S pojavom prvih konstrukcija arhitekture i prvih velikih portala od druge polovice 11.

stoljeća nastupilo je doba zrele romanike. Skulptura je i dalje vezana za arhitekturu kojoj je
do tada mjesto bilo u unutrašnjem apsidalnom dijelu, ali doživljavajući trijunf i prateći put
hodočašća, crkva iznosi svoj ikonografski program na pročelja i portale.
Uloga skulpture eksterijera bila je ukrasiti i obogatiti površine građevine, ali njihova
najvažnija uloga je bila reljefnim likovima i prizorima prenijeti likovnim govorom određeni
vjerski sadržaj.
Najčešći prizor u lunetama je Posljednji sud s Kristom ili Kristom u slavi, tek krajem 13. st.,
iako ne brojni, uvodi se lik Bogorodice s Kristovim rođenjem.

RADOVANOV PORTAL

Glavni, zapadni portal katedrale sv. Lovre u Trogiru, poznatiji

kao Radovanov portal, najznačajniji je srednjovjekovni portal na
istočnom Jadranu, ali i u ovom dijelu Europe. Ime je dobio po
autoru većeg dijela monumentalnog romaničko-gotičkoga
portala, što je i sam Majstor Radovan ovjekovječio potpisom per
Raduanum u kamenom nadvratniku ispod lunete portala 1240,
te su kasnije izgradnju nastavili majstori iz njegove radionice, a
završetak izgradnje dogodio se tek u 14. st.

Portal je stupnjevito uvučen u zidnu masu, sa svake strane po

dva stupca, pilastra, nose dva polukružna luka karakteristična za
romaničko stilsko razdoblje, čineći masivnu i tešku konstrukciju
stabilnom.

Pod polukružnim lukovima je luneta, najljepši i umjetnički

najvrjedniji plitki Radovanov reljef u kojem je zakonom kadra,
scenskim rasporedom, odjeljujući prizore tankim stupićima i
zastorima postigao jasnoću cijele kompozicije i povezao sadržaj
četiriju prizora, s lakoćom se prilagodivši prostoru.

Važno je naglasiti posebnost Radovanove lunete, gdje

se odmiče od vrlo uobičajenog zapadno europskog
prikaza apokaliptične vizije „Posljednjeg suda“, što su
bili najstrašniji prizori u kršćanskoj umjetnosti.

U središtu je prizor rođenja Isusa s Bogorodicom, iako

u ležećem položaju, vlada zakon hijerarhije, te kupanje
djeteta, uokvireno zastorom poput pozornice, koja
doprinosi dostojanstvu prizora, putovanje Triju Kraljeva
i Navještenje pastirima. Cijela kompozicija odiše
ritmom, likovi stilizirani i u poluprofilu, uočava se
pojava naracije sa stablom u pozadini, kao i pojava životinja, ispreplićući se jedni s drugima po
pravilu horror vacui, tj. straha od slobodnog prostora.

Reljefni prizori nastavljaju svoj prikaz u prvom luku iznad lunete kroz Navještenje i prizore iz
Evanđelja s anđelima u slavi, te Mariju s vretenom pokraj prijestolja s jastukom ispod kupolastog
ciborija po uzoru na bizantski. U sredini drugog luka je prizor Raspeća, što je vjerojatno glavni simbol
spasenja. U oba polukružna luka, likovi su također ritmični, stilizirani, u poluprofilu, iako strogo
odijeljene scene, arhitektonski i okvirno, cijeli gornji dio portala zapravo je cjelina isključivo s
prikazima iz Kristova života u alegoriji spasenja grješnog čovječanstva koje će iskupiti Kristova žrtva.

U donjem dijelu portala, na dvama okruglim stupićima uz vrata, simbolički je naglašena razlika lijevo-
desno tako da je na desnom stupiću lišće bujnije, a na lijevom gotovo usahlo. Unutar prepletenog
lišća i granja prikazani su razni simbolički prizori s
ljudima i životinjama, prizor iz lova, borba s medvjedom,
lov na jelena, zvijer u šikari, te mitološka bića; kentaur,
satir, likovi proizašli iz grijeha i poganstva.

Za razliku od njih, reljefni ukrasi na unutarnjim

pilastrima, kroz alegoriju mjeseci, tj. kalendara (samo
zimski i proljetni) i zodijačkih znakova popraćeni su
prikazima radova kroz godinu, a na bočnim stranama
prikazani su ljudi i životinje isprepleteni u vitice. Simbol je to smisla i kulture života srednjovjekovnog
čovjeka koji se ogleda u spasonosnom radu.

