ISDN uređaji

1.ISDN tehnologija

U ovome poglavlju detaljno su opisani postupci instalacije i konfiguracije ISDN

(Integrated Services Digital Network) mrežne opreme pod Linux operacijskim
sustavima. Opisani su tipični problemi uočeni tijekom instalacije i konfiguracije
testirane ISDN opreme, zatim potrebni programski alati, te sve ostale mjere
koje su neophodne za uspješno funkcioniranje ISDN opreme pod Linux OS-om.
Iznesene su osnovne napomene vezane za ISDN standard, kako bi se na taj
način korisnike upoznalo sa osnovnim značajkama istog, odnosno razlike u
odnosu na klasične modemske uređaje.
ISDN (Integrated Services Digital Network) standard definiran je davne 1984
godine, tada zamišljen kao napredni sustav digitalne telefonije koji bi ujedinio
prijenos glasa i podataka u jednom komunikacijskom kanalu.
Sustav je za razliku od klasične telefonije potpuno digitalan, u kojem se za
prijenos glasa i podataka koriste takozvani B kanali, od kojih svaki nudi do
64kbs. Osim B kanala postoji i dodatni D kanal koji omogućuje signalizaciju, a
propusnost mu je ili 16 ili 64kbs ovisno o tipu usluge (više riječi u nastavku
poglavlja). Kanali su međusobno potpuno neovisni, a mogu se međusobno
kombinirati u jedan komunikacijski kanal kako bi se postigla veća propusnost.
ISDN standard nudi dva osnovna tipa usluga: BRI (Basic Rate Interface) i PRI
(Primary Rate Interface) servise. Basic Rate Interface (BRI) je standardna
usluga koja se koristi u sklopu kućanstva i manjih ureda te će stoga nastavak
dokumenta biti vezan upravo za BRI uslugu.
BRI servis sastoji se od dva B kanala (2x64=128kbs) za prijenos glasa i
podataka te od jednog D kanala za sinkronizaciju i signalizaciju, propusnosti
16kbs. Za razliku od BRI servisa, PRI servis nudi 30 B (30x64kbs=1920 kbs)
kanala za prijenos glasa i podataka te jedan D kanal od 64kbs za sinkronizaciju
i signalizaciju te se preporučuje samo korisnicima koji imaju posebne zahtjeve
na propusnost računalne mreže.
Osnovne prednosti ISDN tehnologije:

z uspostavljanje veze traje prilično kratko (svega sekundu do dvije),

z potpuno digitalni sustav (svaki kanal garantira propusnost 64kbs),
z moguć prijenos fax-a, mail-a, glasa i videa,
z moguće potpuno odvajanje kanala (istovremeno, potpuno neovisno
korištenje telefonske linije i veze na Internet).

Osim upravo navedenih prednosti ISDN tehnologije, također treba spomenuti i

nedostatke iste.
Spomenuta propusnost od 128kbps, koju je moguće ostvariti kombiniranjem
oba B kanala, početkom devedesetih godina bila je veliki napredak u odnosnu
na tadašnje brzine pristupa Internetu koje su se postizale klasičnim
modemskim uređajima (do 14400bps).
U proteklih deset godina stvari su se bitno promijenile. Popularnost Weba i
Interneta uopće, raste, a sadržaji koji se tamo nalaze sve su zahtjevniji na
propusnost Internet veze.
Potreba za raznim multimedijalnim, edukativnim, komercijalnim i drugim
sličnim Internet sadržajima te njihovo dobavljanje modemskom vezom sve
češća je praksa i 'manjih' korisnika, što svakodnevno povećava zahtjeve za
brzinom veze prema Internetu. Upravo ta činjenica danas predstavlja glavni
nedostatak ISDN tehnologije, budući da 128kbs više i nije toliko puno.
U tom smislu treba svakako spomenuti nove tehnologije, poput xDSL-a koje u
velikoj mjeri rješavaju upravo spomenute probleme i koje će kao takve u
skorije vrijeme potpuno zamijeniti ISDN.
U većini zemalja diljem svijeta ISDN tehnologija već je prilično zastarjela s
obzirom na njena ograničenja i nove tehnologije koje se uvode i koje u velikoj
mjeri uklanjaju nedostatke ISDN servisa (npr. ADSL). U Hrvatskoj je
popularnost ISDN servisa prilično visoka i zastupljenost ovih uređaja nikako nije
zanemariva te su stoga ovim testom ravnopravno pokriveni i ISDN uređaji.
Obuhvaćena je slijedeća ISDN mrežna oprema pod Linux Debian i Linux
Mandrake operativnim sustavima:

z ISDN terminal adapter (TA)

ISDN terminal adapter uređaji još se vrlo često nazivaju eksternim

ISDN modemima. Uređaj osim što omogućuje uspostavu ISDN
Internet veze, također omogućuje i priključivanje ostalih tipova ISDN
uređaja (ISDN telefon, ISDN fax, ) te klasičnih telefonskih aparata.
Cijena uređaja je nešto veća (tisuću kuna na više), što ovisi o kvaliteti
i mogućnostima određenog tipa uređaja. Više o postupku instalacije i
načinu korištenju uređaja ovog tipa može se naći u poglavlju 4.2.

z ISDN modem/router

ISDN modem/router predstavlja vrlo praktično rješenje kada se želi

omogućiti istovremeno djeljene jedne Internet veze između više
korisnika. Postupak instalacije i konfiguracije uređaja je vrlo
jednostavan što olakšava upotrebu istoga i manje iskusnim
korisnicima. Postupak administracije bitno olakšava i mali web
poslužitelj ugrađen u sam uređaj, tako da je sva podešavanja moguće
obaviti putem web preglednika s bilo kojeg računala unutar lokalne
računalne mreže. Cijena uređaja je oko 2000 kn na više, ovisno o
kvaliteti i mogućnostima istoga.

z ISDN interni modem

Uređaj izgledom vrlo sličan klasičnim internim modemima. Postoje

ISA i PCI izvedbe internih ISDN kartica, iako je u posljednje vrijeme
popularnost ovih potonjih puno veća. Cijena ovakvih uređaja kreće se
oko par stotina kuna (također ovisno o kvaliteti uređaja), što u
svakom slučaju predstavlja najeftinije rješenje ukoliko se na Internet
želi spajati ISDN sustavom. Mana uređaja ovog tipa je nešto
kompleksniji postupak instalacije i podešavanja, što u određenoj mjeri
otežava njihovu primjenu.

