Professional Documents
Culture Documents
Šumska tabla s natpisom: "Šume i šumska zemljišta, dobra su od interesa za Republiku (Hrvatsku) i imaju
njenu osobitu zaštitu."
Sadržaj
1Životinje i biljke
2Hrvatske šume u brojkama
3Zakon o šumama RH
4Osnovni oblici šuma u Hrvatskoj
o 4.1Regularne ili jednodobne šume
o 4.2Preborne šume
o 4.3Mediteranske šume
o 4.4Kulture i plantaže
5Vidi i:
o 5.1Ostali projekti
Bukova šuma u Kuterevu.
Mnoge ljude brine kad prolazeći npr. Slavonijom, vide posječene veće dijelove šume,
misleći da su šumari napravili čistinu. U krivu su. Ono što izgleda kao čistina zapravo je
mlada šuma, stara tek nekoliko godina. A kad i padne jedan hrast to treba gledati kao
na rođenje njih nekoliko tisuća, koji ne mogu živjeti u sjeni svog roditelja i jedva čekaju
svoju šansu. Stoga se nekim vrstama drveća naprosto mora gospodariti, šumari kažu
na regularan način. Važno je uočiti da se sječa koja izgleda kao čista zapravo događa
na razmjerno malim površinama, a na razini gospodarske jedinice ukupna zaliha je
unatoč sječi cijelo vrijeme ista ili godinama raste. Kad se pak promotri odrasla šuma
lako je uočiti da su sva stabla glavne vrste drveća istih dimenzija, dakle praktički iste
starosti. Ponekad ljude zbune manja stabla tzv. podstojne etaže, odnosno sloj grmlja.
Oni su zapravo pozitivan element jer osim što poboljšavaju biološku raznolikost dosta
jednolike sastojine, tjeraju glavne vrste da rastu u veće visine i čiste ih od suvišnih
grana.
Preborne šume[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Preborna šuma
Drukčija je situacija u goranskim šumama. Tamo se gospodari preborno tako da se
svakih nekoliko godina iz šume izdvajaju pojedinačna zrela stabla i tako otvara prostor
za rast podmlatka. Bukva i jela su vrste koje omogućuju takav način gospodarenja.
Izvana gledano, čovjeku se čini da šuma stalno izgleda jednako, mada se na ovaj način
pridobiva približno jednaka količina drva kao i u regularnim šumama. Jasno je da se u
ovom obliku mogu uzgajati samo vrste čiji podmladak dobro podnosi zasjenu starih
stabala. Jela je posebno poznata kao vrsta koja može i po nekoliko desetaka godina
čekati u zasjeni materinskog stabla, da bi potom krenula normalno rasti.
Mediteranske šume[uredi | uredi kôd]
Šuma u Estoniji
U probalnom pojasu i otocima rastu šume crnike, mješovite šume crnike i alepskog bora
te čiste šume alepskog bora. Iznad 350 m n. v. na otocima i 600 u priobalju alepski bor
zamjenjuje dalmatinski crni bor. U submediteranu crniku zamjenjuje hrast medunac koji
čini mješovite zajednice s bijelim i crnim grabom.Hrastove šume su uništene,
nekontroliranom sječom,brstom i požarima pa su danas to pretežno makije, garizi,šikare
i šibljaci.
Krivo je tumačenje kako je alepski bor alohtona vrsta.Južno od Šibenika smatra se
autohtonim, a zajednica Querco ilici-Pinetum halepensis čini klimatogenu zajednicu na
najsušim i najtoplijim predjelima tog područja Širenje alepskog bora van svojih priodnih
staništa je posljedica uništavanja šuma i erozije tla te neobrađivanje poljoprivrednih
površina. Alepski bor kao pionirska vrsta ima zadaću sanirati tu površinu, ponovo stvoriti
sloj šumskog tla i omogućiti crniki povratak.
Kulture i plantaže[uredi | uredi kôd]
U Hrvatskoj su gotovo zanemarive i zauzimaju manje od 1% površina. U krajoliku će se
primijetiti ili pionirske kulture borova i sličnih vrsta na bujadarama i
vrištinama Korduna i Like, ili industrijske plantaže topola u Baranji. Iako podignute s
idejom brze proizvodnje drvne mase od toga se odustaje i jedne i druge samo su stadij
pripreme terena za ponovno uvođenje autohtonih vrsta i prirodne vegetacije.U
budućnosti kulture će imati sve veći značaj za proizvodnju biomase, na taj način očuvat
će se biomasa proizvedena u šumama koja je uz listinac neophodna za očuvanje
šumskog ekosustava.