You are on page 1of 4

Gimnazija Priboj

Fanatizam

Lena Komarica
Maša Vasilić
Novak Gospić
Šta je fanatizam? Verski fanatizam je duhovno slepilo višeg reda, jedna (od mnogih)
vrsta ludila. Fanatizam počinje zaljubljenošću u ideju ili verovanje koje nema racionalnu
osnovu ili naučno, versko ili ideološko opravdanje. Svi fanatici (odlikuju ih samo tema
kojom su „zaokupljeni“) postali su fanatici iz istog razloga: nesposobnosti da se
razgraniči suštinsko od trivijalnog, stvarno od nestvarnog, simboličko i metaforično od
činjeničnog. Religijski fanatizam je neizbežan ishod indoktrinacije i nedovoljnog kritičkog
promišljanja onoga u šta se veruje.

Manifestacije fanatizma mogu se svrstati u dve osnovne grupe:


1) fanatizam kao izraz oštećenog razuma i logike;
2) fanatizam u izmenjenom stanju svesti (opsesija, glasolalija ili govorenje na
nerazumljivim jezicima, nekontrolisani izlivi emocija, histerija...).

Bilo bi veoma teško grupisati fanatizam prema stepenu potencijalne opasnosti po


životnu sredinu, kako zbog različitih i teško predvidljivih lančanih posledica, tako i zbog
različitih efekata na različite profile ljudi. Ono što je sigurno jeste da povećanje broja
fanatika umnožava opasnosti svake vrste. Ako na određenom prostoru postoji dovoljan
broj ili kritična masa ideoloških i/ili verskih fanatika, oni će bez sumnje pokušati da
nametnu svoj koncept drugima silom.

Religiozni fanatik ignoriše zdravu logiku i razum, poznate istine, zakone i činjenice, a
svoje stavove gradi na nerazumnim i neodrživim tvrdnjama. Fanatik proglašava
doslovno ono što je simbolično ili metaforično u Bibliji i izvrće tekstove koji predstavljaju
činjenice. Kada prirodni uvid postane narušen, on vremenom postaje sve beskorisniji,
tako da se u slučajevima religioznog fanatizma i ekstremizma poništava razlika između
duha istine i ispravnosti i duha zablude i fanatizma. To je bolest duhovnih sposobnosti
kada ljudi zamišljaju da vide stvari ili imaju znanje koje nisu stvarne ili koje ne postoje.
Oni su zatrovani duhovnom i mentalnom iluzijom, kao što se čovek truje na fizičkom
planu opojnim pićem ili nezdravom hranom. Fanatik ima inspiraciju, ali ne od Boga, i
stoga je spreman da brani svoje iluzije po svaku cenu.

Fanatik takođe ima stalnu tendenciju da prikaže Bibliju kao zbirku fanatičnih ideja.
Sektašu i fanatiku ne može pomoći da ga razuvere razumni stavovi i činjenice, jer je
razum već žrtvovan na oltaru fanatizma. Ljudi često pribegavaju toleranciji u različitim
verovanjima ili nivoima razumevanja vere i to je tačno. Svaka normalna osoba koja ima
pogrešno uverenje jer je indoktrinirana ili dezinformisana lako će se ispraviti kada sazna
istinu. Međutim, to nije slučaj sa fanaticima.

Za fanatike je karakteristično neuravnoteženo stanje duha. Sklonost ka fanatizmu


ogleda se u težnji da se hoda „po ivici“, na granici između stvarnosti i mašte, u želji da
se uhvati nešto čudesno i novo. Fanatik zanemaruje i prezire mudro i razborito kretanje i
izbegavanje izazivanja emocionalnih i ekstremnih pogleda, kao što Božja Reč savetuje i
upućuje.