2.ISDN terminal adapter uređaji (TA)

2.1 Instalacija i spajanje uređaja

U svrhu provođenja testova vezanih za rad ISDN terminal adapter (TA) uređaje
pod Linux operacijskim sustavima, korišten je uređaj njemačke tvrtke Elcon
Systemtechnic pod oznakom "NT1+2a/b + V.24" (Slika 2.1). Uređaj je
podvrgnut testiranju pod Linux Mandrake 8.1 i Debian 2.2r4 distribucijama.
"NT1+2a/b + V.24" uređaj prikazan na slici (Slika 2.1) predstavlja tipičnog
predstavnika ove skupine ISDN uređaja, te će stoga u ovom poglavlju biti
opisane njegove osnovne karakteristike i način povezivanja s osobnim
računalom korisnika, budući da slične napomene vrijede i za većinu ostalih
uređaja ovog tipa.

Slika 2.1 NT1+2a/b + V.24 ISDN -TA uređaj

Uređaj sadrži dva nezavisna analogna sučelja koja korisniku omogućuju

povezivanje njegovih postojećih analognih uređaja (npr. telefon), na digitalnu
ISDN liniju. Osim spomenutih analognih sučelja uređaj također sadrži i dodatni
priključak koji omogućuje povezivanje ISDN jedinice s osobnim računalom
korisnika preko slobodnog /dev/ttySx serijskog porta (u Linuxu COM portovi
nose oznake /dev/ttySx), čime se ostvaruje komunikacija s računalom.
Također su prisutna i dva sučelja koja omogućuju povezivanje s ISDN
uređajima, ukoliko ima takvih.
Sa gornje strane uređaja može se također primijetiti niz indikacijskih LED dioda,
koje korisniku omogućuju uvid u stanje uređaja.
Za ostvarivanje Internet veze ovim uređajem, potrebno je povezati ISDN TA
uređaj sa osobnim računalom putem serijskog sučelja te priključiti uređaj na
ISDN liniju koju vam je doveo vaš telekom. Nakon toga potrebno je još
priključiti uređaj na napajanje i obaviti potrebnu konfiguraciju računala i
uređaja, postupak koji će biti opisan u narednom poglavlju.
Postupak spajanja vrlo je jednostavan. Serijskim RS-232 kabelom, koji dolazi u
paketu s uređajem, potrebno je povezati osobno računalo korisnika s
instaliranim Linux operacijskim sustavom sa samim ISDN TA uređajem, te
nakon toga RJ-12 konektorom (6 pinski) priključiti uređaj na ISDN liniju. Nakon
toga potrebno je uređaj priključiti na napajanje od 220V, nakon čega će jedna
od LED dioda zasvijetliti, indicirajući da je uređaj spojen na napajanje.
Na jedno od analognih sučelja moguće je spojiti postojeći telefonski aparat,
kako bi se na taj način iskoristila mogućnost oba B kanala za istovremeni
prijenos glasa i podataka. Povezivanje telefonskog aparata i ISDN TA uređaja
provodi se klasičnim 4 pinskim (RJ-11) telefonskim konektorom.
Na taj način korisniku se prema potrebi omogućuje istovremeno komuniciranje
telefonom uz ostvarenu vezu na Internet. U tom slučaju telefonski razgovor
koristi jedan B kanal, dok se prijenos podataka odvija drugim B kanalom, te je
u tom slučaju maksimalna brzina pristupa Internetu ograničena na 64kbs
(jedan B kanal).
Ukoliko se telefonska linija ne koristi, maksimalna brzina pristupa Internetu
ograničena je na 128kbs, budući da su podatkovnoj vezi stavljena na
raspolaganje oba B kanala.
U tom slučaju veza koristi resurse jednog B kanala (64kbs), sve do trenutka
dok količina prometa toliko ne poraste, da se ukaže potreba za korištenjem
drugog kanala.
U tom trenutku automatski se podiže i drugi B kanal, čime se propusnost veze
podiže na ranije spomenutih 128kbs. Aktivnost oba kanala traje sve dok promet
ne padne ispod one granice koja više ne zahtjeva korištenje oba kanala, nakon
čega se automatski gasi drugi B kanal.

2.2 Testiranje i inicijalizacija uređaja

Podešavanje i postupak spajanja na Internet ISDN TA uređajima, u svojoj

osnovi se ne razlikuje mnogo u odnosu na klasične eksterne analogne modeme
(vidi poglavlje 2.3). Identično kao i kod eksternih modemskih uređaja i ovdje se
komunikacija između modema i računala odvija preko serijske veze,
odnosno /dev/ttySx sučelja.
Teoretski to znači da je računalu potrebno samo reći na kojem se serijskom
sučelju modem nalazi te istome preko tog porta proslijediti naredbe koje će
omogućiti povezivanje na Internet. ISDN TA modem je identično kao i ostali
analogni modemi potpuno kompatibilan s poznatim AT setom naredbi, što ga
čini gotovo identičnim i gotovo potpuno ravnopravnim s klasičnim analognim
modemima.
Najprimitivniji oblik komunikacije između osobnog računala korisnika i samog
TA uređaja, može se postići nekim terminal emulator programom, kao što su
Minicom ili Seyon. Naime, to su vrlo jednostavni programi, kojima je potrebno
reći na kojem se sučelju modem nalazi, nakon čega je u interaktivnom modu
moguće vrlo jednostavno komunicirati sa samim modem, naravno ukoliko ste
upoznati sa AT komandama.Postupak je pobliže opisan u poglavlju 2.6, a TA
uređaj podržava sve brzine serijske komunikacije do 230400bps.
Ovo ujedno predstavlja najbolji način da se uvjerite u ispravnost vašeg ISDN TA
uređaja.
U tu svrhu potrebno je pokrenuti Minicom program naredbom:

# minicom -s

nakon čega će isti pokušati identificirati i inicijalizirati modemski uređaj. Nakon

