Poljoprivredno-prehrambeni fakultet u Sarajevu

Viegodinje djeteline

Mentor:

Studemt:

Prof. dr. Senija Alibegovi- Grbi

Armin Jamakovi

Sarajevo, april 2014.

SADRAJ
Uvod........................................................................................................................3
1. Crvena djetelina ..........................................................................................4
1.1 Morfoloke karakteristike............................................................................6
1.2 Agreoloki uslovi ugoja...............................................................................9
2. Bijela djetelina............................................................................................10
2.1. Korijen................................................................................................12
2.2. Stabljika..............................................................................................13
2.3. List......................................................................................................13
2.4. Cvijet...................................................................................................14
2.5. Cvat.....................................................................................................15
2.6. Plod.....................................................................................................15
2.7. Sjeme...................................................................................................15
3. vedska djetelina.............................................................................................18
3.1. Morfoloke osobine.............................................................................19
4. Zakljuak.........................................................................................................20
5. Literatura.........................................................................................................21

UVOD
U ovom radu bavit u se vrstama i karakteristikama viegodinjih djetelina. Navest u
od kojih latinskih naziva potjeu, gdje ih pronalazimo, za ta ih koristimo, kako sijemo,
obraujemo i za ta nam sve mogu sluiti. Djetelina (lat. Trifolium) je rod biljaka s 245
vrste.U govoru se djetelinom, nazivaju i srodne vrste lucerne (lat. Medicago), kokotca (lat.
Melilotus) i taksonomski daleka vrsta zeja soca (lat. Oxalis acetosella).Posebnost djeteline
je, da moe imati tri (puno ee) ili etiri lista. Djetelina u prirodi raste na svim kontinentima
osim Australije i Antarktike. U Australiji, rastu razne vrste djeteline, koje su uvezene s drugih
kontinenata. Tamo nije domaa vrsta. poljoprivredi se 16 razliitih vrsta djeteline koristi kao
stona hrana. Djetelina je u Europi i Sjevernoj Americi od velike gospodarske vanosti. U
korijenju djeteline u simbiozi ive bakterije koje obogauju tlo duikom. Stoga je vana za
poboljanje plodnosti tla.Djetelina je est simbol. U kranstvu je simbol Presvetog Trojstva.
Glavni je simbol Irske pod nazivom "shamrock". Takoer je simbol ljeta i ljubavi. Djetelina s
etiri lista simbol je sree.

1.Crvena djetelina (Trifolium pratense L)

Crvena djetelina je pored lucerne najzastupljenija viegodinja krmna leguminoza.

Uzgaja se kao ratarska kultura, raste i u sastavu livadnih zajednica, a nalazimo je i u
floristikim zajednicama ruderalnih stanita kao samoniklu vrstu (Dujmovi Purgar, 2006.).
U narodnoj medicini upotrebljavaju se cvjetovi u aju kao sedativ te se biljka upotrebljava za
ljeenje astme i gihta. U hrandbi domaih ivotinja nadzemni dio biljke najee se korisiti za
spremanje sijena, rijee kao zelena krma konjom ili ispaom. Moe se koristi za spremanje
silae i kao dehidrirano brano. Sije se kao pojedinani usjev ili u smjesi s travama. a konju
se koristi dvije do tri godine, uz 3 do 4 otkosa godinje. U prosjeku biljka sadri oko 17%
bjelanevina, a nadzemni dio koji je bogat lisnom masom, u suhoj tvari sadri 70% od
ukupnog sadraja bjelanevina u biljci. Ukupan prinos nadzemne mase je oko 40 do 50 t/ha, a
sijena oko 10 do 12 t/ha. Biljka je bogata i vitaminima C, D, E, K, B1, B2,B3 i naroito
provitaminom vitamina A, kojega u jednom kilogramu zelene mase ima oko 42 do 88 mg. U
agroekolokim uvjetima RH moe se sijati u proljetnom ili kasno ljetnom odnosno jesenskom
terminu, te se stoga klijanje sjemena odvija u razliitim uvjetima temperature i vlage tla.
Klasifikacija i morfoloka svojstva
Crvena djetelina je biljna vrsta iz porodice mahunarki (Fabaceaea)
, koju ini oko 730 rodova sa 19 500 vrsta .
Carstvo: Plantae, Podcarsrvo: Tracheobionta, Pododjeljak: Spermatophyta, Odjeljak
:Magnoliophyta, Razred:Magnoliopsida,Dicotyledoneae, Podrazred: Rosidae, Red: Fabales,
Porodica: Fabaceae mahunarke, Rod: Trifolium L. Vrsta:Trifolium pratense L.
Korijen crvene djeteline je vretenast (Slika 1.) i prodire do 2 m u tlo. Glavnina korijenovog
sustava se nalazi u povrinskom sloju tla (40 cm) gdje glavnu masu ini bono korijenje. Na
korijenu se nalaze kvrice ili nodule u kojima se nalaze bakterije roda Rhizobium, koje
4

