ojačalo, možeš svome do­
b r o m a p e t i t u u s k r a t i t i k a k v u m a l e n k o s t . Kod svakog o b r o k a
vjerno mi prikaži ponešto, bez čega možeš biti, za one koji
u m i r u od gladi.«
163. »Predviđajući d a n e suhoće, pisala si ove bilješke za
sebe, i za d u h o v n o g a oca; sada piši za m e n e ono što ću ti
reći.« 8 3
82
Napisane 1941. godine te riječi već definiraju bit ekumenskog
nastojanja: »Nema pravog ekumenizma bez unutrašnjeg obraće­
nja. ..
N e k a svi vjernici imaju na umu da to bolje promiču, pače
vrše jedinstvo kršćana, š t o se čišći život prema Evanđelju trude
provoditi« (II. vatikan. Dekret o ekumenizmu, 7).
83
U početku je sestra pribilježila samo ponešto što je smatra­
la korisnijim da joj pomogne u danima kušnje. Kasnije joj je i s ­
povjednik naložio da piše v i š e i da mu bilješke daje na uvid. To
joj bijaše prilično teško i m n o g e zapisane riječi podsjećaju je na
tu dužnost.
123
 164. »Ne, n e m a nijedne suvišne p a t n j e u t v o m životu. P o ­
t r e b n o je da se vaše srce r a s k i n e pa da u nj p r o d r e moja
milost, inače ostajete z a t v o r e n v r t s vlastitim osjećajima, vla­
stitim mislima, vlastitim obzorjem.
P o t r e b n o je da vaše obzorje b u d e r a s k i n u t o da biste mogli
nazrijeti ono na što ste o d r e đ e n i i pozvani. Ono na što ste o d r e ­
đeni, t a k o je veliko da vi sami po sebi, n a r a v n o , ne m o ž e t e
ni zamisliti. T r e b a da vaše srce b u d e r a s k i n u t o pa da u nj
p r o d r e m o j a milost i da ga preobrazi.«
165. »Kad bi bilo više dragovoljnih žrtava, bilo bi m a n j e
prisilnih žrtava, koje m o r a j u podnositi s t r a h o v i t e posljedice
grijeha što ih n i s u s a m e počinile.
Želim cijelu vojsku d u š a koje se dobrovoljno p r i k a z u j u
da bi t r p j e l e goleme k a z n e što ih je kugla zemaljska n a ­
v u k l a na se, odvraćajući se od Boga.
T e m e žrtve poznaju p a odabirući K a l v a r i j u d a m e slijede,
sjedinjuju se sa m n o m .
Ali k a z n e što p a d a j u na čitavu kuglu zemaljsku, zahva­
ćaju m n o š t v o d u š a koje nisu p r i p r a v n e t r p j e t i n e p r a v d u i
u opasnosti su da izgube l j u b a v i vjeru.
Želim cijelu vojsku dobrovoljnih ž r t a v a koje mi za spase­
nje duša donose s u r a d n j u što mi je svijet uskraćuje.« 8 *
166. »Jer si bila u s l u ž n a p r e m a svojoj sestri, poglavarica
je bila d o b r a p r e m a tebi, p r e m d a za tvoj čin nije ni znala.
D o b r o t a je z a r a z n a i širi svoju m o ć naokolo p o p u t n e o d o ­
ljiva m a g n e t a .
K a d je d u h o v n o s t j e d n e kuće n e d o s t a t n a i k a d n e m a
ideala, nije k r i v n j a samo, poglavara. S v a t k o u t o m e i m a svoj
udio, j e r d o b r o kao i zlo širi se samo od sebe, bez vašeg
znanja.«
167. (Božić 1941.) — Naučiti misliti kako Bog misli; ra­
zumjeti veličinu i ljubav kako ih. Bog razumije.
167. »Da, z a n i m a j u me pojedinosti tvoga života. To te za-
panjuje. K a o što se m a j k a z a n i m a za sve što se tiče njezina
novorođenčeta, t a k o se ja z a n i m a m za sve što se v a s tiče.
T a k o radeći, ne snizujem se, j e r n i s a m t e k neki s t u p a n j ve-
84
Sav taj paragraf napisan je s mišlju na rat, ali vrijedi za
svako vrijeme.
124
ličine, ja sam Ljubav, a Ljubav ostaje velika i k a d se očituje
u sitnim s t v a r i m a k a o i u velikima.«
169. »Da, ja v a m n a d a h n j u j e m želje i p o d u p i r e m v a š u ve­
likodušnost da ih još umnoži, j e r m e n e r a d u j e ispuniti ih.
Da, vidim sve nevidljivo. Blizu s a m v a m k a o vaš vlastiti
dah, a t r a ž i t e me t a m o d a l e k o u izrazima i stavovima izvan
vas.
O, k a d biste r a z u m j e l i ! K a k o bi s v a k a duša mogla biti
s r e t n a u m o m e u s r d n o m prijateljstvu. Iščezle bi s a m e od sebe
sitničave trice koje v a s zasljepljuju dok t r a ž i t e sve veću Lju­
bav. A Ljubav s a m ja, ja koji o d g o v a r a m o d m a h čim me
n e t k o zazove. S v i m a se d u š a m a dajem, ali za s v a k u d u š u
i m a m posebne tajne, s a m o za nju p r i d r ž a n e , s poslanjem koje
je s a m o za nju.
D u š a koja to r a z u m i j e i vrši m o j u volju živi u p u n i n i . S
povjerenjem p r i m a m o j u riječ. Ljubav je n o s i : ona živi. P o ­
znaje r a d o s t i d a r i v a n j e s a m e sebe. Živi u m e n i i ništa joj
ne manjka.
Zapisi to, m o ž d a će ova ili ona duša p r o č i t a t i i razumjeti.«
170. »Dati od suviška ne znači d a t i dar. K a d se nešto da­
ruje, daje se od onoga što ti je p o t r e b n o . To je teško, j e r da­
rovatelj osjeća g u b i t a k onoga što je dao. T a k v e d a r o v e oče­
k u j e m od svojih zaručnica. Cim mi ih d a r u j u , n a g r a đ u j e m ih
svojim vlastitim d a r o v i m a koji obogaćuju za vječnost. D u š a
koja ih pozna, ne m o ž e biti bez njih.«
172. »Duša koja m e n i p r i p a d a , ne p r i p a d a više n i k o m d r u ­
gom, ali p o p u t m e n e i sa m n o m p r i p a d a čovječanstvu. T r e b a
za sve moliti. Sudjeluješ li u svim m o j i m željama i svim m o ­
jim probitcima?«
173. (28. prosinca 1941. Nevina dječica):
»Bog je jednostavniji negoli ste vi.
Cini ti se da uvijek isto p o n a v l j a m : sva vjera i sva sreća
nalazi se u n e k i m riječima Evanđelja i s a m o ih valja r a ­
zumjeti i p r i h v a t i t i : ' T r a ž i t e najprije Kraljevstvo Božje, i
njegovu p r a v d u , a ostalo će v a m se n a d o d a t i . ' « 8 8
174. »U svojoj duši možeš me nazrijeti k a d u njoj svijetli
svjetlo iskrenosti.
85
Ova je bilješka dosta duga, pa smo je Skratili. Razrada pr­
vih redaka nalazi se u slijedećim mislima.
125
 G o v o r i m ti u u n u t r a š n j o j tišini. Pogodit ćeš moj u k u s
i m o j e želje, izvršiš li svako djelo, svaki k r e t što je m o g u ć e
savršenije, a to znači s ljubavlju.
S a m o ako si svakog časa v j e r n a u m a l i m stvarima, k a o
što sam ti naznačio, u p o z n a t ćeš koliko sam stalno s t o b o m
i koliko te uvijek čekam.
U ž r t v a m a i p a t n j a m a n a u č i t ćeš ljubiti me i s n j i m a
p r i m a š Ljubav. Na s m r t n o m ćeš času r a z u m j e t i koliko s a m
te ljubio.«
175. »Veliki p r o p u s t i b r a t s k e ljubavi sastoje se u z a b o r a v u
ljubiti bližnjega i zaboraviti m e n e , m e n e . A h ! m e n e zabora­
viti, m e n e !
Ljubiti, ne znači učiniti samo n e k o m a t e r i j a l n o djelo. Djelo
proistječe iz ljubavi, ali izvor je u srcu.
Ljubiti, znači i m a t i samo osjećaje dobrohotnosti, koji se
ne zadržavaju na stvoru, nego se uzdižu do Stvoritelja.
Ljubiti, znači imati d u h a vjere.«
176. (31. prosinca 1941.): »Raduj se, jer si m o j a ljubljena
kćerka, r a d u j s e !
Ništa n e m a i z m e đ u t e b e i m e n e , ništa što bi n a s i k a d a m o ­
glo rastaviti, sve dok b u d e š vjerna.
Ali hoću da si vjernija pojedinostima Pravila, m a l i m sa­
m o s t a n s k i m običajima: š u t n j a . . . ni riječi u k o r u p o r a d i moje
nazočnosti u s v e t o h r a n i š t u : malo, sasvim m a l o u p r e d v o r j u
kora. Ne gledaj na svoje sudrugarice, m e n e g l e d a j !
Z a r se nisi združila s O n i m koga ljubiš?«
178. »Svaku d u š u milujem nježnošću, k a k v u vaša ljubav
ni ne sluti. Jesi li shvatila? Zbog m e n e t r e b a ljubiti duše.
P o t r u d i se da to razjasniš svima koje stavljam na tvoj put.«
179. »Da, piši što ti kažem, piši za duše; a o n d a se ne brini
za ono što si napisala. Ako je dobro da drugi čitaju, ja ću
se p o b r i n u t i .
Piši za d u š e i za m e n e ! «
180. »Ako ti se kadgod čini da su poglavarice prestroge,
ljubi ih još više! Njihova je strogost znak da osjećaju p o ­
t r e b u biti ljubljene Zatim, ljubi ih iz z a h v a l n o s t i ! Većina
d u š a ne p r u ž a o n u m j e r u velikodušnosti i ljubavi koju bi
mogle, j e r to n i t k o ne traži. T r e b a je tražiti bez n a m e t l j i -
vosti, ali t r e b a tražiti i od m e n e . . .
126
Ako je za m e n e , d u š e daju, ne odbijaju. Daju i više nego
što se traži. Ako se nešto zahtijeva, često ne daju, nego tek
puštaju da im se o d u z m e što bi htjele zadržati za sebe i g u b e
veselje.«
181. »Kad tvojim d u h o m k r s t a r e slike, briga te da li po­
tječu od tvoje m a š t e ili dobrog ili zlog d u h a ; okoristi se njima
da moliš za ono što ti je 1 došlo na pamet.«
182. »Zahvaljivanje za n a j m a n j e milosti neodoljivo privlači
n o v e milosti.«
183. »Ne govorim p o p u t v a s u rečenicama. Ja s a m D u h
i djelo. Djelima govorim. Učite čitati m o j u misao, m o j e želje,
i nasljedovati moja djela.
Dosta j e vaše da, d a . . . v a š e ne, n e .
Očituj svoju ljubav djelima, očituj svoje zavjete djelima
— n e u m o r n o ; najsitnijim djelima; ona svjedoče.
Djelima očituj svoju n a d u i svoju radost.
Djelima očituj svoju vjeru.
T a k o će p r e d l j u d i m a svijetliti svjetlost koja ti je povje­
rena.
K a d bi t a k o s v a k a d u š a ' p r e d l j u d i m a sjala' svjetlošću
koja je njoj povjerena, ognjište svjetla — C r k v a — sjalo bi
neodoljivo.«
184. »Htio bih da svaka duša shvati da mi je d r a g a na
j e d a n j e d i n s t v e n način, da u m o m S r c u i m a svoje vlastito
mjesto, koje n i t k o drugi ne može zaposjesti, da i m a svoje
vlastito poslanje, koje n i t k o drugi neće izvršiti o n a k o kao
ona. Ako se odupre, neće se izvršiti ono što je ona mogla,
u p r a v o ona, obaviti.
Htio bih da svaka duša shvati da moja svemoguća ljubav
sve što mi dajete p r e o b l i k u j e i od toga s t v a r a divote za
vječnost.
Ali ako mi ne d a t e ono što je p r e p u š t e n o vašoj slobodnoj
velikodušnosti, ja, koji m o g u stvoriti svjetove, ne m o g u uči­
niti ono što je povjereno vašoj vlastitoj inicijativi, ako mi od­
bijete svoju ljudsku s u r a d n j u . Zapisi t o !
Htio bih da svaka duša shvati k a k o je veliko i jedinstve­
no vlastito njezino određenje. Zapisi t o !
K a d bi svaka r e d o v n i č k a duša shvatila da moja ljubav
nju t r e b a , da je č e k a m u sjeni i tišini njezine duše da bih
127
s njom živio posve u n u t r a š n j i t a j a n s t v e n i život, bila bi pot­
puno sretna.
T a d a više ne bi bilo ni malaksalosti, ni tugaljivosti, ni
razdražljivosti, ni jednolične dosade, ni n a v i k e u mojoj slu­
žbi. P r e s t a l o bi svako p r e t v a r a n j e i m r c v a r e n j e duša.
Činim s e t a k o m a l e n i m , t a k o sam blizu v a m a . . . ali čo­
vjek neće vjerovati da se moje Božanstvo skriva pod oblič­
j e m što ga izabirem. I dok duša prolazi p o k r a j mene, a da
me ni ne vidi, pati se u svojoj osamljenosti, u stvorovima
traži sreću bez koje ne može biti i koju joj stvorovi ne m o g u
d a t i u potpunosti. D u š a koja me je u sebi našla, i m a svoju
p u n i n u i p r i m a moga D u h a , ona me sluša i teži samo za t i m
da me sluša i primi. T a d a joj sve postaje korisno i vrijedno,
sve joj postaje dragocjeno, sve d a r Božji i život.
Ah, k a d bi to svaka duša r a z u m j e l a ! Zapišti to!«
1942.
185. (1. siječnja 1942.): — Moj Gospodine Isuse! Ova je
nova godina za Tebe. Daj mi milost da joj ne potratim ni
jednoga časa! Daj mi pripravnost koju ti sam želiš da bi
mi mogao bez prekida davati svoju ljubav i svoju milost!
»Ne ostavljaj m e ! B u d i i s k r e n a ! Budi v j e r n a ! Budi šut­
ljiva!«
186. »Što ti više o p r a š t a m , više čezneš za p o k o r o m i n a k ­
nadom.
Ta se želja ne smije gasiti, nego je t r e b a u d u š a m a r a s ­
paljivati. To je milost koja izvire n e p o s r e d n o iz moga o p r a ­
štanja.«
187. »Sjeti se da oni koji su se posvetili mojoj službi, i m a ­
ju toliko p o b u d a koliko ljube duše. Ako m n o g o ljubiš, naći
ćeš m n o g o utjehe, a a k o d u š e samo malo ljubiš, i z m a k n u t
će ti.
To je t a j n a n e p l o d n i h života i tajna p l o d n i h života, j e r
svrha redovničkog života jest 'Bog u dušama'«.
188. »Vidi, polažu me na s l a m u u jaslama, a ne na krilo'
moje Majke, j e r m e O n a nije zadržala z a sebe, nego m e j e
darovala čovječanstvu još prije m o g a rođenja.
128
O n i m a koje nisu m a j k e d a n o je da r a đ a j u u d u š a m a d r a ­
go Božje Dijete. U n j i m a bi Bog mogao boraviti i bez svojih
stvorova, ali traži njihovu s u r a d n j u da bi se n a n o v o u svakoj
duši rodio i rastao.
On zna da ste vi slabe i žalosne k a d n e m a t e nikoga na
brizi. Zato v a m daje Dijete Djevice Marije.
To je Dijete savršeno lijepo. Ono je nježno. K r i j t e nje­
govu ljupkost i njegovu m i l i n u u tajnosti svoje d u š e ! Ne
izlazite ga svjetskoj b u c i ! Da može rasti, p o t r e b n a mu je
š u t n j a i u n u t r a š n j e svjetlo. B u k a ga nagoni u plač. G o v o r i t e
mu tiho, više ljubavlju negoli riječima!
S i r o m a š n o je i ovisno o v a m a . Da ga n a h r a n i t e i obučete,
m o r a t ćete se mnogočega lišiti i odreći. Ali ćete vidjeti k a k o
raste. N a j e d a n p u t k a d d o r a s t e do svoje veličine, o t k r i t ćete
da 'više ne živite vi, nego da u v a m a živi Krist'«.
189. »'Moje Kraljevstvo nije od ovoga s v i j e t a ' . . . Z a t o ne
t r a ž i m d a moje kraljevsko dostojanstvo zasja n a ovom m a t e ­
rijalnom svijetu. G o s p o d a r i m m a t e r i j o m i ne r a d i m d r u g o
nego joj se posuđujem. I p a k draže su mi siromašne okolnosti,
gdje se m a t e r i j a m a l o cijeni, t a k o sam na d o h v a t svima, t a k o
ćete moći shvatiti da ćete, odričući se materije, moći otkriti
svijet d u h a .
Daji, daji, postani siromašna, da t a k o u tebi i oko t e b e
b u d e samo j e d n a ljepota, tvoj Isus!«
191. »Da, i m a m n o g o d u š a koje mi služe, a da od m e n e
ne dobivaju n i k a k v e u t j e h e . U t a k v o m s t a n j u njihova vjer­
nost očituje v e o m a veliku ljubav.«
192. »Da, k a d g l e d a m tvoje grijehe, najnedostojnija si u
s a m o s t a n u . K a d te g l e d a m što radiš, najnesposobnija si. I p a k
tebi govorim više nego d r u g i m a . P r i v u k l a me tvoja n e d o -
stojnost. Htio s a m te spasiti od t e b e same.
J a sve r a d i m n e p r i m j e t n o , p o s t u p n o . S a m o m i daj svoju
dušu, daj je bez p r i d r ž a j a i da se ne opireš mojim željama.
T a k o s v a k a d u š a nalazi svoju p u n i n u .
Ne govorim ti zato da te tješim, nego da napišeš što ti
i m a m kazati, i j e r je tvoj d u h o v n i otac p r i h v a t i o da se bavi
tobom. Da je odbio, ne bih ti mogao govoriti k a k o ti govo­
rim, j e r bi tvoja m a š t a bila bez nadzora. Da, zato piši što ti
i m a m reći. T a k o đ e r i zato da se p r i p r a v i š da doskora dođeš
k meni.«
129
 193. »Kad se duša r a d u j e o n o m e što joj d a r i v a m , u m n o ­
ž a v a m joj radost. O n a p r o d u b l j u j e moj d a r i s udivljenjem
o t k r i v a da sam joj dao više nego što izgleda.
Ali k a d se n e k a d u š a ne z n a zadovoljiti onim m a l o što
joj dajem, uzalud m e d r u g d j e traži. J e d n a j e t o o d tajni u n u ­
t r a š n j i h u t j e h a : ' D a t će se o n o m e koji ima'. 'Shvaćaš li
sada?'« 8 6
194. »Za svog zemaljskog života govorio s a m u prispodo­
b a m a da bi razumjeli oni koji su bili skloni da me r a z u ­
miju.
S a d a se o t k r i v a m pod vrlo s k r o m n i m obličjem. T a k o s a m
razumljiv svima d u š a m a . M e đ u n j i m a n e m a n i j e d n e koju
ne bih zvao i odgovorio joj bilo na ovaj ili na onaj način.
Moja ljubav neodgodivo poziva na n a č i n koji svakoj najbolje
odgovara. Ali samo one me otkrivaju koje se t r u d e da me
nađu.«
195. »Ja dajem u n u t r a š n j u radost, ali n i k a d bez vaše su­
r a d n j e . U p o č e t k u je sitna k a o gorušičino zrno. Ako ga h r a ­
nite, prihvaćajući sve p r i g o d e radosti koje v a m šaljem, či­
n i m da donosi ploda. Njegov p r o c v a t može biti n e i z m j e r a n .
Bilo bi m a n j e suhoće u d u š a m a da su pažljivije p r e m a
mojim d a r o v i m a , koji su namijenjeni njima s a m i m a ili d r u ­
gima, da su zadovoljne onim m a l i m koje im je dano, to
m a l o je d o s t a t n o da im otkrije moju n e i z m j e r n u ljubav.«
196. »Šaljem v a m iskrice radosti. Na v a m a je da je p o d r ­
žavate ili p u s t i t e n e k a u t r n e k a o svjetiljka bez ulja. Ali
nije u vašoj vlasti da gušite p o b u n e n a r a v i . I m a d u š a koje
se uvijek m o r a j u boriti. Moli se za p o b u n j e n a srca koja samo
D u h Sveti može smiriti.
S a d a već više od godine d a n a tvoja je d u š a m i r n a , j e r
sam olujama naložio tišinu da mogneš čuti moj glas.«
197. »Radosti, što će ti ih sutrašnji d a n donijeti, k a o da
su u m o t a n e u radosti d a n a š n j e g a d a n a . Ako p r i m a š one sa­
dašnje, one o t v a r a j u tvoje srce o n i m a s u t r a š n j i m a . T a k o se
sve u l a n č a v a : djela i njihovi učinci, radosti i kreposti, n a ­
pori i pobjede n a d s a m i m sobom, kao i padovi. P r a v d a dje­
luje n e p r i m j e t n o , ali neodoljivo, i p o d r ž a v a sav bogovetni
86
Mt 13,12.
130
svijet. Vaša s u d b i n a leži u vašim r u k a m a , i s u d b i n a vaše
braće, j e r svi ste vi b r a ć a koju D u h m e đ u s o b n o povezuje i
čini ovisnima j e d n e o drugima.«
199. »Riječi n e m a j u snage same u sebi. Smisao i s n a g u
daje im onaj koji ih govori.
Ako b u d e š živjela p r e m a mojim riječima, r a z u m j e t će
ih i d r u g e duše, i moje riječi neće pasti u zaborav.
Evo, p o v j e r a v a m ti i h ! Budi v j e r n a !
T a k o p o v j e r a v a m svoju n a u k u svakoj redovničkoj duši.
Ako biste u s v e m u živjeli p r e m a mojim riječima, u s v e m u
p r e m a svojim zavjetima, odjek njihov m o g a o bi doprijeti do
n a k r a j svijeta.
Vidi k a k o je vaš život ozbilja'n! K a k o je v a ž a n za duše i
z a m e n e ! Povjerio sam v a m brigu d a r a d i t e n a t o m e d a m e
ljudi upoznaju.«
200. »Prigoda da se oprosti, da se zlo n a d v l a d a dobrim,
veliki je poklon od mene.«
201. »Vi sami t k a j e t e svoju sreću. Ja v a m dajem elemente,
a na v a m a je da od sata do sata t k a j e t e lik svoje sreće. Za
taj posao n e o p h o d n o je n u ž n o p r o m a t r a n j e , j e r možete r e p r o ­
d u c i r a t i samo one likove koji su se p r o m a t r a n j e m u v a s u t i ­
snuli.
Za taj posao šutnja je n e o p h o d n o p o t r e b n a .
A j e r t r e b a izabirati bitno, izabirati u s t r a j n o , odbacujući
suvišno, za taj posao siromaštvo je n e o p h o d n o n u ž n o .
Poslušnost će dati m j e r u vašoj spretnosti, a ljubav će t o m
poslu dati boju, život i ljepotu.«
202. »Dobro se ne nameće, ono je prelazno, uplivno. Že­
lim da u klarisa b u d e blagih d u š a i p u n i h svjetlosti da se t a k o
očuvaju od opasnosti svagdašnjosti u koju bi se mogle u v a ­
liti p o r a d i svoga s i r o m a š t v a i strogosti svoga Pravila. Ako
tu ostaneš, sa m n o m ćeš činiti dobro, ali ga nećeš vidjeti. Sto
je dobro dublje, m a n j e je očito.
A k o tu ostaneš, nešto ćeš učiniti za m e n e , sa m n o m , « 8 7
204. »Ljubav, to su slobodno izvršena d o b r a djela. N i k a d
ne u s k r a ć u j e m ljubav o n o m e koji me za n j u moli, ali u tebi
će je razviti tvoja volja i tvoja djela.
87
»Ako tu ostaneš...« prvi znak, vrlo obziran, jedne duge i
teške napasti protiv njezina zvanja, zadnja kušnja, koju je sestra
Marija od Trojstva morala- podnijeti da bude posvema pročišćena.
131
 T a k o i vjera zavisi o vašoj volji. T k o hoće vjerovati, p r i ­
ma vjeru. Nitko ne može mjesto njega načiniti čin volje koji
uvodi vjeru u njegovu dušu. Vjera raste, ona je mnogo jača
od vaše volje, ona obuzima d u š u i ova više ne može biti bez
nje. Bez vjere l u t a t e kao ovce bez pastira.«
206. »Blago o n i m a koji n e m a j u vršiti n i k a k v u službenu
dužnost, niti igrati n e k u ulogu. Zaokupljeni svojom službom,
ne m o g u biti pažljivi na u n u t r a š n j e p o k r e t e koji bi me bolje
otkrili u njihovim o č i m a . . . Blago o n i m a koji n e m a j u d r u ­
gog poslanja nego da me traže, da me p r o m a t r a j u , da me
ljube.«
207. »Kad ti se čini da s a m sakriven, da sam vrlo daleko,
traži me u blagosti, u blagosti p r e m a drugima, p r e m a sebi,
p r e m a m e n i . O, k a d bi ti znala k a k o je blaga Djevica Ma­
rija, i k a k o mi se sviđa boraviti m e đ u blagima, oni su me
o č a r a l i . . . T a m o gdje je blagost, t a m o je smiješak tvoga
Isusa.«
209. »Ima ih m n o g o koji me, a da to ni ne znaju, poznaju
i p r i p a d a j u mojoj obitelji, j e r čine što sam zahtijevao. Po
djelima p r e p o z n a j e m svoje, oni su poslušali moj glas.«
210. »Gledaj m o j u M a j k u : šutljiv, s k r i v e n život. S t o je r e ­
kla? Z n a se tek nekoliko njezinih riječi. Govorila je djelima.
Što je r a d i l a ? Svoju svagdašnju, običnu dužnost, bez b u k e .
Time j e r je postojala, iskazala je v e o m a veliku slavu Bogu.
P r i s t a l a je da b u d e ono što je Bog od nje htio da bude, i na
način k a k o je On to želio.
D o s t a t n o je postojati.
Čuvaj se da na se ne svratiš pozornost, ne ispričavaj se,
ne opravdavaj se, ne idi za t i m da se za t e b e z n a d e k a d dođe
do n e s p o r a z u m a ! D o s t a ' j e postojati. To jedino ostaje i p r e d
Bogom i p r e d vječnošću.«
211. »Neka bi se sve tvoje misli usredotočile u t o m e da
shvatiš:
t k o sam,
što želim,
što cijenim,
da izabereš kao što ja izabirem,
d a sve p r o s u đ u j e š o n a k o k a k o j a s u d i m . . .
To traži t r u d a . T r e b a uništiti sve krive ideje, p o t r a ž i t i u
svojoj u n u t r a š n j o s t i dokaz p r a v o g shvaćanja, slušati m e , gle­
dati me, ne otići od m e n e .
132
Ne govorim ti ono što već t r e b a da znaš. G o v o r i m ti samo
j e d a n mali dio. T r e b a da s a m a o t k r i v a š i shvatiš. To je život.
O, k a d biste znali koliko mi je p o t r e b n a vaša s u r a d n j a ! «
212. »Da b u d e š d o b r a p r e m a s u s e s t r a m a , nije dosta d a t i im
što im je p o t r e b n o . Odgovori njihovim j e d n o s t a v n i m želja­
m a ! Nije dosta odgovoriti k a d ih one izraze, t r e b a ih pogo­
diti. T a d a se osjećaju shvaćene i ljubljene.
S a m o ljubav pogađa i i m a razumijevanja.«
213. »Učiniti općenito nešto više nego što se zahtijeva,
znači d a r o v a t i s cvijetom i m i r i s . Taj dragovoljni višak p r a v i
je izraz ljubavi. Dragocjeniji je od svega ostaloga i obično
ga nitko ne vidi ni ne zna, samo je za m e n e učinjen. To je
miris cvijeta ...«
214. »Uživate plodove t r u d a , m o l i t a v a i ž r t a v a onih koji su
bili prije vas, ili onih koji žive s v a m a . Zašto za t a k o v a ž n u
stvar, kao što je život duše, p r o p u š t a t e tražiti p o m o ć svoje
braće? O kolika odgovornost za v a s koji p o z n a t e moje sa­
k r a m e n t e i uvjete što ih s a k r a m e n t i traže.
Moji bi svećenici bili svjesniji svoga poslanja k a d bi su­
sretali više živih duša, dosta p o n i z n i h da z a t r a ž e pomoć koja
im je p o t r e b n a , a oni im je m o g u dati.
Kćeri moja, jeste li shvatili da moja K r v briše sve u ispo­
vijedi, o p t u ž e n e i okajane grijehe i n e d o s t a t k e ?
Jesi li d o b r o shvatila da je tvoja duša, n a k o n što si p r i ­
mila odrješenje, n o v a ? N i s a m li je otkupio uz veliku cijenu?
S ljubavlju i sa zahvalnošću idi na ispovijed, p r i p r a v ­
ljajući se na nju svakog d a n a . I t a m o te čekam, čekam tvoju
vjernost i tvoju suradnju, da ti m o g n e m dati svoje m i l o s t i . . .
K a d se pokažeš o n a k v a k a k v a jesi, sa svom svojom osred-
njošću, to je k a o da si mi p r i r e d i l a lijep poklon, j e r t a d a će
tvoj d u h o v n i otac moći p r o n a ć i za t e b e p o t r e b a n lijek. T a d a
si se dobro ispovjedila.«
215. »Molite me za milosti jer mislite na m o j u svemoguć-
nost. — Zašto zaboravljate da moje djelovanje ovisi o va­
šemu?
Za s v a k u d u š u vrijedi ono što sam r e k a o svetoj K a t a r i n i
S i e n s k o j : 'Tvoja mjera bit će m o j a mjera'.
K a d me molite j e d n u milost, p r i p r a v i t e se da ponesete
sve posljedice te milosti, sve posljedice. T a d a ću v a m je od­
m a h s velikom radošću moći dati.
133
 O n o m e koji me moli ponizno, ne m o g u se oduprijeti.
O n o m e koji me moli ustrajno, k o n a č n o p o p u š t a m .
O n o m e koji me moli s ljubavlju, to jest s bezgraničnim
pouzdanjem, ne m o g u se svladati a da mu ne d a m još više,
daleko više nego što je molio.«
216. »Krivo je misliti da p r e v e l i k a d o b r o t a i susretljivost
p r e m a svim njihovim željama k v a r i duše i značajeve.
D o b r o t a je najmoćnija pomoć. Ne možete se osloboditi du­
žnosti da b u d e t e dobri j e d n i p r e m a drugima, da d r u g i m a či­
n i t e ono što biste htjeli da drugi čine v a m a .
D u š e se k v a r e ako im se taje Božji zahtjevi, njegovi za­
htjevi i ljepota. T k o krije d u š a m a Boga, taj ih kvari.«
217. »Život D u h a isto je t a k o p o d v r g n u t z a k o n i m a
razvitak tjelesnog života. T r e b a poznavati te z a k o n e
možeš po n j i m a r a v n a t i . D u š e k v a r e oni koji odbijaju
riječju ili p r i m j e r o m pouče o t i m zakonima. To ih
u p r o p a s t i t i za svu vječnost.«
218. »Ako m o r a š nešto učiniti što ti je teško, učini što
brže možeš.
Ako hoćeš n e k o g a obradovati, učini što b r ž e možeš.
K a d odgađaš učiniti ono što sigurno znaš da je dobro,
t a d a si nemarna: odgođeno djelo zauzima u tvojim mislima
mjesto jednog drugog djela koje bi ti bilo n a d a h n u t o , da ti
je misao slobodna.«
219. »Kad vidim one koji me ljube a slušaju s n a p o r o m ,
za m e n e je to poniženje.
Za m e n e je poniženje i k a d im je teško moliti ili vježbati
se u k r e p o s t i m a ; za m e n e koji sam r e k a o da je moj j a r a m
sladak i moje b r e m e lako.
Služi mi pjevajući!
J a r a m je moj sladak k a d mu se p r e d a š svom dušom, bez
pridržaja, u zanosu ljubavi. T a d a ćeš opaziti da ne nosiš ja­
r a m ti, nego on t e b e vuče za sobom.«
220. D r a ž e mi je vidjeti d u š u da mi daje malo, ali v e o m a
radosno, nego vidjeti da mi daje mnogo, da mi žrtvuje sve što
ljudski život može žrtvovati, a to čini s t u g o m . T u g a je k a o
i žaljenje.«
221. »Kao što je za fizički život p o t r e b a n mir, red i n a j ­
m a n j a m j e r a udobnosti, t a k o je za život d u h a potrebno su­
sretati dobrohotnost, dobrotu, nesebičnu ljudsku ljubav, da
134
mu otkriju Božju ljubav. To je n o r m a l a n p u t o d r e đ e n od
Boga. Stvorio sam vas ovisnima j e d n e o drugima.«
222. »Da biste čuli moj -glas, m o r a t e u svojoj duši u š u t ­
kati sve d r u g e glasove.
S u p r o t n o od ljudskih vlasti koje se n a m e ć u , n i k a d a se ne
n a m e ć e m . Veoma obzirno n u d i m svoga D u h a . Ako m e prime,
dajem se još više. Ne u p u š t a m se u b o r b u , u n a d m e t a n j e s
izvorima ljudskih radosti, koje vas n a p a s t u j u . N u d i m v a m
samo izbor: ja ili sve drugo.
Tek kad u š u t e svi drugi glasovi, m o ž e t e moj čuti. Ali i m a
nekih u n u t r a š n j i h poziva koje ne možete u š u t k a t i . S a m o im
Bog može naložiti šutnju.
Da biste me mogli čuti, valja šutjeti; to t a k o đ e r t r e b a m o ­
kao i
liti od Boga.«
da se
223. »Govorite si m n o g o riječi, j e r u n j i m a i m a malo t e ­
da ih žine: o d j e k n u tek časak, v j e t a r ih odnosi • • •
može Izrekao s a m m a l o riječi, j e r s a d r ž a v a j u u sebi p u n u stvar­
nost, one ostaju. Zato neusiljeno g o v o r i m s a m o s onim d u ­
šama koje moje riječi p r i m a j u s vjerom, p o u z d a n j e m i lju­
bavlju i čuvaju ih.
Cin čiste ljubavi jest nešto v e o m a veliko. O, k a d biste ra­
zumjeli, ne biste ništa d r u g o željeli n a u č i t i .
D u š a koja nije n i š t a lijepa učinila, ali je m n o g o ljubila
Boga i bližnjega, koja je, ostajući u ljubavi, sve p r i m i l a što
sam joj poslao, iskazala mi je veliku čast. Njezin će život
biti značajan za vječnost. O n a je p r i d o n i j e l a proširenju moga
kraljevstva.«
224. »Naručje moje Majke bilo je b l a g o i toplo, p u n o za­
štite i m i r a , k a o najsigurnije utočište.
T r a ž i m da otpočinem u blagim d u š a m a koje p r u ž a j u za­
štitu, koje ostaju m i r n e uslijed svih p a t n j i , da bi se tu m o ­
gla očitovati moja ljubav i raširiti svoja b e s k r a j n a krila . . .
Moliš me za ljubav. P r i h v a t i trpjeti za m e n e i za d u š e :
t a d a ćeš ljubiti, ljubav će te osvojiti.«
225. »U r e d o v n i č k o m životu ste s r e t n e , j e r se oslobađate
stvorova da živite same sa m n o m , da, same sa m n o m , u
mojoj službi.
Redovnički život jest: živjeti sam s Bogom, u šutnji i p r i ­
mjerom, p o m a g a t i Bogu da zavlada u d u š a m a . T r e b a d u š e
usmjeriti p r e m a meni, p o k a z a t i m e . . . z a t i m i m ostaviti s v a k u
inicijativu u njihovu životu sa m n o m .
135
 D u š e s u s a m o r a d i toga p a j e grijeh z a t r p a t i i h d r u g i m
brigama.«
226. »Ako ti neki posao ili raspoloženje p r i b a v i n e k u k o ­
rist, a opaziš da je t i m e p r i k r a ć e n o veselje ove ili one su-
sestre, odreci se te koristi. N e k a su tvoje sestre zadovoljne
videći da nisu imale razloga bojati se onoga čega n e m a .
Korist je dobitak za prolazni život, a jedinstvo i m e đ u ­
sobno povjerenje — gdje s u r a d n j a u k l a n j a n a d m e t a n j e —
jest posao za vječnost: t a k o se širi moj D u h « .
227. »Vrijeme što si ga provela u molitvi i u ljubavi, bilo
je najkorisnije v r i j e m e u t v o m životu. T a d a si odgovorila
svome pozivu. Sto se god radi izvan m e n e , izvan ljubavi, jest
prosipanje.«
228. »Kadgod učvršćuješ izmjenično povjerenje i jedin­
stvo m e đ u v a m a , u n a p r e đ u j e š moje kraljevstvo. To m o r a biti
s a m po sebi i s t a l a n cilj t v o g a djelovanja, sve drugo m o r a
biti t o m e podređeno.«
231. »Ništa si, ništavilo.
B u d i čista k a o k a p rose, da se u tebi odrazi m o j e lice.
J e r si ništa, m o g u te zamijeniti, sebe staviti namjesto
tebe. O, koliko žeđam za d u š a m a , ž e đ a m da mi se p r e d a j u
da bi ih mogao p r e o b l i k o v a t i ; da mi p r e d a j u svoje čovječan-
sko biće pa da bih m o g a o djelovati u svijetu. Zašto ne ču­
j e t e m o j poziv? N i s a m li iscrpio sva s r e d s t v a da p o b u d i m
v a š u p a ž n j u i vašu zahvalnost?«
— Moj Gospodine Isuse, što moram raditi?
»Ne opiri se m i l o s t i ! Ne opiri se l j u b a v i ! Moja ljubav imn
z a h t j e v a ; s m a t r a m a l e n k o š ć u sav t r u d i umor, sve žrtve i
r a z o č a r a n j a u s p o r e d i li to s onim što daje. Kod toga se ne
t r e b a zaustavljati. Ljubav ih n a d v l a d a v a i prelazi p r e k o njih
da bi crpla snagu i život iz vječnih stvarnosti.
R a d i brzo i t o č n o ! Sve tvoje m a t e r i j a l n e o d l u k e n e k a b u ­
du izvedene u r e d n o , o d m j e r e n o i brzo, da možeš biti slobodna
i više se dati na život d u h a .
Č e k a m t e kod m a t e r i j a l n o g posla, gdje m e t r e b a služiti
savršeno, a č e k a m te t a k o đ e r u počinku oslobođenog d u h a
d a s e p r e d a m tvojim pogledima.«
136
232. »Svakom svojom susretljivošću, riječju, k r e t n j o m , koja
pogoduje vašem m e đ u s o b n o m razumijevanju, slozi i pomoći,
pridonosiš jedinstvu moje C r k v e : ' D a svi b u d u j e d n o ! '
T a k o svoju molitvu izreci u djelima!«
237. »Da, toliko s a m postao vašim b r a t o m , da s a m h t i o
da i m a t e istoga Oca k a o i ja, i da m o j a M a j k a p o s t a n e vašom
Majkom.
Ljubav ne zadržava za sebe one koje ljubi, nego ih d a j e . . .
Z a d a v a n j e p o t r e b n a j e ljubav, d a D u h Sveti slavi slavlje
i da se š i r i . . .
K a o što osjećate p o t r e b u da b u d e t e ljubljeni, da biste se
mogli razviti i otvoriti životu, t a k o je i m e n i p o t r e b n o da
osjetim da me ljubite da bih v a m mogao slati svoje d a r o v e .
M e n e ljubiti, znači p o u z d a v a t i se u m e n e , ne s u m n j a t i u
mene, r a č u n a t i n a m e n e .
Gdje su g r a n i c e moje moći n a d t o b o m ? Tvoje pouzdanje.«
239. » P o t r e b n o mi je da vas sve vidim s r e t n e u svojoj
službi. Nastoj da d a d e š s u s e s t r a m a ono što ih veseli i što
one žele, a ne ono što t e b e veseli dati im.«
240. »Da, z a n i m a t i se za ono što se odnosi na nekoga,
znači ljubiti ga. Z a t o se z a n i m a m za sve što se t e b e tiče, j e r
te ljubim. Da, vidiš to, sve do u sitnice.
O, k a d biste znali k a k o P r e s v e t o Trojstvo bdije n a d va­
m a ! Obaviti ste i nošeni njegovom brigom k a o dijete u krilu
svoje majke, ali k a o ni ono t a k o ni vi ne poznajete svoje
sreće. Ali stoga b u d i t e pažljivi da biste shvatili s t a l n e p o ­
r u k e koje v a m t o otkrivaju.
T a k o se i ti zanimaj za sve što se odnosi na m e n e : k a k o
mi služe, k a k o me časte, koji ugled i m a m u mislima tvojih
sestara, što želim. O, t r u d i se da sve jasnije shvatiš moje
želje.«
241. »Želim da m e đ u v a m a v l a d a blagost koja usrećuje.
Nastoj da b u d e š b l a g a ! Misli na m o j u M a j k u : ta zar ne osje­
ćaš u svojoj duši blagost njezina smiješka?«
243. »Nikad me nisi vidjela, ali me čuješ. Moj je glas
tako prisan u samoj tebi, da ti se pričinja da to ti govo­
riš. 8 8
88
Vidi br. 274.
137
 Toliko s a m u tebi da s a m p r i p r a v a n postati ti, da te pot­
p u n o osvojim. Ali i izvan t e b e sam.
K a d šutim, osjećaš p r a z n i n u , osjećaš d a m e n e možeš n a ­
domjestiti, da i m a š dokaz da ti to govorim ja, Isus Spasitelj.
Vjeruj što ti g o v o r i m ! Tvoje me p o u z d a n j e tješi za p r e ­
m a l o p o u z d a n j a tolikih koji ipak p r i p a d a j u mojoj obitelji.
Moje je S r c e bilo p r o b o d e n o kopljem. P o n o v n o svojim n e r a z u ­
mijevanjem p r o b a d a j u ga oni koji me t e k n a p o l a slušaju.
P r i p r a v i s e ! J e d v a č e k a m da d o đ e m po t e b e i u tebi do­
vršim svoje započeto djelo.«
— Moj Gospodine Isuse, Sto moram činiti?
»Treba da u tebi ne b u d e ni j e d n a žilica tvoga bića koja
izmiče ljubavi. U duši ti n e k a ne b u d e n i k a k v e žalosti, n i ­
k a k v e mržnje, n i k a k v a osjećaja gorkosti ili antipatije. Ljubi
sva stvorenja m e n i za volju! U njima m e n e ljubi; ljubi stvari
i prilike k a o izraz m o g a djelovanja i moje volje!
Istom odlučnošću m r z i i izbjegavaj moje n e p r i j a t e l j e ! Već
sam89 ti ih jednom nabrojio:
laž,
dvoličnost,
buka, u z n e m i r e n o s t , n e r e d .
T r e b a š ih mrziti da bi ih potjerala daleko od sebe, čim se
pojave. Ali n e m o j na njih ni misliti! Uspostavi u sebi red,
t i m e će n e r e d sam od sebe iščeznuti u tebi i oko tebe.
T r e b a n a d v l a d a t i zlo dobrim.«
245. »Ne slušaš me dosta.
Ne daj se zarobiti svojim poslićima, oni su sporedni. Oni
su za tvoje prste, a ne za tvoje misli.
Ostaješ kraj m e n e , ali tvoja je misao zasićena t r i c a m a .
To je k a o da si z a d r i j e m a l a do mojih nogu, a moje te Srce
zove.
Želim te b u d n u i pažljivu.
Moli pri svakoj svetoj Pričesti da bi mogla u dubini svoje
duše čuti moj glas.«
246. »Budući da se u svojoj Muci n i s a m ni b r a n i o ni t u ­
žio, prevršili su s v a k u m j e r u pogrđujući m e .
Ako se ne tužiš, a k o ne daješ naslutiti da si u m o r n a , ako
se ne b r a n i š i pustiš se oplijeniti, t a d a će zlorabiti tvoju d o - .
89
Vidi br. 92.
138
b r u volju, ali t a d a ćeš me nasljedovati. T a k o mogu u tebi opet
oživjeti, samo t a k o i n i k a k o drugačije.
T a k o ću ja, koji živim u tebi, ponijeti te u svoje Srce, t v o -
m e Bogu.«
247. »Što kažem tebi, samo za tebe, ne kazuj n i k o m e ,
osim svome d u h o v n o m ocu, p r e d njim ne t r e b a ništa kriti.
Ali zapisi što može koristiti d r u g i m a da p o j e d n o s t a v n e svo­
ju pobožnost i n a u č e crpsti n e p o s r e d n o iz izvora koji je u
n j i m a samima, tu se Ja nalazim sa svojim zahtjevima i svo­
j o m r a s i p n o m darežljivošću . . .
Da me razumiju, koliko bi duša bolje upotrijebile svoje
n a p o r e , d a r velikodušja i ljubavi, koji u n j i m a skriveno m i ­
ruju. S a m o za njih ne znaju, i n i t k o ih ne zna u njima p r o ­
buditi. N a v i k a je ugasila u n u t r a š n j u v a t r u mojih riječi,
Htio bih da s v a k a d u š a shvati da i m a vlastito j e d i n s t v e n o
mjesto u m o m S r c u koje ju čeka; da mi je njezina ljubav
p o t r e b n a ; d a t r e b a m njezinu suradnju, d a m i j e p o t r e b n o vi­
djeti je s r e t n o m i s a v r š e n o m ; j e r s a m je ljubio do s m r t i za
nju na Križu. Da, s v a k a duša.
H t i o bih da svaka d u š a shvati da je njezina s v r h a života
izvan nje i m n o g o veća od nje s a m e : sudjelovati u podi­
zanju m o g a Kraljevstva, i m e n i je u p r a v o njezina s u r a d n j a
p o t r e b n a da se moje s t v a r a n j e ostvari u p u n i n i .
Htio bih da svaka d u š a uspostavi to kraljevstvo u samoj
sebi, i da bi u svjetlu r e d a i šutnje otkrila da sam Ja usred
njezina srca, gdje je č e k a m s p r e m n u da s njome r a z g o v a r a m .
K a d vidim da me n e k a duša sluša i da će čuvati moje
80
riječi, t a d a joj govorim. S v a k a duša, k a d bi h t j e l a . . .«
248. »Da biste primili d a r vjere, t r e b a t e se sjetiti da ste
stvorenja ovisna j e d n a o d r u g i m a .
K a o što je vaš tjelesni život ovisan o b r a t s k o j pomoći, t a k o
je i d u h o v n i život.
Vaš se d u h m o r a otvoriti d r u g i m d u š a m a da im se saopći,
zatim da p r i m i riječi mojih službenika, osobito mojih sveće­
n i k a koji p r e n o s e m o j u n a u k u i govore kao moj drugi »ja«.
Mojoj se milosti opire neovisna, slobodna volja, a da
to ni ne zna. Ali neodoljivo privlači m o j u milost dragovoljno
podlaganje vlastite misli i svoje duše.
90
Vidi br. 184.
139
 D u h Sveti p u š e gdje hoće. Izmiče k a d Ga n a m j e r a v a t e
zadržati i suziti u g r a n i c e svoga u m o v a n j a . Ali se n i k a d ne
u s k r a ć u j e o n o m e koji Ga zaziva.
Ne b o r i m se p r o t i v neovisnosti vaše slobodne volje. Šuteći
se p r e d a j e m sa svojim k r v a v i m svjetlosnim križem i sa svojim
blaženstvima.
Ako me t k o odbije, čekam dok me h t j e d n e p r i m i t i i šaljem
mu svoje sluge da z a s t u p a j u moju stvar. O, koliko mi je
p o t r e b n a vaša ljudska s u r a d n j a !
Općinstvo svetih, m e đ u s o b n o b r a t s k o p o m a g a n j e darovi
su Božji. Iskoristite ljudska sredstva koja su v a m d a n a !
Više n a s t o j t e p r i m a t i d a r o v e Božje negoli razvijati svoje
n a r a v n e darove, n a s t o j t e p r i m a t i sve d a r o v e Božje: vaše će
duše biti do v r h a i s p u n j e n e n e p r o p a d l j i v i m bogatstvom.« 9 1
249. »Kakogod bile teške okolnosti, uvijek možete biti veli­
kodušni i p o t r u d i t i se da zlo n a d v l a d a t e d o b r i m . V a ž a n je
u n u t r a š n j i n a p o r , ostaje za vječnost. Vanjski u s p j e h malo
znači. U n u t r a š n j i n a p o r u r o d i t će plodom u vrijeme žetve.
B u d i t e velikodušni bez razmišljanja! Djecu t r e b a n a v i k a ­
vati na velikodušnost. T a k o će se njihova duša usmjeriti na
moju s t r a n u za sav njihov život. T r e b a ih učiti da radije
učine više negoli dosta, da uvijek daju nešto više negoli je
strogo o d r e đ e n o . I dajući da skrivaj' 1 , darove.
U svojoj sam Muci m n o g o trpio, m n o g o više nego je bilo
strogo p o t r e b n o , ali t a j d o d a t a k trpljenja i m a o je svoj smi­
sao. Zbog t o g a b u d i t e bezgranično v e l i k o d u š n i ! U p r a v o to
će davati h r a n u vašoj ljubavi, to će jačati vašu s n a g u ; baš
to će neizostavno privući moje darove, jer n i k a d se ne d a m
n a d m a š i t i u velikodušnosti.«
250. »Kao što v a m ne dajem kreposti odjednom, nego v a m
p r u ž a m prigode d a i h vježbanjem steknete, isto t a k o v a m n e
dajem odjednom milost da zauvijek ojača v a š u n u t r a š n j i ži­
vot, nego v a m p r u ž a m okolnosti kojima se možete okoristiti
da razvijete svoj u n u t r a š n j i život.
Odgovorni ste k a k o u p o t r e b l j a v a t e moje darove. Ali valja
v a m znati da v a m je p o t r e b n a pomoć i da je t a j n a m o g a pri­
jateljstva, moga milosrđa, moje prisnosti u poniznosti koja
će vas p o t a k n u t i da svoju d u š u pokažete onakvu kakva jest.
81
Vidi tor. 217, 221.
140!
Nisi li ti to isto proživjela? . . . Tvoj se život umirio, otvo­
rio svjetlu. T a k o biva svakoj duši, a k o to želi i a k o je paž­
ljiva.«
253. »Ne sumnjaj u obraćenje svojih! I m a m svoj čas i
moja sredstva nisu vaša sredstva. 9 2
Jesi li d o b r o shvatila, ako u đ e m u njihov život, da s k r i ­
žem u l a z i m u život i srce svojih?«
— Moj Gospodine Isuse, ti si istina. Istina vrijedi više ne­
goli sve bogatstvo. Da Te se nađe, nijedna žrtva nije preve­
lika. Učini da Tebe nađu i tvoju Crkvu, i daj meni da pone­
sem nešto malo njihova križa, da ih ne bi šatro.
254. »Postati m o j i m r e d o v n i k o m ili m o j o m r e d o v n i c o m ne
znači izabrati si k r o v i k r u h p o p u t ljudi što ostaju u svijetu,
niti stalež p r e m a svojim sposobnostima. To je nešto daleko
važnije i m n o g o veće. O, k a d bi svi r a z u m j e l i !
92
Kristov poziv odijelio je Lujzu Jaques od s v i h njezinih. Da
na njega odgovori, postala je s e s t r a Marija od Trojstva u katolič­
kom samostanu. Duboka međusobna ljubav članova obitelji pre­
mostila je kušnju.
»Njezini« su prisutni u s v i m molitvama Marije od Trojstva.
Ne prestaje za njih moliti svjetlo koje bi ih dovelo da s njome di­
jele sreću u Crkvi i da primaju iste sakramente.
Na svoje molitve zapisuje odgovore koji j,e pozi viju na potpuno
predanje ,(vidi br. 41, 276, 436, 547). Djelovanje milosti beskrajno
nadvisuje granice vidljive Crkve. Bog i m a svoj č a s i svoja sredstva
za uslišanje molitve.
Iz redovitih zapisaka vidi se k a k o sestri Mariji od Trojstva
njezini iskazuju nježnu ljubav. Otac, v e ć u 77. godini, piše joj za
godišnjicu i blagdane. »Draga moja Lujza...« i završava: »Tvoj
uvijek dragi tata ljubi te.«
Braća i sestre, raspršeni ratom, šalju joj novosti. Njezini »brace«,
mobilizirani u vojsci u Egiptu, imaju u planu da je posjete za vri­
j e m e jednog dopusta, ali n e ć e na vrijeme dobiti vizu, jer će sestra
Marija 25. lipnja iste godine ostaviti zemlju.
P o č e t k o m te godine sestra Marija piše više pisama koja poka­
zuju koliko ostaje vjerna svojim prijateljstvima i koliko se brine
za s r e ć u svojih.
Na blagdan S v e t e Obitelji, 11. siječnja, poručuje prijateljici
Bluette:
»Sretna sam u s v o m zvanju, ti to znaš, možda si pogodila. Htje­
la bih da ti to znam izreći pa da bi moja sreća t a k o jako zračila
da onda radosno uroni u d u š u drugih. Ali ne znam govoriti, a tako
je velika unutrašnja sreća jedne klarise da se ne m o ž e pravo izre­
ći. Može se samo naslutiti. Veli se da se duša daje na put savršen-
141
 To znači obvezati se na o n a k a v život k a k a v sam ja iza­
b r a o . . . da, na moj život, p o n i z a n i skrovit, moj p o k o r n i č k i
život u r a d u , s i r o m a š t v u i jednostavnosti, moj h r a b a r i b u ­
d a n život, moj otkupitelj ski život.
Da se živi u istini, p o t r e b n o je b u d n o s t i i h r a b r o s t i . To
znači izlagati se poniženjima, p r e d a n j u u zapuštenosti, p r e ­
ziru ljudi, ali to znači t a k o đ e r prenositi m o j živi n a u k , saop-
ćivati ga svojim p r i m j e r o m . P o s t a t i mojim r e d o v n i k o m ili
mojom redovnicom znači obvezati se na sve to.
T r e b a živjeti m o j a blaženstva da ih se može objaviti i
prevesti u jezik koga svi n a r o d i r a z u m i j u i koga vrijeme he
može ugasiti.
Činiš li tako?«
256. »Zbog m e n e ste došle u samostan, m e đ u t i m n a k o n
nekog v r e m e n a ja sam vaša posljednja briga.
Mole me za pomoć, d a ; ali je rijetko da se istinski pitaju
za moje želje i da me slušaju.
stva: vjerujem da još n i s a m na nj istupila i ne z n a m hoću li to
ikada postići, no vidim da isam se dala na put divota. N e m a ništa
ljepše negoli se približiti Gospodinu Isusu!«
Slijedeće nedjelje u d u g o m pismu odgovara svojoj sestri Alisi:
»Koliko li radosti, velike radosti, tvoje pismo od 4. listopada.
Upravo je stiglo na k o n c u godine, kao da proriče n o v u godinu. U m i -
rujuće vijesti o sudbini mojih. Predugo je već vremena (tako mi se
čini) da n i s a m ništa znala o tebi. Sretna s a m da v a m je svima
dobro!...
»Mladost, ah da, pique-niques iza La F a y e t t e . . . K a k v e uspo­
mene, osunčane i ispunjene mirisom borove smole i 'kriške kruha
namazane marmeladom, s u h o meso, šumske j a g o d e . . . D i v n o g li
djetinjstva! K a k o s m o se voljeli i k a k o n a s je život r a z a s u o . . .
Ali ljubav ostaje i ima duboko korijenje, bit će jača od s m r t i . . .
»Ah, uspomene! Iz njih žanjem zlatnu žetvu, a prebiranje, ono
je za kasnije, u časovima za velikih blagdana ili odmora. Ostaje
u pričuvi k a o kože iz Italije koje ti č u v a š za djecu. Čitajući t v o ­
je pismo, činilo mi se da ponovo vidim majčicu i ladiou u njezi­
nom ormaru, ladicu s dragocjenostima. Dobro si učinila što ih ču­
vaš da budu za iznenađenje. Kod djece to razvija osjećaj pošto­
vanja prema stvarima, ne iz pohlepe ili štedljivosti, n e g o zbog
ljepote koja je toliko krhka. Ostaje netaknuta, ako je ne diramo.
Prirođen je -osjećaj nježnosti i poštovanja, gdje ga ima, ili ga uop­
će n e m a . . .
»Zbogom ljubljena sestro! Moli i za m e n e ! Ponovno ćemo se
naći u Božjem Srcu koje nas č e k a . . .
142
Dajete mi što se v a m a sviđa da mi d a d n e t e . Izgleda da
bi bilo izgubljeno v r i j e m e r a s p i t a t i se da li baš to t r a ž i m i
baš to želim. A i p a k to je p r v a s t v a r kojom biste m o r a l i
ispuniti svoje vrijeme.«
257. »Vrijeme ispunjeno ljubavlju jest dobro ispunjeno vri­
jeme. Ljubav u m n a ž a vrijeme. T k o ljubi, nalazi sredstvo da
izvrši mnogošta, što na vire iz njegova srca.
Pokušaj d a n a s ...«
258. »Žalost i tugaljivost ne n a l a z e mjesta u srcu koje
me ljubi. I s p u n j a m ga svojim k r i ž e m i radošću.«
259. »Kad n e k a d u š a o p r a š t a i šuti, onda najviše sliči m o ­
joj Majci.«
261. »Da, j u t r o s sam šutio, j e r si nezadovoljna svojom po­
glavaricom. To nije dobro. Ne smiješ nikoga s u d i t i . . .
Zaboravljaš li želju da se posvetiš da bi se t a k o približila
m e n i ? To t r e b a da želiš i d r u g i m a .
Veoma mi je drago k a d se u s v e m u podlažeš poglavarici,
j e r vlast dolazi od Boga. Želim ne s a m o da se podlažeš, nego
da i ljubiš svoju p o g l a v a r i c u . . . da u njoj ljubiš m o j u vla­
stitu sliku; da, m o j u sliku kojoj je p o t r e b n o osjetiti se ljub­
ljenom, da bi sjala svjetlošću.
Ne m o g u boraviti u duši koja d r u g e sudi. O n a sebi p r i ­
svaja p r a v o koje p r i p a d a samo Bogu. T a d a sam toliko u njoj
p o t i s n u t k a o da s a m se p o v u k a o . Ali čim ne sudiš nikoga i
ispričavaš ga, eto govorim u tebi.«
264. »Da, i m a m n o g o m a l i h n e s r e ć a u u n u t r a š n j e m životu
jednog samostana, m n o g o valja p r e t r p j e t i d a j e d n i p o d n e s u
pogreške d r u g i h . Ali što je to u u s p o r e d b i sa zločinima što
se počinjaju u svijetu?
Vjeruj mi, kćeri moja, s v a k a može, a k o hoće, u s p r k o s t e ­
škoćama u s a m o s t a n u , m e n e tješiti i n a k n a đ i v a t i za veliki broj
zločina. V a š a se strpljivost pročišćava i t a k o vaša ljubav p r i ­
m a stalno s v a k o d n e v n u h r a n u .
Vaša ljubav, u s a m o s t a n u , a k o ste vjerne, m o r a postati
neizmjerna.«
265. »Kad vidiš da u n a t o č tvojoj velikoj brižljivosti j e d n a
ili d r u g a susestra ne vjeruje u tvoju s r d a č n u n a k l o n j e n o s t
p r e m a njoj i ostaje suzdržljivo uljudna, ali k a o da m a l o s u m ­
nja u tvoje n a m j e r e , o n d a te to boli. I m e n e t a k o đ e r boli
k a d s e n e u s u đ u j e t e računati n a m e n e . R a č u n a j t e n a m e n e
143
z a t v o r e n i h očiju, bez i k a k v a s t r a h a , sasvim s m i r e n o . . . da,
u p r a v o kao djetešce što s p a v a u n a r u č j u svoje m a j k e . Niste li
p o p u t dječice u Božjem n a r u č j u ?
Kćeri moja, t k o je brižniji od m e n e ? Ako si pažljiva, sva­
kog ćeš časa vidjeti k a k o se b r i n e m . Posvjedoči da i m a š po­
uzdanja u svoje sestre. T r e b a vjerovati njihovim d o b r i m n a ­
m j e r a m a . T r e b a zlo n a d v l a d a t i d o b r i m . P o s t u p a t ću s t o b o m
onako k a k o ti b u d e š p o s t u p a l a sa svojim susestrama.«
266. »Koji ne umiju, misle da je teško ljubiti. Ništa nije
lakše ni radosnije.
To je izvor svake sreće. Cim p r e s t a n e t e misliti na sebe, od­
m a h ljubite.«
267. »Ima u svijetu m n o g o d u š a koje mi daju ono što mi
u s k r a ć u j u duše koje su službeno i j a v n o moje zaručnice. A
jesu li zaista m o j e zaručnice, a k o ne usvajaju mojih želja,
ni moga ukusa, ni moga k r i ž a — koji im šaljem, — ni moje
t r n o v e k r u n e , ni poniženja što bih im ga poslao k a d bi bile
spremne primiti?
Mnogi u svijetu, a da to ni ne znaju, i m a j u moj u k u s ,
ostvaruju moje želje, izvršuju m o j a djela. Dakle, nalazim kod
njih lijep p r i j e m i u tišini m o j im je D u h na uslugu.«
269. »Usrećuješ me, k a o da si mi povjerila veliko blago,
k a d u ispovijedi j a s n o iznosiš svoje pogreške, svoje slabosti,
svoje p r o p u s t e .
Cim se n e k a duša otvori, moj je D u h osvoji; oh, bez buke,
ali pobjedonosno. I što ne bih mogao popraviti, k a d mi se
dopusti d a r a d i m ?
Upravo se v e o m a r a d u j e m da p r e m a svome u k u s u i
želji u k r a s i m t v o j u dušu«.
270. »Htio bih da s v a k a d u š a shvati da je čekam, da je
poslije ovog života čeka n e i z m j e r n a ljubav i da se t r e b a p o ­
žuriti . . . očistiti se da bi išla u s u s r e t ljubavi i sve p r e m a
njoj usmjerila. M o r a t e visoko d r ž a t i svoju svjetiljku da je
drugi vide i za njom se p o v e d u . T a d a će rasvjetljivati v a š
put.«
271. »Čudiš se što ti g o v o r i m s a m o obične stvari, posve jed­
nostavne, što ih svatko z n a ! J e d n o s t a v n i j i s a m od tebe, da,
ja, vječna M u d r o s t .
R a z g o v a r a t i sa m n o m , sjedinjeni biti sa m n o m svakog
časa, j e d n o s t a v n o je i l a k o : dovoljno je ljubiti sva stvorenja
144
p o r a d i m e n e , a m e n e više od svakog stvora. Dosta je m e n e
slušati i činiti ono što kažem.«
273. »Kćeri moja, čuvaj se s v a k e p o h l e p e ! P o h l e p a se i
nesvjesno u v u č e u dušu. Z a t v a r a joj moje Kraljevstvo. P o ­
h l e p a je uzrok laži, u z r o k svih zločinstava, svih otpada, svih
izdaja.
P r i v r ž e n o s t p r o l a z n i m d o b r i m a koja se želi posjedovati i
zadržati m r z i m o g a D u h a i hoće da ga uništi. P o h l e p a jest
djelo smrti. Misli na J u d u ! Bdij i moli da bi je suzbila sna­
g o m dostojnom tvoga k r š ć a n s k o g a imena.«
274. »Jer govorim s a m o j e d n o s t a v n e stvari i uvijek p r i ­
godom onoga što v a m dođe, onoga što vidiš, misliš da ti to
s a m a sebi d o š a p t a v a š t a k v e misli. Kćeri moja, s a m a bi sebi
m n o g o zamršenije govorila k a o n e k a d a u svojim r a z m a t r a ­
njima.
K a d sam govorio svojim učenicima, uvijek sam se poslužio
p r i g o d o m .onoga što se događalo oko n a s : pogledaj u E v a n ­
đ e l j u ! Nisam se promijenio. S m a l e n i m s a m m a l e n . S velikim
d u š a m a govorim veće stvari.
D u š e koje blistaju p r i r o d n i m darovima, češće su me razo­
čarale negoli p r i p r o s t i ljudi. Vjeruješ li? Uživam učiniti sebe
m a l e n i m s malenima.«
275. »Ljudi ne m o g u Boga shvatiti niti p r o s u d i t i . T r e b a ga
slušati i p r o m a t r a t i što v a m daje.«
276. »Ne istražuj odviše zašto ti g o v o r i m : slušaj i p o p u t
k a k v a djeteta idi p u t e m koji sam ti zacrtao. D o s k o r a će te
dovesti u k u ć u moga Oca.«
— Već.' A za ovog jadnog života nisam, ništa učinila.
Htjela bih da moj život bude hvalospjev Tebi, moj Gospodine
Isuse.
»Dostatno je da si učinila što sam od t e b e tražio. D r u g o
ću ja učiniti.
Ako si u svakoj prilici r a d i l a po m o m e D u h u , D u h u Sve­
t o m u , a k o si me p r i m a l a i ako si širila l j u b a v . . . d o s t a t n o je.
D r u g o ću ja učiniti.
Ako si u s v e m u slušala svoje Pravilo, svoje poglavarice,
svoga d u h o v n o g oca, i što sam ti govorio . . . d o s t a t n o je. D r u ­
go ću ja učiniti.
Ako mi p r e p u s t i š svoje mjesto, r a d i t ću mjesto tebe, ja
koji s a m svemoguće djelovanje.
145
 Najbolji r a d što ga možeš obaviti jest postići m o j u su­
r a d n j u i pustiti mi da r a d i m pošto ste sve učinili što ste mogli
učiniti. Ja r a d i m s v r e m e n o m . T a d a mi nije žao m o j i h d a r o v a .
Ako me pustiš da mjesto tebe odem u Švicarsku, ići ću
s o n i m a koje sam o d a b r a o , i klarise će ostati u t v o m m a l o m
kraju.
N i s a m ti još udijelio zamoljena obećanja, ali n i s a m li ti d a o
n a d u ? Imaj slijepo p o u z d a n j e !
K a d mi n e k a d u š a t r a ž i što je n e m o g u ć e u ljudskim očima,
t a d a me časti. Ti me u i s t i n u moliš što se s a m o od Boga moli.«
277. »Radove tvojih s u s e s t a r a valja dovršiti prije tvojih
r a d o v a . Ne s m e t a ništa ako tvoji sitni poslići za i m e n d a n
časne m a j k e ne b u d u gotovi. Za njih ću se ja p o b r i n u t i . Ali
nastoj da svaki r a d s u s e s t a r a b u d e gotov i da sve b u d u za­
dovoljne.« 9 3
278. »Ne u z b u đ u j se zbog n e k e proslave koja t r a j e s a m o
j e d a n d a n . Što j e t o ? T a p o z i v a m t e n a svečanost kroz svu
vječnost. O s t a n i k r a j m e n e ! K a d se u z n e m i r u j e š i u z r u j a v a š
zbog p r o l a z n i h stvari, udaljuješ se od m e n e , svoga m i r n o g a
središta, beskrajnoga i d u b o k o g k a o ocean, i nepokoleblji­
voga.
Kćeri moja, ljubio s a m t e k a o n i t k o . N e s a m o d a s a m h t i o
da udioništvuješ u mojoj nebeskoj sreći, nego s a m h t i o da
ti d a m svoj vlastiti život. P o t r u d i se da živiš k a k o s a m ja
83
Časna majka opatica slavila je imendan prvih dana ve­
ljače. Za tada možemo datirati to saopćenje kao i tekst iz tog
vremenskog razdoblja kako slijedi:
»Svake godine, u doba te proslave, mlada profesa nije bila
ista k a o inače u obično vrijeme. Svladavši svoju plašijivost i suz-
držljivost, domišljala ise kako da svaku pojedinu susestru potakne
na aktivnost da bi proslava uspjela i da bi časna majka bila ob­
radovana. Sama je sastavljala recitacije, pjesme ili bi se obratila
kojoj isusestri da bi ta sastavila. Originalno je -crtala ili slikala.«
To svjedočanstvo jedne susestre i ovo što slijedi osvjetljuje
njezino vladanje prema poglavarima:
•» . . . imala je česte susrete s časnom majkom i iskazivala joj
najljubaznije poštovanje, nastojeći otkriti čime bi je mogla najviše
obradovati...
»Časnoj majci bijaše veoma stalo do toga da se sama poslužu­
je, pa nije htjela da joj donose u ćeliju potrebnu joj vodu. Sestra
Marija od Trojstva lijepo je uspjela postići da joj svakoga dana
učini tu laiku uslugu.«
146
živio. Ljubi s v e ! Ljubio s a m čak i svoje k r v n i k e i p r e d a o
se njihovu bjesnilu da bih svojom Krvlju postigao za njih
oproštenje i spasio te d u š e stvorene za ljubav, a koje nisu
poznavale Ljubav. Ljubi sve što nije neprijatelj m o m e dje­
lovanju, i u s v e m u što ti se dogodi ljubi m o j u s k r i v e n u volju,
koja ide za t i m da te bliže privuče k m e n i .
S r u š e v i n a m a , i na r u š e v i n a m a , m o g u d i v n o graditi. R a d o
s e koristim o n i m što j e p r e d a m n o m uništeno, j e r o n d a j e
m o j e djelovanje slobodno.
D o k a z je p r a v e ljubavi podložiti se m o m e djelovanju, p r i ­
m a t i ga i odgovoriti na ono što ono traži.
I m a t e veću ljubav k a d u s t r a j n o m svojom m o l i t v o m iza­
zovete moje djelovanje.
K a k v o g o d dobro tražiš za svoju dušu, podjeljujem ti g a :
otvori oči, uzmi ga!«
280. »Neprimjetno p r i v l a č i m duše i to isto t a k o s i g u r n i m
n a č i n o m k a k o je i polagan.
S v a k o je istinsko djelo duboko, s a k r i v e n o u vašoj u n u ­
trašnjosti. Izmiče osjetilima.
K a d radite, mislite da z n a t e zašto r a d i t e , ali ne z n a t e što
je izazvalo v a š u spoznaju i odluku. To je moj nezamjetljiv
r a d n a d n u vaše duše.
Ja sam n a d a h n u o , p o t a k n u o i izazvao sudjelovanje vaše
slobodne volje.
Vaša je odgovornost u t o m e da p r i m i t e m o j u milost i da
s njom s u r a đ u j e t e .
Ne n a m e ć e m svojih želja. J e d v a da razgovijetno očitujem
svoje želje za vašom većom velikodušnošću. Koji se ljube,
p o g a đ a j u želje jedni d r u g i m a . T a k o je isto između m e n e i
d u š e koja me ljubi.
Za m e n e je najljepša r a d o s t k a d j e d n a d u š a pogodi što od
nje želim i prije negoli s a m to od nje zatražio. U njezinu je
srcu odsjev m o g a Srca . . .
T r e b a da duše s a m e od sebe dolaze k meni.«
282. »Ima m n o g o toga što bi mogla reći svojim susestra-
ma i želim da im to saopćiš, ali želim da im govoriš svojom
š u t n j o m . To će biti tvoj n a č i n k a k o ćeš prenositi p o r u k u .
D o s t a t n o je postojati.
283. »Među v a m a nije najveća ljubav u d a r o v i m a i uslu­
g a m a što ih možete iskazati: najveća je l j u b a v u vašim m i -
147
slima. To je najvažnija ljubav i najdjelotvornija. T r e b a da
tvoje sestre s u s r e t n u kod t e b e b l a g o n a k l o n u misao koja ih
razumije i p o g a đ a što žele, koja vidi njihovu ljepotu i ne
zaustavlja se na njihovoj g r d o b i — j e r svaka je d u š a živa
mješavina sjene i svjetla — b l a g o n a k l o n a misao im p o m a ž e da
b u d u j a k e p r e d ljudima i p r e d a m n o m ; da, u p r a v o o n a k v e ka­
kve ih želim.
Nije li to isto što očekuješ od svojih s u s e s t a r a ?
T a k o đ e r želim susresti d u š u koja bi bila b l a g o n a k l o n a
p r e m a svome Bogu te p o g a đ a l a njegove želje i pretjecala
i h . . . koja b i s e dala n a d z i r a t i d a m e n e razočara, koja b i
d o b r o pazila da mi ne prouzroči ni n a j m a n j u bol.
T a k v a je vjernost čini osjetljivom na m o j a n a j m a n j a n a ­
d a h n u ć a , i daje joj r a z u m i j e v a n j e ; t a d a me shvaća i p o g a đ a
što želim.«
284. »Nekada s a m govorio u p r i s p o d o b a m a . G o v o r i m obzirno