toga otvara se tekstualno korisničko sučelje u kojemu je moguće zadavati
naredbe modemu.
U ovom trenutku preporučuje se zadavanje ATZ naredbe, na što bi modem
ukoliko je aktivan trebao vratiti OK. Moguće je nakon toga pokušati zadati bilo
koju AT naredbu, npr. pokrenuti zvanje broja vašeg ISP davatelja usluga,
zadavanjem komande ATDT <telef_broj>, gdje oznaka telef_broj
predstavlja telefonski broj vašeg ISP davatelja usluga. Ukoliko je primljen
odgovor od strane ispitivanog modema (OK), veza modema i računala je
ispravna i može se nastaviti dalje s konfiguracijom uređaja, budući da je isti
aktivan i spreman za rad.
Ukoliko modem ne reagira na komande koje su mu zadane, potrebno je
provjeriti da li je isti ispravo priključen odnosno da li je spojen na ispravno
serijsko sučelje.
Ono što je specifično za ISDN TA uređaje i ono što ih čini težim za podešavanje
u odnosu na klasične analogne modeme su inicijalizacijski nizovi (engl. init
stringovi) koje treba modemu proslijediti kako bi se isti pravilno podesili za
funkcioniranje. Inicijalizacijski niz za testirani modem glasi AT B3 V1 E0 S0=0
&C1 &D2.
Init stringovi su obične ranije spomenute AT naredbe koje je potrebno modemu
proslijediti prije samog postupka zvanja udaljenog računala vašeg ISP-a, kako
bi se na taj način on ispravno podesio i prilagodio standardima i protokolima
koji se koriste u krajevima gdje se modem koristi.
Upravo je ovaj korak predstavljao najveći problem prilikom testiranja rada
"NT1+2a/b + V.24" uređaja, budući da je bilo vrlo teško 'pogoditi' točan
inicijalizacijski niz s kojim se modem uspješno spaja na Hinet.
U tu svrhu svim korisnicima preporučuje se detaljno proučavanje
dokumentacije samog uređaja, koja zasigurno osim brojnih drugih podataka
sadrži informacije i o inicijalizacijskim AT naredbama. Treba pažljivo promotriti
tamo navedene naredbe i konstruirati valjani inicijalizacijski niz na temelju
njihovog značenja.
Ovdje svakako treba spomenuti jednu vrlo praktičnu mogućnost koja može
poslužiti svima onima koji imaju problema sa pronalaženjem ispravnog
inicijalizacijskog niza za njihov ISDN TA uređaj.
Radi se o mogućnosti gdje je potrebno isti ISDN TA uređaj instalirati i osposobiti
pod nekom od Windows platformi. Ovaj korak ne bi trebao predstavljati
poseban problem, budući da većina proizvođača gotovo uvijek s svojim
uređajem daje i odgovarajući upravljački program za Windows platforme, što
nažalost nije i slučaj za Linux operacijske sustave.
Nakon što je instaliran odgovarajući upravljački program, potrebno je negdje
unutar njegovog instalacijskog direktorija pronaći njegovu .inf datoteku, koja
će poslužiti za kao izvor korisnih informacija o samom uređaju.
Treba napomenuti da su Windows .inf datoteke obične tekstualne datoteke
koje sadrže sve potrebne informacije za rad odgovarajućeg uređaja te kao
takve u ovom primjeru mogu biti vrlo korisne, budući da sadrže inicijalizacijske
nizove koji bi mogli biti od koristi.
Budući da je za uspješno funkcioniranje uređaja potrebno istome proslijediti
odgovarajući inicijalizacijski niz prije samog postupka zvanja, bitno je i sužen
broj aplikacija kojima je moguće ostvariti uspješnu vezu na Internet. U ovom
slučaju moguće je koristiti samo one aplikacije, koje u sebi imaju ugrađenu
mogućnost prosljeđivanja višestrukih znakovnih nizova, što kod velikog broja
aplikacija nije slučaj, budući da su namijenjene prvenstveno klasičnim
analognim modemima, gdje problem s inicijalizacijom modema nije toliko
izražen.
Više riječi o korištenim aplikacijama, biti će u nastavku poglavlja.
Nakon što je pronađen odgovarajući inicijalizacijski niz (u ovom slučaju AT B3
V1 E0 S0=0 &C1 &D2), moguće je nastaviti dalje s podešavanjem Internet
veze.
2.3 Konfiguracija i spajanje na Internet

Prilikom pokušaja spajanja na Internet testirane su identične aplikacije kao i za

klasične analogne modeme. Radi se o slijedećim aplikacijama:

z Wvdial,
z Kppp,
z Gnome-ppp.

U nastavku ovog poglavlja izneseni su rezultati testiranja, opisani su potrebni

postupci konfiguracije te navedene sve prednosti i nedostatci pojedinih paketa.
Prema imenu ovih aplikacija, može se odmah primijetiti kako sve one za
ostvarivanje Internet veze koriste dobro poznati Point-to- Point (PPP) protokol,
odnosno njegovu Linux implementaciju, program pod imenom pppd.
To nije nimalo čudno, budući da je PPP protokol danas osnovni protokol putem
kojeg se ostvaruje Internet dial-up veza, zamjena za stari SLIP protokol.
Ovdje nije detaljno opisivan način rada pppd demon programa i njegova
kompletna uloga, budući da njegovo poznavanje i razumijevanje rada nije
ključno za samog korisnika. Dovoljno je u ovom trenutku napomenuti kako je
pppd vrlo moćan i podesiv programski paket, koji implementira sve detalje
vezane za PPP protokol, od uspostavljanja same veze, dogovaranja o
parametrima veze, pa sve do autentikacije korisnika.
Samim tim može se zaključiti kako sve aplikacije obuhvaćene provedenim
testom predstavljaju samo korisničko sučelje prema pppd programu, koje
korisniku olakšava njegovo korištenje, budući da je direktno podešavanje
programa prilično složen i kompleksan proces te kao takav zahtjeva određeno
znanje i iskustvo korisnika.
Detaljnije informacije o ovom vrlo popularnom, korisnom i često korištenom
programu mogu se pronaći u Prilogu C ovog dokumenta.

2.4 Wvdial

Slijedi opis potrebnih postupaka konfiguracije, koji su neophodni kako bi se

uspješno ostvarila veza na Internet pomoću wvdial programa i testnog ISDN
TA modema. U poglavlju 2.8 nalazi se dataljniji opis instalacije i konfiguracije
wvdial-a.
U tu svrhu na samom početku potrebno je izbrisati sadržaj options
(etc/ppp/options) datoteke pppd programa poslužitelja, budući da ona može
također nepotrebno stvarati probleme korisnicima.
Spomenuta options datoteka služi u svrhu prosljeđivanja argumenata pppd
programu. Kada se isti program pokrene, on osim argumenata koji su mu
preneseni putem naredbenog retka, također uzima u obzir i argumente
navedene u options datoteci te je na temelju tako proslijeđenih argumenata
definirano ponašanje ovog programa.
Budući da wvdial program sam poziva pppd program sa odgovarajućim
argumentima, (koji su dobiveni na temelju podataka koje je korisnik unio
wvdial programu i koji će biti dovoljni za uspješno spajanje), potrebno je
ukloniti sve argumente iz options datoteke.
Nakon toga potrebno je pokrenuti wvdialconf program, koji će pokušati
identificirati i locirati priključeni uređaj te na temelju njega kreirati
konfiguracijsku datoteku, koju će kasnije wvdial koristiti prilikom pokušaja
spajanja na Internet.
Sintaksa je slijedeća:

# wvdialconf ime_datoteke

gdje je ime_datoteke argument koji programu govori u koju datoteku da

pohrani konfiguraciju. Tipično je to /etc/wvdial.conf datoteka. Nakon
pokretanja ovakve naredbe trebali bi dobiti nešto slično ovome:

[root@blah /root]# wvdialconf newconffile

Scanning your serial ports for a modem.

