01 - Drvene Konstrukcije - Predavanja

1 Uvodno predavanje
Literatura
UDŽBENICI I NASTAVNA POMAGALA
+ S. Sablić Poznavanje materijala

Drvo
Interno izdanje FGZ Zagreb
M. Magerle Svojstva drva

IGH Zagreb 1996.
Z. Žagar Metalne i drvene konstrukcije

M. Magerle FGZ Zagreb
+ K. Tonković 1. Drvene konstrukcije

2. Drveni mostovi – glavni nosači
3. Drveni mostovi – pomost
GF Zagreb
M. Gojković Drvene konstrukcije

Naučna knjiga Beograd 1996.
M. Gojković Drvene konstrukcije

i grupa autora Riješeni primjeri
Naučna knjiga Beograd 2001.
M. Gojković Drveni mostovi

S. Stevanović Naučna knjiga Beograd 1985.
Z. Žagar Proračun konstrukcija računalom

Osnove drvenih konstrukcija
Školska knjiga Zagreb 1993.
Z. Žagar Drvene konstrukcije

Lamelirani nosači
Z. Žagar Spajala i spojevi u drvenim konstrukcijama
A. Bjelanović Drvene konstrukcije prema europskim normama

V. Rajčić Hrvatska sveučilišna naknada
Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb 2005.
C. Scheer Holzbau – Tachenbuch (nach DIN 1052)

M. Peter Ernst & Sohn
S. Stöhr 10. Auflage, Berlin 2004.
K. Becker Ingenieurholzbau nach DIN 1052

H. J. Blaß Ernst & Sohn
Karlsruhe 2006.
Deutsches DIN 1052 – Praxishandbuch Holzbau

Institut für Beuth Verlag GmbH
Normung e.V. Berlin 2005.
M.D. Egan Concepts in Building Firesafety

(Građevinske konstrukcije i požar)
J. Wiley / Sons, Inc. London 1999.
Herzog Timber Construction Manual

Natterer Birkhäuser München
Schweitzer
Volz
Winter
PRIRUČNICI
Drvno industrijski priručnik

Tehnička knjiga Zagreb
Holzbau Taschenbuch
W. Ernst Verlag Berlin
Timber Construction Manual

American Institute of Timber Construction
ČASOPISI
Građevinar
Zagreb
Bauen mit Holz

Berlin
Drvo
Zagreb
EUROCODE
- Eurocode 5 (Prijevod GF 1998.)
- DIN 1052: 2004/8 Design of timber structures-

General rules and rules for buildings
- S. Takač
Novi koncept sigurnosti drvenih konstrukcija
u svjetlu europskih tehničkih normi Eurocode 5
Udžbenik – GF Osijek 1997.
PROPISI
- DIN 1052 : Holzbauwerke
- Opterećenja: Važeći hrvatski propisi
- Drvene konstrukcije HRN

- HRN U.D 0.001 Materijali za izradu drvenih konstrukcija
- HRN U.C 9.200 Konstrukcije od monolitnog drva i ploča
- HRN U.C 9.300 Lamelirane lijepljene konstrukcije
- HRN U.C 9.400 Drvene skele i oplate
- HRN U.C 9.500 Zaštita drva u konstrukcijama
- Tehnički propis za drvene konstrukcije (na javnoj raspravi)

Botaničke vrste drva
BOTANIČKE VRSTE DRVA
KOJE SE KORISTE ZA IZRADU KONSTRUKCIJA
ČETINARI (MEKA DRVA)
- Duglazija
- Smreka (smrča)
- Bor obični (bijeli ili crveni)
- Ariš europski
- Smolasti bor (pitch pine)
- Jela obična
- Cuga
- Crveni cedar
LIŠĆARI (TVRDA DRVA)
TVRDI LIŠĆARI
- Javor
- Obična (europska) bukva
- Hrast (lužnjak, kitnjak, medunac)
- Bagrem
EGZOTE
- Azobe (bongossi)
- Crveni merant
- Merbau
- Tik pravi
MEKI LIŠĆARI
- Topola
- Lipa
DUGLAZIJA – PSEUDOTSUGA DOUGLASII
Po prirodi američko drvo, raste u zapadnom dijelu Sjeverne

Amerike i u Kanadi, preneseno u Europu.
Uvijek zeleno drvo visine do 100 m, promjera do 4,0 m.
Deblo je ravno. Kora je u mladosti glatka i siva, u starijoj dobi

smeđa, duboko ispucana, plutasta, debela (do 20 cm).
Drvo je lagano (kod 15% vlage 400 - 600 kg/m³).
Dobro se suši, stabilnih je dimenzija.
Snaga ogrijevanja mala.
Mehanička svojstva :
Vlak i tlak II sa vlakancima – srednje čvrsta
Savijanje – srednje čvrsta.
Vrlo elastična (E ~ 1.300 kN/cm²)
Suši se brzo, dobro se obrađuje.

DUGLAZIJA
Odlično građevinsko drvo, trajnost velika.
SMREKA (SMRČA) – PICEA ABIES
Sjeverna Europa, planinski predjeli srednje i južne Europe.
Uvijek zeleno, do 40 m visoko drvo.
Ravno valjkasto deblo promjera do 2 m.
Drvo je lagano (kod 15% vlage do 680 kg/m³ , svježe oboreno

ispod 960 kg/m³).
Kod sušenja živo se uteže.
Snaga ogrijevanja malena.
Vlak i tlak II sa vlakancima – srednje čvrsta.
Savijanje – slaba.
Smicanje – slaba.
Elastična (E ~ 1.100 kN/cm²)
Suši se brzo, dobro se i lako obrađuje, lijepo se polira.

SMREKA Srednje je trajna na zraku, pod vodom dosta trajna.
SMREKA
BOR OBIČNI (BOR BIJELI ILI CRVENI) – PINUS SILVESTRIS
Široko rasprostranjen u većem dijelu Europe i u sjevernoj Aziji.
Ravno i vitko deblo, krošnja mu je visoko položena.
Drvo je lagano (kod 15% vlage do 890 kg/m³, svježe oboreno oko
1000 kg/m³).
Suši se bez poteškoća.
Snaga ogrijevanja srednja.
Vlak i tlak II sa vlakancima – srednje čvrst.
Savijanje – srednje čvrst.
Smicanje – čvrst.
Suši se dobro, dobro se i lako obrađuje, dobro se tokari a loše

BOR OBIČNI polira.
Trajan je na zraku, naročito trajan pod vodom.

BOR OBIČNI
ARIŠ EUROPSKI – LARIX DECIDUA
Europski ariš raste u Alpama, Karpatima, Sudetima, te južnoj i

srednjoj Poljskoj na visinama preko 400 m.
Listopadno drvo visine do 35 (50) m.
Ravno vitko deblo.
Drvo je srednje teško (kod 15% vlage do 850 kg/m³, svježe

oboreno do 1100 kg/m³).
Kod sušenja srednje se uteže.
Vlak i tlak II sa vlakancima – čvrst.
ARIŠ EUROPSKI Suši se brzo, dobro se obrađuje, teško pili, dobro se polira.
Vrlo trajan na zraku, naročito pod vodom.

ARIŠ EUROPSKI
SMOLASTI BOR (PITCHPINE) – PINUS PALUSTRIS
Raste u područjima južne i istočne Sjeverne Amerike i u Srednjoj

Americi.
Deblo je uspravno, kora dosta dugo glatka-sivozelena, kasnije

ispucana-tamna.
Drvo je srednje teško (kod 15% vlage do 550 - 900 kg/m³).
Lako se suši.
Vlak i tlak II sa vlakancima – čvrst
Savijanje – čvrst
Vrlo elastičan (E ~ 1.300 kN/cm²)
Suši se lako i dobro, lako se obrađuje, nešto lošije se polira.

SMOLASTI BOR
Trajnost velika.
JELA OBIČNA - ABIES ALBA
Srednja, zapadna i južna Europa.
Uvijek zeleno, 40 (65) m visoko drvo.
Ravno valjkasto deblo.
Drvo je lagano (kod 15% vlage do 750 kg/m³ , svježe oboreno ispod 980 kg/m³)
Kod sušenja živo se uteže.
Snaga ogrijevanja malena.
Vlak i tlak II sa vlakancima – srednje čvrsta.
Savijanje – slaba.
Smicanje – slaba.
Suši se brzo, dobro se i lako obrađuje, teško se polira i tokari.

JELA OBIČNA
Srednje je trajna na zraku, pod vodom naročito trajna.
JELA OBIČNA
CUGA
TSUGA HETEROPHYLLA , TSUGA CANADENSIS PINACEAE
Raste u Sjevernoj Americi i u Kanadi, prenesena u Europu.
Deblo je ravno, krošnja čunjasta.
Drvo je lagano (kod 15% vlage do 500 kg/m³).
Lako se suši.
Savijanje – srednje čvrsta.
Suši se lako i dobro, lako se obrađuje.

CUGA Trajnost mala.
CRVENI CEDAR – JUNIPERUS VIRGINIANA
Raste u sjeverozapadnim i istočnim područjima Sjeverne Amerike.
Deblo je ravno, krošnja piramidalna.
Drvo je lagano (kod 15% vlage oko 500 kg/m³).
Lako se suši, slabo se uteže, stabilnih je dimenzija.
Vlak i tlak II sa vlakancima – srednje čvrst
Elastičan (E ~ 1.200 kN/cm²)
Suši se brzo, dobro se obrađuje.

Dekorativno drvo, upotrebljava se za stolariju, namještaj, obloge itd.
CRVENI CEDAR Trajnost velika.

JAVOR – ACER PSEUDOPLATANUS / PLATANOIDES
Rod bjelogoričnog listopadnog, izuzetno uvijek zelenog drveća.

Europsko drvo. Interesantni predstavnici jesu gorski javor i mliječ :
Listopadno drvo visine do 30 m.
Krošnja jako razvijena, zaobljena.
Drvo je srednje teško (kod 15% vlage 550 do 800 kg/m³).
Vlak i tlak II sa vlakancima – srednje čvrst
Savijanje – srednje čvrst
Cijepa se vrlo teško ali pravilno
Suši se dobro, dobro se obrađuje, fino se polira.

JAVOR
Trajnost malena.
JAVOR
AZOBE (BONGOSSI) – LOPHIRA ALATA
Zapadna Afrika.
Ravno vrlo dugo deblo, krošnja razmjerno malena,

kuglaste forme.
Drvo je vrlo teško (kod 15% vlage do 1350 kg/m³, svježe

oboreno – nemam podatka. Zona prirasta slabo vidljiva.
Kod sušenja jako se uteže.
Snaga ogrijevanja velika.
Vlak i tlak II sa vlakancima – vrlo čvrst.
Savijanje – vrlo čvrst.
Smicanje – vrlo čvrst.
Žilav
AZOBE (BONGOSSI)
Suši se teško i sporo, teško se obrađuje, fino se blanja, tokari i
polira.
Vrlo trajno drvo na zraku i u vodi, otporno na utjecaje atmosfere,

napade gljiva i insekata. Zbog izvrsnih svojstava u trgovini ga
zovu iron-wood (željezno drvo).
OBIČNA (EUROPSKA) BUKVA – FAGUS SILVATICA
Naše najraširenije šumsko drvo, rasprostranjeno u centralnoj i

južnoj Europi.
Listopadno drvo, visoko do 40 m.
Krošnja joj je čunjasta, deblo ravno.
Drvo je srednje teško (kod 15% vlage do 900 kg/m³ , svježe

oboreno ispod 1300 kg/m³).
Vlak i tlak II sa vlakancima – čvrsta.
Savijanje – čvrsta.
Smicanje – srednje čvrsta.
Vrlo elastična (E ~ 1.600 kN/cm²)
OBIČNA BUKVA Suši se teško i sporo, dobro se obrađuje, dobro se polira i tokari.
Trajnost malena.
OBIČNA BUKVA
HRAST LUŽNJAK – QUERCUS ROBUR
Lužnjak je drvo nizinskih šuma Europe, sjeverne Afrike i zapadne

Azije.
Listopadno drvo, visoko i preko 40 m.
Krošnja mu je široka, deblo ravno.

oboreno ispod 1300 kg/m³).
Savijanje – čvrst.
HRAST LUŽNJAK Suši se teško i sporo, dobro se i lako obrađuje, fino se polira i
tokari.
Trajno drvo.
HRAST LUŽNJAK
CRVENI MERANT – SHOREA NEGROSENSIS
Raste u jugoistočnoj Aziji.
Drvo je srednje teško (kod 15% vlage 550 do 750 kg/m³).
Vlak i tlak II sa vlakancima – čvrst
Suši se dobro, dobro se obrađuje, fino se polira.
Trajnost velika.
CRVENI MERANT
MERBAU – INTSIA BIJUGA
Staništa: jugoistočna Azija, Madagaskar, Papua Nova Gvineja
Drvo je teško (kod 15% vlage 800 do 900 kg/m³).
Teško se suši, slabo se uteže, vrlo je stabilnih dimenzija.
Vlak i tlak II sa vlakancima – vrlo čvrst
Savijanje – vrlo čvrst
Suši se dobro, teško ali dobro se obrađuje, vrlo fino se polira.
Trajnost vrlo velika.
MERBAU
BAGREM – ROBINIA PSEUDOACACIA
Domovina bagrema je Sjeverna Amerika, raširen je u Europi

(prenesen početkom XVII stoljeća), sjevernoj Africi, Aziji i Novom
Zelandu.
Listopadno drvo visine do 30 m, promjera debla do 60 cm.
Drvo je teško (kod 15% vlage 800 do 900 kg/m³).
Snaga ogrijevanja vrlo velika.
Vlak i tlak II sa vlakancima – vrlo čvrst
Suši se dobro, dobro se obrađuje, glatko se blanja i fino se polira.
Trajnost velika.
BAGREM
TIK PRAVI – TECTONA GRANDIS
Rasprostranjen u tropima, osobito raste u Myanmaru (ex. Burma).
Deblo je ravno i vrlo dugo, drvo je masna izgleda, sjajno,u

svježem stanju jakog karakterističnog mirisa.

oboreno – nemam podatka. Zona prirasta jako izražena –
markantna.
Kod sušenja slabo se uteže.
Suši se sporo i teško, teško se obrađuje, fino se blanja,tokari i

TIK polira.
Vrlo trajno drvo, gotovo da ne trune. Stabilnih je dimenzija.

Upotrebljava se u posebne svrhe.
MAHAGONI
Pod imenom mahagoni danas se trguje sa oko 90 vrsta drva, različitih porodica i
rodova sa različitih dijelova zemaljske kugle.Trgovina razlikuje američke, afričke,
azijske i australske vrste. Nabrojimo neke :
- Swietenia (pravi mahagoni)

- Khaya
- Senegal khaya
- Gambia mahagoni
- Ira ili bijeli khaya mahagoni
- Kosipo mahagoni
- Sapeli mahagoni
- Sipo mahagoni
- Tiama mahagoni
O pravom mahagoniju (ostale vrste sličnih su svojstava):
Rasprostranjen u tropima Sjeverne i Južne Amerike. Spada u porodicu

Meliaceae.
Uvijek zeleno, 40 - 50 m visoko stablo. Ravno dugo deblo.

MAHAGONI
Drvo je srednje teško (kod 15% vlage do 900 kg/m³, svježe oboreno – nemam
podatka. Zona prirasta slabo vidljiva.
Kod sušenja slabo se uteže.
Vlak i tlak II sa vlakancima – srednje čvrst.
Žilav
Suši se sporo, jako dobro se obrađuje, fino se blanja, tokari,brusi, polira i rezbari.
Trajno drvo na zraku i u vodi.

TOPOLA; BIJELA I CRNA
POPULUS ALBA, POPULUS NIGRA
Rod listopadnog bjelogoričnog drveća, raste na vlažnim

nizinskim terenima Europe, sjeverne Afrike i zapadne Azije.
Naraste do 30 m visine, krošnja joj je rijetka, deblo često krivo.
Drvo je lagano (kod 15% vlage 400 – 500 kg/m³).
Lako se suši, uteže se živo.
Snaga ogrijevanja vrlo mala.
Savijanje – slaba
Slabe elastičnosti (E ~ 820 kN/cm²)
Mekana
Trajnost malena, upotreba uglavnom u proizvodnji furnira i

ploča.
TOPOLA
LIPA RANA I KASNA
TILIA PLATYPHYLLOS I TILIA CORDATA
Rod listopadnog bjelogoričnog drveća iz porodice Tiliaieae.
Osrednje visoko drvo guste i široke krošnje. Kora glatka –

sivosmeđa.
Drvo je lagano (kod 15% vlage 350 – 600 kg/m³).
Lako se suši, uteže se jako.
Snaga ogrijevanja vrlo mala.
Savijanje – srednje čvrsta
Slabe elastičnosti (E ~ 740 kN/cm²)
Mekana
Trajnost malena, upotreba uglavnom u proizvodnji furnira i ploča.
LIPA
Drvena građa i proizvodi na bazi
drva
DRVENA GRAĐA I PROIZVODI NA BAZI DRVA
OSNOVNA PODJELA
TRUPCI I OBLA GRAĐA
GREDE
GREDICE
PILJENA GRAĐA PLATICE ("PUNTIŽELI")
DASKE
LETVE
LIJEPLJENI LAMELIRANI NOSAČI
FURNIRSKI NOSAČI
FURNIRSKE PLOČE
ŠPERPLOČE
PLOČASTI PROIZVODI PLOČE IVERICE
PLOČE VLAKNATICE
KOMBINIRANE PLOČE
OBLICE (TRUPCI)
Proizvodnja: skidanje kore strojno ili ručno
Dimenzije: dužina do 20 m, promjer do 300 mm
OBLICE ( TRUPCI )
PILJENA GRAĐA
( MEKO DRVO )
PILJENA GRAĐA
( TVRDO DRVO )
DASKA
Dimenzije: Standardna debljina 24 mm

Ostale nestandardne dimenzije 16-44 mm
Širina: slobodno
PLATICA
Dimenzije: Standardna debljina 48 mm

Ostale nestandardne dimenzije: 50, 63, 70 i 75 mm
Širina: slobodno
DUŽINE U PRODAJI: 1500-6000 mm
DASKA
PLATICA
(“PUNTIŽEL”)
GREDA, GREDICA
Dimenzije standardne:
6 x 6/8/12 cm
8 x 10/12/16 cm
10 x 10/12/20/22 cm
12 x 12/14/16/20/24 cm
14 x 14/16 cm
16 x 16/18/20 cm
18 x 22 cm
20 x 20/24 cm
Nestandardne dimenzije poprečnog presjeka max 36 x 36 cm
DUŽINE U PRODAJI DO 16 m
STANDARDNA DUŽINA 4 m
GREDA, GREDICA
( PUNO DRVO )
ČETVERODIJELNA GREDA
80 X 100 do 200 x 260 mm (prirast po 20 mm)
( LIJEPLJENO DRVO )
DVODIJELNA ILI TRODIJELNA GREDA
Širina do 280 mm
Debljina jedinog laminata do 80 mm

( LIJEPLJENO DRVO )
LIJEPLJENA LAMELIRANA GREDA ( GLULAM )
Dimenzije:
Širina 60-200 mm
(U posebnoj izvedbi do 300 mm)
Debljina lamele do 32 mm
Uobičajeni odnos B/H < 1/10
DUŽINE DO 30 m (max 60 m)
LIJEPLJENA LAMELIRANA
GREDA
GLULAM
TROSLOJNA ŠPERPLOČA
Debljina 16-75 mm
Formati 1000-3000 x 5000/6000 mm
PETEROSLOJNA ŠPERPLOČA
Debljina 33-80 mm
Formati 1000-3000 x 5000/6000 mm
TROSLOJNA PETEROSLOJNA
ŠPERPLOČA ŠPERPLOČA
FURNIRSKA PLOČA ( LVL )
Dimenzije standardne – broj furnira neparan :
TIP S:
Debljina 21-75 mm
Formati 1820 x 23000 mm i 2500 x 20000 mm
TIP Q:
Debljina 21-69 mm
Formati 1820 x 23000 mm i 2500 x 20000 mm
TIP T:
Debljina 39-75 mm
Format 200 x 23000 mm
FURNIRSKA PLOČA
( LVL )
FURNIRSKI NOSAČ ( SVL )
Širina 50 mm
Visina 100-356 mm
Dužina do 48000 mm
FURNIRSKI NOSAČ
( SVL )
STANDARDNA ŠPERPLOČA (NEPARAN BROJ FURNIRA)
Debljina 8-40 mm
Formati 2500/3000 x 1250/1500 mm
2400/3050 x 1200/1525 mm
STANDARDNA
ŠPERPLOČA
KOMBINIRANA PLOČA
(LICA OD FURNIRSKE PLOČE, SREDINA LAMINAT)
Debljina 13-38 mm
Formati 1220-4100 x 2440-5400 mm
KOMBINRANA PLOČA
OSB PLOČA
PLOČA OD SLOŽENOG KRUPNOG IVERJA
Debljina 6-40 mm
Formati 2440-5000 x 1220-2620 mm
OSB PLOČA
PLOČA OD SLOŽENOG
KRUPNOG IVERJA
PLOČA IVERICA (GRAĐEVINSKA)
Debljina 2-38 mm
Formati 1250 x 2500/5000 mm
4100 x 1850 mm
2710 x 2080 mm
2750/5300 x 2050 mm
Nestandardne dimenzije:
Debljina 2-38 mm
Format slobodno x max 14000 mm
PLOČA IVERICA
(GRAĐEVINSKA)
PLOČE OD DRVENE VUNE
Ne upotrebljavaju se za konstrukcije
Debljine 15-100 mm
Format 500 x 2000 mm
PLOČE OD DRVENE
VUNE
LICE NALIČJE
TVRDA VLAKNATICA VLAKNATICA SREDNJE POROZNA VLAKNATICA

GUSTOĆE
PLOČE VLAKNATICE
TVRDA VLAKNATICA KORISTI SE ZA KONSTRUKCIJE

VLAKNATICA SREDNJE GUSTOĆE I POROZNA VLAKNATICA NE
Tvrda vlaknatica:
Debljina 5-16 mm
Formati max 2100 x max 5500 mm
Gustoća 800-1100 kg/m3
PLOČE VLAKNATICE IMPREGNIRANE BITUMENOM
PLOČE VLAKNATICE
IMPREGNIRANE BITUMENOM
GIPS-KARTONSKE PLOČE
GIPS-KARTONSKE
PLOČE
DRVNO-CEMENTNE PLOČE
DRVNO-CEMENTNE
PLOČE
2 Svojstva
Drvo je jedan od najstarijih materijala za građenje i uz kamen i opeku bio je
osnovni materijal konstrukcija. U pravilu, vertikalne konstrukcije građevina
(zidovi, stupovi) izvodile su se iz kamena i ponegdje opeke, dočim su
međukatne i krovne konstrukcije bile drvene.
U nekim krajevima Hrvatske koji su bili bogati kvalitetnom drvenom građom,
kultura građenja drvom - izgradnja drvenih kuća, bila je na zavidnoj visini.
Drvo je prirodan, ekološki čist materijal čija se proizvodnja odvija u "tvornici"
čije je ime šuma. Koristi ove "tvornice" svima su nam poznate, ta tvornica ima
samo jednu manu a to je vrlo dug proces proizvodnje. Tu proizvodnju, u
pravilu počinje jedna a završava druga generacija.
Mi smo, na žalost potrošili naslijeđeno, a u naslijeđe ne ostavljamo dovoljno.

Ovu problematiku mora regulirati država planiranom eksploatacijom šumskog
bogatstva sa minimalnim principom stablo za stablo.
Danas u graditeljstvu dominiraju armirano-betonske konstrukcije, slijede ih

čelične. Eksploatacija i proizvodnja baznih sirovina za ove materijale: kameni
agregati (kamenolom), cement, čelik imaju teške posljedice na okoliš.
Tehnologije proizvodnje ovih materijala ni u svijetu pa ni kod nas nisu još
postigle potrebnu razinu ekološke prihvatljivosti.
I na kraju vijeka trajanja konstrukcije, razgradnja (reciklaža) drva kao

prirodnog materijala ekonomski i ekološki je najprihvatljivija.
U prošlosti period stagnacije drvenih konstrukcija nastaje prodorom čelika i

armiranog betona u graditeljstvo. Ovi materijali, posebno armirani beton
(jednostavnost izvedbe) potiskuju upotrebu drva i ono postaje materijal
gradnje pomoćnih konstrukcija (skele i oplate). Iako srećemo zavidne domete
(primjerice skela i oplata za izvedbu lukova mosta Plougastel : Freyssinet
3x186 m, 1925-30), ipak su to samo privremene konstrukcije koje nestaju
bez traga, osim u literaturi, nakon izvedbe stalnih.
Međutim, iza drugog svijetskog rata drvo se počinje sve više i više
upotrebljavati za izvedbu stalnih suvremenih građevine.
Ovo treba zahvaliti novim saznanjima u području samog materijala ali i

razvoju novih tehnologija spajanja i proizvodnje elemenata na bazi drva.
Osobno smatram da je kemijska industrija, koja je omogućila proizvodnju

relativno jeftinih a vrlo pouzdanih ljepila – sintetičkih smola najzaslužnija za
taj razvoj.
Ovdje dolaze do izražaja pozitivne karakteristike materijala :
- male zapreminska težina (600 - 800 kg/m³) : 13 puta lakše od čelika,

4 puta od betona
- velike čvrstoće, posebno vlačna u smjeru vlakanaca
- laka obrada
- velike mogućnosti oblikovanja poprečnog presjeka
- sloboda u oblikovanju linija i dužine nosača - praktično neograničena
- mala osjetljivost na temperaturne promjene
- otpornost na neke agresivne utjecaje (sol, fosfati itd)
- estetska svojstva
Prirodno porijeklo ovog materijala donosi sa sobom i niz nedostataka :
- nehomogenost
- anizotropiju
- zapaljivost
- promjena mehaničkih svojstava i volumena kod promjene vlažnosti
Ove nedostatke današnje suvremene tehnologije pokušavaju svesti u

podnošljive okvire jakom kontrolom kakvoće upotrebljenih materijala,
eliminiranjem dijela materijala sa greškom, primjenom sredstava za zaštitu od
vlage, gljivica i insekata te za podizanje vatropožarne otpornosti. Osim
ovoga, potrebno je posvetiti punu pažnju pravilnom projektiranju i oblikovanju
konstrukcija, izradi, montaži i ugradnji, te posebno održavanju drvenih
konstrukcija.
Nešto o protupožarnoj sigurnosti drvenih konstrukcija, o vlažnosti,
nehomogenosti i anizotropiji kasnije :
Protupožarnu sigurnost karakteriziraju dva kriterija :

1. Zapaljivost materijala
2. Ponašanje konstrukcije pod djelovanjem požarnih temperatura
Djelovanje ekstremnih požarnih temperatura, s konstruktorskog aspekta,

uništava sve građevne materijale u relativno kratkom roku, pa tako i
konstrukcije iz negorivih materijala.
Drvo se zapaljuje kod temperature 250º do 300º C što je posljedica njegovog

kemijskog rastvaranja porastom temperature okoline (predgrijavanje). U
realnom požaru brzo se postižu temperature iznad 500º C. U tim uvjetima
dolazi do pougljenja vanjske zone nosača sa brzinom stvaranja sloja od 0,8
mm/min za četinare odnosno 0,6 mm/min za tvrda drva.
Neizgoreni materijal neznatno gubi svoja elastomehanička svojstva i u stanju
je preuzeti neka opterećenja.
Kod čeličnih i armiranobetonskih konstrukcija požarne temperature između

400º i 600º stupnjeva pogubne su za konstrukcije, iako materijali nisu
zapaljivi. Kod čelika vrijeme otkazivanja ne ovisi o veličini poprečnih presjeka,
dočim kod armiranog betona vrijeme otkazivanja ovisi o debljini zaštitnog
sloja (porast temperature armaturnog čelika).
Za osiguranje sigurnosti drvenih konstrukcija u požaru propisane su
dimenzije poprečnih presjeka za 30 minutnu odnosno 60 minutnu otpornost
(klase F30 i F60) prema DIN 4102.
U klasu F30 spadaju elementi koji nakon 30 min požara :

- zadrže nosivost maksimalnog računskog opterećenja
- ne prekorače brzinu prirasta progiba ∆f / ∆t = L² / 9000 h
∆f / ∆t – brzina prirasta progiba u cm/min

L – raspon u cm
h – visina poprečnog presjeka u cm
U klasu F60 spadaju elementi koji zadovolje gornje uvjete u 60 minutnom

požaru.
Minimalne dimenzije nosača koje zadovoljavaju gornje klase (greda i

stupova) dane su tabelarno – prema DIN i prema našim normama.
Protupožarna otpornost može se podići :
- konstruktivno (povećanjem dimenzija) – drvo

- protupožarnim premazima – drvo, čelik
- zaštitnim izolacionim oblogama – svi, kod drva nepopularno
- hlađenjem – čelik
Činjenica je da protupožarnu sigurnost građevine ne možemo gledati samo

kroz sigurnost konstrukcije. Možda je to i manje važno, možda je važnije
osigurati brzu i efikasnu evakuaciju u početku požara i ugradnju ostalih
materijala (obloge, zavjese, namještaj itd) koji će biti takvih karakteristika da
u uvjetima požara ne ugroze korisnike.
BOTANIČKA DEFINICIJA
Drvo je organski materijal nehomogen u organskom, anatomskom i fizičkom

smislu.
Botanička definicija kaže da je drvo odrvenjena biljka koja se sastoji od

podzemnog dijela - korijena i nadzemnog dijela - stabla. Stablo dijelimo na
deblo i krošnju.
U procesu vegetiranja korijen i krošnja imaju fiziološku a deblo mehaničku

funkciju.
Za drvene konstrukcije praktičnu vrijednost ima deblo i dio krupnih grana

krošnje (u proizvodnji ploča na bazi usitnjenog drva).
POPREČNI PRESJEK DEBLA
Kora drva je njegova zaštita od vanjskih upliva, a sastoji se od :

- mrtve kore
- like
- kambija
Kambij svake godine generira jedan god bijeli tako da se u ovom dijelu odvija
proces rasta i taj dio ima fiziološku funkciju. Osržavanjem godova bijeli
odumiru žive stanice, u drvu nastaju kemijske i anatomske promjene a djelovi
koji iz bijeli pređu u srž gube fiziološku i preuzimaju mehaničku funkciju u
procesu rasta.
Nehomogenost poprečnog presjeka je očita, ona je izražena čak i u mikro

strukturi godova.
God je godišnji prirast, prsten vlakanaca cjevastog tipa. Zimi se rast prekida a
početkom vegetiranja (proljeće) u uvjetima obilja vlage i sunca formiraju se
cjevasta vlakna većih otvora i propusnosti a tanjih stijenki – tzv rano drvo.
Kasno drvo nastaje tijekom ljeta i jeseni, u uvjetima manjka vlage i usporenog
rasta kad se formira provodno tkivo manjih otvora i debljih stijenki.
Kasno drvo je tamnije boje, veće gustoće i boljih mehaničkih svojstava.
Iz tog razloga je drvo (unutar jedne botaničke vrste) tanjih godova teže i bolje
te je ovo jedan od parametara kod klasifikacije materijala.
KLASIFIKACIJA DRVENE GRAĐE
Prema kvaliteti, drvenu građu klasificiramo u kvalitetne razrede i to drvo

četinara u tri a drvo lišćara u dva kvalitetna razreda :
I klasa građa visoke nosivosti

II klasa građa normalne nosivosti
III klasa građa male nosivosti
II klasa četinara drvo je koje se najčešće koristi za drvene konstrukcije.
Na nacrtima klasa i vrsta moraju biti posebno naznačeni, ukoliko nisu

podrazumijeva se da se radi o II klasi četinara.
Klasifikacija se provodi prema standardu HRN UD0.001 :

OPTEREĆENJA
1. GRUPA – OSNOVNA OPTEREĆENJA FAKTOR 1,00

2. GRUPA – DOPUNSKA OPTEREĆENJA FAKTOR 1,15
3. GRUPA – NAROČITA OPTEREĆENJA FAKTOR 1,50
1. GRUPA
A) Vertikalna opterećenja B) Horizontalna opterećenja

- Stalna opterećenja - Vjetar (kao samostalno opt.)
- Pokretna ili korisna opt.
2. GRUPA
- Vjetar (ako ne djeluje kao samostalno opterećenje)

- Opterećenja skela i oplata svježim betonom
- Opterećenja privremenih konstrukcija
- Trenje na ležajevima
- Sile kočenja motornih vozila
- Sile koje nastaju kao posljedica skupljanja i bubrenja drva
3. GRUPA
- Potresne sile
- Utjecaj pomaka ležajeva
- Pritisak leda
- Udar vozila
- Požarno opterećenje do 30 minuta
SVOJSTVA DRVA
- Kemijska
- Fizička
- Mehanička
- Termička
- Električna
- Akustična
- Estetska
KEMIJSKA SVOJSTVA
Elementarni sastav suhog drva gotovo je isti za sve vrste, otprilike
50% ugljika
43% kisika
6% vodika
1% dušika
Prosječni kemijski sastav četinjara i lišćara dan je u donjoj tablici :

FIZIČKA SVOJSTVA
Vlažnost i promjena volumena
Od fizičkih svojstava drva od osobite važnosti je vlažnost jer voda u drvu

znatno utječe na njegova fizička i mehanička svojstva.
Vlažnost utvrđujemo vlagomjerom ili laboratorijskim ispitivanjem prema

normiranoj metodologiji : min 5 uzoraka, dimenzije 20/20/20 cm, temperatura
sušenja 103 ± 2º C.
Nakon potpunog gubitka vlage (kontrolna vaganja-stalna težina) vlažnost se

određuje izrazom :
G – Gs G – težina uzorka prije sušenja

V (%) = ------------ x 100
Gs Gs – težina apsolutno suhog uzorka
Voda u drvu dijeli se na slobodnu i vezanu vodu.

Slobodna voda naziva se i kapilarna jer ispunjava šupljine stanica.
Vezana voda dijeli se na higroskopnu i kemijski vezanu vodu.
Kod sušenja najprije ispari slobodna voda, nakon nje higroskopna.
Kemijski vezana voda ne isparava (osim kod zapaljenja).
Nakon isparenja higroskopne vode stanice se skupljaju što ima za posljedicu

smanjenje dimenzija odnosno volumena drva.
Upijanjem vlage iz okolnog zraka drvo povećava volumen.
Kolebanje volumena kod promjene vlage u određenim granicama zove se

skupljanje i bubrenje.
Higroskopna ravnoteža je ravnoteža pritisaka vodene pare u okolnom zraku i

kapilarama drva i ona se stalno uspostavlja ovisno o relativnoj vlažnosti i
temperaturi zraka okoline. Ovaj proces očit je u higroskopnom području
(područje 0 – 30 % vlažnosti).
Skupljanje i bubrenje drva veliki je nedostatak ovog materijala, tim više što je
promjena dimenzija različita za uzdužni, radijalni i tangencijalni smjer :
Osim ovoga, kolebanje vlažnosti direktno utječe i na mehanička svojstva

drva.
Zapreminska masa
Uobičajeno je definiranje kod vlažnosti 15%.
Ovisi o botaničkoj vrsti i staništu.

MEHANIČKA SVOJSTVA DRVA
Mehanička svojstva drva analizirat ćemo na σ-ε dijagramima normiranim

postupkom na uzorcima borovine bez greške, vlažnosti 15%, uz brzinu
nanošenja opterećenja od 3,0 kN/cm²/min.
Tlačna čvrstoća
Čvrstoća paralelno s vlakancima

Granica proporcionalnosti σp je za četinare na 50 – 75 % a za lišćare na cca
85 % sile loma.
Lom nastaje kao posljedica izvijanja vlakanaca kasnog drva koji se utiskuju u
zone vlakanaca ranog drva. Lomna čvrstoća uzorka borovine je 3,5 do 5,0
kN/cm².
Čvrstoća okomito na vlakanca

Opće karakteristike ovog dijagrama jesu male čvrstoće i velike deformacije.
Uočljiva su tri karakteristična područja:
- Početni
Drvo se ponaša elastično,deformacije su proporcionalne naprezanju
- Srednji
Vidi se veliko povećanje deformacija uz neznatan prirast naprezanja
- Završni
Deformacije se smanjuju uz prirast naprezanja
U završnom području dolazi do loma stijenki cjevastih vlakanaca čime se
povećava zbijenost a time i otpor opterećenju. Do početka loma i zbijanja
dolazi već u srednjem karakterističnom području.
Granica proporcionalnosti σp kod četinara je cca 35% a kod lišćara cca 70%
lomne čvrstoće.
Vlačna čvrstoća paralelno sa vlakancima
Vlačna čvrstoća je vrlo visoka i kreće se u granicama 8,00 – 10,0 kN/cm².

Dijagram je gotovo pravolinijski, granica proporcionalnosti je vrlo visoko,
sasvim blizu lomne granice, područje loma je vrlo usko. Navedene
karakteristike su karakteristike krtog materijala.
Vlačna čvrstoća okomito na vlakanca
Vlačna čvrstoća okomito na vlakanca je zanemariva.

Ovu vrstu naprezanja nazivamo još i naponom cijepanja.
U drvenim konstrukcijama ovakva naprezanja nisu dopuštena i treba ih
izbjegavati odnosno preuzimati posebnim konstruktivnim mjerama.
Čvrstoća na savijanje
Uočljiva su tri stadija ovisno o nivou naponskog stanja:

1. Elastično područje, vrijedi Hookeov zakon i Navierova hipoteza ravnih
presjeka. Normalna naprezanja su linearno raspoređena prema
neutralnoj osi i ispod su σp na rubnim vlakancima i u vlaku i u tlaku.
2. Na rubnim tlačnim vlakancima naprezanja prelaze σpc i pojavljuju se
plastične deformacije. Naprezanja rubnih vlačnih vlakanaca i dalje su
ispod σpt. U tlaku dijagram dobija parabolični oblik, u vlaku je i dalje
linearan. Neutralna os se pomiče prema vlačnim rubnim vlakancima.
3. Povećanjem opterećenja ulazimo u treći stadij - stanje pred lom.
Produbljava se plastifikacija u tlačnoj zoni, neutralna os se pomiče još
više prema vlačnom rubu, vlačni rubni naponi rastu.
Pomicanje neutralne osi prema rubnim vlačnim vlakancima posljedica je

uspostavljanja ravnoteže unutrašnjih sila; površine pod dijagramima iznad
neutralne osi (u tlaku) i ispod nje (u vlaku) moraju biti iste.
Konačno, dolazi do loma koji se lažno manifestira kao kidanje vlačnih rubnih
vlakanaca. Naime lom nastupa ranije, čak u drugom stadiju kada dolazi do
gubitka stabilnosti rubnih tlačnih vlakanaca koja se izbočavaju i nabiru.
Posmične čvrstoće
Rezultati laboratorijskih ispitivana posmične čvrstoće su relativni zbog

nemogućnosti simuliranja posmičnog naprezanja onako kako ono javlja u
konstrukcijama. Ispitivanjima se u uzorke unosi moment savijanja koji ima za
posljedicu neka druga normalna naprezanja.
Dijagrami ispitivanja uzorka borovine za moguća posmična naprezanja:
- Posmična čvrstoća na odrez kreće se u granicama 3,0-5,0 kN/cm² što

je visoko ali je praktično bez značenja jer je ovakvo opterećenje
praćeno velikim deformacijama gnječenja (tlak okomito na vlakanca)
pa je mjerodavna ta čvrstoća.
- Posmične čvrstoće u ravnini vlakanaca u smjeru vlakanaca ili okomito

na njih približno su iste i kreću se u granicama od 0,6-0,7 kN/cm².
Trajna čvrstoća
Ispitivanja su pokazala da modeli istih dimenzija i kvalitete drva ali opterećeni

kroz dugi period različitim intezitetima stalnog opterećenja neće istovremeno
doživiti lom. Krivulja trajne čvrstoće ima asimptotski rakakter, pokazuje da
kod nižih nivoa naprezanja do loma dolazi kasnije dočim kod visokih
trenutno.
Očito je da čvrstoća pada prema graničnoj vrijednosti – trajnoj čvrstoći koja
se kreće u granicama 45% - 60% od čvrstoća dobijenih na brzo opterećenim
uzorcima.
Kod dugotrajnih opterećenja javljaju se osim elastičnih i plastične
deformacije.
fo trenutna početna deformacija (odmah po poterećenj)

1-2 povećanje deformacije u vremenu uz nepromjenjeno opterećenje
2-3 trenutna povratna deformacija (u času rasterećenja)
3-t zaostala deformacija koja teži konačnoj vrijednosti
Vremenska deformacija različita je za nivoe naprezanja iznad i ispod trajne

čvrstoće.
Krivulja 1 pokazuje deformaciju ovisno o vremenu za modele opterećene
naprezanjem koje ne prelazi granicu trajne čvrstoće. Deformacija se
vremenski prigušuje i teži konačnoj veličini.
Krivulja 2 opisuje ponašanje kod modela opterećenih naprezanjem iznad
nivoa trajne čvrstoće. Deformacija se vremenom povećava sve do loma
modela.
Proces stalnog povećanja deformacija uz djelovanje istog opterećenja zove
se puzanje materijala a etapa u kojoj je prirast deformacija linearan zove se
tečenje materijala.
Konstante elastičnosti
Ostala mehanička svojstva
- Žilavost je svojstvo da se element pod vanjskim utjecajem trajno

deformira a da se ne slomi. Što je veća razlika između granice
elastičnosti σp i granice loma σL žilavost je veća.
- Tvrdoća je otpor koji drvo pruža prodiranju drugog, tvrđeg tijela u
svoju masu. Ovisi o botaničkoj vrsti, prostornoj masi i vlažnosti.
- Otpornost na habanje je svojstvo drva da se odupire postepenom
trošenju u slojevima pod djelovanjem mehaničkih sila.
TERMIČKA SVOJSTVA
Koeficijent termičkog linearnog istezanja, specifična toplina i vodljivost topline

(vidi u literaturi).
Treba naglasiti da je veličina koeficijenta linearnog istezanja za drvo u
odnosu na beton i čelik mala pa se u drvenim konstrukcijama ne predviđaju
temperaturne dilatacija.
ELEKTRIČNA SVOJSTVA
(vidi u literaturi)
AKUSTIČNA SVOJSTVA
Brzina rasprostiranja zvuka u drvu i upijanje zvuka (vidi u literaturi)
ESTETSKA SVOJSTVA
Estetska svojstva drva jesu boja, sjaj, miris, finoća i tekstura.

Boja ovisi prvenstveno o vrsti, manje o staništu i klimi.
Sjaj je svojstvo drva da reflektira svjetlo, ovisi o vrsti, građi i obradi.
Miris ovisi o sadržajima (drvna tvar je bez mirisa) ovisno o staništu.
Finoća ovisi o anatomskoj građi, pravilnosti toka i rasporeda vlakanaca.
Tekstura je izgled mehanički obrađenih površina. Ovisi o anatomskoj
građi, obiku debla, načinu obrade i rezu (poprečni, radijalni,
tangencijalni i spiralni – kod furnira).
TRAJNOST DRVA
Trajnost drva je svojstvo da se odupire štetnom utjecaju atmosfere, raznih

kemijskih tvari te štetoćinama biljnog i životinjskog podrijetla a kreće se od
nekoliko mjeseci do praktično neograničenog broja godina (ovisno o okolini i
načinu ugradnje).
UTJECAJ PROMJENE VLAŽNOSTI NA ČVRSTOĆE I MODUL EL.
UTJECAJ SMJERA DJELOVANJA SILE NA ČVRSTOĆE I MODUL EL.
TABLICA DOPUŠTENIH NAPONA I KOREKCIONI FAKTORI (VLAŽNOST)
DOPUŠTENI TLAČNI NAPON POD KUTOM PREMA VLAKANCIMA σc<αd = σc║d – (σc║d – σc┴d ) • sinα
PRORAČUN DEFORMACIJA
Proračun deformacija po HRN može se provesti na dva načina:

1. Za ukupno opterećenje ne vodeći računa o trajanju opterećenja
2. Uzimajući u obzir trajanje opterećenja tj podjelom opterećenja na:
- kratkotrajna (opterećenja trajnosti do 3 mjeseca)
- dugotrajna (stalna i opterećenja trajnosti preko 3 mjeseca)
U 1. slučaju koriste se vrijednosti osnovnih modula sa korekcijom za vlažnost

preko 18% :
U 2. slučaju zasebno se računaju deformacije i to za kratkotrajna opterećenja
sa vrijednostima osnovnih modula bez ikakvih korekcija. Za dugotrajna
opterećenja proračun se provodi sa vrijednostima reoloških modula :
Eφ = Eo / (1+φ) Gφ = Go / (1+φ)
pri čemu su Eo i Go vrijednosti osnovnih modula a član 1+φ vrijednost koja

ovisi o nivou iskorištenja presjeka (σ/σdop) i vlažnost konstrukcije u
eksploataciji ∆Φ u odnosu na vlažnost 15%.
3 Mehanička otpornost i
stabilnost elemenata drvenih
konstrukcija
MEHANIČKA OTPORNOST I STABILNOST ELEMENATA
DRVENIH KONSTRUKCIJA
Drvene konstrukcije – proračun po teoriji dopuštenih napona :

- Dopušteni naponi (za grupe opterećenja – G1, G2 i G3)
- Dopušteni progibi (tipovi konstrukcija, nadvišenja)
Proračun je potrebno provesti tako da se sa sigurnošću dokaže da

svaki element konstrukcije, ali i konstrukcija u globalu, može sa
propisanom sigurnošću preuzeti najnepovoljnija opterećenja
(kombinacije), stvarni naponi i progibi, pod takvim opterećenjima,
moraju biti manji od dopuštenih.
Konstrukcija prestaje biti upotrebljiva kada dođe do :
- gubitka statičke ravnoteže konstrukcijske cjeline ili jednog

njezinog elementa
- loma kritičnog presjeka
- gubitka stabilnosti konstrukcije ili jednog njezinog elementa
- nekontroliranog pomaka čitave konstrukcije ili nekog
elementa
- pojave prevelikih deformacija koje ne dopuštaju normalnu
eksploataciju konstrukcije ili se odražavaju na njen izgled
- vibracija koje izazivaju neudobnost eksploatacije ili
nepovoljno utječu na elemente konstrukcije i opremu
- pojave lokalnih oštećenja koja smanjuju trajnost, efikasnost i
oblikovne vrijednosti konstrukcije
- lokalnog izbočavanja ploča ili lokalnih gnječenja kod sudara
ili ležajeva (bez loma)
CENTRIČNI VLAK
Štap je centrično vlačno opterećen onda kad je izložen djelovanju

vlačne sile čiji se pravac podudara sa osi štapa (podrazumijeva se i
pravcem pružanja vlakanaca).
U svakom presjeku okomito na os javlja se jednoliko raspoređen

normalni vlačni napon:
σ tII = N / An ≤ σ tII dop
An je površina najslabijeg poprečnog presjeka – čistog presjeka koji

na kritičnom mjestu ostaje nakon tesarskih zahvata, ugradnje spajala
itd.
CENTRIČNI TLAK - KRATKI ŠTAPOVI
Štap je centrično tlačno opterećen onda kad na njega djeluje tlačna

sila čiji se pravac podudara sa osi štapa (i pravcem pružanja
vlakanaca). Govorimo o kratkim štapovima (štapovima male vitkosti
λ≤10) kod kojih se uzdužna os štapa pod ovakvim opterećenjem ne
izvija tj. ostaje u pravcu.
U svakom presjeku okomito na os javlja se jednoliko raspoređen

tlačni napon :
σ cII = N / A ≤ σ cII dop
A je bruto površina poprečnog presjeka što znači da se između

ugrađenih spajala i osnovnog materijala mora ostvariti kontakt.
DEFORMACIJE ŠTAPOVA OPTEREĆENIH CENTRIČNOM
UZDUŽNOM SILOM
U oba slučaja štapovi se deformiraju u pravcu djelovanja sile (dakle

produžuju ili skraćuju). Presjeci ostaju ravni i pod djelovanjem
opterećenja uz translatorni pomak, a produženje odnosno skraćenje
štapa računa se kao:
∆L = (N x L) / (EII x A)
CENTRIČNI TLAK - VITKI ŠTAPOVI (IZVIJANJE)
Kod vitkih štapova pod djelovanjem tlačne centrične sile dolazi do

deformiranja uzdužne osi – izvijanja.
Kritična (Eulerova) sila je sila pod kojom je štap stabilan i u ravnom i

u izvijenom stanju, a računa se prema donjem izrazu.
Li je ovdje dužina izvijanja štapa koja ovisi o njegovoj stvarnoj dužini i

o načinima pridržanja na ležajevima (prema Euleru – donja slika).
Kod d.k. za zadnja dva štapa dužine izvijanja su nešto veće nego kod
ostalih materijala, jer je zbog karaktera drva i spajala za drvo
(popustljivost, podatljivost) teško postići na ležajevima punu upetost.
Li = 0,8 L (upeto-zglob) Li = 0,65 (upeto-upeto)

DOKAZ STABILNOSTI
“ω POSTUPAK”
≤ σ
||
σ
||
= N cd
= σ
c
A ω id
σ ω⋅ N σ
||
c
= ≤ cd
||
A
l
λ max
=
i
i
→ ω
min
= Imin
i min
A
λ ≤ 75 ω =
1 KOČETKOV
⋅⎜ λ
2
( NEEL.) ⎛ ⎞
⎟
1 − 0,8 ⎜ ⎟
⎝100 ⎠
λ λ
2
〉 75 ω = EULER
( ELAST .) 3100
KRITIČNA (EULER-OVA) SILA:
E ⋅I
N π = ⋅
2 || min
i 2 |:A
l i
N = ⋅ E ⋅I I I
π = → =
i 2 || min min 2 min
i i
l ⋅A
2 min min
A i A A
N E⋅ E
= π ⋅ = π ⋅
i 2 || 2 2 ||
i2 min 2
A l
i li
2
i
min
l
VITKOST λ max
=
i
i
min
KRITIČNI (EULER-OV) NAPON:
N
σ i
= i
A
E
σ = π ⋅
2 ||
λ
i 2
max
σ
L
TLAČNA ČVRSTOĆA c||
σ
L
ω =σ
c||
KOEFICIJENT IZVIJANJA
i
KOEFICIJENT SIGURNOSTI ν
σ i
= σ DOPUŠTENI NAPON NA IZVIJANJE
ν
id
σ
L
= σ
c||
DOPUŠTENI TLAČNI NAPON || SA VLAKANCIMA
ν c||d
σ σ
L L
ω =σ → σ =ω
c|| c||
i
i
UVEDIMO KOEFICIJENT SIGURNOSTI:
σ σ ⋅1
L
=
i c||
ν ν ω
ODNOSNO:
σ
σ =
c||d
(DOPUŠTENI NAPON NA IZVIJANJE)
ω
id
N
BUDUĆI DA JE σ id
= VRIJEDI :
A
N σ N
σ = = → σ = ω ⋅
c||d
ω
id c||d
A A
PODRUČJE σ c||
〈 σ cp
σ
L
ω =σ
c||
E
σ = π ⋅
2 ||
UVEDIMO IZRAZ ZA KRITIČNI NAPON
λ
i 2
max
σ σ ⋅λ λ
L L 2 2
ω = = =
c || c || max max
π ⋅E
2
E E
π ⋅ π ⋅
2 || || 2 ||
λ σ
2 L
max c ||
E ||
= 312
σ
L (EKSPERIMENTALNO)
c||
U ELASTIČNOM PODRUČJU :
ZA E ||
= tgα (CONST.)
λ λ
2 2
ω = max
= max
π ⋅ 312
2
3100
1
KOČETKOV: ω =
⋅⎜ λ
2
⎛ ⎞
⎟
1 − 0,8 ⎜ ⎟
⎝ 100 ⎠
λ
2
1
= ⎯GRANICA
⎯⎯ ⎯→ λ = 75
⋅⎜ λ
2
3100 ⎛ ⎞
⎟
1 − 0,8 ⎜ ⎟
⎝100 ⎠
Prema HRN vitkost elemenata je ograničena kako slijedi :
λ ≤ 150 za glavne nosive elemente za koje se sa dovoljnom

sigurnošću može odrediti dužina izvijanja
λ ≤ 120 za glavne nosive elemente kod kojih konstrukcija ne

omogućava pouzdano točno odrediti dužinu izvijanja
λ ≤ 175 za sekundarne elemente (samo one čija je stabilnost od

sekundarnog značaja za globalnu stabilnost konstrukcije)
ŠTAPOVI SLOŽENOG POPREČNOG PRESJEKA
ELEMENTI NEPREKINUTI I KONTINUIRANO SPOJENI
Kontrola napona provodi se na isti način kao i u prethodnom slučaju s

tim da se kod proračuna vitkosti vodi računa o popustljivosti spajala.
Glavnu os presjeka, kod koje popuštanje spajala nema značenja kod

proračuna vitkosti nazivat ćemo materijalnom osi. Karakteristika je te
osi da lokalna težišta svih elemenata leže na njoj.
Glavnu os presjeka, kod koje popuštanje spajala ima utjecaja na

proračun vitkosti nazivat ćemo slobodnom osi. Za razliku od gore
navedenog kod te glavne osi ne moraju težišta svih elemenata ležati
na njoj.
Računski postupak:
1. Proračun položaja lokalnih težišta i težišta čitavog presjeka.
2. Dokaz za materijalnu os ( y – y )
3. Dokaz za slobodnu os (x – x)
Ekstremno, elementi mogu biti prislonjeni jedan uz drugog bez

izvedene veze ili međusobno spojeni spajalom koje je apsolutno
kruto i kod kojeg nema efekata popuštanja (ljepilo).
U prvom slučaju moment inercije štapa bit će jednak sumi

momenata inercije pojedinog elementa :
I = Σ Ii dakle γ = 0
U drugom slučaju moment inercije štapa računat ćemo po

Steinerovom stavku :
I = Σ Ii + Σ Ai x ai2 dakle γ = 1
Uobičajeno je spajanje elemenata i mehaničkim spajalima (čavli,

vijci i slično). U tom slučaju ostvaruje se popustljiva veza, ona
postoji ali nije apsolutno kruta što bi značilo da je γ u granicama
između 0 i 1.
Koeficijent popustljivosti direktno zavisi o vrsti spoja, a računa se

prema slijedećoj tablici:
SAVIJANJE
Štapovi opterećeni laterarno, okomito na uzdužnu os zovu se

savijani štapovi.
Poznato vam je iz mehanike savijanih štapova u području

elastičnost (važenja Hookeovog zakona) da:
- vrijedi hipoteza ravnih presjeka (uzdužna os štapa se

progiba pod opterećenjem a poprečni presjeci ostaju ravni i
okomiti na nju
- su naponi savijanja (σm) normalni i u poprečnom presjeku
linearno raspoređeni, proporcionalni udaljenosti od neutralne
osi. Jasno, najveći su na gornjim i donjim rubnim
vlakancima.
Savijanje ćemo, ovisno o vrstama opterećenja, podijeliti na:
- čisto savijanje
- koso savijanje
- savijanje sa uzdužnom silom
ČISTO SAVIJANJE
Čisto savijani nosači su nosači kod kojih se ravnina opterećenja

poklapa sa jednom od glavnih osi presjeka.
KOSO SAVIJANJE
Koso savijani nosači su nosači kod kojih se ravnina opterećenja ne

poklapa sa glavnim osima. Opterećenje se rastavlja u dva smjera
okomita na glavne osi a proračun se provodi kako slijedi:
SAVIJANJE SA UZDUŽNOM SILOM
(Ekscentrični tlak odnosno vlak)
Prema DIN i HRN :

4 Spajala
SPAJALA – UVOD
Osnovna funkcija spajala je da elemente drvene konstrukcije

spoje u jednu cjelinu – u nosivu konstrukciju.
Pod pojmom nosivosti spajala podrazumijeva se njegova

nosivost u spojnoj ravnini.
Danas se u drvenim konstrukcijama upotrebljavaju slijedeće

vrste spajala :
1. Čavli
2. Vijci
3. Trnovi (metalni i drveni)
4. Vijci za drvo
5. Zubate (patentne) ploče
6. Klasični (tesarski) moždanici
7. Patentni moždanici
8. Skobe (klamfe)
9. Skobice (klamerice)
10. Ljepila
Nosivost spajala danas se definira na temelju rezultata

eksperimentalnih ispitivanja a može se odrediti i računskim
putem.
Dopuštena nosivost spajala je manja vrijednost sile od dvije

eksperimentalno dobivenih vrijednosti:
- 1 / 2,75 sile loma

- sile koja uzrokuje međusobni pomak elemenata od
1,5 mm
Dijagram P–δ (sila – pomak) za različite vrste spajala
Za osnovne tipove spajala dijagrami P–δ sa ucrtanim kriterijima

kod određivanja nosivosti izgledaju ovako :
Kod lijepljenih spojeva deformacije su u spojnoj ravnini tako

male da se takav spoj može smatrati apsolutno krutim.
Kod ostalih spojeva koji su izvedeni mehaničkim spajalima u

spojnim ravninama dolazi do popuštanja koje uzrokuje
međusobni pomak elemenata, što je posebno evidentno kod
vijčanih spojeva. Takve spojeve tretiramo kao popustljive
spojeve, kažemo i podatljive.
Poradi ovako različitih svojstava, po krutosti različita spajala

nikako se ne smiju kombinirati u spoju elemenata (ili-ili). To je
dopušteno jedino kod spajala koja imaju približno jednaka
elastomehanička svojstva, primjerice čavli i moždanici. U
slučaju kombinacije različitih spajala u jednom spoju, nosivost
spajala koje preuzima manji dio sile uvodi se u proračun sa 2/3
svoje dopuštene nosivosti.
VIJCI
Često se upotrebljavaju u drvenim konstrukcijama, posebno kod

mostova, skela i privremenih konstrukcija.
Klasični tipovi vijaka su cilindrične čelične šipke koje na jednoj

strani imaju glavu a na drugoj navoj sa maticom. Sastavni dio
svakog vijka su podložne pločice koje su, kod vijaka koji se
koriste za drvene konstrukcije, drugačijeg oblika i dimenzija nego
kod onih koji se koriste u čeličnim konstrukcijama ili strojarstvu.
Ove podložne pločice znatno su većih dimenzija a zadatak im je
da spriječe utiskivanje glave ili matice vijka u drvo u fazi pritezanja
vijka.
Dimenzije vijaka i podložnih pločica određenu su standardima :
Vijci: M12, M16, M20, M22, M24 (M24 – max dopušteno)

M10 može se iznimno upotrijebiti u spojevima elemenata
debljine 6 cm
Oznaka: M – metrički (milimetarski navoj)

brojčana vrijednost d – promjer tijela vijka u mm
VIJAK Podložne pločice : prema HRN
Kvaliteta materijala izrade: ČN 24-A2 (konstrukcioni čelik Č0361)

Prema EN 10025 : S235 (Fe 360)
Posebni zahtjevi : Nehrđajući čelik
Nosivost vijaka u jednoj reznoj ravnini određuje se prema izrazu
Ndop = σd · a · d ≤ k · d² [ N ]
a – debljina drva (cm)

d – promjer vijka (cm)
σd – dopušteni čeoni napon u drvu (prema tablici)
k – karakteristika krutosti vijka na savijanje (prema tablici)
Preporuča se izbjegavati jednorezne spojeve zbog pojave parazitnih

momenata savijanja u spoju.
Ukoliko se vijci koriste za prijenos sile pod kutem α prema vlakancima,

smanjuje se nosivost vijaka, zbog točkaste koncentracije, prema :
N = kα · Ndop pri čemu je kα = 1 – (α/360)
Otvori za ugradnju vijaka moraju se bušiti strojnim alatom prilikom izvedbe

(nema mogućnosti predmontaže), tehnološkim slijedom s promjerom manjim
od promjera vijka za 0,1 do 0,2 mm. Ovim se smanjuju inicijalna popuštanja.
Dobro je, prije ugradnje, posebno konstrukcija na otvorenom, premazati vijak
i otvor epoksidnom smolom.
Jednorezni spoj
Dvorezni i višerezni spojevi

Svi vijci u trajnim konstrukcijama moraju se zaštititi od korozije
pocinčavanjem.
Nosivi spoj sa vijcima mora biti izveden sa najmanje 2 vijka.