Motivi iz svakodnevnog života, jedan su od bitnih obilježja romanike u prikazu naracije regionalnog
dalmatinskog podneblja, kroz dvodimenzionalnu ritmičnost uokvirene kamene plastike prožeto
bestijarijem i florealnim elementima, tj. gotičkim realizmom, što simbolizira jedinstvo čovjeka s
prirodom te jedinstvo čovjeka i životinje.

Vanjski pilastri prekriveni su također

niskim reljefnim prikazima apostola i
svetaca što se nižu jedan iznad drugoga.
Neke od likova moguće je i identificirati,
pr, sv. Petra po ključevima u rukama i sv.
Bartolomeja koji nosi svoju oderanu kožu
na ruci. U frontalnom prikazu, tek lagano
dinamični, linearni, svaki u svojoj
podređenosti zakonom kadra, svi u
alegorijskom značenju, dok se na bočnim
stranama vanjskih pilastara nižu među
prepletenim biljem fantastična bića,
zvijeri, te egzotične životinje, koji
vjerojatno predstavljaju puninu i
raznolikost svijeta, razliku između dobra i
zla, grešnih i divljih bića te onih blagih i smjernih. Promatrajući različite prikaze na stupovima u
donjem dijelu portala, možemo zaključiti da, polazeći od unutarnjeg dijela portala otvarajući se
prema vani, ritam reljefnih kompozicija se postepeno smiruje, sami sveci i apostoli vode nas putem
prema spasu radom i vjerom. Mir, odnosno nemir, vrhunac je prikaza od poganskog do svetog.

Na vanjskom izlazu iz portala, na konzolama stoje

lav i lavica, simboli čuvara dveri (vrata), koji nose
skulpture u prikazu Adama i Eve. Pojava visokog
reljefa u vidu monumentalnih skulptura, iako ne
odstupa od svoje dvodimenzionalne plastičnosti,
duboko prodire u prostor, što je veliki pomak od
dotadašnjih reljefnih prikaza te nas uvodi u zrelo
romaničko doba. Ne podliježu nikakvoj
podređenosti, iako stilizirane uočava se pojava
naracije kroz naga tijela, tek pokrivena smokvinim
listom, u alegoriji grješnih roditelja čovječanstva.
Lav u pandžama drži zmaja, čime se aludira na
pobjedu nad zlom, dok je lavica prikazana s dva
lavića i plijenom kojeg drži (janje). Smatralo se da
lavice rađaju mrtvu mladunčad koja oživi nakon tri
dana pošto ih majka zagrije svojim dahom, što se
povezuje s idejom Uskrsnuća.

Cijeli portal drže na svojim leđima pogrbljeni nosači

telamoni, ograničeni kadrom, svojim stavom, pa
čak i izrazom lica odaju težinu i muku svojega
stanja, simbol su grijeha i poganstva od kojeg se
moraju iskupiti. Podjela gornjeg i donjeg dijela
portala ilustrira antitezu između otkupljenja i
grijeha, antiteza Krista i čovjeka.

Kontrast čine dva crna mramorna stupa umetnuta između pilastara, tek prekinuta korintskim
kapitelima, koji se nastavljaju polukružno razdvajajući lukove s reljefima u gornjem dijelu portala.
Zabat, završni okvir portala po kojem se izvijaju listovi puzavice, gotičkih je stilskih obilježja u čijoj se
sredini nalazi obojani kip sv. Lovre s gradelama, postavljen u 14. st.

Portal Majstora Radovana naše je najpoznatije kiparsko djelo razdoblja 13. stoljeća.
Ikonografski program njegovog portala po mnogo čemu je osobit, a njegovoj vrijednosti
doprinose detalji iz svakodnevnog života koje unosi u kompoziciju, naglašavajući rast
humanizma u umjetnosti 13. stoljeća. Taj rastući humanizam vidljiv je i u ulozi koju daje
nježnoj Bogorodici-Majci, koja tako postaje centralni lik monumentalno zamišljenog portala.
Ne zna se koliko je puta portal trogirske katedrale bio pregrađen od vremena nastanka do
danas, ali je sigurno da su njegove skulpture djela nekoliko skulptora koji su dovršavali
Radovanovo djelo, iako ga nisu estetski nadmašili, ne može se poreći umijeće
srednjovjekovnog graditelja.

Bernarda Jakus, 2.c.