ttyS1<*1>: ATQ0 V1 E1 -- OK
ttyS1<*1>: ATQ0 V1 E1 Z -- OK
ttyS1<*1>: ATQ0 V1 E1 S0=0 -- OK
ttyS1<*1>: ATQ0 V1 E1 S0=0 &C1 -- OK
ttyS1<*1>: ATQ0 V1 E1 S0=0 &C1 &D2 -- OK
ttyS1<*1>: ATQ0 V1 E1 S0=0 &C1 &D2 S11=55 -- OK
ttyS1<*1>: ATQ0 V1 E1 S0=0 &C1 &D2 S11=55 +FCLASS=0 -- OK
ttyS1<*1>: Modem Identifier: ATI -- 28800
ttyS1<*1>: Speed 2400: AT -- OK
ttyS1<*1>: Speed 4800: AT -- OK
ttyS1<*1>: Speed 9600: AT -- OK
ttyS1<*1>: Speed 19200: AT -- OK
ttyS1<*1>: Speed 38400: AT -- OK
ttyS1<*1>: Speed 57600: AT -- OK
ttyS1<*1>: Speed 115200: AT -- OK
ttyS1<*1>: Max speed is 115200; that should be safe.
ttyS1<*1>: ATQ0 V1 E1 S0=0 &C1 &D2 S11=55 +FCLASS=0 -- OK
ttyS0<*1>: ATQ0 V1 E1 -- ATQ0 V1 E1 -- ATQ0 V1 E1 -- nothing.
Port Scan<*1>: S2 S3

Found a modem on /dev/ttyS1.

Ukoliko se izlaz gore navedene naredbe bitno razlikuje od ovoga, provjerite

ponovno da li je modem dobro priključen i na koje serijskom sučelju radi.
Nakon toga na računalu se nalazi kreirana /etc/wvdial.conf datoteka, koja će
sadržavati informacije koje je wvdial pokušao utvrditi za priključeni modemski
uređaj. Ovu datoteku potrebno je dodatno ručno editirati, kako bi se unijeli i
ostali bitni podatci, kao što je korisničko ime te zaporka korisnika, zatim broj
telefona vašeg ISP-a, a u našem slučaju i posebno kreirani inicijalizacijski niz
modema o kojem je bilo ranije riječi.
Treba napomenuti kako wvdialconf program između ostaloga pokušava i sam
predvidjeti i pogoditi inicijalizacijske nizove za priključeni modem, što u nekim
slučajevima može rezultirati ispravnim podatcima te ukloniti potrebu za
samostalnim kreiranjem ovih nizova
To znači da se za prvi pokušaj spajanja (nakon što su uneseni valjani korisnički
podatci), može pokušati spojiti sa onim nizovima koje je predvidio wvdialconf
program. Tek ukoliko to ne uspije preporučuje se samostalno podešavanje tih
nizova.
Nakon toga potrebno je otvoriti upravo stvorenu /etc/wvdial.conf datoteku,
proizvoljno odabranim tekstualnim editorom te u nju unijeti valjane podatke o
vašem korisničkom računu odnosno broj telefona vašeg ISP davatelja usluga.
To bi izgledalo otprilike ovako,

[Hinet]
Modem = /dev/ttyS1
Baud = 115200
Init1 = ATZ
Init2 = ATQ0 V1 E1 S0=0 &C1 &D2 S11=55 +FCLASS=0
Phone = broj_telefona
Username = korisničko_ime
Password = zaporka

gdje je polja broj_telefona, korisničko_ime, i zaporka potrebno zamijeniti

odgovarajućim podatcima.
Inicijalizacijski niz koji je funkcionirao za naš modem bio je sljedeći,

Init2= AT B3 V! E0 S0=0 &C1 &D2

što ne znači da će isti funkcionirati i za neki drugi modem. Kako je već ranije
spomenuto, određivanje ovog niza najkompliciraniji je postupak, te je u svrhu
njegovog određivanja potrebno proučiti dokumentaciju proizvođača ili zaviriti
u .inf Windows datoteku.
Init1 niz u principu nikada se ne mijenja, budući da sadrži ATZ naredbu koja
resetira modem.
Nakon ovako prilagođene datoteke potrebno je pokrenuti wvdial program iz
naredbenog retka, nakon čega će se na ekranu pojaviti poruke vezane za
pokušaj spajanja.
Ukoliko je sve u redu, program će javiti kako je spojen na Internet i kako je
pppd program uspješno pokrenut. U svrhu testiranja veze može se u
neredbenom retku pokrenuti ping naredba sa proizvoljno odabranim imenom
ciljnog računala.

Primjer:

# ping www.google.com

što će ukoliko je ostvarena veza rezultirati povratnom porukom računala

www.google.com.

Veza se prekida terminiranjem wvdial programa, što je najlakše postići

pritiskom Ctrl-C kombinacije tipki na vašoj tipkovnici.
Korisnicima se može dodatno preporučiti pokretanje wvdial programa kao
pozadinskog Linux procesa naredbom,

# wvdial &
budući da na taj način konzola u kojoj je program pokrenut ostaje slobodna za
daljnji rad. U tom slučaju moguće je terminirati rad programa naredbom:

# killall wvdial

Ukoliko se jave bilo kakvi problemi u ovom koraku, potrebno je provjeriti

ispravnost unesenih podataka o korisničkom računu, a ukoliko ni to ne riješi
probleme potrebno je ponovno analizirati inicijalizacijske nizove modema.
U ovom koraku može pomoći praćenje poruka koje wvdial program javlja,
budući da i one mogu prilično pomoći u otklanjanju problema. Ne smije se
zaboraviti niti na popularne log (/var/log) datoteke koje također mogu
sadržavati vrlo korisne informacije o neuspjelim pokušajima spajanja.

2.5 Kppp i Gnome-ppp

Pokušaj uspostavljanja Internet veze Kppp i Gnome-ppp nije rezultirao uspjehom

iz jednog jedinog razloga. Trenutno u ovim aplikacijama ne postoji mogućnost
prosljeđivanja višestrukih inicijalizacijskih nizova, što onemogućuje jednostavno
korištenje i upotrebu ovih programa.
Kompletni rezultati testiranja uređaja mogu se naći u priloženoj dokumentaciji o
testiranju.
3.ISDN modem/router uređaji