U jednom nizu može se ugraditi najviše 4 vijka.
Kod spojeva čelik – drvo (čelične vezice i slično) nosivost vijaka u drvu
povećava se za 25% pri čemu se moraju provjeriti naponi na čeoni pritisak u
čeliku, posebno kod tankih vezica.
U pravilu vijci se moraju ugrađivati simetrično na osi elemenata (da bi se

izbjegli momenti uzrokovani ekscentričnim djelovanjem) i to u sjecišta redova
i nizova sa minimalnim razmacima prema donjoj skici:
TRNOVI
Čelični trnovi
Trnovi ili štapasti moždanici su glatka cilindrična tijela. Materijal izrade je čelik
punog ili cijevnog profila. Krajevi su konusno obrađeni radi ugradnje. Dakle
nema navoja, matica ni podložnih pločica.
Osim čelika izrađuju se po posebnim zahtjevima od tvrdog drva, punog

epoksiranog drva i nehrđajućeg čelika.
U drvenim konstrukcijama upotrebljavaju se trnovi promjera 8 do 24 mm :

T8 – T24.
Oznaka : T – trn
brojčana vrijednost d – promjer tijela trna u mm
Kvaliteta materijala izrade : ČN 24-A2 (konstrukcioni čelik Č0361)

Prema EN 10025 : S235 (Fe 360)
Posebni zahtjevi: Nehrđajući čelik
Nosivost trnova u jednoj reznoj ravnini određuje se prema izrazu
Ndop = σd · a · d ≤ k · d² [ N ]
a – debljina drva (cm)

d – promjer trna (cm)
σd – dopušteni čeoni napon u drvu (prema tablici)
k – karakteristika krutosti trna na savijanje (prema tablici)
Preporuča se izbjegavati jednorezne spojeve zbog pojave parazitnih

momenata savijanja u spoju.
Ukoliko se trnovi koriste za prijenos sile pod kutem α prema vlakancima,

smanjuje se nosivost trna, zbog točkaste koncentracije, prema :
N = kα · Ndop pri čemu je kα = 1 – (α/360)
Jednorezni spoj
Dvorezni i višerezni spojevi

Otvori za ugradnju trnova moraju se bušiti strojnim alatom prilikom izvedbe
(nema mogućnosti predmontaže), tehnološkim slijedom s promjerom manjim
od promjera trna za 0,2 do 0,5 mm. Ovim se smanjuju inicijalna popuštanja.
Dobro je, prije ugradnje, posebno konstrukcija na otvorenom, premazati trn i
otvor epoksidnom smolom.
Ugradnja u otvore manjeg promjera od 0,5 mm je moguća samo uz upotrebu

posebnog alata, pri čemu treba osigurati izlaznu stranu drva od cijepanja.
Trnovi se mogu ugraditi tako da budu vidljivi ili tako da se upuste u drvene
elemente i prikriju drvenim čepovima.
Svi trnovi u trajnim konstrukcijama moraju se zaštititi od korozije

pocinčavanjem.
Nosivi spoj sa vijcima mora biti izveden sa najmanje 4 trna.

U jednom nizu može se ugraditi najviše 6 trnova.
Izvedba spojeva čelik – drvo (čelične vezice i slično) pomoću trnova nije
moguća.
U pravilu trnovi se moraju ugrađivati simetrično na osi elemenata (da bi se

izbjegli momenti uzrokovani ekscentričnim djelovanjem) i to naizmjenično
pomaknuto od sjecišta redova i nizova za d/2 sa minimalnim razmacima
prema skici:
Prednosti prema vijcima :

- veća nosivost
- manja podatnost – manji pomaci
- jeftinija i brža izvedba
Drveni trnovi
Rade se iz parene bukovine ili hrastovine I klase.
Kvaliteta materijala mora biti vrhunska, materijal mora biti bez bilo kakve
greške i potpuno suh.
Ugrađuju se u prethodno izbušene rupe čiji je promjer manji od promjera trna

za 1/50 do 1/20 tog promjera.
Dopušteni naponi i pravila konstruiranja dani su u normama.
Upotrebljavaju se za izvedbu konstrukcija u agresivnim okruženjima.
Primjer : K. Tonković – Kupola Brodarskog instituta u Zagrebu

L = 39,0 m f = 6,5 m
ČAVLI
Čavli su najstarija sredstva za spajanje drvenih elemenata. Svojevremeno su

se izrađivali kovanjem, danas se hladno oblikuju iz čelične žice (štancaju).
Različitih su oblika poprečnog presjeka (okrugli, eliptični, kvadratni), glave i

vrha, te izgleda površine tijela – stupa (glatki, navijeni, utoreni, narovašeni).
Kvaliteta materijala izrade: čelična žica vlačne čvrstoće najmanje 600 N/mm².
Ugrađuju se ručno ili strojno sa ili bez prethodnog bušenja otvora.
Oznake za standardne glatke okrugle čavle:

Bez bušenja – zabijani čavli Oznaka: Č d/L
Sa bušenjem – bušeni čavli Oznaka: BČ d/L
(d – promjer čavla u mm/ 10, L – dužina čavla u mm)
Promjer otvora : 0,85 promjera čavla (d).

Obavezna je ugradnja u bušenoj izvedbi kod korištenja elemenata od tvrdog
drva i čavala promjera d ≥ 42 mm/10.
Promjer čavla bira se prema debljini najtanjeg drva u paketu (a) da bi se

spriječilo njegovo cijepanje – prema donjoj tablici.
Dužina čavla bira se prema debljinama elemenata paketa koji se spaja, uz

uvjet da je dubina zabijanja u zadnje drvo za jednorezni spoj s ≥ 12 d a za
dvorezni i višerezni s ≥ 8 d.
Nosivost jednoreznog čavla za meku građu i osnovno opterećenje (Grupa 1.)
dana je izrazom :
5000 · d²
N1 = ————— [ N ] d – promjer u cm
1+d
Jasno, za višerezne čavle vrijedi da je Nu = n · N
Nosivost bušenih čavala je 25% veća od nosivosti zabijanih zbog smanjenih

problema cijepanja po nizovima.
Nosivost čavla na čupanje ne može se uvoditi u proračun kod
stalnih konstrukcija.
Nosivost u kombinaciji sa tankim limom povećava se za 25%

(vidi Greim nosače).
Kako čavli "razmazuju" silu na veću površinu (male točkaste

koncentracije) kod djelovanja sile pod kutem prema
vlakancima nema redukcije nosivosti.
Minimalni razmaci:
Ugrađuju se pomaknuto za d/2 od sjecišta linija redova i nizova,
naizmjenice.
Ako je moguće (ovisi o debljinama elemenata) ugrađuju se sa
oba lica.
Greim nosači
Rešetkasti sustavi kod kojih se za

spojeve u čvorovima koriste tanki čelični
limovi u čavlanoj izvedbi. Limovi mogu
biti ugrađeni kao vanjski ili kao unutrašnji
(šlicevi u drvu).
Izvedba i uvjeti:
- debljina limova ≥ 2 mm (bez dokaza nosivosti preko lima)
- antikorozivna zaštita limova vrućim pocinčavanjem
- kvaliteta materijala lima Č0361
- bušene rupe na promjer čavla do izlaska iz zadnjeg lima
- s ≥ 15 d
Odabir presjeka u odnosu na broj spojnih limova prema švicarskim normama:
VIJCI ZA DRVO
Koriste se isključivo za jednorezne veze kod spajanja

elemenata iz različitih materijala; drvo-drvo, drvo-šperploča i
drvo-čelik (čelični čvorni limovi za priključak štapova spregova,
ležajne čelične ploče i sl.).
U drvenim konstrukcijama koriste se promjeri d ≥ 4 mm.
d – promjer tijela
dj – promjer jezgre navoja cca 0,7 d
Ls – duljina
sg – duljina navoja ≥ 0,6 Ls
Kvaliteta materijala izrade: ČN24 (konstrukcioni čelik Č0361)

Prema EN 10025: S235 (Fe 360)
Posebni zahtjevi: Nehrđajući čelik
Mesingani vijci ne upotrebljavaju se u drvenim konstrukcijama.
Antikorozivna zaštita – pocinčavanjem.
Pravila izvedbe :
- Nosivi spoj mora biti izveden sa najmanje:
2 vijka za drvo (d ≥ 10 mm)
4 vijka za drvo (d < 10 mm)
- Vijci se ugrađuju u prethodno bušene rupe :
Ø = d na glatkom dijelu tijela vijka
Ø = 0,7 d na dijelu sa navojem
- Najmanja dubina uvrtanja vijka u zadnje drvo s = 8d
- Vijak mora biti ugrađen bez zabijanja (danas elektro ili
zračni alati)
Ova spajala nosiva su na odrez i na čupanje.
Nosivost na odrez računa se prema izrazu :
N = 400 · a · d ≤ 1700 · d² [ N ]
a – debljina prvog drva u cm

d – promjer glatkog dijela tijela vijka u cm
Nosivost na čupanje – prema lijevoj skici
Vijci za drvo su spajala čija su elastomehanička svojstva nekud

između svojstava čavala i vijaka. U skladu s tim EC5 propisuje ostala
pravila:
- za vijke za drvo promjera d < 8 mm vrijede pravila kao za čavle
- za vijke za drvo promjera d ≥ 8 mm vrijede pravila kao za vijke
MOŽDANICI
Moždanici su spajala koja se ugrađuju u spojne ravnine čime se sprečavaju

pomaci među elementima i ostvaruje spoj. Opterećeni su u pravilu na pritisak
i smicanje. Različitih su oblika: prizmatični, cilindrični, pločasti, prstenasti,
zupčasti, kombinirani, itd
1. Materijali izrade:
- drvo
- metal (čelik)
- ostali pogodni materijali (plastične mase)
2. Po načinu ugradnje razlikuju se:

- moždanici koji se ugrađuju u prethodno izrađene otvore
- moždanici koji se utiskuju u elemente spoja (samo kod četinara)
- moždanici koji se ugrađuju kombinacijom gornjih načina
Svi spojevi moždanicima pritegnuti su vijcima. Prema HRN vijci za pritezanje

ne smiju biti manji od M12.
Ovisno o vrsti moždanika vijci se ugrađuju kroz ili između moždanika.

TESARSKI MOŽDANICI
Tesarski moždanici u pravilu se izvode kao

prizmatični drveni moždanici a pritežu se
vijcima koji se ugrađuju između moždanika.
Materijal izrade : hrastovina I klase. U pravilu,

smjer vlakana moždanika mora biti paralelan sa
osima elemenata koji se spajaju. Iznimno se
mogu upotrijebiti za stalne konstrukcije i
posebni tipovi tesarskih moždanika prema
skicama.
Dokaz nosivosti provodi se kao dokaz čeonih
kontaktnih napona (osnovni materijal –
moždanik), dokaz posmičnih napona u osnovnom
materijalu i moždaniku, i dokaz na prevrtanje
(pritezanje vijcima).
Vlačna nosivost vijka određuje se preko neto presjeka na narezanom dijelu tijela vijka (jezgra).
Smoždene grede
Pomoću moždanika moguće je spregnuti dva ili tri elementa grede u

jedinstveni presjek što se koristi za izvedbu glavnih nosača mostova.
Kod ovakvih greda geometrijske karakteristike se mogu računati kao :
Za 2 grede IR = 0,6 I I – moment inercije za

ukupnu visinu presjeka
Za 3 grede IR = 0,3 l
PATENTNI MOŽDANICI
Za spajanje elemenata često se koriste

patentirani moždanici. Tržište je preplavljeno
različitim tipovima sa različitim konstrukcijskim
osobinama.
Materijali izvedbe ovih moždanika jesu tvrdo

drvo, metali (najčešće čelik) i plastične mase, a
oblikuju se tokarenjem, lijevanjem ili prešanjem.
Čelični moždanici moraju biti zaštićeni od
korozije pocinčavanjem.
Različiti tipovi različito se ugrađuju, na sva tri

navedena načina, uz upotrebu posebnih alata.
Kod ove vrste spajala vijak se ugrađuje kroz

moždanik.
Kod konstruiranja spojeva koristimo podatke i

upute proizvođača :
- dimenzije (promjer, visina, debljina)

- podaci za vijke
- podaci o minimalnim dimenzijama drva za
odabir moždanika
- nosivost (II i pod kutom, pojedinačna ili za
više moždanika u nizu)
- minimalni razmaci ( paralelno u smjeru
sile i okomito)
PATENTNI MOŽDANICI PREMA DIN 1052
Posebni tipovi ovakvih moždanika tako su oblikovani
da se mogu koristiti za spojeve drvo – čelik
(jednostrani moždanici). Kod takvih spojeva vijci
sudjeluju u prijenosu sila :
drvo → moždanik → vijak → čelik

ZUBATE PLOČE
Zubate ploče ili ploče za čavlanje (patentirane)

proizvode se prešanjem (štancanjem) iz čeličnog
pocinčanog lima. Najčešće se proizvode u nekoliko
standardnih veličina zubaca, u trakama različitih
dimenzija. Različitih su oblika zubaca a nastale su iz
potrebe da se dugotrajan rad pojedinačnog zabijanja
čavala zamjeni brzom ugradnjom ploča velikog
kapaciteta nosivosti.
Postoje finese proračuna, ovisno o tipu, obliku i

smjerovima zubaca kod pojedinih ploča, međutim
proračun se svodi na određivanje potrebne površine
ploče (ovisno o veličini – nosivosti zubaca, reduciranom
rubnom dijelu i smjeru djelovanja sile prema glavnom
nosivom smjeru ploče).
Specifična nosivost (najčešće u kN/dm²) dana je

normama ili uputama proizvođača.
Nakon utvrđivanja potrebne površine, iz traka se izrezuje

ta površina u obliku, prema obliku spoja i ugrađuje
prešom.
Ploče mogu biti jednostrane (ugrađuju se sa lica –

prema gornjoj skici) ili dvostrane (ugrađuju se između
elemenata).
SKOBICE (KLAMERICE)
Izrađuju se od čelične žice. Uobičajene dimenzije:

Koriste se za spajanje ploča na bazi drva sa elementima od
piljenog ili lameliranog drva četinara. Uobičajeno je da se na
duljini lh oblažu epoksidnom smolom i posebnim alatom utiskuju
(upucavaju) u drvo.
Leđa skobice nakon ugradnje moraju biti u razini površine

spojenog elementa ili najviše 2 mm upuštena u tu ravninu.
Dopušteni minimalni razmaci – vrijede odredbe kao kod bušenih

čavala.
Dopušteni maksimalni razmaci:

- paralelno sa vlakancima ≤ 80 d
- okomito na vlakanca ≤ 40 d
Nosivost skobica:
I ovdje vrijede odredbe koje se primjenjuju kod čavlanih spojeva.
Računska nosivost skobica opterećenih okomito na os može se
izjednačiti s nosivošću dvaju čavala istog promjera. Ovo vrijedi
ako je kut između vlakanaca spojnog elementa i leđa skobice veći
od 30º. Za kut manji od 30º računska nosivost se mora smanjiti
za 30%.
SKOBE (KLAMFE)
Starije spajalo, koristi se uglavnom kod

privremenih građevina, provizorija i skela i to za
spajanje elemenata većih dimenzija.
Proizvode se u standardnim dimenzijama

kovanjem iz okruglih ili kvadratnih čeličnih šipki.
Nosivost prema normama.
LJEPILA
Ljepila su kemijski spojevi koji imaju svojstvo

transformiranja iz stanja ljepljivosti u čvrsto stanje čime
elemente koje lijepimo čine monolitnima.
Iz dijagrama na početku poglavlja dade se zaključiti da su

lijepljeni spojevi kruti u spojnoj ravnini pa se geometrijske
karakteristike nosača izrađenih lijepljenjem iz elemenata
(najčešće lamela) računaju kao karakteristike monolitnih
presjeka.
Ljepila koja se upotrebljavaju u proizvodnji nosača

inženjerskih konstrukcija moraju ispuniti slijedeće uvjete :
1. Posmična čvrstoća lijepljenog spoja mora biti veća

od posmične čvrstoće drva II sa vlakancima.
2. Lijepljeni spojevi ne smiju imati pad čvrstoće u
vremenu (trajna čvrstoće).
3. Ljepilo mora biti otporno na agresivne kemijske
utjecaje koji se mogu pojaviti tokom eksploatacije
konstrukcije.
4. Ljepilo mora biti vatrootporno.
U proizvodnji lameliranih nosača, pločastih proizvoda i ostalih
elemenata koji se ugrađuju u inženjerske konstrukcije koriste
se sintetička ljepila – ljepila na bazi sintetičkih smola :
- rezorcinsko ljepilo
- ureaformaldehidno ljepilo
- fenolno ljepilo
- melaminsko ljepilo
- epoksidne smole
Rezorcinsko ljepilo najčešće se upotrebljava a podnosi najteže

uvjete eksploatacije – potpuno izložene atmosferskim
utjecajima bez ograničenja u pogledu vlage i temperature.
Radi se o vodenoj otopini rezorcin – formaldehidne smole :

(C6 H4 OH)2 .
Miješa se sa praškastim katalizatorom (ljepilo: katalizator - 5:1).
U tehnologiji lijepljenja koristi se za drvo vlažnosti 10 – 15 %,

kvalitetniji spojevi ostvaruju se kod nižih vlažnosti.
Dopušteni posmični napon lijepljenih spojeva iznosi 120 N/cm².

LEDENA DVORANA AARAU, raspon 54 metra
5 Nastavci i spojevi
NASTAVCI I SPOJEVI
Nastavci i spojevi u DK mogu se podijeliti u dvije osnovne grupe i to:
1. Konstruktivne ili tesarske spojeve

2. Nosive spojeve
Pravila konstruiranja i izvođenja tesarskih spojeva rezultat su prakse

izvođenja drvenih, posebno krovnih konstrukcija i prilagođena su vrsti
konstrukcije i funkciji tog spoja u konstrukciji. U pravilu ove se veze ne
proračunavaju, osim u slučaju posebne složenosti i iznimne važnosti u
konstrukciji.
(Tesarski spojevi → Elementi zgrada / Literatura: Đ. Peulić – Građevinske konstrukcije 2)
Nosivi spojevi konstruiraju se za određenu konstrukciju i definirane sile te se

mora dokazati njihova nosivost.
Nosivi spojevi:
- Nastavci
- Sudari
- Prehvatanja
- Spojevi s tipskim čeličnim oblicima
NASTAVCI
U klasičnim konstrukcijama zbog prirode materijala, a ponekad i u suvremenim,

zbog ograničenja transportnih dužina, javlja se potreba nastavljanja elemenata.
Te nastavke potrebno je konstruirati i proračunati po principima koji se razlikuju
za štapove opterećene vlačnom silom i za štapove opterećene tlačnom silom
(stupove).
Vlačni nastavci (nastavci štapova opterećenih vlačnom uzdužnom silom)
Položaji ovih nastavaka slobodno se odabiru obzirom na to kod ovih štapova

nema pojave nestabilnosti.
Preko prekinutog presjeka sila se prevodi dodanim elementima – vezicama, koje

moraju biti i na jednoj i na drugoj strane spojene spajalima dovoljne nosivosti da
mogu preuzeti punu vlačnu silu N.
Nastavljanje jednodijelnih štapova vanjskim vezicama
Nastavljanje dvodijelnih štapova unutrašnjom vezicom
Nastavljanje dvodijelnih štapova kombiniranim vezicama
Tlačni nastavci (nastavci štapova opterećenih tlačnom uzdužnom silom)
Ove nastavke potrebno je izvoditi što bliže prostorno ukrućenim točkama.

Nastavci moraju biti izvedeni precizno (kontakt na čitavoj površini), osi moraju
biti centrirane, vezice i spajala simetrično raspoređeni.
Ukoliko su ispunjeni gornji uvjeti vezice se ne
proračunavaju već se odabiru kao konstruktivni
elementi, a spajala se računaju na 1/2 tlačne sile.
Ako je nastavak izveden u polju (nije ostvareno

prostorno pridržanje) vezice se moraju konstruirati
tako da suma momenata inercije oko njihovih
lokalnih osi bude veća od momenta inercije štapa
koji se nastavlja. U ovom slučaju nosivost spajala
mora biti veća od tlačne sile koja djeluje na štap.
1. Četiri vezice :
b³ d³ b · b³
2 · d · ── + 2 · b · ── ≥ ────
12 12 12
2. Dvije vezice :
2 · h · d³ h · b³
───── ≥ ────
12 12
SUDARI
Sudare ili spojeve tlačnih štapova podijelit ćemo u dvije osnovne grupe:
- okomite sudare
- sudare pod kutom ili zasjeke (češći naziv)
Kod ovih spojeva sile se prenose direktno preko kontaktnih površina, pri
čemu računamo sa slijedećim principima :
- sile djeluju u težištu kontaktne površine

- sile se prenose okomito na kontaktne površine
(isključena mogućnost prijenosa trenjem)
U pravilu proračunom je potrebno dokazati nosivost preko lokalnih tlačnih

napona okomito odnosno pod kutom prema vlakancima.
σc┴d = 200 (250) N/cm2

σc<αd = σc║d – (σc║d - σc┴d ) · sinα
Okomiti sudari
Proračun ovih spojeva svodi se na kontrolu napona na kontaktnoj površini.
Ukoliko je napon u granicama dopuštenog potrebno je konstruktivno osigurati

zadanu geometriju čime je problem riješen (čepom, skobama, vezicama…).
Balansiranje napona na izvijanje i kontaktnog napona:
Potpuno iskorištenje materijala štapa moguće je jedino u slučaju da se do

kraja iskoristi njegova nosivost u polju i u spoju. Prema dokazu, očito je da je
to moguće samo kod štapova velike vitkosti.
V V
σc║ = ω ⋅ ≤ σc║d σc┴ = ≤ σc┴d
A A
V
=
σc|| V
= σc┴
A ω A
σ σ
ω
c||
= σc┴ → ω =σ c||
c⊥
ZA II KLASU ČETINARA:
850
ω =
200
= 4,25 → λ = 115
Ako je napon na kontaktnoj površini veći od dopuštenog potrebno je izvesti

proširenje - povećati kontaktnu površinu na neki od slijedećih načina :
Sudari pod kutom (zasjeci)
Zasjeke koristimo prilikom spajanja tlačnih štapova na pojasne štapove pod

kutom različitim od 90º.
Kod klasičnih krovnih konstrukcija zasjek koristimo za niz spojeva glavnih

nosivih sistema konstrukcije, posebno za veze kosnik-vezna greda, kosnik-
stup, razupora-stup itd.
Postoji niz varijanti izvedbe, najčešća je varijanta izvedbe jednostruki zasjek sa
geometrijom, načinom prijenosa sila i dokazom nosivosti prema slijedećim skicama:
Ostale varijante izvedbe sa osnovnom geometrijom pokazane su na skicama koje slijede.
Ojačanje zasjeka moguće je izvesti proširenjem u čvoru – dodavanjem vezica čime se
povećava nosivost spoja.
Spajala se dimenzioniraju se na razliku između pune sile i sile koju preuzima zasjek sa
faktorom povećanja 1,5 (po usvojenom principu za dimenzioniranje spajala kod indirektnog
prijenosa sila).
Prehvatanje
Radi se o spajanju vlačnog štapa ispune na pojasni štap pod kutom 90º. Kod osnovne
varijante štap ispune izvodi se kao dvodijelni štap koji se u spoju tesarski obrađuje tako da
se kroz njega propušta pojas. Čvor se steže vijcima koji imaju samo konstruktivni karakter i
ne uvode se u proračun kod dokaza nosivosti.
Neka varijantna rješenja ovakvog spajanja i mogućnosti spajanja pod kutom pokazana su na
slijedećim skicama.
Spojevi s tipskim čeličnim elementima
U suvremenim drvenim konstrukcijama tesarske veze elemenata zamijenjene

su spojevima u kojima se koriste tipski čelični elementi ( "papuče" ). Elementi
se oblikuju hladnim postupkom iz čeličnih limova debljine 1 – 4 mm i
antikorozivno zaštićuju pocinčavanjem. Po posebnim zahtjevima izrađuju se
i od nehrđajućeg čelika.
Kao spajala koriste se razne vrste čavala, vijci i posebna verzija čeličnih
trnova. Spajala se ugrađuju kroz unaprijed raspoređene rupe.
Tipski čelični elementi raznovrsnih su oblika, prilagođenih zahtjevima i

namjeni spoja a njihova nosivost računski se dokazuje od slučaja do slučaja
ili posebnim dopuštenjima.
Dimenzije i nosivost tipskih proizvoda ove vrste čeličnog pribora sadržane su

u priznatim tablicama proizvođača (prema EC5) za tipove GH, Bilo i BMF.
Proizvodi ostalih poznatih proizvođača EuP, Hollwede, Loewen, SM, AV i WB

imaju dopuštenje uz uvjet da se proračunom dokaže njihova nosivost.
6 Nastavci i spojevi - slike
7 Lijepljeni lamelirani nosači
PROIZVODNJA LIJEPLJENIH LAMELIRANIH NOSAČA
TEHNOLOŠKI SLIJED
MATERIJAL: I KLASA (V ≤ 15%)
1. Sječa: obaranje, skidanje grana, rezanje u trupce, skidanje kore

2. Sušenje trupaca u šumi, transport, sušenje trupaca u tvornici
3. Piljenje na dimenzije lamele sa nadmjerom
4. Sušenje sirovih lamela (prirodno, prisilno u sušarama)
5. Ulaz u proizvodni pogon, odležavanje cca 7 dana – ujednačenje V
6. Uzdužno spajanje lamela
7. Blanjanje lamela (± 0,1 mm)
8. Nanošenje ljepila (otvoreno vrijeme)
9. Slaganje nosača u kalupu projektirane geometrije
10. Očvršćenje ljepila (zatvoreno vrijeme)
11. Kontrola kvalitete
12. Završna obrada
13. Zaštita premazima
14. Priprema za transport i transport
15. Montaža
Sječa
- Golosječa
- Selektivna sječa
- Sanitarna sječa (područja pod zaštitom, parkovi prirode i sl.)
Posebni uvjeti za trupce četinara i hrastovine:
Četinari – sijeku se samo zimi i ljeti

Jela i smreka, isporučuju se miješano, bez obzira na količinski odnos
jedne vrste, pod imenom četinara
Kora mora biti skinuta, kvaliteta u skladu sa HRN – vidno označena
Hrastovina – siječe se samo zimi

Isporuka do 30. travnja, kvaliteta u skladu sa HRN – vidno označena
Hrast lužnjak – Slavonija (golosječa)
Selektivna sječa borovine
Skidanje kore
Sušenje trupaca u šumi, transport, sušenje trupaca u tvornici
Sušenje trupaca u šumi nije preporučljivo, prakticira se isključivo radi

olakšanja transporta (smanjenje težine zbog gubitka vlage).
Trupci se izvoze iz šume kamionskim ili traktorskim transportom šumskim

putovima, šumskom željeznicom, žičarama, splavarenjem rijekom (ako za to
postoje uvjeti) ili životinjskom snagom.
Nakon dovođenja u tvornicu, klasificiraju se i odlažu na stovarište trupaca do

pada vlage na optimalnu razinu za daljnju obradu (piljenje). Kvalitetniji
materijal se zaštićuje od oborina, pucanja na glavama itd.
Piljenje na dimenzije lamele sa nadmjerom
Trupci se pile cirkularom ili gaterom, danas

zbog ekonomičnosti najčešće gaterom sa
tehnikom piljenja "u cijelo" (odjednom u niz
lamela iste ili različite debljine)
Gater je niz lisnatih pila učvršćenih u čelični

okvir. Razmak listova određuje se prema
debljini lamele.
Ovako dobivene lamele krajče se cirkularnim
pilama na potrebnu širinu.
U tvornicama koje u proizvodnom asortimanu

imaju osim LLN i ostale proizvode moguće su
i neke druge tehnike piljenja, posebno ako se
radi o hrastovoj građi. Sa ciljem što boljeg
iskorištenja visokokvalitetne i najvrjednije
pilanske sirovine razvile su se specijalne
tehnike piljenja.
Sušenje sirovih lamela (prirodno i prisilno)
Nakon piljenja lamele se odlažu na stovarište

piljene građe složene u vitlove gdje započinje
proces sušenja. U vitlovima je taj proces
prirodan, lamele su tako složene da je
moguća cirkulacija zraka i prozračivanje
svake pojedine lamele, a čitav složanj je
zaštićen pokrovom od padalina.
Brzina prirodnog sušenja ovisi o nizu faktora

(temperaturi, relativnoj vlazi i brzini strujanja
zraka, vrsti drva, položaju u presjeku debla,
debljini lamele i načinu piljenja, vlazi u startu,
načinu slaganja itd) i ne može se precizno
izračunati. Količina vlage se prati i ovaj način
sušenja smatramo gotovim kad postotak
vlage padne na 25 do 30 % (takozvana
otpremna suhoća) – cca 4-8 mjeseci od
početka sušenja za piljenu građu.
Nakon završenog procesa prirodnog sušenja lamele se otpremaju na prisilno sušenje u
sušionice. Prisilno sušenje danas se vrši strujom toplog zraka propisane temperature i relativne
vlažnosti u različitim režimima sušenja – ovisno o vrsti i dimenzijama materijala koji se suši.
Za sušenje manjih količina koriste se komore za sušenje (6-12 m dužine). Tuneli za sušenje
koriste se za sušenje većih količina četinara, dugi su do preko 100 m. Materijal se provlači kroz
tunele za sušenje na vagonetima.
Komore za sušenje
Tunel za sušenje
Ulaz u proizvodni pogon, ujednačenje vlažnosti (egalizacija)
Nakon završetka procesa sušenja a kada vlažnost padne ispod 15% lamele
se uvode u proizvodni pogon. Temperatura zraka u pogonu u kojem će se
lijepiti elementi mora iznositi 20º C uz relativnu vlažnost od cca 60%. Pogon
mora biti dobro ventiliran a tehnološke linije moraju imati ugrađene sisteme
za direktno odvođenje piljevine, strugotine i prašine u adekvatne silose van
pogona.
U ovakvim uvjetima materijal mora ostati makar 7 dana u kom se vremenu

ujednačuje vlažnost lamela po principu higroskopne ravnoteže. Ovim se
nastoje smanjiti na minimum parazitni naponi u lijepljenim reškama koji bi se
mogli pojaviti u eksploataciji nosača kod promjene uvjeta okoline ukoliko bi
susjedne lamele bile različite vlažnosti.
Uzdužno spajanje lamela
Svaka lamela poprečnog presjeka

izrađuje se iz većeg broja
segmenata uzdužno spojenih
lijepljenjem. Spajanje može biti
izvedeno:
- sučeonim spojem
- klinastim spojem
- zupčastim spojem
Prva dva načina spajanja gotovo

da se više ne upotrebljavaju u
proizvodnji nosača, tehnološke
linije su prilagođene izvedbi
nastavaka zupčastim spojem.
(Osim lamela ovakvim spojem
mogu se nastavljati stupovi, grede
i okviri.)
Blanjanje lamela (±0,1 mm)
Prije uzdužnog spajanja elementi lamela se blanjaju sa točnošću obrade površine od ± 0,1 mm.
Blanjanje se izvodi posebnim alatom koji obrađuje obje strane lamele odjednom propuštajući
konstantnu debljinu.
Nanošenje ljepila, slaganje nosača u kalupe i očvršćenje ljepila
Nakon izrade lamela i očvršćenja uzdužnih spojeva pristupa se lijepljenju

nosača. Kao što je prije rečeno danas se LLN lijepe rezorcinskim ljepilom pa
se dole navedeni podaci odnose na rezorcine.
Početak lijepljenja je priprema ljepila: katalizator se pomalo uz miješanje

dodaje ljepilu do omjera 1 : 5 u težinskim dijelovima. Miješanje je strojno a
nakon dodatka cijele količine katalizatora traje još 10 min. – do homogenosti.
Temperatura smjese mora ostati u granicama 15 do 20º C.
Temperatura znatno utječe na proces lijepljenja i upotrebno vrijeme ljepila:
Temperatura smjese (º C) 10 15 20 25 30 35
Upotrebno vrijeme (h/min) 7/00 4/00 2/00 1/00 0/40 0/10
Ljepilo se strojno, gumenim valjcima, nanosi na obje površine koje se lijepe.

Nanos se kreće u granicama 0,20 do 0,35 kg/m², obostrano znači 0,40 do
0,70 kg/m² lijepljenog spoja.
Prva lamela se premazuje sa jedne, ostale sa obje a zadnja opet sa jedne

strane. Jasno, nepremazane strane su vanjska lica nosača. Nakon
premazivanja ljepilom lamele se redom slažu u kalup projektirane geometrije.
Otvoreno vrijeme ljepila je vrijeme od nanošenja ljepila na lamelu pa do
spajanja sa drugom premazanom lamelom.
Zatvoreno vrijeme je maksimalno vrijeme od spajanja lamela bez pritiska.
Vrijeme prešanja je vrijeme u kojem nosač mora biti pod pritiskom.
Sva ova vremena ovise o materijalu a za navedene uvjete u pogonu vrijedi

orijentaciono :
Temperatura (º C) 10 15 20 25 30 35
Otvoreno vrijeme (min) 50 40 25 15 10 5
Zatvoreno vrijeme (min) 240 120 80 50 20 10
Vrijeme prešanja (h/min) 15/00 10/00 5/00 4/00 2/00 1/15
Pritisak prešanja kreće se u granicama:

- za meka drva 30 – 60 N/cm²
- za tvrda drva 60 – 90 N/cm²
Nakon oslobađanja pritiska nosaču je potrebno odležavanje od 24 sata (do

premještanja ili daljnje obrade). Punu čvrstoću lijepljeni spojevi postižu nakon
5-7 dana.
Kontrola kvalitete
Svaki proizvedeni nosač mora imati popratnu

dokumentaciju sa dokazima kontrole kvalitete a u nju se
unose slijedeći podaci:
- vrsta drva i klasa

- vlažnost lamela u fazi lijepljenja
- vrsta ljepila i atestna dokumentacija
proizvođača ljepila
- najmanje i najveće debljine lamela
- temperatura i vlažnost zraka pogona
(polikondenzacija ljepila)
- ostvareni pritisak u fazi polikondezacije ljepila
- ostvarena geometrija u odnosu na projekt
- rezultati ispitivanja posmične čvrstoće ljepila
- kod izuzetnih konstrukcija rezultate ispitivanja
vlačne čvrstoće ljepila i uzdužnih spojeva
lamela
Pod izuzetnim konstrukcijama podrazumijevaju se

konzole preko 15 m, ravni nosači preko 30 m i lukovi
preko 60 m dužine.
Navedena ispitivanja posmične čvrstoće ljepila vrše se

na uzorcima koji se uzimaju sa svakog nosača (van
projektiranih dimenzija). Ispitivanja do loma se provode
prema HRN D.A1.053 na uzorcima prema skici.
Završna obrada, zaštita i priprema za transport
Pod završnom obradom podrazumijeva se konačno blanjanje i brušenje lica nosača i svi
zahvati na nosaču koje je projektom predviđeno izvesti u tvornici. Nakon završne obrade
nosači odlaze u dio pogona u kojem se premazuju zaštitnim sredstvima prema projektu.
Nanose se najmanje dva sloja odgovarajućeg zaštitnog premaza a treći, završni sloj nanosi se
nakon definitivne montaže.
Nosači se nakon ove operacije pakiraju u PVC da bi se zaštitili od vlage u narednim fazama, a
ako se radi o težim transportima mogu se zaštititi i od mehaničkih oštećenja.
Transport i montaža
Planom transporta prikazuje se i opisuje način transporta te dokazuje mehanička otpornost i

stabilnost kod kritičnih operacija i specifičnih načina oslanjanja ili položaja LLN. Transportni
putovi moraju biti utvrđeni, pri čemu se mora voditi računa o radijusima krivina prema
zahtjevima specijalnih vozila i postojećim slobodnim profilima.
Montaža se mora provesti prema planu
montaže. Plan montaže ovjerava
projektant konstrukcije.
Međustanja konstrukcije u fazi montaže

potrebno je provjeriti vodeći računa o
mjestima i načinima hvatanja/oslanjanja u
fazama podizanja i montaže. Posebnu
pažnju treba posvetiti osiguranju stabilnosti
u fazama i elementima koji kod montaže
imaju naprezanja suprotna od očekivanih u
eksploataciji
Mjesta hvatanja potrebno je osigurati od

oštećenja.
IZVEDBA NOSAČA – UVJETI ZA I KLASU
U proračun mehaničke otpornosti i stabilnosti uvode se geometrijske karakteristike homogenog

poprečnog presjeka u svemu prema važećim HRN U.C9.300 ako su ispunjeni slijedeći uvjeti
kod izrade nosača:
Raspored materijala po visini poprečnog presjeka
Za izradu LLN koji su podvrgnuti utjecaju savijanja sa ili bez uzdužne sile (uz uvjet da su naponi
u vanjskim četvrtinama različitog predznaka) može se u srednjem dijelu nosača upotrijebiti
materijal II klase.
Ovako izvedeni nosači mogu se deklarirati kao I klasa.

Dimenzije poprečnog presjeka
Najveća širina jedne lamele može iznositi po

HRN 200 mm (prema EC5 do 220 mm).
Prema tome širina poprečnog presjeka

nosača može iznositi najviše 20 cm. Ako se
zahtijeva veća širina lamele se moraju izvesti
iz dva dijela međusobno spojena uzdužnim
lijepljenjem. Širina poprečnih presjeka ovako
izvedenih nosača može iznositi do najviše 30
cm (prema EC5 - 28 cm). Poprečni preklopi u
dva susjedna sloja moraju biti veći od dvije
debljine lamele.
Alternativno, veće širine presjeka odnosno

krutosti nosača dobiju se slaganjem 2 ili 3
nosača u blok ili izvođenjem komponiranih
poprečnih presjeka.
Debljina lamela
Najveća debljina lamele smije iznositi kod četinara 32 mm (iznimno 42 mm).

Kod upotrebe tvrdog drva dopušta se debljina lamele do 20 mm.
Minimalne debljine lamela nisu ograničene.
Zakrivljeni lijepljeni nosači
Zakrivljeni nosači radijusa zakrivljenosti lamele Ri ≥ 200·hi (hi-debljina

lamele) tretiraju se kao ravni nosači.
Ako je radijus zakrivljenosti 150·hi ≤ Ri ≤ 200·hi debljinu lamele potrebno je
odrediti prema priloženom dijagramu.
Manji radijusi zakrivljenosti od Ri = 150·hi dopušteni su uz uvjet da se smanje
dopušteni naponi prema HRN – t.8.13.
Uzdužno nastavljanje lamela
Lamela mora biti neprekinuta na cijeloj duljini nosača što se ostvaruje uzdužnim nastavcima.
U susjednim slojevima nastavci moraju biti izmaknuti prema priloženoj skici i tablici.
Ukoliko je ovaj uvjet ostvaren smatra se da poprečni presjek nije oslabljen.
Orijentacija lamela
Desnom stranom lamele nazovimo stranu bliže srcu, lijevom bliže kori.
Sušenjem odnosno povećanjem vlažnosti lamela se deformira. Pogledajmo
moguća stanja u dvije susjedne lamele.
Osnovni dopušteni naponi za lijepljene lamelirane nosače (V = 15 %)
Koeficijenti za opterećenja :
G1 – 1,00
G2 – 1,15
G3 – 1,50
Za slobodno oslonjene nosače visine poprečnog presjeka > 30 cm potrebno
je smanjiti osnovni dopušteni napon na savijanje množenjem sa faktorom kh :
1/ 9
⎛ 30 ⎞
k h = ⎜⎝ h ⎟⎠ ⋅ (1 + c1 + c2 )
Proračun deformacija
Principi proračuna isti su kao kod klasičnih konstrukcija od monolitnog drva a

osnovne vrijednosti modula dane su u HRN:
Koeficijent redukcije za vlažnost ≠ 15 % :
α = 0,85 za vlažnost od 15 – 18 %
α = 0,75 za vlažnost od 18 – 22 %
Metalni elementi
Za izvedbu metalnih elemenata drvenih

konstrukcija u pravilu se koristi čelik kvalitete
ČN 24 (Č0361), rjeđe ČN 36 (Č0561).
Kod proračuna vrijede dopušteni naponi kao u

čeličnim konstrukcijama umanjeni za 10 %.
Elementi sa navojem proračunavaju se preko

neto poprečnog presjeka sa dopuštenim
vlačnim naponom od 10 kN/cm².
8 Lijepljeni lamelirani nosači
zakrivljenog intradosa
LIJEPLJENI LAMELIRANI NOSAČI ZAKRIVLJENOG INTRADOSA
Nosači velike zakrivljenosti: 2 ≤ R/H < 10
Ograničenja:
α – nagib ekstradosa (krovne plohe)
β – nagib intradosa
α ≤ 25º
α – β ≤ 10º (koso rezane lamele na ekstradosu)
Kod provjere progiba (granično stanje uporabljivosti) obavezno provjeriti

horizontalni pomak pokretnog ležaja.
TEORIJA SAVIJANJA ZAKRIVLJENIH ŠTAPOVA TEMELJI SE NA
PRETPOSTAVKAMA:
1. Da poprečni presjek ima barem jednu os simetrije.
2. Da os štapa leži u jednoj ravnini (dakle nije prostorna

krivulja) i to u ravnini simetrije presjeka.
3. Da opterećenje djeluje u ravnini simetrije presjeka, dakle u

ravnini u kojoj leži os štapa
(NEMA EFEKTA TORZIJE)

200
|| | | | |
Isto kao kod ravnih nosača:
Posmično naprezanje od poprečne sile :
max
|| ||
Normalno naprezanje od uzdužne sile:
||
||
Normalno naprezanje od momenta savijanja za nosače kod kojih je:
200
pa je :
Na temelju zakona elastičnosti (σ = Е|| * ε) proizlazi da je:
| | | |
HIPERBOLIČNA RASPODJELA
Ako je iz uvjeta ravnoteže proizlazi da se

neutralna os pomiče prema intradosu.
Definirajmo zakrivljenost:
Kod zakrivljenih nosača pravokutnog poprečnog presjeka u

granicama:
2 10
Normalno naprezanje od momenta savijanja računa se kao:
1 21
β 2 3 4 5 6 7 8 9 10
1
1 1,25 1,17 1,13 1,10 1,08 1,07 1,06 1,055 1,05
2
DIN propisi (Möhler & Blumer):
||
|| - dat je grafikonom (na kraju)

POPREČNA NAPREZANJA
Od utjecaja momenta savijanja javlja se poprečno naprezanje

okomito na vlakna.
Intrados – vlak : Ekstrados – vlak :
| | | | 1
2 2 4
4
Stanje u nosaču:
Vlačnu silu U preuzima površina:
Vlačno naprezanje okomito na vlakna:
4 4
Zakrivljenost:
1
4
Razvijeno :
2
6
3
2 6
4 2
Kad je moment suprotnog predznaka stanje je povoljnije jer tad dolazi

do pojave .
:
Četinari i meki lišćari 25 N/cm2
Tvrdi lišćari 35 N/cm2
I to za sve slučajeve djelovanja opterećenja bez povećavanja!!

DIN 1052:
ÿ
DRVENI MOSTOVI
þ
þ þ þ
þ þ þ
þ þ
ÿ
þ
þ
þ ü
ü þ
þ ü
þ
þ þ
þ
ü þ ü
ü
ÿ
þ
ü ÿ
ÿ
ü
þ þ
ü
þ
ü þ
ü
ü
ü
þ
þ ü
þ ü
þ
þ ü þ
KLASIČNI DRVENI MOSTOVI
þ
ý
ý ý
þ þ
þ
þ
þ þ
þ þ
þ ü þ
SUVREMENI DRVENI MOSTOVI
ý
ý ý
þ
þ
þ þ
þ ü þ
þ
OPTEREĆENJA
ü
þ ü
þ
þ ü
ü
ü
þ ü þ
DISPOZICIJE
POPREČNE DISPOZICIJE
þ þ
þ ü
þ þ
ü
þ
ü
þ þ
þ þ
þ þ þ
þ
ü þ ü
þ þ
ü þ ÿ þ
þ þ ü
þ þ þ
þ þ
þ ü
þ ü þ
þ ü
þ þ
þ þ
ü
þ þ
þ þ
þ
þ
UZDUŽNE DISPOZICIJE
ü þ þ ü
ü
þ þ
þ
þ
þ
þ
þ þ
ü
LEŽAJEVI I PRIJELAZNE NAPRAVE
ý ý
þ þ
R⋅E
σ = 0,42 ⋅
a
r ⋅a
σ
a
ý dop
þ
þ þ
14 EC5
DRVENE KONSTRUKCIJE
Doc.dr.sc. Stjepan Takač

NOVI KONCEPT SIGURNOSTI DRVENIH KONSTRUKCIJA
DIO 1.
Osnove za dimenzioniranje, dokaz uporabljivosti, dokaz nosivosti
1. UVOD
1.1 Tehnički komiteti za normizaciju drva i produkta od drva.

Tehnički komiteti CEN-a koji se bave isključivo produkcijom drva su:
-CEN/TC 38 -trajnost drva i proizvoda na bazi drva,
-CEN/TC 112 -ploče na bazi drva,
-CEN/TC 124 -drvene građevine,
-CEN/TC 175 -oblo drvo i piljena građa
-CEN/TC 193 -ljepila
1.2 Pregled Eurocode-a
Euronorme reguliraju: planiranje, proračun i dimenzioniranje građevina visokogradnje i

niskogradnje, a podijeljene su u ukupno 9 EUROCODE-a
EUROCODE
SADRŽAJ
(EC)
EC 1 Osnove projektiranja i djelovanja na konstrukcije

EC 2 Konstrukcije od armiranog i prednapetog betona
EC 3 Konstrukcije od čelika
EC 4 Spregnute konstrukcije čelik- beton
EC 5 Drvene konstrukcije
EC 6 Zidane konstrukcije
EC 7 Geotehnika
EC 8 Konstrukcije otporne na potres
EC 9 Aluminijske konstrukcije
DIJELOVI EUROCODE-a 5:
DIO 1-1. Opća pravila dimenzioniranja.

Dimenzioniranje za objekte visokogradnje.
DIO 1-2. Opća pravila dimenzioniranja.

Dodatna pravila za protupožarnu zaštitu objekata ( o normi se još raspravlja).
DIO2. Drveni mostovi. (Rad na ovim propisima počeo je 1994.)
NACIONALNI DOKUMENTI PRIMJENE (NDP) (Donosi svaka država-posebnosti

područja, opterećenja: vjetrom, snijegom i sl.)
1.3 Osnove novog koncepta
Novi koncept sigurnosti je koncept dimenzioniranja s parcijalnim koeficijentima sigurnosti.