u d u b i n i duše, j e r duša m o r a sama od sebe doći k m e n i .
Sto mi d u š a više pripada, to joj povjerljivije m o g u go­
voriti, i to me r a d u j e .
Ne i d e m za t i m da u p l i v a m na duše, samo ih privlačim.
T r e b a da d o đ u s a m e od sebe. P o t r e b a n je stanoviti n a p o r da
me se shvati, a njega n i t k o mjesto nje ne može učiniti.
Ali vi možete m n o g o utjecati j e d n a na drugu, m e đ u s o b n o
se poticati da odgovorite mojoj milosti.«
285. »Treba j e d n u stvar načiniti u m a h , napisati j e d n u m i ­
sao u m a h , toliko brzo j e d n u za d r u g o m koliko ti d n e v n i red
dopušta, onim r e d o m k a k o ti ih u istom času p r e d s t a v i m ,
ne u z n e m i r u j u ć i se zbog onih kojih se samo n a p o l a sjećaš.
Ako je p o t r e b n o , podsjetit ću te na njih.«
287. »Kušnje su vašeg života na zemlji t a k o sićušne u us­
poredbi s onim što v a m priskrbljuju za vječnost.«
288. »Veliko zlo p r o t e s t a n t i z m a jest u t o m e što d u š e d o b r e
volje lišava o g r o m n o g dijela milosti p o s t i g n u t i h m o j o m M u ­
kom, a koje se v a m a dijele po s a k r a m e n t i m a .
A h ! k a k o on ograničava moje djelovanje u d u š a m a koje
me više ne t r a ž e i ne 'slijede', j e r vjeruju da su se u j e d n o m
času posvema odazvale m o m e pozivu . . .
Veliko je zlo p r o t e s t a n t i z m a što zabluda nosi k r i n k u istine.
14«
T r e b a m n o g o odvažnosti i osobnog dubokoga r a d a da se
otkrije i odbaci k r i n k a , a z a t i m ponizno dođe na izvor I s t i n e
moliti njezinu svjetlost i jakost.
' N e k a v a š a svjetlost svijetli p r e d ljudima, da s h v a t e da je
vaša C r k v a Krist, Istina.«
289. »Ima ž r t a v a što ih želim, ali ih ne t r a ž i m , nego ostav­
ljam d u š a m a r a d o s t da ih s a m e od sebe prinesu. Te su d u š e
skrivene n a d n u m o g a Srca, o n e m u prisluškuju otkucaje.
Moja im je Majka povjerila n e š t o od svoje ljubavi. O n e
me ne razočaravaju. A da li bih ja m o g a o njih i k a d a r a z o ­
čarati?« 9 4
94
Nedjelje Šezdesetnice, 8. veljače, sestra Marija od Trojstva
započela je p i s m o prijateljici Bluette. Veoma zauzeta tih dana, za­
vršit će ga tek 20. istog mjeseca:
»Imala bih ti m n o g o toga reći pa ne znam gdje da počnem.
Premda u n a š e m dobro uređenom životu n e m a izvanrednih doga­
đaja, ipak m n o g e malenkosti čine ga zanimljivim, jer dokazuju
brižnost i predusretljivost Dobroga Boga. P o s v e me čudi što vidim
da ni ovdje ni jedna godina nije slična prošloj, makar su isti blag­
dani, ista liturgija, isti obredi i isti poslovi u samostanu. Tu su i
drugi radovi i druga zanimanja i druge radosti. Već sam ovdje
tri i pol godine, i s v a k e godine izgubimo po jednu n a š u sestru. To
su o n e najstarije koje jedna drugu zovu u Raj. Međutim novici­
jat se ne puni istim ritmom k a o groblje.
(20. veljače). Evo pisma bez v e z e : m o ž e m o pisati s a m o n e ­
djeljom, ili koristeći se časovima što su 'katkada raspoloživi u vri­
jeme preko dana.
Koristim se tim vremenom da trčeći dođem k tebi prije nego
nas Korizmena nedjelja uvede u veliku šutnju. Kakva će biti ova
Korizma? Ja je se uvijek plašim, ne znam zašto, premda je, vje­
rujem, razmatranje Muke jedini predmet razmatranja k o m e se
moj d u h predaje s a m od sebe, gotovo stalno. Ah! shvatiti, s h v a ­
titi! Riječi zastanu na usnama i svaki drugi kret, slušajući što se
govori o Bogu, ali unutrašnje shvaćanje, ah, k a k v o otkriće i kak-
•ra promjenu proizvodi u našoj jadnoj duši.. . Uvjerena s a m da
sam po tebi već dobila m n o g o posebnih milosti. Zato bih željela,
iako je rat i mnoge vanjiske poteškoće koje to mogu spriječiti, da
budeš moja kuma za svečanu profesiju, ako te to veseli. S v e si
same izabiremo »kumu profesije«, pa da je i daleko. To označuje
simbol zaštite i duhovnu suradnju koja učvršćuje jedinstvo duša
iste vjere, dobre volje, što toliko želi naš Gospodin. 'Da svi budu
jedno'. Tako ja shvaćam službu kume profesije. Nije potreban neki
lijep dar — za m e n e je to veoma sporedno — n e g o jedinstvo na­
stojanja i molitve. Hoćeš li? ...«
149
 291. »Ne možete živjeti, a da niste ljubljeni i da ne ljubite.
Ako ne ljubite Boga ili koga sebi slična, o n d a ljubite sami
sebe. Ljubav je k a o d a h vaše duše.
O ljubavi t r e b a govoriti s poštovanjem, j e r dolazi od Boga.
T r e b a je p r i m a t i kao Božjeg poslanika, k a o njegov D u h .
To je poticaj što ga p r i m a t e ali koji ne dolazi od vas, i
u svom izvoru je božanski.
Čuvajte taj poticaj u njegovoj čistoći i čvrstoći i koristite
se njime za druge, ne za sebe, i u p r a v i t e ga onom koji v a m
ga daje, Spasitelju, koji n e u m o r n o čeka na vašu zahvalnost.«
292. »Duše koje se p r e d a j u ljubavi, n i k a d a se p o r a d i toga
ne kaju. N a r a v n o , l o m i m o g r a d e njihova srca, j e r t r e b a da se
u s k o obzorje njegovih spoznaja raskine, k a k o bi n a z r e l e nešto
od sjaja m o g a Kraljevstva, beskrajni s v e m i r D u h a « .
294. »Zanimljivosti ove zemlje v a s očaravaju. Ali to po­
v e n e u t r e n oka. Naprotiv, ja ostajem i n i k a d a me se ne može
sasvim otkriti, i n i k a d a se neće iscrpsti izvor moga blaga.
Cim se u molitvi p r e m a m e n i p r u ž e p r a z n e r u k e , ja ih
napunjam.«
295. »Kako je vaš život j e d n o s t a v a n ! S a m o v a m t r e b a p r i ­
m a t i . P r i m a t i r a d koji postaje r a d o s t i daje v a m vaše dosto­
janstvo. P r i m a t i m a t e r i j a l n u h r a n u za vaš tjelesni život, d u ­
h o v n u h r a n u za život vaše duše po s a k r a m e n t i m a što s a m
ih ustanovio za sve, sve, sve . . .
Uvijek se r a d u j t e što možete davati. I najsiromašniji, koji
n e m a j u čega bi se odrekli, m o g u još Bogu dati svoje srce
i svoju dušu. A to je najveći dar, u sebi obuhvaća sve d r u ­
ge...
Kušnje? Vjera vas uči da ih strpljivost n a d v l a d a v a i da
p o d n e s e n e u ljubavi stiču vječnu slavu.
S a m o v a m valja sa m n o m nositi svoj križ, sa m n o m koji
v a s čekam.
Što v a m nedostaje d a b u d e t e s r e t n i ? Dao sam v a m n a d u ,
molitvu, vjeru, Ljubav i općinstvo s v e t i h . . .
Kćeri moja, budi p o t p u n o sretna, da bi se drugi za t o b o m
poveli i p r e m a n e b u upravljali svoj hvala, koga će m o j e Srce
s uživanjem veličanstveno n a g r a d i t i . . . «
296. (13. veljače 1942.): »Da, h t i o sam te privući k sebi.
150
Na d o b r o m si p u t u . N a s t a v i ! Ne gubi v r e m e n a da se zani­
95
m a š što d r u g i rade. 'Ti, idi za m n o m ! ' «
297. »Vidiš! To je ljubav. Da bi mogla s a m a biti s r e t n a ,
želiš vidjeti d r u g e s r e t n i m a .
K a d osjećaš da te tvoje susestre ljube i da ti njih ljubiš,
ne smeta ti ako one vide tvoje n e d o s t a t k e i da do t e b e m a l o
drže, t i m e si z a d o v o l j n a . . . da bi k o n a č n o m e đ u n j i m a l a k o
prolazila ne povređujući ih ni u čemu.
Kasnije ćeš razumjeti da je p a t n j a ljubavi u žarkoj želji
davati se d r u g i m a , biti u n i š t e n da se m o g n e n j i m a d a t i ono
što s a m a uživaš.
T a k o s a m ja ljubio ljude, želeći n e i z m j e r n o m čežnjom da
se dokraja ž r t v u j e m da im d a d n e m svoj ž i v o t . . . «
298. (15. veljače 1942.): »Kad si p r e d izloženim P r e s v e t i m
S a k r a m e n t o m , k a k o možeš misliti n a nešto d r u g o osim n a
mene?
S a k r i v a m svoje Božanstvo, s a k r i v a m svoju slavu, s a k r i v a m
svoju s v e m o ć : š a t r o bi vas pogled na sve t o . A ja s a m p o ­
čašćen i u ž i v a m videći da u n a t o č s v e m u t o m u vjerujete u
m e n e , da ste sretni zbog m o j e slave, i da r a č u n a t e na m o j u
svemoć.«
299. »Da, A b r a h a m je lagao k a d je dopustio da vjeruju
da mu je S a r a sestra. 9 8 I p a k on je veliki svetac zbog svoje
vjere i svoga posluha. Poslušnost jest ljubav na djelu. O n a
p o k r i v a sve vaše grijehe.
S o n i m a koji su mi savršeno podložni i sa m n o m sjedi­
njeni m o g u raditi što hoću. Od njih m o g u t r a ž i t i sve što
želim.
Vjera je t a k o đ e r j e d a n oblik poslušnosti: podložnost d u h a .
Ljubav je podložnost vaših osjećaja m o j i m a : to je t a k o đ e r
kod poslušnosti.
Poslušnoga t a k o n a g r a đ u j e m da već na ovom svijetu živim
u njemu.«
95
Toga dana napisala je p r v e retke povijesti s v o g a zvanja (vi­
di br. 43). Izgleda da je ta bilješka odgovor na s e s t r i n o pitanje:
Zašto onaj tajanstveni doživljaj 13. veljače 1826.?
96
Odgovor na razmišljanje o Abrahamovoj povijesti koja se
čitala u Časoslovu na nedjelju Pedesetnicu, toga dana.
151
 300. »Mene je p o h l e p a p r e d a l a mojim neprijateljima. Uvi­
jek je to pohlepa što me ubija u d u š a m a ; umjesto m e n i p r e d ­
nost se daje propadljivim dobrima, o t u d a laž i izdaja.
P o h l e p a ubija D u h Božji.
Sveto siromaštvo spašava kroz vjekove D u h Božji.
Da b u d e m p o t p u n o vaš, m o r a t e davati, sebe lišiti svega,
m o r a t e opraštati, n a d v l a d a t i zlo d o b r i m ...«
301. »Istina ne n a s t u p a bučno, ali nju neće n i k a d a ništa
u n i š t i t i : ono što jest ostaje.
O n a ne ide za tim da u n i š t i p r e d sobom z a p r e k e ili da za-
bliješti j a r k i m s j a j e m . . . Cesto je p r e k r i t a lažju, ali u s r e d
okolnosti i stvorova ostaje k a o neugasiva žeravica i njezino
svjetlo uvijek k o n a č n o p r o d r e kroz zapreke. Ne postoji ništa
što bi moglo uništiti istinu.
Isto t a k o moj D u h radi u vašim dušama, n e p r i m j e t n o . Ne
traži da slavi pobjedu uništavajući k a o g r o m o m ono što mu
se opire, nego p o p u t u n u t r a š n j e g svjetla k o n a č n o prosjajiva
p r e k o svega.
Moćan je k a o najsilniji vjetrovi koje ukroćuje. D u š e gdje
hoće, pa k a d biste mu dopustili da radi, preobrazio bi cio vaš
svijet. Ali sebe je učinio vašim slugom.
Ne pretječe li b a š on vaše želje? I čeka da biste vi molili
prije nego što će uslišati vaše želje. Cim ga zazovete, već je
tu. Iako biste ga često žalostili, n i k a d a se ne osvećuje. Ali ne
može zapriječiti da ne nosite posljedice svojih djela. Čeka
d a m u s e v r a t i t e : n e u m o r n a m u j e strpljivost.
Da, m o j se D u h učinio vašim slugom . . . da biste od m e n e
naučili sasvim se podlagati Bogu.«
302. »Kćeri moja, zadovoljan sam što si svoje j a d n e bilje­
ške p r e d a l a svome ocu. P r e m d a su n e d o s t a t n e , zadovoljan
sam. Poslušala si moju želju. Pa ću i ja i s p u n i t i što želiš.
Zatraži j e d n u milost!«
— Oh! Bože moj, Bože moj! Znam da ćeš mi je dati.
Hvala!97
304. »Kad k u p u j e t e n e k u t k a n i n u , ne gledate samo na boju
i šare, nego ispitujete i kakvoću. T a k o đ e r i ja u vašim du­
šama t r a ž i m kakvoću t k i v a : njegovu osnovu, a to jest sa­
tove koji su vam dani, g l e d a m potku, to jest čime ste te
Obraćenje njezinih {ispovjednikova bilješka).
152
satove ispunili. Vaše želje oblikuju šare, i u m n o g i m poslu­
šnim d u š a m a te š a r e o d r a z u j u nešto od mojega Lica ili n e ­
izrecivog obličja moje M a j k e . 9 8 Način k a k o mi služite, to jest
vaša ljubav daje boju. Ali ono što daje vrijednost t k a n i n i jest
kakvoća tkiva.
Kćeri moja, više me r a d u j e t e kakvoćom svojih d a r o v a n e ­
goli količinom. K a k v o ć a je ono što me časti.«
305. »Ništa se ne v i d i : samo sitna hostija, bijeli k r u g u s r e d
p o k a z n i c e . . . A i p a k ja s a m tu, da ja, Isus sa svojim Božan­
stvom. Poništio sam se da biste k m e n i mogli pristupiti, da bi
vas moje Božanstvo proželo i preobrazilo, a da vi to ne znate.
J a r a d i m . S a m o t r a ž i m vaš p r i s t a n a k .
Ja sam tu u savršenoj šutnji i savršenoj strpljivosti. P r i ­
vlačim duše bez riječi. Moj je glas t a k o t i h d u b o k o u njima,
j e r duša je u sebi t a k o k r h k a .
Kćeri moja, k a d bi p o k u š a l a govoriti o meni, tvoj bi glas
l a k o nadglasao m o j . Z a t o je bolja obzirna šutnja da me se
može čuti.
Č e k a m . Dugo s a m te čekao, d r u g e duše još duže. Mogu
proći vjekovi, a da se ne u t r u d i m čekati onaj dobrovoljni p o ­
k r e t duša da mi se približe. O t k a k o s a m 'sa zemlje u z d i g n u t '
na križ, sve ih privlačim k sebi.
Često si nestrpljiva zbog sitnica, ili što ti molitve n i s u
uslišane. Misli na vječnost i na strpljivost Božju!«
306. — Moj Gospodine Isuse, što mi koristi što poznam
istinski nauk vjere, a živim u kompromisu za kompromisom
s obzirom na naše sveto Pravilo i iskrenost prema svojoj po­
glavarici?
»Kćeri moja, istinitost moje n a u k e p o n i š t a v a svaki k o m ­
promis. Z a b r a n j u j e ti dvoličnost, n e i s k r e n o s t p r e m a poglava-
r i c a m a ili p r e m a nižima. Nije dosta poznavati m o j u n a u k u ,
T r a ž i m od vas da je proživljavate.
98
Bilješke nađene na posebnom listu papira:
»Da bi me jedna duša obradovala, treba da ima barem jednu
ortu sličnosti s mojom Majkom: barem jednu crtu... Tada, jer se
toliko v e s e l i m .promatrati n e š t o što sliči mojoj Majci, zaborav­
ljam ostalo, gledani s a m o t o . . .
Tako v a s moja Majka pokriva plaštem...«
»Kćeri moja, ako vas ne u s l i š a v a m što me molite s vjerom i
ustrajno, to je stoga jer još nije vrijeme k a d biste mogli primiti
što molite.«
153
 A h ! da su svi moji redovnici, svi odgovorni u mojoj Crkvi
proživljavali istinu koju su ispovijedali ustima, ne bi bilo
raskola koji r a z d i r e m o j u C r k v u .
U d u h u n a k n a d e ne d o p u š t a j sebi nikakav k o m p r o m i s ,
n i k a k v u dvoličnost. Radije b u d i p r e t j e r a n a u ispravnosti p r e ­
ma svojim p o g l a v a r i c a m a i svojim s e s t r a m a ; pa da te uvijek
n a đ e m i s k r e n u i istinitu.«
307. (17. veljače): »Hodaj držeći se m e n e kao za r u k u !
Valjat će ti proći t a m n i m časovima, ali ja ću biti s tobom,
kao da te d r ž i m za r u k u . « 9 9
309. »Nijedna duša neće prije unići u nebo dok ne b u d e
b a r e m j e d a n p u t oprostila.«
310. »Kćeri moja, evo t u m a č e n j a koje će te začuditi. Za­
p a m t i ga j e r je i s t i n a :
99
N e k o l i k o mjeseci prije smrti sestra Marija od Trojstva pro­
šla je bolno čišćenje u kušnji, u nesporazumu i nepremostivu o s ­
jećaju neshvaćanja.
Ti su tamni časova bili zadnje, ali najmučnije razdoblje duge
unutrašnje borbe. Ta se napast naslućuje već u br. 202. Očitija je
u drugim odlomcima, npr. 261, 264, 306.
Ispovjednik dodaje: » N a v e d e n e su riječi veoma suzdržljivo
otkriće, jer su te napasti, uistinu, pod pokrivalom potpune tišine,
bile strasnije, jer su se mogle zapaziti manje n e g o da su se očito­
vale velikim unutrašnjim uzrujanjem. Prividno, pri radu i vladanje
prema bližnjemu bijaše sama vedrina i sama obzirnost, dok je du­
boko u duši proživljavala dramu, koju, čini se, s a m a sebi nije
mogla protumačiti.«
S a m o je B o g mogao izmjeriti veličinu pogibelji. Ispovjednik se
živo s j e ć a . . . S a m a nije u o č a v a l a pogibao koji joj prijeti, niti za­
sjedu sotone, -koji je brižno prikrivao igru pod plaštem vanjskih
privlačnosti jedne v e ć e savršenosti.
Najmanje za vrijeme kiroz tri tjedna zaklinjala je ispovjednika
da joj p o m o g n e da izađe odatle i uđe u neki drugi red.
Izvor te napasti bio je neki nesporazum s poglavaricom, za ko­
ji ona nije bila ništa kriva, a proizveo je u njoj nepremostivu od­
vratnost prema životu.
Prema prethodnom paragrafu (306) osjetila je koliko se izloži­
la opasnosti da pri t o m dođe u neko stanje kompromisa. Činje­
nica da bi se to m o g l o ponoviti, izmakla joj je samo da bi ».spasila
prividnost«. Dala se zateći, a uzbuđenost joj je zapriječila da od­
m a h od početka uvidi s v u težinu svoga postupka. Međutim isprav­
na savjest naglo je strese i baci pred Učiteljeve noge. Taj nam od­
lomak govori o njenom žaljenju i primljenom svjetlu.
Prošla je druge kušnje, ali ta je bila najteža i najdublja.
154
što ćeš više iščeznuti p r e d drugima, više biti šutljiva, imati
više poštovanja p r e m a s v o m e bližnjemu, ne nastojati utjecati
na nj, više ćeš djelovati u d u š a m a ;
naprotiv, što se više b u d e š isticala, n a m e t a l a svoj u k u s ,
svoje želje, svoje p o s t u p k e , svoje ideje i tražila da d r u g e
uvjeriš . . . m a n j e ćeš djelovati u d u š a m a .
Za sve što je 'prosječno', t r e b a p o t p u n o svakoj duši p r e ­
pustiti da bira što njoj odgovara. To je red od Boga u s t a n o v ­
ljen; to je mir.
Ja ne r a d i m drugačije. Dovoljno je p o k a z a t i Boga, slušati
Ga i dopustiti mu da živi u tebi.«
311. »Gledaj, k a k o je moja nazočnost laka, k a k o m a l o
smeta, t a k o đ e r je i ozbirna i vjerna.
P o s t a o sam gotovo n i š t a da bih mogao boraviti m e đ u va­
m a , a d a v a m n e b u d e m n a t e r e t . . . Bez i k a k v e m u k e m o ­
žete me p r i m i t i u sebe, pa djelujem u v a m a t a k o n e p r i m j e t n o
da se čini da djelujete vi s a m i . . . To je istinito djelovanje,
ono koje ostaje. Malo ih ga r a z u m i j e ; ljudi više drže do jav­
n i h n a s t u p a s n e p o s r e d n i m uspjesima. Izaberi!«
— O! Bože moj! Da li bih mogla izabrati drugačije negoli
si Ti sam izabrao, Ti i presveta Djevica Marija?
312. »Blagost, strpljivost, r a d o s t ! Blagost, strpljivost, r a ­
d o s t ! D a r u j mi to troje, u svom vanjskom životu, u svojim
mislima, u svojim sudovima, u svojim osjećajima!
Blagost je plod Ljubavi.
Strpljivost je plod Vjere. .
Radost je plod N a d e .
K a d samo to ispuni tvoje srce, o n d a ću u n j e m u vladati
k a o Kralj.«
315. »Ne smiješ se pomiriti s t i m e da te ova ili ona sestra
ne ljubi. M o r a š sve, sve, baš sve p o k u š a t i da postigneš ljubav
svake pojedine, j e r to je m o j a zapovijed, jer samo t a k o se
može m e đ u v a m a širiti i raditi moj D u h , j e r se duše samo
t a k o , ljubavlju, otkupljuju.
Pa k a k o bi mogla ljubiti d u š u nekog g r e š n i k a koji možda
t r e b a tvoje žrtve, ako bez pridržaja ne ljubiš d u š u koja
je p o k r a j tebe, u kojoj ja stanujem, i koja je možda veća
od tvoje duše? To je zahtjev općinstva svetih.«
317. (Srijeda, Pepelnica) — Sveta Djevice Marijo! O, dra­
ga Majko, Ti si sudjelovala u Muci!
155
 Ti, Suotkupiteljica,
Ti, Posrednica svih milosti, nauči me da živim ove kori­
zme kako to Isus želi, ove korizme, ove korizme možda po­
sljednje u ovom mom jadnom životu, u kojem sam toliko
vrijeđala Boga. Nauči me okajati moje pogreške i one pogre­
ške kojima sam bila uzrokom, nauči me sudjelovati u cijelom
djelu naknade!
Šutjeti, više šutjeti da mogu bolje slušati.
Više točnosti, više vjernosti, više blagosti i strpljivosti,
više blagosti.
Molitva i budnost.
319. »Kad bi znala k a k o je to nešto veliko: pojaviti se p r e d
Bogom. Ako je duša p r i p r a v n a , zašto željeti da je se zadrži.
Misli više na nju negoli na v a s . . .
Ali imaj p o u z d a n j a u m o j u p r e m u d r o s t i moju svemoguć-
nost!«
320. »Rijetko se događa da biste svoje pogreške uvidjeli i
ozbiljno ih požalili, da ih t a k o p o p r a v i t e k a d v a m ih j e d n a
od vas p o k u š a predočiti.
Naprotiv, a k o šutite i m e n e p u s t i t e da izvršim zasluženi
ukor, u k o r u p r i d o d a j e m svoje svjetlo i rijetko se d o g a đ a da
d u š a ne shvati. O n d a se i ona kaje i n a k n a đ u j e .
Zato što vi mjesto m e n e govorite, m n o g o d u š a ne čuje m o ­
ga glasa.
O, k a d biste znali što sve možete učiniti š u t n j o m ! «
321. »Mene pustiti da r a d i m jest k a d iz poslušnosti na
znak zvona, p r e m a d n e v n o m redu, ostaviš n e s v r š e n posao
koji bi t a k o željela dovršiti, i k a d se j e d n o m m o r a š u svom
j a d n o m životu iz poslušnosti odreći svojih želja i m e n i ih
povjeriti. Ako si učinila sve što si mogla, ja božanski dovr­
šavam.«
322. »Vjeruj, kćeri moja, da u svetoj Hostiji, gdje se čini
da ništa ne r a d i m , ja radim. Moj je r a d u t o m e da se žrtvu­
j e m volji Očevoj, r a d i m n e p r i m j e t n o , ali djelotvorno u d u ­
šama.
U p r a v o t a k o m n o g o mojih d u š a ujedinjuje svoje djelo­
vanje s mojim. Ništa se ne vidi, ali to je najmoćnije djelo­
vanje.
Hoćeš li me sve dotle slijediti?«
156
323. »Kad v a m velim da m o r a t e j e d n i d r u g i m a oprostiti,
ne n a l a ž e m v a m n e k u dužnost, — može li se ljubav naložiti?
— r a d o s t v a m n u d i m , sudjelovanje u m o m n a č i n u r a d a , su­
djelovanje u m o m e D u h u ...«
326. »Budi susretljiva, iskazuj s e s t r a m a sve moguće usluge,
ali nastoj da t a k o radiš da se ne pokažeš vidljivo korisnom
i p o t r e b n o m . To nije d o b r o za duše, ni za tvoju, ni za druge,
i zahtijeva čišćenje. Gledaj, na taj način ne r a d i ni moj Otac,
ni J a , niti a n đ e l i : n i k a d a ni Djevica Marija, ni sv. Josip, ni
ikoji svetac nisu se pokazali vidljivo p o t r e b n i m . N a p r o t i v . Mo­
litva je m o j i h svetaca postizavala čudesa, ali su ih glasno p r i ­
pisivali d r u g i m a .
Moj D u h čini dobro na nevidljiv način i oslobađa duše za­
visnosti o d r u g i m a , osposobljava ih da s a m e čine što najviše
mogu.
K r o z p a t n j u čistim duše koje se ž r t v u j u na odviše vidljiv
n a č i n . ..«
327. »Kad na sebe ne misliš, onda te m o j a milost p o h a đ a
i ja se b r i n e m za ono što tebi t r e b a . K a d se sama t i m e baviš,
onda te p r e p u š t a m tvojim brigama.«
328. »Kušnje imaju u vašim d u š a m a izvesti o d r e đ e n u s ­
pjeh. K a d vidite da k u š n j a prestaje, n a s t o j t e usvojiti k r e ­
post, na koju vas je o n a upozorila i vršite je.
Ako u životu izvršiš j e d a n dio pokore, n e ć u ti m o r a t i p o ­
slati bolesti koje n a d o m j e š t a j u z a n e m a r e n o m r t v e n j e . 1 0 0
Isto tako, što više b u d e š j e d n o s t a v n a , više ćeš izbjeći ve­
like n a p a s t i kojima je s v r h a razoriti u tebi što je smetnjom
između t e b e i m e n e .
J e d n o s t a v a n s a m i blizu. Da dođeš k m e n i , na tebi je da
izvadiš, ukloniš, odbaciš sve što gomilaš u svom d u h u i svom
srcu izvan m e n e . Ako p o s t a n e š j e d n o s t a v n a kao dijete, gdje
su o n d a z a p r e k e ?
K a ž e š da m a l a djeca, budući da n e m a j u velikih borbi,
n e m a j u ni velikih zasluga. S v r h a života nije tvoja osobna za­
sluga k a o plod tvoje velikodušnosti. Tvoja će zasluga biti u
t o m da m e n i velikodušno dadeš da u tebi živim. S h v a ć a š li?«
100
I m a bolesti koje su, uistinu, milosrđe Božje, sredstvo š t o ga
daje da n a d o k n a d i m o za svoje grijehe.
157
 330. »Želim veliko m n o š t v o d u š a žrtava. Ali im ne p o ­
v j e r a v a m svima isto poslanje. I p a k sve m o r a j u nešto proživ­
ljavati iz života Čovjeka boli da se taj život zadrži živ i da
se presadi m e đ u vas.« 1 0 1
332. »Nerazumijevanje d r u g i h jest j e d n a v r s t a blagotvor­
ne šutnje, prijeko p o t r e b n e za spasenje mnogih. T r e b a ga
p r i m i t i kao milost.«
334. »Treba da se ljubite i m e đ u s o b n o pomažete. Ali za
vas nije ljubav u t o m e da sebi olakšate život, što je m o g u ć e
više. Zar ste zato došle u s a m o s t a n ? Za vas je ljubav da se
u z a j a m n o učvršćujete, da se prosvjetljujete, da potičete j e d n a
d r u g u na vjerno vršenje vašega svetog Pravila, na veliko­
dušnost u sudjelovanju kod zadovoljavanja za grijehe, na ve­
likodušnost da b u d e t e siromašnije da bi me pustile da živim
među vama.
Eto, to očekujem od svojih zaručnica.«
335. »Jer te ljubim, pojednostavnio s a m tvoj život: n i s a m
ti dao d r u g e odgovornosti osim tvoje svakidašnje vjernosti.
J e r te ljubim, dao s a m ti loše zdravlje da od p o č e t k a svoga
života osjetiš da si ovisna o m e n i , da od m e n e p r i m a š svoju
svakidašnju snagu, a ne od svoga tijela.
J e r t e ljubim, h t i o sam t e siromašnu, posve s i r o m a š n u ,
da ja b u d e m tvoj život.
J e r te ljubim, postavio s a m te na p u t koji vodi u m o j u
C r k v u ; dao sam ti vjeru.
J e r t e ljubim, stavio sam n a tvoj p u t d u š e p u n e ž a r a koje
su se mnogo molile za tebe.
J e r te ljubim, d a o s a m ti ovdje na zemlji m o l i t v u j e d n o g
sveca, koja je očuvala tvoje zvanje i u t v r d i l a ga.
J e r te ljubim, dao s a m ti ovdje na zemlji d u h o v n o g oca.
J e r te ljubim, povjerio s a m te već od tvoga r o đ e n j a Dje­
vici Mariji, tvojoj Majci.
J e r te ljubim, dao s a m ti želju za p o k o r o m i j a k o s t da
vršiš p o k o r u .
J e r te ljubim, dao sam ti p e t zavjeta koji te vežu uza
me.102
101
Vidi br. 165.
102
Ti su zavjeti: .poslušnost, siromaštvo, čistoća, klauzura i
zavjet žrtve.
158
J e r t e ljubim, u m r o s a m z a t e b e n a križu.
Što ćeš ti m e n i dati?«
— Bože moj, Bože moj, uzmi sve što si mi dao; uzmi sve
što imam!
336. »Većina d u š a n a d a s v e se b r i n e k a k o bi dospjela u
nebo, a izbjegla p a k a o .
Volio bih da se moje zaručnice m a n j e b r i n u k a k o bi do­
spjele u nebo, a da više n a s t o j e k a k o bi u n e b u zauzele mje­
sto koje s a m im p r i p r a v i o : to jest da u s v e m u odgovore
m o j i m željama.
M n o g i m a je moj poziv da h o d e za m n o m k a o neki plašt
kojim se zaodijevaju, a u d n u srca i p a k z a d r ž a v a j u svoje
želje. K a k o je m a l o onih koji se t r u d e da u p o z n a j u m o j e želje
i da ih ostvare.«
338. »Ja s a m koji jesam.
J a s a m istina. J a s a m s t v a r n o s t .
N a p a s t i su opsjene koje v a s opkoljuju i n a s t o j e rastaviti
od Istine. M o r a m vaše opsjene razbiti da bih v a m se mogao
o t k r i t i . . . Blagoslivljajte o n u svoju b r a ć u i s e s t r e koji u n i -
Jedna bilješka pronađena na jednoj stranici u podsjetniku 26.
veljače:
»Tužiš se? Ali ne načiniš ni jednoga koraka, a da te ne podržim.
Ali s v a si moja, pripadaš mi, moja si.
(Nekoliko precrtanih redaka).
Sjeti se čitavog m o g a života, pranja nogu, moje m u k e . . .
I da s a m u poniženjima katkada htio da mi se pridružiš! Za­
hvali se!«
Jedna druga bilješka na poleđini nekog pisma:
»Treba mi dati što želim, a ne što mi ti želiš d a t i . . . Ako me
hoćeš razveseliti, izvrši točno š t o ti je tvoj duhovni otac zapovje­
dio.
Točnost za časaslov i obrede, čak radije koju minutu ranije, i
prema pravilniku, jer dolaziš k meni.
Šutnja.
Blagost, blagost, blagost sa svima.
Potrebno mi je da mi dadneš to troje.«
»Poslušnost sve nadoknađuje kad je djelo ljubavi.
Cin poslušnosti naknađuje p o b u n e naravi.
Cin unutrašnje poslušnosti, za koji nitKO nikada neće saznati,
tješi me za zaborav mojih stvorova.
Čin poslušnosti, koji nije ispravno shvaćen, komu će možda
prigovarati ili će izazvati ljudski prezir, tješi me zbog nehaja što ga
moji stvorovi pokazuju prema životu Čovjeka boli.
Da, u p r a v o me to tješi.«
159
 štavaju vaše opsjene pa v a s ostavljaju opljačkane i osiroma­
šene ali istinite pred Bogom.
Imaj odvažnosti d a b u d e š p r e d l j u d i m a k a o p r e d Bogom,
da oni razbiju tvoje opsjene i da uvijek b u d e š u istini.«
339. »Jesi li unišla u r e d o v n i č k i život da o s t v a r i m tvoje
želje ili da se t r u d i š da ti ostvariš moje?«
— Moj Gospodine Isuse, došla sam da bi mi dao što te
imam moliti. Zatim sam ostala da bih te usrdnije ljubila, bolje
ti služila, da ti zahvalim, premda mi nisi udijelio obraćenje
za koje sam te molila.
A sada, da li bih imala samo i jednu želju koja ne bi bila
tvoja? Ti to znaš, ti to tako dobro znaš...
340. »Pripravi se, p r i p r a v i se, doskora ću d o ć i . . . «
341. Moja mi je nebeska Majka rekla:103 »Moj je život
bio niz kušnji, daleko neshvatljivijih negoli su tvoje. Ali s a m
uvijek ljubila. N i k a d a l j u b a v nije n a p u š t a l a m o j e srce. Z n a l a
sam da se spasenje d u š a k u p u j e krvlju m o g a S i n a i n a š i m
suzama, jest, s u z a m a srca .. .<;
342. »Budući da su moji zahtjevi više d u h o v n i — poznati
samo Bogu — negoli vidljivi, i m o j e su n a g r a d e više d u h o v n e
negoli vidljive, s a k r i v e n e l j u d s k i m očima, zato ljudi više drže
do n e p o s r e d n o g zadovoljstva i vidljivih r a d o s t i negoli do
mene...
P r o g n a n s a m i z n a r o d a , p r o g n a n odasvud.
I p a k 'moje riječi neće proći' i m o j e djelo svuda slavi
slavlje: d o s t a t n o je m a l o kvasca te učini da se uzdigne cijelo
tijesto.
Da li m o j e djelo u t v o m srcu slavi p o b j e d u n a d svim?
Zašto s i žalosna? . . .
345. »Kćeri moja, k a d n a d o đ e p a t n j a , ne m i s l i : žrtva sam,
okajavat ću t u đ e grijehe, nego r e ć i : 'Bože m o j , h v a l a ti što
mi šalješ p r i l i k u da okajem svoje grijehe.'«
346. »U s a m o s t a n u i m a t e s t a l n u priliku vršiti herojska
djela. J e s t .
J e r ste u s a m o s t a n u , odricanja koja se d n e v n o iznova od
vas t r a ž e u m a l i m s t v a r i m a , a koja su t a k o v a ž n a za v a š
108
Jedino saopćenje pripisano Djevici Mariji.
160
k l a u z u r n i život, stoje v a s isto onoliko koliko i velike odluke
i velike žrtve ljudi u svijetu, na koje oni pristaju u neovi­
snosti svoga svjetovnoga života. Vidim ta odricanja.
U s a m o s t a n u i m a t e stalno priliku da se v l a d a t e v e o m a k u ­
kavički. K o m p r o m i s i , m a l a p o p u š t a n j a samoljublju i sebič­
nosti, dvoličnost, p o m a n j k a n j e iskrenosti, što bi u svijetu bile
m a l e slabosti, u v a š e m s a m o s t a n s k o m životu postaju velike
kukavštine.
T a k v e k u k a v š t i n e zahtijevaju čišćenje. Misli na to!«
348. »Da, t i m e što sam postao čovjek, p o d v r g a o sam se za­
k o n i m a vašega ljudskog života. Isto t a k o , da bih živio u du­
šama, p o d v r g a o s a m se z a k o n i m a d u h o v n o g a života.«
— Moj Gospodine Isuse, koji' su to zakoni?
»Šutnja, poštivanje svih stvorova p o r a d i Onoga koji ih je
stvorio.
Lišavanje svega u r a d o s n o m davanju.
Strpljivost.
Ljubav koja se p o k o r a v a na Božji glas, ne prividno, nego
u d u b i n i bića, u p o t p u n o m p r i a n j a n j u uz Božju volju.
Ljubav koja je velikodušna, dosta p o n i z n a da ne oklijeva
moliti što joj t r e b a , i daje što dobiva.
Sve to t r e b a da bih živio u jednoj duši, da u njoj r a s t e m
i vladam.
Z a t o milost koja teče iz m o j i h s a k r a m e n a t a vidljivo radi,
u m n a ž a se i izžaruje . . .
N a v a m a j e d a p r i p r a v i t e p u t o v e Gospodnje.«
350. »Da, oholost ide ispred pada, a poniznost ispred svjet­
losti i slave, da, Božje slave, i pogled na nju dovoljan je da
zadovolji svu v a š u sposobnost uživanja i sreće. Božja sreća
postaje srećom ponizne duše.
Pazi, što želite samovoljno postići, to v a m i z m a k n e , a što
m i p a k dajete, v r a ć a m vam.«
351. »Kad vas đavo ne može zavesti da učinite nešto što
vrijeđa Boga, svom se s n a g o m t r u d i da smanji dobro što biste
ga mogli učiniti, a često, da bi ga uništio, uljuljava v a s u
o b m a n e . O b m a n a je njegovo glavno sredstvo za širenje laži.
D a izbjegnete t i m o b m a n a m a , t r e b a h r a b r o s t i , h r a b r o s t i .
G l e d a j : j e s a m li bio h r a b a r u svom životu m e đ u v a m a ?
T r e b a h r a b r o s t i da biste bili pravi, da biste bili svoji, da
biste gledali stvarnosti u lice, da biste se upoznali onakvi
161
kakvi jeste, — biti, a ne pričinjati se — da biste p r i m a l i opo­
m e n e o n i h koji vas vode i da ih o n d a izvršite.
Z a t o želim da što ti g o v o r i m d a d e š na uvid svome d u h o v ­
n o m ocu, p r e m d a ti je n e u g o d n o . Želim to.«
352. »Kćeri moja, živim u d u š a m a k a k o s a m živio na
zemlji. Ako hoćeš znati što pogoduje m o m životu u tebi, gle­
daj k a k o sam živio, p r e m a E v a n đ e o s k i m opisima.
Š u t n j a i jednostavnost. P o k o r n i č k o siromaštvo i odricanje.
Sjedinjenje s Bogom, radost, p u n i n a .
Ulazim u duše čineći uvijek dobro. U p o t r e b l j a v a m ista
sredstva, isti p o s t u p a k , i n i k a d a n i s a m sebe z a n i j e k a o :
' P u s t i da r a s t e kukolj s p š e n i c o m ! . . . '
' N a d v l a d a j t e zlo d o b r i m ! . . . '
'Ljubite svoje neprijatelje i one koji v a m žele z l o ! . . . '
'Ne gasite stijenja koji još t i n j a ! . . . '
' N e k a vaše svjetlo svijetli l j u d i m a ! .. .'
I m o j a blaženstva, k a k o sam ih proživio, t a k o ih n a n o v o
proživljavam u svakoj duši, — isto t a k o i m o j u z a p o v i j e d . . .
Govorio sam u p r i s p o d o b a m a i molio sam se Ocu.
U d u š a m a još govorim .. .« 1 0 4
353. »Među v a m a ne bi smjelo biti n a d m e t a n j a . S v a t k o
i m a svoje posebne d a r o v e . Nikoja nije bez nekog t a l e n t a . A
nijedna nije toliko n a d a r e n a da bi njezine r a d n e sposobnosti
mogle p r e m a š i t i p o t r e b e s a m o s t a n a i prisvojiti rad d r u g i h .
Dakle, što se bojiš?
N e k a s v a k a nastoji razviti i iskoristiti svoje vlastite spo­
sobnosti. Svoje sam d a r o v e podijelio s velikom razlikom t a k o
da biste j e d n e d r u g i m a bile p o t r e b n e i m e đ u s o b n o se p o p u ­
njavale.
N e k a s v a k a nastoji iskoristiti i razviti svoj vlastiti dar.
To će joj d a t i toliko veselja da će još bolje obavljati svoj p o ­
sao, i neće željeti uzeti ono što p r i p a d a d r u g i m a . D u š a će
postati strpljiva s obzirom na zahtjev d r u g i h , i pomirljiva,
i p o s t u p a t će s d r u g i m a istom velikodušnošću kao i drugi p r e ­
m a njoj.
To je red, to je volja Božja«.
104
R e č e n i c a je nedovršena i slijedi četvrt p r a z n e stranice. Vje­
rojatno je p r e k i n u t o poslušnošću. Sestra se v i š e nije sjećala što je
bilo.
162
354. »Poslušnost je stanje duše, t r a j n o stanje u kojem ona
u s t r a j n o p r i a n j a uz volju Božju, i o d m a h u m n o g o b r o j n i m
p r i g o d a m a , koje n a d o đ u , podlaže vlastitu volju volji drugih.
K ć e r i moja, poslušnost je nešto veoma d u b o k o i v e o m a m o ć ­
no, pače neodoljivo na Srce Božje.
Moli je svakog d a n a u svakoj svetoj P r i č e s t i ! 1 0 5
355. »Kad s a m s v a m a i Ljepota je s v a m a , da, i t a m o
gdje vlada najveće siromaštvo.
Nisi li opazila k a d je s v a k a s t v a r u r e d n o i skladno na
svom mjestu, k a d m e đ u p r e d m e t i m a vlada šutnja, r a z m a k
i čistoća, nisi li opazila k a k o moje svjetlo milošću i ljepo­
t o m obavija stvari? P r e d m e t i sudjeluju u skladu što vlada u
svemiru, k a d ih brižno i s p ć š t o v a n j e m r a s p o r e đ u j e t e .
Ljepota je k r a j vas, a k o je hoćete p r i m i t i u svoju kuću,
i posvetiti joj p a ž n j u ...«
357. »Nema n i k a k v e m a t e r i j a l n e koristi, ma k a k o bila
z n a t n a , koja se ne bi m o r a l a žrtvovati ljubavi p r e m a bližnje­
mu ili koja bi o p r a v d a v a l a djela p r o t i v n a ljubavi.
M a t e r i j a l n e n e d a ć e uvijek se m o g u p o p r a v i t i . One p o ­
g a đ a j u s a m o nešto što je o d r e đ e n o da p r o p a d n e .
N e i z m j e r n a je nesreća r a d i t i p r o t i v ljubavi, teško se is­
pravlja, j e r posljedice ostaju. To znači za čitavu vječnost
u s k r a t i t i Bogu čast koja bi mu se m o r a l a dati, j e r svaki čin
ljubavi časti Boga i daje da Ga ljudi spoznaju i uzljube.«
358. »Moja v a m ljubav priječi da s h v a t i t e m o j u M u k u ;
k a d biste shvatili koliko sam trpio, bili biste s a t r t i .
I eto k a k o sve izbjegavam što bi v a s moglo s a t r t i ; skri­
v a m svoje Božanstvo i svoju svemoć, a izmislio s a m n e m o ­
guće da biste mogli p r o m a t r a t i svoga Boga i uzdići se do
mene.
Zašto i vi t a k o đ e r ne nastojite izbjegavati m e đ u sobom sve
što bi moglo satrti vašega bližnjega?«
359. — Bože moj, Ti sve daješ, udostoj se naučiti me kako
da Te ljubim!
»Nemoj šuštati iziskujući ljubav, ona sve preoblikuje, pa
i vrijeme. K a d se m n o g o ljubi, n a đ e se m n o g o v r e m e n a da
se m n o g o toga učini.
105
Vidi br. 434 i 436.
163
 Što više b u d e š ljubila, bit ćeš m a n j e spora, posao će teći
ispod tvojih prstiju. Ne p r o p u s t i nijedan čas a da me ne bi
ljubila!«
360. »Svjedoče za m e n e oni koji ž r t v u j u vlastite p r o b i t k e
da m o g u raditi p r e m a mojoj n a u c i : da, ti su moji svjedoci.
Vrlo često n i t k o nije vidio njihove žrtve, ali ipak oni u n o s e
m o j u n a u k u u život i p r e d a j u d r u g i m a .
P r i m i t će vječnu nagradu.«
361. »Ne poznaju me i, j e r me ne poznaju, ne znaju k a k o
bi me ljubili, m e n e koji sam toliko ljubio ljude.
P o b r i n i s e d a m e u p o z n a j u d a b u d e m ljubljen!
Uvijek sam s vama, u v a m a i oko vas, a ne vidite m e .
Ponizna duša, d u š a koja je u s t a n j u poslušnosti, i m a otvo­
r e n e oči za m o j u nazočnost; ne n a p u š t a je, a p o s v u d a joj ot­
kriva znakove i m o j e p o r u k e , j e r o d m a h pristaje uz ono što
joj kažem.
K a d je d u š a u stanju p r e d a n j a , šutnje i m i r a , to je k a o
da se više ne bi mogla odijeliti od m e n e ; svaku neugodnost,
svako trpljenje p r i m a k a o d a r koji može m e n i p r i k a z a t i i
ništa ne može p o m u t i t i njezinu v e d r i n u .
D u š a koja se opire, t r p i i iscrpljuje se opiranjem, a j e r
nije u s i d r e n a u m e n i , njezino trpljenje ne daje zadovoljštinu
niti povećava ljubav.
Mnoga su trpljenja k r i v o u s m j e r e n a i izgubljena, i ne
prelaze ljudske granice.
' J a sam trs, a vi loze'. P r e p u s t i t e sve m e n i ; s onim što
mi d a d n e t e , učinit ću čudesa za vječni život.«
362. »Svijet se žalosti, u stisci je i bolu, j e r živi u grijehu.
I s t r g n i t e d u š e iz grijeha, sebi na radost, vi koji živite u
mojoj milosti.
Oslobodite se, oslobodite se svega što s m e t a životu D u h a ,
pokažite zaslijepljenom svijetu svoju r a d o s t k a o neodoljivo
svjetlo.
Ne zato da osudim duše, nego da ih spasim, b o r a v i m m e đ u
v a m a i u v a m a ...«
363. »Želim vojsku apostolskih d u š a koje mi se posvećuju
zavjetom žrtve, ne da i z v a n r e d n i m trpljenjem zadovoljavaju
za grijehe d r u g i h . Ne, to nije m o j a želja.
Želim veliku vojsku d u š a - ž r t a v a paljenica, koje se p r i d r u ­
žuju m o m e a p o s t o l a t u u m o m euharistijskom životu, t a k v i h
164
koje se obvezuju zavjetom ž r t v e da će izabrati p o s t u p k e k a ­
kve s a m ja sebi i z a b r a o : šutnja, žrtvovanje, ižarivanje p o ­
bjede života D u h a , da bi se m o j D u h proširio, a one obja­
vile nešto od moga Kraljevstva, k a m o je s v a k a duša pozvana
i očekivana.
Želim vojsku ž r t a v a koje se t r u d e da nasljeduju moj apo­
stolat.
Ja s a m G o s p o d a r ; a bio s a m svima sluga.
Zavjet žrtve d a t će im s n a g e za najveću vjernost da b u d u
službenice svima, da bi se m o j D u h širio i da bi svijet vje­
rovao m o j i m riječima.
T a k v e duše-žrtve želim p o s v u d a : u svijetu i u samosta­
n i m a ; u svim službama, na svim područjima, na poljima, u
t v o r n i c a m a , u školama, i r a d i o n i c a m a , u obiteljima i redov­
ničkim u s t a n o v a m a , u t r g o v i n i i umjetnosti, p o s v u d a . . . da
njihova vjernost svjedoči za m o j e riječi.
Duše koje se p r e d a j u k a o žrtve, sa m n o m su m n o g o tje-
snije sjedinjene. Što više ljubim j e d n u dušu, to je više želim
pridružiti svome apostolatu. Gledaj moje svece, gledaj m o j u
Majku...
Dakle, m o g u od njih t r a ž i t i i m o g u im to u d i j e l i t i . . . «
364. »Zašto se bojiš s m r t i ? S u m n j a š li u m e n e ?
Za tvoje grijehe, evo m o g a milosrđa.
Za tvoje brige, tvoj n e m i r , tvoje želje, evo moje P r o v i d ­
nosti.
Za tvoju slavu, evo moje Svemogućnosti.
Moja je r a d o s t čas po čas d a v a t i ti d o d a t n e snage, t a k o
da si sva zavisna o mojoj ljubavi.«
365. »Tamo gdje n e m a n e p r a v d e , n e m a ni najveće k r e ­
posti, one koja okajava i daje zadovoljštinu. Tu može biti
d r u g i h kreposti, ali ne one koju s a m u svom apostolskom
životu i u svojoj Muci s p o s e b n o m ljubavlju vršio, one koju
je vršila m o j a Majka, i koju t r a ž i m od d u š a m e n i najdražih,
koju očekujem od svojih zaručnica.
T a m o gdje i m a n e p r a v d e , pozvane ste da n a d v l a d a t e zlo
dobrim.«
366. »Od duša koje se sa m n o m uže vežu zavjetom žrtve
t r a ž i m četiri s t v a r i :
1. da me više slušaju negoli mi g o v o r e ;
2. da se t r u d e prenijeti moja djela, moj n a č i n djelovanja,
radije negoli moje riječi;
165
 3. da b u d u p r e d l j u d i m a k a o i p r e d Bogom u stanju siro­
m a š t v a koje prosi, ne u s t a n j u d u h o v n o g bogatstva koje od
svog suviška dijeli milostinju . ..
S i r o m a š n e duše i s k r o m n e jesu u istini, i j e r su istinite,
ne dolaze u s u k o b sa svojom braćom, i po n j i m a može dje­
lovati m o j a milost.
Ž r t v e će više prositi negoli davati.
4. da u p o t r i j e b e sve svoje n a p o r e na širenju m o g a D u h a ,
m o j e blagosti i ljubaznosti, koja se ne zaustavlja kod zla,
nego zlo n a d v l a d a v a d o b r i m .
Ništa ne zahtijevajući od drugih, nego od sebe samih, svo­
j o m će š u t n j o m i p o š t i v a n j e m p o m a g a t i d u š a m a da p r i m e
milosti što će ih svojom vjernošću i svojim ž r t v a m a ispro­
siti od Boga.«
367. K ć e r i moja, vjeruješ li u m e n e ? N a k o n tvoje s m r t i
d a t ću dokaze da s a m Ja onaj koji ti govorim.«
368. »Kćeri moja, i m a š m n o g o toga n a u č i t i da izvršavaš.
N a u č i svaki d a n j e d n u stvarčicu, j e d n u samo, k o j u ćeš odsada
v r š i t i ; svaki d a n j e d n u s t v a r i bit ću zadovoljan.« 1 0 8
370. »Kćeri m o j a ! Koje d u š e t r e b a najviše žaliti? One koje
ne žele moliti i koje n e m a j u nikoga da se za njih moli.
104
Da li je taj savjet i izvršen? Sestra Marija od Trojstva za­
bilježila je na jednom listu listovnog papira od 9. do 22. ožujka
naputak za svaki dan.
Isuse! Provjera.
9. ožujka: Morate prije svega smjerati na slogu i jedinstvo me­
du vama. U sporednim stvarima, koje se mogu is­
praviti, bolje je strpljivo podnositi negoli nastojati
poboljšati, ako bi škodilo ljubaznosti u našim od­
nosima.
U sporednim stvarima.
10. ožujka: Stvarni je dobitak duha i stvarna je radost u svo­
ju korist izabrati radije manje negoli bolje.
11. ožujka: Jedna je od prednosti u klauzurnom životu: mogu
biti sigurna da će me kritizirati i ogovarati. Raditi
i postojati samo za Gospodina Isusa. Biti pred svo­
jim bližnjim kao pred Bogom.
12. ožujka: »Ne razveseljuje onoga koji prima i mene ono što
daješ, nego ljubaznost kojom treba davati«.
13. ožujka: Cio radni dan bez unutrašnjeg dijaloga, gotovo je
izgubljen dan.
14. ožujka: Što manje riječi, misao je jača. Slatkoća riječi
zasjenjuje misao.
Moram se vježbati da šutim. Hitno.
166
U n e b u ćete razumjeti koliko d u g u j e t e m o l i t v a m a drugih.
A koje su duše najviše povlaštene? O! i m a ih mnogo. One
koje zovem da se p r i d r u ž e m o m e a p o s t o l a t u u m o m e u h a -
ristijskom životu. One su najbogatije milošću, j e r im dajem
snagu p o t r e b n u da odgovore onom što od njih t r a ž i m . A to
je kao da sam ih sakrio u najdublju d u b i n u svoga Srca i nji­
hov je život sav u meni.«
M i
371. »U času s m r t i neće biti v a ž n o k a k o ste provodili ži­
vot i z v a n a ; da, d a v a t ćete r a č u n k a k o ste odgovorili svojoj
dužnosti, ali to nije najvažnije.
Najvažnije je to što se u vašem životu zbivalo između vas
i m e n e , u vašoj duši. Život v a m je bio d a n za tu svrhu.
I svaki p u t k a d i m a š posla sa svojim bližnjim, sa m n o m
i m a š posla, sjeti se toga!«
372. »Ima d u š a koje odbacuju moje riječi, koje ne vjeruju
u m o j e Božanstvo, ali p o s t u p a j u p r e m a bližnjemu k a o što
sam ja p o s t u p a o . Kćeri moja, one p r i p a d a j u mojoj obitelji.
'Moji' su oni koji r a d e o n a k o kao ja.
I m a d u š a koje vjeruju u m o j e Božanstvo i svim mojim ri­
ječima, koje se zavjetuju da će mi služiti, ali ne p o s t u p a j u
s bližnjim o n a k o k a k o s a m ja p o s t u p a o . D a l e su mi život, ali
mi nisu dale svoga srca. Njihovo srce ostaje z a t v o r e n o r a ­
dosti. Z a t o im moje milosrđe više p u t a p r i p r e m a t e š k i h boli
da ih spasi iz u s k i h g r a n i c a njihova zadovoljstva.«
373. »Ne m o ž e t e istodobno nasljedovati čitav moj život.
D u š e u s a m o s t a n u p o z v a n e su prije svega da r a z m a t r a j u i
proživljavaju m o j u M u k u , m o j u ustrpljivost, podnoseći n e p r a ­
v e d n a trpljenja.
15. ožujka: Rad: radije učiniti manje, ali svršiti prije naznače­
noga roka, to je tajna učiniti nekome veselje.
16. ožujka: Kad se prevarim u poslu, ne sakrivati, radije izni­
jeti na vidjelo.
17. ožujka: Razboritost u pisanju; bez aluzija koje se mogu loše
tumačiti.
18. ožujka: Nadvladati zlo dobrim, sumnje povjerenjem.
19. ožujka: Podržavati nadu, poput svjetiljke pred Svetohrani-
štem u našoj duši.
20. ožujka: Ništa ne sakrivati, osim što je prijeko nužno, is­
ključivo.
21. ožujka: Red: ne ostaviti razbacane papire.
22. ožujka: Točnost u opsluživanju velike šutnje, pa bilo ko­
liko god teško.
167
 K a d bi s a m o to činile, njihov život, iako ne bi i m a o ništa
d r u g o osim toga, bio bi ispunjen velikom ljepotom.
To si ti izabrala. R a z m a t r a j m o j u b e z g r a n i č n u strpljivost!«
374. »Posve m a l e n grijeh, bez važnosti, ali svojevoljan,
uzrokuje mi n e i z m j e r n u bol, a v a s p r i p r a v l j a na najgore pod­
losti. To znaš, ali znaš li t a k o đ e r jasno da posve mala, sa­
svim m a j u š n a bol, svojevoljno n a n e s e n a j e d n o j tvojoj sestri,
r a n j a v a moje Srce, a t e b e dovodi da zaniječeš Ljubav.
. U životu k o n t e m p l a t i v n i h redovnica p o t r e b n a je živa i us­
t r a j n a budnost, inače dolaze do postepenog p o p u š t a n j a i n e ­
vjere.«
375. » I m a t e dva s r e d s t v a da s a č u v a t e svoje zdravlje, da
biste mi dobro služili:
1. savjesno obdržavajući z a k o n e kojima ste podložni;
2. živeći velikodušno i sve vjernije u p o t p u n o j mojoj ovi­
snosti, i p r i m a j u ć i od mene d a n po dan, čas po čas, p o t r e b n u
snagu. T a d a v a m neće p o n e s t a t i zdravlja p o t r e b n a d a odgovo­
r i t e onom što tražim.«
— Moj Gospodine Isuse, koje Ti je sredstvo milije da ga
upotrijebim?
»Ništa mi nije milije n e g o k a d te vidim p o t p u n o u mojoj
ovisnosti: j e r ti bolje ne bi moglo ni b i t i . . . «
376. »Rekao sam da ću sve privući k sebi k a d b u d e m uz­
d i g n u t sa zemlje. Kćeri moja, z a p a m t i i s h v a t i ! N i s a m k sebi
sve p r i v u k a o za svog skrovitog života ni j a v n i m djelovanjem,
nego pošto s a m bio u z d i g n u t na križ. Očevidno najviše u n i ­
štenje, a s t v a r n o pobjeda Ljubavi, D u h a Božjega.
Ne čudi se ako pozivam svoje da se d a d u u n i š t i t i iz lju­
bavi.«
378. »Da, gotovo s a m uvijek r a z o č a r a n : svakog d a h a oče­
k u j e m velikodušna djela od d u š a m e n i posvećenih. To je
jedini n a č i n k a k o mi m o g u d o k a z a t i svoju ljubav, i u m n o ž i t i
je. Prolazite m i m o prigoda koje v a m p r u ž a m . N e čini t a k o ;
b u d i pažljiva, budi velika i velikodušna, i i s k r e n a u svakoj
svojoj kretnji, nasljedujući moj n a č i n k a k o s a m radio. N e k a
n i j e d a n d a n tvoga života n e b u d e bez nekog nastojanja!«
380. (17. ožujka): — Moj Gospodine Isuse, reci mi što mo­
gu učiniti da Te uzljube i upoznaju?
168
»Daj mi svoju dušu, svu, savcatu, i uvijek više, i da se
n i k a d a n e predomisliš.
Ništa toliko ne želim koliko duše, j e r s a m ih o t k u p i o uz
veliku cijenu.
Najveći dio r e d o v n i k a daje mi svoj r a d i svoje t a l e n t e .
I m a m n a raspolaganju dosta t a l e n a t a . Š t o želim jest duša,
da mi b u d e mjesto p o č i n k a i r a d a , da tu p o n o v n o živim u
čovječanstvu.
Da, m o j e mjesto r a d a , j e r bih se dušom, koja bi mi se
dala bez pridržaja, poslužio na slavu Božju i d o b r o Crkve,
za spasenje d r u g i h duša, u tolikoj mjeri koliko ti to ne možeš
ni zamisliti.
K ć e r i moja, daj mi svu svoju dušu!«
381. »Znaš li koje je remek-djelo stvaranja? Stvaranje
duša.«
382. »Ljubav što je gajite j e d n i za d r u g e , t a k o v a m valja
iskazivati da se svojim p r i m j e r o m potičete na r a d o s t i uvijek
veću velikodušnost u mojoj službi. To je naj uzvišeni ja b r a t ­
ska ljubav.«
383. (18. ožujka): »Kćeri moja, služi mi r a d o s n o , daj mi
m n o g o radosti, ona svjedoči m o j u Nazočnost.
D a r u j e m te, a ti mi ne možeš ništa bolje p o n u d i t i od m o ­
jih d a r o v a . Ako mi donosiš s a m o m u k u i t r u d , daješ mi ono
što dolazi od tebe, a što si učinila od r a d o s t i što sam ti je
poslao?
Uvijek sam u r a d o s n o m srcu. T a m o gdje n i s a m primljen,
v l a d a ž a l o s t . . . R a d o s t duše, r a d o s t što je svijet uvijek ne
vidi, p r v a je od vaših p o r u k a koja stiže u nebo.
R a d o s t da živite pod vlašću, j e r t r e b a da v a m vlast b u d e
zaštitom i snagom koja vas k m e n i usmjeruje. K a d to ona
nije, ipak se njom k o r i s t i m u poslušnoj duši.
R a d o s t poslušnosti, j e r ona izražava v a š u ljubav.
R a d o s t čistoće i čednosti o t v a r a vaše oči vječnoj svjetlosti.
R a d o s t siromaštva čini vas dionicama b o ž a n s k e sposobno­
sti darivanja.
R a d o s t tjelesnog trpljenja oslobađa dušu.
R a d o s t u n u t r a š n j e g m r t v e n j a u v a đ a v a s uvijek dublje u
svijet D u h a , i idete od otkrića do otkrića do onoga d a n a k a d
ćete me susresti licem u lice.
Radost, radost, u n u t r a š n j a r a d o s t !
169
 Kćeri moja, ti i m a š t a k o l a k u zadaću, želim da sve p r e ­
»Ako se p o k o r a v a š m o m e glasu, veliko je dobro, ostalo ću
tvoriš u u n u t r a š n j u radost.
ja učiniti. Z a r n i s a m b a š ja u t v o m životu sve učinio? N a s t a ­
T a k o m e slaviš«
vit ću u tebi r a d i t i u času s m r t i i n a k o n tvoje s m r t i .
384. (Blagdan sv. Josipa): »Kćeri moja, razmišljaj o t o m e P r i m a j u ć i me svakog j u t r a u svetoj Pričesti sada ti m e n e
da ni j e d n a gesta d o b r o t e nije n i k a d a izgubljena. Doći će čas posve prožimaš. U času tvoje s m r t i ja ću t e b e posve prožeti
k a d će je se sjećati onaj koji ju je uživao. D o b r o t a daje i sjediniti sa sobom.
čovjeku u t j e h u , m i l i n u i pouzdanje. Što se bojiš? P r i p r a v i se!«
N e u m o r n o čini d o b r o ! «
386. »Podnositi jednoličnost života, d o s a d u istih r e d o v i t i h
385. »Da, već je č e t r n a e s t godina k a k o sam te p r i v u k a o poslova, o d s u t n o s t svega novoga, a pri t o m sačuvati r a d o s n o
k sebi. 1 0 7 srce, eto to m e n e časti; to znači prilagoditi se m o m e skrive­
K r š t e n j e , p r v a sveta Pričest. n o m životu.
D u g o s a m te čekao. Sto li ti n i s a m dao? Biti veseo s a m o zato što sam ja s v a m a , a n e m a t e n i k a ­
Zašto se bojiš doći k m e n i ? kva drugog razloga, znači dokazati da me l j u b i t e . . . «
Moja si, posve m a l a ljubljena k ć e r k a ; o t k u p i o sam te svo­
389. »Budi milostiva, prije svega u svojim mislima, ostalo
jom Mukom.«
će slijediti samo od sebe.
— Smrt je strašna.
Nećeš n i k a d a požaliti, ako si se p r e v a r i l a držeći n e k o g a
»Što zato k a d te vodi uvijek k t v o m e Bogu. Uvijek sam
s tobom.« boljim nego što jest, j e r u d r u g i m a t r e b a gledati ono što m o ­
gu postati mojom milošću, i ne zaustavljati se na onom što
— Duša mi nije pripravna da Te promatram licem u lice,
moj Gospodine Isuse. su sada.
»Ja ću je pročistiti.« N a s u p r o t , m o r a l a bi gorko žaliti i ispaštati, ako nisi zapa­
— Proprčkala sam sve svoje vrijeme, u sitnicama sam se zila vrline koje i m a ova ili ona tvoja sestra.«
gubila; nisam još učinila ništa dobra. 390. Da, ja ti govorim, p r e m d a u to sumnjaš. Već sam ti
dao više dokaza, a d a t ću ti i još više, a k o mi se b u d e š po­
107
Na jednoj stranici bilježnice zabilježila je sestra Marija sve k o r a v a l a u svemu što ću ti reći. — P o d n a d z o r o m tvoga d u ­
na što ju je podsjećao 19. ožujak, blagdan svetoga Josipa. h o v n o g oca, ako je p o t r e b n o . — Lišavaš se milosti k a d ne
19. ožujka 1928. Milano Krštenje Pričest slušaš što ti govorim. I m a m svoje razloge da ti uvijek ne
19. ožujka 1929. B e r g a m o Grofica govorim.«
Agliardi
19. ožujka 1930. Milano Postulantica Postulantica Egipatske 391. »Sjeti se što s a m ti r e k a o o biserima da ih ne valja
misionarke bacati p r e d svinje. Ne r a s i p a m svoje darove. K a d koja duša
19. ožujka 1931. La Chaux-đe-Fomđ-s Postulantica Družba zahvalno i s p o š t o v a n j e m p r i m i najneznatniji dar, m o g u joj
19. ožujka 1932. isto Novakinja Družba t a d a povjeriti više.
19. ožujka 1933. isto isto Družba Z a h v a l n o s t jest najljepše obilježje mojih.«
19. ožujka 1934. Neuchatel isto Družba
19. ožujka 1935. R e i m s Profesa 393. »Ako me ljubiš, slušat ćeš m e .
Družba
19. ožujka 1936. Neuchatel isto Družba Ako me m n o g o ljubiš, slušat ćeš me n e p r e k i d n o .
19. ožujka 1937. Evian Postulantica P r o s u đ u j e m tvoju l j u b a v više po n a č i n u k a k o me slušaš,
klarisa negoli po t v o m r a d u , p o k o r a m a , m r t v e n j i m a ili tvojoj m o ­
19. ožujka 1938. Johannesburg Obitelj
19. ožujka 1939. Jeruzalem litvi ...«
Novakinja
— Moj Gospodine Isuse, što bi Ti morala donijeti veliko­
19. ožujka 1940. isto klarisa dušnost koju.od mene očekuješ?
19. ožujka 1941. isto »Savršenost u r a d u .
170
171
 Vjernost t v o m e svetom Pravilu, t v o m e d n e v n o m r e d u .
Poticaj, — ali brižno nastojati i p r e p u s t i t i d r u g i m a r a d o s t
da zapovijedaju.
B u d n o s t da u tvojoj duši ne zaostane ni t r a g a n e r a s p o ­
loženju ili gorčini.
J e r želim p r o d u h o v i t i svu tvoju dušu. Ja s a m dar, d a r i
oproštenje, veličina i život.
N e m a ništa što ne dajem Ocu.
Ništa ne z a d r ž a v a m za sebe.
Ako ti je što gorko, o n d a nešto zadržavaš za sebe što nisi
meni d a l a . . .
Vjera r a đ a velikodušnošću.
Moli Oca — našega Oca — da u m n o ž i tvoju vjeru i da
je proširi u svijetu.
Spasitelj je sva vaša n a d a . O m e đ e n a je g r a n i c a m a vaše
ljubavi. Da, m o j a je ljubav bez g r a n i c a . . .
N e k a n a d a uvijek odjekuje u tvojoj duši. To je zvono n e ­
odoljiva zova koje privlači moje milosti.
Reci mi, n i s a m li ja sva tvoja n a d a ?
Moli Spasitelja da se n a d a proširi u svijetu!
Poslušnost ti p r u ž a radost, poslušnost je ljubav na djelu.
Bdij da ne ražalostiš D u h a Svetoga, da bi On oživio svu
tvoju dušu, sav tvoj život.
Moli D u h a Svetoga da njegova r a d o s t p o r a s t e u tebi, da
bi se njegova r a d o s t proširila u s v i j e t u . . .
Što je d u š a jednostavnija, bolje me čuje.
Gdje je sebičnost i laž, tu je i p r e t v a r a n j e , n e m a više je­
dnostavnosti.
J e d n o s t a v n o s t jest sve p r i m a t i od m e n e i sve m e n i v r a ­
titi, biti mojim djetetom. Djeca su istinita i j e d n o s t a v n a . Za­
dovoljavaju se da oponašaju roditelje.«
394. »Kad hoću koju d u š u privući k sebi, počinjem joj
d a v a t i n e k e u t j e h e koje je oslobađaju ljudskih utjecaja. D a ­
j e m m a l o i o p r e z n o i tek o n d a više k a d sama traži m o j u p r i ­
snost i ostavlja stvorove. Dajem joj m a l o da ne povećam
njezinu odgovornost.«
395. »Covječniji s a m od vas.
Neizmjerna je m o j a d o b r o t a i p r a š t a n j e ; k a d biste im m o ­
gli vidjeti dokle sežu, bili biste gotovo satrti, j e r bi to zbunilo
vaše ograničeno poimanje p r a v d e . . .
172
Ali nepomirljiv s a m p r e m a lažnim k o m p r o m i s i m a . Svjetlo
se ne može spojiti s t a m o m : j e d n o od dvoga m o r a nestati.
Mrzim dvoličnost koja ne želi p r i z n a t i svoje najskrivenije
n a k a n e i p o k r i v a ih m a s k o m kreposti. Na dušu, koja na nju
pristaje, navlači n a j t e ž u k a z n u zaslijepljenosti.
Najteži zločini jesu zločini počinjeni p r o t i v m o g a D u h a ,
j e r zaustavljaju život u njegovu izvoru. Čuvaj se s v a k e laži!
Sačuvaj d u b o k o u sebi moj D u h ! «
396. »Kad p r i m i š dar, gledaš mu kakvoću, pa a k o je d o b r e
kakvoće, z n a š da je s k u p . Ni ja n i s a m neosjetljiv p r e m a ka­
kvoći vaših prinosa. I ono što vas m n o g o stoji za m e n e je
t a k o đ e r v r i j e d a n poklon.«
398. (24. ožujka): » P r i p r e m i t e se na r a d obnove poslije
rata!
Mir će doći n e n a d a n o . Mnogi će biti iznenađeni, j e r će
doći b r ž e nego što m n o g i očekuju i neće biti p r i p r a v n i . Bdijte,
budite s p r e m n i . . . «
— Moj Gospodine Isuse, što valja činiti da budemo spre­
mni za rad na obnovi?
»Treba biti čvrsto p o v e z a n sa m n o m i s voljom Božjom, i
otcijepljen od svega ostaloga, sposoban prilagoditi se svim
okolnostima, svim p r i l i k a m a , svim z a h t j e v i m a života, da mi
p o m o g n e t e da svugdje p r o d r e m : činite sve svima, 'porav­
najte p u t o v e Gospodnje' ...«
399. (25. ožujka): »Kćeri moja, zahvali mi što n e m a š više
ništa posla s novcem ni m a t e r i j a l n i m b r i g a m a ; zahvali mi
što možeš sva biti u službi D u h a .
Zahvali i veseli se: to je r a d o s t D u h a koja čeka vas koji
ste m e s l i j e d i l i . . . «
400. (26. ožujka): » P r i p r e m i t e s e ! B u d i t e s p r e m n i !
Želim od svojih apostola i od svojih u č e n i k a da b u d u od
svega otcijepljeni, osim od m e n e .
N e k a n e m a j u ni sjene ličnog častoljublja, pa ni nesvjesno;
to je v e o m a važno i z n a m da v a m je teško. Ali samo t a m o
gdje v l a d a čista n a k a n a , moje svjetlo može zasjati p r e k o vas
i rasvijetliti svijet.
B u d i t e s p r e m n i ! S h v a ć a t e li da ste mi potrebni?«
401. »Kad koja d u š a p r i h v a ć a p r i m i t i u p u t e svojih pogla­
v a r a i poslušati ih iz ljubavi i u d u h u vjere, p r i p r a v n a je
173
da p r i m i najveće milosti. Ta ovisnost u k l a n j a z a p r e k e iz­
m e đ u m e n e i nje. Ali ovisnost m o r a biti istinita, u n u t r a š n j a
i dragovoljna, inače je bezvrijedna.
T r e b a da ona b u d e čin ljubavi p r e m a m e n i . Ljubav u v i ­
jek odgovara ljubavi.
D u h neovisnosti jest zlo koje u n i š t a v a vjeru. Da podlo­
žite svoju misao misli drugoga, prosvjetljenijem od vas, n i t k o
v a m ne može naložiti, slobodni ste.