3.1 Osnovne karakteristike

U ovom poglavlju opisano je vrlo praktično i jeftino rješenje za manje urede i

kućne korisnike koji žele iskoristiti jednu ISDN vezu za istovremeni pristup
Internetu s više različitih računala.
Radi se o ISDN modem/router uređaju koji je potpuno neovisan o operacijskom
sustavu i koji omogućuje dijeljenje jedne ISDN veze za više računala, što je
vrlo zgodno rješenje za manje lokalne računalne mreže koje žele ostvariti
pristup Internetu putem ISDN-a.
Odmah se nameće pitanje zašto je potrebno kupovati ovakav jedan poseban i
nešto skuplji uređaj, kako bi se omogućilo jednostavno dijeljenje jedne ISDN
Internet veze. Zar to nije moguće postići i pomoću jednog običnog ISDN
modema?
Odgovor na ovo pitanje je prilično jednostavan i logičan. Ukoliko se želi
omogućiti da više računala istovremeno dijele jednu ISDN liniju za pristup
Internetu potrebno je osigurati mehanizam koji će to omogućiti. Potrebno je
implementirati sustav koji će prihvaćati mrežne zahtjeve lokalnih klijent
računala, prilagođavati i pravilno formirati te zahtjeve, te ih prosljeđivati dalje
na Internet.
Dodatno je potrebno zabilježiti koji klijent je poslao koji zahtjev, kako bi se
odgovori pristigli s Interneta mogli vratiti odgovarajućem računalu.
U osnovi postoje dva rješenja ovog problema koja su opisana u nastavku kako
bi se na taj način korisnicima pojasnile njihove mogućnosti te njihove prednosti
i nedostatci. To su:

z ISDN Linux gateway

z ISDN modem/router

3.2 ISDN gateway - Linux OS

Ovo rješenje je nešto skuplje, ali je zato puno kvalitetnije rješenje koristiti
računalo na kojem je već podešena i instalirana podrška za spajanje na
Internet. Na istom računalu je u tom slučaju potrebno dodatno instalirati i
pravilno podesiti odgovarajuće programske pakete koji će omogućiti gore
spomenuto prepisivanje i prilagođavanje paketa, odnosno istovremeni pristup
Internetu za više korisnika.
Kompletni postupak podešavanja ovakvog načina spajanja na Internet opisana
je u poglavlju 6. ovog dokumenta.

3.3 ISDN modem/router

Nešto jeftinije, ali zato manje kvalitetno rješenje je kupnja uređaja koji je
opisan u ovom poglavlju. Radi se o posebnom uređaju, koji je potpuno neovisan
o bilo kakvom operacijskom sustavu i koji predstavlja izlaznu točku računalne
mreže prema Internetu. Uređaj sadrži integriran ISDN sustav, zajedno sa
odgovarajućom podrškom koja će omogućiti željene mogućnosti. Cijena uređaja
ovog tipa kreće se oko 2000 kn.
Prednost ovog pristupa je ta da je nešto jeftinija u odnosu na gore opisano
rješenje, ali prava snaga ovog pristupa leži u činjenici da je ovakav sustav
nevjerojatno jednostavan za podešavanje i održavanje i za manje iskusne
korisnike. Potrebno je samo pažljivo proučiti dokumentaciju proizvođača,
pažljivo se pridržavati pročitanih uputa i ne bi trebalo biti problema.
Nedostatak ovog rješenja su nešto slabije performanse u odnosu na gore
opisano rješenje, ali se s obzirom na jednostavnost svakako preporučuje
manjim mrežnim okolinama i manje iskusnim korisnicima, gdje će ovakav
pristup posve zadovoljiti.

3.4 Spajanje uređaja

U svrhu testiranja odabran je uređaj tvrtke Planet, oznake IRT-101 (Slika 3.1).

Slika 3.1 ISDN modem/router uređaj tvrtke Planet (IRT-101)

Instalacija i podešavanje uređaja vrlo je jednostavan postupak. Kako je već

ranije spomenuto u prethodnom poglavlju, ovakav uređaj omogućiti će
korisnicima unutar jedne manje računalne mreže dijeljenje jedne ISDN linije u
svrhu ostvarivanja pristupa Internet resursima.
Iako prilično malenih dimenzija ovaj uređaj podržava velik broj zanimljivih
mogućnosti kao što su autentifikacija korisnika, automatsko uspostavljanje i
prekidanje veze prema potrebi, mogućnost spajanja izvana, konfiguracija
putem web sučelja, itd. Shema spajanja ovakvog tipa uređaja prikazana je na
slici 3.2.
Kako se može vidjeti na priloženoj slici shema spajanja uređaja je slijedeća.
Potrebno je ISDN modem/router uređaj jednim svojim krajem priključiti na
mrežni koncentrator (hub) na koji su priključena ostala računala unutar lokalne
računalne mreže. Drugim svojim krajem modem je spojen na ISDN liniju koju
je isporučio vaš ISP. Na kraju je potrebno još samo priključiti uređaj na
napajanje od 220V.
 Slika 3.2 Shema spajanja ISDN modem/router uređaja

Ukoliko je sve ispravno priključeno indikacija LED diodama pokazivati će

aktivnost uređaja.
Nakon toga potrebno je podesiti uređaj, odnosno zadati mu potrebne parametre
kao što su korisničko ime, zaporka, telefonski broj ISP davatelja usluga itd.
Ovaj postupak biti će opisan u nastavku ovog poglavlja.

3.5 Konfiguracija i spajanje na Internet

U svrhu ostvarivanje Internet veze potrebno se spojiti putem bilo kojeg web
preglednika (npr. Internet Explorer, Netscape) s bilo kojeg računala unutar
računalne mreže na web poslužitelj ugrađen unutar samog uređaja. IP adresa
uređaja na koju se potrebno spojiti je 192.168.0.1 (za testirani uređaj). IP
adresa može varirati ovisno o modelu i proizvođaču, pa je potrebno proučiti
upute koje dolaze sa samim uređajem.
 Slika 3.3 Konfiguracijsko sučelje za podešavanje Internet veze

To ujedno znači da je unutar web preglednika potrebno upisati

http://192.168.0.1 adresu, nakon čega se otvara korisničko sučelje koje će
korisniku omogućiti podešavanje uređaja (Slika 3.4).U ovom trenutku treba
napomenuti da unutar lokalne računalne mreže ne smije postojati niti jedno
drugo računalo s istom IP adresom, budući da će to prouzročiti međusobni
konflikt između uređaja.
Korisničko sučelje je vrlo jednostavno i intuitivno kao što se može uočiti na
priloženim slikama, što podešavanje uređaja čini vrlo jednostavnim postupkom i
za manje iskusne korisnike.