On se temelji na statistički neujednačenim vjerojatnostima pojedinih veličina, naročito utjecaja te
karakteristika materijala. Te se vrijednosti obuhvaćaju metodama vjerojatnosti i statistike.
Kao mjeru sigurnosti uvodi se pojam pouzdanosti. Potrebna pouzdanost temelji se na iskustvu
izvedenih konstrukcija, koje su zadovoljile pri dosadašnjem dokazu sigurnosti i ekonomičnosti.
Kriteriji koje građevina mora pri definiranim utjecajima ispuniti da bi bila pouzdana jednoznačno
su određeni, a to su odgovarajuća granična stanja.
Cilj novog dokaza sigurnosti je osigurati da granična stanja u jednom definiranom razdoblju s
dovoljno velikom vjerojatnošću neće nastupiti.
Granična stanja su u pravilu podijeljena u dvije kategorije:
- Granično stanje nosivosti

- Granično stanje uporabljivosti
Granično stanje nosivosti definirano je blizinom stanja loma ili sličnim usporednim stanjem.
Granična stanja nosivosti mogu nastupiti:
- uslijed gubitka ravnoteže,
- lomom ili stanjem bliskom lomu presjeka elemenata konstrukcije ili spojeva,
- gubitkom stabilnosti,
- umorom materijala.
Granično stanje uporabljivosti je definirano kriterijima čije neispunjavanje može ograničiti
projektiranu uporabu građevine. Granična stanja uporabljivosti dana su ograničenjima:
-deformacija,
-oscilacija.
Utjecajne veličine koje se u smislu novog koncepta moraju promatrati su: utjecaji (opterećenja
S) i otpori (otpornost R).
Rasipanje utjecajnih veličina obuhvaća se statističkim metodama, srednjom vrijednosti,
standardnom devijacijom i tipom podjele. Cilj dimenzioniranja je postaviti dovoljan razmak
između utjecaja S i otpornosti R. Dakle, sigurno utvrditi da će gustoća otpornosti R biti
dovoljno daleko od svakog mogućeg utjecaja S (slika 2.1).
Pri realnoj sigurnosti je važno da ne dođe do preklapanja ove dvije grupe utjecaja, što će biti u
nastavku objašnjeno.
Slika 2.1. Prikaz globalne sigurnosti γglob
2. OSNOVE ZA DIMENZIONIRANJE
2.1 Opće osnove

OBAVEZNA PRAVILA: sadrže opća pravila i postavke kojih se mora pridržavati.
PRAVILA PRIMJENE: sadrže opće poznata pravila, a koja ispunjavaju uvjete obveznih.
2.2 Uvod u novi koncept sigurnosti

2.2.1 Parcijalni koeficijenti sigurnosti
U novom konceptu EC koristi parcijalne koeficijente sigurnosti. Pomoću njih je moguće uzeti u
obzir: nesigurnosti pri određivanju utjecaja i materijalnih konstanti, doprinosa raznih kombinacija
utjecaja, trajanje utjecaja kao i mikroklime prostora konstrukcije.
Novi koncept dimenzioniranja primjenjiv je za sve materijale.
2.2.2 Granična stanja
Eurocode razlikuje sljedeća granična stanja:
Granično stanje nosivosti

je stanje konstrukcije pri kome je ugrožena sigurnost ljudi, npr. pri gubitku ravnoteže
ili stabilnosti konstrukcije ili njezina dijela.
Pri dokazu stabilnosti mora biti ispunjen uvjet:
Sd ≤ Rd (2.1.)
Sd Vrijednost utjecaja za dimenzioniranje (naponi),
Rd Vrijednost otpornosti materijala za dimenzioniranje.
Granično stanje uporabljivosti

je stanje pri kome više nisu ispunjeni uvjeti uporabljivosti objekta. To je slučaj kada su
deformacije ili progibi elementa konstrukcije veći od dopuštenih i mogu dovesti do oštećenja.
Pri dokazu stanja uporabljivosti mora biti ispunjen uvjet:
Ed ≤ Cd (2.2.)
Ed vrijednost ovisna o utjecajima (progib i sl.),
Cd dopuštena vrijednost (granična vrijednost progiba i sl.).
2.3 Utjecaji, opterećenja
2.3.1 Općenito
Eurocode razlikuje dvije skupine utjecaja:
Sile (opterećenja) koje djeluju na konstrukciju (izravne) i

Pomicanja, npr. uslijed utjecaja topline, vlage, slijeganja (neizravni utjecaji)
U odnosu na vremensku promjenjivost razlikuje:
Stalne utjecaje (G), npr. vlastita težina

Promjenjiva opterećenja (Q), npr. povremena, snijeg, vjetar itd.
Naročita opterećenja (A). npr. potres, udarac vozila i sl.
2.3.2 Karakteristične vrijednosti utjecaja
Pod karakterističnim vrijednostima utjecaja treba shvatiti utjecaje koji u predviđenom vremenskom
trajanju konstrukcije neće biti prekoračeni. Utjecaji na objekte propisuju se u nacionalnim
dokumentima primjene.
Najznačajnija karakteristična vrijednost je G k ili Q k.
Druge reprezentativne vrijednosti su definirane kao:
-Vrijednosti kombinacije: ψ0 Q k (2.3)
-Vrijednosti učestalosti: ψ1 Q k (2.4)
-Kvazistalna vrijednost: ψ2 Q k (2.5)
Koeficijenti ψ 0 do ψ 2 su koeficijenti kombinacija.
2.3.3 Vrijednosti utjecaja za dimenzioniranje, parcijalni koeficijenti sigurnosti γF
Za postizanje dogovorenog nivoa sigurnosti karakteristične vrijednosti utjecaja množe se s

parcijalnim koeficijentima sigurnosti γF. U tom slučaju dobiju se vrijednosti utjecaja za
dimenzioniranje (Gd, QFd).
Gd = γG Gk (2.6)
Qd = γQ Qk (2.7)
Parcijalni koeficijenti sigurnosti dati su u tablici 2.1.
Tablica 2.1. Parcijalni koeficijenti sigurnosti utjecaja (EC5: Tablica 2.3.3.1)

Stalni utjecaji Promjenljivi utjecaji
Slučaj dimenzioniranja
γG γQ
povoljno djelovanje 1,00 -
nepovoljno djelovanje 1,35 1,50
Granično stanje uporabljivosti 1,00 1,00
2.3.4 Vrijednosti opterećenja za dimenzioniranje; koeficijenti kombinacija ψ
Dimenzioniranje nosive konstrukcije počiva na statičkim veličinama presjeka, koje se dobiju iz

različitih vrsta opterećenja. Mjerodavno opterećenje daje kombinacija različitih vrsta opterećenja.
Kako statistički ne postoji mogućnost da sva opterećenja istovremeno djeluju punim intenzitetom,
Eurocode daje mogućnost kombinacije pomoću koeficijenata ψ kojim se mogu reducirati pojedina
opterećenja.
Iz tablice 2.2. slijedi da je koeficijent ψ1, koji se rabi pri dokazu uporabljivosti manji nego pri
dokazu nosivosti koeficijent ψ0. To je utemeljeno na mogućnosti različitih posljedica oštećenja pri
nastanku tih dvaju stanja.
Pravila za primjenu faktora kombinacija vrijede i za istovremeno nastajanje opterećenja snijega i
vjetra.
Tablica 2.2. Kombinacije utjecaja; Faktori kombinacija ψ0 i ψ1 (NAD; Tablica 2.2-1)

Utjecaj ψ0 ψ1
Pokretno opterećenje stropova
2
-Prostorije za stanovanje;biroi, trgovine do 50 m ; prolazi;
0.7 0.5
Balkoni; prostori u bolnicama
-Prostorije za skupove; garaže i javne garaže; sportske dvora-
ne; tribine; hodnici u školskim objektima; knjižnice; arhive 0.8 0.8
-Izložbeni i prodajni prostori; trgovačke i robne kuće 0.8 0.8
Opterećenje vjetrom 0.6 0.5
Opterećenje snijegom 0.7 0.2
Svi ostali utjecaji 0.8 0.7
Tablica 2.3. Pravila za primjenu faktora kombinacija (EC5: Tablica 2.3.2.2)
Promjenjivi utjecaji
Slučaj dimenzioniranja Stalni utjecaji
Jedan Svi ostali
γG Gk γQ Qk ψ0 γQ Qk
temeljno pravilo
γG Gk 1,5 Qk1)3) -
1. pojednostavljeno pravilo
γG Gk 1,35 Qk2)3) 1,35 Qk2)
2. pojednostavljeno pravilo
Granično stanje uporabljivosti Gk Qk ψ1 Q k

1) ako se promatra samo najnepovoljniji utjecaj
2) ako se promatraju svi nepovoljni utjecaji
3) najnepovoljnija vrijednost iz 1) i 2) je mjerodavna
Iz tablice 2.3. proizlazi da je pri primjeni osnovnog pravila kombinacije
γ G Gk + γ Q ,1 Qk .1 + ∑ψ 0,i γ Q ,i Qk ,i (2.8.)
i≥2
reduciranje utjecaja u pravilu je moguće tek nakon drugog promjenljivog. To znači da pored
vlastite težine uvijek djeluje najmanje jedno promjenljivo opterećenje punim intenzitetom.
Dalje je vidljivo da u EC pri dokazu nosivosti pored osnovnog pravila postoje i dva
pojednostavljena pravila kombinacije.
γG Gk +1,5Q k,1 (1. pojednostavljeno pravilo) (2.9)
γG Gk +1,35 ∑ Qk ,i (2. pojednostavljeno pravilo) (2.10)
i ≥2
Mjerodavna je ona kombinacija koja daje nepovoljnije rezultate.
Ako nastupi samo jedan promjenljivi utjecaj, tada je prvo pojednostavljeno pravilo identično
osnovnom pravilu, jer je u pravilu γQ jednako 1,5 i udio ostalih opterećenja otpada. U tom slučaju
otpada i drugo pojednostavljeno pravilo jer ono daje manja opterećenja.
Ako djeluje više promjenjivih utjecaja, tada će prvo pojednostavljeno pravilo biti mjerodavno ako
su statičke veličine najvećeg djelovanja Qk,1 veće od statičkih utjecaja ostalih promjenljivih; prvo
pojednostavljeno pravilo dolazi do primjene kod odnosa
Qk,1/ Q k, Re st > 5, gdje Qk, Re st predstavlja sumu ostalih promjenljivih utjecaja.
Ako osnovno pravilo ili (drugo) pojednostavljeno daje ekonomičnije vrijednosti, prvo ovisi o
odnosu promjenljivih utjecaja Qk,1/ Qk, Re st i drugo o pripadajućem faktoru kombinacije ψ.
Na slici 2.2 predstavljen je odnos vrijednosti statičkih veličina za dimenzioniranje iz
pojednostavljenog pravila za kombinacije (Σ Qd, pojedn) i iz osnovnog pravila (Σ Qd, osnov) u
zavisnosti od tih parametara. Ovdje su vrijednosti kombinacija ψ za promjenljive utjecaje
pojednostavljeno uzete kao konstante (ψ=0,6 i ψ=0,7).
Iz slike 2.2. vidi se sljedeće:
• Drugo pojednostavljeno pravilo daje samo tada manje vrijednosti za statičke veličine presjeka
(Σ Qd,pojedn/ ΣQd,osnov <1) kada postoji jedno dominirajuće djelovanje, čije su rezne sile Qk,1
najmanje 2 do 3 puta veće od sume Qk, Re st ostalih promjenljivih djelovanja
(Qk,1/ Qk, Re st > 2 do 3).
• Ako ne postoji dominirajuće promjenljivo djelovanje, tada se na osnovu drugoga
pojednostavljenog pravila kombinacija dobiju izrazito veće rezne sile.
U pravilu se isplati veći trud na primjeni osnovnog pravila kombinacija.
Kod dokaza uporabljivosti (npr. progiba) primjenjuje se detaljna analiza kombinacija, pri dokazu
nosivosti dopuštena pojednostavljena pravila kombinacija predstavljaju samo prividno
pojednostavljenje.
Zbog toga se pojednostavljena pravila kombinacija više neće razmatrati.
Za praktičnu primjenu pravila kombinacija može se preporučiti prvo proračunati rezne sile za svaki
slučaj opterećenja (karakteristična djelovanja prema HRN U.C9.200 za opterećenja) bez
koeficijenata γ i ψ, a pravila kombinacija primijeniti tek pri pojedinom dokazu.
Slika 2.2. Prikaz reznih sila od promjenljivog utjecaja iz drugog pojed.

pravila i osnovnog.
Qk,1= prvi promj. utjecaj, Qk, Re st= suma ostalih
2.3.5 Razredi trajanja opterećenja
Na svojstva čvrstoće i krutosti produkata od drva i na bazi drva utječe i dužina trajanja utjecaja, te
klime okoline. Ovo svojstvo drva kao prirodnog materijala uzeto je u obzir u EC5 kroz utvrđene
razrede trajanja utjecaja.
Na temelju ovih razreda moguće je otpornost elemenata odgovarajuće modificirati (vidi točku
2.4.6.). Za bolje razumijevanje ove podjele na razrede daju se sljedeće napomene:
• Dane vrijednosti trajanja utjecaja ne pripadaju vremenskom prostoru u kome utjecaji ukupno
djeluju za vrijeme trajanja objekta. One se trebaju prije shvatiti kao suma svih razdoblja u kojima
opterećenja nastaju s najmanje svojom punom karakterističnom vrijednosti (vidi sliku 2.3.).
Slika 2.3. Trajanje opterećenja (S k = karakteristični utjecaj)

Ovo objašnjava zašto se npr. snijeg djelomično određuje kao kratkotrajno opterećenje iako u
mnogim područjima ostaje na konstrukciji duže razdoblje.
Jedini cilj ove podjele na razrede je obuhvatiti utjecaj vremenskog trajanja utjecaja na materijalna
svojstva drva i proizvoda na bazi drva. Ovdje dane vremenske prostore treba promatrati u smislu
utjecaja na materijalna svojstva, a ne na njihov samostalni utjecaj.
Pitanje vremenske dimenzije utjecaja pri tome nema više značenja.
Ako pri dimenzioniranju treba promatrati više opterećenja s različitim djelovanjima (npr. stalno
opterećenje i snijeg) smije se pri dokazu nosivosti uporabiti klasa s najkraćim trajanjem djelovanja
(vidi članak 2.4.6.).
Tablica 2.4. Razredi trajanja utjecaja (EC5: Tablica 3.1.6)

Razred Trajanje karakterističnog utjecaja Primjeri za opterećenja
Stalno Duže od 10 godina Vlastita težina
Dugo 6 mjeseci do 10 godina Korisno opterećenje u skladištima
Srednje 1 tjedan do 6 mjeseci Pokretno opterećenje, snijeg
Kratko Kraće od 1 tjedna Vjetar, snijeg
Vrlo kratko Udarno Naročita opterećenja
Tablica 2.5. Podjela utjecaja u razrede po trajanju optereć. (NAD: Tablica 3.1-1)
Utjecaj Razred
Vlastita opterećenja prema DIN 1055 T3 stalno
Vertikalna pokretana opterećenja (prema DIN 1055 T3)
Vertikalna, ravnomjerno podijeljena opterećenja krovova, stropova i
srednje
stubišta (ako u nastavku nije drugačije određeno)
-Ravnomjerno podijeljeno opterećenje za vodoravne ili do 1:20
kratko
nagnute krovove pri dugom zadržavanju ljudi
-Prefabriciranih stropova s malom nosivosti za vrijeme ugradnje, a u
kratko
tom vremenu su opterećivana transportom betona.
-Podovi koji se radi mase poprečnog presjeka samo opslužuju dugo
-Skladišta dugo
-Radionice i tvornice sa teškim pogonom dugo 1)
-Vertikalno pokretno pojedinačno opterećenje za krovove kratko
-Vertikalno pokretno opterećenje za prohodne terase kratko
-Platoi na krovu za prihvat helikoptera srednje
-Vertikalne pendel sile srednje
Horizontalno pokretno opt. (prema DIN 1055 T3)
-Horizontalna opterećenja na ogradama u visini grudi kratko
-Horizontalno opterećenje za ostvarenje uzdužne i poprečne krutosti 2)
-Sile kočenja i horizontalna opterećenja kranova i kranskih staza kratko
-Horizontalni udari na stupove i zidove vrlo kratko
-Horizontalne pendel sile srednje
-Horizontalne sile na platou za helikoptere
za zaštitu od prijelaza vrlo kratko
ostala horizontalna opterećenja kratko
Opterećenje vjetrom kod objekata koji nisu podložni osciliranju kratko
(prema DIN 1055 T4)
Opterećenje snijegom i ledom (prema DIN 1055 T5)
2
-Regularno opterećenje snijegom S n≤ 2.0 kN/m kratko
2
-Regularno opterećenje snijegom S n≥ 2.0 kN/m srednje
1) odlučiti u pojedinačnom slučaju
2) odgovara pripadnom vertikalnom opterećenju
2.3.6 Mjerodavne kombinacije opterećenja
Najveća vrijednost utjecaja (statička veličina) u načelu se dobiva ako svi nepovoljni utjecaji
pripadaju istoj kombinaciji opterećenja. Za primjenu faktora kombinacije Ψ na dijelove statičkih
veličina pojedinog slučaja opterećenja postoji sljedeće pravilo:
-najveća vrijednost utjecaja za dimenzioniranje, odnosno statička veličina, dobije se ako je

pojedini dio statičke veličine u punom iznosu (znači sa Ψ=1), a čiji je produkt Q1 (1-Ψ) najveći.
Q1 ovdje odgovara statičkoj veličini, a Ψ pripadajući faktor kombinacije. Proračun tog produkta
potreban je samo kada postoje podjednake vrijednosti statičkih veličina, a s različitim Ψ faktorom.
- ako suprotno tome postoji dominirajući utjecaj čije su statičke veličine znatno veće od ostalih one
se mogu bez navedene kontrole usvojiti.
Kako je u poglavlju 2.3.5. opisano, treba pri dimenzioniranju drvenih konstrukcija uvažiti utjecaj
trajanja opterećenja. Dok se kod dokaza uporabljivosti treba eksplicitno uvažiti trajanje svakog
opterećenja, kod dokaza nosivosti može biti mjerodavno najkraće djelovanje utjecaja. Krutost
pojedinog materijala ili spoja s prirastom vremena trajanja opterećenja opada (odnos opterećenje-
vrijeme) i moguće je da je mjerodavna ona kombinacija opterećenja koja daje najmanje utjecaje,
ali je međutim nepovoljnija zbog njegovog trajanja.
To znači da je potrebne dokaze nosivosti nužno provesti za sve kombinacije opterećenja.

Izuzeti su slučajevi kod kojih je mjerodavna kombinacija opterećenja jednoznačno vodljiva.
Tako će na primjer pri jednakim mjerodavnim razredima trajanja opterećenja (i s tim jednakim
Kmod) stalno biti mjerodavna kombinacija opterećenja, koja daje veće statičke veličine.
2.4 Karakteristike materijala
2.4.1 Općenito
U HRN U.C9.200 i U.C9.300 uvedene karakteristike materijala u vidu dopuštenih napona i

krutosti rezultat su promatranja na izvedenim objektima. Pri utvrđivanju dopuštenih veličina
korištene su različite metode promatranja, tako da nije postojao jedinstveni kriterij između
dopuštenih napona i čvrstoće.
U Europi postoji gotovo neprebrojivo mnogo propisa za klasificiranje drva kao i vrsta samog drva.
Cilj jedinstvenog europskog prostora morao je pronaći jedinstveni kriterij klasificiranja.
Na taj se način dobiva i preglednija paleta proizvoda na tržištu, U mnogim zemljama to će biti
teško provesti, poglavito tamo gdje su jaki nacionalni propisi i norme. Zbog toga u nacionalnim
prostorima mnogih zemalja neće se mnogo promijeniti, jer će zadržati svoje tradicionalne
proizvode. Za tvrtke suprotno tome usmjerene na izvoz, vrijede jedinstveni kriteriji koji postaju
neizbježni.
U EC5 su opisane karakteristike materijala (vidi poglavlje 2.4.3.) koje su sve određene
jedinstvenim normiranim kriterijima. Tako definirane veličine mogu se uspoređivati i jednoznačno
primijeniti. Za nosive i konstrukcije za stabilizaciju prema EC5 može se uporabiti: PD,LLD,
šperploče, ukočene i ploče vlaknatice. Zahtjevi za ove materijale na bazi drva su jedinstveno
regulirani, tako da ih se može označiti kao normirane materijale.
Za nove materijale, kao npr. furnirske uslojene ploče za koje još ne postoje norme, mogu se dobiti
europska tehnička odobrenja za stavljanje u promet.
2.4.2 Karakteristične vrijednosti
Nazivne vrijednosti čvrstoće i krutosti utvrđuju se ispitivanjima pri definiranoj vrsti utjecaja na
koji je materijal u građevini izložen. Također se može utvrditi usporedbom sličnim vrstama
materijala na bazi drva ili poznatim odnosima različitih karakteristika.
Drvo je prirodni građevinski materijal nastao u prirodi rastom stabla pri različitim prirodnim
uvjetima, Zbog toga, ne postoje jedinstveni uvjeti za nastajanje istih vrijednosti čvrstoće i modula
elastičnosti.
Slika 2.4. Raspodjela karakteristika materijala

(5% fraktila x05 i srednje vrijednosti xmean).
To znači da njihova vrijednost jako varira i pri ispitivanju uzoraka pokazuje veliko rasipanje
rezultata (slika 2.4.).
Svrsishodno je pri dimenzioniranju imati čvrste vrijednosti karakteristika materijala, a ne
statističke; potrebno je lepezu različitih vrijednosti na određeni način karakterizirati. U okviru
europskih normi to je učinjeno tzv. karakterističnim vrijednostima gdje se u načelu
podrazumijevaju dvije vrijednosti:
- 5% fraktil odgovara vrijednosti statističke raspodjele koju se promatra, koja će samo u
5% slučajeva biti manja od označene. 5% fraktil je dakle donja granična vrijednost
jedne karakteristike, koja u 95% slučaja neće biti manja. Karakteristična vrijednost se
prema tomu utvrđuje ispitivanjima na probnim uzorcima, koji su ispitani pri 5
minutnom trajanju određenog utjecaja, a uzorak je u stanju ravnoteže vlažnosti u
mikroklimi s 20 oC i 65% relativne vlažnosti. Isto vrijedi i za utvrđivanje mase drva.
- srednja vrijednost karakteristike materijala xmean neke statističke raspodjele je srednja
vrijednost svih ostvarenih probnih uzoraka. Pri simetričnoj raspodjeli ta će vrijednost
biti prebačena, ili podbačena u polovini ostvarenih slučaja.
Uporaba opisanih karakterističnih vrijednosti je prikazana u tablici 2.6.
Tablica 2.6. Uporaba karakterističnih vrijednosti materijala pri dimenzioniranju

Slučaj dimenzioniranja Karakteristična vrijednost
čvrstoće
5%-fraktil
krutosti
mase
Granično stanje uporabljivosti
krutosti srednja vrijednost
mase 5%-fraktil
Budući da u EC5 neće biti dane karakteristične vrijednosti materijala, vrijednosti koje se daju u
nastavku su iz njemačkih NAD, odnosno DIN-a.
Odnosi napon-deformacija
Kako se karakteristične vrijednosti uzimaju s pretpostavkom linearnog odnosa napona i
deformacija, proračun i dimenzioniranje pojedinog elementa mora uslijediti pri takvom linearnom
odnosu. Za elemente koji su istovremeno izloženi tlaku i savijanju smije se usvojiti nelinearni
zakon materijala (elastično-plastično).
Proračunski modeli
U načelu se ponašanje konstrukcije kroz proračun opterećenja izvodi s linearnim zakonom
materijala (elastični odnos). Kod statički neodređenih konstrukcija kao i kod ostalih oblika
konstrukcija koje mogu utjecaje preraspodijeliti, dopušteno je uporabiti elasto-plastičan postupak
za određivanje raspodjele napona u elementima.
Puno drvo (PD)
Karakteristične vrijednosti punog drva dane su u tablici 2.7, a preuzete su iz DIN normi.
Svaka država može u okviru nacionalnih dokumenata primjene (NDP) za materijale dati svoje
karakteristične vrijednosti, utvrđene po jedinstvenim propisanim kriterijima.
Tablica 2.7. Puno drvo; karakteristične vrijednosti čvrstoće i krutosti u N/ mm 2 , karakteristična

masa u kg/ m 3 (NAD: Tablica 3.2-1)
Klase prema DIN 4074 T1
S 7/ S 10/ 1) 1)
1) 1) S 13 MS 13 MS 17
MS 7 MS 10
fm, k 16 24 30 35 40
2)
ft, 0, k 0 14 18 21 24
3)
ft, 90, k 0 0,2 0,2 0,2 0,2
fc , 0, k 17 21 23 25 26
fc , 90, k 4 5 5 5 6
fv, k 1,8 2,5 2,5 3 3,5
E0, mean 8000 11000 12000 13000 14000
E0,05 5400 7400 8000 8700 9400
E90, mean 270 370 400 430 470
E90, 05 180 250 270 290 310
Gmean 500 690 750 810 880
G05 330 460 500 540 590
ρk 350 380 380 400 420
Vrijednosti u ovoj tablici vrijede za građevinsko drvo sljedećih botaničkih vrsta: smreka,
bor, jela,
1) strojno klasificirano drvo, raspoloživost ove klase treba provjeriti na tržištu
2
2) za MS 7 vrijedi: ft, 0, k =10 N/mm
2
3) za MS 7 vrijedi: ft, 90, k =0.2 N/mm
Klasifikacija drva mora se obaviti u klase. Nosivi jednodijelni elementi moraju imati minimalne
dimenzije od 24 mm debljine i 14 cm2 površine presjeka (za letve 11 cm2 ), ako nisu potrebni veći
presjeci zbog spajala.
U tablici 2.7. dane su i klase za strojno klasificiranje (MS) klase. Konstruktor se mora prije
projektiranja MS klase uvjeriti da takvo klasificiranje postoji.
Iz tablice je također vidljivo da s većim klasama rastu čvrstoće drva, ali što je značajno i
vrijednosti krutosti. Ovo se naročito reflektira pri dokazu deformacija. Također pri povećanju masa
drva s većom klasom povlači veće vrijednosti za određivanje nosivosti spajala.
Karakteristične vrijednosti čvrstoće na vlak i savijanje odnose se na uporednu visinu presjeka od
150 mm. Za visine presjeka manje od uporedne treba vrijednosti čvrstoće množiti s faktorom:
⎧(150 / h) 0, 2
k h = min . ⎨ (2.11)
⎩ 1,3
Prema NAD vrijednosti čvrstoća dane u tablici 2.7 ne treba modificirati, znači da je kh =1.
Ovo se dopušta radi prakse piljenja građe u srednjoj Europi, koja isključuje učinak djelovanja
volumena elementa drva na čvrstoću.
Ako se za spajanje elemenata drvenih konstrukcija primjenjuje zupčasti spoj, on se ima izvesti
prema DIN 68140.
Lijepljeno lamelirano drvo (LLD)
Znanstvena istraživanja na polju lijepljenih lameliranih konstrukcija su najintenzivnija i donose

nove rezultate, koji se stalno ugrađuju u propise. To je posebno prisutno na rješavanju strojnog
klasificiranja drva, kako bi se izbjegao subjektivni utjecaj čovjeka.
Strojno klasificiranje omogućuje piljenje tanjih lamela, čime se postiže bolji pregled nad greškama
drva koje se odstranjuju, a time se postiže veća klasa od one koja se do sada vrednovala kao I
klasa.
Formiranje nosača i karakteristične vrijednosti LLD dane su tablici 2.8 i 2.9.
Dosadašnji postupak dimenzioniranja dopuštao je uporabu dviju klasa drva (Klasa I. i II.).
Ovo je bilo opravdano i zbog toga što se modul elastičnosti nije mogao odrediti vizualnim načinom
klasificiranja. Proračun napona mogao se provesti kao za homogeni puni presjek, također i onda
kada su se primijenile dvije klase u jednom nosaču.
Prema DIN 4074 T1 dan je veći izbor klasa, naročito se otvaraju nove mogućnosti kroz strojno
klasificiranje. S ovim su povezane određene promjene, koje se odražavaju na dimenzioniranje
LLD. Ako se nosač formira od više klasa koje sve imaju različite module elastičnosti, takav nosač
se mora računati kao spregnuti nosač od više materijala.
Da bi se izbjeglo nepotrebno povećanje posla pri dimenzioniranju, njemački NAD je usvojio četiri
klase čvrstoće. Tako je s tim klasama moguće postupati u proračunu kao do sada tretirajući presjek
kao homogen. Ove su klase dane u tablicama 2.8 i 2.9.
U tablici 2.8. vidljivo je da prvi put postoje razlike kombiniranih i homogenih presjeka. Ta podjela
omogućuje primjenu većih materijalnih konstanta u slučajevima kada je LLD samo od jedne klase,
na primjer kod rešetkastih nosača, gdje su pojasnice od jedne vrste i klase drva, a štapovi ispune od
druge. Ako se elementi po cijeloj visini presjeka izvode zupčastim spojem, tada je isti potrebno
izvesti prema DIN-u 68140.
Tablica 2.8. Lijepljeno lamelirano drva; karakteristične vrijednosti čvrstoće i krutosti u
N/mm2 , karakteristične vrijednosti mase u kg/ m3 (NAD: Tablica 3.3-1)
Lijepljeno lamelirano drvo-klase čvrstoće
4) 4) 4)
1) BS 11 BS 14 BS 16 BS 18
2) 3) 2) 3) 2) 3)
k h k h k h
fm,g,k 24 28 32 36
fc,0,g,k 17 17,5 20,5 18,5 23 23,5 25
ft,90,g,k 0,45 0,45 0,45 0,45
fc,0,g,k 24 27,5 29 28 31 30,5 32
fc,90,g,k 5,5 5,5 5,5 6,5
fv,g,k 2,7 2,7 2,7 3,2
E0,g,mean 11500 12500 13500 14500
E0,g,05 9200 10000 10800 11600
E90,g,mean 380 420 450 480
E90,g,05 300 340 360 380
Gg,mean 720 780 840 900
Gg,05 580 620 670 720
ρg,k 410 410 410 430 430 450
1) indeks g lijepljeno lamelirano drvo
2) Kombinirano lijepljeno lamelirano drvo uz primjenu lamela iz dviju
različitih klasa
3) Homogeno lijepljeno lamelirano drvo uz primjenu lamela jedne klase
4) Poseban dokaz podobnosti proizvođača za ostvarivanje zahtjeva proizvodnje
zupčastog spoja
Karakteristične vrijednosti čvrstoće na vlak i savijanje odnose se na usporednu visinu presjeka
od 600 mm. Za visine presjeka koje su manje od usporedne treba vrijednosti čvrstoće množiti s
faktorom:
⎧(600 / h) 0, 2
k h = min . ⎨ (2.12)
⎩ 1,15
Vrijednosti čvrstoća dane u tablici 2.8. ne treba modificirati, to znači da je kh =1, a prema NAD.
Na Praškom sastanku povjerenstva EUROCODE-a 5 1996. godine usvojene su karakteristike LLD
dane u tablici 2.8a. Za klase u navedenoj tablici primjenjuju se izrazi (2.11) i (2.12).
Ako se elementi po cijeloj visini presjeka spajaju zupčastim spojem na mjestu spoja je potrebno
karakteristične vrijednosti čvrstoća smanjiti za 20%. Utjecaj kvrga u području spoja za klase BS
14, BS 16, BS 18 uzima se u obzir uzimanjem klase niže od primijenjene u proračunu. Univerzalni
zupčasti spoj ne smije se izvoditi s uporabnom klasom 3, ako se pravac vlakana u spoju mijenja.
Tablica 2.8a. Lijepljeno lamelirano drvo; karakteristične vrijednosti čvrstoće i krutosti u
N/mm2 , karakteristične vrijednosti mase u kg/m3
Lijepljeno lamelirano drvo-klase čvrstoće
Klasa LLD GL24h GL28h GL32h GL36h
fm,g,k 24 28 32 36
fc,0,g,k 16,5 19,5 22,5 26
ft,90,g,k 0,4 0,45 0,5 0,6
fc,0,g,k 24 26,5 29 31
fc,90,g,k 2,7 3 3,3 3,6
fv,g,k 2,7 3,2 3,8 4,3
E0,g,mean 11600 12600 13700 14700
E0,g,05 9400 10200 11100 11900
E90,g,mean 390 420 460 490
Gg,mean 720 780 850 910
ρ g,k 380 410 430 450
Tablica 2.9. Slog lamela kod LLD u suglasnosti s tablicom 2.8 (NAD: Tablica B.1-1)
Lijepljeno lamelirano drvo-Klasa čvrstoće
Klasa
lamela BS 11 BS 14 BS 16 BS 18
k h k h k h
Vanjske
S 10 S 13 S 13 MS 13 MS 13 MS 17 MS 17
lamele
Unutrašnje
S 10 S 10 S 13 MS 10 MS 13 MS 13 MS 17
lamele
1) inače 1/6 visine nosača s dviju strana, ali najmanje dvije lamele
2.4.3 Uporabne klase
Za vrijeme uporabe objekta u drvu se uspostavlja ravnoteža vlažnosti koja je ovisna o mikroklimi
prostora. Vlažnost drva ima veliki utjecaj na mehanička svojstva drva, što se pri dimenzioniranju
mora uvažiti. Zbog toga su u EC5 (tablica 2.10) uvedene uporabne klase.
Tablica 2.10. Uporabne klase

Uporabna klasa Ravnotežna vlaga u drva
1 u≤12%
2 u≤20%
3 u>20%
Primjeri za uporabne klase su dani u tablici 2.11.

Uporabne klase zajedno s klasama trajanja opterećenja koriste se pri određivanju koeficijenata
modifikacije kmod i deformacije kdef.
Tablica 2.11. Uporabne klase s primjerima (usporedi EC5: dio 3.1.5)

Uporabne Ravnotežna
Mikroklima prostora Primjer
klase vlaga u drvu
20°C i 65% rel. vlage zraka, koja
1 u≤12% može biti samo nekoliko tjedana Grijani prostori
u godini prekoračena
20°C i 85% rel. vlage zraka, koja
2 u≤20% može biti samo nekoliko tjedana Natkrivene konstrukcije
u godini prekoračena
Mikroklimatski uvjeti koji dovode Konstrukcije izložene
3 u>20%
do povećanja vlage drva atmosferilijama
2.4.4 Materijalni koeficijenti za dimenzioniranje
Isto kao i kod utjecaja, karakteristične vrijednosti materijala ne mogu se primijeniti bez
modifikacije. Karakteristične vrijednosti materijala određuju se ispitivanjima u definiranoj
(referentnoj) mikroklimi 20°C i 65% relativne vlažnosti te 5-minutnom trajanju opterećenja.
Različiti uvjeti od referentnih moraju se pri dimenzioniranju uvažiti modifikacijama.
Vrijednosti materijalnih konstanta za dimenzioniranje (Xd) dobiju se kroz sljedeće modifikacije
karakterističnih vrijednosti (Xk):
Xd= kmod Xk/ γM (2.13)
gdje je:
γM parcijalni koeficijent sigurnosti
kmod faktor modifikacije, koji uvažava utjecaj trajanja opterećenja i vlažnosti drva
na njegova mehanička svojstva.
Ova dva faktora će se u nastavku pobliže objasniti.
2.4.5 Parcijalni koeficijent sigurnosti γM
Parcijalni koeficijenti sigurnosti su dani u tablici 2.12. Vidljivo je da se pri dokazu uporabljivosti
karakteristične vrijednosti materijala ne moraju smanjivati. Tako se na primjer smije kao računska
uporabiti srednja vrijednost modula elastičnosti.
Tablica 2.12. Parcijalni koeficijenti sigurnosti materijala (EC5: Tablica 2.3.3.2)

Parcijalni koeficijent
Situacija dimenzioniranja
γM
Drvo i materijali na bazi drva 1,3
Čelik u spojevima 1,1
Granično stanje uporabljivosti 1,0
2.4.6 Utjecaj trajanja opterećenja i uporabne klase; kmod i kdef faktori
EC5 za promatranje utjecaja opterećenja i mikroklime uvažava dva postupka kako je

dano u tablici 2.13.
Tablica 2.13. Uporaba faktora za uvažavanje trajanja opterećenja i mikroklime prostora

Slučaj dimenzioniranja Faktor
Granično stanje nosivosti kmod
Granično stanje uporabljivosti kdef
Pri dokazu nosivosti mehaničke karakteristike materijala direktno će se modificirati faktorom

kmod prema tablici 2.14.
Tablica 2.14. Faktor modifikacije kmod

Uporabna klasa
Materijal / Klasa trajanja utjecaja
1 2 3
Puno drvo i LLD, Furnirske građevinske
ploče
stalno 0,60 0,60 0,50
dugo 0,70 0,70 0,55
srednje 0,80 0,80 0,65
kratko 0,90 0,90 0,70
vrlo kratko 1,10 1,10 0,90
Pri kombinaciji utjecaja koji pripadaju različitim klasama trajanja, smije se kmod uzeti za
utjecaj najkraćeg trajanja
To vrijedi za karakteristike čvrstoće kao i krutost (npr. pri dokazu po teoriji II reda). Od
modifikacije su izuzete vrijednosti mase drva.
Tablica 2.15. Vrijednosti faktora deformacija kdef za građevinsko drvo, materijale na bazi
drva i spojeve. (EC5 Tablica 4.1)
Materijal/ Klasa trajanja utjecaja Uporabna klasa
1 2 3
Puno drvo i LLD,
stalno 0,60 0,80 2,00

dugo 0,50 0,50 1,50
srednje 0,25 0,25 0,75
kratko 0,00 0,00 0,30
1) Kod punog drva koje u trenutku ugradnje ima vlažnost blizu područja zasićenja
vlakanaca, a u ugrađenom stanju može isušiti, treba kdef za 1,00 povećati.
Pri kombinaciji opterećenja, koja pripadaju različitim klasama trajanja utjecaja,
treba komponente progiba iz različitih utjecaja pomnožiti sa pripadajućom
vrijednosti za kdef
Suprotno tome, pri dokazu uporabljivosti početne vrijednosti pomaka određuju se nemodificiranim
karakteristikama krutosti materijala (γM =1, kmod =1). Promijenjeni uvjeti opterećenja i mikroklime
ovdje će se uvažiti preko faktora deformacije k def prema tablici 2.15 u koga je uključeno puzanje
elemenata i spajala.
2.5 Oslabljenja presjeka
Oslabljenja presjeka moraju se računski uzeti u obzir. U određenim slučajima to nije
potrebno:
-kod nebušenih čavala promjera do 6 mm
-kod simetrično raspoređenih rupa u tlačnim elementima (trnovi, vijci, čavli)
-kod rupa u tlačnoj zoni elementa koja je ispunjena materijalom čija je krutost veća
od krutosti drva
Kod određivanja efektivnog presjeka treba uzeti u obzir sva oslabljenja koja se nalaze unutar
područja ±min a/2, gdje je (min a) najmanji razmak spajala. Ako se pojavljuju istovremeno
različita spajala preporuča se za (min a) uzeti najveću vrijednost.
Primjer za promatranje oslabljenja presjeka dan je na slici 2.5.
Slika 2.5. Primjeri oslabljenja presjeka.

(min a=najmanji razmak spajala; T=trn; O=oslabljenje)
3. DOKAZ UPORABLJIVOSTI
3.1 Općenito
Dokazom uporabljivosti treba dokazati da neće doći do deformacija (progiba) i oscilacija, koje
mogu prouzročiti oštećenja (obloga, žbuke, prozora) ili utjecati na normalnu funkciju građevine.
U EC5 su samo oscilacije stropova regulirane. Kako je u poglavlju 2.3.3 i 2.3.5 objašnjeno, kod
dokaza uporabljivosti će se parcijalni koeficijenti sigurnosti za utjecaje (γG, γG) kao i parcijalni
koeficijenti sigurnosti za materijal (γM) uzeti jednako 1. Pored toga mogu se uporabiti manji
koeficijenti kombinacije (ψ1) za promjenljive utjecaje (usporedi tablice 2.2 i 2.3). Globalna
sigurnost u odnosu na uporabljivost na taj način manja je nego pri dokazu nosivosti. Naravno, ovo
se može objasniti različitim učincima oštećenja.
3.2 Deformacije
3.2.1 Deformacije elemenata građevine
EC5 dopušta provesti dokaz deformacija elemenata sa srednjim koeficijentom krutosti (vidi tablicu
2.6). Ovdje će se prvo proračunati početna elastična deformacija uinst. Kroz uporabu srednjeg
modula elastičnosti uvaženi su laboratorijski uvjeti njegova ispitivanja pri 5. minutnom
opterećenju te 20°C i 65% relativne vlažnosti mikroklime kojoj je uzorak izložen. Konačna
deformacija u fin proračunava se tada uvažavajući uvjete u objektu (trajanje opterećenja,
mikroklima prostora) pomoću koeficijenata kdef:
ufin= uinst (1+kdef ) (3.0)
ufin = konačna deformacija

uinst = početna elastična deformacija
kdef = faktor uvažavanja tečenja (vidi tablicu 2.15).
Za razliku od dosadašnjeg postupka dimenzioniranja po EC5 mora se tečenje materijala uvijek
uvažavati.
Ako postoji kombinacija utjecaja s različitom dužinom trajanja, a time i različitim faktorima
kdef, tada se komponente progiba iz različitih utjecaja proračunavaju s pripadajućim faktorima kdef.
Ako postoji element izrađen od materijala s različitim koeficijentima tečenja (npr. sastavljeni
presjek od punog i ukočenog drva), smije se konačna deformacija radi pojednostavljenja
proračunati s promijenjenim faktorom krutosti. Taj se faktor dobiva na taj način da se svaki modul
krutosti podijeli s pripadajućom vrijednosti (1+kdef).
3.2.2 Klizanja spajala (međusobni pomak elemenata u spoju)
Kao i kod elemenata građevine prvo se proračunava početna elastična deformacija uinst , koja se
dobiva na osnovi sile Fd i početnog modula klizanja Kser spajala kao:
uinst = Fd / Kser (3.1)

gdje je:
uinst = početna elastična deformacija,
Fd = vrijednost za dimenzioniranje sile koja djeluje na spajalo,
Kser = početni modul klizanja spajala, prema tablici 3.1.
Kod trnova treba početno klizanje uinst povećati za 1 mm.
Konačna vrijednost klizanja spajala ufin proračunava se kao:
ufin = uinst (1+ kdef) (3.2)
gdje je:
ufin = konačna deformacija
kdef = faktor deformacije (tablica 2.15).
Kod trnova treba konačnu deformaciju u fin povećati za 1 mm, pri čemu se treba uzeti
odgovarajuća vrijednost u inst za trnove.
Konačna deformacija spoja elemenata s različitim karakteristikama tečenja (k def,1 i k def,2)
proračunava se izrazom:
ufin = uinst (1 + k def ,1 ) (1 + k def , 2 )
Tablica 3.1. Vrijednosti za početni modul klizanja Kser za štapasta spajala (EC5: Tablica
4.2); ρk u kN/m3 i d u mm.
Drvo-drvo
Vrsta spajala materijal na bazi drva-drvo
čelik-drvo
1,5
Trnovi, vijci, bušeni čavli ρk d/20
1,5 0,8
Čavli (nebušeni) ρk d /25
1,5 0,8
Klamfice ρk d /60
Za vijke se može primijeniti početni modul klizanja trnova.

Kod dijelova konstrukcije s različitim vrijednostima masa ρk,1 i ρk,2 treba za ρk staviti
vrijednost ρ k = ρ k ,1 ⋅ ρ k , 2
3.2.3 Granične vrijednosti progiba
DIN 1052 dio I definira granične veličine progiba kao obavezne, EC5 međutim odgovarajuće
vrijednosti preporuča. Razlika je i u tome što EC5 dokaz progiba traži samo tamo gdje je to
umjesno. Na taj način se projektantu konstrukcije daje veća odgovornost, što znači, da se od njega
očekuje da dobro poznaje osjetljivost svih dijelova građevine na progibe. To već duže vrijeme
vrijedi u betonu i čeliku te je ovo samo podešavanje EC5 prema ostalim materijalima, EC5
razlikuje tri dijela progiba (slika 3.1)
Pri proračunu ukupnog progiba unet smije se izvedeno nadvišenje u0 uzeti u račun s punom
vrijednosti i odbiti od ukupnog progiba:
unet = u1 + u2- u0 (3.4)
unet = ukupan progib u odnosu na os nosača

Granične vrijednosti progiba dane su u tablici 3.2.
u0 u1 u0
u2 u net
u0 = nadvišenje u neopterećenom stanju,

u1 = progib od stalnog opterećenja (G)
u2 = progib od promjenljivog opterećenja (Q)
Slika 3.1. Dijelovi progiba nosača (EC 5: slika 4.3.1).

Tablica 3.2. Preporučljive granične vrijednosti progiba
u0 u1 u0
u2 u net
u2,fin ≤1/200
ili ≤1/100 kod konzola
unet,fin ≤1/200
ili ≤1/100 kod konzola
l= raspon nosača ili konzole
Spregovi:
Ukupni progib uukupno ≤1/500

Progib samo od qd uqd ≤1/700
EC5 predviđa dva slučaja u kojima treba dokazati progib:
- u slučajima, kada ja potrebno elastične početne progibe u2,inst od promjenljivog

opterećenja ograničiti, ako se ne zahtijevaju posebni uvjeti, preporuča se granični
progib 1/300 (1/150 za konzole). Ovaj dokaz može doći u obzir ako npr. preveliki
progibi mogu uzrokovati trajna oštećenja na nenosivim dijelovima građevine.
- u slučajima kod kojih je potrebno krajnje progibe ograničiti (npr. ako preveliki
progibi utječu na korištenje građevine ili narušavaju njen izgled) preporučaju se
granične vrijednosti progiba u2,fin i unet,inst 1/200 (1/100 za konzole). Zahtjevi za u2,fin
bit će mjerodavni ako se u0 odabere veće nadvišenje nego što je krajnji progib u1,fin od
stalnog opterećenja (znači u0- u1,fin >0 i unet < u2 ).
Granične vrijednosti progiba vrijede također i za rešetkaste nosače, a protežu se na
ukupan raspon kao i na štapove između čvorova.
4. DOKAZ NOSIVOSTI ELEMENATA I KONSTRUKCIJA
4.1 Osnovni utjecaji
4.1.1 Vlak u pravcu vlakana
Vlačni napon je nastao pod djelovanjem vanjskog utjecaja, a pri uvažavanju postojećih oslabljenja
presjeka, mora zadovoljiti sljedeće uvjete:
F
σ t ,0,d = t ,d ≤ f t ,0,d (4.0)
Anetto
Jednostrano opterećene elemente treba dimenzionirati na 1,5 puta uvećanu vlačnu silu.
Jednostrano opterećeni elementi su oni kod kojih je hvatište sile ekscentrično u odnosu na uzdužnu
os štapa. Taj se slučaj javlja uglavnom kod nastavka elemenata bez vezica.
Razlika pri dimenzioniranju EC5 prema sadašnjim HRN je u tome što se u proračun uvode
vrijednosti za dimenzioniranje utjecaja (statičke veličine) i otpor (čvrstoća materijala).
4.1.2 Vlak okomito na pravac vlakana
EC5 pretpostavlja u dokazu vlačnog napona poprečnu na pravac vlakana ″normalnih″

nezakrivljenih elemenata ravnomjerno raspoređen napon po volumenu V. Ovakav slučaj u praksi
gotovo i nije moguć te je i ovaj postupak gotovo neprimjenljiv. Za jedan dakle ravnomjerno
opterećen volumen V (u m3) mora se zadovoljiti slijedeći uvjet:
za puno drvo:
σt,90,d ≤ ft,90,d (4.1)
za LLD:
σt,90,d ≤ ft,90,d (V0/V)0,2 (4.2)
gdje je:
V ravnomjerno opterećen volumen u m3
V0 usporedni volumen =0,01 m3
Dokaz poprečnih vlačnih napona kod zakrivljenih nosača od LLD biti će izložen posebno
(poglavlje 4.2.2.).
4.1.3 Tlak u pravcu vlakana
Sljedeći uvjet mora biti ispunjen:

F
σ c ,0,d = c ,d ≤ f c ,0,d (4.3)
A
Mogućnost izvijanja mora se također ispitati.
4.1.4 Tlak okomito na pravac vlakana
Tlak okomito na pravac vlakana mora zadovoljiti sljedeće:

F
σ c ,90,d = c ,d ≤ k c ,90 f c ,90,d a l l1 (4.4)
A
kc,90 Faktor povećanja kod tlačne
površine gdje je dužina ležaja
l ≤150mm
(slika 4.1 i tablica 4.1).
Slika 4.1. Tlak poprečno na pravac vlakana
Tablica 4.1. Vrijednosti faktora kc,90

l1>150 mm
l1≤150 mm a≥100 mm a<100 mm.
l ≥ 150 mm 1 1 1
150 − l a (150 − l )
150 mm > l ≥ 15mm 1 1+ 1+
170 17000
15 mm >l 1 1,8 1+a/125
4.1.5 Tlak pod kutom α prema pravcu vlakana
Tlačni napon pod kutom α prema pravcu vlakana (slika 4.2) treba zadovoljiti sljedeći uvjet:
σ c ,α ,d ≤ k c ,α f c ,0,d (4.5)
gdje je:
1
k c ,α = (4.6)
f c ,0,d
sin α + cos α
2 2
f c ,90,d
sC,a
Slika 4.2. Napon pod kutom α prema pravcu vlakana

4.1.6 Savijanje
Sljedeći uvjeti moraju biti ispunjeni:

σ m, y ,d σ m , z ,d
+ km ≤1 (4.7)
f m , y ,d f m, z ,d
σ m, y ,d σ m , z ,d
km + ≤1 (4.8)
f m, y ,d f m, z ,d
gdje je:
km = 0,7 za pravokutne presjeke
= 1,0 za ostale presjeke
σm,y,d i σm,z,d su vrijednosti napona na savijanje za dimenzioniranje oko glavnih osi presjeka (slika
4.3), a fm,y,d i fm,z,d su odgovarajuće vrijednosti čvrstoće za dimenzioniranje.
Mogućnost prevrtanja (izbočavanja) treba također dokazati.
z
x x
Slika 4.3. Koordinatni sustav nosača

4.1.7 Posmik
Mora biti zadovoljeno:

τd ≤ fv,d (4.9)
Ako postoji koncentrirana sila u blizini ležaja (x ≤ 2h), tada je potrebno samo jedan dio
rezultirajuće poprečne sile staviti u proračun, a reducirano prema utjecajnoj liniji:
Qv,red = kv,red Qv (4.10)
gdje je:
kv,red koeficijent redukcije prema utjecajnoj liniji,
Qv teoretska poprečna sila F prema statičkom proračunu.
V
2h
Utjecajna linija za V
F Qv
kv,redQv
Reducirana utjecajna linija
Slika 4.4. Reducirana utjecajna linija za pojedinačnu silu

4.1.8 Nosač s oslabljenjem na ležaju
Kod nosača koji su s donje strane oslabljeni treba kontrolirati koncentraciju napona u području
oslabljenja. Ovdje se prvi put razmatra utjecaj veličine nosača preko visine h (utjecaj volumena).
Prema njemačkim NAD ovaj dokaz treba ograničiti na slučaje s
α = he/h ≥ 0,5 i x/h ≤ 0,4.
Dokaz posmičnog napona proračunava se na aktivnu visinu presjeka he (reducirana), slika 4.5.
Sljedeći se uvjeti moraju prekontrolirati:
V
τ d = 1,5 ≤ k v f v,d (4.11)
bhe
kv =1,0 kod gore oslabljenog nosača (slika 4.5b),
⎧ 1
k v = min ⎨ kod dolje oslabljenog nosača (slika 4,5a). (4.12)
⎩k v ,90 k i
-faktor kod pravokutnog oslabljenja (slika 4.5a):
kn
k v ,90 = (4.13)
⎛ x 1 ⎞
h ⋅ ⎜⎜ α ⋅ (1 − α ) + 0,8 ⋅ ⋅ − α ⎟⎟
2
⎝ h α ⎠
-faktor kod kosog oslabljenja (slika 4.5a):
1,1 ⋅ i 1,5
ki = 1 +
h
-mjera za energiju loma:
kn =5,0 za puno drvo

=6,5 za LLD
h =visina presjeka u mm
α = he/h ≥ 0,5
x = razmak ležajne reakcije i početka oslabljenja s x/h ≤0,4
i = nagib oslabljenja 1/ tgε
a) b)
he h
e h-he he
V Slika 4.5 Nosač oslabljen na ležaju:

V
x a) dolje, b) gore
i(h-he)
4.1.9 Torzija
Torzijski naponi elementa moraju ispuniti sljedeći uvjet:

τtor,d ≤ fv,d (4.15)
fv,d je identično vrijednosti za dimenzioniranje pri posmiku.

Prema općoj teoriji elastičnosti maksimalni napon torzije τtor za pune presjeke mogu se izračunati
izrazom:
2T
τ tor = za kružne presjeke, (4.16)
π r3
T
τ tor = za pravokutne presjeke, (4.17)
αhb 2
gdje je:
T moment torzije
r radijus kružnog presjeka
α faktor ovisan o odnosu h/b, prema Timošenku:
h/b 1,00 1,50 1,75 2,00 2,50 3,00 4,00 6,00 8,00 10,00 ∞
α 0,208 0,231 0,239 0,246 0,258 0,267 0,282 0,299 0,307 0,313 0,33
Najveći napon torzije nastaje u sredini duže stranice.

Kombinacija napona posmika i torzije
U nekim slučajima mogu u presjeku istovremeno nastati naponi posmika i torzije.