fiksiraju duik iz zraka. Simbiotske kvrine bakterije na korijenu crvene djeteline mogu
godinje fiksirati od 140 do 200 kg duika godinje.Stabljika je uspravna, razgranata,
prekrivena gustim bijelim dlakama, visine od 20 do 80 cm.
Iz pupoljaka na korijenovom vratu izbijaju bone stabljike, kojih na
godinu moe izrasti oko 15 do 20. Prizemni listovi imaju dugu lisnu peteljku, a gornji kratku.
Listovi su prekriveni mekanim dlaicama, troperasti. Liske imaju kratke drke te su kao i
palistii jajastog oblika. Nalije je plavkastozelene boje, a lice svjetlozelene s
polumjeseastom
sivkastom pjegom. Cvjetovi su skupljeni u guste glaviaste cvati, koje se javljaju pojedinano
ili u paru te su okruene palistiima i listovima bez drki. U jednoj cvati nalazi se oko 30 do
90 cvjetova. Latice su crvene do ljubiaste boje, te nakon cvatnje ne otpadaju nego osuene
obavijaju mahunu. Cvjetovi su bez drki, duine oko 1,5 do 1,8 cm. Biljka je stranooplodna, a
opraivanje obavljaju insekti. Plod je jednosjemena jajasta mahuna u kojoj su 1 do 2
sjemenke. Sjeme je ljubiaste ili zelenkaste boje, nepravilnog bubreastog oblika, glatke
povrine. Staro sjeme je smee
boje i gubi sjaj. Sjeme je dugako 1,6 do 2,3 mm, iroko 1,2 do 2 mm. Ma
sa 1000 sjemenki je 1,7-2,2 g.
U punoj godini rasta moe dati ak etiri otkosa. Bogata bjelanevinama,
aminokiselinama, vitaminima i mineralima. Podnosi hladnou, a slabije suu. Vrsta: Crvena
detelina
Familija:
Klasa:

(Trifolium
Mahunarke,

bobovi

pratense
(leptirnjae)

Dikotiledone

[Fabaceae

biljke

L.)
(Leguminosae)]
(Magnoliopsida)

Razdeo: Skrivenosemenice (MagnoliophytaSije se u mono kulturi ili u smesi sa drugim

travama. koristi se za proizvodnju sijena, sjenae, silae, za zelenu gnoidbu i plodored.
Poznaenju nalazi se na prvom mjestu u grupi visegodisnjih djetelina, a na drugom u grupi
viegodinjih leguminoza, odmah iza lucerki. Vodi porijeklo iz Male Azije i june Evrope. To
je relativno mlada kultura, jer se u veini podruja ne gaji due od dvjesto godina, a njeno
gajenje nije sveukupno due od 400-500 godina.
Tipovi:
1.Trif.pratense var.spontaneum Willk- divljerastua crvena djetelina
Odlikuje se tankom, ispunjenom ili neto upljom stabljikom, visine 20 40 cm, poleuim ili
uzdignutim tipom rasta. Listiu su joj osrednje veliine, a gornji sitni, sitniji nego kod gajene
crvene djeteline. Cijela biljka je obrasla dlaicama, otporna je na zimu. Nalazi se na razliitim
5