Slika 3.4 Podešavanje parametara ISDN uređaja

Na gornjoj slici (Slika 3.4) prikazan je prozor pod kojim se podešavaju
parametri ISDN veze. Ovdje je potrebno odabrati regiju u kojoj se modem
koristi (Euro ISDN) kako bi se na taj način odabrao ispravan protokol, a moguće
je i podesiti način korištenja raspoloživih ISDN B kanala.
Nakon toga potrebno je pod karticom LAN onemogućiti korištenje DHCP servisa
budući da se uređaj ne želi koristiti kao DHCP poslužitelj. Korištenje DHCP
protokola omogućuje dinamičko, automatsko pridjeljivanje IP adresa pojedinom
računalima unutar lokalne mreže prilikom njihovog podizanja, što se često
koristi u mrežnim okolinama gdje postoji problem s manjkom raspoloživih IP
adresa. Na taj način računalima je svaki put pridjeljena druga IP adresa, što
može biti neprikladno ukoliko se unutar lokalne mreže želi imati računalo koje
nudi servise kojima se želi pristupati s Interneta (web, ftp, mail ).
Budući da se smatra kako ostala računala unutar računalne mreže koriste
fiksne, slobodne IP adrese (192.168.x.x), korištenje DHCP protokola nije
potrebno. U tu svrhu potrebno je isključiti opciju Enable prikazanu na slici
(Slika 3.5)

Slika 3.5 Onemogućavanje DHCP servisa

Nakon što je sve podešeno potrebno je samo pokrenuti postupak spajanja,

pritiskom na gumb Dial (Slika 3.6). Nakon toga za nekoliko sekundi trebala bi
se pojaviti poruka o uspješnom pokušaju spajanja.
 Slika 3.6 Uspostavljanje veze

Veza se prekida pritiskom na gumb Hang, unutar istog sučelja (gumb Hang biti
će prikazan na mjestu gumba Dial nakon što je veza uspješno uspostavljena).
Nakon toga potrebno je još jedino pravilno podesiti ostala računala unutar
lokalne mreže, kako bi znala koristiti upravo podešenu vezu, što je opisano u
nastavku dokumenta.

3.6 Konfiguracija klijent računala

Kako bi ostala računala mogla dijeliti jednu, na gore opisani način podešenu
ISDN liniju, potrebno je dodatno obaviti slijedeće radnje. Kod Windows
platformi potrebno je unutar My Computer -> Control Panel panela, desnim
klikom miša odabrati Network Properties opciju, što će rezultirati otvaranjem
korisničkog grafičkog sučelja za podešavanje parametara TCP/IP protokola
(Slika 3.7).
Slika 3.7 Podešavanje parametara TCP/IP protokola
 Slika 3.8 Podešavanje IP adrese

Slika 3.9 Podešavanje gateway-a računala

Nakon toga potrebno je odabrati polje kojim se podešavaju parametri TCP/IP

veze te pritisnuti karticu Properties, što će rezultirati otvaranjem prozora za
podešavanje parametara TCP/IP protokola.
Ovdje je potrebno svakom računalu pridijeliti njegovu fiksnu IP adresu (iz
skupine 192.168.x.x slobodnih adresa) te podesiti odgovarajuće gateway
računalo. U ovom primjeru ovdje je potrebno navesti IP adresu ISDN
modem/routera uređaja (192.168.0.1), kao što je prikazano na slici 3.8.
Kod Linux računala podešavanje klijent računala također je vrlo jednostavno.
Potrebno je prilikom podešavanje TCP/IP parametara mrežne kartice definirati
odgovarajuće gateway računalo (u ovom slučaju 192.168.0.1). Način na koji se
to može obaviti opisano je u Prilogu A na kraju ovoga dokumenta.
Treba primijetiti svojstvo ovako podešene veze, a to je ta da će se ISDN
modem/router automatski pokušati spojiti na Internet, čim detektira pokušaj
spajanja bilo kojeg od klijenata unutar računalne mreže.
To je u većini slučaja posve zadovoljavajuće, ali ponekada može predstavljati
nedostatak ukoliko se pojedinim korisnicima želi ograničiti mogućnost pristupa
Internetu.
4.Interni ISDN modemi

4.1 Osnovne karakteristike

Korištenje ISDN kartica (internih modema) danas predstavlja definitivno

najjeftinije rješenje koje korisniku omogućuje povezivanje na Internet putem
ISDN usluge. Slično kao i kod klasičnih modema, i ovdje su interna rješenja
nešto jeftinija u odnosu na dva ranije opisana ISDN uređaja. Naravno, ta su
rješenja i nešto manje kvalitetna, no za kućnu primjenu u većini slučajeva
mogu biti više nego dovoljna.
Što se tiče kompatibilnosti Linux operacijskih sustava i ovakvog tipa ISDN
uređaja, može se reći da je problem prilično dobro riješen, budući da postoje
programski moduli kojima je podržana većina danas popularnih internih ISDN
kartica.
Kao nedostatak potrebno je svakako naglasiti nešto kompliciraniji postupak
instalacije i konfiguracije ovog tipa uređaja, što manje iskusnim korisnicima
može bitno otežati omogućavanje ovih uređaja.
U nastavku poglavlja biti će opisani potrebni postupci kako bi se omogućio
ispravan rad ovih uređaja. U svrhu testiranja odabrana je PCI PnP interna
kartica, također proizvod tvrtke Planet.

4.2 Spajanje uređaja

Sam postupak ugradnje kartica ovakvog tipa vrlo je jednostavan i poznat većini
korisnika koji su se ikada na bilo koji način susretali sa instalacijom novog
hardvera na osobnim računalima.
Potrebno je isključiti osobno računalo sa napajanja, otvoriti kućište, te pronaći
slobodni utor na matičnoj ploči, koji će poslužiti za ugradnju nove kartice.
Ovisno o tipu kartice (ISA ili PCI), potrebno je locirati odgovarajući utor te
pažljivo utaknuti karticu u odabrani utor te je pričvrstiti vijcima.
Nakon toga potrebno je zatvoriti kućište, ponovno priključiti napajanje i
podignuti računalo, kako bi se moglo nastaviti s programskim podešavanjem
ugrađene kartice.

4.3 Konfiguracija i spajanje na Internet

Budući da se kod internih ISDN kartica postupak podešavanja bitno razlikuje

kod Linux Mandrake i Debian distrubicija (za razliku od dva prethodno opisana
ISDN uređaja), ovo će poglavlje biti podijeljeno na dva dijela gdje će ova dva
postupka biti posebno opisana za navedene platforme.
Iako je kompletni postupak u svojoj osnovi identičan, razlika je u tome što je
kod Mandrake distribucije taj postupak potpuno automatiziran i jednostavan,
što manje iskusnim korisnicima u svakom pogledu olakšava podešavanje ovog
tipa uređaja.
Kod Debian distribucije, cijeli postupak potrebno je obaviti potpuno manualno,
korak po korak, što ponekad može biti izvor brojnih problema.

4.4 Linux Mandrake distribucija

Kao što je upravo rečeno kod Linux Mandrake distribucije ovaj je postupak
prilično jednostavan i automatiziran, što je i inače najveća prednost Mandrake
Linuxa u odnosu na Debian platformu, koja je nešto 'sirovija'.
Naime, u svrhu podešavanja interne ISDN kartice potrebno je pokrenuti
Mandrake Control Center->Mreža i Internet-> Veza aplikaciju, koja će
pokrenuti aplikaciju za podešavanje Internet veza.