Ograničene spoznaje do sada ne daju jednoznačno rješenje tog problema te zbog toga EC5 ovaj
problem ne tretira.
Za dokaz kombiniranog napona posmika i torzije u istom presjeku može se primijeniti izraz:
2 2 2
τ tor ,d ⎛ τ v ,d ⎞ τ tor ,d ⎛ τ y ,d ⎞ ⎛ τ z ,d ⎞
+ ⎜⎜ ⎟ ≤1
⎟ ?? → + ⎜⎜ ⎟ +⎜
⎟ ⎜f
⎟ ≤1
⎟
(4.18)
f tor ,d ⎝ f v ,d ⎠ f v ,d ⎝ f v ,d ⎠ ⎝ v ,d ⎠
ftor,d vrijednost za dimenzioniranje koja je veća od vrijednosti za dimenzioniranje kod

posmika
4.1.10 Vlak i savijanje
Pri kombiniranom naprezanju vlaka i savijanja mora biti ispunjen sljedeći uvjet:
σ t , 0,d σ m, y ,d σ m , z ,d
+ + km ≤1 (4.19)
f t , 0,d f m , y ,d f m, z ,d
σ t , 0,d σ m, y ,d σ m, z ,d
+ km + ≤1 (4.20)
f t , 0,d f m, y ,d f m, z ,d
σt,0,d je vrijednost za dimenzioniranje pri vlačnom naponu i
ft,0,d je vrijednost za dimenzioniranje za vlačnu čvrstoću.
km = 0,7 za pravokutne presjeke,
= 1,0 za ostale presjeke.
Kod istovremenog djelovanja vlaka i savijanja vrijede linearni interakcijski odnosi. Ako nastupi
dvoosno savijanje , samo jedna komponenta naprezanja djeluje punim intenzitetom, dok se druga
korigira faktorom km .
4.1.11 Tlak i savijanje
Pri kombiniranom naprezanju tlaka i savijanja, a bez dokaza stabilnosti, mora biti ispunjen sljedeći
uvjet:
2
⎛ σ c , 0,d ⎞ σ m , y ,d σ m, z ,d
⎜ ⎟ + + k ≤1 (4.21)
⎜ f ⎟ f
m
f
⎝ c , 0,d ⎠ m , y , d m , z , d
2
⎛ σ c , 0,d
⎞ σ σ
⎜ ⎟ + k m m, y ,d + m, z ,d ≤ 1 (4.22)
⎜ f ⎟ f f
⎝ c , 0,d⎠ m , y , d m , z , d
σc,0,d je vrijednost za dimenzioniranje pri tlačnom naprezanju i

fc,0,d vrijednost za dimenzioniranje za tlačnu čvrstoću,
km = 0,7 za pravokutne presjeke,
= 1,0 za ostale presjeke.
Kod istovremenog djelovanja tlaka i savijanja (bez dokaza izvijanja i izbočavanja) nastaju
nelinearni interakcijski odnosi kod kojih tlačni naponi ne ulaze punom vrijednosti. Ovo se
objašnjava plastificiranjem tlačne zone u graničnom stanju.
Mogućnost izvijanja elementa treba kontrolirati (vidi poglavlje 4.3.1).
4.2 Trapezni, zakrivljeni i sedlasti nosači
Iz arhitektonskih te prostornih potreba često se izvode lijepljeni lamelirani nosači oblika:
trapezni, zakrivljeni ili sedlasti. Izvedbom ovih nosača moguće je ostvariti potreban nagib krovne
plohe ili veći unutrašnji prostor objekta, kao i niz drugih rješenja.
Zbog izvedbe projektiranog oblika nosača dolazi do kosog presijecanja vlakana. Područje sljemena
sa zakrivljenim izvodnicama donjeg i gornjeg pojasa ili kombinirano, predstavlja naglu promjenu
kontinuiteta nosača. Koso zasijecanje lamela treba se izvoditi u tlačnom dijelu nosača opterećenog
na savijanje, da bi u vlačnom dijelu lamele imale pravac vlakana drva.
S obzirom na to da se u područjima kosog zasijecanja vlakana te u području sljemena javljaju
karakteristična naponska stanja s nelinearnom raspodjelom napona, moraju se promatrati teorijom
anizotropnih ploča. Pri tom se mora uvažiti odnos E0/E90 te E0/G kao i koeficijent poprečne
kontrakcije. Radi pojednostavljena postupka za praksu mogu se naponi na savijanje linijskih
nosača korigirati određenim faktorima.
Ista je situacija i kod sedlastih i zakrivljenih nosača jer se raspodjela napona na savijanje ne vrši po
linearnom zakonu.
4.2.1 Trapezni nosači
Kod trapeznih nosača (slika 4.6) s pravcem vlakana paralelnim s jednom izvodnicom ruba nosača i
kutom nagiba α ≤ 10° proračunava se rubni napon savijanja na ravnom rubu izrazom:
σ m, 0,d = (1 + 4 tan 2 α ) 2d ≤ f m ,d ,
6M
(4.23)
bh
te na kosoj izvodnici:
σ m,α ,d = (1 − 4 tan 2 α )
6M d
(4.24)
bh 2
Maksimalni naponi su na mjestu x, gdje je ∂σ/∂x =0. Kada je opterećenje nosača kontinuirano,
dobije se za x =l(1+h ap/h s).
A A-A
a<10° s,m,a,d
hap h
hs
x A
l b s,m,0,d
Slika 4.6. Trapezni nosač.

Maksimalni rubni naponi na rubu sa zasječenim vlaknima moraju ispuniti sljedeći uvjet:
σm,α,d ≤ f m,α,d (4.25)
gdje je kod tlačnih napona u oslabljenom rubu:
f m ,d
f m ,α ,d = (4.26)
f m ,d
sin α + cos α
2 2
f c ,90,d
Ako su rubni naponi na oslabljenom rubu vlačni, treba u gornjem izrazu mjesto fc,90,d staviti fc,90,d.
4.2.2 Zakrivljeni i sedlasti nosači
Kod zakrivljenih i sedlastih nosača treba voditi računa o sljedećem:

-o utjecaju oslabljenog ruba nosača, koji prema ležajima smanjuje visinu presjeka.
Utjecaj oslabljenog ruba mora se analizirati kao kod trapeznih nosača.
-nelinearnoj raspodjeli napona u području sljemena i
-o nastanku poprečnih vlačnih napona u području sljemena koji nastaju zbog rezultirajućih
sila.
Visina nosača h ap u sljemenu nosača je:
hap = ha + l ⋅ tgα / 2 kod nosača s ravnim donjim rubom.
hap = ha + l ⋅ (tgα − tgβ ) / 2 + rin (sin β tgβ + cos β − 1)
kod nosača sa zakrivljenim
donjim rubom.
Naponi savijanja u području sljemena moraju zadovoljiti sljedeći uvjet:
σ m,d ≤ k r f m ,d (4.27)
kr = faktor umanjenja čvrstoće zbog savijanja lamela prilikom proizvodnje lijepljenog
lameliranog drva.
U području sljemena naponi savijanja računaju se izrazom:
6 M ap
σ m , d = k1 (4.28)
bhap2
hap, r i α prema slici 4.7
2 3
⎛ hap ⎞ ⎛h ⎞ ⎛h ⎞
k1 = k1 + k 2 ⎜⎜ ⎟⎟ + k 3 ⎜⎜ ap ⎟⎟ + k 4 ⎜⎜ ap ⎟⎟ (4.29)
⎝ r ⎠ ⎝ r ⎠ ⎝ r ⎠
gdje je:
k1 = 1 + 1,4tgα + 5,4tg 2α (4.30)
k 2 = 0,35 − 8tgα (4.31)
k 3 = 0,6 + 8,3tgα − 7,8tg 2α (4.32)
k 4 = 6tg α2
(4.33)
⎧ 1 za rin / t ≥ 240
kr = ⎨ (4.34)
⎩0,76 + 0,001rin / t za rin / t ≤ 240
t =debljina lamela
U području sljemena javlja se najveći poprečni vlačni napon koji mora zadovoljiti sljedeći uvjet:
6 M ap
σ t ,90,d = k p ≤ k dis (V0 / V ) f t ,90,d
0, 2
2
(4.35)
bhap
gdje je:
2
⎛ hap ⎞ ⎛ hap ⎞
k p = k5 + k6 ⎜ ⎜ ⎟ ⎜
⎟ + k7 ⎜ r ⎟ ⎟ (4.36)
⎝ r ⎠ ⎝ ⎠
k 5 = 0,2tgα (4.37)
a) Sedlasti nosač s ravnim donjim pojasom
Podrucje sljemena
a
hap V hap st,90
ha
sm
0,5 hap 0,5 hap
hap/r=0 b
b) Sedlasti nosač sa zakrivljenim donjim pojasom
h=hap Podrucje sljemena
t hap
ha
rin r
sm
b
l
a=0
r=rin +0,5hap
c) Zakrivljeni nosač
Podrucje sljemena
a
hap V hap st,90
ha
sm
0,5 hap 0,5 hap
hap/r=0 b
Slika 4.7. Tipovi nosača

k 6 = 0,25 − 1,5tgα + 2,6tg 2α (4.38)
k 7 = 2,1 tgα − 4 tg α
2
(4.39)
kdis =faktor korekcije radi nelinearne raspodjele napona u području sljemena.
=1,4 za sedlaste nosače s ravnim donjim pojasom i zakrivljene nosače.
=1,7 za sedlaste nosače s zakrivljenim donjim pojasom.
V0 = 0,01 m 3 usporedni volumen
V = volumen područja sljemena u m 3 pod utjecajem poprečnih vlačnih napona.
Kao najveću vrijednost volumena V treba staviti 0,75 Vb , gdje je Vb ukupan
volumen nosača.
Proračun volumena pod utjecajem poprečnih vlačnih napona:
-Kod sedlastih nosača s ravnim donji pojasom (sl.4.7):
V = bhap2 ⋅ (1 − 0,25tgα ) (4.40)
Radi pojednostavljenja izraz u zagradi može se staviti da je1, jer kod kutova α ≤ 20° daje
vrijednosti veće od 0,9, tako da je pogreška uglavnom manja od 2%, a k tome je na strani
sigurnosti.
-Kod zakrivljenih nosača prema slici 4.8:
hr = [ha + (1 / 2 − rin sin β )(tgα − tgβ )]cos((α + β ) / 2) (4.41)
a) koncentrično zakrivljeni nosač v3
β
V = V1 = bh 2π2
r (0,5 + rin / hr ) v2
(4.42)
180
ß v1
Slika 4.8. Dijelovi volumena

zakrivljenog nosača hr
s poprečnim vlačnim naponom.
a
rin
b) zakrivljeni nosač s konstantnom visinom α = β,
V = V1 + V2 (4.43)
V2 = bhr2 (1 + rin / hr ) 2 ⋅ (sin 2 β tgβ + sin β cos β − πβ / 180 ) (4.44)
c) sedlasti nosač s promjenljivom visinom,
V = V1 + V2 + V3 (4.45)
V3 = bh (1 + rin / hr ) ⋅ sin β (tgα − tgβ )
2
r
2 2
(4.46)
4.3 Dokaz stabilnosti
4.3.1 Tlačni elementi s izvijanjem
Kod tlačnih elemenata moraju se uzeti u obzir dodatni naponi savijanja koji nastaju zbog početnih
imperfekcija, zakrivljenja ili deformacija po teoriji II. reda. Treba provesti sljedeći dokaz:
σ c ,0,d
≤ f c , 0,d (4.47)
kc
gdje je:
kc = koeficijent izvijanja (kao 1/ω po starim HRN U.C9.200)
1 / k c = k + k 2 − λ2rel (4.48)
k = 0,5 (1 + β c (λ rel − 0,5) + λ2rel ) (4.49)
βc = 0,2 za puno drvo
= 0,1 za LLD
f c , 0,k f c , 0,k
λ rel = =λ (4.50)
σ c ,crit π 2 E 0,05
π 2 E 0,05
σ c ,crit = (4.51)
λ2
λ = koeficijent vitkosti štapa
EC5 uvažava kapacitet rada drva u pravcu vlakana pri plastičnim deformacijama te time
omogućava veću nosivost u području vitkosti 30 ≤ λ ≤ 80. Za vitkosti λ ≤ 30 (λrel ≤ 0,5)
dobije se kc=1, tako da nije potrebno provoditi dokaz izvijanja, nego dokaz iz poglavlja 4.1.11.
U svim drugim slučajima dokaz se provodi prema poglavlju 4.3.3.
Prema EC5 dokazuje potrebno provesti u pravcu glavnih osi inercije presjeka što znači za
koeficijente vitkosti kc odrediti kc,y i kc,z . Pri jednoosnom savijanju (oko osi y) mora se uzeti u
obzir i koeficijent kc,y za izvijanje oko osi z. Za slučaj dvoosnog savijanja treba poglavlju 4.3.3.
staviti pune napone savijanja koji odgovaraju koeficijentu kc , dok se momenti savijanja koji
djeluju okomito na ravninu izvijanja množe koeficijentom km.
4.3.2 Nosači opterećeni savijanjem s izbočavanjem
Početne materijalne ili geometrijske imperfekcije nosača opterećenih na savijanje mogu uzrokovati
njegovo izbočavanje (slika 4.9).
Potrebno je provesti dokaz izbočavanja kako slijedi:
σ m,d
≤ f m ,d (4.52)
k crit
gdje je:
⎧ 1 za λ rel ,m ≤ 0,75
⎪
k crit = ⎨1,56 − 0,75λ rel ,m za 0,75 < λ rel ,m ≤ 1,4 (4.53)
⎪ 1 / λ2rel ,m za 1,4 < λ rel ,m
⎩
f m,k
λ rel ,m = (4.54)
σ m ,crit
Za nosače opterećene savijanjem pravokutnog presjeka može se σm,crit izračunati izrazom:
πb 2 E 0,05 Gmean
σ m,crit = (4.55)
l ef h E 0,mean
lef = dužina nosača u mm. Za nosač sa viljuškastim ležajima i konstantnim momentom savijanja
lef je jednako rasponu l.
Slika 4.9. Izbočavanje proste grede pri konstantnom momentu savijanja.

4.3.3 Nosači opterećeni savijanjem i tlakom s izbočavanjem
U slučaju da je nosač opterećen savijanjem i tlakom uz mogućnost izbočavanja potrebno je

provesti dokaz stabilnosti prema:
σ c , 0,d σ m , y ,d σ m, z ,d
+ + km ≤1 (4.56)
k c , y f c , 0,d k crit , y f m , y ,d k crit , z f m , z ,d
σ c , 0,d σ m, y ,d σ m, z ,d
+ km + ≤1 (4.57)
k c , z f c , 0,d k crit , y f m , y ,d k crit , z f m , z ,d
gdje je:
km =0,7 kod pravokutnih presjeka,
=1,0 kod svih ostalih presjeka.
4.4 Ravninski okviri i lukovi - dokazi prema teoriji II. reda
Geometrijske i strukturne imperfekcije sustava pri vrijednostima utjecaja za dimenzioniranje
uzrokuju dodatne statičke utjecaje, koji se moraju uzeti u obzir. Odstupanje između težišta presjeka
projektiranog geometrijskoga sustava i stvarnog u praksi je realno. Nehomogenost materijala
naročito drva, ima također za posljedicu imperfekciju težišta presjeka u odnosu na projektirani
položaj. Teorijom II. reda preko početnih imperfekcija simuliraju se moguće imperfekcije u
stvarnosti.
Pri dokazu nosivosti prema teoriji II. reda treba uzeti u obzir dodatne momente savijanja koji
nastaju uslijed imperfekcija geometrijskog sutava. Početne imperfekcije dodaju se na
nedeformirani sustav ta proračunavaju statički utjecaji uslijed njih. Iteraktivno se analiziraju
elastične deformacije pri djelovanju vrijednosti utjecaja za dimenzioniranje.
Teorija II reda ima slijedeće prednosti:
- nije potrebno određivati kritične napone kroz proračun faktora kc i kcrit ,
- nije potrebno proračunavati srednje sile spajala u spojevima radi imperfekcija, izvijanja
i izbočavanja,
nije potrebno određivati sile stabilizacije sustava, ako se radi trodimenzionalna simulacija grupe
okvira ili lukova.
4.4.1 Početne imperfekcije
Može se provesti dokaz sigurnosti nosivosti sustava po teoriji II. reda sa sljedećim
pretpostavkama:
-početne imperfekcije (deformacije bez napona )treba tako uzeti da odgovaraju stvarno
mogućim početnim položajima sustava uslijed geometrijskih ili materijalnih imperfekcija. Treba
promatrati početni kosi položaj stupova neopterećenog sustava pod kutom ∅, kao i početne
imperfekcije e u sredini elementa deformirane osi u obliku sinusoide između čvorova.
-za najmanje vrijednosti kuta ∅ (lučna mjera) kosog postavljanja stupova sustava treba
uzeti:
∅=0,005 za h≤ 5m (4.59)
∅=0,005 5 / h za h>5m (4.60)
Ovdje je h visina sustava, odnosno dužina štapa u m.
-najmanje vrijednosti početnih ekscentriciteta e trebaju biti:
e=0,003 l (4.61)
gdje je l dužina štapa.
Primjeri početnih imperfekcija sustava dani su na slici 4.10.
Slika 4.10. Primjer početnih imperfekcija okvira i lukova.

a) nedeformirani sustavi, b) simetrično i c) nesimetrično deformirani
4.4.2 Materijalne konstante
Budući da se pri dokazu stabilnosti u stvarnosti radi o dokazu nosivosti, moraju se dokazi voditi s
vrijednostima za dimenzioniranje kod krutosti.
Pri proračunu deformacija mora se uzeti u obzir modul elastičnosti drva (E) prema:
E = E 0,05 f m,d / f m,k (4.62)
gdje je:
E0,05 karakteristični modul elastičnosti.
Za proračun deformacija spajala treba uzeti početni modul klizanja prema:
2 K
K u = k mod ser (4.63)
3 γM
gdje je:
kmod prema poglavlju 2.4.6 odnosno tablici 2.14,
γM prema poglavlju 2.4.5 odnosno tablici 2.12.
Kser = početni modul klizanja za proračun deformacija (vidi tablicu 3.1).
Može se uočiti da je u osnovi potrebno voditi računa o tečenju deformacija kroz vrijeme. To znači
da se proračunate početne elastične deformacije pojedinih komponenata opterećenja moraju
povećati s odgovarajućim koeficijentom deformacija kdef. Znači da treba deformacije tečenja
pojedinih komponenata opterećenja staviti kao dodatne imperfekcije.
4.5 Pojedinačne potpore i spregovi
Konstrukcije s nedovoljnom krutošću treba tako ukrutiti da se otkloni mogućnost kolapsa ili
prevelikih deformacija.
Naponi od geometrijskih i strukturnih imperfekcija kao i od deformacija po teoriji II.reda
(uključujući i komponente od klizanja spajala) moraju se analizirati.
Za dimenzioniranje konstrukcije za ukrućenje treba uzeti u obzir najnepovoljniju kombinaciju iz
strukturnih imperfekcija i deformacija prema teoriji II. reda.
4.5.1 Pojedinačne potpore
Za pojedinačnu potporu tlačnih štapova te nosača opterećenih na savijanje (slika 4.11) moraju se
kao minimalne vrijednosti za dimenzioniranje staviti sljedeće sile Fd:
Fd=Nd/50 za puno drvo (4.64)
Fd=Nd/80 za lijepljeno lamelirano drvo (4.65)
Kod tlačnih štapova Nd uzima se kao srednja vrijednost za dimenzioniranje uzdužne sile. Pri tom
odstupanja (beznaponsko početno zakrivljenje) između pojedinačnih potpora ne smiju preći
vrijednosti a/500 za lijepljeno lamelirano drvo i a/300 za ostale štapove (a=razmak pojedinačnih
potpora).
Slika 4.11 Primjeri potpora tlačnih štapova.
Svaka potpora mora imati minimalnu krutost C:

π 2 EI
C = ks (4.66)
a3
gdje je:
⎛ π⎞
k s = 2⎜1 + cos ⎟ (4.67)
⎝ m⎠
m = broj polja s dužinom a
a = razmak pojedinih potpora
EI = krutost pri savijanju u pravcu podupiranja s modulom elastičnosti E prema

poglavlju 4.4.2.
Vrijednost za dimenzioniranje Fd za tlačni pojas nosača opterećenog na savijanje izračunati prema
izrazu:
Nd = (1-kcrit)Md / h (4.68)
sa:
kcrit koeficijent izbočavanja prema poglavlju 4.3.2 (u osnovi neukrućeni nosač),
Md vrijednost za dimenzioniranje najvećeg momenta savijanja,
h visina nosača
4.5.2 Spregovi
Niz n paralelnih nosača opterećenih savijanjem ili rešetkastih, za bočno ukrućenje u točkama A, B,
itd. (slika 4.12) potrebno je dimenzionirati spreg za ukrućenje dodatno horizontalnim utjecajima
(npr. vjetar) na kontinuirano opterećenje qd:
nN d
q d = k1 (4.69)
30 ⋅ l
gdje je:
⎧ 1
k1 = min ⎨ (4.70)
⎩ 15 / 1
Nd je vrijednost za dimenzioniranje, srednja vrijednost uzdužne sile u nosaču,
l ukupna dužina nosača u m,
n broj nosača koji se ukrućuju.
Za nosače opterećene savijanjem pravokutnoga pop. presjeka treba silu Nd odrediti izrazom (4.68)
Slika 4.12. Puni ili rešetkasti

nosači s bočnom ukrutom-
spregom.
Horizontalni proračunski progib sprega za ukrućenje pri samostalnom djelovanju opterećenja qd ne
treba prijeći vrijednost od uges ≤ 1/700.
Ukupni horizontalni proračunski progib sprega za ukrućenje pri djelovanju opterećenja qd i ostalih
utjecaja ne treba prijeći vrijednost od uges≤1/500.
Ako je više jednakih paralelnih elemenata međusobno bočno spojeno mogu se vrijednosti za
dimenzioniranje nosivosti elemenata povećati faktorom kls.
Ukoliko se ne provodi točniji dokaz može se za elemente i sustave raspodjele iz tablice 4.2 uzeti da
je kls=1,1 s pretpostavkom da:
-je sustav za raspodjelu stalnog i promjenljivog opterećenja dimenzioniran na isto,
-svaki element sustava za raspodjelu prelazi minimalno preko dva polja i da su
njihovi spojevi međusobno pomaknuti.
Tablica 4.2. Opis elemenata i sustava za raspodjelu.

Element Sustav za raspodjelu
Nosač ravnog krova ili stropa
Oplata ili opšav
(raspona do 6 m)
Rešetkasti nosači u krovovima
Letve, gredice ili opšav
(raspona do 12 m)
Gredice (raspona do 6 m) Krovne letve ili opšav
Prag i naglavna greda s najmanje opšavom
Gredice u stijenama (visine do 4 m)
s jedne strane
6. JEDINICE I OZNAKE
6.1 Jedinice
U smislu ISO 1000 rabe se SI jedinice.

Za statičke proračune preporučuju se sljedeće jedinice:
-za sile i opterećenja :kN, kN/m, kN/m2
-specifične mase (gustoća) :kg/m3
-specifične težine :kg/m3
-naponi i čvrstoće :N/mm2=MN/m2=1MPa
-momenti (momenti savijanja) :kN/m
6.2 Simboli
Kratice
PD puno drvo
LLD lijepljeno lamelirano drvo
CEN Comite Europeen de Normalisation
DIN Deutsches Institut fur Normung
EC5 Eurocode 5(za drvene konstrukcije), ENV 1995-1-1
EN Europske norme
ENV Europske prednorme
NDP Nacionalni dokumenti primjene
NAD Njemački nacionalni dokumenti primjene za EC5
Glavne oznake
A Naročiti utjecaj, površine q Kontinuirano opterećenje

C Nazivne vrijednosti, r Promjer
konstante (constant) t Debljina drva,dubina
E Učinak djelovanja sile (effect utiskivanja spajala
of action), modul elastičnosti (thickness)
F Utjecaj (force) u Vlažnost drva, deformacija
G Stalni utjecaj, modul v Brzina reakcije
posmika α Kut između pravca sile i
K Modul klizanja vlakana drva
M Moment, moment tečenja β Faktor početnog krivljenja,
čelika kod spajala odnos čvrstoća po omotaču
R Otpornost (resistance) rupe
Q Promjenljivi utjecaj γ Parcijalni koeficijent
S Statička veličina presjeka sigurnosti (gama)
(strain) λ Vitkost (lambda)
V Volumen ∅ Početni kosi položaj (fi)
X Proizvoljna karakteristika ψ Faktor kombinacije
a Razmak (dužina) opterećenja (psi)
b,l Širina, dužina
κ Vrijednost ovisna o
d Promjer
materijalu kod dokaza
f Otpornost (u pravilu
izbočavanja (kapa)
čvrstoća), vlastita frekvencija
σ Naprezanje, napon (sigma)
h visina
i strmina (1:i) ζ Modalni stupanj prigušenja
k Faktor (zeta)
l Dužina ρ Gustoća (ro)
m Masa
Indeksi
A Naročiti utjecaj mean Srednja vrijednost

F Utjecaj (force) m Moment savijanja (bending
G Stalni utjecaj moments)
M Materijal mod Modifikacija
Q Promjenljivi utjecaj n Faktor kod oslabljenja
ap Prvi (apex) (notched beams)
c Tlak (compression) net Neto
crit Kritična vrijednost (critical) p Poprečni vlačni naponi u
d Vrijednost za presjeku kroz sljeme
dimenzioniranje (design) (prependicular)
def Deformacija (deformation) r Savijanje/zakrivljenje lamela
dis Raspodjela poprečnih red Faktor redukcije
vlačnih napona u području rel Relativna vrijednost,
sljemena (distribution) usporedna (relative)
ef Efektivna vrijednost ser Početna vrijednost modula
(effective) klizanja K (serviceability)
f Frekvencija t Vlak (tension)
fin Konačna vrijednost tor Torzija
deformacije u (final) u Vlačna čvrstoća čelika
h Visina, tlak po omotaču rupe (ultimate)
kod spajala v Posmik odnosno prerez
in Unutrašnji promjer vol Volumen
inst Početna vrijednost α Kut
deformacije u 0,90 kut između sile i pravca
(instantaneous) vlakana
k Karakteristično 5 5% fraktil
l Rubni napon na savijanje u
sljemenu (lengthwise)
Objašnjenje važnijih karakteristika PD i LLD
fm,k karakt. čvrstoća na savijanje ⎜⎜ vlaknima (5%-fraktil)

ft,0,k karakt. vlačna čvrstoća ⎜⎜ vlaknima (5%-fraktil)
ft,90,k karakt. vlačna čvrstoća ⊥ vlaknima (5%-fraktil)
fc,0,k karakt. tlačna čvrstoća ⎜⎜ vlaknima (5%-fraktil)
fc,90,k karakt. tlačna čvrstoća ⊥ vlaknima (5%-fraktil)
fv,k karakt. posmična i torzijska čvrstoća (5%-fraktil)
E0,mean srednji modul elastičnosti ⎜⎜ vlaknima
E0,05 5%-fraktila modula elastičnosti ⎜⎜ vlaknima
E90,mean srednji modul elastičnosti ⊥ na vlakna
E90,05 5%-fraktila modula elastičnosti ⊥ na vlakna
Gmean srednji modul posmika
G05 5%-fraktila modula posmika
ρk karakt. masa (5%-fraktil)
15 EC5
DRVENE KONSTRUKCIJE
Doc.dr.sc. Stjepan Takač

NOVI KONCEPT SIGURNOSTI DRVENIH KONSTRUKCIJA
DIO 2.
Spajala i spojevi
5. SPAJALA
5.1 Općenito
EC5 daje podatke za primjenu čavala, klamfica, vijaka, vijak za drvo, trnova te ježastih ploča.
Spajalima za koja EC5 ne daje pravila za dimenzioniranje može se nosivost i deformabilnost
odrediti ispitivanjem. Postupak ispitivanja utvrđen je normama EN 26891, EN 28970 i nadležnim
europskim normama za ispitivanje.
U odnosu na dosadašnje HRN EC5 ima sljedeće razlike i odstupanja:
a) Pravila za dimenzioniranje štapastih spajala na prerez počivaju na teoriji plastičnosti po
Johansenu.
Vrijednosti za dimenzioniranje nosivosti svih štapastih spajala odredit će se jedinstvenim
osnovnim izrazima. Pri tom se mora uvažiti situacija ugradnje (jednorezni, višerezni, drvo-drvo,
drvo- šperploča, drvo-čelična ploča s vanjske strane ili unutrašnje strane).
Ulazni podaci su pri tome:
-debljina drva, šperploče ili dubina upuštanja spajala,
-promjer spajala,
-vrijednost za dimenzioniranje momenta tečenja spajala.
b) Budući da vrijednosti za dimenzioniranje na tlak po omotaču rupe svih spajala ovise o
karakterističnoj vrijednosti gustoće (mase) drva, mogu se u odnosu na dosadašnja pravila bolje
karakteristike drva uzeti u obzir razvrstavanjem u više klase.
c) Kod vijaka i trnova promjera d>8 mm čvrstoća drva po omotaču rupe ovisi o kutu α što ga
čini pravac sile i pravac vlakana.
d) Za spojeve s vijcima za drvo promjera d<8 mm vrijede pravila za čavle, a za promjere d>8 mm
pravila za primjenu vijaka.
Opća pravila primjene spajala.
-Nosivost jednog spajala u nizu od više spajala u pravcu sile mora se, osim kod čavala,
reducirati.
-Pri zajedničkom djelovanju različitih spajala mora se uvažiti njihove različite podatljivosti.
-Ljepilo i mehanička spajala ne mogu se istovremeno koristiti kao spajala u jednom spoju.
-Reducira se nosivost jednog spajala pri promjenljivom smjeru opterećenja s dugim ili
srednje dugim djelovanjem. Djelovanje promjenljivog utjecaja na elementu između vlačne sile Ft i
tlačne Fc na nosivost mehaničkog spajala treba se uzeti u obzir dimenzioniranjem na veću
vrijednost od sljedeće dvije:
Ft,d + 0,5Fc,d (5.0)
Fc,d + 0,5Ft,d (5.1)
-Minimalne vrijednosti razmaka spajala među sobom i od rubova moraju se poštivati.
-Pri djelovanju sile pod kutom u odnosu na pravac vlakana treba analizirati poprečne vlačne
napone (slika 5.1) sljedećim postupkom:
Vd ≤ 2fv,d be t / 3 (5.2)
gdje je:
Vd vrijednost za dimenzioniranje poprečne sile, koja je uzrokovana spajalima u
elementu debljine t. (V1+V2= F sinα),
t debljina elementa s poprečnim utjecajem,
fv,d vrijednost za dimenzioniranje čvrstoće na prerez.
Slika 5.1. Sila djeluje pod kutom α prema pravcu vlakanaca.

-Početni modul klizanja Ku po posmičnoj ravnini i štapastom spajalu treba biti uzet u obzir
pri dokazu graničnog stanja nosivosti:
Ku=2Kser/3 (5.3)
Vrijednosti za Kser treba uzeti iz tablice 3.1.
Oslabljenja presjeka treba uzeti u obzir kako je opisano u poglavlju 2.5. Oslabljenja koja nisu
opisana, kao što je oslabljenje kod kosog zasjeka, treba uzeti prema dosadašnjim HRN.
Za izvođenje spojeva s mehaničkim spojnim sredstvima EC5 u poglavlju 7.4 daje dodatna
pravila koja će se na odgovarajućem mjestu citirati.
Moždanici naročite vrste nisu u EC5 izloženi budući da nisu pripremljene podloge za određivanje
nosivosti i upotrebljivosti. Njihova je primjena omogućena prema HRN i DIN-u sa sljedećim
dopunama:
-za tipove moždanika A i B (DIN 1052 dio 2, tablica 4) kao i tipove D i E (DIN 1052 dio 2,
tablica 7) promjera dd ≥ 80 mm obostranog rasporeda minimalna debljina drva mora biti a=80 mm.
-za tipove moždanika C važi isto za vanjske promjere odnosno dužine stranice dd ≥ 80 mm.
5.2 Nosivost štapastih spajala opterećenih prerezom
Pravila za dimenzioniranje se razlikuju prema:

-jedno i dvorezna spajala drvo-drvo i drvo-šperploča,
-jedno i dvorezna spajala čelični lim-drvo s tankim i debelim limom,
-višerezna spajala.
Ista važe i za čavle (poglavlje 5.3), klamfice (poglavlje 5,4), vijke (poglavlje 5.5), trnove
(poglavlje 5.6) i vijke za drvo (poglavlje 5.7).
U tablicama dane vrijednosti za dimenzioniranje Rd vrijede u pravilu za jednu posmičnu ravninu i
jedno spajalo. Za dimenzioniranje je mjerodavna najmanja određena vrijednost.
5.2.1 Spoj drvo-drvo i drvo-šperploča
U nastavku će se prikazati mehanizmi djelovanja spajala u spoju te odgovarajući izrazi za

dimenzioniranje. Osnovna pretpostavka na kojoj počiva rješenje nosivosti jednoreznog spoja je
idealno plastično ponašanje materijala spajala i drva u spoju. Na slici 5.1.1 prikazan je dijagram
stvarnog ponašanja utiskivanja spajala u drvo pri opterećenju te pojednostavljenog (idealiziranog)
za dalji razvitak proračuna
Slika 5.1.1 Dijagrami utiskivanja

Ovdje će se radi boljeg razumijevanja izložiti samo primjer mehanizma loma drva elementa, bez
plastificiranja spajala, što je prikazano na slici 5.1.2.
Značenje simbola u izrazima koji se izlažu:
t1 i t2 debljina drva, šperploče ili dubina upuštanja spajala (vidi poglavlje 5.3.2)
fh,1,d (fh,2,d) vrijednost za dimenzioniranje čvrstoće po omotaču rupe u t1 (t2)
fh,i,d=kmod,i ⋅ fh,i,k/γM (i=1 ili 2), (5.4)
β fh,1,d/(fh,2,d) (5.5)
d promjer spajala,
My,d vrijednost za dimenzioniranje momenta tečenja (plastificiranja)
spajala
My,d =My,k / γM (5.6)
Slika 5.1.2. Mehanizam loma drva elemenata u spoju.

Koeficijent γm nalazi se u tablici 2.12, a Kmod u 2.14.
Vrijednosti za dimenzioniranje čvrstoće po omotaču rupe i momenta tečenja spajala proračunavaju
se prema vrsti spajala, odnosno prema podacima u sljedećim poglavljima.
Iz slike 5.1.2 slučaj a) izlazi:
Rd = f h ,1,d ⋅ t1 ⋅ d (5.7)
Ista bi situacija bila i u elementu 2, te je:
Rd = f h , 2 , d ⋅ t 2 ⋅ d (5.8)
ili: Rd = f h ,1,d ⋅ t 2 ⋅ d ⋅ β
Iz slike 5.1.2 slučaj b) izlazi:
Rd = f h ,1,d ⋅ b1 ⋅ d = f h , 2,d ⋅ b2 ⋅ d = f h ,1,d ⋅ b2 ⋅ d ⋅ β
b1 = b2 ⋅ β
Sada se može izraziti moment savijanja u posmičnoj ravnini:
⎛ b12 2⎞ ⎛ 2 b22 ⎞ ⎛ 2 b22 ⎞
⎜ ⎟ ⎜
M = f h ,1,d ⋅ d ⋅ ⎜ − a1 ⎟ = f h , 2,d ⋅ d ⋅ ⎜ a 2 − ⎟ = f h ,1,d ⋅ d ⋅ β ⋅ ⎜⎜ a 2 − ⎟⎟
⎟
⎝ 2 ⎠ ⎝ 2 ⎠ ⎝ 2 ⎠
zamjenom b2 = b1 / β ,
te uvrštenjem u izraz za M dobije se:
b12 β + 1
⋅ = β ⋅ a 22 + a12
2 β
iz slike 5.1.2 b) je:
t −b t − b2 β t 2 − b1
a1 = 1 1 , te: a 2 = 2 =
2 2 2β
supstitucijom ovih izraza dobije se:
⎛ β +1⎞
b12 ⋅ ⎜⎜
β
( )
⎟⎟ + 2b1 ⋅ (t1 + t 2 ) − t12 + β b22 = 0
⎝ ⎠
rješenjem za b1:
⎡ ⎡ t ⎤
⎛ t2 ⎞ ⎤
2 2
t1 ⎢ 3 ⎛ t2 ⎞ ⎛ t ⎞
b1 = β + 2β ⎢1 + + ⎜⎜ ⎟⎟ ⎥ + β ⎜⎜ ⎟⎟ − β ⎜⎜1 + 2 ⎟⎟⎥
2 2
1+ β ⎢ ⎢⎣ t1 ⎝ t1 ⎠ ⎥⎦ ⎝ t1 ⎠ ⎝ t1 ⎠⎥⎥
⎣⎢ ⎦
iz Rd = f h ,1,d ⋅ b1 ⋅ d
slijedi vrijednost za dimenzioniranje nosivosti spajala Rd po reznoj ravnini:
⎡ ⎡ t ⎤
⎛ t2 ⎞ ⎤
2 2
3 ⎛ t2 ⎞ ⎛ t 2 ⎞⎥
f h ,1,d d t1 ⎢
Rd = β + 2β ⎢1 + + ⎜ ⎟ ⎥ + β ⎜ ⎟ − β ⎜1 + ⎟
2 2
⎜ ⎟ ⎜ ⎟ ⎜ ⎟ (5.9)
1+ β ⎢ ⎢⎣ t1 ⎝ t1 ⎠ ⎥⎦ ⎝ t1 ⎠ ⎝ t1 ⎠⎥⎥
⎣⎢ ⎦
Ovaj postupak analize djelovanja spajala u spoju poznat je kao postupak Johansena koji ga je izveo
1949 godine. U nastavku se daje pregled ostalih slučaja.
Slučaj 1 i 2 opisuje otkaz nosivosti po omotaču rupe. Ovi slučajevi bit će mjerodavni pri malim
debljinama elemenata i malom masom drva.
Slučaj 3 opisuje istovremeni otkaz nosivosti po omotaču rupe obaju elemenata. Ovaj slučaj biti će
mjerodavan kod odnosa d/t ≤ cca 12 i male mase drva elemenata.
Slučajevi 4, 5 i 6 su najčešći slučajevi, a predstavljaju pojavu nastanka plastičnih zglobova kod

spajala uz istovremeno prekoračenje čvrstoće drva po omotaču rupe.
Slučaj 7 i 8 opisuje otkaz nosivosti po omotaču rupe. Ovi slučajevi biti će mjerodavni pri malim
debljinama elemenata i malom masom drva.
Slučaj 9 opisuje istovremeni otkaz nosivosti po omotaču rupe elementa uz istovremeni nastanak
plastičnog zgloba u spajalu.
Slučajevi 9 i 10 su česti, a predstavljaju pojavu nastanka plastičnih zglobova kod spajala uz

istovremeno prekoračenje čvrstoće drva po omotaču rupe.
Vrijednost za dimenzioniranje Rd (N) nosivosti jednog jednorezno opterećenog spajala po jednoj
reznoj ravnini u spoju drvo-drvo i drvo-šperploča određuje se sljedećim postupkom:
Vrijednost za dimenzioniranje Rd (N) nosivosti jednog dvorezna opterećenog spajala po reznoj
ravnini u spoju drvo-drvo i drvu-šperploča određuje se sljedećim postupkom:
Čvrstoća drva po omotaču rupe fh treba se odrediti prema zahtjevima prEN383 (prEN-norme u
pripremi).
Kod dvoreznih spojeva nastaje dodatno plastični zglob na spajalu zbog toga jednadžba (9) sadrži
vrijednost za dimenzioniranje momenta plastičnosti My,d.
Ukoliko u nastavku nije drugačije određeno, moment plastificiranja My određuje se prema
prEN409.
5.2.2 Spoj drvo-čelični lim
Kod spojeva drvo-čelični lim razlikuju se jednorezni i dvorezni spojevi s limom s vanjske strane ili
upuštenim u drvu.
Kod limova s vanjske strane razlikuju se spojevi s tankim (t ≤0,5 d, t=debljina lima) i debelim
(t≥d). Za debljine limova 0,5d<t<d može se linearno interpolirati.
Razlika kod spojeva s vanjskim limovima između tankih (t ≤0,5 d) i debelih (t ≥ d) je u različitoj
deformabilnosti spajala. Kod tankih limova ne nastaje uklještenje spajala, tako da se u posmičnoj
ravnini ne može formirati plastični zglob, nego samo njegovo zakretanje.
Kod svih spojeva drvo-čelični lim mora se dokazati nosivost čeličnog lima. Dokaz se treba
provesti postupkom dokaza za čelične konstrukcije.
Izrazi za određivanje vrijednosti za dimenzioniranje Rd (N) nosivosti jednog jednorezno
opterećenog spajala po reznoj ravnini u spoju drvo-čelični lim, limovima s vanjske strane, određuje
se sljedećim postupkom:
Izrazi 11 i 12 služe za određivanje vrijednosti za dimenzioniranje Rd jednoreznih spojeva s

vanjskim tankim limovima, a izrazi 13 do 15 za debele limove.
Izrazi za određivanje vrijednosti za dimenzioniranje Rd (N) nosivosti jednog dvorezno opterećenog
spajala u spoju drvo-čelični lim, s upuštenim limovima u drvo, kod kojih se ne pravi razlika
između tankih i debelih limova po reznoj ravnini i jednom spajalu (veza drvo/metal/drvo):
Kod dvorezno opterećenog spajala u spoju s čeličnim limovima s vanjske strane razlikuje se spoj s
tankim i debelim limovima.
Izrazi za određivanje vrijednosti za dimenzioniranje Rd (N) nosivosti jednog dvorezno opterećenog
spajala u spoju drvo-čelični lim, s vanjskim limovima, po reznoj ravnini i jednom spajalu (veza
metal-drvo-metal):
5.2.3 Višerezni spojevi
Ukupna nosivost višereznih spojeva određuje se kao zbroj najmanjih nosivosti svih reznih ravnina.
Vrijednost za dimenzioniranje Rd u (N) po reznoj ravnini određuje se po opisanim izrazima za
dvorezne spojeve (izrazi 7 do 10, 16 do 18, 19 do 22). Za objašnjenje je na slici 5.2 prikazan jedan
četverorezan spoj drvo-čelični lim.
Sa A označena vanjska rezna ravnina promatra se kao dio dvoreznog spoja s upuštenim čeličnim
limom. Za proračun vrijednosti za dimenzioniranje nosivosti mjerodavni su izrazi (16 do 18) s
t1=ta.
Sa B označena unutrašnja rezna ravnina promatra se kao dio dvoreznog spoja s vanjskim debelim
čeličnim limom. Za proračun vrijednosti za dimenzioniranje nosivosti mjerodavni su izrazi (19 i
20) s t2=ti .Izrazi za vanjske debele limove ovdje će se upotrijebiti neovisno o raspoloživoj debljini.
Stvarnim položajem upuštenih tankih limova formiraju se deformirane figure analogno kao kod
debelih limova.
Ovdje se formira plastični zglob u reznoj ravnini kao kod spojeva s debelim vanjskim limom.
Primjenom navedenih kombinacija formula dobiju se za sve moguće slučajeve sloma kontinuirane
deformacijske figure spajala. Vrijednost za dimenzioniranje nosivosti jednog štapastog moždanika
(trna) iznosi:
Rd,trna=2⋅(Rd,A+Rd,B). (5.10)
Slika 5.2. Postupak proračuna za višerezni spoj

5.2.4 Upute za proračun
Iz navedenih mnogobrojnih formula vidljivo je znatno povećanje vremena proračuna za

dimenzioniranje mjerodavne minimalne vrijednosti Rd jednog spajala u spoju. Pojednostavljenja su
gotovo besmislena jer mase uporabljenog drva utječu na čvrstoću po omotaču rupe, a one su za
razne botaničke vrste i klase različite. Za proračun vrijednosti Rd svakako se preporuča primjena
računala.
5.3 Spojevi s čavlima
5.3.1 Općenito
EC5 regulira pitanje primjene čavala do promjera d=8 mm s promjerom glave >2d, a za spojeve
drvo-drvo i drvo- šperploča.
Upute za primjenu (EC5 poglavlje 6.3):
-kod spojeva s čavlima u drvu gustoće ρ≥500 kg/m3 moraju se rupe bušiti,
-minimalni broj čavala u jednom spoju je 2,
-minimalne dubine zabijanja čavala pregledno su prikazane u tablici 5.1. One su potrebne
radi sprječavanja mogućnosti čupanja čavala.
-kod kvadratičnih čavala za d se prema EC5 uzima dužina stranice,
-razmaci čavala kao i definicije u vezi s njima su u EC5 propisani, a dani su u tablici 5.2 i
slici 5.3,
-čavli ukucani u čelo drvenog elementa (presjek okomito na uzdužnu os elementa)
mogu se primijeniti samo za određene svrhe, na primjer kod dasaka prikucanih na čelo
greda. U tom slučaju se nosivost čavla Rd smanjuje na 1/3, dok se nosivost u pravcu čavla ne
može koristiti.
Tablica 5.1. Minimalne dubine zabijanja glatkih i naročitih čavala
Utjecaj
Vrsta čavala
prerez izvlačenje
Glatki čavli l ≥8 d l ≥12d
Naročiti čavli l ≥ 6d l ≥8d
Tablica 5.2. Minimalni razmaci čavala prema EC5 za slučajeve primjene 2,3,4,5)
Nebušeni Nebušeni
Puno drvo s Puno drvo s
Oznaka 3 3
Bušeni
ρk≤420 kg/m i 420<ρk<500 kg/m
lijepljeno drvo lam.drvo
a1 za d<5mm:
1)
cos (5+5|cosα|)d (7+8|cosα|)d (4+3|cosα|)d
za d≥5 mm:
(5+|7cosα|)d
a2 5d 7d (3+|sinα|) d
a3,t (10+5cosα)d (15+5cosα)d (7+5cosα) d
a3,c 10d 15d 7d
a4,t (5+5sinα)d (7+5sinα)d (3+4sinα)d
a4,c 5d 7d 3d
1) a1 se može smanjiti na (4+|cosα|)d, kada je fh,k smanjeno s a1 /(4 + cos α )d .
2) Minimalni razmaci čavala za šperploče: vrijednosti u tablici množeno s 0,85
Minimalni razmaci od ruba za šperploču iznose:
a3,c odnosno a4,c=3d
a3,t odnosno a4,t=(3+4sinα)d
3) Minimalni razmaci čavala u spojevima drvo čelična ploča:
vrijednosti u tablici x 0,7
4) Vrijednosti u tablici vrijede i za aksijalno opterećene čavle.
3
5) Kod LLD može se za određivanja razmaka čavala staviti ρk≤420kg/m za sve
klase čvrstoće drva.
-Kod spojeva sa čavlima bez bušenja postoji mogućnost cijepanja drva čime se smanjuje
njihova nosivost. Kako bi se to izbjeglo potrebno je uvažiti minimalne debljine elemenata u
funkciji debljine čavla za zabijanje prema sljedećem:
⎧ 7d ⎫
b = t = max .⎨ ⎬ (5.11)
⎩(13d − 30) ⋅ ρ k / 400⎭
ρk = = karakteristična vrijednost gustoće drva u kg/m3,
d = promjer čavla u mm.
Definicije razmaka čavala prikazane su na slici 5.3.
Slika 5.3. Definicija razmaka spajala.

-Ako se čavli zabijaju u srednji element obostrano s preklapanjem, a bez bušenja rupa,
minimalna debljina srednjeg elementa mora biti:
b2 ≥ 4d+1 (slika 5.4) (5.12)

d promjer čavla,
l dubina zabijanja čavla.
Prema EC5 kod većeg broja čavala u jednom redu više nije
potrebno reducirati njihovu nosivost.
-Čavli se moraju potpuno zabijati okomito na pravac vlakana.
-Promjer rupe u drvu bušene za ugradnju čavala treba biti 0,9d.
Rupe u čeličnom limu mogu biti do 1mm veće od promjera
čavala (NAD). EC5 ovo pitanje ne regulira, ali se nastavlja
praksa prema postojećim (NAD) propisima.
Slika 5.4. Srednji element

u spoju s čavlima.
5.3.2 Opterećenje okomito na uzdužnu os čavala
Proračun vrijednosti za dimenzioniranje nosivosti izvodi se prema izrazima u poglavlju 5.2.

Posebno se treba objasniti definicije za t1 i t2:
t1 je debljina drva b1 pored glave čavla. Kod dvoreznih spojeva to je međutim manja
debljina tog elementa i dubina zabijanja čavla.
t2 je dubina zabijanja kod jednoreznih spojeva, a debljina srednjeg drva kod
dvoreznih.
Slika 5.5. Definicija veličine t1 i t2.

Jednadžbe (1 do 10) vrijede za utjecaje okomito na pravac čavla za spojeve drvo-drvo i drvo-
šperploča osim za čvrstoću po omotaču rupe kod šperploče i manjeg razmaka čavala kod istih
ploča. Za ove slučajeve nisu do sada postavljeni izrazi za proračun čvrstoće po omotaču rupa.
Za čavlanje s čeličnim limovima vrijede izrazi (11 do 22) iz poglavlja 5.2.2.
Radi toga što u sve izraze za dimenzioniranje (1 do 22) iz poglavlja 5.2 ulaze vrijednosti za
dimenzioniranje čvrstoće po omotaču rupe, mijenjaju se vrijednosti za dimenzioniranje nosivosti
ovisno o uporabnoj klasi preko pripadajućeg koeficijenta kmod.
Kut α između pravaca sile na čavlu i pravca vlakana nema utjecaja na njegovu nosivost.
Jednadžbe za proračun karakterističnih vrijednosti čvrstoće po omotaču rupe fh,k dane su u

tablici 5.3, a za momente plastificiranja My,k u tablici 5.4.
Tablica 5.3. Karakteristična čvrstoća po omotaču rupe fh,k u (N/mm2)
Materijal fh,k (N/mm2)
Puno i lijepljeno lamelirano drvo.

-0,3
-nebušeno 0,082⋅ρk⋅d
-bušeno 0,082⋅(1-0,01⋅d)⋅ρk
-0,3
Šperploče i ostale 0,11⋅ρk⋅d
-0,3 0,6
Krute ploče 30⋅d ⋅t
ρk [kg/m3], d [mm], t [mm]
Tablica 5.4. Karakteristične vrijednosti momenta plastificiranja čavla My,k u (Nmm)

Vrsta čavala My,k (Nmm)
2,6
Okrugli čavli 180 d
2,6
Kvadratični čavli 270 d
d(mm), kod naročitih čavala promjera ∅
okruglog dijela
5.3.3 Opterećenje čavala u pravcu uzdužne osi (čupanje čavala)
Glatki okrugli čavli ne smiju se opterećivati u pravcu uzdužne osi stalnim niti dugotrajnim
opterećenjem. Izrazi za proračun čupanja čavala dani su u tablici 5.5. Mjerodavna je najmanja
vrijednost izraza (23) do (25). Izraz (23) predstavlja slučaj čupanja čavla, a slučaj (24) i (25)
proboj glave čavla.
Kod glatkog čavla s promjerom glave ≥1,8 d kontrola prema izrazu (24) nije potrebna.
Minimalne dubine zabijanja dane su u tablici 5.1.
Čavli ukucani u čelo drvenog elementa ne smiju se koristiti na čupanje.
Razmaci čavala opterećenih na čupanje trebaju biti kao razmaci čavala opterećenih okomito na
uzdužnu os, a prema tablici 5.2.
Za opterećenje u pravcu osi čavla dodatno je u EC5 definiran postupak za proračun koso ukucanih
čavala. Pri kosom zabijanju treba biti a3,t ≥10⋅d, vidi sliku 5.6.
Pri proračunu vrijednosti za dimenzioniranje otpora čupanja treba za čavle s lozom promatrati
samo dio s istom.
Tablica 5.5. Vrijednost za dimenzioniranje otpora na čupanje

Područje primjene Rd u (N)
Za sve čavle f1,d⋅d⋅l (23)
Za glatke čavle f1,d⋅d⋅h+f2,d⋅d
2
(24)
Za čavle sa spiralom f2,d⋅d
2
(25)
Karakteristične vrijednosti f1,k i f2,k parametra f1 i f2 ovise o tipu čavla i gustoći drva, a dani su u
tablici 5.6.
Slika 5.6. Čavli opterećeni na čupanje.
Tablica 5.6. Karakteristične vrijednosti f1,k i f2,k u (N/mm2)

Vrsta čavala f1,k f2,k
-6 2 -6 2
Glatki čavli (18⋅10 )⋅ρ k (26) (300⋅10 )⋅ρ k (30)
1) -6 2
Ι (28⋅10 )⋅ρ k
2) 1) -6 2 -6 2
Naročiti čavli ΙΙ (40⋅10 )⋅ρ k (600⋅10 )⋅ρ k (31)
1) -6 2
ΙΙΙ (50⋅10 )⋅ρ k
Ido III jednadžbe (26 do 29), ρk u kg/m3
1) Klasa nosivosti prema DIN 1052 dio 2, pog.6.3.1.
2) Naročiti čavli u bušenoj rupi ne smiju se uzeti u proračun.
Za puno drvo s um ≈30% pri ugradnji, a koja se u ugrađenom stanju isušuje treba vrijednosti za f1,k
i f2,k smanjiti na 2/3.
Vrijednosti za dimenzioniranje f1,k i f2,k proračunati će se izrazom:
K mod,i f i ,k
f i ,d = (i=1 ili 2) (5.13)
γM
Vrijednosti za kmod dane su u tablici 2.14, a za γM u tablici 2.12. Ako se rabe drugi materijali, treba
staviti odgovarajuće vrijednosti za kmod.
5.3.4 Kombinirano djelovanje na prerez i čupanje
Za kombinirani utjecaj prereza i čupanja čavala treba biti ispunjen sljedeći uvjet:
a) za glatke čavle:
Fax ,d Fla ,d
+ ≤1 (5.14)
Rax ,d Rla ,d
b) za čavle s lozom:
2 2
⎛ Fax ,d ⎞ ⎛ Fla ,d ⎞
⎜ ⎟ +⎜ ⎟ ≤1 (5.15)
⎜R ⎟ ⎜R ⎟
⎝ ax ,d ⎠ ⎝ la ,d ⎠
Fax utjecaj u pravcu osi.

