Professional Documents
Culture Documents
Cvijet komorača
Sistematika
Carstvo: Plantae
Koljeno: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Apiales
Porodica: Apiaceae
Rod: Foeniculum
Vrsta: F. vulgare
Dvojno ime
Foeniculum vulgare
Mill.
Sjeme komorača.
Cvjetovi komorača.
Komorač u cvjetanju.
Korijen komorača.
Stabljika komorača.
Komorač (narodni nazivi: koromač, anason, divlja mirodija, janež, rezen, morač, anita,
kopar sladki, slatki aniš; lat. Foeniculum vulgare) aromatična je začinska biljka.
Sadržaj
1Opis biljke
2Rasprostranjenost
o 2.1Srodne vrste
3Energetska i nutritivna vrijednost
4Uporaba
o 4.1Priprema jela s komoračem
o 4.2Ljekovitost
5Narodno vjerovanje
6Povijest
7Vanjske poveznice
8Izvori
Uporaba[uredi | uredi kôd]
Plod je posebno bogat eteričnim uljem i rabi se kao začin ili čaj protiv nadimanja i kao
blago sredstvo protiv kašlja kod djece i kod proljeva i drugih probavnih smetnji kod
dojenčadi. U povrtlarstvu je posebno odgojena jedna vrsta koja ima zadebljale početke
stabljike koji oblikuju oblik sličan glavici luka odmah iznad zemlje. Ta sočna zadebljanja
upotrebljavaju se kao povrće u ishrani, bilo termički obrađeno ili u salati. Listovi se
također upotreblljavaju kao začin a u tradicionalnoj kuhinji se koristi uz ribu.
Priprema jela s komoračem[uredi | uredi kôd]
Svi dijelovi komorača, lukovica, stabljike i listovi, upotrebljavaju se u pripremi jela.
Nožem se režu stabljika i dno lukovice, a maknu se i vanjski listovi lukovice. Kratko se
isperu pod tekućom vodom, a zatim komorač se nareže prema potrebi. Nožem se
lukovica prepolovi i reže po dužini na kriške za pirjanje ili na tanke ploške u obliku
polumjeseca za salate. Svaku polovica se može narezati i na kockice. Stabljike se
koriste u pripremi temeljaca, dok listovi daju osobitu aromu ribi pečenoj u foliji, a mogu
se iskoristiti i za ukrašavanje jela. Najbolje od komorača dobije se ako se posluži svjež.
Vrlo su zanimljive kombinacije komorača s povrćem i voćem u raznim miješanim i
složenim salatama.
Pravi ljekoviti koktel se može pripremiti tako da svježi komorač se začini maslinovim
uljem, pa ovu ukusnu i mirisnu salatu se pojede kao predjelo. Umjesto zelene
salate ili rajčice u sendvič se može staviti svježe narezani komorač ili ga se prelije
s jogurtom, s dodatkom svježe narezane metvice. Za toplo predjelo ili mali obrok može
se u francuskom stilu pripremiti omlet s komoračem, rajčicom i maslinama ili quiche s
nadjevom od poriluka i komorača, s dodatkom sira parmezana i sjemenki maka. Oba
jela se poslužuju uz zelenu salatu. U istoj grupi toplih predjela za talijansku kuhinju to
su tjestenina i rižoto. Bijeli umak za tjesteninu se priprema s
komoračem, lukom i pancetom u vrhnju, a crveni umak se priprema na bazi rajčica,
luka, komorača, crvene paprike i inćuna. Izvrstan rižoto dobije se kombinacijom
komorača i repova račića.
Od lukovice komorača priprema se krem juha, a ostale pire ili krem juhe od komorača
pripremaju se u kombinaciji s mrkvom, špinatom, rajčicom ili patlidžanom. Stabljike
komorača koriste se za pripremu bistrih juha, povrtnih složenaca ili variva. Komorač se
može pirjati s drugim povrćem, peći uz dodatak maslinova ulja, začina i krušnih mrvica
ili gratinirati. S komoračem se mogu pripremati i mesna jela od piletine, svinjetine i
teletine. Ujedno za perad, poput piletine i puretine, možete pripremiti zanimljive nadjeve.
Za piletinu nadjev od kuhanog komorača, češnjaka, timijana, ružmarina i majorane, a za
puretinu nadjev od pirjanog komorača, pršuta, pinjola, peršina, majorana
i limunove korice. Ova namirnica izvrsno se slaže s dimljenim lososom i školjkama.
Pirjani komorač se može pripremiti sa sipom, u kombinaciji s pirjanim paprikama, uz
pečene odreske tune ili s kuhanom rižom, paprikama i pinjolima kao dio nadjeva
za pastrvke.
Svježi listovi komorača se mogu koristiti za pripremu umaka na bazi majoneze, salatnih
preljeva i nadjeva, dok sjemenke komorača se mogu koristiti kod pripreme kruha,
slanih kolača i mesnih jela. Od komorača se u Makedoniji i Grčkoj rade tipična
nacionalna žestoka alkoholna pića, a i u našim se krajevima često dodaje u travaricu.