Slika 4.1 Podešavanje Internet veze pod Linux Mandrake sustavom

Unutar otvorenog prozora prikazanog na slici 4.1 potrebno je pritisnuti karticu

Podesi, što će pokrenuti postupak detekcije uređaja koji omogućuju
povezivanje na Internet.
Ukoliko je kartica ispravno utaknuta na način kako je to opisano u prethodnom
poglavlju, računalo bi trebalo prijaviti kako je pronađena interna ISDN kartica
(Slika 4.1) ugrađenu u vaše računalo, te ponuditi da se odabere tip kartice (ISA
ili PCI).
 Slika 4.2 Odabir ISDN veze

Nakon što je to obavljeno otvara se prozor s listom svih ISDN kartica koje su
podržane od vaše Linux distribucije, gdje je potrebno odabrati odgovarajuću
karticu (Slika 4.3).
 Slika 4.3 Odabir odgovarajuće ISDN interne kartice

Treba napomenuti da je postupak odabira odgovarajuće kartice najvažniji u

cijelom ovom postupku, budući da je odabir valjane kartice presudan za njen
ispravan rad. Tu može pomoći dokumentacija koja je priložena uz sam uređaj
pri njegovoj kupnji, budući da ista vjerojatno sadrži prilično detaljne i bogate
upute o samom uređaju.
Ukoliko to nije slučaj također se može preporučiti pregledavanje web stranica
proizvođača vašeg uređaja, budući da se tamo vrlo često mogu pronaći
detaljnije i novije informacije, koje proizvođač nije priložio u samoj
dokumentaciji.
U slučaju naše kartice, u ovom koraku odabran je tip kartice PCI, a zatim i
sama kartica pod oznakom HFC2BDS0 (PCI), kao što je to prikazano na slici
4.11.
Nakon toga, ukoliko je odabrana ispravna kartica, računalo identificira i podesi
karticu. Nakon toga korisniku se nudi opcija pokušaja spajanja na Internet kako
bi se na taj način testirala upravo podešena veza.
Ukoliko je sve prošlo bez problema, za nekoliko trenutaka, trebala bi biti
uspostavljena veza na Internet.
Ukoliko to nije slučaj potrebno je ponovno provjeriti definirane postavke i
probati ponovno odabrati odgovarajuću karticu.
Time je završen postupak podešavanja uređaja i korisniku je na ovaj način
omogućen pristup na Internet putem odgovarajuće ISDN interne kartice.
4.5 Linux Debian distribucija

Ukoliko se želi ispravno podesiti interna ISDN kartica pod Debian Linux
platformom te realizirati spajanje na Internet pomoću iste, korisnik za razliku
od Mandrake distribucije mora u ovom slučaju biti prilično dobro upoznat sa
mehanizmima i samim načinom funkcioniranja ISDN sustava pod Linux
sustavom.
Iako se potpuno isti mehanizam koristi i kod upravo opisane Mandrake
distribucije, tamo je stvar bitno drugačija, budući da je kompletni postupak
prilično automatiziran.
Da bi se omogućio rad internog ISDN modema pod Linux operacijskim
sustavima potrebno je u jezgru operativnog sustava uključiti odgovarajući
modul koji će to omogućiti.
Radi se o hisax upravljačkom programu koji podržava rad poznatijih ISDN
internih kartica pod Linux sustavima. Program dolazi zajedno s distribucijom te
stoga nije potrebno zasebno dobavljane i instalacija istoga.
Budući da hisax upravljački program ne podržava sve ISDN interne kartice
trenutno dostupne na tržištu, korisnicima se prije početka postupka
podešavanja preporučuje čitanje hisax readme dokumenta
(http://www.linuxpowered.com/html/editorials/isdn/hisaxreadme.html).
Dokument sadrži osnovne napomene vezane za hisax upravljački program a
također je priložena lista svih kartica podržanih od strane ovog modula. Na ovaj
način moguće je na samom početku provjeriti da li je uopće moguće koristiti
odgovarajuću karticu pod Linux OS-om. Ukoliko se na danom popisu nalazi
odgovarajuća kartica moguće je nastaviti dalje s postupkom podešavanje iste.
Spomenuta lista također sadrži brojčane oznake pojedinih kartica, podatak koji
će trebati navesti prilikom instalacija modula (više riječi u nastavku testa).
U tu svrhu potrebno je dodatno u jezgri uključiti podršku za ISDN sustav kako
bi se dodali svi ostali programi potrebni za funkcioniranje ISDN internih
uređaja.
Instalaciju navedenih modula najbolje je obaviti modconf programskim paketom
koji dolazi s Linux Debian distribucijom, a koji omogućuje jednostavno
dodavanje potrebnih modula. Program se pokreće upisivanjem naredbe
modconf u naredbenom retku nakon čega se otvara korisničko sučelje za odabir
modula (Slika 4.4).
 Slika 4.4 Sučelje modconf programa

Hisax modul nalazi se u kategoriji misc te je stoga potrebno kursorom označiti

tu kategoriju te pritisnuti <ENTER> kako bi se prikazala lista raspoloživih
modula. Unutar te liste potrebno je odabrati hisax modul te potvrditi odabir
modula pritiskom na tipku <ENTER> (Slika 4.5).

Slika 4.5 Odabir hisax modula

Slično kao i svi ostali Linux moduli, hisax modul može primiti razne parametre
s kojima se može preciznije definirati način rada ovog modula. Parametri koji su
posebno bitni za ispravan rad hisax modula su oni kojima se definira tip ISDN
kartice te ISDN protokol koji se želi koristiti.
Potrebne parametre modula moguće je unijeti prilikom odabira željenog modula
unutar modconf aplikacije kao što je to prikazano na sljedećoj slici:

Slika 4.6 Definiranje parametra hisax modula

Kao što se može primijetiti na priloženoj slici (Slika 4.6) definirana su dva
parametra s odgovarajućim vrijednostima. Prvi je parametar type koji kao
vrijednost prima broj koji označava tip korištene kartice, a drugi je parametar
protocol kojim se definira tip ISDN protokola.
Broj koji označava tip kartice moguće je pronaći u već spomenutoj
dokumentaciji o hisax modulu, gdje je svakoj podržanoj ISDN kartici pridružen
odgovarajući redni broj. Broj koji je pridružen kartici koja se želi instalirati
(ukoliko je ista podržana) potrebno je navesti kao vrijednost type parametra.
Parametru protocol potrebno je proslijediti isključivo vrijednost 2, budući da ta
vrijednost označava protokol koji se koristi u Europi kao standard za ISDN
sustave.
Na identičan način potrebno je odabrati ISDN modul, koji se također nalazi u
sekciji misc modconf programa (Slika 4.7).
 Slika 4.7 ISDN modul