Fla utjecaj okomito na uzdužnu os,
Rax,d vrijednost za dimenzioniranje otpora čupanja,
Rla,d vrijednost za dimenzioniranje nosivosti okomito na pravac osi čavla.
Odgovarajuće vrijednosti za dimenzioniranje proračunavaju se prema izrazima za pojedinačnu

vrstu utjecaja.
5.4 Spojevi klamficama
Spojevi klamficama su definirani u EC5 u članku 6.4.
Za spojeve klamficama, a prema EC5, vrijede pravila kao za čavle. Vrijednost za dimenzioniranje
nosivosti pri utjecaju na prerez uzima se kao dva čavla istog promjera kao što je promjer klamfice.
Ovo vrijedi ako je kut između pravca vlakana drva i tijela klamfice veći od 30° u protivnom se
množi faktorom 0,7.
5.5 Spojevi vijcima
5.5.1 Opterećenje okomito na vijak
Spojevi s vijcima opterećenim okomito na svoju uzdužnu os dimenzioniraju se prema

odgovarajućim izrazima (1) do (22) u poglavlju 5.2. Dok kod čavala pravac sile koji zatvara kut α
s pravcem vlakana nema utjecaja na karakterističnu vrijednost za dimenzioniranje čvrstoće po
omotaču rupe, u spoju s punim drvom s vijcima isto se mora uzeti u obzir. EC5 daje podatke za
vijke do promjera d=30 mm. Vijci moraju biti izrađeni od klase čelika najmanje 3,6 prema
EN 20898 dio 1.
Izvođenje spojeva s vijcima regulirano je u EC5 članak 7.4;
-promjer rupe za vijak može biti za 1mm veći od promjera vijka,
-vijci se moraju ugraditi s podložnim pločicama vanjskog promjera ≥3d i debljine ≥0,3 d
(d=promjer vijka),
-vijci se pritežu do punog nalijeganja ploha drva elemenata u spoju. Nakon postizanja
hidroskopne ravnoteže drva potrebno je vijke dotegnuti.
Ukoliko se u jednom nizu u pravcu vlakana ugradi više od 6 vijaka, potrebno je njihovu nosivost
smanjiti.
Ako je broj vijaka u pravcu vlakana u jednom nizu n>6, efektivni broj vijaka nef iznosi:
nef = 6+2(n-6)/3 (5.16)
5.5.2 Spoj s vijcima drvo-drvo i drvo-šperploča
Karakteristična vrijednost čvrstoće po omotaču rupe za drvo i šperploču određuje se prema

sljedećim izrazima:
a) za opterećenje u pravcu paralelnom s pravcem vlakana
f h , 0,k = 0,082 ⋅ (1 − 0,01 ⋅ d ) ⋅ ρ k (N/mm2). (5.17)
b) za opterećenje pod kutom α u pravcu vlakana
f h ,α ,k = f h , 0,k /(k 90 ⋅ sin 2 α + cos 2 α ) (N/mm2). (5.18)
gdje je:
k90=1,35+0,015d za crnogorično drvo
k90=0,90+0,015d za bjelogoricu
Karakteristična vrijednost čvrstoće po omotaču rupe za šperploču, neovisno o pravcu sile i pravcu
vlakana, određuje se izrazom:
f h , 0,k = 0,11 ⋅ (1 − 0,01 ⋅ d ) ⋅ ρ k (N/mm2). (5.19)
ρk treba staviti u (kg/m3) i d u (mm).
Faktor k90 općenito opisuje odnos između čvrstoće u pravcu vlakana (fh,0) i okomito na pravac
vlakana (fh,90). Gore navedeni izrazi za k90 su empirijski, pojednostavljenih odnosa.
Oni uvažavaju različite ovisnosti čvrstoće fh,0 i fh,90 prema promjeru vijka.
Vrijednosti za dimenzioniranje čvrstoće po omotaču rupe određuju se prema izrazu iz poglavlja
5.2.1:
f h ,i ,d = k mod ⋅ f h ,i ,k / γ M (i=1 ili 2) (5.20)
Karakteristična vrijednost momenta tečenja materijala vijka My,k određuje se izrazom:
M y ,k = 0,8 ⋅ f u ,k d 3 / 6 (Nmm) (5.21)
fu,k = karakteristična vrijednost vlačne čvrstoće čelika dana je u tablici 5.7, a mora biti u
suglasnosti s ″Nacionalnim dokumentima primjene″ (NDP).
Tablica 5.7. Karakteristična vrijednost vlačne čvrstoće čelika vijaka fu,k različitih klasa
čvrstoće u (N/mm2)
Klasa čvrstoće Vlačne čvrstoće (N/mm2)
3,6 300
4,6 i 4,8 400
5,6 i 5,8 500
Pri proračunu karakteristične vrijednosti momenta tečenja rabi se karakteristična vlačna čvrstoća
čelika. Ovdje se radi o približnom određivanju vrijednosti momenta tečenja čime se uvažava i
naknadno očvršćivanje čelika.
Vrijednost za dimenzioniranje momenta tečenja My,k određuje se prema izrazu iz poglavlja 5.2.1.
Minimalni razmaci u spoju s vijcima dani su u tablici 5.8, a oznake su prema 5.3.
Tablica 5.8. Minimalni razmaci vijaka u (mm)

Oznaka Orjentacija Razmaci
1)
a1 paralelno pravcu vlakana (4+3|cosα|) d
a2 okomito na pravac vlakana 4d
a3,t -90° ≤ α ≤ 90° 7d (min.d=80 mm)
a3,c 150° ≤ α ≤ 210° 4d
90° ≤ α ≤ 150° (1+6|sinα|) d
210° ≤ α ≤ 270° (min. 4 d)
a4,t 0° ≤ α ≤ 180° (2+2sinα) d, (min. 3 d)
a4,c za sve druge vrijednosti α 3d
1) a1 se može smanjiti na (4+|cosα|) d, ako se fh,0,k smanji s faktorom
a1 /(4 + 3 cos α ) d (NAD)
5.5.3 Spoj drvo-čelična ploča s vijcima
Proračun se provodi prema izrazima (11 do 22) u poglavlju 5.2.2 s vrijednostima za

dimenzioniranje čvrstoće drva po omotaču rupe i momenta tečenja materijala spajala prema
poglavlju 5.2.2.
5.5.4 Utjecaji u pravcu vijaka
Prva provjera odnosi se na vlačnu čvrstoću vijka, a mora se uzeti prema HRN za čelične nosive
konstrukcije. Ne smije se provjera izvršiti s vrijednostima iz tablice 5.7.
Debljina podložnih pločica mora biti dovoljna (vidi poglavlje 5.5.1).
Vrijednosti tlačne čvrstoće poprečno na pravac vlakana drva ili materijala na bazi drva ispod
podložnih pločica može se povećati za 80%. Vrijednost za dimenzioniranje tlačnog napona ispod
pločica ne smije međutim prijeći vrijednost 1,8 fc,90,d.
5.6 Spojevi trnovima (štapastim moždanicima)
5.6.1 Opterećenje okomito na pravac trnova
Za spojeve sa trnovima vrijede pravila kao kod spojeva s vijcima u poglavlju 5.5 osim pravila za
razmake spajala.
Karakteristične vrijednosti čvrstoće po omotaču rupe za PD, LLD ili pod kutom α koji zatvaraju
pravac sile i pravac vlakana proračunavaju se izrazima iz poglavlja 5.5.1 i5.5.2.
Ako se u nizu nalazi, a u pravcu vlakana više od 6 trnova mora se njihova nosivost reducirati (vidi
poglavlje 5.5.1.).
EC5 dodatno regulira sljedeće:
-najmanji promjer trnova može biti 6 mm,
-tolerancija promjera trna može iznositi -0/+0,1 mm.
-promjer rupe u drvu ne treba biti veći od promjera trna,
-kod spojeva drvo čelični-lim može promjer u čeličnom limu biti za 1 mm veći od promjera
trna (NAD).
Karakteristične vrijednosti vlačne čvrstoće čelika trnova za određivanje momenta tečenja My,k
određuju se izrazom iz poglavlja 5.5.5, a dane su u tablici 5.9.
Minimalni razmaci trnova dani su u tablici 5.10.
Tablica 5.9. Karakteristične vrijednosti vlačne čvrstoće fu,k za trnove raznih kvaliteta čelika
2
Vrsta čelika fu,k (N/mm )
S 235 360
S 275 430
S 355 510
Tablica 5.10. Minimalni razmaci trnova u spoju

Oznaka Orjentacija Razmaci
1)
a1 paralelno pravcu vlakana (3+4|cosα|) d
a2 okomito na pravac vlakana 3d
a3,t -90° ≤ α ≤ 90° 7d (min.d=80 mm)
a3,c 150° ≤ α ≤ 210° 3d
90° ≤ α ≤ 150° a3,t |sinα|
210° ≤ α ≤ 270° (min. 3 d)
a4,t 0° ≤ α ≤ 180° (2+2sinα) d, (min. 3 d)
a4,c za sve druge vrijednosti α 3d
1) a1 se može smanjiti na (3+2|cosα|) d, ako se fh,0,k smanji s faktorom
a1 /(3 + 4 cos α ) d
5.7 Spojevi s vijcima za drvo
5.7.1 Opterećenje okomito na pravac vijaka za drvo
Prema mehanizmu djelovanja vijci za drvo su spajala slična čavlima i vijcima. Radi te činjenice
EC5 daje sljedeće upute:
-dimenzioniranje vijaka za drvo opterećenih okomito na uzdužnu os promjera d< 8 mm
provodi se po pravilima dimenzioniranja čavala (poglavlje 5.3.2), dok za promjere d ≥ 8mm
po pravilima za vijke (poglavlje 5.6.1).
-za promjer d pri proračunu čvrstoće drva po omotaču rupe uzima se promjer glatkog dijela
vijka.
-za proračun momenta tečenja My,k treba uzeti za def=0,9 d ako je promjer jezgre dijela vijka
sa lozom min. 0,7 d i dubina uvrtanja glatkog dijela manja od 4d. Pri dubini uvrtanja glatkog dijela
vijka ≥4d može se uzeti da je def=d.
-karakteristična vrijednost vlačne čvrstoće čelika za proračun karakteristične vrijednosti
momenta tečenja je fu,k=300N/mm2.
Slika 5.13. Oznake kod spoja

sa vijcima za drvo.
-kod više vijaka u jednom nizu, a u pravcu vlakana, za promjere d < 8 mm nije potrebno
umanjenje nosivosti. Za isto kod vijaka d ≥ 8mm potrebno je umanjenje na nef kao kod vijaka i
trnova, a prema poglavlju 5.5.1.
-vijci za drvo promjera d >5mm moraju se ugraditi u bušene rupe. Na dubini lglat promjer
rupe je d kao vijka, a na djelu loze promjer 0,7 d. Dubina uvrtanja vrha vijka za drvo treba biti
najmanje 4d.
-minimalni razmaci vijaka za drvo promjera d< 8 mm od ruba uzimaju se prema razmacima
za čavle iz tablice 5.2. Kod vijaka za drvo s d ≥ 8 mm razmaci se uzimaju prema tablici 5.8 koja
vrijedi za vijke.
5.7.2 Aksijalno opterećenje vijaka za drvo
Nosivost vijka za drvo u pravcu njegove uzdužne osi (aksijalno opterećenje) proračunava se iz
parametra čupanja f3,k:
f 3,k = (1,5 + 0,6 ⋅ d ) ⋅ ρ k (N/mm) (5.22)
ρk (kg/m3).
Vrijednost za dimenzioniranje parametra čupanja vijka za drvo proračunava se uvažavajući
veličinu kmod prema tablici 2.14 i γM=1,3 izrazom:
k
f 3,d = f 3,k⋅ mod (N/mm) (5.23)
γM
Proračunom vrijednosti za dimenzioniranje otpornosti na čupanje te vrijednosti za dimenzioniranje
nosivosti dobiva se mjerodavna vrijednost za dimenzioniranje prema izrazu:
⎧ f 3,d (l ef − d )
Rd = min ⎨ (N) (5.24)
⎩75 ⋅ π ⋅ (0,9d ) / γ M
2
γM =1.1
Minimalni razmaci i dubine uvrtanja uzimaju se po pravilima za nosivost vijaka u pravcu
okomitom na uzdužnu os.
5.7.3 Kombinirani utjecaji
Za proračun kombiniranih utjecaja treba se pridržavati pravila iz poglavlja 5.3.4 za proračun čavala
sa lozom.
6. JEDINICE I OZNAKE
6.1 Jedinice
U smislu ISO 1000 rabe se SI jedinice.

Za statičke proračune preporučuju se sljedeće jedinice:
-za sile i opterećenja :kN, kN/m, kN/m2
-specifične mase (gustoća) :kg/m3
-specifične težine :kg/m3
-naponi i čvrstoće :N/mm2=MN/m2=1MPa
-momenti (momenti savijanja) :kN/m
6.2 Simboli
Kratice
PD puno drvo
LLD lijepljeno lamelirano drvo
CEN Comite Europeen de Normalisation
DIN Deutsches Institut fur Normung
EC5 Eurocode 5(za drvene konstrukcije), ENV 1995-1-1
EN Europske norme
ENV Europske prednorme
NDP Nacionalni dokumenti primjene
NAD Njemački nacionalni dokumenti primjene za EC5
Glavne oznake
A Naročiti utjecaj, površine q Kontinuirano opterećenje

C Nazivne vrijednosti, r Promjer
konstante (constant) t Debljina drva,dubina
E Učinak djelovanja sile (effect utiskivanja spajala
of action), modul elastičnosti (thickness)
F Utjecaj (force) u Vlažnost drva, deformacija
G Stalni utjecaj, modul v Brzina reakcije
posmika α Kut između pravca sile i
K Modul klizanja vlakana drva
M Moment, moment tečenja β Faktor početnog krivljenja,
čelika kod spajala odnos čvrstoća po omotaču
R Otpornost (resistance) rupe
Q Promjenljivi utjecaj γ Parcijalni koeficijent
S Statička veličina presjeka sigurnosti (gama)
(strain) λ Vitkost (lambda)
V Volumen ∅ Početni kosi položaj (fi)
X Proizvoljna karakteristika ψ Faktor kombinacije
a Razmak (dužina) opterećenja (psi)
b,l Širina, dužina
κ Vrijednost ovisna o
d Promjer
materijalu kod dokaza
f Otpornost (u pravilu
izbočavanja (kapa)
čvrstoća), vlastita frekvencija
σ Naprezanje, napon (sigma)
h visina
i strmina (1:i) ζ Modalni stupanj prigušenja
k Faktor (zeta)
l Dužina ρ Gustoća (ro)
m Masa
Indeksi
A Naročiti utjecaj mean Srednja vrijednost

F Utjecaj (force) m Moment savijanja (bending
G Stalni utjecaj moments)
M Materijal mod Modifikacija
Q Promjenljivi utjecaj n Faktor kod oslabljenja
ap Prvi (apex) (notched beams)
c Tlak (compression) net Neto
crit Kritična vrijednost (critical) p Poprečni vlačni naponi u
d Vrijednost za presjeku kroz sljeme
dimenzioniranje (design) (prependicular)
def Deformacija (deformation) r Savijanje/zakrivljenje lamela
dis Raspodjela poprečnih red Faktor redukcije
vlačnih napona u području rel Relativna vrijednost,
sljemena (distribution) usporedna (relative)
ef Efektivna vrijednost ser Početna vrijednost modula
(effective) klizanja K (serviceability)
f Frekvencija t Vlak (tension)
fin Konačna vrijednost tor Torzija
deformacije u (final) u Vlačna čvrstoća čelika
h Visina, tlak po omotaču rupe (ultimate)
kod spajala v Posmik odnosno prerez
in Unutrašnji promjer vol Volumen
inst Početna vrijednost α Kut
deformacije u 0,90 kut između sile i pravca
(instantaneous) vlakana
k Karakteristično 5 5% fraktil
l Rubni napon na savijanje u
sljemenu (lengthwise)
Objašnjenje važnijih karakteristika PD i LLD
fm,k karakt. čvrstoća na savijanje ⎜⎜ vlaknima (5%-fraktil)

ft,0,k karakt. vlačna čvrstoća ⎜⎜ vlaknima (5%-fraktil)
ft,90,k karakt. vlačna čvrstoća ⊥ vlaknima (5%-fraktil)
fc,0,k karakt. tlačna čvrstoća ⎜⎜ vlaknima (5%-fraktil)
fc,90,k karakt. tlačna čvrstoća ⊥ vlaknima (5%-fraktil)
fv,k karakt. posmična i torzijska čvrstoća (5%-fraktil)
E0,mean srednji modul elastičnosti ⎜⎜ vlaknima
E0,05 5%-fraktila modula elastičnosti ⎜⎜ vlaknima
E90,mean srednji modul elastičnosti ⊥ na vlakna
E90,05 5%-fraktila modula elastičnosti ⊥ na vlakna
Gmean srednji modul posmika
G05 5%-fraktila modula posmika
ρk karakt. masa (5%-fraktil)
16 EC5
DRVENE KONSTRUKCIJE
DIO 3.
Riješeni primjeri
RIJEŠENI PRIMJERI
1. Vlak paralelno sa vlakancima

2. Tlak paralelno sa vlakancima – kratki štapovi
3. Tlak paralelno sa vlakancima – vitki štapovi
4. Tlak okomito na vlakanca
5. Tlak pod kutom prema vlakancima
6. Vlak okomito na vlakanca
7. Posmik
8. Torzija
9. Posmik i torzija
10. Savijanje
11. Savijanje sa kontrolom bočne stabilnosti
12. Ekscentrični tlak
13. Ekscentrični vlak
PUNO DRVO KLASA S10
II KLASA UPORABLJIVOSTI ( u≤20% )
(Prema važećoj klasifikaciji odgovara II. klasi četinara)
γM=1.3 ( T. 2.12.)
kmod=0,9 - ΙΙ uporabna klasa / kratko / puno drvo (T. 2.14.)
ρk=380 kg/m3
Karakteristične vrijednosti:
fc,0,k =21 N/mm2
fc,90,k=5 N/mm2
ft,0,k =14 N/mm2
fm,0,k=24 N/mm2
E0,05=7400 N/mm2
Projektne vrijednosti:
fc,0,k 21
fc,0,d = kmod ⋅ = 0,9 ⋅ = 14,54 N / mm2
γM 1,3
fc,90,k 5
fc,90,k = kmod ⋅ = 0,9 ⋅ = 3,46 N / mm2
γM 1,3
ft,0,k 14
ft,0,d = kmod ⋅ = 0,9 ⋅ = 9,69 N / mm2
γM 1,3
fm,k 24
fm,d = kmod ⋅ = 0,9 ⋅ = 16,62 N / mm2
γM 1,3
E0,mean = 11 000 N / mm2
E0,05 = 7400 N / mm2

LIJEPLJENO LAMELIRANO DRVO KLASA BS14h
I KLASA UPORABLJIVOSTI ( u≤12% )
(Prema važećoj klasifikaciji odgovara I. klasi LLD)

(Klasa BS14h – sve lamele iz iste klase)
γM=1.3 ( T. 2.12.)
kmod=0,9 - Ι uporabna klasa / kratko / puno drvo (T. 2.14.)
ρk=410 kg/m3
Karakteristične vrijednosti:
fc,0,k =29 N/mm2
fc,90,k=5,5 N/mm2
ft,0,k =20,5 N/mm2
fm,0,k=28 N/mm2
fv,0,k=2,7 N/mm2
E0,05=10000 N/mm2
Projektne vrijednosti:
fc,0,k 29
fc,0,d = kmod ⋅ = 0,9 ⋅ = 20,08 N / mm2
γM 1,3
fc,90,k 5,5
fc,90,k = kmod ⋅ = 0,9 ⋅ = 3,81N / mm2
γM 1,3
ft,0,k 20,5
ft,0,d = kmod ⋅ = 0,9 ⋅ = 14,19 N / mm2
γM 1,3
fm,k 28
fm,d = kmod ⋅ = 0,9 ⋅ = 19,38 N / mm2
γM 1,3
fv,k 2,7
fv,d = kmod ⋅ = 0,9 ⋅ = 1,87 N / mm2
γM 1,3
E0,mean = 12 500 N / mm2
E0,05 = 10000 N / mm2
G0,mean = 780 N / mm2

1. VLAK PARALELNO SA VLAKANCIMA
Ft,0,d=47,41 kN – Zadano ( stalno+ snijeg +vjetar )
JEDNODIJELNI ŠTAPOVI:
b/h=140/140mm
Anetto ≅ 0,8 ⋅ 140 ⋅ 140 = 15680 mm2
Ft,0,d
σ t,0,d = ≤ ft,0,d
Anetto
47 410
σ t,0,d = = 3,02 N / mm2 < 9,69 N / mm2
15 680
ili
σ t,0,d
≤1
ft,0,d
3,02
= 0,31 < 1
9,69
DVODIJELNI ŠTAPOVI - PRESJEK U SPOJU:
Ft,0,d
σ t,0,d = 1,5 ⋅
Anetto
47 410
σ t,0,d = 1,5 ⋅ = 4,54 N / mm2
15 680
ili
σ t,0,d
≤1
ft,0,d
4,54
= 0,47 < 1
9,69
2. TLAK PARALELNO SA VLAKANCIMA – KRATKI ŠTAPOVI
Fc,d
σ c,0,d = ≤ fc,0,d
A
Fc,0,d = −25,0 kN – Zadano ( stalno+ snijeg+ vjetar )
Fc,0,d 25 000
σ c,0,d = = = 1,28 N / mm 2
A 19 600
fc,0,k 21
fc,0,d = kmod ⋅ = 0,9 ⋅ = 14,54 N / mm 2
γM 1,3
1,28 ≤ 14,54
ili
σ c,0,d
≤ 1
fc,0,d
1,28
= 0,09 < 1
14,54
3. TLAK PARALELNO SA VLAKANCIMA - VITKI ŠTAPOVI
Izvijanje lix=liy=3,82 m b/h=140/140mm
382
λ y = λ z= = 94,4 < 120 (150)
0,289 ⋅ 14
fc,0,k 21
λrel = λ = 94,4 ⋅
y ,z
π 2
⋅ E0,05 π 2
⋅ 7 400
λrel
y ,z
= 1,6 > 0,5
Za λ≤30 vrijedi λrel ≤0,5 i kc=1 dokaz stabilnosti nije potreban

(kontrola nosivosti kao kod kratkih štapova).
( ( )
ky ,z = 0,5 ⋅ 1 + β c ⋅ λrely ,z − 0,5 + λ2 rely ,z )
ky ,z = 0,5 ⋅ (1 + 0,2 ⋅ (1,6 − 0,5) + 1,62 ) = 1,89
βc=0,1 LLD
βc=0,2 PUNO DRVO

1
= ky ,z + k2y ,z − λ2RELyz (odgovara koeficijentu izvijanja ω)
kCyz
1
= 1,89 + 1,892 − 1,62 = 2,89
kCy ,z
A=140⋅140=19600 mm2
Fc,0,d=-25,0kN – Zadano ( stalno+ snijeg+ vjetar )

FC ,0,d 25 000
σ c,0,d = = = 1,28 N / mm2
A 19 600
σ c,0,d ≤ kC y ,z
⋅f c,0,d
kCy ,z = 0,346
σ c,0,d ≤ kC y ,z
⋅ fc,0,d
1,28 ≤ 0,346 ⋅ 14,54
1,28 ≤ 5,03
ili
σ c,0,d
≤ 1
kCy ,z ⋅ fc,0,d
1,28
= 0,25 < 1
0,346 ⋅ 14,54
4. TLAK OKOMITO NA VLAKANCA
Fc,90,d
σ c,90,d = ≤ kc,90 ⋅ fc,90,d
A
fc,90,k = 5 N / mm2
fc,90,k 5
fc,90,d = kmod ⋅ = 0,9 ⋅ = 3,46 N / mm2
γM 1,3
kc,90 - faktor povećanja kod tlačne sile gdje je dužina kontakta

l≤150 mm (T.4.1.); DIN-nešto drugačije
a l l1
l1>150 mm
l1≤150 mm a≥100 mm a<100 mm.
l ≥ 150 mm 1 1 1
150 mm > l 150 − l a (150 − l)
1 1 + 1 +
≥ 15mm 170 17000
15 mm >l 1 1,8 1+a/125
Štap 140/140 a>100mm
150mm >l> 15mm Fc,90,d=-25,00 kN
150 − l
kc,90 = 1 +
170
150 − 140
kc,90 = 1 + = 1,06
170
Fc,90,d 25 000
σ c,90,d = = = 1,28 N / mm2
A 140 ⋅ 140
σ c,90,d ≤ kc,90 ⋅ fc,90,d
1,28 ≤ 1,06 ⋅ 3,46
1,28 < 3,67
ili
σ c,90,d
≤ 1
kc,90 ⋅ fc,90,d
1,28
= 0,35 < 1
1,06 ⋅ 3,46
5. TLAK POD KUTOM PREMA VLAKANCIMA
Fc,d
σ c,α ,d = ≤ kc,α ⋅ fc,0,d
A
1
kc,α =
fc,0,d
⋅ sin 2 α + cos2 α
fc,90,d
sC,a
Fc,α,d= -25,0kN – Zadano ( stalno+ snijeg+ vjetar )
α=60° presjek 140/140 mm

'
140
h' = = 280 mm
sin 30o
A = b ⋅ h' = 140 ⋅ 280 = 39 200 mm2
1
kc,α =
14,54
⋅ sin 2 60o + cos2 60o
3,46
1 1
kc,α = = = 0,3
3,15 + 0,25 3,40
25 000
σ c,α ,d = = 0,64 N / mm2
39 200
0,64 ≤ 0,3 ⋅ 14,54 = 4,36 N / mm2
ili
σ c,α ,d
≤ 1
kc,α ⋅ fc,0,d
0,64
= 0,15 < 1
0,3 ⋅ 14,54
6. VLAK OKOMITO NA VLAKANCA
(Inače se preuzima posebnim konstruktivnim mjerama)
EC5 -dokaz za jednoliko opterećen volumen V (m3):
Puno drvo: σt,90,d ≤ ft,90,d
LLD: σt,90,d ≤ ft,90,d ⋅ (V0/V)0,2
V -jednoliko opterećen volumen u m3
V0 usporedni volumen V0=0,01m3
Postupak je zapravo neprimjenjiv jer u konstrukterskoj praksi ovakav

slučaj nije moguć.
7. POSMIK
τv,d ≤ fv,d
fv,k=2,5 N/mm2
fv,k 2,5
fv,d = kmod ⋅ = 0,9 ⋅ = 1,73 N / mm2
γM 1,3
τ v,d =
Vd ⋅ S
I ⋅ b
= 1,5 ⋅
Vd
A
(V d
= Vy ,d 2 + V2 z,d )
Vd=30,0 kN
Zadano ( stalno+ snijeg+ vjetar )
140/220 mm
30 000
τ v,d = 1,5 ⋅ = 1,46 N / mm2
140 ⋅ 220
τ v,d < fv,d 1,46 < 1,73
τ v, d
ili = 0,85 < 1
fv,d
8. TORZIJA
τtor,d ≤ fv,d
fv,k -(isti za posmik i torziju)
fv,k=2,5 N/mm2
fv,k 2,5
fv,d = kmod ⋅ = 0,9 ⋅ = 1,73 N / mm2
γM 1,3
Za pune presjeke vrijedi:
2 ⋅ Mtor ,d
τ tor ,d = za kružne presjeke
π ⋅ r3
Mtor ,d
τ tor ,d = (h>b) za pravokutne presjeke
α ⋅ h ⋅ b2
b/h 1,0 1,5 1,75 2,00 ………
α 0,208 0,231 0,239 0,246 ……….
140/220 mm
220
= 1,57 → α = 0,231
140
Mtor,d=1,5 kNm – Zadano ( stalno+ snijeg+ vjetar )
1 500 000
τ tor ,d = = 1,51 < 1,73
0,231 ⋅ 220 ⋅ 1402
τ tor ,d 1,51
ili = = 0,87 < 1
fv,0 1,73
9. TORZIJA I POSMIK
EC5-?
DIN 1052: 2004-8
2 2
τ tor ,d ⎛ τ y ,d ⎞ ⎛τ ⎞
+ ⎜ ⎟ + ⎜ z,d ⎟ ≤ 1
fv,d ⎜f ⎟ ⎜f ⎟
⎝ v,d ⎠ ⎝ v,d ⎠
fv,k 2,5
fv,d = kmod ⋅ = 0,9 ⋅ = 1,73 N / mm2
γM 1,3
140/220 mm
Mtor ,d = 1,00 kNm ⎫

⎪ – Zadano ( stalno+ snijeg+ vjetar )
Vy ,d = 10,0 kN ⎬
Vz,d = 5,0 kN ⎪
⎭
220
= 1,57 → α = 0,231
140
M tor ,d 1 000 000

τ tor ,d = = = 1,00 N / mm 2
α ⋅ h ⋅ b 2
0,231 ⋅ 220 ⋅ 140 2
Vy ,d 10 000
τ y ,d = 1,5 ⋅ = 1,5 ⋅ = 0,49 N / mm 2
A 140 ⋅ 220
Vz,d 5 000
τ z,d = 1,5 ⋅ = 1,5 ⋅ = 0,24 N / mm 2
A 140 ⋅ 220
2 2
τ tor ,d ⎛ τ y ,d ⎞ ⎛τ ⎞
+ ⎜ ⎟ + ⎜ z,d ⎟ ≤ 1
fv,d ⎜f ⎟ ⎜f ⎟
⎝ v,d ⎠ ⎝ v,d ⎠
2 2
1,00 ⎛ 0,49 ⎞ ⎛ 0,24 ⎞
+ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = 0,58 + 0,08 + 0,02 = 0,68 < 1
1,73 ⎝ 1,73 ⎠ ⎝ 1,73 ⎠
10. SAVIJANJE
σ m ,y , d σ m,z,d
1) + km ⋅ ≤ 1
fm,y ,d fm,z,d
σ m ,y , d σ m,z,d
2) km ⋅ + ≤ 1
fm,y ,d fm,z,d
km -koef. oblika poprečnog presjeka
km=0,7 -za pravokutne poprečne presjeke
km=1,0 -za sve ostale poprečne presjeke
M y ,d Mz,d
σ m ,y , d = σ m,z,d =
Wy Wz
fm,y,d=fm,z,d=fm,d
My,d=8,50 kNm
Mz,d=3,20 kNm
– Zadano ( stalno+snijeg+ vjetar )
140/220 mm
140 ⋅ 2202
Wy = = 1 129 330 mm3
6
220 ⋅ 1402
Wz = = 718 660 mm3
6
km=0,7
8 500 000
σ m ,y , d = = 7,53 N / mm2
1 129 333
3 200 000
σ m,z,d = = 4,45 N / mm2
718 660
fm,d=16,62 N/mm2
7,53 4,45
1) + 0,7 ⋅ = 0,45 + 0,19 = 0,64 ≤ 1
16,62 16,62
7,53 4,45
2) 0,7 ⋅ + = 0,32 + 0,27 = 0,59 ≤ 1
16,62 16,62
11. SAVIJANJE SA KONTROLOM BOČNE STABILNOSTI
σ m ,d ⎧ 1 zaλrel,m ≤ 0,75
≤ 1 ⎪
kcrit ⋅ fm,d ⎪
⎪
⎪1,56 − 0,75 ⋅ λ za0,75 < λrel,m ≤ 1,4
⎪
kCRIT = ⎨ rel,m
Relativna vitkost za savijanje ⎪

⎪
⎪
⎪ 1
za1,4 < λrel,m
f m ,k ⎩⎪ λ2rel,m
λrel,m =
σ m ,crit
Pravokutni poprečni presjek
π ⋅ b 2 ⋅ E 0, 05 G mean
σ m ,crit =
l ef ⋅ h E mean
lef -Razmak pridržanja
(za nepridržane nosače lef=L)
Uz uvjet spriječavanja prevrtanja na ležaju.

ZADATAK:
1. PREMA HRN
Potrebno je kontrolirati dimenzije lijepljenog lameliranog nosača prema skici:
m
50
6.
4.50 m 4.50 m 4.50 m 4.50 m
18.00 m
Zadano:
120
- raspon nosača: l = 18.00 m
- razmak nosača: l=6.50 m
- krovna konstrukcija: pokrov + podrožnice (40kg/m2) 20
- građa: četinari I klasa (600kg/m3)
N N
EII = 1100 kN/cm2 G = 50 kN/cm2 σ 0 m d = 1400 τ m II d = 120
cm 2 cm 2
Kontrola naprezanja i progiba:
M
1.) σm = ≤ σ md
W
h h
T⋅b ⋅
T ⋅S 2 4 = 1.5 T ≤ τ
2.) τ mII = = mIId
I⋅b b ⋅ h3 A
⋅b
12
3.) f ≤ f dop
Analiza opterećenja i unutrašnje sile:
1. Stalno opterećenje
pokrov + podrožnice............................................ 0.4 x 6.5.............................2.60 kN/m'

vlastita težina nosača .................................. 0.2 x 1.2 x 6.0.............................1.44 kN/m'
........................................................................................... ...................... g = 4.04 kN/m'
2. Snijeg
........................................................................... 1.25 x 6.5...................... s = 8.13 kN/m'
UKUPNO:......................................................................................... ................... q = 12.17 kN/m'
q ⋅ l 2 12.17 ⋅ 18.0 2
M = = = 492.9 kNm
8 8
q ⋅ l 12.17 ⋅ 18.0
T = R A = RB = = = 109.53 kN
2 2
Kontrola normalnih naprezanja:
1 1
⎛ 30 ⎞ 9 ⎛ 30 ⎞ 9
σ md = ⎜ ⎟ ⋅ σ 0 md = ⎜ ⎟ ⋅ 1400 = 0.8572 ⋅ 1400 = 1200 N / cm
2
⎝ h ⎠ ⎝ 120 ⎠
Napomena: Za slobodno položene nosače na dva kraja raspona (L). s pravokutnim poprečnim
presjekom, za visine (h) koje su veće od 30 cm, smanjuje se osnovni dopušteni napon na savijanje
množenjem osnovnog dopuštenog napona sa koeficijentom kh, prema formuli:
1
⎛ 30 ⎞ 9
k h = ⎜ ⎟ ⋅ (1 + c1 + c 2 )
⎝ h⎠
Koeficijenti c1 i c2 ovise o položaju i načinu opterećenja, te o odnosu L/h. Uzimaju se prema

tablici.
M 492.9 ⋅ 1000 ⋅ 100

σm = ≤ σ md σm = = 1027 N / cm 2 ≤ σ md = 1200 N / cm 2
W 20 ⋅ 120 2
6
Kontrola posmičnih naprezanja:
T 109.53 ⋅ 1000
τ mII = 1.5 ≤ τ mIId τ mII = 1.5 = 68.46 N ≤ τ mIId = 120 N / cm 2
A 20 ⋅ 120
Kontrola progiba:
f dop = l / 200 f dop = 1800 / 200 = 9.0 cm
5⋅q ⋅l4
f = ≤ f dop
384 ⋅ EI
b ⋅ h 3 20 ⋅ 120 3
I= = = 2880000 cm 4
12 12
5 ⋅ 121.7 ⋅ 1800 4
f = = 5.25 cm ≤ f dop = 9.0cm
384 ⋅ 1100000 ⋅ 2880000
Stabilnost na izbočavanje:
a < adop
EII G η b 1 π
adop = 6 ⋅ b ⋅ ⋅ ⋅ ⋅ ⋅ >a
⎛ b ⎞ h σ m 2.5
2
12
1− ⎜ ⎟
⎝h⎠
gdje je:
1 ⎡ ⎛b⎞ ⎤
5
⎛b⎞
η = ⋅ ⎢1 − 0.63 ⋅ ⎜ ⎟ + 0.052 ⋅ ⎜ ⎟ ⎥
3 ⎣⎢ ⎝h⎠ ⎝ h ⎠ ⎦⎥
σ m - maksimalno rubno naprezanje od savijanja u N/cm2
1 ⎡ ⎛ 20 ⎞ ⎤
5
⎛ 20 ⎞
η = ⋅ ⎢1 − 0.63 ⋅ ⎜ ⎟ + 0.052 ⋅ ⎜ ⎟ ⎥ = 0.298
3 ⎣⎢ ⎝ 120 ⎠ ⎝ 120 ⎠ ⎦⎥
1100000 ⋅ 50000 0.298 20 1 π

adop = 6 ⋅ 20 ⋅ ⋅ 2
⋅ ⋅ ⋅ = 918 cm > 450 cm
12 ⎛ 20 ⎞ 120 1027 2.5
1− ⎜ ⎟
⎝ 120 ⎠
Dimenzioniranje sprega
Proračun sila stabilizacije prema HRN U.C9.200 strana 67:
Za nosače kod kojih je 4<=h/b<=10
m ⋅ M maks 5 ⋅ 492.9
qs = qs = = 1.96 kN / m '
350 ⋅ L ⋅ b 350 ⋅18.0 ⋅ 0.2
(opterećenje vjetrom preuzima samostalna zabatna konstrukcija)
Qs = 1.96 ⋅ 4.5 = 8.82 kN
m – broj glavnih nosača osiranih spregom (5 komada).

L – razvijena duljina sprega (18,0 m)
8.82 kN 8.82 kN 8.82 kN
4.41 kN 4.41 kN
6.50 m
V
4 x 4.50 m
Slika 1. Razvijeni spreg – tlocrt
Reakcije:
Av = Bv = (4 x 8.82) / 2 = 17.64 kN
Mjerodavne sile u vertikali i dijagonali:
V = Av = BV = - 17.64 kN
D cos a = V – 4.41 = 17.64 - 4.41 = 13.23 kN
D = 13.23 / cos 34.7° =16.10 kN
Dimenzioniranje vertikale sprega:
M
σm = ≤ σ md - već dokazano kod dimenzioniranja podrožnice.
W
V σ cIId
σ cII = ω ⋅ + ⋅ σ m ≤ σ cIId
A σ md
Dimenzioniranje dijagonale sprega (Č0361) - odabrano M16 (Anett = 1.57cm2):
D 13,23
σ = ≤ σ dop σ = = 8,5 kN cm2
Anett 1,57
2. PREMA EC5
Analiza opterećenja:
g=4,04 kN/m′=Gk,j
s=8,13 kN/m′=Qk,1
c1 = −0,4 + 0,3 = −0,1 ⎫

⎪
w- ⎬ odižuće djelovanje vjetra
c2 = −0,4 − 0,3 = −0,7⎪⎭
α=0°
Mjerodavna računska kombinacija:
g+s
Računska vrijednost djelovanja:
(T.2.1.- Parcijalni koeficijenti sigurnosti djelovanja)
qy,d=1,35⋅4,04+1,50⋅8,13
qy,d=5,45+17,65=23,10 kN/m′
Materijal: LLD BS14h
Karakteristične i projektne vrijednosti vidi na početku poglavlja.

Normalna naprezanja od momenta savijanja:
qy ,d ⋅ l2
M y ,d = = 935,55 kNm
8
120
200 ⋅ 1 200 2
Wy = = 48 000 000 mm2

6
20
π ⋅ b2 ⋅ E0,05 G0,mean
σ m,crit = ⋅ lef = 4,50 m
lef ⋅ h E0,mean
π ⋅ 2002 ⋅ 10 000 780

σ m,crit = ⋅ = 58,10 N / mm2
4 500 ⋅ 1 200 12 500
fm,k 28,0
λrel,m = = = 0,694 < 0,75
σ m,crit 58,10
935 550 000

kcrit = 1,0 σ m ,d = = 19,49 N / mm2
48 000 000
σ m ,d 19,49
≤ 1 ≅ 1
kcrit ⋅ fm,d 1,0 ⋅ 19,38
Posmik od poprečne sile:
18,0
Vd = 23,10 ⋅ = 207,9 kN
2
207 900
τ v,d = 1,5 ⋅ = 1,3 N / mm2
200 ⋅ 1 200
τ v,d 1,30
= = 0,70 < 1
fv,d 1,87
GRANIČNO STANJE UPORABLJIVOSTI - PROGIB:
g ⋅ l2 4,04 ⋅ 18,02
max Mdef , g = = = 163,62 kNm
8 8
s ⋅ l2 8,13 ⋅ 18,02
max Mdef ,s = = = 329,27 kNm
8 8
Faktori za I. uporabnu klasu (vlažnost ≤ 12%)
kdef,g=0,6 stalno djelovanje
kdef,k=0,0 promjenjivo kratkotrajno djelovanje
200 ⋅ 1 2003
I = = 28 800 000 000 mm 4
12
A = 200 ⋅ 120 = 240 000mm 2
Kombinacija sa jednim promjenjivim djelovanjem (snijeg):
qd=1,0⋅g+1,0⋅s
γM=1,0kmod=1,0
POČETNI PROGIBI ZA POJEDINAČNA DJELOVANJA:
Stalno opterećnje:
5 g ⋅ l4 5 4,04 ⋅ 18 0004
u ginst,σ = ⋅ = ⋅ = 15,3 mm
384 E0,mean ⋅ I 384 12 500 ⋅ 28 800 000 000
max Mdef ,g 163 620 000

u ginst,τ = 1,2 = 1,2 ⋅ = 1,1 mm
G0,mean ⋅ A 780 ⋅ 240 000
u ginst = 15,3 + 1,1 = 16,4 mm
Opterećenje snijegom:
5 8,13 ⋅ 18 0004
u s
inst,σ = ⋅ = 30,9 mm
384 12 500 ⋅ 28 800 000 000
max Mdef ,s 329 270 000

uinst,τ = 1,2 ⋅ = 1,2 ⋅ = 2,1 mm
G0,mean ⋅ A 780 ⋅ 240 000
u sinst = 30,9 + 2,1 = 33,0 mm

KONAČNI PROGIBI ZA POJEDINAČNA DJELOVANJA:
Konačni za g: u1 = ufin ,g = u ginst (1 + kdef ,g )

u1 = 16,4 ⋅ (1 + 0,6) = 26,2 mm
Konačni za s: u2 = ufin ,s = u sinst (1 + kdef ,s )

u2 = 33,0 ⋅ (1 + 0,0) = 33,0 mm
KONAČNI PROGIB ZA KOMBINACIJU:
Nadvišenje: u0=0,0 mm
unet=u1+u2-u0=26,2+33,0-0,0=59,2 mm
DOPUŠTENI PREPORUČENI PROGIB ZA KOMBINACIJU:
l 18 000
unet ≤ = = 90,0 mm
200 200
59,2 < 90,0 mm
DOPUŠTENI PREPORUČENI PROGIB ZA PROMIJENJIVO KRATKOTRAJNO

OPTEREĆENJE (snijeg-početni progib):
l 18 000
uinst,s ≤ = = 60,0 mm
300 300
33,0 < 60,0 mm

12. EKSCENTRIČNI TLAK
Bez dokaza izvijanja i izbočavanja:

2
⎛ σ c,0,d ⎞ σ m ,y , d σ m,z,d
⎜ ⎟ + + km ⋅ ≤ 1
⎜f ⎟ fm,y ,d fm,z,d
⎝ c,0,d ⎠
2
⎛ σ c,0,d ⎞ σ m ,y , d σ m,z,d
⎜ ⎟ + km ⋅ + ≤ 1
⎜f ⎟ fm,y ,d fm,z,d
⎝ c,0,d ⎠
Kontrola sa dokazom stabilnosti:
⎛ σ c,0,d ⎞ ⎛ σ m ,y , d σ m,z,d ⎞
⎜ ⎟ + ⎜ + km ⋅ ⎟ ≤ 1
⎜ kc,y ⋅ f ⎟ ⎜ k ⋅ f k ⋅ f ⎟
⎝ c,0,d ⎠ ⎝ crit m ,y , d crit m ,z,d ⎠
⎛ σ c,0,d ⎞ ⎛ σ m ,y , d σ m,z,d ⎞
⎜ ⎟ + ⎜ km ⋅ + ⎟ ≤ 1
⎜ kc,z ⋅ f ⎟ ⎜ k ⋅ f k ⋅ f ⎟
⎝ c,0,d ⎠ ⎝ crit m ,y , d crit m,z,d ⎠
b/h=140/200 mm (puno drvo)
liy=3,40 m
liz=2,55 m
Fc,0,d = 113,0 kN ⎫
⎪
⎪
My ,d = 5,41 kN ⎪
⎬ – Zadano ( stalno+ snijeg+ vjetar )
⎪
Mz,d = 0 ⎪
⎪
⎭
liy 340
λy = = = 58,8 < 120
0,289 ⋅ h 0,289 ⋅ 20
liz 255
λz = = = 63,0 < 120
0,289 ⋅ b 0,289 ⋅ 14
Puno drvo βc=0,2
fc,0,k 21,0
λrel,y = λy ⋅ = 58,8 ⋅ = 0,997 > 0,5
π 2
⋅ E0,05 π 2
⋅ 7 400
fc,0,k 21,0
λrel,z = λz ⋅ = 63,0 ⋅ = 1,068 > 0,5
π 2
⋅ E0,05 π 2
⋅ 7 400
( (
ky = 0,5 ⋅ 1 + β c ⋅ λrel,y − 0,5 + λ2 rel,y ) )
ky = 0,5 ⋅ (1 + 0,2 ⋅ (0,997 − 0,5) + 0,997 2 ) = 1,05
( (
kz = 0,5 ⋅ 1 + β c ⋅ λrel,z − 0,5 + λ2 rel,z ) )
kz = 0,5 ⋅ (1 + 0,2 ⋅ (1,068 − 0,5) + 1,0682 ) = 1,13
1
= ky + k2 y − λ2 rel,y = 1,05 + 1,052 − 0,9972 = 1,38
kc,y
1
= kz + k2 z − λ2 rel,z = 1,13 + 1,132 − 1,0682 = 1,50
kc,z
A = 140 ⋅ 200 = 28 000 mm2
140 ⋅ 2002
Wy = = 933 330 mm3
6
Fc,0,d 113 000

σ c,0,d = = = 4,04 N / mm2
A 28 000
My ,d 5 410 000
σ m ,y , d = = = 5,80 N / mm2
Wy 933 330
π ⋅ b2E0,05 G0,MEAN
σ m.crit = ⋅
lef ⋅ h E0,MEAN
lef - efektivna duljina bočnog izvijanja u mm (razmak bočnih pridržanja).

U ovom slučaju lef=liz=2,55 m.
π ⋅ 1402 ⋅ 7 400 690

σ m.crit = ⋅ = 223,65 N / mm2
2 550 ⋅ 200 11 000
Relativna vitkost pri savijanju:
fm,k 24,0
λrel,m = = = 0,32
σ m,crit 223,65
kcrit - za nosače sa početnom imperfekcijom (za puno drvo oko l/300):
1) kcrit =1 nosači viličasto ukrućeni na ležaju i bočno nepomični u tlačnoj zoni
2) za ostale nosače (uz viličasto ukrućenje na ležaju):
⎧ 1 zaλ rel,m ≤ 0,75

⎪
⎪
⎪
⎪ 1,56 − 0,75 ⋅ λ za0,75 < λ rel,m ≤ 1,4
⎪
kCRIT = ⎨ rel,m
⎪
⎪
⎪
⎪ 1
za1,4 < λ rel,m
⎩⎪ λ rel,m
2
kcrit=1,0 (λrel,m≤0,75)
km=0,7 (Pravokutni poprečni presjek)

⎛ σ c,0,d ⎞ ⎛ σ m ,y , d σ m,z,d ⎞
⎜ ⎟ + ⎜ + km ⋅ ⎟ =
⎜ kc,y ⋅ f ⎟ ⎜ k ⋅ f k ⋅ f ⎟
⎝ c,0,d ⎠ ⎝ crit m ,y , d crit m,z,d ⎠
⎛ ⎞
⎜ ⎟
= ⎜
4 ,04 ⎟ + ⎛⎜ 5,80 ⎞
+ 0⎟ = 0,73 < 1
⎜ 1 ⎟ ⎝ 1,0 ⋅ 16,62 ⎠
⎜ 1,38 ⋅ 14,54 ⎟
⎝ ⎠
⎛ σ c,0,d ⎞ ⎛ σ m ,y , d σ m,z,d ⎞
⎜ ⎟ + ⎜ km ⋅ + ⎟ =
⎜ kc,z ⋅ f ⎟ ⎜ k ⋅ f k ⋅ f ⎟
⎝ c,0,d ⎠ ⎝ crit m ,y , d crit m ,z,d ⎠
⎛ ⎞
⎜ ⎟
= ⎜ 4,04 ⎟ + ⎛⎜ 0,7 ⋅ 5,80 ⎞
+ 0⎟ = 0,66 < 1
⎜ 1 ⎟ ⎝ 1,0 ⋅ 16,62 ⎠
⎜ 1,50 ⋅ 14,54 ⎟
⎝ ⎠
13. EKSCENTRIČNI VLAK
σ t,0,d ⎛ σ m ,y , d σ ⎞
+ ⎜ + km ⋅ m,z,d ⎟ ≤ 1
ft,0,d ⎜ fm,y ,d fm,z,d ⎟⎠
⎝
σ t,0,d ⎛ σ m ,y , d σ ⎞
+ ⎜ km ⋅ + m,z,d ⎟ ≤ 1
ft,0,d ⎜ fm,y ,d fm,z,d ⎟⎠
⎝
b/h=140/160 mm (oslabljeni presjek)
Anetto = 0,8 ⋅ 140 ⋅ 160 = 17 920 mm2
140 ⋅ 1602
Wy = 0,8 ⋅ = 477 860 mm2
netto 6
160 ⋅ 1402
Wz netto = 0,8 ⋅ = 418 130 mm2
6
Ft,0,d = 104,8 kN ⎫
⎪
⎪
My ,d = 1,18 kNm ⎪
⎬ – Zadano ( stalno+ snijeg+ vjetar )
⎪
Mz,d = 1,00 kNm ⎪
⎪
⎭
km = 0,7 (pravokutni poprečni presjek)

Ft,0,d 104 800
σ t,0,d = = = 5,85 N / mm2
Anetto 17 920
M y ,d 1 180 000
σ m ,y , d = = = 2,47 N / mm2
Wy netto 477 860
Mz,d 1 000 000

σ m,z,d = = = 2,39 N / mm2
Wz netto 418 130
Dokaz:
5,85 2,47 2,39

+ + 0,7 ⋅ = 0,60 + 0,15 + 0,1 = 0,85 < 1
9,69 16,62 16,62
5,85 2,47 2,39

+ 0,7 ⋅ + = 0,60 + 0,10 + 0,14 = 0,84 < 1
9,69 16,62 16,62
Sveučilište u Splitu; Građevinsko-arhitektonski fakultet
17a EUROCODE 5
Botaničke vrste
Drvena građa
Proizvodi na bazi drva
Spajala
Đuro Nižetić, dipl. ing. građ.

Vicko Tomić
EN 1990 – EC0 Osnove projektiranja
EN 1991 – EC1 Djelovanja na konstrukcije
EN 1992 – EC2 Projektiranje betonskih konstrukcija
EN 1993 – EC3 Projektiranje čeličnih konstrukcija
EN 1994 – EC4 Projektiranje spregnutih konstrukcija od čelika i betona
EN 1995 – EC5 Projektiranje drvenih konstrukcija
EN 1996 – EC6 Projektiranje zidanih konstrukcija
EN 1997 – EC7 Projektiranje u geotehnici
EN 1998 – EC8 Projektiranje konstrukcija otpornih na potresno djelovanje
EN 1999 – EC9 Projektiranje aluminijskih konstrukcija
EN 1995-1-1:2004
Eurocode 5: Projektiranje drvenih konstrukcija
Dio 1-1: Općenito – Opća pravila i pravila za visokogradnju
EN 1995-1-2:2004
Dio 1-2: Općenito – Proračun požarne otpornosti
EN 1995-2:2004
Dio 2: Mostovi
LITERATURA:
[1] DIN 1052 : 1969-10
[2] HRN U.D0.001 1983. (Materijali)

HRN U.C9.200 1984. (Konstrukcije od monolitnog drva i ploča)
HRN U.C9.300 1984. (Lamelirane lijepljene konstrukcije)
HRN U.C9.500 1984. (Zaštita)
[3] DIN 1052 : 1988-04
[4] DIN V ENV 1995-1-1; 1994-06

[5] DIN 1052 : 2004-08
Design of timber structures
[6] EN 1995-1-1: 2004

Eurocode 5: Design of timber structures
[7] HRN ENV 1991-1; 2004-12

Eurokod 1: Osnove projektiranja i djelovanja na konstrukcije
1. dio: Osnove projektiranja (ENV 1991-1:1994)
[8] A. Bjelanović, V. Rajčić

Drvene konstrukcije prema europskim normama
Hrvatska sveučilišna naklada
Zagreb 2005.
Botaničke vrste i klasifikacija
HRN i DIN 1052:1988–04
ČETINARI – JELA, SMREKA I BOR : I, II, (III) klasa
LIŠĆARI – HRAST I BUKVA : I i II klasa

Četinari – klase čvrstoće (tablica F.6)
KLASIFIKACIJE PREMA DIN 4074-1 I DIN 4074-2 ZA DRVO ČETINARA
VIZUALNA KLASIFIKACIJA :
I klasa → klasa čvrstoće C30

II klasa → klasa čvrstoće C24 (I)
III klasa → klasa čvrstoće C16 (II)
STROJNA KLASIFIKACIJA :
Piljena građa izuzetno velike nosivosti → klasa čvrstoće C40

Piljena građa natprosječne nosivosti → klasa čvrstoće C35
Piljena građa standardne nosivosti → klasa čvrstoće C24 (I)
Piljena građa male nosivosti → klasa čvrstoće C16 (II)
SMREKA (SMRČA) – PICEA ABIES
European spruce, Rotficht, Rottanne
Raste u sjevernoj Europi i planinskim predjelima srednje i

južne Europe.
Uvijek zeleno, 30 – 60 m visoko drvo.
Ravno valjkasto deblo promjera 0,6 – 1,2 m.
Gustoća 300 – 700 kg/m³.
Dobro se i brzo suši, sklona dekoloraciji i uvtanju.

SMREKA Dobro se i lako obrađuje, dobro se lijepi, lijepo se polira.
Spada u 4. klasu otpornosti (drvo male otpornosti ).
KLASA C16:
fm,k = 16 N/mm²
E0,mean = 8 000 N/mm²
ρk = 310 kg/m³
JELA (OBIČNA) – ABIES ALBA
Silver fir, Edeltanne, Weisstanne
Raste u srednjoj, zapadnoj i južnoj Europi.
Uvijek zeleno 40 - 65 m visoko drvo.
Ravno valjkasto deblo promjera do 1,0 m.
Dobro se i brzo suši, neznatno sklona uvrtanju, donekle

sklona pucanju.
JELA OBIČNA Dobro se i lako obrađuje, dobro se lijepi, teško se polira i
tokari.
Spada u 4. klasu otpornosti (mala otpornost ).
KLASA C16:
fm,k = 16 N/mm²
E0,mean = 8 000 N/mm²
ρk = 310 kg/m³
BOR OBIČNI – PINUS SILVESTRIS
Redwood, Weisskiefer, Rotkiefer
Široko rasprostranjen u Europi i u sjevernoj Aziji.
Ravno i vitko deblo promjera 0,5 – 1,0 m.
Suši se bez poteškoća.
Dobro se i lako obrađuje, dobro se tokari a loše polira.

BOR OBIČNI
Spada u 3. i 4. klasu otpornosti (drvo srednje i male
otpornosti ).
KLASA C24:
fm,k = 24 N/mm²
E0,mean = 11 000 N/mm²
ρk = 350 kg/m³
ARIŠ EUROPSKI – LARIX DECIDUA
European larch, Gemeine Lärche
Europski ariš raste u Alpama, Karpatima i Sudetima.
Listopadno drvo visine do 50 m.
Ravno i vitko deblo promjera 0,6 – 1,0 m.
Dobro se suši, sklon uvrtanju.
Dobro se i lako obrađuje, teško pili, dobro se polira.

ARIŠ EUROPSKI
Spada u 3. klasu otpornosti (drvo srednje otpornosti).
KLASA C24:
fm,k = 24 N/mm²
E0,mean = 11 000 N/mm²
ρk = 350 kg/m³
DUGLAZIJA – PSEUDOTSUGA MENZIESII
Douglas fir, Douglaskiefer
Po prirodi američko drvo, raste u zapadnom dijelu

Sjeverne Amerike i u Kanadi, preneseno u Europu.
Uvijek zeleno drvo visine do 100 m.
Deblo je ravno, promjera do 4,0 m. Kora je u mladosti

glatka i siva, u starijoj dobi smeđa, duboko ispucana,
plutasta, debela (do 20 cm).

