Močvara

Prijeđi na navigacijuPrijeđi na pretraživanje

Čepkeliai rezervat u Litvi

Močvare su plitke vode stajaćice, odnosno tlo natopljeno najčešće slatkom vodom, koje
se odlikuje niskom pH vrijednošću (odnosno kiselošću) i bioraznolikošću staništa za
mnoge biljne i životinjske vrste, kao što
su vodozemci, ribe, ptice, kukci, gmazovi i sisavci.
Močvaru kao čest oblik voda stajaćica treba razlikovati od

 a) lokve, plitke udubine sa vodom koja presušuje tijekom sušnog razdoblja

 b) bare, plitka vodena masa kojoj sunce dopire do dna i odlikuje se bujnim biljnim
raslinjem
 c) jezera, koja na zemlji nastaju tek nakon ledenog doba i u pravilu se razlikuje
eufotički i afotički sloj.
Močvare se najčešće nalaze u riječnim nizinama ili uz jezera, odnosno
u reljefnim depresijama s intenzivnom vegetacijom. U močvarama se, za razliku
od tresetišta, ne stvara treset.
Prema porijeklu i načinu dotoka vode močvare se dijele na:

 niske, koje se "hrane" samo izdanskom podzemnom vodom; kod ovih močvara,

vegetacijski sloj je deblji
 visoke, koje se "hrane" samo površinskom vodom, praktično
jedino oborinskim vodama; ovdje je sloj vegetacije tanak
 mješovite, koje se prihranjuju iz oba izvora; ovaj tip je najčešći.
Isušivanje močvara vrši se melioracijom pomoću drenažnih kanala i nasipa.
To je životni okoliš u kojem ne rastu stabla, ponekad ima grmlja, a općenito se tu
nalaze ekološke zajednice koje uspijevaju na mokrom mineralnom pa do organskom tlu,
a mogu opstati samo uz neprekidni višak vode. Razgraničenje između močvara i drugih
tipova biotopa nije jednostavno. One su međuoblik između drugih biotopa kao što su
tresetišta, vodene površine koje se isušuju ili mokre livade i grmišta. Tipične biljne vrste
su iz rodova Eupatorium i Lysimachia, kao i neke druge biljne zajednice koje su vrlo
važne kao "paša" za leptire i druge kukce.
Mnoge su močvare ugrožene ili su u prošlom stoljeću i ranije potpuno isušene zbog
potreba poljoprivrede za obradivim površinama ili iz zdravstvenih razloga (malarija). U
novije vrijeme je došlo do promjene odnosa prema močvarama. Shvaćen je njihov
značaj za ukupnost čovjekove životne sredine, i česti su uspješni napori
za renaturiranjem tih područja.