K a d t r a ž i m vaše srce, istodobno t r a ž i m i v a š u misao.«
402. »Razumiješ nešto bolje da smo moja M a j k a i ja bili
bića posve različita od v a s — u kakvoći — j e r bili smo bez
grijeha.
I p a k smo živjeli kao i svi d r u g i m e đ u v a m a .
Vršili smo volju Očevu, u svemu, i podnosili trpljenje bez
b u n e i gorčine. N i k a d a iz n a š i h d u š a nije n e s t a l a ljubav.
Je li t a k o teško činiti kao što smo mi činili? Pa i da biste
se našli u bilo k a k v u položaju?
Od t e b e ne t r a ž i m drugo, j e r te hoću učiniti dionicom moje
sreće«
403. (26. ožujka): »Pogreške tvojih s u s e s t a r a ništa ne p r i ­
dodaju tvojim svojstvima. I kreposti njihove ništa ne odu­
zimaju tvojim k r e p o s t i m a .
T a k o v a m valja živjeti za Boga i p r e d Bogom da se ništa
ne z a n i m a t e za druge, osim da ih svojim p r i m j e r o m potičete
na ljubav i vjernost.
Zahtijevati od sebe, ništa od drugih.«
404. »Treba svaku d u š u dovesti do toga da b u d e svjesna
svoje odgovornosti.«
— Kako?
» Š u t n j o m i poštivanjem njezine slobode, da bi s v a k a d u š a
sama izabrala n a č i n k a k o d a radi. N e r a d i m l i j a t a k o ? . . . «
405. »Ljubav se p r e m a bližnjemu ne odnosi samo na m a ­
terijalno. S m n o g o strpljivosti i ljubavi t r e b a da p r o d r e sve
do u misao drugoga, ali da tu ništa ne p o r e m e t i , nego da po­
m o g n e mojoj misli da se tu smjesti i slavi pobjedu.
T a k o m o ž e t e svi u bilo kojoj okolnosti biti apostoli i p r i ­
družiti se poslanju što ga n a s t a v l j a m m e đ u v a m a u svom
e u h a r i s t i j s k o m životu.«
406. (27. ožujka): »Htio bih da s v a k a redovnica shvati da
se polaganjem zavjeta obvezuje sa m n o m ići p u t e m svetosti.
174
S v a k a je p o z v a n a na svetost i n i k a d joj neću u s k r a t i t i sred­
stava da je postigne. Za to se možete svi okoristiti.
Zašto se bavite n e č i m drugim?«
407. »Svetost jest u t o m e da mi d o p u s t i t e da živim u va­
ma i t a d a je ja o s t v a r u j e m u v a m a : da mi d a r u j e t e svoje
čovječje biće pa da p o n o v n o oživim m e đ u v a m a .
T a k o je to j e d n o s t a v n o ; i djeca razumiju.«
408. »Vrijednost vašega života jest u t o m e što v a m je Bog
povjerio da p r é ñ e s e t e slijedećim pokoljenjima znanje o Nje­
mu — istinito znanje, k a k v o C r k v a i m a u nasljeđu.
U t o m e je vaša odgovornost.
Djelujem u svijetu, ali i v a s p u š t a m djelovati. Možete
p o d u p r i j e t i moj rad, i m o ž e t e ga zapriječiti.
U t o m e je vaša odgovornost.«
409. »Treba nastojati da se uzljubi vjera, po svaku cijenu.
T r e b a da se duše s p o n t a n o priljube uz m o j u Crkvu, s lju­
bavlju, inače vanjska p r a k s a n e m a vrijednosti.
S a m o to što d u š e r a d e i žive iz ljubavi, pribavlja slavu
Bogu a n j i m a spasenje.
Po s v a k u cijenu t r e b a da moji učenici p o s t a n u sve svi­
ma, da predobiju duše, da ih slušaju pa zatim da m e n e slu­
šaju.
Da predobiju duše, v a ž n a su sredstva kojima će se slu­
žiti.
Zašto se ne služite s r e d s t v i m a koja s a m v a m i z a b r a o ? « 1 0 8
410. »Ne smiješ gledati svoje sestre t a k v e k a k v e su u sa­
dašnjosti, j e r sadašnjost prolazi, nego m o r a š gledati što m o g u
p o s t a t i i proizvesti m o j o m milošću.
I s t o t a k o m o r a š u n j i m a ljubiti, ne njih same, nego ono
'uzvišeno čovještvo' koje s a m zadržao za sebe . . . 1 0 9
Tako, kćeri moja, to je uvijek tvoj Bog koga ljubiš, tvoj
Isus.
148
Ta su sredstva zabilježena u drugim zapiscima: br. 348, 352,
415.
109
Najdublji motiv ljubavi prema bližnjemu: tajnovito djelo­
vanje milosti u dušama, tajna Gospodinova boravka u nama, pre­
ma riječima isv. Pavla: »Živim, ali ne više ja, nego živi u meni
Krist.« Gal 2, 20. Vidi br. 411, 427, 428, 441.
175
 Ništa, osim svojevoljan grijeh, ne može v a s odijeliti od
mene, j e r vas j e O t a c dao m e n i . O t k u p i o s a m v a s velikom
cijenom: moji ste u neizmjernoj Ljubavi.«
411. »Nije dosta što mi d a r u j e t e svoja djela.
Nije dosta što mi d a r u j e t e ljubav svoga srca.
Nije dosta što mi d a r u j e t e svoje najbolje misli.
Želim prožeti svu vašu misao, ispuniti cijelo vaše srce.
Želim čitavo vaše biće s njegovim najžilavijim i najtajnijim
korijenjem da t a k o moj život p r e đ e u vas. S a m o t a d a ću
živjeti u v a m a s t a l n i m i n a p r e d n i m životom, životom koji do­
nosi plodove.
T a d a će v a m postati u g o d n i m što je bilo teško, gorko slat­
kim, i l a g a n i m što vas je p r i t i s k a l o ; j e r udioništvujete u J a ­
kosti, M i r u i R e d u koji je sve u r e d i o neizmjerno savršeno.«
412. (31. ožujka): »Da, C v j e t n a je nedjelja, vidiš k a k o
s a m kralj blag i ponizan. Vidiš da s a m p r a v o r e k a o : ' P o ­
nizna s a m i blaga srca. Moj je j a r a m sladak i moje je b r e m e
lako'. Da li si se o t o m e uvjerila?
Želim da mi tvoj mali život b u d e slika onoga što sam
n a u č a v a o k a d s a m r e k a o : 'Blaga sam i ponizna s r c a . . .
Moj je j a r a m sladak i moje je b r e m e lako'.
Kaži to svojim životom, oslikaj to slikom, da me zbunjeni
svijet p r e p o z n a i k m e n i d o đ e . . . «
413. (1. travnja): »Ako s a m a sebe ne svladaš, nećeš moći
ni d r u g i m a pomoći da se svladaju. S a d poznaš tajnu utje­
caja i a u t o r i t e t a : t r e b a se isto t a k o odlučno boriti za savr­
šenost d r u g i h k a o i za svoju vlastitu. T r e b a se boriti za m e n e ,
da se m o j D u h proširi. To je n a p r e d a k i blagodat za sva­
koga ...«
414. »Što više b u d e š ljubila svoje susestre, više ćeš lju­
biti m e n e . Ne shvaćaš sasvim, ali t a k o je. Moja ljubav m n o g o
traži, ali nije sebična, a k a d b r a t s k a ljubav u tebi slavi po­
bjedu, ja s a m proslavljen: ja ljubim u t e b i . . .
Ljubav što j e m o r a š i m a t i p r e m a stvorovima, nije s v r h a
samoj sebi, posljedica je tvoje ljubavi p r e m a m e n i . Ne n a t j e -
čem se sa stvorovima, nego ih o b u h v a ć a m i p r o ž i m a m i sve
ih ponovno nalaziš u m o m Srcu.
Treba da ljubite j e d n i druge, to je m o j a zapovijed.
176
Budi svjesna da tvoje sestre, kao i ti, imaju p o t r e b u da
b u d u ljubljene. To je nužnost, j e r ste stvorenja i zato v a m
je potrebna ljubav d r u g i h da biste se mogli razviti.
Ja n i s a m biće u razvoju. Nije mi p o t r e b n a vaša ljubav
tako k a o k a k v u stvorenju, ali m e n i je p o t r e b n o da vi ljubite
jedni druge, da bih m o g a o živjeti m e đ u v a m a i izliti u vas
svoj život. Da, 'ja sam trs, a vi loze'.
Kćeri moja, sve što činite d r u g i m a , stvarno činite baš
meni.«
415. »Sredstva imaju vrijednost samo kao sredstva, ali su
veoma v a ž n a .
Ne možete izabrati bolje nego ja. Želim da izaberete ona­
kva sredstva k a k v a sam ja izabrao da p r o š i r i m svoju n a ­
u k u i predobijem duše.«
— Moj Gospodine Isuse, reci mi ta sredstva!
»Istina i šutnja. Malo riječi.
Zahtijevati od sebe, ništa ne n a l a g a t i d r u g i m a .
Poštivati njihovu slobodu, p o n u d i t i , predložiti, m o l i t i . . .
Svojom velikodušnošću postići od Boga milosti koje o n d a
vaša blagost m o r a prenijeti d r u g i m a d a i h p r i m e .
K a d se b u d e t e služili s r e d s t v i m a koja s a m izabrao, d u š e
će me lakše otkriti u mojoj Crkvi.«
416. »Simon Cirenac, ni ne znajući, nosio je otkupiteljski
križ. P o m o g a o mi je više od Veronike. I p a k nije n e p o s r e d n o
p r i m i o n a g r a d u , j e r je u njegovu činu bilo m a n j e ljubavi
negoli u V e r o n i k i n o m . Vidiš, ljubav me časti i n j u n a g r a ­
đujem.
I p a k S i m o n Cirenac je nosio moj križ i to mu ostaje za
svu vječnost.
Šaljem v a m kušnje da biste imali udioništvo u vjeri i ve­
likodušnosti, što je p o t r e b n o za vaše spasenje. Možete ih
strpljivo podnositi i t a k o sudjelovati u svom spasenju; —
možete ih proživljavati s ljubavlju idući za Čovjekom boli, i
sudjelovati s ljubavlju u spasenju r a v n o d u š n i h .
T a k o postajete mojim prijateljima.«
417. (Veliki četvrtak): »Veoma me r a d u j e k a d nastojite
savršeno obavljati svoju stalešku dužnost ne želeći ništa
više.
T a d a već djelomično uživate sreću blaženih, jer me od­
m a h nalazite u savršenosti svoje staleške dužnosti.
177
 D o b r o pogledaj Hostiju: nije li k r h k a ! T a k v a je i m o j a
milost. Ja s a m tu živ, u nevidljivoj nazočnosti, ali s t v a r n o j .
T a k o je tvoja d u š a u t v o m tijelu.
U Hostiji b o r a v i m u stanju
poslušnosti,
strpljivosti,
zavisnosti: t a k o s v a k a d u š a zavjetovana u r e d u , i
s v a k a d u š a žrtva.
N e u m o r n o , d a n j u i noću p o s r e d u j e m kod Oca i privlačim
d u š e : t a k o m o r a š i ti živjeti u ovom t a b e r n a k u l u , t v o m e
samostanu.«
431. »Grijeh je n e š t o užasno, od njega v a s n i t k o ne može
osloboditi osim m e n e . Da, ja i m a m m o ć o p r a š t a t i grijehe.
A h ! Dođite k m e n i !
Dođite, vi koji me poznajete i p u s t i t e n e k a d o đ u k m e n i
koji m e traže. N e m o j t e i h smućivati niti r a z o č a r a t i ! Oni m e
s u d e po vama, j e r ste vi moji.
S h v a ć a t e li svoju odgovornost?«
432. »Nitko se nije p r e v a r i o , t k o se m e n i povjerio. K ć e r i
moja, zar ćeš biti p r v a kojoj bi se to dogodilo? Zašto s u m ­
njaš?
433. »Redovnički život jest t a k o nešto veliko, te a k o bi
koja p o s t u l a n t i c a u m r l a već n a k o n nekoliko d a n a svoga p o ­
stulata, uživala bi u vječnosti m n o g o veći s t u p a n j ljubavi
nego da je bila ostala u svijetu. Nekoliko d a n a dijeli je od
svijeta, ali već t a d a je od njega dijeli p o n o r u duši, j e r je
učinila u n u t r a š n j i čin p o t p u n o g d a r i v a n j a svoje slobode m e n i .
Redovnički život jest veliki p o t h v a t , ne smije mu se p r e ­
dati napola. Bolje je odreći se redovničkog života, negoli ga
m e n i d a r o v a t i napola.
Istinite su moje riječi 'Tko stavi r u k u na plug i obazire
s e n a t r a g , nije m e n e d o s t o j a n . . . '
'Ako te tvoje oko sablažnjava, iščupaj ga . . . '
V e o m a su v a ž n e p o b j e d e koje m o r a t e izvojštiti n a d sami­
m a sobom, p a m a d a i h n i t k o n e vidi osim m e n e . T o s u v e ­
o m a velike pobjede i p o ž u r u j u dolazak kraljevstva Božjega.
U v a m a je najveće polje r a d a .
K a d svi redovnici i sve redovnice b u d u živjeli p r e m a za­
h t j e v i m a svoga života i k a d se vide n a g r a d e koje će im nji-
180
h o v a vjernost n e m i n o v n o pribaviti, svijet će u p o z n a t i da s a m
m e đ u v a m a i neće se više o d v r a ć a t i od mene.«
434. »Kćeri moja, a k o se o d m a h u p o č e t k u svoga redov­
ničkog života ne p r i v i k n e š m r t v i t i se, ž r t v o v a t i što te zado­
voljava, iz ljubavi p r e m a m e n i izabrati što ti je najteže, izla-
žeš se opasnosti da u R e d u provodiš život materijalnije nego
da si ostala u svijetu, gdje bi te m n o g e obaveze o t k i d a l e
od t e b e same. Više b u d n o s t i n a d s a m i m sobom t r e b a u sa­
m o s t a n u gdje j e vaše u s a v r š a v a n j e p r e p u š t e n o poticajima
vaše velikodušnosti.
Gledaj, redovnički se život protivi
navici,
dvoličnosti,
osobnom častohleplju.
T r e b a samo za j e d n i m t e ž i t i : m e n i služiti i raditi na t o m e
d a m e s e upozna. K a k o ? Stavljajući m e n e n a vaše mjesto.
S i r o m a š t v o jest n e m a t i ništa za sebe, ni osobnih želja pa
niti svojih navika,
biti s p r e m a n ići s v u d a k a m o vas šaljem, živjeti u svakoj
okolnosti, koju ću s m a t r a t i d o b r o m da v a m je d a d e m .
Poslušnost jest stanje podložnosti koje u k l a n j a svaku za­
p r e k u i z m e đ u moje i vaše volje, t r a j n o pristajanje cijeloga
vašega bića uz d u h vjere, to je ljubav vašega srca na d j e l u . , n
Čistoća jest čista n a k a n a koja sve p r i k a z u j e Bogu, vašem
Bogu, vaš život, u čistom svjetlu istine.
Kćeri moja, na to s a m te baš pozvao.«
435. »Da, ja, Svemogući, sve s a m izabrao iz ljubavi: M u ­
ku, nošenje križa, razapinjanje, smrt, E u h a r i s t i j u . . .
U u s p o r e d b i s time, da sebe iz ljubavi poniziš, što bi m o ­
gla učiniti? Ništa ne nalaziš.
Ako ti se dogodi da te s m a t r a j u n e k o r i s n o m , da te m a l o
ljube, da si 'suvišna', da krivo t u m a č e tvoje n a k a n e , r a d o ­
sno p r i m i te prigode i slijedi me na p u t u š u t n j e i ljubavi.
Sreća v a m a p r i p a d a . Možete me naći s v a m a svakog časa,
u bilo čemu što v a s s n a đ e ; i još više me o t k r i v a t e k a d točno
i savršeno obavljate svoju dužnost.
Zašto m e t r a ž i t e d r u g d j e ?
To je red, m i r , razvoj vaše ljudske djelatnosti, jedinstvo
m e đ u v a m a i jedinstvo između v a s i m e n e . K a d se s v a k a
111
Vidi br. 354.
181
 duša s ljubavlju i savršeno p r e d a j e svojoj dužnosti, odgova­
r a t e m o m e očekivanju.«
436. »Kad koja duša u p o z n a vrijednost poslušnosti, ne
m o ž e više podnijeti da živi izvan toga stanja, j e r v a s o n o
sjedinjuje sa m n o m .
Nestaju sukobi, gorčine, p o b u n a , dok ja donosim mir, sna­
gu, život i vjeru, u uzajamnoj ljubavi.
Ali jedinstvo m e đ u v a m a nije n e k o stanje duše, nego je
plod pobjeda koje se bez p r e s t a n k a ponavljaju, pobjede n a d
samoljubljem.
K a d ste m e đ u s o b n o složni, lako možete postići sve od
Boga, j e r ste kod s a m i h sebe postigli ono što je najteže. A
ja se radujem da vas mogu n a g r a d i t i . . . «
437. »Da, za tu su m a l u Hostiju s a g r a đ e n e k a t e d r a l e , go­
l e m e bazilike, za tu m a l u Hostiju postoje s a m o s t a n i .
Tu s a m kod kuće. Treba, dakle, da se tu osjećaju k o d kuće
i moje zaručnice. Želim da tu nijedna ne živi kao t u đ i n k a ,
u službi t u đ i n c u , nego da s v a k a b u d e kod kuće, i sudjeluje
u b r i g a m a i probicima kuće. Ali najvažniji su probici d u h o v ­
noga reda, na kojima t r e b a da udioništvuju sve sestre kao i
sestre koje imaju posebne dužnosti.«
438. »Može li se što odbiti prijateljima? Možda v a m se to
d o g a đ a : m e n i n i k a d a , k a d me se nešto moli što je i s p r a v n o
i korisno. Vjeruješ li?«
— Gospodine Isuse, zar mi nećeš udijeliti zamoljena obra­
ćenja?
»U u n u t r a š n j o s t i duše zbivaju se obraćenja. Uvijek se ne
očituju p r e m a vani, ali ' t u su, i to za vječnost. Ne sumnjaj
više!« 1 1 «
439. »Da, m o g a o s a m sići s križa p r e d očima svojih k r v ­
nika, i ne bi mi bilo teže negoli u s k r s n u t i . Ali da pobijedim
grijeh u njegovoj; najtežoj kazni — smrti, t r e b a l o je da pod­
nesem smrt.
112
Sestra Marija je molila i očekivala da se naznačena obraće­
nja očituju na izvanjski način: pristup u Katoličku Crkvu. P r i ­
vidno to nije postigla, barem ne za svoje najbliže rođake. Taj je
zapis poziv na veće pouzdanje: Gospodnji puti nisu naši puti. U
dubini srdaca, tajnovitim djelovanjem milosti, zbivaju se prava
obraćenja, »obraćenja za vječnost.«
182
Vidiš k a k o sam se savršeno podložio z a k o n i m a vašeg ljud­
skog života. Pogledaj bijeg u Egipat, b o r b e za m o g a j a v n o g
djelovanja, različite zgode u mojoj Muci.
Vidiš da sam ja, Bog, živio ljudskim e l e m e n t i m a , i a k o
sam ih u svojoj M u d r o s t i m o g a o p r o m i j e n i t i . . . n e , poštivao
sam ih. I sada još, vidiš, r a d i m s ljudskim e l e m e n t i m a što
mi ih dajete, poštivam ih. T a k o je velik o d r a z vašega dje­
lovanja.
Na v a m a je da u d u š a m a svoje b r a ć e p r i d o n o s i t e velik dio
da li da slijede ili odbiju moj poziv.
A h ! k a k o ste odgovorni j e d n i z a d r u g e !
Ako n e m a t e snage da se borite za s a m e sebe, iz milo­
srđa borite se za duše d r u g i h .
P r o u č a v a j t e sredstva koja sam i z a b r a o !
U z m i t e sredstva koja s a m izabrao za spasenje svijeta!«
440. (9. travnja. Za pretvorbe): » P o k o r a v a m se svećeniku,
pa k a k a v g o d mu bio značaj, pa kakvigod mu bili grijesi,
pa kakvogod mu bilo s t a n j e duše. Uvijek se p o k o r a v a m .
K a k v e g o d bile njegove nesavršenosti, ne oduzimaju ništa od
savršenosti Hostije.
T a k o k a d se p o k o r a v a š svojim poglavaricama, kakvegod
bile njihove nesavršenosti, ne oduzimaju n i š t a savršenosti
tvoje poslušnosti: to uvijek samo m e n e slušaš. To je dosta.«
441. (Sveta pričest): »Shvaćaš li, kćeri moja, da n e r e d n a ­
lazim u najvećem dijelu d u š a ?
S u k o b želja koje se ne slažu s m o l i t v a m a što ih izgova­
raju. M o r a t e željeti ono što me molite riječima, m o r a t e t a ­
k o đ e r moliti i svojim željama.
Z b r k a častohlepnih n a g n u ć a , osobnih p r o b i t a k a , koji su
d o p u š t e n i svjetovnjacima, ali su k r a đ e u r e d o v n i č k i m duša­
ma, koje su se zavjetovale da će raditi za moje probitke, a
svoje m e n i p r e p u s t i t i .
Z b r k a s u p r o t n i h čuvstava, sudova, u s p o r e đ i v a n j a s d r u ­
gima, a to vas r a s t r e s a u vašoj dužnosti.
Z b r k a briga, v r e m e n i t i h zaokupljenosti, što guši d u h vjere.
Kćeri moja, nastoj sve to ukloniti od s e b e !
Želim u vašim d u š a m a naći tišinu g o l e m u kao ocean, u
kojem t o n u sve p r o l a z n e stvari,
š u t n j u n e i z m j e r n u kao Božje veličanstvo.
T a d a ćete u najdubljoj d u b i n i svoje d u š e čuti j e d a n ve­
o m a blagi g l a s : t o s a m j a . . .
183
 Ja želim p o n o v n o oživjeti u v a m a .
P o s u d i t e mi svoje čovještvo!
Činite što v a m k a ž e m ! «
443. »Vjera onih koji vjeruju j e r su vidjeli n e k o čudo,
n e m a korijena u n j i m a s a m i m a . O n a p o t v r đ u j e čudo, ali me
ne slavi, n e k i drugi čudesni čin može je izbrisati.
Vjera onih koji vjeruju, a n i s u vidjeli, i m a korijen u nji­
ma samima, u njihovoj slobodnoj volji, j e r je u s m j e r u j u p r e ­
m a m e n i d a m e slavi. Njihova m e vjera časti. P o z n a j u m o j u
nevidljivu nazočnost, i j e r slušaju glas m o j , pozivam ih na
prisno prijateljstvo ...«
446. »Kćeri moja, želim da svakog d a n a u p r a v i š mojoj
Majci p o s e b n u m o l i t v u za poglavarice, za sve poglavarice.
P r e m a l o ih je koje shvaćaju svoju odgovornost i p r e m a
t o m e se vladaju.
Vlast je sveta; dolazi od Boga.
M o r a biti zaštitom o n i m a koji su joj povjereni, nasljedu­
jući, s obzirom na njih, n a č i n r a d a moje M a j k e : p r e d u s r e t -
ljivo i šutljivo, majčinski i suzdržljivo, nevidljivo p r i zaštići-
vanju, s istim z a h t j e v i m a k a o što su i Božji, i da je s a m a
izvorom milosti za svoju djecu.
Vlast m o r a podložnicima o t k r i v a t i nešto od Očeve d o b r o t e
i zahtjeva Božje svetosti, nešto od poslušnosti Sina, n e š t o od
bezgranične velikodušnosti i m u d r o s t i D u h a Svetog.
Vlast je sveta, dolazi od Boga. Ne smije se ograničiti da
samo n a r e đ u j e i nadzire. Njezino je poslanje da vodi d u š e
k Bogu.
Svaki dan, za s v a k e Pričesti, moli za poglavare!«
447. »Jesi li čula što su tvoje susestre rekle za v r i j e m e
o d m o r a : ' K a d se moli za križ, ta je molitva s i g u r n o usli­
šana'.
K a d molite milosti za duše, udjeljujem ih t a k o neizostavno
k a o križeve, ali su m a n j e vidljive; a osobito, shvaćaš li, da
v a m dajem tolike milosti koje uživate a da ih n i s t e ni p r i ­
mijetili?
T r e b a reći: 'Bog uslišava s v a k u d o b r u i p l e m e n i t u m o ­
litvu'. A h ! k a d biste znali k a k o žeđam za d u š a m a i koliko
u vama sam molim!«
448. (12..travnja): »Budi d o b r a ! P o p u s t i željama svojih su-
s e s t a r a ! B u d u ć i da toliko žele naučiti k a k o se p r a v e čipke,
184
nauči i h ! Nije važno a k o s e b u d u t i m e dičile. N e m a j u m n o g o
d r u g i h radosti. I m a š i d r u g i h radosti, n e samo t e . « u s
449. » S p u t a v a š rascvjetavanje m o g a života u d u š a m a svo­
jih susestara, k a d im uzrokuješ k a k v o nezadovoljstvo ili ogor­
čenje. Da, od t o g a ja t r p i m . Da r a s t e m u d u š a m a , p o t r e b n o
mi je da su zadovoljne, bez gorčine i d o b r o h o t n o raspolo­
žene. I k a k o učiniti d a d r u g i b u d u d o b r i . . . a k o n e obasi-
pljujući ih d o b r o m ?
Čini to za m e n e ! Želim da im tvoja nazočnost ili s u r a d n j a s
njima donosi samo radost.
Ako p o p u s t i š njihovim željama ( n a r a v n o , d a t o n e b u d e
na š t e t u dužnosti), stalno ćeš i m a t i m o j u pomoć, a tvoj će
stolnjak ispasti divotno lijep, j e r ću u njega ja staviti ljepotu.
P o k u š a j . . . vidjet ćeš d a t e n i ovaj p u t n e ć u r a z o č a r a t i . . «
450. »U s a m o s t a n u t r e b a t e stjecati d u h o v n e pobjede, da
dobri d u h , m o j blagi i p l e m e n i t i D u h pobijedi m n o g e p o d ­
vale zloga d u h a . Vjeruj, kćeri moja, t a k o me slavite, ne u
očima ljudi, nego p r e d m o j i m a n đ e l i m a i cijelim d v o r o m n e ­
beskim. I k a d m o l i t e 'Dođi kraljevstvo tvoje', s koliko veselja
m o g u odgovoriti vašoj molitvi!«
451. »Što p r e p u s t i š d r u g i m a te tvoje m a l e zemaljske p r e d ­
nosti, božanski ću ti v r a t i t i . . . «
118
Taj odlomak i slijedeći: 449, 451, 455, 456, 457, 459, 460 463,
464, 477, 478, 482, 487, 488 m o g u se čitati k a o n i z cjeline. Iznose
nam veoma dirljivo i v e o m a poučno jednu od zadnjih borbi sestre
Marije od Trojstva i pokazuju v a ž n o s t »malih stvarii«, prigode za
ljubav ili uskratu ljubavi.
Znala je m n o g o vrsta bodova vezenja i imala m a l u zbirku uzo­
raka, slika, isječenih iz revija. Pozivali su se na njezine umjet­
ničke .sposobnosti za pomoć u osjetljivim radovima. Da bi se za­
jednica p o k a z a l a z a h v a l n o m jednoj obitelji dobročiniterjici, po­
glavarica je u p r a v o tada bila prihvatila narudžbu za jedan gotovo
luksuzan .posao: izvesti .stolnjak.
Na njemu je s drugim sestrama radila sestra Marija. Medu
njima je bila i jedna mlada sestra, porijeklom Armenka, izvan­
redno nadarena u prstima i vrlo željna da nauči vesti. Cesto je
molila sestru Mariju: »O! pokažite mi k a k o to radite!« K a k o bi­
jaše od prirode .sposobna, naučila je n o v e bodove i č a k . . . nadma­
šila u izvedbi svoju učiteljicu. To je strašno pogodilo sestru M a ­
riju. Kroz nekoliko d a n a opirala se da ne p o k a ž e svoje znanje i
sakrila je »uzorke«, dok nije konačno izvojevala pobjedu nad
samom s o b o m i s v e dala sestrama. Ali borba je trajala desetak da­
na.
185
 453. »Shvaćaš li da n i s a m p a s i v a n u tebi, nego živim s t o ­
b o m tvoj život i sve tvoje p o t e š k o ć e : boreći se s t o b o m da
d o b r o n a d v l a d a zlo . . .
S t o b o m slavim pobjedu. Možeš, dakle, r a d i t i s više snage.
Pobijedio sam zlo.
P o b j e d a i moji k o n a č n o p r i p a d a j u meni.«
454. »U svijetu i m a toliko trpljenja, trpljenja koje lomi
d u š e umjesto da ih podiže. M a l e n e su žrtve što ih od t e b e
t r a ž i m , ali z n a m d a t e m n o g o stoje i zato i h t r a ž i m . . . H o ­
ćeš li biti m o j a m a l a dobavljačica, od koje m o g u sve t r a ž i t i ?
P u s t i n e k a t e oplijene!
Z a r ne želiš biti b a r e m nešto slična svome Z a r u č n i k u ? «
455. (15. travnja): »Kćeri moja, t k o bi vjerovao da više po­
svećuješ pažnje j e d n o m o b i č n o m vezu negoli s v o m e Gospo­
d i n u ? P r e v i š e misliš na svoje čipke i m e n e z a n e m a r u j e š . T k o
bi to vjerovao?«
456. »'Ako te tvoje oko sablažnjava, izvadi g a . . . ' P o ž u ­
ri se dovršiti te čipke što te previše zarobljuju. Nije li je­
dino moj glas koji te smije zarobiti?«
457. »Stanje žrtve jest da podnosi a da se ne b r a n i , kao
ja u mojoj Muci, u v r e d e , klevete, ruganje, surovost, d a t i se
svući do gola. Nećeš n i k a d a sve to doživjeti, ali p r i h v a t i svla­
čenje što ga traži tvoja v e l i k o d u š n o s t . . . «
458. »Gledaj s k a k v i m s a m e l e m e n t i m a osnovao svoju
C r k v u : s nekoliko d u š a d o b r e volje, s milošću koja teče iz
s a k r a m e n a t a (tako j e d n o s t a v n o ustanovljenih), otkupiteljskim
djelom križa, svemogućnošću D u h a Svetoga, m o g a D u h a , to
je s v e !
Je li bila d o b r o u r e đ e n a organizacija? Nipošto.
I p a k je m o j a C r k v a bila osnovana, i z r u č e n a silovitom
d a h u života i p o d u z e t n o s t i mojih.
Bila je osnovana, j e r su joj korijeni bili učvrćeni.
K a d r a d i t e , previše mislite da plodovi ovise o g r a n a m a :
korijenje valja njegovati. T r e b a ga zasaditi u Bogu.
Isto je t a k o i s djelom p o v r a t k a p r o t e s t a n a t a u C r k v u .
T r e b a duša d o b r e volje i bez velikih v a n j s k i h vidljivih
pojava;
d u š a posve p r e d a n i h djelovanju milosti p o s a k r a m e n t i m a ,
posve p r e d a n i h otkupiteljskom djelu križa,
186
posve p r e d a n i h nevidljivom i svemoćnom djelovanju D u h a
Svetoga;
duša 'žrtava', ujedinjenih sa žrtvom na Kalvariji i na
oltaru, ne pasivnih, nego k a o ona, po njezinu p r i m j e r u . . .
To je dosta. •
Kćeri moja, jesi li razumjela?«
495. (15. travnja): »Daj mi svoje čipke, p r e p u š t a j u ć i ih
svojim susestrama. A ja ću ti povjeriti m n o g o ljepše vezove
da ih s t v a r a š u dušama.«
460. »Obećala si svojim sestricama da ćeš ih kasnije n a ­
učiti stanovit vez, pa se sablažnjavaš j e r ti ne vjeruju, i t r a ž e
da odmah odgonetnu kako ti r a d i š . . .
Vjeruješ li da n i s a m k a o ti osjetljiv na n e d o s t a t a k povje­
r e n j a ? Obećao s a m ti milosti obraćenja, a b u d u ć i da se još
nisu dogodila, s u m n j a š u m o j u riječ?
Ljubav ne sumnja.«
— Da, Bože moj, vjerujem Ti!
462. »Kad ljubiš koju osobu, koja je d r u g i m a r a v n o d u š n a ,
koliko li si ljubazna s n j i m a da postigneš te i oni uzljube
osobu koja ti je d r a g a . T a k o se t r e b a v l a d a t i i p r e m a m e n i .
D a n a v e d e š d r u g e d a m e ljube, n e štedi n i k a k v a t r u d a . Ako
si ljubazna, oni će t a k o đ e r ljubiti tvoje p r i j a t e l j e . . .
Z n a m da je svaki n a p o r ljubaznosti za m e n e ; i pri t o m
sam v e o m a t a n k o ć u t a n ...«
463. »Ima mnogo stvari koje ste slobodni darovati, ali ih
radije zadržite za sebe. Ali vrijeme, život ili s m r t ne okli­
jevaju da v a m ih o d u z m u . I ne vraćaju v a m ih. Naprotiv, ja
v r a ć a m , da, božanski, ono što mi d a r u j e t e . ..«
464. »Jer v a m je p o t r e b n o i m a t i nešto ljudskih, n a r a v n i h
radosti, da se o h r a b r i t e za velikodušnost koja će v a m otkriti
v r h u n a r a v n e radosti, zato želim da svoje čipke d a d e š svojim
sestricama, budući ih veoma žele.
I m a š nešto drugo r a d i t i i dajem ti d r u g e r a d o s t i . . . «
— Da, moj Gospodine Isuse, veoma rado.
465. »Na p u t u do Kalvarije, j e r sam iznemogao, pao sam
tri puta.
D u š e koje odluče da me savršeno slijede, p e n j u se p o p u t
m e n e na svoju kalvariju i n e m a j u n a p a s t i da se v r a t e n a ­
t r a g . Ne bih ih više moglo zadovoljiti ono što su ostavile.
187
Pogibelj je u t o m e da p r i s t a n u u m r i j e t i prije negoli su sve
izvršile što Bog od njih traži, a k o bi pristale u m r i j e t i na p u t u
U s t r a j n o s t je veliki d o k a z ljubavi i vjere.«
466. »Kad meteš, vidiš k a k o izbezumljeni pauci, n a m j e s t o
da t r č e po zemlji, n a s t o j e u z v e r a t i se što više na zid.
Oponašaj i h ! Drži d u š u u visinama, iznad u d a r a c a m e t l e
života, u p r e d j e l i m a k u d a ne d o p i r e ljudska sitničavost, u
m o m Kraljevstvu.«
467. »Ne, n e m a š d a r s u z a . . . ali ja g l e d a m suze srca, njih
poznaš...«
468. »Nemojte se u z n e m i r i v a t i zbog vašeg p o d m l a t k a ; ja
ću se p o b r i n u t i . N i s a m li ja onaj koji privlači d u š e ? R e k a o
s a m da ću, k a d b u d e m u z d i g n u t na križ, sve privući k sebi.
S h v a t i t e , k a d me u z d i g n e t e na križ, u s a đ e n u v a š život,
upriličujući se t a k o m o m e životu, d u š e će u v a m a i u v a š e m
s a m o s t a n u vidjeti samo m e n e , t a d a ću privući d u š e da se p r i ­
druže v a š e m djelu.«
469. »Dobro činiš k a d i m a š sućuti s mojom Majkom. Nećeš
n i k a d a i m a t i previše sućuti k a d misliš n a križni p u t . O n a j e
dijelila sve m o j e M u k e . Sve do d n a ispila je g o r k i kalež, sa
m n o m je izvršila vaše spasenje. Toj tajni njezine s u r a d n j e
t r e b a se radije klanjati negoli nastojati r a z u m j e t i je.
To je j e d n o Očevo m i l o s r đ e . . . «
470. »Sigurno, bez i k a k v e ljudske s u r a d n j e bilo bi d o s t a t n o
K r i s t o v o trpljenje d a v a s o t k u p i .
Ali Bog je odredio da m o j a M a j k a b u d e suotkupiteljica
ljudskog r o d a i posrednica svih milosti.
Bog je htio da mi C i r e n a c p o m o g n e nositi križ da v a m
t a k o p o k a ž e da i svaki od v a s m o r a svoj dio n a p o r a d o d a t i
mojoj Muci, a k o hoćete uživati plodove otkupljenja.
To je volja vječne M u d r o s t i .
To je istina ...«
471. »Nije p o t r e b n o da uvijek govorim r i j e č i m a : dosta je
da me slušaš...
Nije p o t r e b n o d a m e v i d i š : dosta j e d a m e gledaš, d a s u
oči tvoje d u š e u r o n j e n e u m e n e . . . «
472. »Kakvogod bilo p r e t v a r a n j e , k o n a č n o istina d o đ e na
vidjelo. T r e b a što je m o g u ć e m a n j e nastojati istinu iznijeti na
188
svjetlo, j e r ona s a m a neodoljivo teži k svjetlu, od kojega je
nedjeljiva...«
473. »Ne čudi se a k o k a t k a d a ne s u s r e t n e š dosta d o b r o t e
k o d svojih susestara. Niti kod t e b e n e m a dosta d o b r o t e . . .
S a m o j e Bog d o b a r . O n j e Dobrota, n e i s c r p n a D o b r o t a . . .
M o r a t e i m a t i smilovanja i dubokog p r a š t a n j a j e d n i p r e m a
d r u g i m a , j e r Bog v a s sve gleda s ljubavlju i milostivo . . .
474. »Strpljivošću i d o b r i m djelima m a l o - p o m a l o ćeš n e ­
p r i m j e t n o zadovoljiti za nepovjerenje i t r a ž e n j e osobne k o ­
risti, koje je posijao d u h k r i t i k e .
U p r t i m očima u svog Z a r u č n i k a pomoći ćeš d r u g i m a da
se p r e s t a n u z a n i m a t i za sitničavosti zemaljskog ž i v o t a . . .
D u h k r i t i k e jest otrov, crv koji podgriza, jest djelo So­
tone!«"4
476. (16. travnja. Obnova zavjeta)116: »Da, k a d s u s r e t n e m
u kojoj duši fini osjećaj da sebi ne pripisuje n i k a k v u milost
koju sam joj dao, nego priznaje da sve dolazi od Boga, mogu
joj povjeriti i d r u g e milosti.
Sve v a m dolazi od Boga. Sve t r e b a N j e m u v r a t i t i da svo­
j i m životom p j e v a t e njegovo milosrđe, o d m a h s a d a i u vječ­
nosti.
Ja s a m ti dao zvanje i želju za zvanjem i sredstva da ga
ostvariš.
Gledaj, gledaj, k a k o s a m te čekao,
kako sam prokrčio p u t !
Možeš u k r a t k o opisati za svoga d u h o v n o g a oca povijest
svoga z v a n j a . . . Z a n i m a t će ga da vidi do u pojedinost j e d n o
od m n o g i h očitovanja moje ljubavi. Učinit ćeš to da mi kažeš
hvala, kćeri m o j a .. «
477. »Nisi dosta d o b r a . Imaj više d o b r o t e i b u d i veliko­
dušnija sa svojim s e s t r i c a m a ! P o p u s t i njihovim željama! I
k a d bi im dala sve što ti služi za tvoje r a d o v e , i slike koje te
rastresaju, što bi izgubila?
N e m a š li moj glas? N e m a š li svog Z a r u č n i k a ?
114
Vidi br. 537.
115
Franjevačka obitelj svake godine slavi 16. travnja dan u
koji je sv. Franjo sa svojih dvanaest prvih sudrugova položio re­
dovničke zavjete na ruke pape Inocenta III.
189
 Neko vrijeme nalazi se r a d o s t u m a l i m m a t e r i j a l n i m r a ­
dostima (to je za one m l a đ e od tebe), zatim dolazi v r i j e m e u
kojem se nalazi r a d o s t u saopćivanju D u h a . Uđi u to vri­
j e m e i učini d r u g e s r e t n i m a !
Želim d a svi oko t e b e b u d u s r e t n i : možeš t o m e p r i d o n i ­
jeti ...«
478. (17. travnja):. »Želim da ti r a v n o d u š n o s t s obzirom na
zemaljske stvari učini t e shvatiš d a i m a d r u g i h v r e d n o t a k o ­
j i m a t r e b a posvetiti svoje vrijeme, brigu i nagnuće. Učini to
u duhu naknade!«
479. (19. travnja): »Otresi se svojih sličica, kao što ti je
r e k a o tvoj d u h o v n i otac. Neće ti biti dosadno. Neću te n i k a d a
n a p u s t i t i . I m a m ti govoriti.«
481. (20. travnja): »Moj se D u h širi blago, n e p r i m j e t n o ,
bez i k a k v e b u k e . Blag je i neodoljivo s n a ž a n p o p u t sunca.
K a d sunce p r e p l a v i zemlju, t k o bi mu se m o g a o oprijeti?
D u h sve oživljuje. K a d vi šutite, moj D u h može djelovati,
dajete m u mjesta.«
482. »U svakoj od v a s postoji n e k a u p o r n a oholost, u n a j ­
dubljoj d u b i n i vas samih, čega niste ni svjesni. K a d se dvije
oholosti s u s r e t n u , o n d a je u vašim s i r o m a š n i m d u š a m a n a ­
vještaj r a t a : p u s t o š i uništenje. To ti se dogodilo zbog veze­
nja što ste ga m o r a l e izvesti zajednički, u najvećoj slozi. K a d
se m o r a š sporazumjeti sa svojim s u s e s t r a m a , uvijek stavi
m e n e i z m e đ u sebe i njih, inače će doći do sukoba ljudske
oholosti. . . . . . .
V e o m a si ohola, m n o g o više nego što uviđaš. P r e p o r u č a m
ti k a o lijek molitvu koju, r a d o u s l i š a v a m : 'Isuse, blaga i p o ­
nizna srca, učini srce moje po Srcu s v o m e ! ' Cim se p r o b u ­
diš, to moli, n e u m o r n o , da se očuvaš i n a d o k n a d i š za p o ­
g r e š k e koje si skrivila svojom ohološću.«
483. »Da, veća je sreća d a v a t i negoli p r i m a t i . Ali z n a š li
da je t a k o đ e r veća sreća d a t i se iz ljubavi oplijeniti, negoli
p r i m a t i ? I veća je sreća d a t i zadovoljštinu, negoli činiti do­
bra djela koja n i s m o dužni. D u š a koja zadovoljava, p r u ž a
mi d v o s t r u k u r a d o s t : uspostavlja red, a posebno u k l a n j a bol
iz m o g a Srca, koju mi je prouzročila n e v j e r n a duša, j e r za­
dovoljavajući izaziva kajanje. Ništa me toliko ne tješi koliko
d u š a koja se kaje. Postaje m o j o m ljubljenom o d a b r a n i ­
com ...«
190
484. »Kćeri moja, n e ć u te suditi strogo, j e r si se t r u d i l a
da d r u g i m a opraštaš. Uvijek se čuvaj da sudiš. Ja jedini p o ­
z n a m n a k a n e , p o g r e š k e i p a t n j e svakoga ...«
485. (21. travnja): »Kad misliš na j e d n u ili d r u g u sebi sli­
čnu, t o t e n e potiče n a velikodušnost, ali čim pomisliš n a
m e n e , sve se mijenja i tvoje siroto srce prelijeva se samilo-
šću i ljubavlju.
Da, ja to činim. Sa m n o m sve postaje s n a g a i blagost, p o ­
čevši od trpljenja. Koji p o z n a j u tu blagost, u d i o n i š t v u j u u
mojoj žeđi z a d u š a m a , d a i m j e p r e n e s u . . . «
486. »Da, d o s t a t n a je s a m o j e d n a moja riječ pa da p r o ­
mijeni svu t v o j u u n u t r a š n j o s t . Ne čudi se, nego b u d i vjer­
nija d a n e izgubiš n i j e d n u m o j u riječ.
J o š nisi sve r e k l a s v o m e d u h o v n o m ocu što s a m ti r e k a o
da mu saopćiš, — zašto oklijevaš?
Slušaj me i p i š i ! Više se ne bavi vezenjem, osim a k o traži
tvoja poglavarica.«
487. »Eto, daješ čipke. Zašto to nisi ranije učinila? Za sve
t o v r i j e m e m o r a o s a m t e još č e k a t i . . . Vidi koliki j e n e r e d
tvoja sebičnost prouzročila u d u š a m a kojima je bila p o t r e b n a
tvoja v e l i k o d u š n o s t . . . «
— Bože moj, oprosti, oprosti, oprosti!
488. (22. travnja. Za vrijeme svete Pričesti): »Ne ljubim te
zbog tvojih sposobnosti, n i t i zbog tvojih kreposti, a k o ih imaš.
Ako posjeduješ k a k v u krepost, m e n i je duguješ. Tvoj bi udio
bio s a m o u t o m e što si p r i m i l a m o j d a r .
Ne ljubim te ni zbog tvojih n e d o s t a t a k a ili tvojih grijeha.
Ljubim te zato j e r s a m ti d a o život i još ti ga svakog d a n a
dajem. I zato j e r s a m te o t k u p i o cijenom tolikog trpljenja.
J e r s a m Ljubav, s a m a Ljubav, n e m o g u p r e s t a t i d a ulijevam
u svoje stvorove radost da ljube, r a d o s t da su dionici moje
sreće.
Želim da b u d e š svima u kući nevidljivi izvor sreće. K a d
zbog n e v j e r n o s t i u t o m e zatajiš, v a r a š m o j u n a d u . . .
P r e v a r i l a si m e . Da si se bila otresla svoga veziva, k a k o
s a m to od t e b e bio zatražio, i svega što te u d a l j u j e od m e n e ,
imala bi snage da b u d e š velikodušnija: nesloga i grijesi za­
visti ne bi se u v u k l i m e đ u vas. Eto, koliko si o d g o v o r n a !
Ne o s u đ u j e m te. I za tu k u k a v n o s t , da i za tu ispaštao s a m
u svojoj Muci da ti stečem s n a g u da d a d n e š zadovoljštinu.
191
55255E
 Idi, ne osvrći se n a t r a g , s l o b o d n a !
Ja s a m u sadašnjosti, s t o b o m sam.
Sva b u d u ć n o s t jest u meni.
Z n a š što od t e b e o č e k u j e m : blagost, vjernost.«
489. »Izbjegavaj d r u š t v o drugih, nisi dosta j a k a da ih p r e ­
vladaš, kršiš š u t n j u . Sto više b u d e š sama, više ćeš p r i p a d a t i
meni.
K a d njegujete bolesnike, njegujete moje vlastite bolesne i
bolne udove.
T r e b a i m a t i m n o g o samilosti i m n o g o brige za bolesne.«
490. (29. travnja. Prije Mise)? »Da, b e s k r a j n o s a m s r e t a n .
R a d u j e m se da se u svetoj Pričesti dajem, da p r e d a j e m
svoj život d u š a m a . T a k o v r u ć e želim podijeliti v a m svoj život.
Vidiš da bolje djelujem u v a m a , sebe činim m a l e n i m , p o ­
sve m a l e n i m , n e z n a t n i m . . .
Da bi mogla prenijeti m o j D u h tvojima, bi li p r i h v a t i l a
da sebe učiniš m a l e n o m , posve m a l e n o m u svom vanjskom
životu, j e d n o ništa, koje n i š t a ne teži, k a o n e z n a t a n d o d a t a k ? «
— Da, Bože moj, da, da! S Tobom sve postaje moguće,
samo ako me ne napustiš.
»Neću te n i k a d a napustiti.«
491. »U Bogu ne nalaziš n i k a k v a žaljenja za prošlošću.
Sve je zavito u sadašnjost, gdje njegova Ljubav sažiže svaku
g o r č i n u i u r a d o s t p r e t v a r a otkupiteljsko trpljenje.
Ostani k r a j svoga Boga, t a d a ćeš z n a t i ljubiti svoga bli­
žnjega ...«
492. »Kad ti stvorenja govore, b a v e se tobom, ja se u k l a ­
n j a m . K a d te stvorenja- n a p u s t e , k o n a č n o čas je povjerljiva
razgovora.«
493. »Kad dolazim u svetoj Pričesti, nosim sa sobom da­
rove D u h a Svetoga i njegove kreposti, sve kreposti.
D a j e m ih. Na v a m a ostaje da ih usvojite, u p l e t e t e u bit
svoje d u š e vršeći ih.
Počinjem t a k o d a v a m d a r i v a m svoju blagost, zatim, kad
sam v a m sve dao, t a d a n a s v r š e t k u posljednji moj d a r jest
opet blagost.«
494. »U n e b u ćete savršeno u p o z n a t i božansko milosrđe.
Na zemlji biste prije svega m o r a l i p r o m a t r a t i t a j n u križa,
j e r v a s na to poziva otkupiteljsko djelo, ono t r e b a v a š u veli-
192
k o d u š n o s t da p o d u p r e djelovanje m o j e milosti. Ovdje dolje
odjekuje poziv na kajanje. Ne čujete li?«
495. (24. travnja): »Kad biste znali koliki odjek i m a s a m o
j e d a n čin ljubavi p r e m a bližnjemu, već ovdje na zemlji, a za­
t i m za nebo, s a m o biste živo težili za j e d n i m : r a d i t i iz ljubavi
p r e m a bližnjemu. T a d a b i vladao mir.
L j u b a v p r e m a bližnjemu n e r a đ a s a m o časovitom radošću,
ona pribavlja dublje p o z n a v a n j e Boga i veću ljubav p r e m a
njemu.
T r e b a sve ž r t v o v a t i z a h t j e v i m a ljubavi p r e m a bližnjemu.
N i k a d a nije d o p u š t e n o ž r t v o v a t i ljubav p r e m a bližnjemu
r a d i n e k e koristi, m a k a k o velika bila.
P r e b i v a t i u m e n i znači p r e b i v a t i u ljubavi.«
497. (Prosni dani. Procesija u vrtu): »Da, vidiš toliko lije­
poga što sam izveo iz sićušna s j e m e n a . . . j e r je ono p r e d a n o
m o m e djelovanju.
Sto ne bih učinio od z n a k o v a pouzdanja, vjere, n a d e , lju­
bavi, p r e d a n i m a mojoj svemogućnosti?«
498. »Da, b u d i moja m a l a sjemenka, z a s a đ e n a ovdje, u
j e r u z a l e m s k o j zemlji, da tu doneseš plodove u mojoj Crkvi,
plodove i m n o g o drugog sjemenja p r e m a mojoj darežljivosti.
P u s t i d a r a d i m ! Ali n e k a tvoja poslušnost b u d e savršena,
k a o sjeme koje j e p r e d a n o m o m e djelovanju.
Z n a š da pšenično zrno m o r a u m r i j e t i da bi donijelo plod.«
499. (26. travnja): »Svojom blagošću p r e d o b i t ćete d u š e .
N e k a ih vaša blagost dovede k m e n i , z a t i m p r e p u s t i t e
m e n i da ja r a d i m 'Blagi će posjedovati zemlju.'«
500. »Zar bi htjela sreću da vidiš k a k o d o b r o slavi po­
bjedu, a da se nisi borila ni t r p j e l a za njegovu p o b j e d u ? Svi
su moji prijatelji bili progonjeni zbog m e n e . No što je n a j ­
korisnije za tvoju dušu, tvoj u n u t r a š n j i život, na to će ti
v r e b a t i i kritizirati te.
N e b r a n i s e ! P u s t i m e n i d a t e b r a n i m k a d b u d e potrebno.«
501. (27. travnja): »Ljubljena moja, h o ć u da te obaspem r a ­
došću. Poniženja, prezir, z a b o r a v stvorova, to su radosti što
ću ti ih dati. J e r s v a k a bol koja dolazi od stvorova, učinit će
da dublje u đ e š u m o j e Srce, koje te zove, u m o j e Srce, koje
te čeka...
Ako te r a n e , ja ću izliječiti tvoje r a n e .
193
 Ako ti srce k r v a r i , ja ću s a k u p i t i krv. — Daj mi k r v iz
svih svojih žila, ne štedeći se, da ugasiš m o j u ž e đ !
Ja sam toliko ljubio ljude, i k a d bi znala koliko ž e đ a m
da za u z v r a t b u d e m ljubljen, da b u d e m ljubljen sve do lu­
dosti k r i ž a ! « 1 1 6
502. (28. travnja): »Da, ja s a m te okrijepio u svetoj P r i ­
česti.
G o v o r i m ti, a da me ne vidiš: i p a k ja ti govorim.
Obasipljem te n e p r e s t a n i m dobročinstvima, koja jedva za-
pažaš, ali ih uživaš: moji su to darovi.
U Euharistiji dajem ti sebe, ulazim u tvoj život da ga p r e -
oblikujem, b r i š e m tvoje grijehe i ispravljam njihove ruševine,
m i j e n j a m t v o j u slabost u snagu, ulijevam ti svoj ž i v o t . . . To
ne shvaćaš, a ipak uživaš sve dobrobiti.
Vi ljudi, k a d učinite n e k o lijepo djelo, želite da mu se
svi dive i da se zna t k o mu je a u t o r .
Bog n e r a d i nipošto t a k o .
Dosta da djelo jest i da razlijeva svoje dobrobiti. Nije
n u ž n o osjećati ga i gledati ga. O z n a k a da djelo dolazi od Boga
jest njegovo savršenstvo.
Ako me ljubite, ako želite m o j u slavu, sačuvajte n e t a k ­
n u t o , savršeno u v a m a djelo m o j e m i l o s t i . . . «
503. 'Moj j e j a r a m s l a d a k . . . ' isto t a k o tvoje sveto P r a ­
vilo i tvoj d n e v n i red. P r a v i l o pritište onoga t k o mu se pod­
v r g a v a bez ljubavi i t k o ga opslužuje djelomično. T k o ga p r i ­
grli p o t p u n o svega i svim srcem, sveto mu Pravilo daje snagu,
n j e m u vlastitu, i vidiš da ga u časovima u m o r a ne nosiš ti,
nego ono nosi tebe.«
504. »Nemaš velikih trpljenja da mi ih prikažeš, nego
svagdanje m a l e poteškoće. Ako ih sve sabereš, one su potoci
koji oblikuju široku rijeku. Sve ih p o z n a m ; nijedan p r i n o s
ž r t v e nije i z g u b l j e n . . . «
505. »Piši k r a t k i m r e č e n i c a m a ! Nastoj staviti sve što se
tiče tvoga zvanja, pa i pojedinosti. Ostalo i s p u s t i ! « 1 1 7
116
Taj paragraf i prethodni ne smije nas navesti da mislimo
o n e k o m naročitom »proganjanju« sestre Marije od Trojstva. S v a ­
kodnevni život u zajednici s a m po s e b i donosi sitne nezgode i neu­
godnosti koje ranjavaju sirce. i us Tog je dana počela pisati povijest s v o g a zvanja.
117
To je bilo rečeno 28. travnja. V e ć 1. svibnja počinje pisati
povijest svoga obraćenja i svoga zvanja.
194
507. »Sto odlučim učiniti, uvijek i ostvarim. Upotrijebim
ljudske e l e m e n t e koje o d r e đ u j e vaša slobodna djelatnost. U
t o m je vaše sudjelovanje i vaša odgovornost.
P r i b a v l j a t e mi s r e d s t v a koja pogoduju izvršenju moje
volje, ali mi priskrbljujete i d r u g a s r e d s t v a koja se protive
mojoj volji, ili joj o d g a đ a j u ispunjenje. Ali p r e k o svih ljud­
skih okolnosti m o j a volja slavi pobjedu. O n a i m a svoj čas.«
508. (30. travnja): »Ljubljena moja, i t e b e će progoniti i
p r i g o v a r a t i ti. Moja će te ljubav zaštititi, k a o k a k a v n e p r o b o ­
j a n plašt, neprijateljske strijele neće doseći do tvoje duše.
Tvoja duša počiva u m e n i .
Ljubljena moja, m e n i je radost da te zaštićujem, j e r ćeš
se boriti za m e n e ...«
510. »Piši brzo povijest svoga zvanja; i ne oklijevaj, niti
se zaustavljaj, i m a m d r u g e važnije p o r u k e da ti poslije sa­
općim.«
511. (1. svibnja): »Sad nisi više zauzeta v e z e n j e m ! Htio bih
da od sada posvećuješ svoje slobodne časove m e n i . « 1 1 8
512. »Ne t r a ž i m od svojih redovnica s a v r š e n u organizaciju
kuća. To je t e k ' d o d a t a k ' udijeljen o n i m a koji najprije t r a ž e
kraljevstvo Božje.
K ć e r i moja, t r a ž i m da vrše i d r u g i m a p r e n o s e kreposti
k a k o sam vas svojim p r i m j e r o m poučio.
B a š t o prije svega o d v a s t r a ž i m . . . «
513. (2 svibnja. Sveta Pričest): »Ne misli na k u ć n e p o t e ­
škoće! Postoji samo j e d n a s t v a r n o s t : ljubim te. P r i p a d a š
meni.«
514. »Kako m o ž e t e p r i m a t i blagodati sjedinjenja sa m n o m
u Pričesti, ako t o k o m d a n a niste j e d n i s d r u g i m a sjedinjeni
u b r a t s k o j ljubavi, podnoseći svoje nedostatke?«
515. »Kad n e t k o istupi iz s a m o s t a n a , niste li p o m a l o sve za
to odgovorne? S v a k a m o ž e r e ć i : ' T u i m a i m o j e krivnje.'
Poglavarica je najviše odgovorna, ali k a d biste bile sve-
tije, v a š a bi svetost djelovala na nju i pomogla joj odgovo­
riti zahtjevima svoje službe.
Kćeri moja, z n a š li da i m a š udjela u sudbini susestara?« 1 1 8
ii» jq-e r a ( jj s e , 0 konkretnom slučaju u jeruzalemskoj zajednici.
Taj zapis ima općeniti značaj, s v i s m o odgovorni jedni za druge.
195
 517. (3. svibnja): »U poteškoći samo kod m e n e t r a ž i u t j e h u !
Bez odlaganja moli da postigneš plodove k u š n j e pa da bi
ona t a k o prestala.
Ja s a m Izvor. Dođi k i z v o r u ! Neiscrpan je.«
— Kako?
»Šutnjom. N e k a šutnja b u d e oko t e b e i u t e b i ! Ostavi svoje
želje! Usvoji m o j e želje i m o j e osjećaje, t a d a će te pohoditi
m o j a r a d o s t i u najdubljoj t a m i . T a d a ćeš vidjeti da se n a ­
stanilo u tebi kraljevstvo Božje, a sve ostalo još će se k t o m e
'nadodati'...«
518. »Ja s a m I z v o r : dođi iz njega c r p s t i !
D a t ću ti svakog časa ono što ti t r e b a : s n a g u i radost, h r a ­
brost, blagost, strpljivost, ljubav p r e m a bližnjemu, m u d ­
rost . . . Svakog časa. Ali d o đ i . . j a s a m tvoj život.
T r e b a m velikodušnosti koje bi ispravile nevjerstva mojih.
T r e b a m žrtava, s k r i v e n e m i l o s r d n e ljubavi, koja n a k n a -
đ u j e za r a z o r n u sebičnost.
T r e b a m odvažnih djela, djela ponizne i p r a v e poslušnosti,
koja bi zadovoljavala za laž, p o b u n u , z a b l u d e o h o l o s t i . . .
Odgovori mojoj želji! B u d i vjerna m o j a dobavljačica! H o ­
ćeš li? Želim te uvijek naći p r a z n i h r u k u , i s p r u ž e n i h p r e m a
m e n i , ali d u š e bogate ž r t v a m a .
I m a j uvijek n e k o t r p l j e n j e da mi ga p r i k a ž e š ! Hoćeš li?«
— Moj gospodine Isuse, da, da, da!
519. »Kad govoriš, upotrijebi m a n j e riječi! T a k o đ e r k a d
pišeš.
Moja ljubav ne štedi te križem, ali sve više i više ćeš
ljubiti križ.
Tko me može ljubiti, a da ne ide za t i m da me naslje­
duje?
Živio sam životom čovjeka koga se može nasljedovati.
Ovjekovječio s a m svoje djelo u e u h a r i s t i j s k o m životu i uči­
nio s a m d a s e može nasljedovati n a m o j n a č i n . . .
Moliti, slušati me, strpljivo podnositi s v a k u p a t n j u , šutjeti
da bi se dalo mjesta ljubavi p r e m a b l i ž n j e m u . . . Kćeri moja,
t a k o j e l a k o živjeti p o m o m e Duhu.«
520. »Sami smo, licem u lice.
D o s k o r a će te p r e d a me postaviti smrt, samu, licem u
lice.«
196
— Moj Gospodine Isuse, što će biti od mene, nisam ništa
drugo do li grijeh?
»Moje te S r c e čeka.
T a d a ćeš razumjeti, oči će ti se otvoriti, ali više nećeš moći
govoriti.«
— Moj Gospodine Isuse, tada ću započeti činiti dobro na
zemlji, jer ćeš me Ti poslati.
521. (4. svibnja. Sveta Pričest): »Kad bi znala k a k o mi je
p o t r e b n o naći d u š a koje me ljube i koje su iskoristile svoj
d a n pripravljajući s e d a m e p r i m e . K a d b i z n a l a ! Bolje b i
p r i p r a v l j a l a svoju dušu.«
522. »Vaša mi se djela sviđaju utoliko ukoliko su izraz
ljubavi.
A k o ih učinite zato j e r vas veseli da pokažete svoje spo­
sobnosti, da u č i n i t e n e š t o d o b r a sebi na zadovoljstvo, nije
zlo, ali što o n d a na t a j n a č i n daju v a š e m Bogu?
Vaša mi se djela utoliko sviđaju u k o l i k o v a m p o m a ž u da
u p o z n a t e s a m e sebe i sebe svladate. J e r č e m u dolazite u sa­
m o s t a n , a k o n e r a d i u n u t r a š n j e g r a d a n a izgradnji s a m i h
sebe, da b u d e t e gospodari svoje duše, da biste je m e n i d a ­
rovali?«
523. »Kad bi vidjela k a k o sam r a z o č a r a n n a d redovnič­
k i m životima koji t o n u u sebičnosti, u m r l a bi.
S v e što v a m t r e b a d a j e m u izobilju, a vi u l u d o r a s i p a t e
moje.darove.
I n e p r i m j e t n o sebičnost v a s zarobljuje o b m a n a m a . O b m a n e
su plod oholosti.
Poniznost nije u riječima, d r ž a n j u i činima. Poniznost je
h r a b r o s t u oči pogledati svojim najskrivenijim n a k a n a m a ;
h r a b r o s t p r i z n a t i da su one sebične, pa molite me da vas
očistim od njih.«
524. » J e d a n me je od m o j i h izdao.
To se nastavlja i dalje. Moji me izdaju, zatim razapinju
u d u š a m a , u kojima bih h t i o d j e l o v a t i . . .
Drugi p a k ne znaju što čine, ne poznaju m e . Ali, vi, vi
me poznajete. Vi p r i m a t e m o j e darove, vi uživate moje po­
vjerenje, a r a d i t e p r o t i v mojih želja.«
— Moj Gospodine Isuse, što mogu učiniti? Htjela bih
imati tisuću života pa da ih sve Tebi posvetim i ponovno
započnem ono što sam zlo učinila.
197
 »Budi v j e r n a ! V i n o g r a d a r i kažu d a s a m o j e d n a d o b r a
b e r b a n a d o k n a d i deset loših godina. T a k o je i u m o m vino­
gradu.
S a v r š e n a vjernost s a m o j e d n e duše zadovoljava za m n o g e .
Ne časti me količina vaših ž r t a v a nego kakvoća vašega d a r a .
B u d i v j e r n a svome P r a v i l u i o n o m e što ti k a ž u tvoje p o ­
glavarice, tvoj d u h o v n i otac, to je dosta. To od t e b e očeku­
jem.«
525. »Najbolji d a r što mi ga možete učiniti jest da me
primite.
T r e b a da ljubiš svoje susestre iz d u b i n e svoga srca, s a m o
po sebi, ne n e k i m činom volje.
Ljubi ih k a k o m e n e ljubiš j e r u njima ljubiš m e n e . Ljubi
ih, j e r im je p o t r e b n o da bi postale bolje, k a o što je tebi po­
t r e b n o biti ljubljena da p o s t a n e š boljom. Biće koje se osjeća
ljubljenim postaje sposobno za svaku plemenitost.
Ljubi ih, j e r je to m o j a zapovijed.«
526. »Kćeri moja, a k o ti se dogodi da i m a š m a l o strožu
poglavaricu, koja m a l o više t r a ž i od n a r a v i , veseli se. P a č e
t r e b a š m i zahvaliti.
U s a m o s t a n u je p o t r e b n a najveća b u d n o s t da se o d u p r e t e
n a r a v n i m sklonostima sebičnosti i t r e b a v a m u t o m e pomoći.
K l a r i s a m a je p o t r e b n a svagdanja vjernost P r a v i l u ne sa­
mo za njihovu savršenost, nego često i za spasenje.«
527. »Najsiromašnija je ona redovnica koja se zbog ljubavi
najviše svega odrekla i n e m a ništa više što bi dala, koja n a j ­
više daje zajednici, jer živi s a m o za Pravilo i za mene.«
528. (6. svibnja): »Nećeš mi vjerovati, ipak jedino sred­
stvo za o b n o v u d r u š t v a j e s t : primjer.«
529. »Da, t r a ž i m vojsku žrtava, p o s v u d a razasutu, j e r je
p o s v u d a zlo izmiješano s d o b r i m : u d r ž a v n i m organizacija­
ma k a o i u s a m o s t a n s k i m zajednicama, u obiteljima k a o i u
pojedinoj duši.
T r a ž i m da se oni koji me ljube, p r i k a ž u kao žrtve da za­
dovolje u s r e d i n a m a gdje se nalaze i da svladavaju zlo do­
brim.
N e k a se posvećuju toj n a k a n i nasljedujući ž r t v u koju n a ­
stavljam u svom euharistijskom ž i v o t u :
šutnjom;
198
prikazujući mi s v a k o m p r i l i k o m čin p r o t i v a n zlu što su
ga vidjele;
i da ništa ne t r a ž e od d r u g i h nego s a m o od sebe;
da od Boga postignu p o b j e d u istine.«
— M o j Gospodine Isuse, teSko je. I čemu? Satrt će. Lakše
je trpjeti bolesti, podnositi druga trpljenja koja nam drugi
nameću, nego se neprestano siliti da dajemo zadovoljštinu.
»Kćeri moja, u p r a v o to želim.
Ako b u d e š t a k o radila, utješit ćeš me.«
— Moj Gospodine Isuse, ne usuđujem se to moliti, ali vi­
diš moju tjeskobu. Reci mi nagradu da me ohrabriš!
»Moje je kraljevstvo u tebi, zatim p o s t u p n o malo-pomalo
oko t e b e . Moja prisnost. Moja radost. Nebo.
Ali valja proći kroz razapinjanje.«
530. »Vidiš, sav taj m e t e ž u kući, j u t r o s , j e r nisi vjero­
vala mojoj riječi. S a m o je j e d a n lijek, n a k n a d a . I v r a t i t će
se r a v n o t e ž a i vjernost, p r i v u č e n i b r a t s k o m ljubavlju.« 1 2 0
531. »Cesto si za svog svjetovnjačkog života n e s m o t r e n i m
riječima žalostila d r u g e — svoga t a t u : — sjeti s e ! S a d a t e k
počinješ shvaćati šutnju. M o r a l a bi i m a t i veliko smilovanje
p r e m a nerazboritosti o n i h koje još ne znaju da si utrošila
toliko v r e m e n a da naučiš.«
532. »Pusti n e k a za n e k o vrijeme d u h častoljublja slavi
prividnu pobjedu!
To ti daje p r i g o d u da se vježbaš u strpljivosti i blagosti.
Ja ću r a d i t i k a d dođe čas. N i t k o se neće moći oprijeti izvr­
šenju m o j e volje.«
533. »Da, pogriješila si u sestrinskoj ljubavi, j e r se nisi
dala voditi razboritošću. O p r o š t e n o je. N e m o j više!«
534. »Kćeri moja, ljubi s v a k u susestru, ali se čuvaj prija­
teljevanja. N e k a ti je d o s t a t a n Z a r u č n i k tvoje duše.
U d u h u vjere ljubi poglavarice; sa m n o m si sjedinjena,
k a d si s njima sjedinjena.
120
Da bismo razumjeli 'taj ukor, treba ponovno pročitati pažlji­
vo prethodni paragraf i uočiti uporni poziv na šutnju, Što se tiče
poteškoće, za koju je znala samo sestra, t r i slijedeća zapiska po­
novno ističu važnost šutnje i poštovanja prema vladanju drugih.
199
 Ali čuvaj s e prijateljevanja! K a d d u h t m i n e n e uspijeva 542. (Sveta Pričest): — Mučeništvo te molim, Bože moj!
skloniti vas da u č i n i t e zlo, o n d a nastoji osjetnom p r i v e z a n o - Moj Ti život ništa ne donosi, dopusti da umrem za Tebe, u
šću uz koje stvorenje onemogućiti v a m djelovanje. Z a t o iza­ poslušnosti.
bire n e k o g a t k o će v a m d a v a t i savjete p r e m a njegovu luka­
543. »Želim da p r e d a š o v u bilježnicu s v o m e d u h o v n o m
vom d u h u , a ne k a k o traži istina.« 1 2 1
ocu, n i š t a ne oduzimajući. N i k a d a se nećeš suviše p o k a z a t i
535. »Malo je trpljenja što dolaze n e p o s r e d n o od m e n e da o n a k v o m k a k v a si u d u b i n i s a m e sebe, da bi on mogao ispra­
v a s očiste. G o t o v o su sva vaša trpljenja posljedica vaše za­ viti što je izvitopereno u t e b i i izliječiti te od tvojih grijeha.
slijepljenosti. Kasnije to može spaliti. Ali m o j e će riječi ostati, one koje
Molite svjetla j e d n i za d r u g e ...« želim da ostanu. Ja ću n a d t i m bdjeti.«
537. »Treba se boriti p r o t i v n a r a v n i h težnji. Redovnica 544. »Ako hoćeš nešto u č i n i t i za m e n e , t r e b a da je to iz­
koja priželjkuje svoje zadovoljstvo, neće se oduprijeti k r i ­ n a d onoga što je d o p u š t e n o i r e d o v i t o 1 2 3 : l u d o s t poniženja i
tičkom duhu. Križa, da.
Kritički d u h pustoši u redovničkoj zajednici u p r a v o kao Ljubav koja ne pretjeruje, nije ljubav, s a m o je n e k a nje­
r a k u z d r a v u o r g a n i z m u : u p r o p a š t a v a sav život, udovi p r o ­ žnost.
padaju, j e d a n za drugim.«
545. »Nije dokaz da me ljubiš k a d ti sve polazi za r u ­
538. (9. svibnja): »Bori se za m e n e , ja ću slaviti pobjedu. kom, nego k a d sve ide n a o p a k o pa tvoja d u š a ostaje sjedi­
P o s u d i mi svoje čovještvo da se b o r i m k o r a k po k o r a k p r o ­ n j e n a sa m n o m , m i r n a i j e d i n o z a o k u p l j e n a t i m e da širi
t i v zla.« d o b a r duh.«
539. »Želim da svaki tvoj d a n b u d e slika onoga što ti go­
546. (10. svibnja): »Kćeri moja, oslobodi se svega!
vorim.
Postoji vrijeme k a d mi se t r e b a j u p r i k a z a t i zemaljska dje­
T a k o želim govoriti p r e k o tebe.« la, r a d o v i r u k u i d u h a .
540. — Moj Gospodine Isuse, ako Te slavim na taj način, Postoji vrijeme k a d mi se p r i k a z u j u n e b e s k a djela.
budi blagoslovljen! Misli na nebo, to od t e b e tražim.«
Ako hoćeš da Te slavim na jedan drugi način, budi bla­
goslovljen! 547. (11. svibnja): »Ljubljena moja, sva si moja, sva si
Želim samo Tvoju volju. moja. I ja sam s a m sav t v o j . S t o želiš?
541. Moj život bijaše.. .
1SS
Nisam načinila ništa dobra i — Oh! Bože moj, Bože moj, Ti to znaš: obraćenje mojih.
griješila sam. Ali sada osjećam i znam, moj Bože, da ćeš da­ Također za njih: »tvoju ljubav i tvoju milost« i tvoje sa­
leko više nego što to mogu i zamisliti, ostvariti moje ne­ kramente ...
izmjerne želje o sjedinjenju duša dobre volje na tvoju slavu. Ne, Bože moj, hoću neka se samo ispune tvoje želje, ali
Posredovat ću sve do konca svijeta. A ti ćeš raditi. sve tvoje želje.ai
Evo me pripravnom, čekajući tvoj poziv, kao tvoja kri­ 548. (21. svibnja): »Tako je to, da čovjek b u d e sretan, t r e ­
žanca, bdijući... ba d a v a t i . Vidiš da svaki p u t k a d nešto daješ, moja r a d o s t
121
Taj zapis jasno upozorava protiv posebnog prijateljstva
gdje »čuvstvena ovisnost« izlaže opasnosti kompromisa. Po pri­ 1W
»dopušteno« znači u smislu usvojenih običaja; »redovito«
rodi .sklona povjerenju, sklona sklapati prava i solidna prijatelj­ u smislu »obično«, tj. ono što svi rade. Vidi br. 213 i 625.
stva, sestra Marija od Trojstva poznavala je i procijenila takvu Te riječi osuđuju stanovitu razboritost koja je najčešće maska
pogibao u samostanskom životu. Velikodušno se borila da sačuva za kukavičluk i sebičnost.
slobodu srca. 124
Cini se da je ta zadnja misao odgovor na pitanje što ga ses­
122
Nečitljiva riječ. tra ne iznosi.