uslovima, u prirodnoj flori, poev od umjereno suvih do svjeih travnjaka. Rjee se sree na
vlanijim, a nema je na barskim travnjacima. Dosee visinu od 2345 meetara nadmorske
visine. Moe da ivi 4-5, pa i vie godina.
2. Trif. pratense var. subnudum Witte gajena evropska crvena djetelina
Najznaajnija je sa stanovita proizvodnje krme. Ima debele stabljike, uplje, visine 40-70 cm,
a ponekad i do 100 cm. Listii su joj uglavnom krupni, duine do 5 cm, pa ak i dui. Biljke
su slabo obrasle dlaicama. Cvati su krupne i veinom u parovima. Unutar gajene crvene
djeteline razlikuju se dvije forme:
a) Subvar.praecox- ravnostasna crvena djetelina, sa stanovita proizvodnje krme, ali i za
nae uslove ova forma je najznaajnija. To je ari tip crvene djeteline koji cjeta ve u
godini sjetve, a u drugoj godini cvjeta za 10- 14 dana, ranije u odnosu na kasnostasnu.
Ima sposobnost viekratnog obnavljanja, pa otuda naziv dvokosa. Nije naroito
otporna na zimu i druge nepovoljne uslove, te najee traje samo dvije godine.
b) Subvar.serotinum-kasnostasna crvena djetelina
Odlikuje se veom otpornou na zimu od ranostasne, te se uglavnom uzgajaju u
sjevernoj Evropi i nekim dijelovima sjeverne Amerike. Naziva se i jednokosa jer
najvei dio mase daje prvom otkosu. Ozimog je tipa razvoja, to uglavnom ne cjeta u
godini sjetve. ivi due u odnosu na ranostasnu crvenu djtelinu, 3-4 godine, a ponekad
i due.
3. Trif.pratense var. expansum Haussk gajena amerika crvena djetelina.Potie iz june
Evrope, ali je kultivirana u Americi, pa otuda njen naziv. Po osobinama je slina evropskoj
gajenoj djetelini, ali su joj stabljike jae obrasle dlaicama.
Morfoloke karakteristike:

Korijen- crvena djetelina ima dobro razvijen vretenast korijenov sistem, koji kod odraslih
biljaka moe da dostigne dubinu od 2,8-3,0 metara, te da u zemlji ostavi deset t/h suhe mase.
Vie od 85% korijenske mase nalazi se na dubini od 20 cm. Moe da ima debljinu od 2-2,5
cm. Slabije odrvenjava nego korijen lucerke zbog ega se bre i lake razlae u zemljitu.
Stablo- biljke crvene djeteline imaju sposobnost formiranja veeg broja stabljika, koje su
uspravne ili uzdignute. Broj stabljika po biljci zavisi od gustine sklopa. Pojedinane biljke
mogu da formiraju do 50, pa ak i vie stabljika, dok je broj stabljika po biljci u gustom
sklopu viestruko manji.Stabljike narastu u prvom otkosu najee od 50 do 70 cm, ali mogu
6

dosei visinu do 100 cm, Pa i vie. Stablo je razgranato, a broj grana po stabljici zavisi od
sklopa biljaka.Stablo je okruglo i djelimino ispunjeno u punom razvoju,a na povrini neto
obraslo dlaicama.
List-crvena djetelina ima troper listove,donje na duzim a gornje na kracim petiljkama.Listovi
vrsnog dijela stabljike su gotovo sjedeci.Listici su krupni,duzine 3 do 4 cm a sirine 1,5 do 2,0
cm.
Cvijet-Cvjetovi crvene djeteline su tipicne leptiraste grae,razliciti po boji od ruiasto crvene
do ljubicasto crvene.Skupljeni su u glavice,koje mogu da sadrze i do 260 cvjetica.
Plod i sjeme Plod crvene djeteline je jednosjemena mahuna,sive do svjetlosmee
boje.Mahune dosta lako opadaju po sazrijevanju.
Ne podnosi visoke temperature, ljetne sue, ni visoku podzemnu vodu. Najbolji predusjev za
crvenu djetelinu su okopavine gnojene stajskim gnojem. Osnovna obrada se izvodi na dubini
od 30 do 35 cm. Tlo za sjetvu treba biti slegnuto i vrlo dobro pripremljeno (usitnjeno i
poravnato).

Kasnoljetna sjetva ima niz prednosti nad proljetnom. Opasnost od korova je manja. Naredne
godine daje ve visoku i sigurnu proizvodnju. Crvena djetelina se sije omake (runo ili
sijaicama), ili u redove na razmak 10-15 cm. Dubina sjetve iznosi 1,5-2,5 cm u povoljnim, a
2-3 cm u sunim uvjetima. Sjeme prije sjetve treba bakterizirati sojevima Rhizobium
bakterija. U istoj sjetvi sije se 20 kg/ha sjemena. Ako se sije u optimalnom roku i povoljnim
uvjetima
specijalnim sijaicama, koliina sjemena se moe smanjiti za treinu. Nakon sjetve tlo treba
povaljati rebrastim valjkom. Gnojidba tla za crvenu djetelinu ovisi o visini proizvodnje koju
se eli postii, zalihama hranjiva u tlu, te da li se sije isti usjev ili smjesa. Gnojidba treba
usjevu
osigurati dovoljno pristupanih biljnih hranjiva za itavu godinu. Tlo za crvenu djetelinu
moe se gnojiti i na zalihu. U godini punog koritenja crvenoj djetelini i njenim smjesama
treba