DUGLAZIJA Dobro se suši, stabilnih je dimenzija.
Dobro se obrađuje, dobro se lijepi.
Spada u 3. klasu otpornosti (drvo srednje otpornosti ).
KLASA C30:
fm,k = 30 N/mm²
E0,mean = 12 000 N/mm²
ρk = 380 kg/m³
SOUTHERN PINE – PINUS PALUSTRIS
Longleaf Pine, Sumpfkiefer
Raste u Sjevernoj i Srednjoj Americi.
Deblo je uspravno, promjera do 1,2 m. Kora dosta dugo

glatka - sivozelena, kasnije ispucana - tamna.
Lako se suši.
SOUTHERN PINE Lako se obrađuje, nešto lošije se polira.
Trajnost velika.
Spada u 3. klasu otpornosti (drvo srednje otpornosti).
KLASA C30:
fm,k = 30 N/mm²
E0,mean = 12 000 N/mm²
ρk = 380 kg/m³
WESTERN HEMLOCK – TSUGA HETEROPHYLLA
Alaska pine, Tsuga, Westliche
Raste u Sjevernoj Americi i u Kanadi.
Deblo promjera do 2,0 m, ravno, krošnja čunjasta.
Lako se suši.
Dobro i lako se obrađuje, dobro se lijepi, fino se polira.

WESTERN HEMLOCK
Spada u 4. klasu otpornosti (drvo male otpornosti ).
KLASA C35:
fm,k = 35 N/mm²
E0,mean = 13 000 N/mm²
ρk = 400 kg/m³
YELLOW CEDAR – CHAMAECYPARIS NOOTKATENSIS
Nootka cypress, Yellow cypress, Alaska cedar
Raste u planinama pacifičke obale Sjeverne Amerike i Kanade, od

Aljaske do Oregona.
Deblo je ravno, promjer debla do 1,8 m, krošnja piramidalna.

YELLOW CEDAR Dobro se obrađuje, fino se tokati i polira, može se lijepiti.
Spada u 2. klasu otpornosti (otporno drvo).
KLASA C40:
fm,k = 40 N/mm²
E0,mean = 14 000 N/mm²
ρk = 420 kg/m³
Lišćari – klase čvrstoće (tablica F.8)
HRAST LUŽNJAK – QUERCUS ROBUR
European Oak, Stieleiche, Traubeneiche
Lužnjak je drvo nizinskih šuma Europe, sjeverne Afrike i

zapadne Azije.
Listopadno drvo, visoko i preko 40 m.
Krošnja mu je široka, deblo ravno, promjera 0,6 – 0,9 m.
Gustoća 480 - 980 kg/m³.
Teško i sporo se suši, jako se uteže i puca.

HRAST LUŽNJAK Lako se obrađuje, fino se polira i tokari.
KLASA D30:
fm,k = 30 N/mm²
E0,mean = 10 000 N/mm²
ρk = 530 kg/m³
TIK (PRAVI) – TECTONA GRANDIS
Teak, Teakholz
Raste u Jugoistočnoj Aziji, od prirode u Myanmaru (ex. Burma).
Deblo je ravno i vrlo dugo, promjera 0,4 – 1,0 m. Drvo je

masna izgleda, sjajno, u svježem stanju jakog karakterističnog
mirisa.
Teško i sporo se suši, sklon pucanju.

TIK
Lako se obrađuje, fino se blanja, tokari i polira.
Spada u 1. klasu otpornosti (vrlo otporno drvo).
KLASA D30:
fm,k = 30 N/mm²
E0,mean = 10 000 N/mm²
ρk = 530 kg/m³
KERUING – DIPTEROCARPUS SPP
Yang, Keruing
Raste u Jugoistočnoj Aziji.
Ravno dugo deblo promjera 0,7 – 1,2 m.
Teško i dugo se suši, puca i uvće se.
Dobro se obrađuje, slabo se lijepi, fino se blanja, tokari i

KERUING polira.
KLASA D30:
fm,k = 30 N/mm²
E0,mean = 10 000 N/mm²
ρk = 530 kg/m³
BUKVA (EUROPSKA) – FAGUS SYLVATICA
Beech, Gemeine Buche
Naše najraširenije šumsko drvo, rasprostranjeno u

centralnoj i južnoj Europi.
Listopadno drvo, visoko do 40 m.
Krošnja joj je čunjasta, deblo ravno, promjera 0,5 – 1,0 m.
Kod sušenja jako se uteže, uvija i puca.

BUKVA (EUROPSKA) Suši se teško i sporo, dobro se obrađuje, polira i tokari.
Spada u 5. klasu otpornosti (neotporno drvo).
KLASA D35: KLASA D40:
fm,k = 35 N/mm² fm,k = 40 N/mm²

E0,mean = 10 000 N/mm² E0,mean = 11 000 N/mm²
ρk = 560 kg/m³ ρk = 590 kg/m³
AFZELIA – AFZELIA AFRICANA
Douisse, Papao
Raste u zapadnoj Africi.
Ravno dugo deblo promjera 0,6 – 1,2 m.
Teško i dugo se suši, jako se uteže.
Dobro se obrađuje, slabo se lijepi, fino se blanja, tokari i

AFZELIA polira.
KLASA D40:
fm,k = 40 N/mm²
E0,mean = 11 000 N/mm²
ρk = 590 kg/m³
MERBAU – INTSIA BIJUGA
Merbau, Muluccan iron-wood, Merbau
Staništa: jugoistočna Azija
Drvo visine do 50 m, deblo ravno, promjera debla 0,8 – 1,0 m.
Teško ali dobro se obrađuje, vrlo fino se polira.

MERBAU
KLASA D40:
fm,k = 40 N/mm²
E0,mean = 11 000 N/mm²
ρk = 590 kg/m³
ANGELIQUE – DICORYNIA GUIANENSIS
Tapaiuna, Basralocus
Raste u kišnim šumama Južne Amerike.
Ravno dugo deblo promjera do 1,5 m.
Dobro se obrađuje, može se lijepiti, fino se blanja, tokari i

ANGELIQUE polira.
KLASA D40:
fm,k = 40 N/mm²
E0,mean = 11 000 N/mm²
ρk = 590 kg/m³
AZOBE (BONGOSSI) – LOPHIRA ALATA
Ekki, Esore, Aba, Bakundu
Raste u zapadnoj Africi i Guyani.
Ravno vrlo dugo deblo promjera do 2,0 m, krošnja

razmjerno malena, kuglaste forme.

AZOBE (BONGOSSI) Teško se obrađuje, slabo se lijepi, fino se blanja i polira.
KLASA D60:
fm,k = 60 N/mm²
E0,mean = 17 000 N/mm²
ρk = 700 kg/m³
IPE – TABEBUIA SPP
Ipe, Lapacho, Bethabara
Raste u kišnim šumama Srednje i Južne Amerike.
Ravno dugo deblo, čisto do 30 m, promjera do 1,8 m.
Teško se obrađuje, vrlo fino se blanja, tokari i polira.

IPE
KLASA D60:
fm,k = 60 N/mm²
E0,mean = 17 000 N/mm²
ρk = 700 kg/m³
Drvena građa i proizvodi na bazi
drva
PUNO DRVO ČETINARA (PD)
SOLID SOFTWOOD
VOLLHOLZ AUS NADELHOLZ (NH)
PUNO DRVO LIŠĆARA (PD)

SOLID HARDWOOD
VOLLHOLZ AUS LAUBHOLZ (LH)
LIJEPLJENO LAMELIRANO DRVO (LLD)

GLUED LAMINATED TIMBER (GLULAM)
BRETTSCHICHTHOLZ (BSH)
FURNIRSKI NOSAČI
STRUCTURAL VENEER LUMBER (SVL)
SVL
Veneer – furnir ; Lumber – tehničko drvo (am)
FURNIRSKA PLOČA
LAMINATED VENEER LUMBER (LVL)
FURNIERSCHHICHTHOLZ (FSH)
TROSLOJNA I PETEROSLOJNA ŠPERPLOČA

3-PLY CORE & 5-PLY CORE PLYWOOD
DREI & FÜNFSCHICHTPLATTEN (BRETTSPERRHOLZ)
ŠPERPLOČA
PLYWOOD
SPERRHOLZ
PLOČA IVERICA
PARTICLEBOARD
SPANPLATTE-FLACHPRESSPLATTE (FP)
PLOČA VLAKNATICA
FIBREBOARD
HOLZFASERPLATTE (HFD)
OSB – PLOČA OD SLOŽENOG KRUPNOG IVERJA

ORIENTED STRAN BOARD (OSB)
OSB-FLACHPRESSPLATTE
DRVENA GRAĐA I PROIZVODI NA BAZI DRVA
OBLA GRAĐA
GREDE
GREDICE
PILJENA GRAĐA PLATICE ("PUNTIŽELI")
DASKE
LETVE
LIJEPLJENI LAMELIRANI NOSAČI
FURNIRSKI NOSAČI
FURNIRSKE PLOČE
ŠPERPLOČE
PLOČASTI PROIZVODI PLOČE IVERICE
PLOČE VLAKNATICE
OSB PLOČE
OBLA GRAĐA
Proizvodnja: skidanje kore strojno ili ručno
Dimenzije: dužina do 20 m, promjer do 300 mm
OBLA GRAĐA
(PUNO DRVO)
PILJENA GRAĐA
(ČETINARI - PUNO DRVO)
PILJENA GRAĐA
(LIŠĆARI - PUNO DRVO)
PODJELA PILJENE GRAĐE PREMA DIN-u 4074-1
LETVE
b < 80 mm d ≤ 40 mm
DASKE
b ≥ 80 mm d ≤ 40 mm
PLATICE („PUNTIŽELI“)
b > 3d d > 40 mm
GREDE
b ≤ h ≤ 3b b ≥ 40 mm
DASKA I PLATICA
PODJELA PILJENE GRAĐE PREMA DIN-u 4074-1
LETVE
b < 80 mm d ≤ 40 mm
DASKE
b ≥ 80 mm d ≤ 40 mm
PLATICE („PUNTIŽELI“)
b > 3d d > 40 mm
GREDE
b ≤ h ≤ 3b b ≥ 40 mm
GREDA, GREDICA
(LIJEPLJENA GREDA)
FOUR-PIECE BEAM
BALKENSCHICHTHOLZ
( LIJEPLJENA GREDA )
DUO BEAM , TRIO BEAM
BALKENSCHICHTHOLZ
LIJEPLJENA LAMELIRANA GREDA
LLD (GLULAM)
Dimenzije:
Širina 60 - 220 mm
(U posebnoj izvedbi do 280 mm)
Debljina lamele do 32 mm
Uobičajeni odnos b/h < 1/10
Dužine do 30 m (max 60 m)
LIJEPLJENA LAMELIRANA
GREDA
LLD (GLULAM)
FURNIRSKI NOSAČ ( SVL )
Širina 50 mm
Visina 100-356 mm
Dužina do 48000 mm
FURNIRSKI NOSAČ
( SVL )
TROSLOJNA ŠPERPLOČA (DRVO)
Debljina 16-75 mm
Formati 1000-3000 x 5000/6000 mm
PETEROSLOJNA ŠPERPLOČA (DRVO)

Debljina 33-80 mm
Formati 1000-3000 x 5000/6000 mm
ŠPERPLOČA (FURNIR)
TROSLOJNA PETEROSLOJNA
ŠPERPLOČA ŠPERPLOČA
(ŠPERANO DRVO) (ŠPERANO DRVO)
FURNIRSKA PLOČA (LVL)
Dimenzije standardne – broj furnira neparan :
TIP S:
Debljina 21-75 mm
Formati 1820 x 23000 mm i 2500 x 20000 mm
TIP Q:
Debljina 21-69 mm
Formati 1820 x 23000 mm i 2500 x 20000 mm
TIP T:
Debljina 39-75 mm
Format od 200 na više x 23000 mm
FURNIRSKA PLOČA
( LVL )
ORIENTED STRAND BOARD (OSB)
(PLOČA OD SLOŽENOG KRUPNOG IVERJA)
Debljina 6-40 mm
Formati 2440-5000 x 1220-2620 mm
OSB
PLOČA OD SLOŽENOG
KRUPNOG IVERJA
PLOČA IVERICA (GRAĐEVINSKA)
Debljina 2-38 mm
Formati 1250 x 2500/5000 mm
4100 x 1850 mm
2710 x 2080 mm
2750/5300 x 2050 mm
Nestandardne dimenzije:
Debljina 2-38 mm
Format slobodno x max 14000 mm
PLOČA IVERICA
(GRAĐEVINSKA)
PLOČA VLAKNATICA (GRAĐEVINSKA)
Tvrda i srednje tvrda vlaknatica:

Debljina 5-16 mm
Formati max 2100 x max 5500 mm
Gustoća (ρk) 600-850 kg/m3
GRAĐEVINSKA VLAKNATICA
PROIZVODNJA LIJEPLJENIH LAMELIRANIH NOSAČA
Klase čvrstoće: GL24h/c; GL28h/c; GL32h/c; GL36h/c
1. Sječa: obaranje, skidanje grana, rezanje u trupce, skidanje kore

2. Sušenje trupaca u šumi, transport, sušenje trupaca u tvornici
3. Piljenje na dimenzije lamele sa nadmjerom
4. Sušenje sirovih lamela: prirodno i prisilno u sušarama (V ≤ 15%)
5. Ulaz u proizvodni pogon, odležavanje cca 7 dana–ujednačenje V
6. Uzdužno spajanje lamela
7. Blanjanje lamela (± 0,1 mm)
8. Nanošenje ljepila (otvoreno vrijeme)
9. Slaganje nosača u kalupu projektirane geometrije
10. Očvršćenje ljepila (zatvoreno vrijeme)
11. Kontrola kvalitete
12. Završna obrada
13. Zaštita premazima
14. Priprema za transport i transport
15. Montaža
Ulaz u proizvodni pogon, ujednačenje vlažnosti (egalizacija)
Nakon završetka procesa sušenja, a kada vlažnost padne ispod 15% lamele se
uvode u proizvodni pogon. Temperatura zraka u pogonu u kojem će se lijepiti
elementi mora iznositi 20º C uz relativnu vlažnost od cca 60%. Pogon mora biti
dobro ventiliran, a tehnološke linije moraju imati ugrađene sisteme za direktno
odvođenje piljevine, strugotine i prašine u silose van pogona.
U ovakvim uvjetima materijal mora ostati makar 7 dana. U tom se vremenu

ujednačuje vlažnost lamela po principu higroskopne ravnoteže. Ovim se nastoje
smanjiti na minimum parazitni naponi u lijepljenim reškama koji bi se mogli pojaviti
u eksploataciji nosača kod promjene uvjeta okoline, ako bi susjedne lamele bile
različite vlažnosti.
Uzdužno spajanje lamela
Svaka lamela poprečnog presjeka izrađuje se iz većeg broja segmenata uzdužno

spojenih lijepljenjem. Spajanje se izvodi zupčastim spojem.
Nastavci u susjednim lamelama moraju biti izmaknuti prema odredbama
DIN EN 386:2002-04.
Najmanje karakteristične vrijednosti čvrstoća na savijanje zupčastih
nastavaka lamela u N/mm2
Blanjanje lamela (±0,1 mm)
Prije uzdužnog spajanja elementi lamela se blanjaju sa točnošću obrade površine

od ± 0,1 mm. Blanjanje se izvodi posebnim alatom koji obrađuje obje strane
lamele odjednom propuštajući konstantnu debljinu.
Nanošenje ljepila, slaganje nosača u kalupe i očvršćenje ljepila
Nakon izrade lamela i očvršćenja uzdužnih spojeva pristupa se lijepljenju nosača.

Danas se LLN lijepe, u pravilu, rezorcinskim ljepilima, pa se dole navedeni podaci
odnose na rezorcine.
Početak lijepljenja je priprema ljepila: katalizator se pomalo uz miješanje dodaje

ljepilu do omjera 1 : 5 u težinskim dijelovima. Miješanje je strojno a nakon dodatka
cijele količine katalizatora traje još 10 min. – do homogenosti. Temperatura
smjese mora ostati u granicama 15 do 20º C.
Temperatura znatno utječe na proces lijepljenja i upotrebno vrijeme ljepila:
Temperatura smjese (º C) 10 15 20 25 30 35
Upotrebno vrijeme (h/min) 7/00 4/00 2/00 1/00 0/40 0/10
Ljepilo se strojno, gumenim valjcima, nanosi na obje površine koje se lijepe.

Nanos se kreće u granicama 0,20 do 0,35 kg/m².
Prva lamela se premazuje sa jedne, ostale sa obje, a zadnja opet sa jedne strane.
Nepremazane strane su vanjska lica nosača. Nakon premazivanja ljepilom lamele
se redom slažu u kalup projektirane geometrije.
Otvoreno vrijeme ljepila je vrijeme od nanošenja ljepila na lamelu pa do spajanja
sa drugom premazanom lamelom.
Zatvoreno vrijeme je maksimalno vrijeme od spajanja lamela bez pritiska.
Vrijeme prešanja je vrijeme u kojem nosač mora biti pod pritiskom.
Sva ova vremena ovise o materijalu a za navedene uvjete u pogonu vrijedi

orijentaciono :
Temperatura (º C) 10 15 20 25 30 35
Otvoreno vrijeme (min) 50 40 25 15 10 5
Zatvoreno vrijeme (min) 240 120 80 50 20 10

Vrijeme prešanja (h/min) 15/00 10/00 5/00 4/00 2/00 1/15
Pritisak kod lijepljenja kreće se u granicama:

- za meka drva 30 – 60 N/cm²
- za tvrda drva 60 – 90 N/cm²
Nakon oslobađanja pritiska nosaču je potrebno odležavanje od 24 sata (do

premještanja ili daljnje obrade). Punu čvrstoću lijepljeni spojevi postižu nakon 5-7
dana.
IZVEDBA NOSAČA – UVJETI ZA POSTIZANJE KLASE
U proračun mehaničke otpornosti i stabilnosti uvode se geometrijske

karakteristike homogenog poprečnog presjeka u svemu prema važećim HRN
U.C9.300 ako su ispunjeni slijedeći uvjeti kod izrade nosača:
Raspored materijala po visini poprečnog presjeka
Za izradu LLN koji su podvrgnuti utjecaju savijanja sa ili bez uzdužne sile (uz uvjet
da su naprezanja u vanjskim četvrtinama različitog predznaka) može se u
srednjem dijelu nosača upotrijebiti materijal II klase.
Ovako izvedeni nosači deklariraju se kao I klasa.

Klasifikacija lijepljenih lameliranih nosača
Vanjske lamele: 1/6 visine nosača, ali najmanje dvije lamele.

Debljina lamela
Najveća debljina lamele smije iznositi kod četinara 32 mm [2] i [5].

Najmanja debljina lamele smije iznositi 6 mm [5].
Zakrivljeni lijepljeni nosači prema [5]
R – radijus zakrivljenosti nosača

t – debljina lamele
Zakrivljeni nosači radijusa zakrivljenosti R uporabne klase 1 i 2 tretiraju se kao

ravni nosači ako je R ≥ 230 · t.
Kod nosača uporabne klase 3 ovo vrijedi za radijus zakrivljenosti R ≥ 205 · t.
Najmanji dopušteni radijus zakrivljenosti je R ≥ 150 · t pri čemu je potrebno

smanjiti debljinu lamele prema:
t ≤ 13 + 0,4 [ R/t – 150 ] (sve u mm)
Manji radijusi zakrivljenosti od R = 150 · t nisu dopušteni.

Dimenzije poprečnog presjeka
Najveća širina jedne lamele može iznositi po HRN

200 mm (prema EC5 do 220 mm).
Ako se zahtijeva veća širina lamele se moraju

izvesti iz dva dijela. Širina poprečnih presjeka
ovako izvedenih nosača može iznositi do najviše
300 mm (prema EC5 - 280 mm). Poprečni preklopi
u dva susjedna sloja moraju biti veći od dvije
debljine lamele.
Alternativno, veće širine presjeka odnosno krutosti

nosača dobiju se slaganjem 2 ili 3 nosača u blok ili
izvođenjem komponiranih poprečnih presjeka.
Orijentacija lamela
Desnom stranom lamele nazovimo stranu bliže srcu, lijevom bliže kori.
Sušenjem odnosno povećanjem vlažnosti lamela se deformira.
Pogledajmo moguća stanja u dvije susjedne lamele.
Spajala
Osnovna funkcija spajala je da ostvare veze između elemenata konstrukcije čime
se formira nosivi konstruktivni sklop.
Pod pojmom nosivosti spajala, u pravilu se podrazumijeva njegova nosivost u

spojnoj ravnini (okomito na njegovu os). Pod pojmom nosivosti spajala na čupanje
ili izvlačenje, podrazumjeva se nosivost u smjeru njegove osi.
Danas se u drvenim konstrukcijama upotrebljavaju slijedeće vrste spajala :
1. Čavli
2. Skobice (klamerice)
3. Zubate ploče
4. Vijci
5. Vijci za drvo
6. Trnovi (štapasti moždanici)
7. Patentni moždanici
8. Lijepljene čelične šipke sa navojem
9. Ljepila
Spojevi u drvenim konstrukcijama mogu biti kruti ili popustljivi.
Krute spojeve moguće je ostvariti samo lijepljnjem.
Svi ostali spojevi, ostvareni mehaničkim spajalima, tretiraju se kao popustljivi.
Dijagrami sila – pomak za:
a) Ljepilo
b) Jednostrane moždanike
c) Dvostrane moždanike
d) Vijke za drvo
e) Trnove
f) Nazubljene ploče
g) Čavle
Čavli
Materijal za izradu: čelična žica vlačne čvrstoće min 600 N/mm2
Glatki žičani čavli i čavli posebne izvedbe (spiralni, nazubjeni, itd).
Profilacijom tijela čavla povećava se njihova nosivost na čupanje.
Prema [5], u spojevima koji su izloženi stalnim i dugotrajnim djelovanjima

zabranjeno je korištenje glatkih čavala opterećenih na čupanje.
Predbušenje je obavezno za čavle kod ugradnje u drvo čija je gustoća ρk ≥ 500

kg/m3 ili ako je promjer čavla preko 8 mm.
dn – promjer čavla
predbušenje: d = 0,9 dn
Skobice (klamerice)
Materijal za izradu: čelična žica vlačne

čvrstoće min 800 N/mm2.
Promjer dn = 1,2 – 2,0 mm.
Uglavnom se koriste za spajanje ploča i

elemenata od punog ili LLD četinara.
Minimalne debljine ploča:
iverice i OSB ploče 8 mm
šperploče, furnirske ploče 6 mm
ploče vlaknatice 6 mm.
Principi ugradnje i proračuna skobica isti

su kao kod čavala (mora biti zadovoljen
uvjet da je bR ≥ 6 dn ).
Ugrađuju se strojno (upucavanjem) a

uobičajeno je da se duljina l H epoksira.
Zubate ploče
Zubate ploče ili ploče za čavlanje proizvode se

prešanjem iz čeličnog pocinčanog lima. Proizvode se
u nekoliko standardnih veličina zubaca, u trakama
različitih dimenzija. Različitih su oblika zubaca a
nastale su iz potrebe da se dugotrajan rad
pojedinačnog zabijanja čavala zamjeni brzom
ugradnjom ploča velikog kapaciteta nosivosti.
Proračun se svodi na određivanje potrebne površine

ploče (ovisno o veličini – nosivosti zubaca,
reduciranom rubnom dijelu i smjeru djelovanja sile
prema glavnom nosivom smjeru ploče).
Nosivost (u N/mm²) dana je normama ili uputama

proizvođača. Nakon utvrđivanja potrebne površine, iz
traka se izrezuje ta površina prema obliku spoja i
ugrađuje prešom.
Ploče mogu biti jednostrane ili dvostrane (ugrađuju se

između elemenata).
Vijci
Klase čvrstoće 3.6, 4.6 i 4.8, 5.6 i 5.8, 8.8 .
Promjeri: d = 8, 10, 12, 16, 20, 24, 30 mm.
Pred bušenje na max. d+1 mm.
Ne preporuča se upotreba u spojevima trajnih konstrukcija.
Trend ugradnje u predbušene rupe promjera ne većeg od promjera vijka (tight

pre-drilled holes) – close tolerance bolts.
Vijci za drvo
d – promjer glatkog dijela Ugradnja u prethodno bušene rupe:

ls – duljina - promjer rupe na glatkom dijelu Ø = d
sg – duljina navoja - promjer rupe na duljini navoja Ø = 0,7d
Spax vijci
Vijci za drvo velikog kapaciteta nosivosti na čupanje.
Ugradnja bez predbušenja.
Promjeri 8, 10 i 12 mm, duljine do 600 mm.

Trnovi
Materijal za izradu: čelik S235, S275 i S355.
Promjeri [5]: 6, 8, 10, 12, 16, 20 i 24 mm EC – 30 mm
Ugradnja u rupe promjera ne većeg od promjera trna.

Patentni moždanici
Nema novosti – svi podaci i ugradnja prema DIN 1052.

Lijepljene čelične šipke sa navojem
Klase čvrstoće čelika 4.8, 5.8 i 8.8 .
Koriste se za preuzimanje vlačnih naprezanja okomito na vlakanca, vlačnih

naprezanja u uglovima okvirnih nosača i kod sličnih detalja.
Pred bušenje sa promjerom 1 mm većim od vanjskog promjera šipke.
Izvedba i dokaz prema DIN 1052.

Karakteristične vrijednosti čvrstoće lijepljenog spoja kod izvedbe ojačanja
Efektivna dužina lijepljenja čeličnih šipki
2 Lijepljeni spoj čelična šipka sa navojem – drvo

3 Lijepljeni spoj nosač – ploča za ojačanje
4 Lijepljeni spoj nosač – ploča za ojačanje kod
preuzimanja posmičnog naprezanja
Čelične šipke sa navojem
Nova generacija koja se ugrađuje bez ljepljenja. Pred bušenje sa promjerom koji
odgovara promjeru tijela šipke.
Ljepila
U drvenim konstrukcijama danas se koriste slijedeća ljepila:
- Rezorcinformaldehidna i fenolrezorcinformaldehidna ljepila

- Melaminformaldehidna ljepila
- Poliuretanska ljepila
- Epoxidna ljepila
Odabir ljepila ovisi o uvjetima izvedbe lijepljenih spojeva, izloženosti i traženoj

otpornosti konstrukcije.
17b EUROCODE 5
Projektiranje drvenih konstrukcija

EN 1990 – EC0 Osnove projektiranja
EN 1991 – EC1 Djelovanja na konstrukcije
EN 1992 – EC2 Projektiranje betonskih konstrukcija
EN 1993 – EC3 Projektiranje čeličnih konstrukcija
EN 1994 – EC4 Projektiranje spregnutih konstrukcija od čelika i betona
EN 1995 – EC5 Projektiranje drvenih konstrukcija
EN 1996 – EC6 Projektiranje zidanih konstrukcija
EN 1997 – EC7 Projektiranje u geotehnici
EN 1998 – EC8 Projektiranje konstrukcija otpornih na potresno djelovanje
EN 1999 – EC9 Projektiranje aluminijskih konstrukcija
EN 1995-1-1:2004
Dio 1-1: Općenito – Opća pravila i pravila za visokogradnju
EN 1995-1-2:2004
Dio 1-2: Općenito – Proračun požarne otpornosti
EN 1995-2:2004
Dio 2: Mostovi
LITERATURA:
[1] DIN 1052 : 1969-10
[2] HRN U.D0.001 1983. (Materijali)

HRN U.C9.200 1984. (Konstrukcije od monolitnog drva i ploča)
HRN U.C9.300 1984. (Lijepljene lamelirane konstrukcije)
HRN U.C9.500 1984. (Zaštita)
[3] DIN 1052 : 1988-04
[4] DIN V ENV 1995-1-1; 1994-06

[5] DIN 1052 : 2004-08
Design of timber structures
[6] EN 1995-1-1: 2004

Eurocode 5: Design of timber structures
[7] HRN ENV 1991-1; 2004-12

Eurokod 1: Osnove projektiranja i djelovanja na konstrukcije
1. dio: Osnove projektiranja (ENV 1991-1:1994)
[8] A. Bjelanović, V. Rajčić

Drvene konstrukcije prema europskim normama
Hrvatska sveučilišna naklada
Zagreb 2005.
1. UVOD
2. MATERIJALI
2.1. Botaničke vrste
2.2. Drvena građa
2.3. Proizvodi na bazi drva
2.4. Spajala
3. PRIMJENA EC5
3.1. Granična stanja i proračunske situacije
3.2. Djelovanja
3.3. Svojstva materijala
3.4. Granična stanja nosivosti
3.5. Klasifikacija
3.6. Granična stanja uporabljivosti
3.7. Dokazi nosivosti elemenata konstrukcije
3.8. Dokaz stabilnosti elemenata konstrukcije
4. USPOREDBA DOKAZA NOSIVOSTI I STABILNOSTI

(DIN 1052:2004-08 I HRN ODNOSNO DIN 1052:1988-04)
1. UVOD
Dokazi graničnih stanja nosivosti i uporabljivosti, sadržani u novoj EC5 normi

(projektiranje drvenih konstrukcija), zasnovani su na probabilističkom pristupu. Za
praktične dokaze taj je pristup pojednostavljen i preveden u semiprobabilistički
postupak (dokaz na razini 1) preko karakterističnih vrijednosti i parcijalnih
koeficijenata sigurnosti.
Kod determinističkog postupka (proračun prema dopuštenim naprezanjima) sve su

veličine unaprijed određene (determinirane) i zadane propisima.
Kod probabilističkog pristupa sve se veličine baznih varijabli tretiraju kao slučajne
veličine.
Semiprobabilistički postupak neznatno se razlikuje od determinističkog postupka.

Kod tog postupka se, unaprijed određene, karakteristične vrijednosti u
jednadžbama graničnih stanja utvrđuju probabilističkim postupkom.
Karakteristična vrijednost svojstava materijala (k) je vrijednost koja s propisanom

vjerojatnošću neće biti prekoračena u pretpostavljenom neograničenom nizu
ispitivanja. Općenito, ta vrijednost odgovara utvrđenoj fraktili pretpostavljene
statističke raspodjele svojstva (u ovom slučaju 5% fraktil) što znači da je to
vrijednost koja će samo u 5% slučajeva biti manja od označene.
Srednja vrijednost svojstva materijala (mean) je srednja vrijednost raspodjele.

2. MATERIJALI
2.1. Botaničke vrste
2.2. Drvena građa
2.3. Proizvodi na bazi drva
2.4. Spajala
3. PRIMJENA EC5
3.1. Granična stanja i proračunske situacije
3.1.1 Granična stanja
Granična stanja su krajnja stanja kod kojih konstrukcija zadovoljava projektne

zahtjeve, a razlikujemo:
- granična stanja nosivosti

- granična stanja uporabljivosti
Granična stanja nosivosti su stanja koja se dovode u vezu sa slomom ili sličnim
načinom otkazivanja konstrukcije. Stanja koja prethode slomu smatraju se
graničnim stanjima nosivosti i mogu ugroziti sigurnost konstrukcije, njenih sadržaja i
sigurnost ljudi.
Granična stanja uporabljivosti su stanja konstrukcije kod čijih prekoračenja više

nisu ispunjeni traženi uvjeti uporabljivosti. Prema EC5 deformacije konstrukcije koje
su posljedica određenih djelovanja, vlažnosti ili trajnih djelovanja koja utječu na
promjenu deformacija moraju biti u određenim granicama. Mogućnost oštećenja
površina ugrađenih materijala i elemenata (stropovi, pregrade, završni slojevi itd.)
treba uzeti u obzir na način da se uporabni zahtjevi moraju poštovati. I na kraju,
izgled ne smije izazivati osjećaj nelagode.
3.1.2 Proračunske situacije
Proračunske situacije mogu biti:
- stalne situacije koje odgovaraju normalnim uvjetima uporabe

- prolazne situacije (faza izgradnje ili sanacije)
- izvanredne situacije
3.2. Djelovanja
3.2.1 Nazivi i podjela
Djelovanja na konstrukciju (F) mogu se svrstati u dvije grupe i to u:
- grupu izravnih djelovanja (sile-opterećenja)

- grupu neizravnih djelovanja (prisilno i spriječeno deformiranje uzrokovano
promjenom temperature, vlage, slijeganjem itd ili prisilna akceleracija
uzrokovana potresom)
Prema vremenskoj promjenjivosti djelovanja se dijele na:
- stalna djelovanja (G); djelovanja koja će vjerojatno trajati u cijelome

razdoblju proračunske situacije i za koje je promjena veličine u vremenu
zanemariva u odnosu na srednju vrijednost (vlastite težine konstrukcije,
opreme itd)
- promjenjiva djelovanja (Q); djelovanja za koja nije vjerojatno da će trajati
cijelo razdoblje proračunske situacije ili za koja promjena veličine u
vremenu nije zanemariva na srednju vrijednost (uporabna opterećenja,
opterećenja vjetrom, snijegom itd)
- izvanredna djelovanja (A); obično kratkotrajna opterećenja za koja nije
vjerojatno da će se dogoditi u znatnoj veličini u razdoblju vijeka trajanja
konstrukcije (eksplozija, udar vozila itd)
Prema prostornoj promjenjivosti djelovanja se dijele na:
- nepomična djelovanja čija se raspodjela ne mijenja po konstrukciji (v.t.)

- slobodna djelovanja koja mogu imati bilo koju prostornu razdiobu po
konstrukciji unutar zadanih granica (slobodna uporabna opterećenja, vjetar,
snijeg itd)
Prednapinjanje (P) je stalno djelovanje. U drvenim konstrukcijama rijetko se

upotrebljava i praktički nema značenja te se dalje neće razmatrati.
Neizravna djelovanja mogu biti stalna (Gind) (npr. pomak ležaja) ili promjenjiva
(Qind) (npr. promjena vlažnost) i obrađuju se u skladu s tim.
3.2.2 Karakteristične vrijednosti djelovanja
Karakteristična vrijednost djelovanja (Fk) je njegova glavna reprezentativna

vrijednost i određena je u pripadnoj normi za opterećenja.
Karakteristična vrijednost stalnog djelovanja čija je promjenjivost G zanemariva

uzima se kao Gk (srednja karakteristična vrijednost).
Ukoliko je konstrukcija vrlo osjetljiva na promjene G, potrebno je uzeti dvije

vrijednosti, čak i onda kad je koeficijent varijacije mali [7] 4..
Za promjenjiva djelovanja karakteristična vrijednost (Qk) odgovara ili:
- propisanoj vrijednosti (kad statistička raspodjela nije poznata) ili

- gornjoj ili donjoj vrijednosti koje, uz zadanu vjerojatnost, neće biti
prekoračene u referentnom razdoblju
Kod izvanrednih djelovanja karakteristična vrijednost (Ak) općenito odgovara

propisanoj vrijednosti.
3.2.3 Reprezentativne vrijednosti promjenjivih djelovanja
Najvažnija reprezentativna vrijednost promjenjivih djelovanja je karakteristična

vrijednost Qk.
Ostale reprezentativne vrijednosti izražavaju se preko karakteristične vrijednosti Qk

uz primjenu koeficijenata ψi kako slijedi:
- kombinacijska vrijednost ψ0 · Qk
- česta vrijednost ψ1 · Qk
- nazovistalna vrijednost ψ2 · Qk
Kombinacijske vrijednosti povezane su s kombinacijama djelovanja, tako da se

uzme u proračun smanjena vjerojatnost istodobnog pojavljivanja najnepovoljnijih
vrijednosti nekoliko neovisnih djelovanja.
Česta vrijednost je određena tako da je, na zadanu vrijednost, ograničeno:

- ukupno vrijeme, unutar odabranog razdoblja, tijekom kojeg je ona
prekoračena za naznačeni dio
- učestalost njezina prekoračenja
Nazovistalna vrijednost određena je tako da je ukupno vrijeme, unutar odabranog

razdoblja u kojem je ta vrijednost prekoračena, znatan dio odabranog razdoblja.
Kombinacijske vrijednosti služe za provjeru graničnih stanja nosivosti i nepovratnih
graničnih stanja uporabljivosti.
Česte vrijednosti i nazovistalne vrijednosti upotrebljavaju se za provjeru graničnih

stanja nosivosti koja uključuju izvanredna djelovanja i provjeru povratnih graničnih
stanja uporabljivosti.
Nazovistalne vrijednosti upotrebljavaju se za provjeru dugotrajnih učinaka graničnih

stanja uporabljivosti.
3.2.4 Proračunske vrijednosti djelovanja
Proračunska vrijednost Fd izražava se u općem obliku kao Fd = γF · Frep

gdje je:
γF parcijalni koeficijent djelovanja kojim se uzima u obzir:

- mogućnost nepovoljnih odstupanja od djelovanja
- mogućnost netočnog modeliranja djelovanja
- nesigurnost u procjeni učinka djelovanja
Frep reprezentativna vrijednost djelovanja
Ovisno o vrsti provjere i načinu kombiniranja, proračunske vrijednosti za posebna

djelovanja izražene su ovako:
Gd = γG · Gk ili Gk
Qd = γQ · Qk, γQ ·ψ0 · Qk, ψ1 · Qk, ψ2 · Qk ili Qk
Ad = γA · Ak ili Ad
pri čemu su γG, γQ i γA parcijalni koeficijenti za promatrano djelovanje.
Kad se mora načiniti razlika između povoljnih i nepovoljnih učinaka stalnih

djelovanja, uzimaju se dva različita parcijalna koeficijenta.
3.2.5 Proračunske vrijednosti učinaka djelovanja
Učinci djelovanja (E) jesu odgovori konstrukcije na djelovanja (npr. unutarnje sile,
naprezanja, relativne deformacije, pomaci). Proračunska vrijednost učinka
djelovanja (Ed) određuje se iz proračunskih vrijednosti djelovanja, geometrijskih
podataka i odgovarajućih svojstava materijala:
Ed = E (Fd1, Fd2, … ad1, ad2, … Xd1, Xd2, …)
Gdje je F d1, … , a d1, … , X d1, …. odabrano prema [7] 9.3.1, 9.3.2, 9.3.3. .
3.3. Svojstva materijala
3.3.1 Karakteristične vrijednosti svojstava materijala
Svojstvo materijala dano je karakterističnom vrijednošću Xk koja općenito

odgovara određenoj fraktili u pretpostavljenoj statističkoj raspodjeli promatranog
svojstva. Fraktila se određuje prema utvrđenim normama i ispituje pod utvrđenim
uvjetima.
U određenim se slučajevima kao karakteristična vrijednost primjenjuje nazivna

vrijednost (npr. geometrijske karakteristike).
3.3.2 Proračunske vrijednosti svojstava materijala
Proračunska vrijednost Xd za svojstvo materijala dobiva se općenito iz:
Xd = η · Xk / γ M
pri čemu je:
γM parcijalni koeficijent za svojstvo materijala prema točki 3.4.5, a sadrži:

- nepovoljna odstupanja od karakterističnih vrijednosti
- nesigurnosti u geometrijskim svojstvima i modelu otpornosti
- ostale netočnosti
η popravni koeficijent koji obuhvaća utjecaj trajanja djelovanja i vlažnosti drva

3.3.3 Proračunske geometrijske veličine konstrukcije
Proračunske geometrijske veličine konstrukcije u pravilu su opisane svojim

nazivnim vrijednostima i odgovaraju izmjerama navedenim u projektu.
ad = anom
Gdje je to važno, vrijednosti geometrijskih veličina mogu odgovarati nekoj

propisanoj fraktili statističke raspodjele.
3.3.4 Proračunska otpornost
Proračunska otpornost Rd određuje se preko proračunskih vrijednosti svojstva

materijala i geometrijskih podataka:
Rd = R (ad1,ad2, … Xd1, Xd2, …)
ad - prema točki 3.3.3

Xd - prema točki 3.3.2
Jednadžbe za provjeru mogu imati jedan od slijedećih oblika:
Rd = R{Xk / γM, anom}
Rd = R{Xk / anom } / γR
Rd = R{Xk / γm, anom } / γrd
gdje je:
γR parcijalni koeficijent za otpornost

γm parcijalni koeficijent za svojstva materijala
γM parcijalni koeficijent za svojstva materijala, odstupanje modela i geometrije
γrd parcijalni koeficijent za nesigurnost modela otpornosti i geom. svojstava
3.4. Granična stanja nosivosti
3.4.1 Provjere statičke ravnoteže i čvrstoće
Ako se analizira granično stanje statičke ravnoteže, pomicanje ležaja ili

deformiranje konstrukcije, potrebno je dokazati da je:
Ed,dst < Ed,stb
gdje je:
Ed,dst proračunska vrijednost učinka destabilizirajućih djelovanja

Ed,stb proračunska vrijednost učinka stabilizirajućih djelovanja
Ako se analizira granično stanje sloma ili deformiranje presjeka, elementa ili spoja,
potrebno je dokazati da je:
Ed < Rd
gdje je:
Ed proračunska vrijednost učinka djelovanja (unutarnja sila, moment ili

odgovarajući vektor nekoliko unutarnjih sila ili momenata)
Rd pripadna proračunska vrijednost otpora koja sadrži sva svojstva
konstrukcije s odgovarajućim proračunskim vrijednostima
3.4.2 Kombinacije djelovanja
Za svaki slučaj opterećenja proračunske vrijednosti učinka djelovanja (Ed) određuju

se pomoću kombinacijskih pravila uzimajući u obzir proračunske vrijednosti
djelovanja prema tablici 9.1 [7].
Ako dominantno promjenjivo djelovanje nije očito, svako promjenjivo djelovanje

treba varirati kao prevladavajuće djelovanje.
Seizmičke situacije i situacije s prednapinjanjem neće se razmatrati.
Kombinacije simbolično mogu biti prikazane ovako:

Osnovna kombinacija - trajne i prolazne proračunske situacije za provjeru
graničnih stanja nosivosti
Ed = E{Σ γG,j · Gk,j ⊕ γQ,1 · Qk,1 ⊕ Σ γQ,i · ψ0,i · Qk,i}
Pojednostavljene kombinacije – gornja osnovna kombinacija za trajne i prolazne

proračunske situacije može se pojednostavniti uzimajući u obzir nepovoljniju od
slijedećih kombinacija:
a) Kombinacija sa samo jednim promjenjivim djelovanjem Qk,1
Ed = {Σ γG,j · Gk,j ⊕ 1,5 · Qk,1}
b) Kombinacija s dva ili više promjenjivih djelovanja Qk,i
Ed = {Σ γG,j · Gk,j ⊕ 1,35 · Σ Qk,i }

Izvanredna proračunska situacija
Ed = E{Σ γGA,j · Gk,j ⊕ Ad ⊕ ψ1,1 · Qk,1 ⊕ Σ ψ2,i · Qk,i }
Ova situacija uključuje jedno izričito izvanredno djelovanje A (npr. požar ili udar) ili
se odnosi na situaciju nakon izvanrednog događaja (A = 0).
gdje je:
⊕ oznaka za „da bude kombiniran sa“

Σ oznaka „za kombinirani učinak“
Gk,j karakteristična vrijednost stalnog djelovanja
Qk,1 karakteristična vrijednost dominantnog promjenjivog djelovanja
Qk,i karakteristične vrijednosti ostalih promjenjivih djelovanja
Ad proračunska vrijednost izvanrednog djelovanja
γG,j parcijalni koeficijent stalnog djelovanja j
γGA,j parcijalni koeficijent kao γG,j ali za izvanredne proračunske situacije
γQ,i parcijalni koeficijent promjenjivog djelovanja i
ψ koeficijenti kombinacija 3.4.4
3.4.3 Parcijalni koeficijenti – granična stanja nosivosti zgrada [7]
3.4.4 Koeficijenti kombinacija ψ za zgrade [7]
3.4.5 Parcijalni koeficijenti materijala
Prema [5] i [6] izraz za proračunsku vrijednost iz točke 3.3.2 dan je kao:
Xd = kmod · Xk / γm
Sa kmod je naznačen koeficijent modifikacije koji obuhvaća utjecaj trajanja

djelovanja i vlažnosti drva.
Prema [5]:
Parcijalni koeficijent sigurnosti γM (osnovne kombinacije)

1. Materijal
2. Drvo i proizvodi na bazi drva
3. Čelik u spojevima
- spajala sa navojem izložena savijanju
- elementi izloženi vlaku ili posmiku (dokaz preko netto poprečnog presjeka)
- zubate ploče (njem. – ploče za čavlanje)
Koeficijent modifikacije kmod ovisi o trajanju djelovanja i razredu vlažnosti. Ukoliko u
proračunsku kombinaciju ulaze djelovanja iz različitih razreda trajanja, za izračun
proračunske vrijednosti svojstava materijala (u dokazu nosivosti) mjerodavan je
kmod za djelovanje sa najmanjim trajanjem na konstrukciji.
Utjecaj vlažnosti na svojstva materijala dan je kroz podjelu na razrede vlažnosti ili
klase uporabljivosti prema sadržaju vlage u materijalu izraženo u %.
Prema [5]:
Klasa uporabljivosti
Vlažnost
a) Kod četinara klase uporabljivosti 1 srednja vlažnost ne smije prijeći 12 %
b) Kod četinara klase uporabljivosti 2 srednja vlažnost ne smije prijeći 20 %

Vrijednosti koeficijenata modifikacije kmod prema [5]
Materijali i razredi Klasa

trajanja opterećenja uporabljivosti
Puno drvo Ploče iverice
LLD
Lijepljene grede Ploče vlaknatice
Furnirske ploče
Šperploče
Stalno
Dugotrajno
Srednjetrajno
Kratkotrajno
Trenutno
Ploče vlaknatice
OSB ploče
3.5. Klasifikacija
3.5.1 Puno drvo (PD)
[5] Karakteristične vrijednosti čvrstoća, modula i gustoća za četinare

[5] Klasifikacija po vrstama za četinare klase C16 – C40
[5] Karakteristične vrijednosti čvrstoća, modula i gustoća za lišćare
[5] Klasifikacija po vrstama za lišćare klase C30 – C60
Nosivi elementi konstrukcija moraju imati debljinu b ≥ 24 mm i površinu poprečnog

presjeka A ≥ 14 cm².
3.5.2 Lijepljeno lamelirano drvo (LLD – GL)
fm,g,k i ft,0,g,k dane su za usporednu visinu od 600 mm. Za presjeke manje visine te
vrijednosti treba korigirati koeficijentom utjecaja visine presjeka.
[5] Karakteristične vrijednosti čvrstoća, modula i gustoća za homogeno
i kombinirano LLD (GL) klase GL24 do GL36
Za presjeke visine h ≤ 600 mm karakterističnu
čvrstoću na savijanje reducirati sa kh
Navedene karakteristične vrijednosti vrijede uz pretpostavku da je slog lamela
(raspored po visini presjeka) izveden prema donjoj tablici [5]:
Klasifikacija LLD ovisno o klasi lamela u poprečnom presjeku nosača
Homogeno LLD Kombinirano LLD
Klasa čvrstoće Klasa čvrstoće Klasa čvrstoće Klasa čvrstoće Klasa čvrstoće
lamela LLD vanjskih lamela unutarnjih lamela LLD
Vanjske lamele: 1/6 visine nosača ali najmanje dvije lamele.

3.5.3 Pločasti materijali
Karakteristične vrijednosti svojstava ovih materijala vidi u [5] prilog F.
F.11 Građevinske furnirske ploče klase čvrstoće 25/10 (″/┴), gustoća min 400 kg/m3
F.12 Građevinske furnirske ploče klase čvrstoće F i E
( F-karakteristična vrijednost fm,k , E-karakteristična vrijednost Emean – savijanje )
F 40/40 E 60/40*; F 50/25 E 70/25; F 60/10 E 90/10, gustoća min 600 kg/m3
* fm,k″ = 40 N/mm² ; fm,k ┴= 40 N/mm²; E″ = 6000 N/mm² ; E┴ = 4000 N/mm²
F.13 OSB ploče klase OSB/2 i OSB/3
F.14 OSB ploče klase OSB/4
F.15 Ploče iverice klase P4 Oznake (″/┴) odnose se na smjerove
F.16 Ploče iverice klase P5 ″ odnosno ┴ na smjer vlakanaca
F.17 Ploče iverice klase P6 pokrovnih furnira.
F.18 Ploče iverice klase P7
F.20 Ploče vlaknatice klase HB.HLA2 i MBH.LA2
3.5.4 Karakteristične vrijednosti čvrstoće lijepljenog spoja kod izvedbe ojačanja
Efektivna dužina lijepljenja čeličnih šipki
2 Lijepljeni spoj čelična šipka sa navojem – drvo

3 Lijepljeni spoj nosač – ploča za ojačanje
4 Lijepljeni spoj nosač – ploča za ojačanje kod
preuzimanja posmičnog naprezanja
3.5.5 Skupljanje i bubrenje okomito na smjer pružanja vlakanaca drva
(kod ploča u ravnini ploče) prema [5]
Skupljanje i bubrenje u % za promjenu vlažnosti od 1% u

području higroskopije (ispod točke zasićenja vlakna)
Smreka, bor, jela, ariš, duglazija, western hemlock,
afzelija, southern pine, hrast
Bukva
Tik i yellow cedar
Azobe i ipe
Šperploče i šperano drvo
Furnirske ploče bez poprečnih furnira

u smjeru pokrovnih furnira
okomito na smjer pokrovnih furnira
Furnirske ploče sa poprečnim furnirima

u smjeru pokrovnih furnira
okomito na smjer pokrovnih furnira
Iverice, vlaknatice
OSB ploče
Za vrste pod 1 – 4 skupljanje i bubrenje u smjeru

vlakanaca iznosi 0,01% za promjenu vlažnosti od 1%
3.6. Granična stanja uporabljivosti
3.6.1 Provjera uporabljivosti
Općenito, potrebno je provjeriti:
Ed ≤ Cd
gdje je:
Cd nazivna vrijednost ili funkcija određenih proračunskih svojstava materijala,

koja se odnose na proračunske učinke promatranih djelovanja (npr. pomak)
Ed proračunska vrijednost učinka djelovanja, određenog temeljem jedne od
kombinacija prema točki 3.6.2.
3.6.2 Kombinacije djelovanja
Odabir kombinacije djelovanja, za granična stanja uporabljivosti, ovisi o prirodi

učinka koji se provjerava, npr. nepovratni, povratni ili dugotrajni. Tri kombinacije
označene reprezentativnom vrijednošću dominantnog djelovanja dane su u tablici
[7] 9.4. (karakteristična-rijetka, česta i nazovistalna).
Kombinacije djelovanja za granična stanja uporabljivosti simbolično su definirane:
Karakteristična (rijetka) kombinacija :
Ed = E{Σ Gk,j ⊕ Qk,1 ⊕ Σ ψ0,i · Qk,i}
Česta kombinacija:
Ed = E{Σ Gk,j ⊕ ψ1,1 · Qk,1 ⊕ Σ ψ2,i · Qk,i }
Nazovistalna kombinacija:
Ed = E{Σ Gk,j ⊕ Σ ψ2,i · Qk,i }
Prema [5] (DIN 1052) dokaz se provodi za karakterističnu (rijetku) i nazovistalnu

kombinaciju.
3.6.3 Parcijalni koeficijenti
Parcijalni koeficijenti za granična stanja uporabljivosti jednaki su 1,0.

γG,i = 1,0 γQ,i = 1,0
3.6.4 Koeficijenti kombinacija ψ za zgrade [7] 9.4.

3.6.5 Moduli i parcijalni koeficijenti materijala
Modul elastičnosti i modul posmika uvode se u proračun sa svojim srednjim

vrijednostima (E0,mean i G0,mean).
Parcijalni koeficijent svojstava materijala γM = 1,0.

Koeficijent modifikacije kmod = 1,0.
3.6.6 Deformacije konstruktivnih elemenata
Konačna vrijednost deformacije za pojedinačno djelovanje određuje se prema:
ufin,i = uinst,i · (1 + kdef,i)
ufin,i konačna deformacija

uinst,i početna deformacija
kdef,i faktor deformacije koji obuhvaća prirast deformacije u vremenu (učinak
puzanja ovisan o trajanju opterećenja i vlažnosti materijala).
Vrijednosti faktora deformacije kdef za stalno i kvazistalno opterećenje prema [5]
PD
LLD Iverice d
Furnirske pločeb
Lijepljene grede Vlaknatice d

Šperano drvo
Šperploče i furnirske pločec Vlaknatice
bez poprečnih furnira

sa poprečnim furnirima
kod 3. klase uporabljivosti nije dopušteno vlačno naprezanje
Za djelovanja koja unutar jedne kombinacije pripadaju različitim razredima trajanja,

deformacija od svakog pojedinog djelovanja proračunava se zasebno, s pripadnim
faktorom deformacije kdef koji vrijedi za upravo to djelovanje.
3.6.7 Granične vrijednosti deformacija (progiba)
Kao što je gore rečeno, prema [5] (DIN 1052) dokaz se provodi za karakterističnu
(rijetku) i/ili nazovistalnu kombinaciju. Preporučene granične vrijednosti deformacija
nosača (ovdje progiba) su slijedeće:
w0 nadvišenje (u neopterećenom stanju)

wG progib od stalnog djelovanja
wQ progib od promjenjivog djelovanja
Za karakterističnu (rijetku) kombinaciju:
wQ,inst ≤ l / 300 (za konzolne nosače l / 150)
wfin - wG,inst ≤ l / 200 (za konzolne nosače l / 100)
Za nazovistalnu kombinaciju:
wfin – w0 ≤ l / 200 (za konzolne nosače l / 100)
Granična vrijednost nadvišenja određuje se za kombinaciju djelovanja najveće

proračunske vrijednosti Σ Gj + Σ Qk,i /2, gdje je:
Σ Gj doprinos stalnog djelovanja

Σ Qk,i /2 doprinos svih promjenjivih djelovanja
3.7. Dokazi nosivosti elemenata konstrukcije
3.7.1 Vlak paralelno sa vlakancima
Dokaz nosivosti poprečnog presjeka elementa pod djelovanjem koje izaziva vlačno
naprezanje paralelno sa vlakancima potrebno je provesti za najslabiji presjek,
vodeći računa o svim oslabljenjima (Anetto), prema slijedećem:
σ t,0, d
≤ 1,0
f t,0, d
Izraz vrijedi za simetrične presjeke i centrična opterećenja.
Kod nastavaka vezicama, spojeva jednodijelnih i dvodijelnih štapova i sličnih

nastavaka, dokaz se provodi za 50% uvećanu vrijednost proračunske sile:
1,5 ⋅ Ft,d
σ t,0,d ≤
A netto
3.7.2 Vlak okomito na vlakanca
Dokaz nosivosti elementa pod djelovanjem koje izaziva vlačno naprezanje okomito
na smjer pružanja vlakanaca, definiran je samo za zakrivljene LLN kod kojih se
pojavljuje ovakvo naprezanje (posebno poglavlje).
3.7.3 Vlak pod kutom α prema vlakancima
Prema [5] : Ne odnosi se na puno drvo i LLD.
Za šperploče, OSB ploče i furnirske ploče standardne izvedbe (međuslojevi

položeni pod kutom od 90º) dokaz nosivosti za djelovanje pod kutom 0º < α < 90º
provodi se prema slijedećem:
σ t,α,d
≤ 1,0
k α ⋅ f t,0,d
1
kα =
f t,0, d 2 f t,0, d
sin α + sin α cos α + cos 2 α
f t,90, d f v, d
α – kut između smjera pružanja vlakanaca u pokrovnom sloju i pravca djelovanja.