200 201
odjekuje u tebi. S v a k i p u t k a d daješ, k a o da si načinila j e ­
d a n k o r a k bliže meni.«
— A kad ne budem imala više ništa dati?
»Liši se, liši se svega, odvažnije!
M a t e r i j a pritište d u h . Gledaj, k a k o s a m j a n j o m e zago­
spodario. K a d se p o k v a r i srce, uvijek je pogibao da će mu
oslabiti polet.
K a d ne b u d e š više ništa imala, d a t ćeš mi svoje trpljenje.
D a r o v a t ćeš mi bogatstvo što ću ti ga povjeriti.«
549. »Velik se broj d u š a posvećuje mojoj službi, vrlo ih
m a l o živi mojim životom, većina ih živi svojim životom r a ­
deći za m e n e . T a k o n i s a m slavio svoga Oca, t a k o ni vi m e n e
ne slavite.
Misli na žrtve koje zahtijeva ljudska l j u b a v : zaručnica
usvaja u k u s svoga z a r u č n i k a , prilagođuje se njegovim n a ­
vikama, n a č i n u pa čak i m i s l i m a . . . A njihova djeca nose
crte j e d n o g a i drugoga. Z a r bi božanska ljubav smjela ostati
ispod tog stupnja?«
550. »Kad si bila n o v a k i n j a ili postulantica, što ne bi bila
podnijela, k a k v u velikodušnost ne bi bila u sebi otkrila samo
d a b u d e š primljena, d a m o g n e š odgovoriti n a m o j poziv!
S a d a k a d si primljena, zašto nisi j e d n a k o domišljata? Ne
više zato d a b u d e š p r i m l j e n a , nego d a učiniš t e m e n e p r i m e
m e đ u moje, da se m o j d u h širi i kraljuje.
U Bogu ste, u njegovoj svemoći, k a o lišće p r e d a n o d a š k u
vjetra.
I ja s a m se u č i n i o :
ovisnim o v a m a , ja, Bog,
ovisnim d a s t a n u j e m n a vašim oltarima, s t v a r n o nazočan,
ovisnim da v a m d a d n e m svoj život po svetoj Pričesti,
ovisnim da v a m d a d n e m svoju milost po svetim s a k r a m e n ­
tima,
ovisnim da u đ e m u vaše srce da u n j e m u k r a l j u j e m . . .
S h v a ć a t e li?«
551. »Dajte mi svoje srce, srce što ga stvorovi ne poznaju
i potcjenjuju.
Ono je za m e n e više nego svemir, j e r vas ljubim.
To je sve što od v a s t r a ž i m .
Ako mi ga date, učinit ću ga svojim Kraljevstvom.«
202
552. »Pitaš me zašto sam ti naložio da pišeš povijest svoga
sirotoga zvanja. Nije važno. Zadovoljan s a m što to činiš. Brzo
svrši! Uredi da ga d a d n e š svome d u h o v n o m ocu, zatim više
ne misli na t o ! Prošlo je, pa za t e b e više n e m a važnosti.«
553. »Kad mi p r i k a ž e š svoj život, to mi m n o g o ne d a j e . . .
to je ljudsko.
P r i k a ž i mi milosrđe koje i m a m za tebe, m o j u strpljivost,
m o j u ljubav, moje ž e l j e . . . To je ono što u tebi gleda Otac,
i m o j u molitvu. On je uvijek uslišava.«
554. (Nakon što se čitalo o smrti svete Terezije od Dje­
teta Isusa): »Bi li ti htjela t r p j e t i manje?«
— Bože moj, znaš moju želju da trpljenjem ispaštam, da
dajem zadovoljštinu, da Te ljubim, da Te slavim...
Šutiš, Bože moj, u tvojoj šutnji osjećam da prihvaćaš mo­
ju želju i da ćeš je ispuniti...
555. (Uzašašće Gospodinovo): »Kćeri moja, da me se sli­
jedi, t r e b a z n a t i što t r a ž i m .
Mnogo se d u š a iscrpljuje u t r u d u i velikodušnosti, što ih
ostavlja i z m u č e n i m a i osiromašenima, j e r teže za j e d n i m ide­
alom k r e p o s t i i svetosti što ga od njih ne t r a ž i m . Bit će n a ­
g r a đ e n e za svoju čistu n a k a n u i velikodušnost, ali njihov t r u d
ne donosi ploda koji bi donio k a d bi bile sjedinjene s m o j o m
voljom.
S a m o ja d a j e m život bićima i djelima.
' J a sam čokot, a vi loze.'
Da razumijete što t r a ž i m od vas, t r e b a da podložite svoju
m i s a o i svoje želje što v a m ih d a j e m da prosvijetle v a š u
dušu.
Ja sam vršio Očevu volju.«
556. »Kćeri moja, nisi ništa. Niti t r u n a k prašine. Ništa.
Ali je tvoja d u š a b e s m r t n a , j e r živim u tvojoj duši. Želim više
živjeti u tebi. Želim da te n a đ e m svakog d a n a slobodnu p r o ­
šlosti, slobodnu briga za budućnost, slobodnu n a g n u ć a k stvo­
rovima, da bi te moja nazočnost ispunila i da svakog časa,
koji prolazi, p r i m a š svu m o j u milost.
Ostani ukorijenjena u m e n i , kao m a g n e t s k a igla u busoli.
J e r si me susrela, za t e b e više ne postoje stvorovi koji su te
k m e n i doveli. Postoje u meni. A tvoja zahvalnost p r e m a nji­
ma bit će u t o m e da vjerno slijediš m e n e .
203
 Neću ti više m n o g o govoriti o tebi, j e r nisi važna. T r e b a
s a m o da sebe držiš p o t p u n o ovisnu o m e n i , u mojoj ljubavi,
da me slušaš svim svojim bićem. Slušaj me i živjet ću u
tebi.«
557. »Čudiš se što često n e k i napor, za koji se čini da ga
je n e m o g u ć e podnijeti, ne iscrpljuje, nego jača. Nije začudno,
nego je p r a v e d n o : n i k a d se ne d a m pobijediti u velikoduš­
nosti.
K a k o se vježbate u u s p i n j a n j u na brda, u umijeću, u usa­
v r š a v a n j u z a n a t a , t a k o se m o ž e t e vježbati u v e l i k o d u š n o m
služenju Bogu. M n o g e se d u š e lišavaju m n o g i h milosti j e r se
otimlju n a p o r u koji im se čini n e m o g u ć i m i koji se n u d i s a m o
velikodušnoj njihovoj poduzetnosti. Ostaju osrednje, ne zna­
jući za zalihe snage i ljubavi s a k r i v e n e u svojoj duši. J e r
ne iscrpljuju sve svoje mogućnosti, ni ne znaju koliko im
m o g u pomoći. P a t n j a je, kćeri moja, povlastica vašeg života
n a zemlji. K a d trpiš, z a r n e osjećaš d a sam t u j a ? O ! k a d
biste shvatili!«
558. »Kad hoću j e d n u d u š u k sebi bliže privući, t r a ž i m
od nje ž r t v e ; to je z n a k m o g a odabranja.«
559. »Sunce daje zemlji njezinu ljepotu i oživljuje ju.
Moja Milost daje d u š a m a njihovu ljepotu i oživljuje ih.
S a m o vaša sloboda stavlja g r a n i c e mojoj svemogućnosti.
Od ugljika s t v a r a m d i j a m a n t e .
Što n e bih učinio o d j e d n e duše, p a bila n e z n a m k a k o
crna, k a d bi se p r e d a l a m e n i ! «
560. »Duša koja se kaje za svoj grijeh i daje n a k n a d u za
n j , daje mi veći d o k a z ljubavi negoli duša koja je izbjegla
grijeh. D u š a koja je izbjegla grijeh, dala mi je j e d a n p r o l a ­
zan dokaz, časovit, stalnosti svoje ljubavi, a o n a koja se kaje
i zadovoljava, p r i k a z u j e mi opetovano dokaze ljubavi. P o ­
staje mi t a k o d r a g a da je sjedinjujem sa sobom. Koja je iz­
bjegla grijeh, učinila je to stoga j e r je već bila sa m n o m sje­
dinjena ...«
— M o j Gospodine Isuse, kako Ti dokazuju svoju ljubav
posve čiste duše, koje imaju malo prigode da se kaju?
»Imajući d r u g i h prigoda. Svoga Oca slavio s a m posluš­
nošću, svojom M u k o m , t r p l j e n j e m . N e m a boljega sredstva...«
204
563. »Daj opis svoga zvanja svome d u h o v n o m ocu, zatim
više ne misli na to. Da, to je povijest tvoga k u k a v i č l u k a i
povijest moga m i l o s r đ a . « 1 2 5
564. »Koji m e n e ljube, n e ljube m e , j e r m e n e poznaju.
Vi biste t a k o đ e r j e d n i d r u g e više ljubili k a d biste se bolje
poznavali.«
565. — M o j Gospodine Isuse, zašto ima tako malo prave
bratske ljubavi u samostanima?
»Ima m a l o vidljive b r a t s k e ljubavi, j e r više mislite na sebe,
a p r e m a l o na svoga Boga i na nebo. 1 * 8 6
Zanemarujete krepost nade.
I p a k t a k r e p o s t nije ostavljena v a š e m izboru, niti j e n e k a
d o p u n a . T r a ž i m je od vas. N a d a sve o b r a ć a u radost. O n a
je m o j a glasnica koja o t v a r a v r a t a i u v o d i m o j u milost.
Ne osjećaš li, kćeri moja, da ona uvijek govori i s t i n u ? I
zato se ona daje i ulijeva svoju radost, — m o j u r a d o s t —
samo iskrenim dušama.
Ako me ljubiš, p r i m i n a d u i p r e d a j je d r u g i m a ! «
567. »Kćeri moja, ne t r a ž i n i k a d a , b a š n i k a d a , da se osve­
tiš ili da se i m a l o b r a n i š . Ne čitaš li u povijesti m o j i h m u ­
čenika, k a k o se više p u t a plamen, što je i m a o njih p r o ž d r i -
jeti, o k r e n u o p r o t i v njihovih k r v n i k a ? I t a k o je često i s
o n i m a koji n a p a d a j u moje. Ako m i p r i p a d a t e , b u d i t e mirni.«
568. »Kad se svojevoljno lišavaš n e k o g malog m r t v e n j a ,
lišavaš se snage i j e d n o g s t u p n j a spoznaje u mojoj ljubavi.
Ljubav daje snagu.
K a d vidiš da su tvoje sestrice bez poleta, ljubi ih više, j e r
se ne osjećaju ljubljene. Daj im nešto naslutiti od moje lju­
bavi . . . T o t r a ž i vaše siromašno srce.
D a r i v a m v a m se l j u d s k i m sredstvima.
Zašto m e t r a ž i t e t a k o d a l e k o ?
Ljudskim, posve j e d n o s t a v n i m s r e d s t v i m a dajete se m e n i .
Vi koji me poznajete, sve što činite d r u g i m a , činite meni.«
125
To je zaključak opisa njezinog zvanja. Vidi br. 105.
124
S v a k a k o (postoji zajednička bratska ljubav u m e đ u s o b n o m
podnošenju. Ali rijetko je takva ljubav preobilna, obilježena stal­
n o m pažnjom i nježnim poštovanjem.
Ta bilješka obrazlaže i razlog t o m u : nedostatak nade koja bi
istrgla d u š e iz povlačenja u s a m e sebe.
205
 569. »Kad sotona hoće n a š k o d i t i jednoj redovničkoj zajed­
nici, služi se d v a m a velikim s r e d s t v i m a : o b m a n o m i n e s p o r a ­
zumima.
O b m a n a uvodi laž.
N e s p o r a z u m i su mali sukrivci koji se m e đ u s o b n o slože da
n a p o k o n m e n e izbace p r e d v r a t a .
Š t i t i m v a s od o b m a n a , a k o p o d v r g n e t e svoje želje i svoje
mišljenje o n i m a koje v a m d a j e m da prosvijetle v a š u dušu.
J e d n o s t a v n o s t i iskrenost d o s t a t n e su da u n i š t e najteže
nesporazume.«
570. »Kad se koja d u š a izlaže opasnostima, o kojima ni
ne sluti, p o k r i v a m je j e d n i m p l a š t e m da bi bila zaštićena od
zlobe zlih. Taj plašt što joj ga dajem jest jednostavnost.«
571. (18. svibnja. U vrtu): »Ovdje, na ovim m j e s t i m a s a m
t r p i o i dovršio svoju M u k u . 1 2 7
Ovdje s a m od svih bio ismijan, izrugan, pogrđen, izdan,
obasut u v r e d a m a i s r a m o t o m , ovdje s a m d a o svoju k r v . . .
ja vaš Bog, Božji Sin.
S h v a ć a t e li što m o r a t e činiti, ako me ljubite?
S h v a ć a t e li što znači ' m e n e slijediti'«?
— Moj Gospodine Isuse, zašto dopuštaš da zle sile škode
nastojanju dobrih?
»Zlo koje p r o u z r o k u j e neprijatelj, i p a k će poslužiti p r o ­
slavi Božjoj. Ono nije zauvijek. Pobijedio sam svijet. Njegovo
djelovanje pogoduje u v j e t i m a u kojima se m o r a n a s t a v i t i u
d u b i n i skriveno istinito dobro.
Biti, ne činiti se. Zlo s a m o od sebe r a z a r a svoja djela.
D o b r o će vječno t r a j a t i u m o m e Kraljevstvu.«
572. »Ti si m o j a m a l a zaručnica. Učinit ću tvoj život slič­
nijim m o m e .
Uvijek sam u cijelosti vršio Očevu volju. Učini sve što sam
ti zapovjedio.
Bio s a m t r a j n o i nerazdjeljivo sjedinjen sa svojim Ocem.
Nitko to nije shvaćao. Nisi dosta sjedinjena sa m n o m . To
ćeš postati sve više. I p a k si već svakog časa sa m n o m sje­
dinjena. Nitko t o n e zna t a k o k a k o želim; d o s t a t n o j e d a
tvoje susestre po tebi osjete m o j u d o b r o h o t n o s t . . . «
127
Iz samostanskog vrta može se vidjeti Maslinska gora i brdo
Sion. Lako se pogodi smještaj Getsemantja i crkve sv. Groba.
206
573. »Ljubav zaodijeva ljubljenu osobu istinitom i stvar­
n o m ljepotom. Vidi n e d o s t a t k e , ali se ne zaustavlja na njima,
zlo n a d v l a d a v a dobrim, s oduševljenjem p l e m e n i t e volje is­
pravlja n e d o s t a t k e s n a k a n o m da učini dobro.
Ljubav ne ljubi zbog savršenstva, ona se očituje i slavi
pobjedu n a d sebičnošću, bez ikakvog d r u g o g razloga osim
moje nazočnosti u v a m a .
T a k o vi u s a m o s t a n u m o r a t e ljubiti j e d n i druge, a da se
ne obazirete na svoje n e d o s t a t k e , zaodijevajući jedni d r u g e
o n o m ljepotom koju v a m ja dajem, da bih k o n a č n o kod v a s
našao poslušnost.«
575. »Tako je, stvoreni ste za Boga. Ne zadovoljava v a s
ono što v a m stvorenja pružaju. Ljudsko i n a r a v n o u v a m a
najčešće v a s u z n e m i r u j e i smeta.
S obzirom na bližnjega iskazujete najveću ljubav t i m e što
živite u šutnji s a m o s t a n a i zatajivanja svoje n a r a v i p u š t a ­
jući me da r a d i m p r e k o vas. T a d ste sjedinjeni s m o j i m dje­
lom. Ja i vi činimo s a m o jedno, i ja ne r a n j a v a m duše k a d
si ih približavam.
S h v a ć a š li, kćeri moja?«
576. »Znaš li zašto m o r a t e postati k a o m a l a djeca?
Djeca ne p r o r a č u n a v a j u niti i m a j u k a k v i h primisli, vje­
r u j u što im k a ž u roditelji.
P o s t a n i moje posve m a l o dijete!«
577. »U svom srcu valja v a m zlo n a d v l a d a t i dobrim.
To je p r v o djelo što ga t r a ž i m od vas. Teško i veliko, ali
me t i m e častite i slavite Oca. 'Bog je D u h , u d u h u mu se
t r e b a klanjati'.
D r u g o što od v a s t r a ž i m jest da u t o m u n u t r a š n j e m r a d u
p o m a ž e t e bližnjemu.«
— Kako mu pomoći, moj Gospodine Isuse?
»Šutnja, zatajivanje n a r a v i , primjer, p r e n a š a n j e radosti.
D o b r i D u h , D u h Sveti j e s t k a o dašak radosti koji z a h v a ć a
sve na svom prolazu. P r e l a z a n je. S a m od sebe ulijeva svoju
r a d o s t k a o što r u ž a daje svoj miris. D a j t e mu m j e s t a !
Domišljat je. N a d a h n j u j e v a m uvijek n o v e i p l o d n e ideje
da predobijete n e o d l u č n e d u š e i da ih p r i v u č e t e . Slušajte g a !
Moćan je. J a č a one što potiče. T a k o oni j a k i m o r a j u p o ­
d r ž a v a t i i kao u n a r u č j u nositi slabije duše.«
207
 578. »Među d u š a m a d o b r e volje postoje mnogi n e s p o r a ­
z u m i i nerazumijevanja, j e r si s t v a r a t e vrlo ograničen, v r l o
s k u č e n p o j a m o Bogu. Božja se savršenstva m e đ u s o b n o ne
isključuju.
Z a š t o hoćete u t a m n i č i t i Boga i ono što od vas traži, u svoj
vlastiti uzorni lik koji se mijenja p r e m a mjestu i v r e m e n u ?
Što C r k v a kaže o Bogu d o s t a t n o je da r a s p r š i vaše zablude.
Zašto se ne zadovoljite o n i m što C r k v a veli?: 'Tko nije p r o ­
tiv nas, za n a s j e . ' m
Bog je život. I p o s v u d a gdje život teče, očituje n e š t o od
svoje svemoći, d o b r o t e i veličanstva.
'U kući Oca mojega i m a m n o g o s t a n o v a ' « . 1 2 0
579. »Kad ste složni u blagostanju i m i r u , da li je vaše
jedinstvo čvrsto?
K a d ste složni u b o r b a m a , tvrdoći teških značajeva, u s ­
p r k o s a n t i p a t i j a m a i trpljenjima, vaše je jedinstvo p o p u t
m o ć n a stabla koje daje Bogu slavu. Njegovo korijenje d u ­
b o k o p r o d i r e u t a m n u zemlju, kroz k a m e n i t o tlo koje mu
priječi rast. Oprijet će se svim b u r a m a .
Tako m o r a t e jačati jedni d r u g e i gledati u nebo.«
580. » K r h k a je l j u d s k a ljubav. Zahtijeva m n o g o pošto­
vanja. T r e b a je primiti i p o k o r a v a t i se njezinim n a d a h n u ­
ćima. Ako hoćete n j o m e gospodariti, iskoristiti njezine blago­
dati, raspolagati njome po svojoj volji, ona će n e s t a t i . J e r
je m n o g o veća od vas.
Božanska ljubav je m n o g o k r h k i j a i još m n o g o veća. Za­
htijeva veliko poštovanje. T r e b a je primiti i p o k o r a v a t i se
njezinim n a d a h n u ć i m a .
Ako k a k a v oblak p r o đ e i z m e đ u v a s i vaše braće, t a j oblak
baca sjenu na B o ž a n s k u ljubav.
Ako se laž u v u č e u v a š u dušu, Božanska ljubav nestaje.
Ali uz p o m o ć s a k r a m e n a t a možete je sačuvati od s v a k e
nesreće i povećati je u sebi, j e r Božanska ljubav jest život,
ne zaostaje u zastoju.
Da m o g n e t e u p o z n a t i b o ž a n s k u ljubav, odrecite se svega
što imate.«
128
Mk 9, 40; Mt 12, 30.
129
Iv 14, 2.
208
582. »Kad se b o ž a n s k a ljubav osjetljivo očituje u n e k o j
duši, p o t r e b n a je najveća b u d n o s t do n a j m a n j i h sitnica da
bi se očitovanje nastavilo. ,
S a m o u čistu srcu b o ž a n s k a ljubav živi i izražava se. K ć e r i
moja, v a m a je lako i m a t i čisto s r c e : a k o ste počinili k a k a v
grijeh ili imali zlu n a k a n u , d o s t a je da p r i z n a t e
O t k u p i o sam v a s od svih grijeha. c
Vašoj čistoći ne škode grijesi nego vaša oholost, koja. t a k o
često neće da ih prizna.
Cim d u š a p r i z n a da je sagriješila, o d m a h postaje sposobna
za veliku čistoću.
Najveća z a p r e k a i z m e đ u m e n e i m n o g i h d u š a d o b r e volje
jest što orie ne vide da me često vrijeđaju i v a r a j u , slijepe šu
i ne t r a ž e svjetla. T a d a m o j a milost može s a m o slabo djelo­
vati, j e r o n e n e m a r e z a m e n e . Gini i m s e d a s a m v e o m a da­
leko od njih. T r a ž e me daleko, a ja s a m k r a j vas.
N e m o g u ć e v a m je u p o z n a t i vrijednost i k r e p o s t drugih,
ali nećete n i k a d a previše p o š t i v a t i duše, j e r s a m ih sve o t k u ­
pio cijenom svoje krvi.«
583. »Što v a m m a n j k a ? I m a t e sve što v a m t r e b a da b u ­
dete s r e t n e . Bez p r e s t a n k a biste m o r a l e pjevati u n u t r a š n j u
pjesmu koja slavi Boga i p r i d r u ž u j e se hvali svih stvorova.
Ne boj se m e n i pjevati p j e s m e ! J e d i n i ja ih slušam i sa­
kupljam. Pa iako su djetinjaste, volim ih.«
584. »Kćeri moja, tvoja misao je kormilo tvoje lađice. Ja
u p r a v l j a m tvojom lađicom, k r e t a n j e m vjetrova i valova, ali
i ti njome u p r a v l j a š a k o tvoje k o r m i l o slijedi moje poticaje.
N e k a tvoja misao b u d e u s r e d o t o č e n a u m e n i ! U s a m o s t a ­
nu t r a ž i t i oslon i u t j e h u stvorova znači izložiti se opasnosti
d a s e z a l u t a n a p u t u . J e r i m a t e oslon i n a r a v n u u t j e h u , t a d a
n e m a t e m o j i h u t j e h a i vaše zvanje ide s t r a n p u t i c o m , ono
zvanje po kojem ste o d r e đ e n e za v r h u n a r a v n e spoznaje.«
585. »Da, ja ti govorim.
Za d o k a z d a t ću ti snage da strpljivo i s ljubavlju p o d n e -
seš trpljenje koje će te stići.«
586. »Moje su riječi rijetke i k r a t k e k a d m o r a j u u jed­
noj duši proizvesti p r o m j e n u ili odrediti izbor ili stvoriti
odluku. Zaručnici k a d izmjenjuju svoja obećanja, g o v o r e m a l o
riječi. Kasnije k a d r a d e zajedno na istom djelu svoga doma,
n a s t u p a vrijeme povjerljivosti.« •«••••.
209
 587. »Ako noćas na J u t a r n j o j zamijeniš one koje su n a ­ Istina vrijedi više od vašega vlastitog života. Dostojna je
h l a đ e n e , s a č u v a t ću te od nahlade.« . da joj žrtvujete i sam v a š život.«
588. »Najveći dokaz ljubavi što mi ga dajete, jest đa vje­ 599. »Da, i m a n e k i h m o l i t a v a koje t r e b a potpisati svojom
rujete u m e n e . k r v l j u ; k a k o d a i h t a d a n e uslišam.« 1 3 0
Najveći dokaz ljubavi p r e m a v a š e m bližnjemu jest da i n u
d a d n e t e 'primjer' dobra, pa kolikogod v a s to stajalo. To je 600. »Kad ti je d u š a u m i r u , misliš da s a m t o b o m zado­
n a č i n 'dati svoj život za svoje prijatelje.'« voljan. K a d t i j e u z n e m i r e n a j a k i m olujama, n e misli d a ni­
s a m t o b o m zadovoljan. To ne osjećaš, ali b a š u t i m časovima
589. (23. svibnja): »Ako izvršiš što ti kažem, sve što ti k a ­
dolazim ti u p o m o ć i p r i v l a č i m te bliže k sebi.«
žem, izvršit ću i ja što s a m r e k a o . Ako nisi vjerna, k a k o bi
mogla očekivati n a g r a d u ? « 601. »Da se u C r k v u p r i v e d u heretici, neće molitva sve uči­
591. (Duhovi): »Tu s a m i ne g o v o r i m ništa, Ali b u d u ć i da niti. Bit će bezvrijedna, ako v a m s v a k o m e ne p o m o g n e ispra­
sara to ja, sve se duše o k r e ć u p r e m a m e n i ; d o s t a t n o je po­ viti u sebi ono što s p r a v o m m o g u heretici prigovoriti m o ­
stojanu ' '.-',-.1 "
joj Crkvi.«
K ć e r i moja, bolje s h v a t i ! — Moj Gospodine Isuse, što mogu s pravom prigovoriti?
D o s t a t n o je biti v j e r a n P r a v i l u , i život će bolje teći u kući. »Istina, cijela objavljena istina jest u Crkvi. U v a š i m dje­
D o s t a je da b u d e š v j e m a o n o m što ti kažem. Ostalo ću ja l i m a i riječima da li je v a š život uvijek u s k l a d u s istinom?
učiniti.« A h ! n e izdaju m e tuđinci, izdaju m e članovi moje vlastite
593. »Kćeri moja, ne p r o p u s t i n i j e d n u p r i g o d u da se r a ­ obitelji.
duješ i da mi zahvaljuješ u n a k n a d u za tolike z a n e m a r e n e ili K a d svi članovi C r k v e b u d u proživljavali ono što ispovije­
p r e z r e n e prigode koje žaloste D u h a Svetoga. daju, raskolnici, oni d u š e d o b r e volje r a z u m j e t će i doći će
Ne p r o p u s t i n i j e d n u p r i g o d u a da ne razveseliš svoje su- k nama.«
sestre i da ih ne obrađuješ, ali bez p o v r e d e svetoga Pravla,
pa će m o j a r a d o s t ostati u tebi.«
130
595. »Želim da se kod tvoje s m r t i može reći 'Bijaše sve­ Sestra Marija od Trojstva ostavila je dva listića napisana i
potpisana svojom krvlju. Jedan ima nadnevak 28. listopada 1939.
tica. Sve što j e r a d i l a v e o m a j e d o b r o radila'. T a savršenost Isuse!
u zajedničkom životu jest svetost koju od t e b e t r a ž i m . Ništa Ja, sestra Marija od Trojstva, prikazujem svome Spasitelju
drugo. I u t o m r a d u i m a t ćeš više n e g o m o j u p o m o ć : ja ću Isusu obećanje slijepo se pokoriti u svemu što će se od mene po
sam u tebi raditi. To želim od t e b e i od svake tvoje susestre.« poslušnosti zatražiti i molim njegovu pomoć.
Jeruzalem Sveta Klara
597. »Kćeri moja, r e d o v n i c e koje ne m o g u podnositi n e ­ Drugi listić nema datuma:
u g o d n o s t v r u ć i n e d a dulje o s t a n u kod m e n e , n e m a j u m n o g o Isuse!
lj ubavi. Ja se Tebi predajem u zdravlju, u bolesti, u životu, u smrti,
U p o d n o š e n j u vaših ljudskih nesavršenosti jest k u š n j a u u svim svojim željama, u svem svom vladanju, da od sada ne ra­
dim nego samo na slavu Tvoju, na spas duša, za povratak protes­
kojoj se očituju moji sveci. P r e p o z n a j e m ih ne u velikim tanata u Crkvu. Od sada nema ništa što ne bih htjela Tebi za lju­
s t v a r i m a nego u s t a n o v i t i m pojedinostima, koje o t k r i v a j u bav prihvatiti.
m n o g o ljubavi.« Sveta Koleto, naša majko, pomozi mi!
Naša majko, sveta Klaro! Naša majko, sveta Koleto, molite za
598. »O svijet se otimlju dvije sile: istina i laž. mene! Amen!
Uvijek istina slavi pobjedu, i to za vječnost. Ako zabilježena riječ potvrđuje što je gore rečeno, to je stoga
Laž često p r i v i d n o pobjeđuje, j e r joj p o p u š t a t e ; ali to je jer su molitve najprije potvrđene vjernošću u dužnosti. U savr­
šenoj poslušnosti redovnička duša prolijeva svakoga dana svoju
s a m o za n e k o v r i j e m e i vrlo k r a t k o vrijeme. krv za Gospođina.