Da bi prikrili svoje pravo stanje i prikrili najapsurdnije zablude, fanatici se pozivaju na


doslovno tumačenje i razumevanje Biblije. Ovo je praćeno neverovatnom upornošću u
pokušaju da se dokaže nešto što je očigledno lažno. Fanatik brzo poriče Božije
nadahnuće i vođstvo, ili ga u najmanju ruku proglasi nepouzdanim tamo gde mu
predstavljene stvari ne odgovaraju. Fanatik se hvata za neke sitne detalje koje koristi
kao „dokaze“, a pri tom potpuno zanemaruje jasno izrečene činjenice. Tako, na primer,
postoji sekta koja se zalaže za tzv lunarna subota navodno izračunata prema lunarnom
kalendaru umesto jednostavnog nedeljnog ciklusa kako je dato pri Stvaranju i potvrđeno
u Dekalogu. Još jedan negativan primer su fanatici ravne Zemlje. Obično su to ljudi koji
nemaju ni elementarna opšta i naučna znanja iz geografije i astronomije, ali će braniti sa
neverovatnim žarom gledišta koja su, najblaže rečeno, na nivou idiotizma. Svoj „dokaz”
će začiniti i tezom o opštoj zaveri i zabludi o stvarnom obliku Zemlje i ustrojstvu
univerzuma.

Fanatizam ne dolazi slučajno i usko je povezan sa ličnim zanemarivanjem kultivacije tela


i uma, kao i sa nepobedivim sklonostima ka nemoralu i izopačenosti. Fanatični ispadi su
zapravo „izduvni ventil“ za fanatike. Na društvenom planu, u okviru određene
paradigme, verske ili ideološke grupe, glavni uzrok fanatizma je stalno sistematsko
pranje mozga. Nerazumni i fanatični stavovi sekularnih i verskih vođa kroz istoriju
izazvali su nebrojene žrtve, nepotrebnu mržnju i razdor. Na zemlji se vodi rat zbog
odanosti ljudskih umova.

U ljudskoj prirodi postoji tendencija da se ide iz jedne krajnosti u suprotnu. Mnogi se


ponašaju fanatično. Neki ljudi gore od revnosti koju pogrešno smatraju verom, ali sam
karakter je pravi dokaz da je neko zaista na Božjoj strani. Iskustvo je pokazalo da satana
pokušava da one duše koje ne može hladnom ravnodušnošću okovati u neki oblik
fanatizma.
Zašto je fanatizam opasan i zašto mu nije mesto u Božijem delu? Sektaši i fanatici su
sramota za normalno misleće ljude jer ih mogu trajno odbiti od svakog kontakta sa
religijom. Fanatik sramoti Božije delo i ismejava ga na način da sve religiozne ljude
izlaže preziru. Dovoljan je samo jedan fanatični ispad da baci senku sumnje na nosioce
Božijeg dela i posumnja u ispravnost biblijske religije. Fanatizam postepeno potkopava i
iskrivljuje biblijsku nauku, pridaje biblijskim tekstovima značenje koje nema nikakvo
značenje ili je izopačeno. Ne možemo verovati osobama koje se tvrdoglavo drže svog
fanatizma, uprkos tako jasnim dokazima da je to delo sila tame ili da je u potpunoj
suprotnosti sa zdravim razumom i logikom. Njihovom sudu ne treba pridavati nikakav
značaj.

Po pravilu, duh fanatizma je veoma uporan i tvrdoglav. U većini slučajeva, nikakvi dokazi
ne mogu uveriti fanatika da je u zabludi. Stoga su susreti i kontakti sa fanaticima veoma
neprijatni, kako za one u Božijem delu, tako i za prosečnog čoveka koji ne mora da bude
religiozan. Ova nelagodnost se stvara pokušajem da se napadne zdrav razum, dok se, s
druge strane, pametan i pošten čovek stidi sebe umesto fanatika ili uopšte nerazumnog
čoveka. Kako se kaže, „čega se mudar stidi, budala se ponosi.“ Fanatizam spušta
ogromnu kapiju odbojnosti prema konceptu iza kojeg tobože stoji.

You might also like