3.7.4 Tlak paralelno sa vlakancima (bez dokaza stabilnosti)
Dokaz nosivosti poprečnog presjeka elementa pod djelovanjem koje izaziva tlačno
naprezanje paralelno sa vlakancima potrebno je provesti prema slijedećem:
σ c,0, d
≤ 1,0
f c,0, d
3.7.5 Tlak okomito na vlakanca
Prema [5]
σ c,90,d
≤ 1,0
k c,90 ⋅ f c,90,d
za
Fc,90,d
σ c,90,d ≤
A ef
pri čemu je:
Aef efektivna površina

kc,90 koeficijent korekcije sa slijedećim vrijednostima:
kc,90 = 1,00 za četinare, lišćare i LLD ako je l1 < 2h

kc,90 = 1,25 za četinare ako je l1 ≥ 2h kod pragova
kc,90 = 1,50 za LLD ako je l1 ≥ 2h kod pragova, kao i za četinare ako je l1 ≥ 2h i
l ≤ 400 mm kod ležajeva
kc,90 = 1,75 za LLD ako je l1 ≥ 2h i l ≤ 400 mm kod ležajeva
3.7.6 Tlak pod kutom α prema vlakancima
Dokaz nosivosti poprečnog presjeka elementa pod djelovanjem koje izaziva tlačno
naprezanje pod kutom 0º < α < 90º prema vlakancima potrebno je provesti prema:
σ c,α,d
≤ 1,0
k c,α ⋅ f c,α,d
gdje je
Fc,α,d
σ c,α,d =
A ef
k c,α = 1 + ⎛⎜ k c,90 − 1 ⎞⎟ ⋅ sinα

⎝ ⎠
f c,0,d
f c,α,d =
2 2
⎛ f c,0, d ⎞ ⎛ f c,0, d ⎞
⎜ sin 2α ⎟ + ⎜ sinα cosα ⎟ + cos 4α
⎜ f c,90, d ⎟ ⎜ 1,5 ⋅ f v, d ⎟
⎝ ⎠ ⎝ ⎠
Efektivna površina Aef računa se prema donjim skicama
a) Ležajna površina b) Kontaktne površine

Aef = b · lef A1,ef = b · t1,ef
A2,ef = b · l2,ef
3.7.7 Savijanje (bez bočnog izvijanja)
Dokaz nosivosti poprečnog presjeka savijanog elementa potrebno je provesti

prema:
σ m, y, d σ m, z, d
+ k red ⋅ ≤ 1,0
f m, y, d f m, z, d
σ m, y, d σ m, z, d
k red ⋅ + ≤ 1,0
f m, y, d f m, z, d
pri čemu je kred (za puno drvo, LLD i lijepljene višedijelne grede):
kred = 0,7 za pravokutne poprečne presjeke kred uzima u obzir preraspodjelu

kred = 1,0 za sve ostale presjeke naprezanja i efekt nehomogenosti
materijala u poprečnom presjeku
Za sve ostale proizvode na bazi drva - za sve poprečne presjeke kred = 1,0.
3.7.8 Vlak i savijanje (bez bočnog izvijanja)
Dokaz nosivosti poprečnog presjeka savijanog potrebno je provesti prema:
σ t,0, d σ m, y, d σ m, z, d
+ + k red ⋅ ≤ 1,0
f t,0, d f m, y, d f m, z, d
σ t,0, d σ m, y, d σ m, z, d
+ k red ⋅ + ≤ 1,0
f t,0, d f m, y, d f m, z, d
pri čemu je kred prema 3.7.7

3.7.9 Tlak i savijanje (bez dokaza stabilnosti)
Dokaz nosivosti poprečnog presjeka savijanog potrebno je provesti prema:
2 σ m, y,d σ m, z, d
⎛ σ c,0, d ⎞
⎜ ⎟ +k
⎜ f c,0, d ⎟ red ⋅ f + ≤ 1,0
⎝ ⎠ m, y,d f m, z, d
2 σ
⎛ σ c,0, d ⎞ σ m, z, d
⎜ ⎟ + m, y,d + k
⎜ f c,0, d ⎟ f red ⋅ f ≤ 1,0
⎝ ⎠ m, y,d m, z, d
pri čemu je kred prema 3.7.7

3.7.10 Posmik od poprečne sile
Dokaz nosivosti poprečnog presjeka elemenata potrebno je provesti prema:
τd
≤ 1,0
f v,d
Kod dvoosnog savijanja elementa pravokutnog poprečnog presjeka dokaz nosivosti

poprečnog presjeka potrebno je provesti prema:
2 2
⎛ τ y, d ⎞ ⎛ τ z, d ⎞
⎜ ⎟ +⎜ ⎟ ≤ 1,0
⎜ f v, d ⎟ ⎜ f ⎟
⎝ ⎠ ⎝ v, d ⎠
3.7.11 Torzija
Dokaz nosivosti poprečnog presjeka elemenata pod djelovanjem torzije potrebno je

provesti prema:
τ tor,d
≤ 1,0
f v,d
pri čemu je fv,d proračunska vrijednost posmične čvrstoće
Torzijsko naprezanje smije se proračunati kao za homogene presjeke i izotropni

materijal [5] .
3.7.12 Posmik od poprečne sile i torzija
Kod kombinacije posmika od poprečne sile i torzije dokaz nosivosti poprečnog

presjeka elementa potrebno je provesti prema:
2 2
τ tor,d ⎛ τ y, d ⎞ ⎛ τ z, d ⎞
+⎜ ⎟ +⎜ ⎟ ≤ 1,0
f v,d ⎜⎝ f v, d ⎟⎠ ⎜ f ⎟
⎝ v, d ⎠
3.8. Dokazi stabilnosti elemenata konstrukcije
3.8.1 Centrični tlak
Potrebno je dokazati da je:
σ c,0,d
≤ 1,0
k c ⋅ f c,0,d
pri čemu je koeficijent izvijanja
1
kc = ≤ 1
k + k 2 − λ 2rel,c
za
⎛ ⎛ ⎞ ⎞
k = 0,5 ⋅ ⎜1 + βc ⋅ ⎜ λ − 0,3⎟ + λ 2 ⎟
⎝ ⎝ rel, c ⎠ rel, c ⎠
i
βc = 0,2 za puno drvo i grede
βc = 0,1 za LLD i proizvode na bazi drva
i relativnu vitkost:
f c,0, k lef λ f c,0, k

f c,0, k
λ rel,c = = ⋅ = ⋅
σc, crit π ⋅ i E0,05 π E0,05
Pri čemu je:
σc,crit kritično naprezanje izračunano za karakteristični modul elastičnosti

paralelno sa vlakancima (5% fraktil)
λ = lef / i vitkost elementa
lef = β · l duljina izvijanja β - za posebne slučajeve vidi prilog E. [5].

3.8.2 Savijanje
Nosač mora na ležaju biti osiguran od prevrtanja (viličasto pridržan).
Dokaz stabilnosti potrebno je provesti prema:

σ m,d
≤ 1,0
k m ⋅f m,d
pri čemu je koeficijent izbočavanja

⎧ ⎫
⎪1 za λrel,m ≤ 0,75⎪
⎪ ⎪
⎪ ⎪
⎪ ⎪
k m = ⎨1,56− 0,75⋅ λrel,m za 0,75< λrel,m ≤ 1,4 ⎬
⎪ ⎪
⎪ 1 za λrel,m > 1,4 ⎪
⎪ λ 2 ⎪
⎪⎩ rel,m ⎪⎭
sa relativnom vitkošću izbočavanja:

fm,k l fm,k
λrel,m = = ef ⋅
σm,crit π ⋅ im E0,05⋅ G05
Pri čemu je:
σm,crit kritični napon izbočavanja izračunan za karakteristični modul elastičnosti

paralelno sa vlakancima (5% fraktil)
Iz ⋅ I t
im =
Wy
Za nosače pravokutnog poprečnog presjeka b/h relativna vitkost je:
lef ⋅ h fm,k
λrel,m = ⋅
π⋅b 2 E0,05⋅ G05
Za proste grede koje su viličasto pridržane na ležajevima i opterećene konstantnim

momentom savijanja lef = l (razmak pridržanja).
Za drugačija opterećenja i ležajne uvjete vidi prilog E. [5].
Za nosače kod kojih je izbočavanje spriječeno po čitavoj dužini raspona km = 1,0.
km = 1,0 za nosače pravokutnog poprečnog presjeka b/h i lef · h/b² ≤ 140.

3.8.3 Savijanje i tlak
σc,0,d σm,y,d σm,z,d

+ + k red ⋅ ≤ 1,0
kc,y ⋅ fc,0,d k m ⋅ f m,y,d f m,z,d
i
σc,0,d σm,y,d σm,z,d
+ kred ⋅ + ≤ 1,0
kc,z ⋅ fc,0,d km ⋅ fm,y,d fm,z,d
pri čemu je:
kc,y koeficijent izvijanja oko osi y (prema 3.8.1)

kc,z koeficijent izvijanja oko osi z (prema 3.8.1)
km koeficijent izbočavanja (prema 3.8.2)
kred koeficijent poprečnog presjeka (prema 3.7.7)
3.8.4 Savijanje i vlak
σ t,0, d σ m, y, d σ m, z, d
+ + k red ⋅ ≤ 1,0
f t,0, d k m ⋅ f m, y, d f m, z, d
i
σ t,0, d σ m, y, d σ m, z, d
+ k red ⋅ + ≤ 1,0
f t,0, d k m ⋅ f m, y, d f m, z, d
pri čemu je:
km koeficijent izbočavanja (prema 3.8.2)

kred koeficijent poprečnog presjeka (prema 3.7.7)
Usporedba dokaza nosivosti i stabilnosti
prema DIN 1052:2004-08 i HRN odnosno DIN 1052:1988-04
17c EUROCODE 5
DIN 1052:2004-08
Drvene konstrukcije – riješeni primjeri

Prema:
[1] DIN 1052:2004-08

Design of timber structures – General rules and rules for buildings
[2] HRN ENV 1991-1

Osnove projektiranja i djelovanja na konstrukcije – 1. dio:
Osnove projektiranja (ENV 1991-1:1994)
Primjer: Zglobno oslonjeni stup
Opterećenja – razredi trajanja :
FG,k = 15,0 kN (stalno)

FQ,k = 40,0 kN (srednje)
qw,k = 2,5 kN/m' (kratko)
Uporabna klasa 2 ( u ≤ 20% )

l = 3,5 m
b / h = 16 / 20 cm
Puno drvo klase (razreda) C24 (S 10)
Kombinacije opterećenja :
⎧ ⎫
E = E⎪ ⎪
⎨ ∑ γG, j ⋅ Gk, j ⊕ γQ,1 ⋅ Qk,1 ⊕ ∑ γQ,i ⋅ ψ0,i ⋅ Qk,i ⎬ [2] 9.10
d
⎩ j ≥1
⎪ i >1 ⎪
⎭
Parcijalni koeficijenti sigurnosti :
γG,j = 1,35 Stalno nepovoljno opterećenje

[2] Tab. 9.2
γQ,1 = 1,5 Pokretno opterećenje
Proračunske vrijednosti opterećenja :
FG,d = γG ⋅ FG,k = 1,35 ⋅ 15,0 = 20,3 kN
FQ,d = γQ ⋅ FQ,k = 1,5 ⋅ 40,0 = 60,0 kN
qw,d = γQ ⋅ qw,k= 1,5 ⋅ 2,5 = 3,75 kN/m'

Faktori kombinacija:
ψ0,Q = 0,7 - pokretno (srednje)

[2] Tab. 9.3
ψ0,w = 0,6 - vjetar (kratko)
Kombinacija 1.: F ⊕ F ⊕ 0,6 ⋅ q

G, d Q, d w, d
Kombinacija 2.: F ⊕q ⊕ 0,7 ⋅ F

G, d w, d Q, d
Kombinacija 1.
N = F + F = 20,3 + 60,0 = 80,3 kN

d G,d Q,d
0,6 ⋅ q ⋅ l2 0,6 ⋅ 3,75 ⋅ 3,502

M = w, d = = 3,45 kNm
d 8 8
0,6 ⋅ q ⋅ l 0,6 ⋅ 3,75 ⋅ 3,50

V = w,d = = 3,94 kN
d 2 2
Kombinacija 2.
N = F + 0,7 ⋅ F = 20,3 + 0,7 ⋅ 60,0 = 62,3 kN

d G,d Q,d
q ⋅ l2 3,75 ⋅ 3,502
M = w,d = = 5,74 kNm
d 8 8
q ⋅ l 3,75 ⋅ 3,50
V = w,d = = 6,56 kN
d 2 2
Geometrijske karakteristike presjeka b / h = 16 / 20 cm
A = 16 ⋅ 20 = 320 cm2
16 ⋅ 203
Iy = = 10 667 cm4
12
20 ⋅ 163
Iz = = 6 827 cm4
12
16 ⋅ 202
Wy = = 1 067 cm3
6
Proračun naprezanja :
Kombinacija opterećenja 1. :
N 3
σ = d = 80,3 ⋅ 10 = 2,51 N/mm2
c,0,d A 320 ⋅ 102
M 6
σ = d = 3,45 ⋅ 10 = 3,23 N/mm2
m, y,d Wy 1 067 ⋅ 103
V 3,94 ⋅ 103
τ = 1,5 ⋅ d = 1,5 ⋅ = 0,18 N/mm2
d A 320 ⋅ 10 2
N 3
σ = d = 62,3 ⋅ 10 = 1,95 N/mm2
c,0,d A 320 ⋅ 102
M 6
σ = d = 5,74 ⋅ 10 = 5,38 N/mm2
m, y,d Wy 320 ⋅ 102
V 6,56 ⋅ 103
τ = 1,5 ⋅ d = 1,5 ⋅ = 0,31 N/mm2
d A 1067 ⋅ 103
Karakteristične vrijednosti čvrstoća i modula : [1] Tab. F. 5
fm,k=24,0 N/mm2
fc,0,k=21,0 N/mm2
fv,k=2,7 N/mm2
E0,mean=11 000 N/mm2
Gmean=690 N/mm2
2 2
E = ⋅ E = ⋅ 11 000 = 7 333 N/mm2
0,05 3 0,mean 3
2 2
G = ⋅ Gmean = ⋅ 690 = 460 N/mm2
0,05 3 3
Proračunske vrijednosti : [1] 5.3, 5.4,
7.1.3
f
f = k ⋅ k
d mod γ
M
Uporabna klase 2, srednje trajanje opterećenja kmod = 0,8

Uporabna klase 2, kratko trajanje opterećenja kmod = 0,9 [1] Tab. F. 1
(Kod kombinacije opterećenja različitog trajanja, za kmod, u proračun se uvodi

vrijednost za opterećenje sa najkraćim trajanjem).
γM = 1,3 – parcijalni koeficijent sigurnosti za drvo i materijale na bazi drva [1] Tab. 1
fc,0,k 21,0 2
fc,0,d = kmod ⋅ = 0,9 ⋅ = 12,9 N/mm
γM 1,3
f 24,0
f = k ⋅ m,k = 0,9 ⋅ = 16,6 N/mm2
m, y,d mod γ 1,3
M
f 2,7
f = k ⋅ v,k = 0,9 ⋅ = 1,87 N/mm2
v,d mod γ 1,3
M
Dokaz nosivosti i stabilnosti : [1] 10.3.
Dužine izvijanja i vitkost :
l = l = 1,0 ⋅ l = 3,50 m [1] Tab. F. 5

ef, y ef,z
l
ef, y 3,50 ⋅ 102
λy = = = 60,6 [1] 10.3.1
iy 10 667
320
l
ef,z 3,50 ⋅ 102
λz = = = 75,8
iz 6827
320
⎧ ⎫
⎪ 1 ⎪
kc = min⎪
⎨ ; 1,0⎪
⎬ [1] ( 64 )
⎪ k + 2
k − λ2 ⎪
⎪
⎩ rel ⎪
⎭
k = 0,5 ⋅ ⎡⎢ 1 + βc ⋅ ⎛⎜ λ − 0,3⎞⎟ + λ2 ⎤
⎥⎦ [1] ( 65 )
⎣ ⎝ rel,c ⎠ rel,c
βc = 0,2 ( puno drvo)
f f
λ = c,0,k = λy ⋅ c,0,k = 60,6 ⋅ 21,0
= 1,03
rel, y [1] ( 66 )
σc,crit π E π 7 333
0,05
f f
λ = c,0,k = λz ⋅ c,0,k = 75,8 ⋅ 21,0
= 1,29
rel,z σc,crit π E π 7 333
0,05
ky = 0,5 ⋅ ⎡⎢ 1 + 0,2 ⋅ (1,03 − 0,3) + 1,032 ⎤⎥ = 1,10

⎣ ⎦
kz = 0,5 ⋅ ⎡⎢ 1 + 0,2 ⋅ (1,29 − 0,3) + 1,292 ⎤⎥ = 1,43

⎣ ⎦
⎧ ⎫
1
kc, y = min⎪
⎨ ; 1,0 ⎪
⎬ = 0,67
⎪ 2 2 ⎪
⎩ 1,1 + 1,1 − 1,03 ⎭
⎧ ⎫
1
kc,z = min⎪
⎨ ; 1,0 ⎪
⎬ = 0,49
⎪ 2 2 ⎪
⎩ 1,43 + 1,43 − 1,29 ⎭
Koeficijent izbočavanja km :
l ⋅ h
ef, y 3,50 ⋅ 102 ⋅ 20 [1] 10.3.2 ( 7 )
= = 27,3 < 140
b2 162
km = 1 (za pravokutne poprečne presjeke širine b)
Prema EC5 :
⎧ ⎫
⎪ ⎪
⎪ 1 za λ ≤ 0,75 ⎪
⎪ rel,m ⎪
km ⎪
⎨1,56 − 0,75 ⋅ λrel,m za 0,75 < λ ≤ 1,4 ⎪
⎬
⎪
rel,m ⎪
⎪ 1 ⎪
za 1,4 < λ
⎪ λ2 rel,m ⎪
⎪
⎩ rel,m ⎪
⎭
Dokaz nosivosti i stabilnosti :
σ σ
c,0,d m, y,d 2,51 3,23
+ = + = 0,48 < 1 [1] ( 71 )
kc, y ⋅ f km ⋅ f 0,67 ⋅ 12,9 1,0 ⋅ 16,6
c,0,d m, y,d
σ σ
c,0,d m, y,d 2,51 3,23
+ k ⋅ = + 0,7 ⋅ = 0,53 < 1 [1] ( 72 )
kc,z ⋅ f red km ⋅ f 0,49 ⋅ 12,9 1,0 ⋅ 16,6
c,0,d m, y,d
( kred = 0,7 za puno drvo, pravokutni poprečni presjek h / b ≤ 4)
σ σ
c,0,d m, y,d 1,95 5,38
+ = + = 0,55 < 1 [1] ( 71 )
kc, y ⋅ f km ⋅ f 0,67 ⋅ 12,9 1,0 ⋅ 16,6
c,0,d m, y,d
σ σ
c,0,d m, y,d 1,95 5,38
+ k ⋅
red km ⋅ f
= + 0,7 ⋅ = 0,54 < 1 [1] ( 72 )
kc,z ⋅ f 0,49 ⋅ 12,9 1,0 ⋅ 16,6
c,0,d m, y,d
(kred = 0,7 za puno drvo, pravokutni poprečni presjek h / b ≤ 4)
Posmik :
[1] 10.2.9
Kritična kombinacija opterećenja 2. : Vd = 6,56 kN
τ
d = 0,31 = 0,17 < 1
f 1,87
v,d [1] ( 59 )
Dokaz uporabljivosti (proračun progiba) :
Karakteristična (rijetka) kombinacija :
⎧
⎪ ⎫
E = E⎨ ∑ G + Q + ∑ψ ⋅ Q ⎪
d ⎪ j ≥1 k, j k,1 i >1 0,i k,i ⎬
⎪
⎩ ⎭ [2] 9.16
Početni progib : [1] 9.2 ( 3 )
5 q ⋅ l4
w = ⋅ w,k
Q,inst 384 E ⋅ Iy
0,mean
4
2,5 ⋅ ⎛⎜3,5 ⋅ 103 ⎞⎟
5 ⎝ ⎠
w = ⋅ = 4,2 mm
Q,inst 384 11 000 ⋅ 10 667 ⋅ 104
Konačni progib : [1] 9.2 ( 2 )
w = w ⋅ ⎛1 + ψ ⋅ k ⎞
Q, fin Q,inst ⎜⎝ 2 def ⎟⎠ [1] ( 7 )
Uporabna klasa 2 - kratkotrajno opterećenje
kdef = 0,8 (Uporabna klasa 2, stalno opterećenje) [1] Tab. F. 2
ψ = 0 [2] Tab. 9.3

2
w = w = 4,2 mm
Q, fin Q,inst
Ukupni konačni progib:
w = w + w + w [1] 9.2 ( 3 )
fin G, fin Q, fin 0
w = 0 (nadvišenje)
0
w = 0 + 4,2 + 0 = 4,2 mm
fin
Preporučeni progib za karakterističnu (rijetku) kombinaciju:
l
w ≤ [1] ( 40 )
Q,inst 300
3,5 ⋅ 103
w = 4,2 < 11,7 =
Q,inst 300
l
w − w ≤ [1] ( 41 )
fin G,inst 200
3
3,5 ⋅ 10
w −w = 4,2 − 0 = 4,2mm < 17,5mm =
fin G,inst 200
Primjer: Rešetkasti krovni nosač
2.5
ß
1 12
A B
6 x 2.5 = 15.0
l=15,0 m Uporabna klasa 2 (u ≤ 20 %)

l1=2,50 m Klasa čvrstoće C 35 (MS 13)
h=2,50 m
β=18,4° Razmak nosača e = 4,30 m
Geometrijske karakteristike poprečnih presjeka:
b/h A Wy Iy Iz
Štap Oznaka 3 4 4
cm cm cm cm cm
Gornji pojas 2; 6; 10 16/20 320 1067 10667 6827
Donji pojas 1; 4; 9 16/20 320 1067 10667 6827
Dijagonale 5; 8 16/10 160 267 1333 3413
Vertikale 3; 7 2x4/10 2x40 2x67 2x333 2x53
11 16/16 256 683 5461 5461
Opterećenja :
qG,k = 0,70 kN / m2 (stalno)
qQ,k = 0,35 kN / m2 (snijeg - kratkotrajno)
Kombinacija opterećenja:
⎧ ⎫
E = E ⋅ ⎪⎨ ∑ γ ⋅G ⊕γ ⋅ Q ⊕ ∑γ ⋅ ψ ⋅ Q ⎪⎬ [2] 9.10
d G, j k, j Q,1 k,1 i >1 Q,i 0,i k,i ⎪
⎩ j ≥1
⎪ ⎭
γ = 1,35 γ = 1,50 [2] Tab. 9.2

G, j Q,1
q = 1,35 ⋅ 0,7 = 0,95 kN/m2

G,d
q = 1,50 ⋅ 0,35 = 0,53 kN/m2

Q,d
q = 0,95 + 0,53 = 1,48 kN/m2

d
q = q ⋅ e = 1,48 ⋅ 4,30 = 6,3 kN/m′

d d
6.9 -126
1.0 0 117
-124
Vd (kN)
Nd (kN)
-124
Md (kNm)
-4.15
-121
-121
1.0
0
0
0
0
-8.1 6.6
-2
-2
-0.9 0 -2.44 0 1.57 -22 -103

-103
-2.31 -101
-101
-0.90 0 117
8
8
0
0
0
8.9 0 -22
-8.3 3.76 97
0 0 0 -31
-76
-76
0 -3.21
35
35
0 00 0 97 -73
-73
0
0
0
0
-6.0 -31
00 6.0 00 0 97 -31
-73
-73
0 -3.21
-76
-8.9 -76
0 0 0 97
8
8
0
0
0
0
-31
0 0.9 0 117 -22
8.3 3.76
-101
-2.31 -101
-6.6
0.9 0 0 -103
-22
0
0
0
0
-2
-2
-1.0 -2.44 -103

8.1 1.57
-121
-121
-4.15
-124
-6.9-1.0 0 117 -124
-126
Karakteristične vrijednosti čvrstoća i modula : [1] Tab. F. 5
f = 35,0 N/mm2
m,k
f = 21,0 N/mm2
t,0,k
f = 25,0 N/mm2
c,0,k
f = 2,8 N/mm2
c,90,k
f = 2,7 N/mm2
v,k
E = 13 000 N/mm2
0,mean
Gmean = 810 N/mm2
2 2
E = ⋅ E = ⋅ 13 000 = 8667 N/mm2
0,05 3 0,mean 3
2 2
G = ⋅ Gmean = ⋅ 810 = 540 N/mm2
0,05 3 3
Proračunske vrijednosti : [1] 5.3, 5.4,
7.1.3
f
f = k ⋅ k [1] ( 3 )
d mod γ
M
k = 0,9 (Uporabna klasa 2, kratko trajanje opterećenja) [1] Tab. F. 1

mod
γ = 1,3 (Parcijalni koeficijent sigurnosti za drvo) [1] Tab. F. 1

M
35,0
f = 0,9 ⋅ = 24,2 N/mm2
m,d 1,3
21,0
f = 0,9 ⋅ = 14,5 N/mm2
t,d 1,3
25,0
f = 0,9 ⋅ = 17,3 N/mm2
c,d 1,3
2,8
f = 0,9 ⋅ = 1,9 N/mm2
c,90,d 1,3
2,7
f = 0,9 ⋅ = 1,9 N/mm2
v,d 1,3
Dokaz nosivosti i stabilnosti : [1] 10.3
Gornji pojas – štap 2 (16 / 20 cm)
Mmax / N - Proračun naprezanja :
N = −124,0 kN
2,c,d
M = 4,15 kNm
2, y,d
N − 124,0 ⋅ 103
σ = 2,c,d = = − 3,9 N/mm2
2,c,0,d A 320 ⋅ 102
2
M
2, y,d 4,15 ⋅ 106
σ = = = 3,9 N/mm2
2,m, y,d W 1067 ⋅ 103
2, y
Koeficijent izvijanja za os y : [1] 10.3.1
⎧ ⎫
⎪ 1 ⎪
k = min⎪
⎨ ; 1,0 ⎪
⎬ [1] ( 64 )
2,c, y ⎪ k +
y ky2 − λ2 ⎪
⎪
⎩ rel,c, y ⎪
⎭
⎡ ⎤
ky = 0,5 ⋅ ⎢ 1 + βc ⋅ ⎛⎜ λ − 0,3⎞⎟ + λ2 [1] ( 65 )
⎣ ⎝ rel,c, y ⎠ rel,c, y ⎥⎦
f f
λ = c,0,k = λy ⋅ c,0,k [1] ( 66 )
rel,c, y σc,crit π E
0,05
⎛
⎜ π2 ⋅ E ⎞
⎟
⎜σc,crit =
0,05 ⎟
⎜ λ2y ⎟
⎝ ⎠
l
ef, y
λy =
I
2, y
A
2
l = βy ⋅ l = 1,0 ⋅ l [1] Tab. E. 1

ef, y 2 2
l 2,5
l = 2 = = 2,63 m
ef, y cosα cos18,4
2,63 ⋅ 102
λy = = 45,6
10 667
320
45,6 25,0 [1] Tab. F. 5
λ = ⋅ = 0,78
rel,c, y π 8667
ky = 0,5 ⋅ ⎡⎢ 1 + 0,2 ⋅ (0,78 − 0,3) + 0,782 ⎤⎥ = 0,85

⎣ ⎦
⎧ ⎫
1
k
2,c, y
= min⎪
⎨ ; 1,0⎪ { }
⎬ = min 0,84; 1,0 = 0,84
⎪ 2 2 ⎪
⎩0,85 + 0,85 − 0,78 ⎭
Koeficijent izvijanja za os z :
⎧ ⎫
⎪ 1 ⎪
k = min⎪
⎨ ; 1,0 ⎪
⎬
[1] ( 64 )
2,c,z ⎪ k + 2 2 ⎪
z kz − λ
⎪
⎩ rel,c,z ⎪
⎭
[1] ( 65 )
kz = 0,5 ⋅ ⎡⎢ 1 + βc ⋅ ⎛⎜ λ − 0,3⎞⎟ + λ2 ⎤
⎥⎦
⎣ ⎝ rel,c, z ⎠ rel,c, z
f f
= c,0,k = λz ⋅ c,0,k
λ
rel,c,z [1] ( 66 )
σc,crit π E
0,05
⎛
⎜ π2 ⋅ E ⎞
⎟
⎜σc,crit =
0,05 ⎟
⎜ λ2z ⎟
⎝ ⎠
l
ef,z
λz =
I
2,z
A
2
l = 2,63 m
ef,z
2,63 ⋅ 102
λz = = 56,9
6827
320
56,9 25,0
λ = ⋅ = 0,97 [1] Tab. F. 5
rel,c,z π 8667
kz = 0,5 ⋅ ⎡⎢ 1 + 0,2 ⋅ (0,97 − 0,3) + 0,972 ⎤⎥ = 1,04

⎣ ⎦
⎧ ⎫
1
k
2,c,z
= min⎪
⎨ ; 1,0 ⎪
⎬ = min 0,71; 1,0 { }
⎪ 2 2 ⎪
⎩ 1,04 + 1,04 − 0,97 ⎭
Za savijane štapova pravokutnog poprečnog presjeka širine b, km = 1,0 ako je : [1] 10.3.2 ( 7 )
l ⋅h
ef
≤ 140
2
b
l ⋅h
ef 2 263 ⋅ 20
= = 21 < 140
2 2
b 16
2
k = 1,0
m
Dokaz stabilnosti za os y :
σ σ
2,c,0,d 2,m, y,d [1] ( 71 )
+ < 1
k ⋅ f k ⋅ f
2,c, y c,0,d 2,m m, y,d
3,9 3,9
+ = 0,43 < 1
0,84 ⋅ 17,3 1,0 ⋅ 24,2
Dokaz stabilnosti za os z :
σ σ
2,c,0,d 2,m, y,d [1] ( 72 )
+ k ⋅ < 1
k ⋅ f red k ⋅ f
2,c,z c,0,d 2,m m, y,d
3,9 3,9
+ 0,7 ⋅ = 0,43 < 1
0,71 ⋅ 17,3 1,0 ⋅ 24,2
(kred = 0,7 za pravokutne poprečne presjeke b / h ≤ 4 za puno drvo) [1] 10.2.6 ( 1 )

Donji pojas – štap 1 (16 / 20 cm)
M / N – Proračun naprezanja : [1] 10.3
N = 117,00 kN
1,t,d
M = 2,44 kNm
1, y,d
N 117,08 ⋅ 103
σ = 1,t,d = = 4,6 N/mm2
1,t,0,d A 0,8 ⋅ 320 ⋅ 10 2
1(net)
M
1, y,d 4,15 ⋅ 106
σ = = 2,44 ⋅ = 2,9 N/mm2
1,m, y,d W 0,8 ⋅ 1067 ⋅ 103
1, y(net)
Dokaz nosivosti : [1] 10.2.7
σ σ
1,t,0,d + 1,m, y,d = 4,6 + 2,9 = 0,44 < 1 [1] ( 55 )
f f 14,5 24,2
t,0,d m,d
Dijagonala – štap 8 (16 / 10 cm)
N / N· e – Proračun naprezanja
N8,c,d = - 31,00 kN
Spoj u čvoru 5 : zasjek tv = 2,5 cm
Ekscentricitet :
h t 10 2,5
e = 8 − v,5 = − = 3,75 cm
2 2 2 2
M = N ⋅ e = 31,00 ⋅ 3,75 ⋅ 10−2 = 1,16 kNm

8, y,d 8,c,d
N 31,00 ⋅ 103
σ = 8,c,d = = 2,0 N/mm2
8,c,0,d A 160 ⋅ 102
8
M
8, y,d 1,16 ⋅ 106
σ = = = 4,4 N/mm2
8,m, y,d W 267 ⋅ 10 3
8, y
Dokaz stabilnosti za os y (slabija os) : [1] 10.3.1
⎧ ⎫
⎪ 1 ⎪
k = min⎪
⎨ ; 1,0 ⎪
⎬ [1] ( 64 )
8,c, y ⎪ k +
y ky2 − λ2 ⎪
⎪
⎩ rel,c, y ⎪
⎭
⎡ ⎤
ky = 0,5 ⋅ ⎢ 1 + βc ⋅ ⎛⎜ λ − 0,3⎞⎟ + λ2 [1] ( 65 )
⎣ ⎝ rel,c, y ⎠ rel,c, y ⎥⎦
f f
λ = c,0,k = λy ⋅ c,0,k [1] ( 66 )
rel,c,z σc,crit π E
0,05
l =
8
(2 ⋅ l1 ⋅ tgα)2 + l12
l =
8
(2 ⋅ 2,5 ⋅ tg18,4)2 + 2,52 = 3,00 m
l = 1,0 ⋅ 3,0 = 3,00 m

8,ef, y
l
8,ef, y 3,00 ⋅ 102
λ = = = 103,9
8, y I 1333
8, y
160
A
8
103,9 25,0
λ = ⋅ = 1,78 [1] Tab. F. 5
rel,c, y π 8667
ky = 0,5 ⋅ ⎡⎢ 1 + 0,2 ⋅ (1,78 − 0,3) + 1,782⎤⎥ = 2,23

⎣ ⎦
⎧ ⎫
1
k
8,c, y
= min⎪
⎨ ; 1,0 ⎪ {
⎬ = min 0,28; 1,0 }
⎪ 2 2 ⎪
⎩ 2,23 + 2,23 − 1,78 ⎭
Dokaz :
σ σ
8,c,0,d 8,m, y,d [1] ( 71 )
+ < 1
k ⋅ f f
8,c, y c,0,d m, y,d
2,0 4,4
+ = 0,59 < 1
0,28 ⋅ 17,3 24,2
Vertikale – štapovi 7 i 11 :
Štap 7 ( 2 x 4 / 10 cm )
N = 8,00 kN
7,t,d
1,5 ⋅ N 1,5 ⋅ 8,00 ⋅ 103

σ = 7, t,d = = 1,8 N/mm2
7,t,0,d A( ) 0,8 ⋅ 2 ⋅ 40 ⋅ 102
7 net
σ [1] 10.2.1
Dokaz : 7,t,0,d = 1,8 = 0,12 < 1
f 14,5 [1] ( 43 )
t,0,d
Štap 11 (16 / 16 cm)
N = 35,00 kN
11,t,d
N 35,00 ⋅ 103
σ = 11, t,d = = 1,36 N/mm2
11,t,0,d A 0,8 ⋅ 256 ⋅ 102
11(net)
σ [1] 10.2.1
Dokaz : 11,t,0,d = 1,36 = 0,09 < 1
f 14,5 [1] ( 43 )
t,0,d
Dokaz uporabljivosti (proračun progiba):
Karakteristična (rijetka) kombinacija:
⎧ ⎫
E = E⎪
⎨ ∑ G ⊕Q ⊕ ∑ψ ⋅ Q ⎪
d k, j k,1 i >1 0,i k,i ⎬ [2] 9.16
⎩ j ≥1
⎪ ⎪
⎭
Početni progibi (ulazni podaci) [1] 9.2 ( 3 )
Opterećenja: q = 0,70 ⋅ 4,30 = 3,0 kN/m′

G,k
q = 0,35 ⋅ 4,30 = 1,5 kN/m′
Q,k
Modul elastičnosti (srednji) paralelno sa vlakancima: E0,mean

wG, inst (mm)
( )
6.1
wQ, inst (mm)

( )
3.1
Početni progibi (čvor 6):
Stalno opterećenje w = 6,1 mm

6,G,inst
Snijeg w = 3,1 mm
6,Q,inst
Konačni progibi:
Konačni progib za stalno opterećenje: [1] 8.3 ( 7 )
w = w ⋅ (1 + k ) [1] ( 6 )
6,G, fin 6,G,inst def
k = 0,8 (Uporabna klasa 2, stalno opterećenje) [1] Tab. F.2

def
w = 6,1 ⋅ (1 + 0,8) = 11,0 mm

6,g, fin
Konačni progib za opterećenje snijegom: [1] 8.3 ( 8 )
w = w ⋅ (1 + ψ ⋅ k ) [1] ( 7 )
6,Q, fin 6,Q,inst 2 def
ψ = 0 (prilagođeno – do 1000 m n.m.) [2] Tab. 9.3

2
w = w = 3,1 mm
6,Q, fin 6,Q,inst
Ukupni konačni progib:
w = w + w + w
6, fin 6,G, fin 6,Q, fin 6,0
w = 0 (nadvišenje) [1] 9.2 ( 3 )
6,0
w = 11,0 + 3,1 + 0 = 14,1 mm Slika 18
6, fin
Preporučeni progibi za karakterističnu (rijetku) kombinaciju: [1] 9.2 ( 4 )
l
w ≤ [1] ( 40 )
Q,inst 300
15 000
w = 3,1 mm < 50,0 mm =
6,Q,inst 300
l
w − w ≤ [1] ( 41 )
fin G,inst 200
15 000
w − w = 14,1 − 6,1 = 8,0 mm < 75,0 mm =
6, fin 6,G,inst 200
Primjer: Zakrivljeni LLN konstantnog poprečnog presjeka
Opterećenja – razredi trajanja :
qG,k = 4,0 kN / m' (stalno)

qQ,k = 3,0 kN / m' (pokretno – kratkotrajno)
l = 25,00 m
Uporabna klasa 2 (u ≤ 20%) b / h = 18 / 162 cm
Dužina oslanjanja la = 25 cm
Klasa čvrstoće GL24h rin = 16,00 m
α = 4º
Debljina lamela t = 30 mm (Oznaka ap : apex - tjeme)
4°
h
rin
l=25,0 m
⎧
⎪ ⎫
E = E⎨ ∑ γ ⋅ G ⊕γ ⋅ Q ⊕ ∑γ ⋅ ψ ⋅ Q ⎪ [2] 9.10
d ⎪ j ≥1 G, j k, j Q,1 k,1 i >1 Q,i 0,i k,i ⎬
⎪
⎩ ⎭
γ = 1,35
G, j
[2] Tab. 9.2
γ = 1,50
Q,1
q = γ ⋅ q = 1,35 ⋅ 4,0 = 5,40 kN/m′

G,d G G,k
q = γ ⋅ q = 1,50 ⋅ 3,0 = 4,50 kN/m′

Q,d Q Q,k
q = 5,40 + 4,50 = 9,90 kN/m′

d
q ⋅ l2 9,9 ⋅ 252
M = d = = 773,4 kNm
ap,d 8 8
q ⋅ l 9,9 ⋅ 25
V = d = = 123,8 kN
A,d 2 2
Geometrijske karakteristike poprečnog presjeka b/h = 18/162 cm
A = 18 ⋅ 162 = 2916 cm2

b ⋅ hap2 18 ⋅ 1622
Wap, y = = = 78 732 cm3
6 6
Normalno rubno naprezanje od momenta savijanja prema EC5 :
6 ⋅ Map Map
σ = k ⋅ = k ⋅
m,d l b⋅ h 2 l Wap
ap
2 3
⎛ hap ⎞ ⎛h ⎞ ⎛ hap ⎞
k = k + k ⋅ ⎜ ⎟ + k ⋅ ⎜ ap ⎟ + k ⋅ ⎜ ⎟
l 1 2 ⎜ r ⎟ 3 ⎜ r ⎟ 4 ⎜ r ⎟
⎝ ⎠ ⎝ ⎠ ⎝ ⎠
k = 1 + 1,4 ⋅ tgα + 5,4 ⋅ tg2α (α = 0) k1 = 1
1
k = 0,35 − 8 ⋅ tgα
2
(α = 0) k2 = 0,35
k = 0,6 + 8,3 ⋅ tgα − 7,8 ⋅ tg2α (α = 0) k3 = 0,6
3
k = 6 ⋅ tg2α (α = 0) k = 0
4 4
2
⎛ hap ⎞ ⎛h ⎞
k = 1 + 0,35 ⋅ ⎜ ⎟ + 0,6 ⋅ ⎜ ap ⎟
l ⎜ r ⎟ ⎜ r ⎟
⎝ ⎠ ⎝ ⎠
M
σ
m,d
( 2
= 1 + 0,35 ⋅ kap + 0,6 ⋅ kap ⋅ )
ap,d
Wap, y
[1] ( 90 )
hap
kap =
r
hap 162
r = rin + = 1600 + = 1681 cm [1] Slika 24
2 2
162
kap = = 0,1
1681
773,4 ⋅ 106
σ = ⎛⎜1 + 0,35 ⋅ 0,1 + 0,6 ⋅ 0,12 ⎞⎟ ⋅
m,d ⎝ ⎠ 78 732 ⋅ 103
σ = 10,2 N/mm2
m,d
Vlačno naprezanje okomito na vlakanca u području tjemena prema EC5 :
Map
σ = kp ⋅
t,90,d Wap
2
⎛ hap ⎞ ⎛h ⎞
kp = k + k ⋅ ⎜ ⎟ + k ⋅ ⎜ ap ⎟
5 6 ⎜ r ⎟ 7 ⎜ r ⎟
⎝ ⎠ ⎝ ⎠
k = 0,2 ⋅ tgα
5
(α = 0) k5 = 0
k = 0,25 − 1,5 ⋅ tgα + 2,6 ⋅ tg2α (α = 0) k6 = 0,25

6
k = 2,1 ⋅ tgα − 4 ⋅ tg2α (α = 0) k7 = 0

7
⎛ hap ⎞
k p = 0,25 ⋅ ⎜ ⎟
⎜ r ⎟
⎝ ⎠
M
ap,d
σ = 0,25 ⋅ kap ⋅
t,90,d Wap, y [1] ( 91 )
773,4 ⋅ 106
σ = 0,25 ⋅ 0,1 ⋅ = 0,25 N/mm2
t,90,d 78 732 ⋅ 103
Posmično naprezanje:
V 123,8 ⋅ 103
τ = 1,5 ⋅ d = 1,5 ⋅ = 0,64 N/mm2
d A 2916 ⋅ 10 2
Karakteristične vrijednosti čvrstoća i modula - GL24h : [1] Tab. F. 9
f = 24 N/mm2
m,k
f = 0,5 N/mm2
t,90,k
f = 2,7 N/mm2
c,90,k
f = 3,5 N/mm2
v,k
5 5
E = ⋅ E = ⋅ 11 600 = 9 667N/mm2
0,05 6 0,mean 6
5 5
G = ⋅ Gmean = ⋅ 720 = 600 N/mm2
0,05 6 6
[1] 5.3, 5.4,
Proračunske vrijednosti :
7.1.3
f
f = k ⋅ k
d mod γ
M
k = 0,9 (uporabna klasa 2, kratkotrajno) [1] Tab. F. 1

mod
γ = 1,3 [1] Tab. 1

M
f 24
f = k ⋅ m,k = 0,9 ⋅ = 16,6 N/mm2
m,d mod γ 1,3
M
0,5
f = 0,9 ⋅ = 0,35 N/mm2
t,90,d 1,3
3,5
f = 0,9 ⋅ = 2,4 N/mm2
v,d 1,3
Normalno rubno naprezanje :
σ
m,d < 1 [1] ( 89 )
kr ⋅ f
m,d
⎧ 1 za rin / t ≥ 240
kr = ⎪⎨ [1] 10.4.3 ( 1 )
⎪
⎩
0,76 + 0,001 ⋅ rin / t za rin / t < 240
rin / t = 16 ⋅ 103 /30 = 533 > 240
kr = 1
σ 10,2
m,d = = 0,61 < 1
kr ⋅ f 1 ⋅ 16,6
m,d
Područje tjemena (vlačno naprezanje okomito na vlakanca i posmično naprezanje [1] 10.4.3 ( 2 )
od poprečne sile) :
2
σ ⎛ τ ⎞
t,90,d ⎜ ⎟
+ ⎜ d ⎟ < 1 [1] ( 85 )
0,3 ⎜ fv,d ⎟
⎛ h ⎞ ⎝ ⎠
k ⎜
⋅ ⎜ 0 ⎟ ⋅ f
dis h ⎟ t,90,d
⎝ ap ⎠
τ = 0
d
k = 1,3 [1] ( 87 )
dis
kdis - koeficijent kojim se uvažava učinak nelinearne raspodjele naprezanja u području

tjemena (EC5: kdis = 1,4)
ho = 600 mm - usporedna visina [1] 10.4.2 ( 3 )

( umjesto usporedne visine u EC5 proračun se provodi usporednim volumenom
V0 = 0,01 m3 )
0,25
= 0,74 < 1
0,3
⎛ 600 ⎞
1,3 ⋅ ⎜ ⎟ ⋅ 0,35
⎝ 1620 ⎠
Kontrola za klimatski uvjetovana poprečna naprezanja (promjena vlažnosti okoline)
σ
t,90,d < 1
k
dis 0
(
⋅ h /hap )
0,3 ⋅ 0,6 ⋅ f
t,90,d
[1] ( 88 )
kdis = 1,15
0,25
= 1,39 > 1
1,15 ⋅ (600/1620)0,3 ⋅ 0,6 ⋅ 0,35
Nosač je potrebno ojačati u području prekoračenja vlačnih naprezanja okomito na

vlakanca sa dvije lijepljene navijene šipke M10 na razmaku od 118 cm.
Područje vlačnog naprezanja okomito na vlakanca odgovara području zakrivljenosti.
2π ⋅ r ⋅ 2 ⋅ α 2 ⋅ π ⋅ 16,8 ⋅ 2 ⋅ 4
k = = = 2,35 m
360 360
Mjerodavna vlačna sila :
σ ⋅ b2 ⋅ a
F = t,90,d 1 [1] ( 184 )
t,90,d 640 ⋅ n
Razmak pojačanja: a1 = k / 2 = 2,35 · 102 / 2 = 117,5 cm

Broj elemenata pojačanja u području a1: n = 1
0,25 ⋅ (18 ⋅ 10)2 ⋅ 117,5 ⋅ 10

F = = 14871 N
t,90,d 640 ⋅ 1
Dokaz lijepljenog spoja šipka – nosač :
τ
ef,d
< 1 [1] ( 185 )
f
k1,d
2⋅ F
τ = t,90,d
ef,d [1] ( 186 )
π ⋅ l ⋅ dr
ad
lad - 1 / 2 dužine navijene šipke

dr - promjer šipke : 10 mm
hap 162
l = = = 81 cm [1] 11.4.5 ( 3 )
ad 2 2
2 ⋅ 14871
τ = = 1,17 N/mm2
ef,d π ⋅ 81 ⋅ 10 ⋅ 10
Karakteristična vrijednost posmične čvrstoće lijepljenog spoja :
( 500 ≤ lad ≤ 1000 mm ) [1] 11.4.5 ( 3 )
f = 3,5 − 0,0015 ⋅ l = 3,5 − 0,0015 ⋅ 810 = 2,3 N/mm2 [1] Tab. 23

k1,k ad
f 2,3
f = k ⋅ k1,k = 0,9 ⋅ = 1,6 N/mm2
k,1,d mod γ 1,3
M
τ
ef,d 1,17 [1] ( 185 )
= = 0,73 < 1
f 1,6
k,1,d
Dokaz stabilnosti na izbočavanje : [1] 10.3
Proračunska vrijednost momenta savijanja : [1] 8.4.1.( 4 )

M = 773,4 kNm
ap,d
Normalno rubno naprezanje :
6 ⋅ M
ap,d 6 ⋅ 773,4 ⋅ 106
σ = =
m,d b ⋅ h2 18 ⋅ 1622 ⋅ 103
σ = 9,8 N/mm2
m,d
Koeficijent izbočavanja :
⎧
⎪ 1 za λ ≤ 0,75
rel,m
km = ⎪
⎨1,56 − 0,75 ⋅ λrel,m za 0,75 < λ ≤ 1,4 [1] ( 68 )
⎪
rel,m
⎪ 1/λ 2 za 1,4 < λ
⎩ rel,m rel,m
l ⋅ h f
ef, y m,k
λ = ⋅ [1] ( 70 )
rel,m π ⋅ b 2 E ⋅ G
0,05 0,05
Nosač je bočno pridržan u trećinama raspona, razmak pridržanih točaka :
25,0
l = = 8,33 m
ef, y 3
8,33 ⋅ 103 ⋅ 162 ⋅ 10 24

λ = ⋅ = 1,15
rel,m π ⋅ (18 ⋅ 10)2 9666,7 ⋅ 600
0,75 < λ ≤ 1,4 → km = 1,56 − 0,75 ⋅ λ

rel,m rel,m
km = 1,56 − 0,75 ⋅ 1,15 = 0,7
Dokaz stabilnosti :
σ 9,8
m,d = = 0,84 < 1 [1] ( 67 )
km ⋅ f 0,7 ⋅ 16,6
m,d
Napomena: Osiguranje od prevrtanja na ležaju, izvest će se viličastim pridržanjem [1] (14 )
dimenzioniranim na moment Td :
1 e
T = M [ − (1 − km )]
d d 80 60 ⋅ h
e [1] Slika E. 2
Md – maksimalni moment savijanja
e – visina pridržanja y h
h – visina poprečnog presjeka na ležaju
km – koeficijent izbočavanja [1] ( 68 )
1 0,5 b
T = 773,4 ⋅ [ − ⋅ (1 − 0,7)] = 8,5 kNm
d 80 60 ⋅ 1,62
z
Posmično naprezanje :
τ
d = 0,64 = 0,27 < 1 [1] ( 59 )
f 2,4
v,d
Dokaz uporabljivosti :
Ne zahtjeva se zbog oblika nosača.

15 Izvedeni primjeri
1. Japanski paviljon
Seville, Španjolska; 1992. (Expo 92)

Arhitekt: T. Ando, Osaka – Japan
Krov paviljona oslanja se na deset «potpornih stabala». Na vrhu svakog četverodijelnog stupa
izveden je kapitel od LLD u konzolnoj izvedbi. U krovnoj ravnini izveden je roštilj od čeličnih
valjanih profila sa transparentnim pokrovom.
Fasada je izvedena od od platica iz drva iroka debljine 40 mm položenih preko čeličnih profila.
2. Most Sagastäg
Schiers, Švicarska; 1991.

Projektanti konstrukcije: Walter Bieler AG, Bonaduz - Švicarska
Ovaj 37 m dug i 3,6 m širok cestovni most izveden je kao višestruka podupora «W» oblika sa
dva uzdužna bočna i parom srednjih glavnih nosača.
Bočna stabilnost osigurana je lameliranom kolničkom pločom. Konstrukcija je bočno zaštićena
drvenom oplatom od ariša, a odozgo asfaltnim zastorom.
3. Arhitektonski fakultet
Lyon, Francuska; 1987.

Arhitekti: Jourda, Perraudin & Partner, Lyon - Francuska
Krov studija gornjeg kata čine glavni rešetkasti nosači, izvedeni od štapova od LLD i čeličnih
vlačnih elemenata, preko dva paralelna krila i centralnog ostakljenog prolaza.
Gornji pojas rešetke poduprt sa dvije dijagonale prenosi opterećenja bočnih galerija.
Predgotovljeni krovni elementi izvedeni su kao sandučasti elementi od šperploče punjeni
pjenom sa PVC pokrovom.
4. Pješački most preko rijeke Albe
Njemačka; 1905. / 1977.

Arhitekt: H. Walder
Projektant konstrukcije: F. Wenzel, Karlsruhe - Njemačka
Most je izgrađen 1905. rastavljen, obnovljen i ponovno montiran na novoj lokaciji. Glavni nosivi
sistem je dvostruka visulja, poprečni nosači su dvostruki, 70 / 200 mm (platice). Most je
zaštićen roženičkim krovom. Raspon 16,40 m, širina preko svega 2,18 m.
5. Pješački most preko rijeke Aare
Innerkirchen, Švicarska; 1997.

Arhitekti: H. Banholzer AG, Innertkirchen – Švicarska
Projektanti konstrukcije: D. Banholzer AG, Innerkirchen; H. Banholzer
Lucerne – Švicarska
Tridesetmetarski most ovješen je na četiri sandučasta nosača koji formiraju plitku piramidu.
Uzdužni nosači su čelični, izvedeni od kvadratnih cijevi 120/120 mm a ovješeni su u četvrtinama
raspona. Zatege su izvedene od okruglih čeličničih profila Ø 27 mm. Ploča mosta oslanja se na
poprečne čelične nosače. U ravnini čeličnih nosača izveden je spreg za prijenos horizontalnih
sila i osiguranje bočne stabilnosti uzdužnih nosača.
6. Studentski restoran
Munich Techincal University 1980.

Arhitekti:University Building Department; P. Burlanek,H. Geierstanger
Projektanti konstrukcije: Natterer i Dittrich, Munich – Njemačka
Drveni roštiljni sistem oslonjen na složene raščlanjene drvene kapitele stupova. Stupovi su
armiranobetonski. Glavni nosači su raspona 7,20, modul sekundarne konstrukcije je 2,4 / 2,4 m.
7. Tvornička hala
Bobingen, Njemačka; 1999.

Arhitekt: F. Nagler, Minhen - Njemačka
Projektanti konstrukcije: M. Kaufmann & Partner, Dornbirn – Austrija
Dvobrodna proizvodna hala 2 x 43/76 m, sa mosnom dizalicom.

Fasada: paneli od prozirnog polikarbonata.
Stupovi: 6 m visine, četverodijelni Vierendeel nosači (2x2x120/400mm LLD + 40mm šperploča).
Glavni nosači LLD 120/920mm.
8. Sportski centar Weiherhof
Karlsruhe, Njemačka; 1981.