210 211
 602. »Kad svladaš, velikodušno sitne tegobe, što ih m e đ u
v a m a širi zao d u h , shvaćaš li da si t a d a r a d i l a za cijeli svijet,
omogućila si da slavim p o b j e d u n a d m o j i m neprijateljima,
moje kraljevstvo silazi m e đ u vas.«
604. (Duhovski ponedjeljak, Zahvala): »Ostanite u mojoj
ljubavi, čuvaj te moj D u h !
Moj D u h jest vaša snaga, vaša radost, vaše svjetlo. On je
vaš život.
Nije ga t e š k o s a č u v a t i : b u d i t e vjerni svojoj dužnosti, u
svemu! A k o ste zlo učinili, a k o ste imali n e k u n a k a n u ili m i ­
sao u k o r a vrijednu, d o s t a je da to p r i z n a t e i da me m o l i t e
za oproštenje koje n a k n a đ u j e . T a d a z a d r ž a v a t e m o j D u h i
živim u vama.«
. 605. »Mnogo m o ž e t e učiniti jedni za d r u g e ; možete u t j e ­
cati svojim p r i m j e r o m , m o ž e t e navesti svoga b r a t a n a n a č i n
k a k o će se služiti svojom slobodom.
Ali ja ne utječem na vas. K a d me p u s t i t e da r a d i m u
vama, p r e o b l i k u j e m vas.«
606. »Siđite u d u b i n u , u n a j d u b l j u d u b i n u v a s samih, tu
ćete m e naći.
Uspostavite š u t n j u u sebi pa ćete čuti moj glas.
Slušajte m e ! U č i n i t e što v a m k a ž e m : p r e o b l i k o v a t ću vas.«
607. »Tvoja je d u š a u t a m n i č e n a u t v o m e tijelu, ali živi iz­
v a n g r a n i c a tvoga tijela.
Tvoje je tijelo u t a m n i č e n o u s a m o s t a n u , ali se njegova
djelatnost m o r a proširiti d a l e k o izvan g r a n i c a s a m o s t a n a , j e r
p r i p a d a š Crkvi kojoj p r i p a d a cijeli svijet, j e r sve su d u š e
s t v o r e n e za C r k v u . D a k l e , cio svijet p r i p a d a tebi, a C r k v a
p r i p a d a Bogu koji je stvorio svijet iz n i š t a i koji može sve
obnoviti.
S h v a ć a š li, ako sva djela p a d n u u moje S r c e da ga raz­
vesele i da se u nj u k o p a j u , m o g u ih koristiti u v r e m e n u i u
prostoru, p r e m a željama svoga Srca.«.
608. »Sve bi duše mogle brzo postići p u n i n u svoje svetosti,
k a d bi me bez o p i r a n j a p u s t i l e da r a d i m .
O h ! n e p r i z n a t e p r i č u v e sebičnosti u v a m a koče svemo-
gućnost D u h a Svetoga.«
609. »Ponizuje te da svoje bilješke i p r i k a z d a d e š s v o m e
d u h o v n o m ocu. On će vidjeti t v o j u u o b r a ž e n o s t i tvoje p o ­
greške. Učini to zbog m e n e , j e r od t e b e tražim.«
212
610. »Moćno zapovijedam p r i r o d n i m silama. U n j i m a od­
j e k u j e moj glas, u n j i m a se očituje m o j a volja.
D u š a m a n e zapovijedam, m o l i m i h . . . j e r s a m i h stvorio
slobodnima.
G o v o r i m o n i m d u š a m a koje hoće d a m e slušaju. Moj j e
glas d u b o k o u njima, ne s t v a r a n i k a k v u b u k u . Vjeran je i
u p o r a n . K a ž e m duši što joj valja r a d i t i pa da b u d e s r e t n a .
K a ž e m joj što i m a m za n j u i što očekujem od nje. Ne govo­
r i m joj o svetosti Božjoj, nego o Božjem m i l o s r đ u i veliko­
dušnosti. Učim je da p r i m i D u h a Svetoga, j e r će je On oči­
stiti i objaviti n e š t o o svetosti Božjoj.«
611. — Moj Gospodine Isuse, ,reci svome bijednom stvoru
nešto o Presvetom Trojstvu!
»Kćeri moja, p r i p a d a š P r e s v e t o m Trojstvu.
O t a c t e j e stvorio d a t e d a r u j e S i n u . Sin t e j e otkupio
da te d a r u j e Ocu i D u h u S v e t o m u koji preoblikuje t v o j u
dušu.
K ć e r i moja, u d i o n i š t v u j e š u životu Presvetog Trojstva po
milosti koja djeluje u tebi, po s a k r a m e n t i m a , i po svom sta­
nju poslušnosti koji ovisi o Bogu. P r e s v e t o Trojstvo se daje
svojim stvorovima, udostojalo se d a t i t e b i . . . ali ja sam koji
ti govorim.«
612. »Kćeri moja, P r e s v e t o Trojstvo v a m o t k r i v a jedinstvo,
m o ć jedinstva, uvjete jedinstva.
Od v a s t r a ž i da ljubite j e d n i d r u g e i da b u d e t e jedno, ne
u osjećaju nego u zbilji. To je sve što m o ž e t e učiniti. T a k o
m o ž e t e pomoći j e d n i d r u g i m a d a p r i m i t e moga D u h a .
A m o j D u h , D u h Sveti, čini sve ostalo. On o t v a r a r a z u m
B o ž a n s k o m svjetlu, On v a m n a d a h n j u j e m o j e osjećaje, m o j e
želje, On preoblikuje v a š u slabost u j a k o s t i obraća n a j t v r đ a
srca.
Od v a s t r a ž i m da b u d e t e m e đ u s o b n o sjedinjeni, da biste
s e m e đ u s o b n o pomogli d a p r i m i t e D u h a Svetoga.«
613. »Postoji izvanjsko jedinstvo. R a d o g l e d a m k a k o ga
opslužujete u svojim o b r e d i m a kao i u činima koje vršite
u zajednici. O d r a z je u n u t r a š n j e g jedinstva.
U n u t r a š n j e j e d i n s t v o s r d a c a koja se ljube i volje koja želi
d o b r o d r u g o m e , jest vaša snaga, nepobjediva snaga t a k o đ e r
i p r e m a S r c u Božjem. Uvjet je n a p r e t k a svakog s a m o s t a n a .
213
 Utoliko ga i m a t e ukoliko i m a t e d u h a samoodricanja i d u h a
siromaštva.«
614. »Treba i m a t i sućuti s d u š a m a koje se približuju vječ­
nosti. T r e b a im pomoći da b u d u bez i k a k v a osjećaja gorčine,
bez i k a k v e mržnje, da bi ljubav stvorova, ljudska ljubav
otvorila njihovo srce božanskoj ljubavi i njezinim zahtjevima
istinitosti.«
615. (Prije Mise): »Da, pogledaj o l t a r ! O n a m o ću saći za
nekoliko časaka, na glas svećenikov. O l t a r je čist, stolnjak
bijel. I p a k k a k a v stan, i k a k o sam tu z a n e m a r e n !
U m n o g i m s i r o m a š n i m c r k v a m a o k r u ž e n sam s a m o n e ­
čistoćom i ružnoćom, g r u b i m osobama, koje misle da me časte
izvikujući nesložne molitve, b u č n o ih izgovarajući, — a ja
t r a ž i m š u t n j u — to su m o l i t v e njihovih u s t a koje niječu nji­
hovi osjećaji i djela.
I p a k p r e b i v a m t a m o . Ljubim te duše koje sam otkupio.
Čekam ih.
S h v a ć a š li što to z n a č i : svima postati sve?«
616. »Mnogo je osnivatelja bilo istjerano p r e d v r a t a nji­
hove kuće, iz kuće što su je osnovali, iz obitelji što su je
osnovali. Bili su otac ili majka, osnivatelji, ali n i s u bili vla­
snici.
A nisam li ja vlasnik kuća s a g r a đ e n i h za m e n e ? Oh, kćeri
moja, koliko li sam p u t a ja, njihov vlasnik, istjeran p r e d
vrata!«
617. »Lako je živjeti u mojoj prisutnosti, u razgovoru sa
m n o m . To želim od s v a k e duše.
Svoja djela, pa i najobičnija, ne činite za sebe, ne činite
ih da ih ljudi vide, činite ih s a m o za m e n e . T a k o ćete isplesti
vezu i z m e đ u sebe i m e n e , vezu čvrstih niti, t a k o m n o g o ­
b r o j n i h da će vas privezati uz m e n e .
Uvijek o d g o v a r a m o n i m a koji mi govore, osobito k a d mi
djelima govore. O d g o v a r a m djelima. Moji su blagoslovi či­
njenice koje ulaze u v a š život, zaštita koju ćete kasnije r a ­
zumjeti, poticaji d a n i v a š e m životu.
O n i m a koji šute i slušaju, govorim riječima.«
619. »Postepeno bi se m o r a l i p r i v i k a v a t i na m r t v e n j e .
O d v r a t n o v a m je dok ga niste iskusili. Ali k a d u p o z n a t e nje-
214
govu vrijednost i n a g r a d u koju za nj dajem vašoj duši, t r a ­
žite ga i n a p r e d u j e t e u snazi i savršenosti toliko koliko ga
vršite.«
620. »Budi pažljiva! Ne p r o p u s t i ni j e d n u p r i g o d u a da
se ne poniziš u očima drugih, da pustiš n e k a te z a b o r a v e ;
ni j e d n u p r i g o d u da m r t v i š svoju nestrpljivost, svoju r a d o ­
znalost i n a r a v n o zadovoljstvo, čega sam ja bio lišen za svega
svoga siromašnog i n a p o r n o g života.«
621. (Sveta Pričest): »Mrtvenje će ti reći da li me ljubiš;
po n j e m u će porasti ljubav koju želiš«
622. » P u t što vodi m o m e S r c u j e d n i nazivlju 'ljubav',
d r u g i 'trpljenje'.
Ljubav bez trpljenja ne dovodi do mog Srca.
Ljubav i trpljenje su nedjeljivi; nedjeljivi u svom r a s t u ,
nedjeljivi u svojim zahtjevima, nedjeljivo ujedinjeni, ali n u ­
žno donose plod koji ljudi često zaborave s p o m e n u t i k a d go­
v o r e o p u t u što vodi do m e n e . Reći ću ti ga, kćeri moja, to
je radost. Čuvaj u svom srcu to t r o s t r u k o i m e p u t a koji vodi
do m o g S r c a :
Ljubav, trpljenje, r a d o s t ! «
623. »Vidiš da ti ništa ne koristi što s a m a bdiješ n a d so­
bom.
Idi n a p r i j e d snagom što ti je dajem, i ne brini se za ono
što imaš.«
624. »Ako zastajkujete pabirčeći tu i t a m o n a r a v n e radosti,
ne osjećate više p o t r e b e za n a d n a r a v n i m r a d o s t i m a . S a m i ste
krivi da su rijetke.
T r e b a izabrati.«
625. »Kćeri moja, d o b r i strijelci da bi pogodili nišan, ci­
ljaju na više, t a d a ga pogode. S h v a ć a š li?
U v r š e n j u j e d n e k r e p o s t i ne boj se da ćeš p r e t j e r a t i . Da
postigneš ljubav p r e m a križu, t r e b a u p o z n a t i ludost križa«.
626. »Sto b u d e š popustljivija p r e m a svojim susestrama,
da p o d u p r e š slogu, bolje ćeš čuti moj glas.«
627. »Kćeri moja, biti d o b a r s onima koji su s v a m a dobri,
jest m a l e n k o s t ; ali biti dobar, v e o m a dobar, iz ljubavi p r e m a
m e n i , s o n i m a koji v a m n a n o s e p a t n j u , znači u i s t i n u p r i p a ­
d a t i mojoj obitelji.«
215