Ljekovitost[uredi | uredi kôd]
Komorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka koju su koristili stari
Egipćani, Rimljani i Grci, a kod nas su ga, kao prirodni lijek kod probavnih tegoba
i prehlada, proslavili benediktinci. U ukupnom kvalitetnom nutritivnom sadržaju osobito
se ističu flavonoidi rutini i kvercitin, te raznovrsni kempferol glikozidi, koji imaju
snažno antioksidativno djelovanje. Vrlo zanimljiv je i anetehol, sastavni dio hlapljivih
komponenti eteričnog ulja. Istraživanja su pokazala da smanjuje upale i pomaže u
sprječavanju razvoja raka. Eksperimentima na životinjama utvrđeno je da eterično ulje
ima sposobnost zaštite jetre od štetnog toksičnog djelovanja.[3]
U antici i u azijskom prostoru, komorač je bio cijenjen zbog svog okusa sličnog anisu,
kao i zbog ljekovitih svojstava. Komorač je dobar izvor vitamina C, koji je također
snažan antioksidans i ima sposobnost neutralizacije štetnog djelovanja slobodnih
radikala u vodenim otopinama u tijelu, koji mogu uzrokovati boli u zglobovima i
rezultirati osteoartritisom i reumatoidnim artritisom. Odličan je izvor dijetetskih vlakana
koja pomažu u pravilnoj funkciji crijeva, i na taj način sudjeluje u sprječavanju
razvoja raka debelog crijeva. Vlaknaste tvari vežu na sebe otrovne i masne tvari u
crijevima, odstranjujući tako otrove iz tijela, te smanjujući razinu kolesterola i masnoće u
krvi. Dijetetska vlakna održavaju zdravlje srca jer vežu žučne soli u debelom crijevu i
izlučuju ih iz tijela. Za ponovnu proizvodnju žučnih soli troši se kolesterol, čime se
smanjuje njegova količina u krvi i rizik od njegovog štetnog djelovanja. Vlakna
povećavaju osjetljivost inzulina i tako sprječavaju razvoj dijabetesa tipa 2. Imaju visoki
kapacitet vezanja vode, bubre i usporavaju probavu, što daje osjećaj sitosti. Iz tog se
razloga hrana bogata dijetetskim vlaknima preporuča tijekom redukcijskih dijeta.
Komorač je izvrstan izvor kalija, koji pomaže kod snižavanja visokog krvnog tlaka,
jednog od rizičnih faktora koji mogu utjecati na srčani ili moždani udar. Sjemenke i
korijen komorača sastavni su dijelovi čajeva za čišćenje organizma, što se pripisuje
eteričnom ulju koje suzbija nadutost, smiruje grčeve želuca i crijeva i djeluje protiv
vrenja. Čisto eterično ulje dobiva se destilacijom iz sjemenki, a preporuča se uzimanje
sa šećerom ili u vodi, za liječenje bolova u grlu i promuklosti. Također se preporučuje i
za vanjsku primjenu, kao sastavni dio antireumatskih sredstava za masažu. Komorač
pojačava rad stanica, jača imunitet, zaustavlja razmnožavanje mikroorganizama,
pospješuje izlučivanje mlijeka, utječe na živčani sustav i dobro raspoloženje, odstranjuje
sluz kod kašlja i hunjavice, djeluje lagano smirujuće i opuštajuće. Zbog visokog sadržaja
beta-karotena, može se preventivno koristiti kao djelotvorno sredstvo protiv raka. Više
od dva puta tjedno komorač ne bi smjele konzumirati osobe koje su sklone proljevu.
Od sjemenki komorača dobiva se eterično ulje, a iz plodova se radi ljekoviti čaj za
želudac i crijeva, koji uz to djeluje i lagano umirujuće, pa je idealan za djecu. Idealan je
za osobe s prekomjernom težinom. Komorač veže na sebe masti u crijevima, tako se
puno manje molekula triglicerida (molekule masti) može “ugnijezditi” u masnim
naslagama na trbuhu (iz tog su razloga stare Rimljanke jele komorač!), bokovima,
stražnjici i bedrima. Osim toga, komorač odstranjuje “mokru mast” na trbuhu, koju
većina debelih pogrešno smatra naslagama masti, dok se u stvari radi o prilično velikim
nakupinama vode oko pupka (celulit).
Povijest[uredi | uredi kôd]
U antici i u azijskom prostoru, komorač je bio cijenjen zbog svog okusa sličnog anisu,
kao i zbog ljekovitih svojstava. Stari Rimljani su uživali jesti njegove listove, korijenje i
sjemenke u salatama i kruhu. Osobito su ga voljele rimske dame, koje su ga grickale
radi njegovog diuretičkog svojstva i otapanja masnog tkiva oko struka. Ratnici su pak
komorač dodavali u jelo kako bi sačuvali dobro zdravlje i snagu! U Srednjem
vijeku koristili su ga za rastjerivanje kukaca. Vjerovalo se da plaši vještice, pa su ga za
Ivanjske noći (sveti Ivan Krstitelj, 23. lipnja uvečer) vješali na ulazna vrata. Često su ga
stavljali u ključanice da nikakvo zlo noću ne uđe u kuću. Srodne vrste komoraču su
anis, celer i kim.