Arhitekti: Kuhlmann, Biro-Biro, Karlsruhe - Njemačka
Projektanti konstrukcije: Natterer i Dittrich, Munich – Njemačka
Drveni prostorni rešetkasti nosači sa čeličnim zategama, raspon 28,80m, na razmaku od 7,50m
oslonjeni na armiranobetonsku podkonstrukciju.
9. Avionski hangar
Locarno, Švicarska; 1996.

Arhitekti: F. Giacomazzi & Assoziati Architetti, Locarno - Švicarska
Projektanti konstrukcije: Pini & Assoziati Ingegneria, Lugano – Švicarska
Hangar za male avione 25,00 / 40,00 m tlocrta potpuno se otvara na dužoj fasadi. Robusni
rešetkasti nosač nad vratima prenosi opterećenje krovnih rešetki na čelične stupove.
Vlačni pojasevi rešetki su čelični, štapovi ispune u vlaku su također čelični, dok su svi tlačni
elementi izvedeni od LLD.
10. Dječji vrtić
Erdweg, Njemačka; 1975.

Arhitekti: O. Steidle + Partner, Munich - Njemačka
Projektant konstrukcije: J. Natterer, Munich – Njemačka
Ova zgrada ima ravni krov i fasadu povučenu od njegovog ruba.

Glavni nosači su rešetkasti sa dvodijelnim pojasevima od LLD 70/150 mm i dijagonalama od
čeličnih cijevi sa prešanim krajevima (čvorovi).
11. Klizalište
Grefrath, Njemačka; 1970.

Arhitekt: L. Limmer, Düsseldorf – Njemačka
Projektanti konstrukcije: Timber contractor, Düsseldorf – Njemačka
Glavni nosivi sistem ovog velikog krovišta površine 61,20 x 66,50 m čine rešetkasti nosači
raspona cca 60 m na razmaku od 13,20 m. Visina nosača iznosi 4,10 m.
Pojasevi su trodijelni (max sila 2350 kN) dijagonale dvodijelne – složenog poprečnog presjeka
(max sila 740 kN). Ovako velike sile u štapovima tražile su posebnu pozornost u konstruiranju
zglobnih spojeva između dijagonala i pojaseva, spajala su čavlane ploče u kombinaciji sa
vijcima velikog promjera (bolcenima).
12. Višenamjenska dvorana
Westerheim, Njemačka; 1981. – 84.

Arhitekt: D. Juranek, Ludwigsburg – Njemačka
Projektant konstrukcije: P. Häussermann, Stuttgart – Njemačka
Tlocrtne dimenzije 21,00 x 36,00 m. Glavni nosivi sustav čine rešetkasti nosači sistema Greim
oslonjeni na složene raščlanjene stupove.
Raspon glavnih nosača: 24,00 m, razmak 6,00 m. Materijal LLD, spajala Geka moždanici.
13. Sportski centar
Eching, Njemačka; 1984.

Arhitekti: Wagner, Wanner, Falterer, Dietersheim – Njemačka
Rešetkasta konstrukcija nad trodijelnom halom dimenzija 30,00 x 45,00 m. Rešetkasti nosači sa
dvodijelnim pojasevima i jednodijelnim dijagonalama izvedeni su od LLD. Sekundarni nosivi
sistem izveden je također od LLD kao kontinuirani nosač oslonjen na gornji pojas glavnih
rešetki i poduprt sa kosnicima na donji pojas.
Pokrov je oslonjen na podrožnice od piljenog drva i djeluje kao dijafragma za stabilizaciju.
14. Most preko rijeke Neckar
Remseck, Njemačka; 1988. – 89.

Arhitekti i projektanti konstrukcije: E. Milbrandt, D. Sengler, Stuttgart – Njemačka
Pješački most - trodimenzionalni okvir raspona 80 m.

Poprečni presjek - istostranični trokut formiran od tri rešetke: baza 6,40 m, stranice 7,56 m.
Most je pokriven staklenim panelima na LLD rogovima.
15. Most Viamala
Viamala, Švicarska; 1996.

Projektanti konstrukcije: Branger, Conzett & Partner, Chur - Švicarska
Projektiran je za lokaciju koja je tražila laganu konstrukciju prenosivu helikopterom (max 4,3 t),
prenesen je i montiran u dva dijela:
1. dio : parabolična tropojasna drvena rešetka sa vlačnim štapovima izvedenim od čeličnih
užeta ili profila.
2. dio : Greda H presjeka od troslojne šperploče sa horizontalnom dijafragmom od LLD.
Nažalost, most je uništen 1999. godine u odronu kamenja.
16. Višenamjenska školska dvorana
Bornheim, Njemačka; 1998.

Arhitekti: Heuer + Faust Architekten, Aachen – Njemačka
Projektanti konstrukcije: Ing.Gem. Führer-Kosch-Stein, Aachen – Njemačka
Glavni nosači: ojačani nosači sa gornjim pojasom od furnirske ploče (LVL) širine 1,50 m debele
69 mm, sa poduporama od čeličnih cijevi i zategom od čeličnog užeta.
17. Školska športska dvorana
Vatersttetten, Njemačka; 1983.

Arhitekt: H. Caspari, Minhen – Njemačka
Projektant konstrukcije: D. Herrschmann, Minhen – Njemačka
Tlocrtno kvadratna dvorana stranice 30,80 m sa trodimenzionalnom rešetkom u sredini. Gornji

pojas se sastoji od dvije nagnute grede od LLD a donji od raširenih čeličnih užeta sa poprečnim
vezama od LLD u paraboličnoj formi. Rešetka je oslonjena na pendl stupove.
Sekundarna konstrukcija od LLD oslonjena je na obodne zidove i ovješena na glavnu srednju
rešetku na razmacima od 2,80 m.
18. Rekreacijski bazen
Frankfurt am Main, Njemačka; 1979. – 82.

Arhitekti: Fischer, Glaser, Kretschmer, Fleft, Frankfurt am Main – Njemačka
Projektant konstrukcije: W. Prüfer, Ebersgöns – Njemačka
Krov nad bazenom pokriva površinu od 8450 m² sa dijagonalnim ojačanim gredama raspona
27,22 m na armiranobetonskim stupovima.
Dijagonalne ojačane grede su trodimenzionalne, zakrivljenog donjeg pojasa, izvedene od LLD.
19. Dvorana za stočni sajam
Caziz, Švicarska; 1998.

Arhitekt: H. Marugg, Thusis – Švicarska
Projektanti konstrukcije: Walter Bieler AG, Bondauz – Švicarska
Tlocrtno okrugla dvorana premoštena je rešetkama radijalno položenim na centralnu os.

Pojasevi su dvodijelni, izvedeni od LLD, gornji je ravan, a donji zakrivljen u formi “ribljeg trbuha“.
Vertikale su izvedene od LLD, a dijagonale od čeličnih okruglih profila.
Gornji tlačni prsten izveden je od čeličnog lima, a na njega je priključena centralna vertikala od
čelične cijevi Ø 219,5 mm.
Rešetke su oslonjene na stupove od LLD dimenzija 220 / 220 mm.
20. Skladište soli
Lausanne, Švicarska; 1989.

Arhitekti: Atelier Gamma Arhitectore, Lausanne – Švicarska
Projektanti konstrukcije: Natterer Bois-Consult, Etoy – Švicarska
Jedanaestostranično skladište soli promjera je 26,00 m sa armiranobetonskim zidovima.

Glavni nosivi sistem je jednostavni roštilj koji se sastoji od 11 greda iz LLD.
Grede su zglobno vezane i čvorovi prenose samo poprečne sile. Podrožnice su položene
paralelno sa obodnim zidovima .
21. Velesajamske dvorane
Nuremberg, Njemačka; 1974.

Arhitekti: Plan GmbH, Munich – Njemačka
Projektanti konstrukcije: J. Natterer, K. März, Munich – Njemačka
Ukupno pokrivena površina 60480 m². Konstrukciju u tlocrtu čini 168 istostraničnih trokuta sa
dužinom stranice 28,80 m.
Glavni nosivi sistem su slobodno oslonjene grede (LLD 180/1900 mm) raspona 28,10 m.
Sekundarni sistem čine grede od LLD dimenzija 120/1140 i 140/700 mm oslonjene na glavni
nosivi sistem. Preko svega je izvedena mreža od podrožnica dimenzija 140/250 mm. Drvena
krovna konstrukcija oslanja se na armiranobetonske stupove.
22. Most preko rijeke Dranse
Martigny, Švicarska; 1983.

Pješački most raspona 28,00 m sa mogućnošću prolaza vozila mase do 5,00 t.

Glavni nosivi sistem su dvije konzolne grede ovješene o pilone sa centralnim dijelom oslonjenim
na krajeve tih greda. Grede su od piljene građe ariša u smoždenoj izvedbi.
23. Most preko rijeke Simme
Wimmis, Švicarska 1989.

Pješački most raspona 27,00 + 54,00 + 27,00 m, dignut 24,0 m iznad korita rijeke.
Glavni nosivi sistem čine dva rešetkasta kontinuirana nosača. Poprečni nosači položeni su na
razmaku od 6,75 m, preko njih tercijarni nosači i pomost od platica. Spreg čine donji pojasevi
glavnih nosača, poprečni nosači i dijagonale od čeličnih okruglih profila Ø16-32 mm.
Most je zaštićen bočno i pokriven je čeličnim pokrovom sa centralnom transparentnom trakom.
24. Pješački most Singen
Singen, Njemačka; 2000.

Arhitekt: J. Usleber, Weinheim – Njemačka
Projektant konstrukcije: T. Relling, Singen – Njemačka
Pokriveni pješački most sa glavnim rešetkastim nosačima preko dva raspona i konzolom na
jednom kraju. Stupovi su čelični H okviri izvedeni na armiranobetonskim temeljima.
Vanjska obloga izvedena je od borovine.
25. Zračna luka Oslo
Gardermoen, Norveška, 1993. – 98.

Arhitekti: AviaPlan Architects, Oslo – Norveška
Projektanti konstrukcije: C. Wise, Ove Arup & Partners, London – GB
Glavni nosivi sistem su dvostruke zakrivljene rešetke preko dva raspona sa konzolama na oba
kraja. Rešetke su bočno obložene šperpločom. Pojasevi su od LLD, oblikovanje asocira na krilo
aviona.
Stupovi su armiranobetonski sa čeličnim Y kapitelima. Sekundarnu nosivu konstrukciju čine
drveni rešetkasti nosači.
26. Klizalište
Surrey, Kanada; 1990.

Arhitekti: L. Trubka Ass., Vancouver – Kanada
Projektanti konstrukcije : K. Merz, K. Lau, Vancouver – Kanada
Razuporni sistem – dvozglobni okvir na armiranobetonskim stupovima, raspon 42,60 m.

Materijal – furnirski nosači, spajala – klasična, patentna.
27. Olimpijski velodrom
Munich, Njemačka; 1972.

Arhitekti: Dahms, Grube, Harden, Kaiser i Laskowski, Braunschweig – Njemačka
Konzolni krov nad trakom velodroma i 4700 gledatelja izgrađen za Olimpijske igre 1972.
Sastoji se od 56 konzola raspona 11,00 do 24,00 m na razmaku od cca 6,00 m. Konzole su
izvedene iz dva dijela, donji nosi opterećenje gledališta a gornji krova. Konzole su dvostruki
nosači oslonjeni na armiranobetonski prsten i međusobno povezani trodijelnim štapom.
Materijal – LLD.
28. Krov tribina na stadionu Waldau
Stuttgart, Njemačka; 1998.

Arhitekti: Herrman + Bosch, Stuttgart – Njemačka
Projektanti konstrukcije: Pfefferkorn und Partner, Stuttgart - Njemačka
Krov je u presjeku oblika avionskog krila, izveden kao panel (ukrućena ploča) sa rebrima od
LLD i pojasevima od šperploče (LVL). Pojasevi su izvedeni od ploča dužine 17,0 m, širine 1,8 m
i debljine 27 mm. Debljina rebara je 70 mm. Paneli se oslanjaju preko čeličnih štapova na
armiranobetonsku podkonstrukciju.
29. Crkva Svetog Blaža
Schallstadt, Njemačka; 1994.

Arhitekti: Archbishropic Building Department, Freiburg – Njemačka
Projektant konstrukcije: K. Liermann, Freiburg – Njmačka
Glavni nosači su rešetke oslonjene na armiranobetonski prsten. Tlačni pojas rešetke je izveden
od LLD, tlačni elementi ispune od mekog piljenog drva a vlačni od čeličnih okruglih profila.
Čelični čvorni spojevi su posebno oblikovani.
30. Klizalište
Deggendorf, Njemačka; 1973

Arhitekti: Deggendorf Building Department
Glavni nosači od LLD, izvedeni su u paru, sistema trozglobnog slomljenog okvira sa zategom,
raspona 48,00 m. Razmak nosača iznosi 8,50.
Glavni nosači su dimenzija 2 x 220/2250mm odnosno 2 x 220/1950mm. Zatega je izvedena kao
dvostruka od okruglih čeličnih profila. Krovna ploha je naborana, pokrov je položen na
šperploču debljine 19 mm na kosim, prekriženim podrožnicama 160/260 mm.
31. Klizalište
St Ulrich, Italija; 1980.

Arhitekti: I. Zimperlich, Garmisch – Njemačka, F. Trafojer, Bolzen – Italija
Projektanti konstrukcije: K. Malknecht, H. Meinhardt, Vöcklamarkt - Austrija
Konstrukcija je izvedena nad klizalištem dimenzija 60,50 x 81,00 m. Glavni nosači su izvedeni
kao trozglobni rešetkasti nosači sa čeličnim zategama. Materijal izvedbe je LLD, pojasevi su
trostruki, ispuna dvostruka, širine štapova su 160 mm, visine variraju. Raspon nosača je 54,80
m a razmak 12,00 m. Stabilnost osiguravaju tri vjetrovna sprega.
Sekundarna konstrukcija raspona 12,00 metara izvedena je kao poduprti odnosno ojačani
sistem.
32. Crkveni centar
Eckerhaid, Njemačka; 1988.

Arhitekt: H. J. Zeitler, Munich – Njemačka
Projektanti konstrukcije: Natterer und Dittrich Planungs, Munich – Njemačka
Krov čine 4 krova na dvije vode nadvišena sa piramidalnim centralnim krovom. Prodori ploha su
složeni, a u svemu ih prati konstrukcija oblikovana prema oblicima krova.
Centralni piramidalni krov sa četiri stupa na uglovima tlocrtnih je dimenzija 8,5 x 8,5 m. Grebeni
piramide izvedeni su kao ojačani nosači sa čeličnim zategama promjera 20 mm. Materijal: LLD,
spajala: trnovi i vijci.
33. Športski centar
Roanne, Francuska; 1988.

Arhirekt: Hiatus, Roanne – Francuska
Projektanti konstrukcije: M. Flach, R. Weisrock S.A., SSaulcy sur Meurthe – Francuska
Krov nad tribinama za 3000 gledatelja sastoji se od simetričnih okvira sa raščlanjenim stupom i
zglobnom vezom u tjemenu. Tlocrtne dimenzije stadiona su 53,70 x 47,34 m. Nosači su
izvedeni po dužoj stranici (2 x 26,85 m). Materijal: LLD, greda je dimenzija 160/940-1750 mm,
stup-nosač tribina je dimenzija 2 x 140/1210 mm, a podupora 160/730 mm. Podrožnice su
slobodno oslonjene, izvedene od LLD, a preko njih je položen čelični trapezni lim.
34. Skladište ugljena
Rekingen, Švicarska; 1980.

Projektant konstrukcije: G. Kämpf, Rupperswil – Švicarska
Industrijska građevina vanjskog promjera 68,00 m ukupne visine 23,00 m. Glavni nosivi sistem
čine trozglobni okviri radijalno raspoređeni. Nosači su izvedeni od LLD ][ poprečnog presjeka
promjenjive visine.
Okviri su slomljeni, oslonjeni na armiranobetonski temeljni prsten. U tjemenu su spojeni
čeličnim prstenom ispunjenim betonom, a na mjestu loma razuprti prstenom od LLD. Spregovi
su izvedeni u svakom drugom polju (svaki nosač je direktno stabiliziran).
35. Klizalište u Davosu
Davos, Švicarska; 1979.

Arhitekti: Krähenbühl, Davos – Švicarska
Projektant konstrukcije: W. Bieler, Chur – Švicarska
Glavnu nosivu konstrukciju od LLD čini prostorni trozglobni sistem nad gledalištem za 7500
gledatelja, konturnih tlocrtnih dimenzija 88,80x88,80 m. Dijagonalni nosači su raspona 76,60 m.
Izvedeni su u paru dimenzija 2 x 200/1950 mm, sljemeni nosači su dimenzija 200/1910 mm, a
srednji, također upareni, dimenzija su 2 x 140/1350 mm. Bočna stabilnost je osigurana
poprečnim nosačima.
Podrožnice su izvedene od piljene građe, preko njih je položena dijagonalna oplata od platica
debljine 40 mm. Platice preuzimaju opterećenja sa krovne plohe i sile izbočavanja
37. Most preko rijeke Emme
Signau, Švicarska; 1988.

Arhitekti: Cantonal Building Department, Burgdorf – Švicarska
Projektant konstrukcije: H. Vogel, Bern – Švicarska
Pokriveni most sa dva kolnika. Glavni nosači su dvozglobni lukovi raspona 43,40 m izvedeni od
LLD dimenzija 2 x 220/1900 m, oslonjeni na armiranobetonske upornjake preko neoprenskih
ležajeva. Sekundarni nosači su također izvedeni od LLD dimenzija 2 x 280/1200 m, na razmaku
od 5,00 m, a ovješeni su na lukove preko okruglih čeličnih profila. Bočna stabilizacija lukova
izvedena je horizontalnim spregom u "stropnoj" ravnini posredno preko vertikalnih štapova. Sile
sprega prenose se u temelje preko jakih portala od LLD.
38. Teniski centar
Bezau, Vorarlberg, Austrija; 1989.

Arhitekt: L. Kaufmann, Dornbirn - Austrija
Projektanti konstrukcije: Holzbauwerk Kaufmann, Bezau – Austrija
Ravni krov nad parom teniskih igrališta čisto je podignut na glavnim lukovima poduporama V
oblika. Glavni nosivi sistem čine po tri dvozglobna luka raspona 36,60 m. Između dva igrališta
izvedene su upušteno dvije rešetke koje nose dvije pasarele, a nad njima je izveden
transparentni pokrov. Lukovi su stabilizirani sa dva vjetrovna sprega.
39. Olimpijski stadion Hamar
Hamar, Norveška; 1992.

Arhitekti i projektanti konstrukcije: N. Torp, Biong & Biong, Oslo – Norveška
Konstrukcija za ovaj 260 m dug stadion pokriva 22000 m² a sačinjena je od dvozglobnih

rešetkastih okvira visine 4,00 m, a različitih raspona. Maksimalni raspon je 96,00 m a visina u
tjemenu 35,00 m. Podrožnice od LLD nose pokrov od korugiranih čeličnih samonosivih panela.
Stabilnost osiguravaju podrožnice, jaki uzdužni nosač i forma ljuske. Projektno opterećenje
snijegom je 2,50 kN/m².
40. Školska dvorana
Wohlen, Aargau, Švicarska; 1987.

Arhitekti: Burkhard, Meyer, Steiger, Baden – Švicarska
Projektant konstrukcije: S. Calatrava, Zürich – Švicarska
Naborana pločasta konstrukcija sferične zakrivljenosti izvedena je nad dvoranom dimenzija

15,65 x 20,04 m. Osnovnu konstrukciju čine eliptični trozglobni lukovi raspona 10,64 m
oslonjeni na armiranobetonske, posebno oblikovane bazne stupove. U gornjem nivou izvedeni
su dvodijelni poprečni dvozglobni lukovi na koje se oslanjaju uzdužni nosači koji nose
konstrukciju ventiliranog krova. Lukovi u gornjem nivou ojačani su podupiranjem na donji
eliptični trozglobni luk. Materija: sve LLD.
41. Klizalište
Istres, Francuska; 1981.

Arhitekti: Jaussaud & Vallières, Istres – Francuska
Projektant konstrukcije: R. Weisrock S.A., Saulcy sur Meurthe – Francuska
Glavni nosivi sistem čine dva trozglobna luka raspona 59,20m. Materijal, LLD dimenzije
poprečnog presjeka 2 x 110/1600 mm. Tlocrtno, lukovi formiraju formu paralelograma, a
povezani su poprečnim gredama od LLD presjeka 2 x 110/500 mm preko kojih je izvedena
oplata čime su lukovi bočno stabilizirani.
Sekundarnu konstrukciju čine slobodno oslonjeni nosači na razmaku 4,10 m koji se na jednoj
strani oslanjaju na glavne nosače, a na drugoj na obodne armiranobetonske stupove. Pokrov je
položen preko podrožnica od piljenog drva.
42. Paviljon u termama
Stia, Arezzo, Italija; 1984.

Arhitekti: Lucernario –Italija
Projektanti konstrukcije: Studio Technico Cenci Osuka – Italija
Ova konstrukcija nad bazenom sastoji se od dvije simetrične orebrene ljuske sa zglobnim
osloncima u tri točke. Rubna rebra nad trokutastim tlocrtom izvedena su kao trozglobni lukovi
od LLD. Tjemeni zglobovi međusobno su povezani zakrivljenim nosačima. Preko rebara
položene su podrožnice a na njima drvena oplata. Stabilnost je osigurana trokutastim formama.
Na spoju ljuski izvedena je svjetlosna traka.
43. Klizalište
Schaffhausen, Švicarska; 1987.

Arhitekti: Schaffhausen Building Department – Švicarska
Projektanti konstrukcije: Plüss & Mayer, Lucerne – Švicarska
Glavna nosiva konstrukcija sastoji se od šest prekriženih nesimetričnih trozglobnih lukova sa

zategom i dva zabatna nosača, sve od LLD. Konstrukcija je stabilizirana jakim čeličnim
spregom.
Zatega je izvedena od dva čelična profila Ø32 mm, horizontalna je, u nivou višeg ležaja.
Pokrov je izveden kao tanka membrana fiksirana na čelične okrugle cijevi pričvršćene na lukove
što omogućava i prijenos podtlačnih sila.
44. Skladište
Walsum, Njemačka; 1987.

Projektanti konstrukcije: Brüninghoff Building Department, Heiden – Njemačka
Kupola skladišta rasutog materijala koji se unosi trakom kroz tjemeni prsten, raspona je 94,6m.
Glavnu nosivu konstrukciju čini 8 trozglobnih lukova od LLD koji se oslanjaju na
armiranobetonske stupove povezane vlačnim prstenom. Dimenzije poprečnog presjeka lukova:
200 / 1400 – 2260 mm. Stabilnost je osigurana sa 4 spreka K oblika. Podrožnice su izvedene
od LLD kao slobodno oslonjeni nosači max. raspona 18.40 m. Pokrov: aluminijski lim.
45. Stadion – kupola Izumo
Izumo, Japan; 1992.

Arhitekti: Shigeru Ban, Arata Yoshida; Kajima Design, Tokyo – Japan
Projektanti konstrukcije: Kajima Design + Masao Saito, Tokyo – Japan
Ova 49 m visoka kopola natkriva stadion u promjeru od 140,0 m. Glavni nosivu konstrukciju čini
36 lukova od LLD (svakih 10º), kružne forme, radijusa 84,00 m. Lukovi su dvodijelni, ojačani,
međusobno povezani čeličnim cijevnim poduporama V oblika i prednapetim čeličnim kablovima.
U četiri horizontalne ravnine izvedeni su vlačni prstenovi (čelični prednapeti kabel 2 Ø 70 mm)
čime je kupola osigurana od gubitka stabilnosti pod djelovanjem nesimetričnog opterećenja.
Lukovi se oslanjaju na 4 m visoke armiranobetonske stupove. U ravnini oslanjanja stupovi su
povezani prstenom od čeličnih prednapetih kablova.
46. Crkva u Rouenu
Rouen, Francuska; 1979.

Arhitekt: L. Arretche, Paris – Francuska
Projektanti konstrukcije: U.B.E., Dreux – Francuska
Glavnu nosivu konstrukciju čine armiranobetonski fasadni stupovi i centralni čelični rešetkasti
nosač. Preko stupova izvedeni su rubni nosači od čeličnih cijevi. Na te nosače i centralni
rešetkasti nosač zavješena su rebra od LLD.
47. Stadion u Dijonu
Dijon, Francuska; 1976.

Arhitekt: J. F. Devaliere, Dijon – Francuska
Projektanti konstrukcije: R. Weisrock S.A. Saulcy sur Meurthe – Francuska
Stadion dimenzija 72,50 x 70,60 za 4000 gledatelja pokriven je zavješenom konstrukcijom od

LLD. Glavni nosači položeni su na razmacima od 6,75 m, dimenzije poprečnog presjeka su
160/1500 mm, a zglobno su priključeni na armiranobetonsku kostrukciju. Pokrov je panelan
(čelični) a izvedeno je i grijanje krova da se spriječi gomilanje snijega.
48. Salon namještaja i reklamni stup UPIN - Zagreb
Zagreb, Hrvatska; 1979.

Arhitekti: Tempo, Zagreb - Hrvarska
Projektanti konstrukcije: S. Sablić, Đ. Nižetić, M.Magerle, Zagreb – Hrvatska
Krovnu konstrukciju čine zakrivljeni gredni nosači od LLD na armiranobetonskoj podkonstrukciji.

Preko sekundarne konstrukcije – podrožnica izvedena je oplata od šperploče a na njoj pokrov
od bakrenog lima (u prvoj verziji drvena šindra od pijeskarene cijepane hrastovine).
Uz salon je izveden reklamni stup visine 28 m, prostorni sistem čije su vertikale od LLD,
horizontale od [] valjanih čeličnih profila, a dijagonale od okruglih čeličnih profila. Stup je na
prvoj etaži prihvaćen zategama i usidren u temelje.
49. Pravna škola
Starnberg, Njemačka; 1978.

Arhitekti: State Building Department, Munich – Njemačka
Projektanti konstrukcije: Natterer und Dittrich Planung, Munich – Njemačka
Paviljon škole sa ravnim krovom tlocrtnih dimenzija 15,0 x 15,0 m izveden je kao gredni roštilj
oslonjen na 4 stupa na uglovima. Stupovi su drveni, upeti u roštilj i zglobno oslonjeni na temelje.
Materijal: LLD, dimenzije greda: 140/600 mm, dimenzije stupova 2 x 140/640 mm.
50. Velika kantina
Volkach am Main, Njemačka; 1984.

Arhitekti: Würzburg Tax Office, Building Department – Njemačka
Projektanti konstrukcije: Bertsche, Packenbach, Hübner, Würzburg – Njemačka
Glavna konstrukcija je rešetkasti roštilj sa štapovima od LLD. Visina rešetke je 2100 mm.
51. Sportski centar Nuremberg
Nuremberg, Njemačka; 1980.

Arhitekti: State Buildin Department, Nuremberg – Njemačka
Glavna konstrukcija je rešetkasti roštilj sa štapovima od LLD. Tlocrtni modul je 4,80 m, visina
roštilja je 2050 mm.
52. Rekreativni centar
Arbon, Švicarska; 1984.

Arhitekt: Haas, Arbon – Švicarska
Projektanti konstrukcije: Büro Wälli AG, Arbon – Švicarska
Krovnu konstrukciju čini prostorna rešetka nad dvije dvorane: prvom dimenzija 27,00 x 30,00 m
i drugom 27,00 x 15,00 m. Čvorovi su izvedeni od čeličnih lijevanih elemenata. Dimenzije
štapova: 110/110 mm do 170/170 mm. Konstrukcija je oslonjena na čelične stupove.
53. Paviljon Hartwaldske klinike
Zwesten, Njemačka; 1977.

Arhitekt: A. Frank, Zwesten – Njemačka
Paviljon klinike je heksagonalnog tlocrta promjera 32,00 m sa krovnom konstrukcijom od

radijalno naboranih ploča. Ploče su formirane od koso položenih trokutastih rešetki preko kojih
je izvedena vidljiva oplata od platica. Štapovi rešetki izvedeni su od LLD, spajala su čavli ili
moždanici u kombinaciji sa čeličnim limovima. Tlačni tjemeni prsten izveden je od LLD kao i
vlačni prsten u ravnini oslanjanja konstrukcije.
54. Brdska stanica
La Dôle, Švicarska; 1992.

Arhitekt: V. Mangeat, Nyon – Švicarska
Projektanti konstrukcije: Natterer & Winter, Etoy – Švicarska
Stanica sa radarskim instalacijama i prostorima za boravak posade izvedena je na visini od

1670 m. Sastoji se od 9 jedinica dimenzija 3x6,5x4 m pojedinačne mase 3,7 t (limit
helikopterskog transporta). Jedinice su predgotovljene u tvornici. Konstrukcija je izvedena od
orebrenih ploča (panela) u formi svoda sa višestrukom zakrivljenošću. Pojasevi: 2 x OSB 6mm
+ 3 x furnirska ploča 1,2 mm. Rebra: piljena građa četinara. Oplata: aluminijski lim.
55. Galerija između dvije velesajamske hale
Frankfurt am Main, Njemačka; 1983.

Arhitekt: O. M. Ungers, Frankfurt – Njemačka
Projektanti konstrukcije: S. Polónyi, H. Fink, Cologne – Njemačka
120 m dug rešetkasti bačvasti svod polukružne forme, raspona 24,5 m pokriva galeriju koja
povezuje dvije hale. Konstrukcija je izvedena od LL lukova 250/660 mm, uzdužnih elemenata
od LLD 230/410+2x230/130 mm, čeličnih dijagonala i zatega u ravnini svoda. Pokrov: staklo.
56. Konstrukcije crkvi u Kölnu i Leverkusenu (tip Zollinger)
Köln / Leverkusen, Njemačka; 1957. / 67.

Arhitekti: J. Lembrock, K. Schulting, Düsseldorf – Njemačka
Projektant konstrukcija: P. Schweiger, Munich – Njemačka
Krovovi crkve Sv. Alberta i Crkve preobraženja izvedeni su kao rebraste ljuske sa dijamantnom
formom položaja rebara. Reakcije preuzimaju armiranobetonske grede na obodnim zidovima.
57. Terme Bad Sulza
Bad Sulza, Njemačka; 1999.
Arhitekti: Ollertz & Ollertz, Fulda – Njemačka
Ova rebrasta ljuska slobodne forme projektirana je uz pomoć programa koji je simulirao formu
ovješene mreže kablova. U konačnom projektiranju model je preokrenut te su vlačni kablovi
zamijenjeni tlačnim elementima. Tlačne rubne sile preuzimaju rubne grede dvostruke
zakrivljenosti. Oko mreže: 1600/1600 mm, rebra: cca 160/240 mm.
58. Jahaonica
Berlin, Njemačka; 1997.

Arhitekti: Sasse & Frode, Berlin – Njemačka
Projektanti konstrukcije: Natterer Bois Consult, Etoy – Švicarska
Tlocrtne dimenzije 35 x 45 m. Krovnu konstrukciju čini drvena rebrasta ljuska raspona 20,00 m
oslonjena svakih 5,50 metara na drvenu potkonstrukciju. Rebra: drvo četinara, lijepljeno
6x30/150 mm. Preko rebara izvedena je drvena dvostruka oplata.
59. Gimnastička dvorana
Arlesheim, Švicarska; 1997.

Arhitekti: R. Meuli, Minusio; May Architekten AG, Neuenegg – Švicarska
Projektanti konstrukcije: Natterer S.A. Bois Consult, Etoy – Švicarska
Ovaj plitki bačvasti svod izveden je kao rebrasta ljuska nad dvoranom tlocrta 54 x 35 m. Ljuska
je dvostruka, gornji dio sa ravnima donji sa dijagonalno postavljenim rebrima.
Nad uzdužnim fasadnim zidovima izvedena su, u ravnini svoda, tri lučna nosača koji preuzimaju
sile potiska ljuske. Horizontalne sile zatvorene su zabatnim zidovima i zategama lukova koji su
izvedeni u trećinama dužine dvorane.
60. Športski centar Oulu
Oulu, Finska; 1986.

Arhitekt: Risto Harju, Oulu – Finska
Projektant konstrukcije: Pekka Heikkilä, Oulu – Finska
Centar je unutrašnjeg promjera 115 m, visine 25 m, pokriven kuglastom kupolom radijusa cca
90 m heksagonalnog tipa. Rebra su izvedena od dvostrukih furnirskih nosača (SLV) dimenzija
204/700mm. Čvorovi su izvedeni od čeličnih šestokrakih elemenata naknadno zatvorenih
specijalnim betonom (Klasa F30).
61. Izložbena hala
Brussels, Belgija; 1988.

Arhitekt: J.v.Pottelsberge de la Potterie – Belgija
Projektanti konstrukcije: A. v. Weetter, Brussels – Belgija, Waldner i Blumer, Herisau -Švicarska
Ova izložbena hala duga 141 m, a široka 74 m izvedena je kao mrežasti, bačvasti svod. Glavni
lukovi sačinjeni su od 13,5 m dugih ravnih elemenata od LLD koji su spojeni krutim vezama.
Čvorovi su izvedeni kao oktogonalni elemenati od LLD s čeličnim pločama, spajanje je izvedeno
vijcima. Svod se oslanja na armiranobetonske stupove visine cca 6 m. Krovni elementi su
izvedeni kao samonosivi paneli od drvenih rebara i iverice.
62. Dječji vrtić
Triesen, Finska; 1998.

Arhitekti: Effeff AG, Triesen – Finska
Projektant konstrukcije: Natterer Bois Consult, Etoy – Švicarska
Kupola se sastoji od mreže daščanih rebara 4 x 27/160 mm međusobno spojenih vijcima a

izvedena je nad vrtićem tlocrta 17 x 17 m. Preko kupole položena je transparentna
termoizolacija debljine 120 mm i pokrov od tanke transparentne membrane. Kupola je oslonjena
na 4 čelična rubna luka profila IPE270 koja se oslanjeni na temelje u četiri ugla.
63. Institut za drvo Nantes
Nantes, Francuska; 1995.

Arhitekt: J.P. Logeral, Anger – Francuska
Projektanti konstrukcije: ICS Bois, M. Flach, J. Natterer, Peisey-Nancroix – Francuska
Složena konstrukcija sastoji se od obodnih okruglih drvenih stupova koji nose gredni sistem
glavnih nosača na kvadratnom rasteru. Na njima je izveden dijagonalni roštilj u sklopu kojeg je
izveden kružni prsten na koji se oslanja rebrasta kupola. Horizontalne sile potiska kupole
zatvorene su u prsten a vertikalne preuzimaju stupovi čiji raspored formira krnji stožac.
Konstrukcija je obložena drvenom oplatom.
64. Bazen
Saint Quentin en Yvelines, Francuska; 1997.

Arhitekti: M. Carduner & Partner, Paris – Francuska
Projektanti konstrukcije: ICS Bois, M. Flach, J. Natterer, Peisey-Nancroix – Francuska
Rebrasta kupola torusnog oblika nad dijelom kružnog tlocrta (225º) promjera je 54 m. Oslonjena
je na obodni kružni prsten od LLD koji je pričvršćen na armiranobetonske stupove i centralni
pijedestal također od armiranog betona.
Rebra su položena po geodetskim linija tako da je izbjegnuta dvostruka zakrivljenost. Sastoje
se od 6 slojeva debljine 33 mm, koji su na opterećenijim rubnim dijelovima lijepljeni, a u
srednjem dijelu, u području manjih naprezanja, spojeni čavlima. Na rebrima je izvedena drvena
oplata koja je krivljena na licu mjesta i spregnuta s rebrima vijčanom vezom.
65. Višenamjenska hala
Mannheim, Njemačka, 1975.

Arhitekti: C. Mutschler & Partner, F. Otto & Partner – Njemačka
Projektanti konstrukcije: Ove Arup & Partners, London – Velika Britanija
Ljuskasti, trodimenzionalni roštilj, slobodne forme, pokriva površinu od 4700 m².

Najveći raspon iznosi 60 m. Izveden je u ravnini od 2, 3 ili 4 sloja letvica dimenzija 50/50 mm u
mrežastoj formi kvadratičnog oka 500 x 500 mm. Letvice su spojene vijcima M8 sa jakim
elastičnim opružnim podložnim pločicama. Podizanjem mreže i formiranjem kupole kvadratna
oka se deformiraju u oblik romba sa kutovima 70º do 110º. Stabilnost pod nesimetričnim
opterećenjem osiguravaju vlačni čelični kablovi. Ljuska je pokrivena membranom.
66. Izložbeni paviljon
Nara, Japan; 1987.

Arhitekt: M. Kibayasni, Kikutake & Ass. – Japan
Projektanti konstrukcije: Maeno, Wada, Nagase, Hisatoku – Japan
Izvedena su tri paviljona sličnog tipa kao prethodna hala od letvica 4 x 40/70 mm zakrivljenih u
tri dimenzije, mreže oka 500/500 mm. Forma je istražena na modelima od ovješene žice,
kasnije je preokrenuta i analiziran je matematički model tlačne forme. Ljuska je oslonjena na
obodni armiranobetonski zid visine 3 m, a pokrivena je transparentnom membranom.
67. Višenamjenska hala
Leuk, Švicarska; 1986.

Arhitekti: H. & P. Wenger, Brig – Švicarska
Projektant konstrukcije: H. Gasser, Lungern – Švicarska
Heksagonalna hala pokrivena je drvenom ljuskom od 6 istih hiperboličnih paraboloida. Krov

površine 260 m² oslonjen je na 6 najnižih točaka. Svaki hipar izveden je iz dva dijagonalna sloja
dasaka debljine 24 mm i rubnih elemenata od LLD. Svi elementi krojeni su po šabloni i
međusobno spojeni lijepljenjem. Konstrukcija je odozdo vidljiva a odozgo izolirana i pokrivena
membranom.
68. Krov EXPO – Hannover
Hannover, njemačka; 2000.

Arhitekti: T. Herzog + Partner, Munich – Njemačka
Projektanti konstrukcije: Udruženi projektanti-specijalisti drvenih konstrukcija Njemačke
Drvena nadstrešnica sastoji se od niza istih elemenata tlocrta 19 x 19 m. Element je

komponiran od 4 ljuske, 4 konzole, čeličnog postolja i drvenog tornja oblika krnje piramide na
čeličnim stopama. Korišteno je piljeno i LLD.
Ljuske su izvedene od rebara u lijepljenim slojevima a pokrivene su prozirnom sintetičkom
membranom. Masa jednog elementa je cca 37 t.
69. Proizvodni paviljon
Bad Münder, Njemačka; 1987.

Arhitekti F. Otto & Plannungsgruppe, Bremen – Njemačka
Projektanti konstrukcije: M. Speich, F.J. Hinkes, Hannover – Njemačka
Dva ravna, trozglobna okvira, lagano otklonjena od vertikale, povezana su međusobno vlačnim
štapovima. Preko obodnih stupova položene su podrožnice. Na trozglobne okvire i podrožnice
ovješena su rebra koja nose oplatu spojenu na utor i pero. Paviljon je podignut nad kvadratnim
tlocrtom 21,87 x 21,87 m.
70. Paviljon
Dortmund, Njemačka; 1969.

Projektant konstrukcije: G. Scholz, Munich – Njemačka
Konstrukcija paviljona je ovješena ljuska tlocrtno oblika romba. Glavna rebra dimenzija su
200/240 mm na razmaku od 1,5 m, raspona do 65 m, konkavnog oblika. Preko njih položena je
troslojna oplata 1x24mm + 2x16mm pod kutem od 45º, spojena na rebra čavlima. Obodna rebra
dimenzija su 2x60/400 mm. Ljuska je ovješena na kose stupove i prednapeta čeličnim
kablovima.
71. Centar za reciklažu otpada Beč
Vienna, Austrija; 1981.

Arhitekt: L.M. Lang, Vienna – Austrija
Projektanti konstrukcije: Natterer & Dittrich Planung, Munich – Njemačka
Konstrukcija šatorastog oblika promjera 170,60 m pokriva pogon za reciklažu otpada. Osnovnu
konstrukciju čini centralni, cilindrični armiranobetonski stup visine 67 m i obodni stupovi – zidovi
trokutastog oblika visine 11 m. Na ovu podkonstrukciju ovješeno je 48 radijalno raspoređenih
rebara od LLD dimenzija 200/800-1100 mm. Preko rebara izvedene su prstenaste podrožnice
od LLD dimenzija 120/390 mm.
72. Ljuska nad bazenima
Bad Dürrheim, Njemačka; 1987.

Arhitekti: Geier & Geier, Stuttgart – Njemačka
Projekranti konstrukcije: Wenzel, Frese, Pörtner, Haller, Barthel, Linkwitz, Preuss – Njemačka
Konstrukciju čini ovješena drvena ljuska nad kompleksom bazena površine 1500 m². Ljuska je
ovješena na 5 stupova "stabala" i obodne lukove. Stupovi i lukovi izvedeni su od LLD.Rebra
ljuske izvedena su od LLD, glavna-ovješena su dimenzija 205/200mm, sekundarna-prstenasta
su dimenzija 140/120mm a preko njih je izvedena dvoslojna dijagonalna oplata. Pokrov je PVC.
73. Osmatračnica

Arhitekti: Grad Lausanne: B. Bolli, R. Mohr – Švicarska
Projektanti konstrukcija: Natterer Bois Consult, Etoy – Švicarska
Toranj je visok 36 m sa platformom na visini od 30 m. Promjer tornja je 12 m na nivou temelja a

6 m na nivou platforme. Nosivu konstrukciju čine 24 polukružna stupa i dvostruko spiralno
stepenište.
74. Osmatračnica
Venne, Njemačka; 1976.

Arhitekti: Osnabrück Building Department - Njemačka
Projektanti konstrukcije: W. Seifert, F. Schneider, Bramsche – Njemačka
Toranj visine 18 m izveden je od piljene građe ariša. Glavnu nosivu konstrukciju čine 4 rešetke
koje formiraju prostornu konstrukciju. Spojevi su izvedeni u Greim sistemu.
75. Repetitorski stup
Ismaning, Njemačka; 1932./46.

Projektant konstrukcije: Kübler, Stuttgart – Njemačka
Prostorna rešetkasta konstrukcija izvedena je iz piljene građe smolastog bora. Spojevi su

izvedeni moždanicima sistema Kübler i vijcima od bronce. Stup je više puta adaptiran, najveća
visina nakon rekonstrukcija bila je 165 m. Rastavljen je 1983. zbog opasnosti od pada.
76. Krov tribina na stadionu Steigerwald
Erfurt, Njemačka; 1994.

Arhitekt: U. Zimmermann, Murrhardt – Njemačka
Projektanti konstrukcije: Oswald + Fessler, Radolfzell - Njemačka
Dvodijelni okviri od LLD ovješeni o čelične cijevne stupove obrnute Y forme.
Pokrov: membrana utegnuta u dva smjera. Stabilnost okvira osiguravaju zatege od čelične
užadi i prednapregnuta pokrovna membrana.
77. Stadion – kupola Tacoma
Tacoma, Washington, SAD; 1982.

Arhitekti: McGranahan, Rossman, Schneider & Gadberry, Tacoma – SAD
Projektanti konstrukcije: Hine, Wessel &Associates, Tacoma – SAD
Kuglasta kupola raspona 160 m nad stadionom sa 25.000 sjedećih mjesta.
Kugla sadrži elemente trokutastog i šesterokutnog sistema kupole. Glavna rebra od LLD
(duglazija) su dimenzija 170-220 / 750 mm dužine segmenta od cca 15 m. Čvorovi su izvedeni
kao šesterokutne cijevi sa vijčanim vezama preko čeličnih ploča. Oplata na utor i pero je
izvedena od platica debljine 50 mm od istog materijala.
Temeljni vlačni prsten izveden je od prednapregnutog betona.

78. Sportska arena Northern Michigan University – kupola Superior
Marquette, Michigan, SAD; 1991.

Arhitekti: McGranahan, Rossman, Schneider & Gadberry, Tacoma – SAD
Projektanti konstrukcije: Hine, Wessel &Associates, Tacoma – SAD
Kuglasta kupola raspona 161 m – autori i sistem isti kao kod kupole Tacoma.
79. EXPO 1964. – Švicarski paviljon
Arhitekti: Lozeron, Moser, Chatelain, Martin - Švicarska

Projektanti konstrukcije: Perreten, Milleret – Švicarska
Ovješeni krov čiji je glavni nosač rešetkasti trozglobni luk raspona 87,0 m. Ovješena rebra su
bila izvedena od furnirskih ploča širine 1000 mm. Obodni prsten izveden je kao dvodijelni nosač
od LLD. Pokrov je bio izveden od transparentne plastike. Sile odizanja bile su preuzete čeličnim
kablovima. Posebna značajka konstrukcije bile su veze između čeličnih elemenata i laminata
koje nisu izdržale vremenski test, tako da je konstrukcija paviljona demontirana.
80. Most preko kanala Dunav – Majna u Essingu
Essing, Njemačka; 1986.

Arhitekt: R.J. Dietrich - Njemačka
Projektanti konstrukcije: Brunninghoff, Rampf, Grundmann – Njemačka
Glavnu rasponsku konstrukciju ovog pješačkog mosta čini 9 ovješenih rebara od LLD.
Dimenzije poprečnog presjeka rebara su 220 / 650 mm,a ukupna dužina im iznosi 190 m.
Rebra su položena na rešetkaste drvene jarmove preko četiri raspona od 30, 32, 73 i 35 m.
81. Ovješeni most preko Stare Elbe, Magdeburg - Cracau
Magdeburg, Njemačka; 1997.

Projektanti: Setzpfand & Partner - Njemačka
Pješački ovješeni most raspona 36, 72, 27, 27 i 24 m. Čelični okvirni A stup visine oko 50 m
koso je položen, kablovi su usidreni u prvi upornjak. Glavni nosači su izvedeni od LLD
poprečnog presjeka 220 / 2000 mm, a zaštićeni su oblogom od borovine. Hodna staza je
izvedena od drva duglazije, a premazana je epoxidnom smolom sa dodatkom pijeska
(protuklizni premaz i zaštita).
Donji ustroj mosta i prilazne rampe su armiranobetonske konstrukcije.

82. Most preko rijeke Dahme
Niederlehme, Njemačka; 1999.

Projektanti: Leonhardt, Andra & Partner, Stuttgart – Njemačka
Pješački most raspona 60 m. Glavni nosači su dvije paralelne rešetke sa dijagonalnom

ispunom. Nagib dijagonala se mijenja od 30º do 40º. Svi elementi rešetki izvedeni su od LLD sa
čeličnim portalnim okvirima na ležajevima.
83. Pješački most preko autoputa kod Jene
Jena, Njemačka; 1994.

Projektanti konstrukcije: Setzpfand & Parner – Njemačka
Ovješeni most sa bočnim prilazom na jednoj strani. Čelični okvirni H stup je vertikalan a kablovi
su usidreni u prvi upornjak. Rasponski sklop je izveden od lijepljenih lameliranih nosača sa
upuštenim hodnikom.
84. Cestovni most preko rijeke Isar u Münchenu
München, Njemačka; 1993.

Arhitekt: R. J. Dietrich
Projektanti konstrukcije: Suess & Staller – Njemačka
Rešetkasti lučni prostorni okvir kontinuiranog sustava oslonjen na niz stupišta u vodotoku.
Materijal: Bongossi
Spojevi štapova: čelični kuglasti zglobovi sa vijčanim spojevima
85. Most Leonardo da Vinci
Oslo, Norveška; 2001.

Projektant: Vebjorn Sand, Oslo – Norveška
Pješački most preko ceste E18 izveden je u spomen Leonardu prema njegovim skicama za
kameni most (1502. godine). Ukupna dužina mosta iznosi 109,2 m. Rasponski sklop čine 3
lučna nosača od LLD: jedan u vertikalnoj ravnini sa rasponom od 40 m (preuzima vertikalna
opterećenja) i dva bočna (preuzimaju horizontalna djelovanja).
86. Staklena lanterna robne kuće u Kölnu
Köln, Njemačka; 2005.

Projektant: Renzo Piano, Genova – Italija
Lanterna na robnoj kući u centru Kölna dužine je 130 a visine 34 m. Izvedena je od lučnih
drvenih nosača od LLD, okruglog i elipsastog oblika na armiranobetonskoj konstrukciji.
Stakleni elementi pročelja oblikovani su po formi konstrukcije.

87. Vidikovac
Helsinki, Finska; 2004.

Projektant: Ville Hara – student, Helsinki – Finska
Vidikovac – umjetnička intervencija.
Vanjski plašt izveden je od drvenih lameliranih letvi, podne konstrukcije su izvedene kao
daščani podesti povezani drvenim stubištima. Ukupna visina vidikovca je 10 m (razizemlje +
dva kata).
88. Natkriveni bazeni u Sv. Martinu na Muri
Sveti Martin, Hrvatska; 2005.

Arhitekti: V. Pedišić i E. Špirić, Zagreb - Hrvatska
Projektanti konstrukcije: T. i B. Baljkas, M. Hajman, Zagreb - Hrvatska
Glavni nosači izvedeni su kao kontinuirani LLD nosači valovitog oblika, dimenzije poprečnog
presjeka: 2x160/1200 mm. Nosači su oslonjeni na stupove od čeličnih okruglih cijevi.
Natkrivena površina oko 1650 m2.
89. Drveni most preko „Foše“ u Trogiru
Trogir, Hrvatska; 2006.

Projektant konstrukcije: J. Radnić, Split – Hrvatska
Pješački most, čista širina prijelaza 3,2 m, ukupna širina ~ 4,2 m.
Glavnu nosivu konstrukciju mosta tvore dva drvena luka na bokovima, poprečne drvene grede i
klasična dašćana ukruta. Svi elementi izvedeni su od klasične drvene građe (hrastovina I klase,
borovina i tikovina).
U uzdužnoj dispoziciji most ima jedan raspon veličine 25,0 m.
Lukovi su oblika kružnog luka, dvozglobni, konstantnog poprečnog presjeka (48/68 cm),
formirani od 4 drvene grede presjeka 24/34 cm. Grede su međusobno spregnute u vertikalnoj i
horizontalnoj ravnini s pomoću drvenih moždanika (poprečne grede 22/22 cm) i metalnih
moždanika tipa GE-KA. Spajanje je izvedeno vijcima M20 i M24.
Zglobovi lukova su klasični metalni zglobovi izvedeni iz zavarenih čeličnih limova s valjkastim
trnom. Donje ploče zglobova sidrene su u betonsku naglavnicu pilota.
Temeljno tlo na lokaciji mosta je nasip male nosivosti radi čega je odabrano temeljenje na
pilotima. Na svakoj strani mosta predviđena je izvedba po četiri bušena (Benotto) pilota
promjera 80 cm. Piloti su u ravnini mosta u paru, pod kutom od 15º prema vertikali. Glave pilota
su povezane naglavnicom, koja zajedno s njima tvori prostorni okvirni nosivi sustav.

01 - Drvene Konstrukcije - Predavanja

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

01 - Drvene Konstrukcije - Predavanja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1 Uvodno predavanje

+ S. Sablić Poznavanje materijala

M. Magerle Svojstva drva

Z. Žagar Metalne i drvene konstrukcije

+ K. Tonković 1. Drvene konstrukcije

M. Gojković Drvene konstrukcije

M. Gojković Drvene konstrukcije

M. Gojković Drveni mostovi

Z. Žagar Proračun konstrukcija računalom

Z. Žagar Drvene konstrukcije

A. Bjelanović Drvene konstrukcije prema europskim normama

C. Scheer Holzbau – Tachenbuch (nach DIN 1052)

K. Becker Ingenieurholzbau nach DIN 1052

Deutsches DIN 1052 – Praxishandbuch Holzbau

M.D. Egan Concepts in Building Firesafety

Herzog Timber Construction Manual

Drvno industrijski priručnik

Timber Construction Manual

Bauen mit Holz

- Eurocode 5 (Prijevod GF 1998.)

- DIN 1052: 2004/8 Design of timber structures-

- DIN 1052 : Holzbauwerke

- Opterećenja: Važeći hrvatski propisi

- Drvene konstrukcije HRN

- Tehnički propis za drvene konstrukcije (na javnoj raspravi)

ČETINARI (MEKA DRVA)

LIŠĆARI (TVRDA DRVA)

Po prirodi američko drvo, raste u zapadnom dijelu Sjeverne

Uvijek zeleno drvo visine do 100 m, promjera do 4,0 m.

Deblo je ravno. Kora je u mladosti glatka i siva, u starijoj dobi

Drvo je lagano (kod 15% vlage 400 - 600 kg/m³).

Dobro se suši, stabilnih je dimenzija.

Snaga ogrijevanja mala.

Suši se brzo, dobro se obrađuje.

Sjeverna Europa, planinski predjeli srednje i južne Europe.

Uvijek zeleno, do 40 m visoko drvo.

Ravno valjkasto deblo promjera do 2 m.

Drvo je lagano (kod 15% vlage do 680 kg/m³ , svježe oboreno

Kod sušenja živo se uteže.

Snaga ogrijevanja malena.

Suši se brzo, dobro se i lako obrađuje, lijepo se polira.

Široko rasprostranjen u većem dijelu Europe i u sjevernoj Aziji.

Uvijek zeleno, do 40 m visoko drvo.

Ravno i vitko deblo, krošnja mu je visoko položena.

Suši se bez poteškoća.

Snaga ogrijevanja srednja.

Suši se dobro, dobro se i lako obrađuje, dobro se tokari a loše

Trajan je na zraku, naročito trajan pod vodom.

Europski ariš raste u Alpama, Karpatima, Sudetima, te južnoj i

Listopadno drvo visine do 35 (50) m.

Ravno vitko deblo.

Drvo je srednje teško (kod 15% vlage do 850 kg/m³, svježe

Kod sušenja srednje se uteže.

Snaga ogrijevanja srednja.

Vrlo trajan na zraku, naročito pod vodom.

Raste u područjima južne i istočne Sjeverne Amerike i u Srednjoj

Uvijek zeleno drvo visine do 50 m, promjera do 1,5 m.

Deblo je uspravno, kora dosta dugo glatka-sivozelena, kasnije

Drvo je srednje teško (kod 15% vlage do 550 - 900 kg/m³).

Snaga ogrijevanja mala.

Suši se lako i dobro, lako se obrađuje, nešto lošije se polira.

Srednja, zapadna i južna Europa.

Uvijek zeleno, 40 (65) m visoko drvo.