628. »Svakog d a n a vidiš k a k o svjetlo mijenja boju i vraća
se noć. To biva stalno, n e p r i m j e t n o .
T a k o v a s n e p r i m j e t n o preoblikujem p o s t e p e n o u vašoj
duši, a da ne m o ž e t e u s t a n o v i t i čas p r o m j e n e .
T a k o u v a š e m životu p r e i n a č u j e m okolnosti da bi p r i p o ­
mogle najvećem d o b r u vaše duše. To je za b o ž a n s k u svemoć
samo igra.
Ali ista ta svemoć ne može ništa u vašoj duši bez vašeg
pristanka.«
629. — Bože moj! Oh! hvala Sto si mi dao sestre i pogla­
varice da istrgnu moju dušu iz lijenosti, iz sebičnosti, iz oho­
losti! Daj mi da odgovorim njihovu nastojanju!
630. »Poteškoće što i s k r s n u m e đ u vama, sumnje, nespo­
r a z u m i , zavist ili d r u g o jesu komadići d r v a koji m o r a j u p o ­
d r ž a v a t i v a t r u sestrinske ljubavi. Ne osjećate li da je poslije
svakog p o m i r e n j a vaša ljubav porasla, da je jača negoli prije?
S v a k i p u t k a d i s k r s n e j e d n a t a k v a poteškoća, kćeri moja,
misli na njezin cilj: p o m i r e n j e ; n e k a ti se srce ispuni nadom.«
631. (Blagdan Presvetog Trojstva): »Kad je n e k i nespo­
r a z u m i s k r s n u o m e đ u v a m a , t r e b a p o k u š a t i i n e m o g u ć e da
ljubav pobijedi, da biste se ljubile još više nego prije. Inače
je to u z m a k i dokle ćete stići? Kćeri moja, t r e b a pokušati
nemoguće...«
632. »Kćeri moja, čuješ li što ti k a ž e P r e s v e t o Trojstvo?
Bog j e : DAR, — DAR, — DAR. Bog je J E D I N S T V O . . . «
633. D u š a koja je najviše t r p j e l a ne časti me više nego
d u š a koja je najbolje svoja trpljenja p r e t v o r i l a u ljubav i ra­
dost; da, sva svoja trpljenja pa i n a j m a n j e protivnosti i m a l a
razočaranja. Već me njezina ljubav slavi na zemlji.«
634* »Da, ti si m o j a ž r t v a paljenica, to je m o j e djelo, to
s a m želio. Nećeš i m a t i n i k a k v i h vidljivih, i z v a n r e d n i h trplje­
nja, to od t e b e ne t r a ž i m . Želim da te tvoj zavjet ž r t v e očisti
u duši. Želim da se tvoja d u š a žrtvuje p o p u t m o g a e u h a r i -
stijskog života, u šutnji, u zaboravu, u d a r i v a n j u sebe meni,
zalažući se bez p r e s t a n k a , prihvaćajući r a d o s n o s v a k u p r i ­
godu za naknadu.
Radost nije n a p i s a n a na svetoj E u h a r i s t i j i : ona nosi sliku
raspela. Ali k a d m e p r i m a t e , z a r n e osjećate m o j u r a d o s t ?
Ulijevam v a m je, dajem v a m je. P r a v a s a m žrtva paljenica.
Slijedite me na K a l v a r i j u i sve do Euharistije.«
216
835. »Ne daje zadovoljštinu ni n a k n a d u količina trpljenja
nego k a k v o ć a vaše n a k n a d e ; to je o n d a k a d svoj život sjedi­
njujete s mojim i k a d t r p i m i n a k n a đ u j e m s vama.«
636. »Kćeri moja, n i k a d a s a m a ne p r i s t u p a š p r e d Boga.
U tvojoj duši nalazi se P r e s v e t o Trojstvo, tu je t a k o đ e r i če­
stica cijele Crkve.
K a r i k a si tog neizmjernog lanca, j e r si p r i m i l a milosti što
su ih stekli oni p r e d t o b o m ; i velik broj d r u g i h k a r i k a p r i d r u ­
žit će se t o m u nizu. P o v e z a n i ste j e d n i s d r u g i m a i to za vječ­
nost.«
637. (1. lipnja): »Imaj pouzdanja, k a n o n s k i pohod donijet
će milosti svima i svakoj napose. U svojoj s a m Muci t r p i o
i za t o . . . « m
638. (Pohod): »Priznaj, velika je povlastica moći živjeti r e ­
dovničkim životom. Da ga se sačuva, z a t v a r a j u se oči p r e d
svime.«
641. (3. lipnja): »Istina je u Crkvi. Pogriješiti p r o t i v istine
znači pogriješiti p r o t i v C r k v e . C r k v a s a m ja.
K a d se v l a d a t e po t o m e što kaže Crkva, živite m o j i m ži­
votom, b r a n i t e moju stvar.
Ako se ne v l a d a t e po t o m e što k a ž e Crkva, živite svojim
životom, za svoju korist.
T k o će se zauzeti za m o j u stvar?«
642. (Blagdan Tijelova): »Vaše trpljenje vas, z a t v o r e n i h
sestara, jest u t o m e što m o r a t e svoj m e đ u s o b n i život u r e d i t i
o g r a n i č e n i m ljudskim s r e d s t v i m a i uvijek istima.
Ali t a k o je bolje. Toliko v a m je više m o j a pomoć osigu­
r a n a , koliko za nju molite.
181
S v a k e tri godine prema Konstitucijama Reda obavlja se ka­
nonski pohod (Vizi taci ja). Mjesni biskup ili njegov zamjenik prima
s v a k u sestru napose: propituje kako se opslužuje Pravilo i kako
se provodi zajednički život. Saslušava pritužbe ili primjedbe svake
pojedine. Kad završi pohod, iznosi opažanja zajednici i predsjeda
Kapitalu za kojeg se službe n a n o v o biraju.
P o h o d je uvijek iskušenje i milost: oprečnost u mišljenju, sup­
rotnost značajeva uzrokuju opasnost da izazovu stanovitu nape­
tost jer se svaka nada nekoj obnovi odlukama k a k o to ona gleda.
Zapisane riječi sestre Marije od Trojstva, tokom tih dana, poziv
su na unutrašnju .smirenost, na predanje u ruke Božje, u iskrenost
odgovora. Praragraf 638. novodi je na m i s a o što je ona mora iznijeti
pohoditelju (vizitatoru) kao svoje svjedočanstvo.
217
 Gledajte s k a k v i m sam ljudskim e l e m e n t i m a započeo svoju
svoju C r k v u !
Kćeri moja, živite po vjeri, i n i k a d a v a m ništa neće uz-
manjkati.«
643. »Vaš je život v e o m a velik. Kćeri moja, n a j m a n j i čin
poslušnosti, j e r je učinjen u j e d i n s t v u sa m n o m , n a j m a n j a
vjernost v a š e m svetom P r a v i l u i m a odjeka u svoj Crkvi.
Vjeruješ li?
Isto je t a k o s vašim n e d o s t a c i m a . Najmanji vaš k u k a v i č ­
luk i m a odjeka u svem svijetu po svojim posljedicama. Vje­
ruješ li?
Budite b u d n i ! Ja vam darivam Mudrost da razumijete i
dajem v a m s n a g u da i s p u n i t e što očekujem od vas.«
645. »Danas sam izložen vašim pogledima, ali sam svaki
d a n m e đ u v a m a . Zašto se z a n i m a t e za nešto d r u g o osim za
svoju s t v a r n u dužnost i za m e n e ? T a d a bi vladao red u sa­
m o s t a n u i vidjeli biste m o j e djelovanje.«
646. »Majka obitelji misli na svoga m u ž a i na s k r b oko
svoje djece. S v a k a od v a s može i m a t i m n o g o djece. Bezbrojne
su d u š e u svijetu koje čekaju majčinsku p o m o ć vaših m o ­
litava.
Vaš Z a r u č n i k čeka zadovoljštinu što mu je vaša p o k o r a
t r e b a prinijeti.«
647. »Kćeri moja, k a d t k o nastoji sebi zadržati k a k v u slu­
žbu ili posao, to znači da više voli tu službu ili posao negoli
mene.
D u š a koja me ljubi, vidi da se izražava m o j a volja u
s v e m u što prilike t r a ž e o d n j e ; zna d a n e t r e b a m nikoga.
S a m o svojski nastoji d o k a z a t i mi svoju podložnost i svoju
r a v n o d u š n o s t p r e m a s v e m u s t v o r e n o m u , j e r m i sve povje­
rava.«
648. »Kćeri moja, j e r živite u klauzuri, n e m a t e svjetskih
briga koje bi vas istrgle iz vas s a m i h da biste t a k o zacije­
lile r a n e vašega siromašnog srca. B u d i t e v e o m a b u d n e da
bez p o t r e b e sebi ne p r o u z r o k u j e t e n i k a k v u p a t n j u . Popusti
željama svojih susestara, širi zadovoljstvo! I n a č e možete u
r a n j e n e d u š e posijati s t r a š n u m r ž n j u . Vi to ni ne naslućujete,
ali ja vidim, ja s a m toga žrtva, j e r ta se m r ž n j a p o p u t ka­
kve b a r i k a d e izdiže s u p r o t m o g a djelovanja.
218
Kćeri moja, jednostavnošću i iskrenošću p r e t e c i s u m n j e
koje bi podgrizale sestrinsko povjerenje.
Ako u s a m o s t a n u vaši pogledi nisu u p r t i u m e n e , — oslo­
bođeni stvorova, — promašili ste s v r h u svoga života klarise,
idete u susret n e u s p j e h u i razočaranju u s p r k o s najvećim n a ­
porima. P a m t i to!«
649. »Ima dvije v r s t e j e d i n s t v a : j e d i n s t v o apostola koji se
zanose da prošire m o j u n a u k u , i j e d i n s t v o s u k r i v a c a koji se
zanose da zadovolje svoje hirove. To posljednje jedinstvo t r a ­
je s a m o neko vrijeme, r a z a r a ga s a m a sebičnost koja mu je
uzrokom.
Božja ljubav, uzrok istinskog jedinstva, potiče na sve veću
vjernost svetom P r a v i l u : to je njezin p r v i plod.«
650. I m a više oblika p o n i z n o s t i : ona koja v a m pokazuje
vaše ništavilo, vašu nedostojnost, o n a govori m u d r o i istinito.
Ali je t a k o đ e r j e d a n oblik poniznosti ne g o v o r i t i o sebi, j e r se
o sebi ni ne misli, misli se s a m o na mene.
Volim t a k v u šutnju o sebi.«
651. »Da biste ostvarili jedinstvo sa svojim Z a r u č n i k o m ,
počnite ostvarivati jedinstvo m e đ u sobom, b a r e m željom i
nastojanjem.«
652. »Kćeri moja, vaše vrijeme, vaše sveto Pravilo, vaši
zavjeti, sve to ne p r i p a d a više v a m a . Dao s a m v a m ih, j e r
ste ih htjeli m e n i posvetiti. N e m a t e p r a v a proživljavati ih po
svojim željicama, već ih m o r a t e živjeti p r e m a d u h u Crkve.
C r k v a s a m ja. ' P o h o d ' što ga šalje Crkva, to s a m opet ja.
Biste li me mogle p r e v a r i t i ? Ne možete me p r e v a r i t i , ali m o ­
žete m e n e primiti.«
653. (5. lipnja): » S a m o s t a n ne p r i p a d a v a m a , — p o s u đ e n
vam je.
N e m a t e p r a v a u n j e m živjeti po svom v l a s t i t o m prohtjevu,
m o r a t e živjeti o n a k o k a k o t o C r k v a n a z n a č u j e . J e r C r k v a
sam ja.«
655. (7. lipnja): »Svojim osobnim u z r u j a v a n j e m možete
p r o k o c k a t i milost koje v a m ' P o h o d ' donosi, m o ž e t e učiniti
nedjelotvornim milosti koje sam stekao za v a s u svojoj Muci,
za v a š samostan, za ovaj 'Pohod'«.
To govorim za tebe.«
219
 656. »Ne b r a n i š m o j u stvar, k a d se uzrujavaš. Doprinijet ma koje su se potužile, a to C r k v a brani, k a k o možete htjeti
ćeš da savršeno pobijedi, a k o se ne odijeliš od m o j e blagosti da p o d u p i r e m vaš p o d m l a d a k ? «
i n a d v l a d a š zlo dobrim.« 664. »Da, želim da se optužiš u ispovijedi za sve svoje
657. »Kad duše t r p e , t r e b a ih najviše ljubiti.« m a l e p o g r e š k e koje i z v a n a izgledaju ništa, a koje su i p a k
658. »Gledaj, da li se u z n e m i r a v a m zbog u v r e d a kojima u n u t r a š n j i k u k a v i č l u k . D a zadovoljiš, p o t r e b n o t i j e m o j e
me n e p r e s t a n o obasiplju? Ne, d a j e m zadovoljštinu, č e k a m oprošten je, inače ćeš p a d a t i iz jednog k u k a v i č l u k a u drugi.«
duše, č e k a m da me shvate, da se pokaju, da d o đ u k m e n i . 665. (17. lipnja, dan kad je legla u krevet):
J e d n a duša-žrtva m o r a s e upriličiti m o m e e u h a r i s t i j s k o m »Mogu te ozdraviti čim h t j e d n e m , a k o h t j e d n e m , ali p o ­
životu...« zvao s a m te. Hoćeš li?«
659. »To će biti d o s k o r a . « 1 3 2 — Da, moj Gospodine Isuse, da.
660. (10. lipnja): »Ako n i s u v e o m a ljubazni s tobom, očita
je p r i g o d a da se pokažeš d o b r o m , v e o m a d o b r o m . N a d v l a ­
daj zlo d o b r i m !
Učini to za m e n e ! «
661. (Blagdan Srca Isusova): »Što t r a ž i m , što očekujem
od t e b e jest da p o s t u p a š ne t a k o da se u z r u j a v a š ili da go­
voriš, nego nasljedujući m o j euharistijski život.
T a k o vršiš zavjet ž r t v e koji s a m od t e b e tražio.
H r a b r o ! Blagoslovit ć u tvoje n a p o r e t a k o d a ć e m n o g e
duše poslije t e b e požuriti dolazak moga Kraljevstva, u p o t r e ­
bljavajući ista sredstva koja sam ti naznačio.«
662. (14. lipnja): »Mogle biste biti t a k o s r e t n e .
T r e b a s a m o d a s e r a v n a t e p o o n o m e što v a m n a z n a č u j u
vaše Pravilo, koje je sveto, i vaše Konstitucije.
Sve ostalo ja ću učiniti.
Mogu blagosloviti vaše n a p o r e t a k o obilato da v a š s a m o ­
s t a n p o s t a n e središtem u z o r n o g a redovničkog života, odakle
će se ižarivanje osjetiti po s v e m svijetu.
T r e b a započeti vjernošću u m a l i m s t v a r i m a .
Kćeri moja, utješi me t i m e što si vjerna!«
663. »Ako se prije n e g o što započne 'Pohod', m e đ u s o b n o
dogovorite da nećete pohoditelju o t k r i t i taj i t a j p r o p u s t s
obzirom na Pravila, t a j i t a j n e d o s t a t a k redovničkoga d u h a ,
k a k o m o ž e t e htjeti d a v a m r a d pohoditeljev p o s t a n e blago­
slov? M e n i ne m o ž e t e ništa sakriti.
Ako se poslije P o h o d a p r e p u s t i t e pa z a n e m a r i t e ljubav
p r e m a bližnjemu t a k o d a p o k a ž e t e nezadovoljstvo p r e m a oni-