Nakon što su dodani potrebni moduli potrebno je instalirati isdn-utils

programski paket koji dolazi u Linux Debian distribuciji. Spomenuti programski
paket sadrži alate koji su potrebni za dodatna podešavanja sustava te
uspostavu Internet veze.
Ne treba napominjati kako je za uspostavu Internet veze neophodno imati
instaliran ppp programski paket.
Da bi se omogućilo korištenje instalirane ISDN kartice i uspostava Internet veze
potrebno je obaviti dodatna podešavanja isdnctrl programom koji dolazi kao
dio isdn-utils programskog paketa.
Naredbom isdnctrl konfigurira se ISDN sustav kako bi se na taj način
omogućilo korištenje istoga.
Skup naredbi koji je bio korišten prilikom testiranja uređaja izgledao je ovako:

# /sbin/isdnctrl verbose 3
# /sbin/isdnctrl system on
# /sbin/isdnctrl addif ipp0
# /sbin/isdnctrl eaz ippp0 <lokalni_broj_telefona>
# /sbin/isdnctrl addphone ippp0 out
<broj_telefona_davatelja_usluga>
# /sbin/isdnctrl l2_prot ippp0 hdlc
# /sbin/isdnctrl l3_prot ippp0 trans
# /sbin/isdnctrl encap ippp0 syncppp
# /sbin/isdnctrl huptimeout ippp0 600

Zadanim naredbama obavljena je konfiguracija ISDN podsustava. Ukratko,

definirano je novo sučelje ippp0 (naredba addif), definiran je broj davatelja
Internet usluga (naredba addphone) te odgovarajući protokoli (naredbe
l2_prot i l3_prot). Naredbom eaz definira se protokol za novo definirano
sučelje. Za naše područje potrebno je definirati Europski E-DSS1 protokol te je
u to slučaju potrebno kao argument navesti lokalni broj telefona.
Parametrom huptimeout definira se vrijeme u sekundama koje definira koliko
će dugo veza biti uspostavljena nakon što nije primijećena aktivnost na
uspostavljenoj liniji. Ukoliko se ne primijeti slanje ili primanje podataka u tom
vremenskom periodu veza se automatski prekida. L2_prot i l3_prot parametri
definiraju protokole koji su potrebni za uspješnu uspostavu veze. U
dokumentaciji je njihovo značenje prilično nejasno te se svim korisnicima
jednostavno preporučuje korištenje danih vrijednosti.
Parametar encap definira enkapsulaciju paketa. Vrijednost ovog parametra je
syncppp čime se definira sinkroni prijenpos podataka ppp protokolom preko
ISDN veze.
Isdnctrl programu moguće je navesti mnoštvo drugih parametara, a gore su
navedi samo neki od njih. Nedostatak programa je taj da je njegova
dokumentacija prilično nejasna što prilično otežava njegovo korištenje.
Iz istog razloga korištenje interne ISDN kartice pod Linux sustavom pokazalo se
kao najmanje praktično rješenje u pogledu korištenja ISDN uređaja. Postupak
je prilično nejasan i loše dokumentiran što otežava konfiguraciju ovih uređaja.
Gore navedene opcije koje su se koristile tijekom testiranja rezultat su brojnih
pokušaja uspostave veze na ovaj način. Nakon velikog broja neuspjelih
pokušaja veza je napokon uspješno uspostavljena navedenim nizom naredbi.
Svim korisnicima koji žele uspostavljati vezu na ovaj način preporučuje se
detaljno proučavanje man stranice ovog programa, kako bi se na taj način
pokušao shvatiti značaj pojedinih parametara.
Nakon toga potrebno je naredbom ifconfig definirati novo ippp0 sučelje koje
će biti korišteno za uspostavu Internet veze. U tu svrhu potrebno je zadati
sljedeću naredbu:

# ifconfig ippp0

Nakon zadanih naredbi potrebno je kreirati datoteku /etc/ppp/ioptions u

kojoj će se definirati parametri ipppd poslužitelja kojim će se uspostavljati
Internet veza (slično kao i kod pppd programa).
U nastavku je priložen jednostavni primjer ioptions datoteke:

/dev/ippp0
lock
noipdefault
passive
defaultroute
user <korisničko_ime>

Slijedi pokretanje ipppd programa za uspostavu veze sa odgovarajućim

parametrima, na način kako je to prikazano u nastavku.

# ipppd user <korisničko ime> file /etc/ppp/ioptions

Parametar file ipppd programu govori gdje se nalaze ostali parametri

programa (etc/ppp/ioptions datoteka). Zadavanjem ove naredbe pokrenut je
ipppd program ali još nije pokrenut postupak uspostave Internet veze.
Uspostava veze pokreće se isdnctrl programom, što će biti prikazano u
nastavku.
Nakon toga potrebno je također u pap-secrets datoteci navesti korisničko ime
i zaporku korisnika, kako bi se omogućila PAP autentikacija na poslužitelju
davatelja Internet usluga (ISP). Izgled i format pap-secrets datoteke opisan je
u prilogu C ovog dokumenta.
Nakon svih podešavanja moguće je pokrenuti postupak uspostave Internet veze
zadavanjem naredbe:

# isdnctrl dial ippp0

a istu je moguće prekinuti naredbom

#isdnctrl hangup ippp0

5.Zaključak

U ovome poglavlju opisani su osnovni postupci vezani za instalaciju i

podešavanje svih poznatijih tipova ISDN uređaja pod Linux operacijskim
sustavom. Testirani su i opisani interni ISDN modemi, zatim ISDN terminal
adapter uređaji (TA), te vrlo praktični i korisni Linux ISDN modem/router
uređaji.
Iz provedenih testova može se zaključiti kako je postupak instalacije i
uspostave veze ovim uređajima nešto složeniji u odnosu na klasične modeme.
Ovaj zaključak se odnosi pogotovo na interne ISDN kartice gdje je taj postupak
posebno kompliciran i nejasan. To je posljedica prvenstveno loše dokumentacije
samog postupka te programskih alata koji su za to potrebni.
Kao najpraktičnije rješenje za manje urede pokazao se Linux ISDN
modem/router uređaj koji omogućuje istovremeno dijeljene jedne ISDN linije
između više korisnika. Najveće prednost ovog uređaja je prvenstveno
jednostavnost njegove instalacije koja se svodi na svega par jednostavnih
koraka.
Provedena testiranja su također pokazala kako dijeljenje jedne ISDN veze (128
kbps) omogućuje istovremeni pristup Internetu za do 10 korisnika, pri čemu se
podrazumijeva jednostavno pregledavanje Internet stranica uz eventualno
povremeno skidanje datoteka manjih veličina.
Iako ISDN tehnologija nudi propusnost do zahvalnih 128 kbps, danas se sve
više računa na nove sustave kao što su ADSL, koji nude propusnosti do
nekoliko stotina kbps. Više o ADSL tehnologiji slijedi u nastavku dokumenta.