KATEDRA ZA SOCIJALNU MEDICINU SA ORGANIZACIJOM I EKONOMIKOM

ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

UVOD U MEDICINU I POVIJEST (HISTORIJA) MEDICINE

3. VJEŽBA: Najznačajniji ljekari po etapa,a razvoja medicine: Hieronymus Fabricius

STUDENT: Hana Hodžić

GRUPA: IV DATUM: 17.10.2022.

UVOD

Otac embriologije, Hieronymus Fabricius ili Girolamo

Fabrizio, ili čak po njegovom latinskom imenu Fabricus ab
Aquapendente (Girolamo Fabrizi d’Acquapendente) rođen je
20. maja 1533. (1537.) godine. Italijanski hirurg, izvanredni
renesansni anatom koji je pomogao u osnivanju moderne
embriologije, doprinosu moderne anatomije realnim
ilustracijama bez artističkih motiva. Iza sebe je ostavio mnoga
djela, kako o ljudskom tijelu tako i o životinjskom.

ŠKOLOVANJE FABRICIUSA, ANATOMSKI AMFITEATAR

Fabricius je najprije studirao grčki, latinski

jezik i filozofiju na Univerzitetu u Padovi, a
zatim i medicinu, pod vodstvom Fallopia. Godine
1594. Fabricius je izgradio prvi stalni amfiteatar,
ikada dizajniran za javne anatomske disekcije, što
je predstavljalo revoluciju za učenje anatomije.
Amfiteatar se nalazi u Bo’ Palati Univerziteta
Padove kao najstariji stalni anatomski amfiteatar
na svijetu, pružajući prostor za čak 300 učenika. Sa
profesionalne tačke gledišta, Fabricius je bio ljekar
koji je najviše liječio važne ličnosti, kao što su Galileo Galilei, kralj Poljske i vojvoda od
Urbina. Godine 1607. imenovan je za viteza Svetog Marka. S obzirom na prethodne
anatome, Fabricius je pokušao da odgovori na funkcionalne implikacije različitih
anatomskih struktura. Većina naslova njegovih radova fokusirana na funkcije više nego
na strukture.
DJELA FABRICIUSA

Fabricius je istraživao formiranje fetusa na

životinjama. Njegovo najvažnije djelo na ovu
temu naslovljeno je „De formatu foetu“ i u njemu
je Fabricius uporedio fetus različitih vrsta
životinja. Vjeruje se da su njegove studije o
pilećim embrionima najdetaljnije. Još jedno
Fabriciusovo djelo nosilo je naslov “De
formatione ovi et pulli” (O formiranju jajeta i
pilića) i objavljeno 1621 (nakon njegove smrti).
Oba djela sadržavala su impresivne ilustracije
koje prikazuju matericu i komparativne studije
fetusa kod psa, mačke, miša, zeca, koze, ovce,
krave, svinje, ptice, ajkule i ljudi. Iako su njegovi
radovi iz anatomije sadražavali neke pogrešne pretpostavke tog vremena, Fabricius se
smatra prvim koji je proučavao i ilustrovao deciduu ljudske materice. Fabricius je također
držao predavanja i izvodio mnoge anatomske demonstracije, secirajući matericu i
posteljicu trudnice 1586. godine. Počeo je sa predavanjima o formiranju fetusa 1589.
godine i davao privatne časove na temu embriologije 1592. godine.

Fabricius je isto tako istraživao građu jednjaka, želuca i crijeva, te dijelove oka, uha i
larinksa. On je vjerovatno bio prvi koji je opisao membranske nabore koje je nazvao
"zalisci" u unutrašnjosti vena. Međutim, tada Fabricius nije znao da se sada
podrazumijeva da upravo zalisci sprječavaju retrogradni protok krvi unutar vena, čime se
olakšava antegradni tok krvi prema srcu.

„Tabulae Pictae“
prvi put je
objavljena 1600.
godine. U njoj je
opisao cerebralnu
pukotinu koja
odvaja temporalni
režanj od frontalnog
režnja. Nažalost,
njegovo otkriće nije
bilo priznato do
nedavno. Danski
anatom Caspar
Bartholin pripisuje otkriće Franciscusu Sylviusu, a
Bartholinov sin Tomas ju je nazvao Silvijeva fisura u
izdanju udžbenika Institutiones anatomicae iz 1641.
godine. Također, smatra se da je Fabricius značajno
doprinio polju hirurgije.

Godine 1600. objavio je i “De Visione, Voce, Auditu”

i “De Formato Foetu”, 1601. objavio je “De
Locutione et Eius Instrumentis” i 1603. “De
Brutorum Loquela”. U “De Venarum Ostiolis”
(1603.) ovdje je detaljno opisao i ilustrirao venske
zaliske, te se njima koristio da pokaže cirkulaciju
krvi.
Fabricius je bio taj koji je izvršio prelazak iz ilustracija sa bujnom pozadinom i
umjetničkim izrazima u tehničke ilustracije koje su danas temelj modernih anatomskih
ilustracija.

HIRURGIJA

Iako nikada nije izveo traheotomiju, njegova djela uključuju opise hirurške
tehnike. On je preferirao korištenje vertikalnog reza i bio je prvi koji je uveo ideju
traheostomske cijevi. Ovo je bila ravna, kratka kanila sa krilima kako bi se spriječilo da
cijev nestane u traheji. Preporučio je operaciju samo kao krajnju mjeru, u slučaju
opstrukcije disajnih puteva stranim tijelima ili sekretom. Fabriciusov opis postupka
traheotomije sličan je onom koji se danas koristi.

Godine 1619. umro je Hieronymus F. ab Aquapendente, a pokopan je u San

Frančeskovoj crkvi u Padovi.
LITERATURA

1. http://scihi.org/hieronymus-fabricius-embryology/ 16.10.2022. 10:05

2. Gilson, Hilary, "Girolamo Fabrici (1537-1619)". Embryo Project Encyclopedia
(2008-08-26).
3. Adelmann, Howard Bernhardt. The Embryological Treatises of Hieronymus
Fabricius of Aquapendente. New York: Cornell University Press, 1942.
4. Ribatti D, Porzionato A, Emmi A, De Caro R. The bursa of Hieronymus Fabricius
ab Aquapendente: from original iconography to most recent research. Rom J
Morphol Embryol. 2020 Apr-Jun;61(2):583-585. doi: 10.47162/RJME.61.2.31.
PMID: 33544813; PMCID: PMC7864288.
5. Porzionato A, Macchi V, Stecco C, Parenti A, De Caro R. The anatomical school
of Padua. Anat Rec (Hoboken). 2012 Jun;295(6):902-16. doi: 10.1002/ar.22460.
PMID: 22581496.