Najava njezine skore smrti.

220 221
 I DOĐE ČAS DA OSTAVI OVAJ SVIJET
Novi dolazak gripe oko polovice lipnja bacio je zajednicu
u j a d n o z d r a v s t v e n o stanje. Činilo se da je sestra Marija od
Trojstva izbjegla epidemiju, a u i s t i n u je već više d a n a bila
veoma teško bolesna. S n a ž n a joj je odlučnost pomogla sa­
kriti boli, ali zatekoše je k a k o se oslanja o zid idući na svoju
dužnost u blagovaonicu. Cim je čula da n e t k o dolazi, ispravila
se i pokušala nasmiješiti se.
J e d n a sestra 16. lipnja videći je posve i z m o r e n u p o n u d i
se da joj p o m o g n e u poslu. V e o m a joj ljubazno zahvali i r e č e :
»Želim d o k r a j a izvršiti svoju m a l u dužnost.« S u t r a d a n , 17.
lipnja, još je na h a r m o n i j u p r a t i l a pjevanje kod blagoslova s
Presvetim Otajstvom n a k o n svete Mise. Tokom p r i j e p o d n e v a
časna ju je m a j k a odvela u bolesničku sobu, i m a l a je p r e k o
40° groznice. Bolničarka i više s e s t a r a o d m a h shvatiše da je
izgubljena s v a k a n a d a da će je sačuvati. Uvijek h r a b r a i
p o d u z e t n a bolesnica odgovori jednoj susestri, koja ju je sa-
žaljevala: »Ali, n e m a t e h r a b r o s t i ! «
Liječnika su o d m a h pozvali, pa ustanovi tifus. Da li se
to naglo p r o b u d i l a bolest koja joj je t a k o često prijetila?
Činilo se da je najprije zahvatila pluća. Govorila je da joj
prsa gore. Ali sve do k r a j a života n i k a k v a se žalba nije čula
s njezinih usnica.
Ispovjednik zajednice, otac Silverije, posjetio ju je više
puta. Osjećala se 20. lipnja t a k o slabom da je pomislila k a k o
je došao čas odlaska. T a d a mu p r e d a d e opis svoga zvanja i
listić na k o m e je ispripovjedila viđenje od 13. veljače 1926.
godine, ne d o m e t n u v š i ni riječi t u m a č e n j a .
To posljednje pročišćenje bolešću i trpljenjem imalo je još
trajati p e t d a n a .
Nije mogla u z i m a t i n i k a k v e h r a n e , i u s p r k o s visokoj v r u ­
ćici j e d v a m a l o tekućine. T a k o je oslabila da više nije bila
u stanju držati čašu u ruci da ugasi žeđ. Uz to i v r u ć i n a t i h
222
d a n a u J e r u z a l e m u bijaše v e o m a nesnosna, što je inače ri­
jetkost.
Sirota bolesnica govorila je o »svježem z r a k u u švicarskim
b r d i m a « . D v a d a n a prije smrti, 23. lipnja, još je olovkom
načrčkala:
Kako je Bog dobar, dobar, dobar! Plakala bih kad na to
mislim. Pušta me da vjerujem kako sam na praznicima u
Švicarskoj, u kraju svježeg planinskog zraka, kao što smo
se mogli dva puta sastati sa sestrom iz Amerike. Jutros po­
slije svete Pričesti poveo me u svaki pojedini kraj kojim smo
bili prošli, i pokazao mi mnogo duša, mnogo duša koje zove
i čeka. Pokazao mi ih je mnogo i po drugim najrazličitijim
krajevima:
»Vidiš, kćeri moja, htjele bi se meni dati, ali ne mogu
ući u redovničku zajednicu, pa što onda da čine?
Želim da duše saznaju da zavjetom žrtve ulaze u život
jedinstva sa mnom.
Treba da znaju da žarko želim taj zavjet žrtve.
Tako će se Društvo obnoviti.
Treba da znaju da zavjet žrtve znači: nasljedovati moj
euharistijski život.
Želim da ih bude posvuda, u svim okolnostima.
Mnogo ćeš mi ih prikazati zbog svog zavjeta žrtve, i po
tom zavjetu žrtve, da bi duše shvatile da je to hitno.
Mnogo želim taj zavjet žrtve, posvuda gdje ima veliko­
dušnih duša.
Mnogo ćeš trpjeti, ali bit ću s tobom i iznenada ću doći
po tebe.«
Osjećajući da joj se s m r t bliži, nije z a n e m a r i l a nijednu
obzirnost. Zamoli časnu m a j k u da joj n a p i š e pisma svima
najbližim rođacima, pa joj ih izdiktira. P i t a l a je ne bi li
mise, za n j u n a m i j e n j e n e poslije njezine smrti, mogle biti od-
služene za p o v r a t a k p r o t e s t a n a t a u J e d i n s t v o . Toj je molbi
udovoljeno, ali je časna m a j k a opatica dala uz to slaviti mise
i za p o k o j n u sestru.
P o k a z a l a je veliku z a h v a l n o s t b o l n i č a r k a m a i nastojala je
nasmiješiti se s u s e s t r a m a što su je dolazile posjetiti. J e d n o j
drugoj bolesnici, koja je ležala u susjednoj sobi, slala je
svake večeri po sestri bolničarki d u h o v n u kiticu, koju bi p r e -
nositeljica p u t e m zaboravila, pa bi s a m o r e k l a : »To su za
223
 vas riječi, posve n e b e s k e i d u h o v n e . Ništa o zdravlju, ništa
stva bijaše v e o m a blaga, v e o m a s a b r a n a duša. Ne bih se ču­
0 zemlji, ali p r e d u g o je i prelijepo, a da bih zapamtila.«
dila da je kadgod čula u n u t r a š n j i glas.«
K a k o je noć v e o m a loše provela, 25. lipnja u j u t r o , h i t n o
Z n a č a j k a je s a m o s t a n s k o g života s k r i v e n život, nepoznat,
su k u m i r u ć o j pozvali ispovjednika. Zamolila je da se ispo­
pa po t o m e p r i v i d n o n e k o r i s t a n . Život sestre Marije od T r o j ­
vjedi, zatim u 10 i pol sati, u nazočnosti cijele zajednice p r i ­
stva nije bio s k r i v e n s a m o svijetu, bio je s k r i v e n i njezinim
mi s a k r a m e n a t bolesničkog p o m a z a n j a . Nekoliko je s e s t a r a
vlastitim s u s e s t r a m a . Ne, njezin izvanjski život, taj nije iz­
ostalo uz nju. J e d n a ju je u p i t a l a : »Sjedinjujete li svoje p a t ­
bjegao p r o m a t r a n j u d r u g i h , nego n i t k o nije n a s l u t i o njezin
nje s p a t n j a m a Našega Gospodina na križu?« O d g o v o r i : »Oh,
u n u t r a š n j i život.
da, od svega s r c a ! S r e t n a s a m što t r p i m , ne bih htjela m a n j e
J e d n a njezina n e k a d a š n j a poglavarica m o g l a j e n a p i s a t i d a
trpjeti.« Z a t i m je š a p u t a l a zaziv: »Sveta Terezijo od D j e t e t a
je M a r i j a od Trojstva ostajala n e s h v a ć e n a . Radije bismo r e ­
Isusa, moli za n a s ! « 1 ' *
kli da je bila nezapažena, n e u g l e d n a u očima d r u g i h , vjerna
Poslije r u č k a došle su »koralne« sestre otpjevati joj n e ­
k u ć n i m p r o p i s i m a i savjesna u r a d u koji joj je bio određen.
koliko t a k t o v a p j e s m e : »Nebo u duši«, što ju je spjevala se­
Ništa se posebno nije zapažalo.
stra Elizabeta od Trojstva ( k a r m e l i ć a n k a u Dijonu). Zahvali
K a d je t a j n a njezine u n u t r a š n j e prisnosti s Gospodinom
se d o d a v š i : »Trebat će da još otpjevate u koru.«
bila otkrivena, proširi se s a m o s t a n o m r a d o s n o čuđenje, toli­
Oko 14 i 30 nazočne su sestre recitirale m o l i t v e za u m i ­
ko radosnije što si je gotovo s v a k a sestra mogla r e ć i : »Do­
ruće. O n a ih je, sva oblivena znojem, gledala j e d n u po j e d n u .
bro se poigrala sa m n o m sestra Marija od Trojstva. Ništa se
Z a m o l i : »Htjela bih piti.« Z a t i m m a l o poslije: »Htjela bih
nije isticala, ni zapažali je n i s m o . . . , a o n a bijaše o d a b r a n a
sjesti, podići se.« Dvije ju sestre oprezno pomogoše. Pogled
duša.«
joj se z a u s t a v i na slici Srca Isusova, koja je visjela n a s u p r o t
K a o d a j e zajednicom p o p u h n u o proljetni povjetarac. Ob­
k r e v e t u . . . N i t k o nije ništa primijetio, a d u š a joj je već bila
novljena revnost, s r d a č n o s t i poniznost u susestrinskom za­
odletjela. B o l n i č a r k a joj p r e d usta stavi m a l o zrcalo, bijaše
jedništvu, ižarivala je na licima m i r i radost, ali ponajprije
svršeno, n i k a k a v g a d a h n e zamagli.
u d u b i n i srdaca.
»Doći ću po t e b e i z n e n a d a ! « S e s t r a Marija od Trojstva D a h o m D u h a p o r u k a sestre Marije od Trojstva počela je
bijaše kod svoga Gospodina, kod Isusa koga je t a k o h r a b r o donositi plodove u t o m s a m o s t a n u , a z a t i m u svim d u š a m a
tražila i ž a r k o ljubila. koje su se osjetile t a k n u t e njezinim zapisima i koje je nje­
M r t v o su tijelo izložili u koru, izgledala je d i v n o : oči su zina molitva povjerila G o s p o d i n u Isusu.
ostale širom o t v o r e n e pa se činila kao da je živa. Bili su za­
divljeni svi koji su je gledali kroz rešetku.
P r i j e negoli će bilo što od »Zapisaka« otkriti, ispovjednik
je zamolio časnu m a j k u da zatraži od sestara n e k a bi iznijele
1 n a p i s m e n o što su na sestri Mariji od Trojstva mogle opa­
ziti što bi zasluživalo u k o r . Poglavarica se ispričavala da to
ne može učiniti j e r se boji da bi sablaznila n e k e redovnice
i izazvala š t e t n e r a s p r a v e u zajednici. I p a k joj ta ispovjedni­
kova m o l b a nije dala m i r a p a s e n a k o n nekoliko d a n a u s u d i
upitati j e d n u s t a r u sestru, v e o m a d u b o k o g molitvenog života.
Ta sestra o d g o v o r i : »Po m o m mišljenju sestra M a r i j a od T r o j -

Vidi br. 554. Veoma ju je potresao opis smrti sv. Terezije.

224
225
 P R I B L I Ž A N IZGOVOR STRANIH IMENA
JUTARNJE PRIKAZANJE
Agliardi — Aljardi Giorgio — Bordo
Alain-Marie Duboin — Alî'- Henrioud — Ariu
-Mari DiiboT Jacques. Louisa — Zak_ Lujza
Annecy — Anesi Jogny — Zônji
La Chaux-de-Fonds — La So
Auberson — Oberso
d Fo
Auw, von — Ov, fon
— Moj Gospodine Isuse, evo moga jezika da ga čuvaš, da La Fayette — La Fajil
Besançon — Bezâsô*
izrekne samo ono što je Tebi milo i što Ti moja šutnja govori. La Fontaine — La F o t m
Bluette de Blaireville — Blüet
Evo mojih ušiju da slušaju samo glas dužnosti, i tvoj glas, La Plaine — La Plan
d Blervil
o Isuse! Lausanne — Lozar
Bornand — Borna
Evo mojih očiju da bez prestanka Tebe promatraju u Lekeux — Lkô
Brigue — Brig
svim licima i u svim poslovima. Broeck, Silvére van der —
Leysin — LejzÊ"
Evo mojih ruku i mojih nogu da ih učiniš okretnima i Brök, Silvrr van der Lisieux — Lizjô
spremnima jedino na Tvoju službu i izvršenje Tvojih želja. Cécile Châtelain — Sesil Satls Louisa Jaques — Lujza Zak
Evo moje misli da je prožme Tvoje svjetlo. Charle de Foucauld — Sar! d Lourdes — Lurd
Evo moga srca da u njem zavlada Tvoja ljubav i otpo- Fuko Malines — Malin
Cicé, Marie-Adeiaïde de —
čine, o Isuse. Marie-Adelaïde de Cicé —
Sise. Mari Adla.id de Mari Adlajd d Sise
Clorivière, Pierre de la — K l o - Melvilie — Melvil
»Svakog jutra ponovi ovo prikazanje, kod svake svete riviïr Pijer d la
Pričesti! Mesocco — Mezoko
Cortina d'Ampezzo — Kortina Morges — Morz
A ja ti dajem, kćeri moja, ja ti dajem DANAS.« d Ampeco
Neuchâtel — Nôsatel
Cortot — Korto Olivier — Olivje
Dents du Midi — Dâ dû Midi Orbe — Orb
De Vaud — D Vo
Pierre de la Clorivière — Pjer
Diablerets — Diablre d la Klorivier
Duboin, Alain-Marie-Dùbo?'. Pique-niques — Pik-nik
AI~-Mari Reggio — Redo
Dijon — Dizo Reims — Ris
Speyr, von — Spajer. von
Evian — Evijà
Thibaud — Tibo
Feydey — Feidei Thon — To
Fénelon — Fenlo Thonon — Tono
Foucauld, Charles de — Fuko, Valais — Val
Sar] d Vallonbreuse — V a l o b r œ
Fribpurg — Fribur Vaud, de — Vo, d
Gallerati-Scoti — Galerati- Versailles — VErsaj
-Skoti Vevey — Vevej

226 227
 SADRŽAJ

N a p o m e n a pisca 5

Predgovor 7

Prvi dio: ŽIVOTOPIS . . . . 11

D J E T I N J S T V O I MLADOST (1901.—1926.) . . . 13
Misionareva k ć e r k a 13
Na hladnoći Ženevskog jezera 15
K a o k r h k i pupoljak 17
Ako v i n o g r a d nije o b r e z a n 20
K a k o kasni d a n ! 24
»Iz d u b i n e v a p i j e m k T e b i . . . « 29
O B R A Ć E N J E (1926.—1938.) . 3 5
On pruži s n e b a r u k u i m e n e p r i h v a t i 35
Zaokret puta 39
Dijete C r k v e 43
Poziv 46
Gdje je Tvoja volja? 49
Kod Š k o l s k i h sestara 58
Nova e t a p a : Klarise 67
P o n o v n o u svijetu 72
U LUCI (1938.—1940.)

Drugi dio: PORUKA . 87

Uvod 89
OSOBNI ZAPISCI 95
I D O Đ E Č A S DA OSTAVI OVAJ S V I J E T . . .222
JUTARNJE PRIKAZANJE 226

P r i b l i ž a n izgovor s t r a n i h i m e n a 227
Sadržaj 228

228