osigurati

80-120 kg/ha P2O5 i 120-160 kg/ha K2O ovisno o plodnosti tla i visini proizvodnje. Duika
se daje 20-40 kg samo kod sjetve. Ako u smjesi prevladavaju trave, tada se moe za svaki
otkos gnojiti jo po 20 do 30 kg/ha duika (KAN). Gnojidba duikom omoguuje bujni rast
7

trava,

koje

mogu potisnuti crvenu djetelinu. Nakon sjetve se crvena djetelina kao i veina sitnozrnih
krmnih mahunarki sporo razvija pa ju u kasnom roku sjetve u proljee mogu prerasti korovi.
Korove suzbijamo visokom konjom ili herbicidima. U zimu crvena djetelina ne smije ui
vea od 8 do 10 cm. Nakon sjetve prvi otkos se skida u punoj cvatnji. U godinama punog
koritenja usjev se skida u punom pupanju pa do pune cvatnje, ovisno o namjeni i
vremenskim prilikama. Kada se usjev pone prorjeivati moe se nadosijati talijanskim
ljuljem i na taj nain produiti koritenje za jo jednu godinu. Nadosijavanje je najbolje
obaviti u kasno ljeto, nakon skidanja drugog otkosa. Danas su u nas najvie proirene
introducirane sorte Reichersberg i Marino. Domae sorte su Croatia i Nada (poliploidna).
Koritenje crvene djeteline
Crvena djetelina se moe iskoritavati u obliku pokoene zelene mase, sijena, sjenae, silae
ili pae. U uvjetima nepovoljnim za uzgajanje lucerne, crvena djetelina se koristi i za
spremanje
brana. Stoka rado jede crvenu djetelinu u obliku pokoene zelene mase, ali takva masa,
naroito ako je mokra od kie ili rose, ili kada se koristi u ranim fenofazama razvoja biljaka,
lako izaziva nadimanje ivotinja pa zelenu masu crvene djeteline stoci treba davati provenutu.
Provenjavanje ne bi smjelo trajati dugo jer se pri duem provenjavanju moe izgubiti znaajan
dio hranjivih tvari. Od crvene djeteline se moe spremiti kvalitetno sijeno, koje ima ak veu
hranjivu vrijednost nego sijeno lucerne. Kvaliteta sijena crvene djeteline u najveoj mjeri
ovisi od stadija razvoja biljaka pri konji. Maksimalna kvaliteta sijena dobija se pri konji
usjeva u fenofazi pupanja biljaka, ali se dobra kvaliteta sijena moe ostvariti i pri konji u
fenofazi

25

do

50%

iscvjetalih biljaka. Sijeno, dobiveno od usjeva koenog u kasnijim fenofazama razvoja biljaka,
znatno je loije kvalitete i ima slabiji uinak u ishrani stoke u odnosu na sijeno dobre kakvoe.
Crvena djetelina se moe konzervirati i koristiti u obliku silae, pri emu je dobru kvalitetu
silae neto lake ostvariti nego kod lucerne, jer crvena djetelina sadri neto vie
ugljikohidrata i neto manje bjelanevina nego lucerna. No, i pored toga, uspjeh u siliranju bit
e sigurniji ukoliko se zelena masa provene do sadraja suhe mase od 30%, pomijea se
travama ili joj se dodaju repini rezanci, melasa, prekrupa kukuruza i sl. Spreavanje kvarenja
silirane mase crvene djeteline i dobivanje kvalitetne silae moe se postii dodavanjem 0,3 do
8

0,4%

mravlje

kiseline

ili posebnih konzervansa kao i kod lucerne. Da bi se dobila dobra kvaliteta brana, kada se
crvena djetelina koristi u ovu svrhu, potrebno je kositi pred pupanje ili najkasnije u fenofazi
pupanja. U toj fenofazi crvena djetelina sadri tek 16 do 17% suhe tvari, to poskupljuje
dehidraciju zbog visokog postotka vlage.

1.1.Agroekoloki uvjeti uzgoja

Crvena djetelina je biljka iroke ekoloke amplitude te indikator umjereno vlanog
stanita. Moe se uzgajati na umjereno suhom i vlanom tlu, s osrednjim sadrajem humusa.
Najbolje uspijeva na dubokim, dobro strukturiranim tlima, ali i na loijim tlima ako su dobro
opskrbljena hranjivima. Tekstura tla za uzgoj je pjeskovito do prakasta jer su takva tla vrlo
prozrana i umjereno opskrbljena hranivima, to odgovara razvoju Rhizobiuma na korijenu
crvene djeteline. S obzirom na reakciju tla, crvena djetelina raste na tlima koja su slabo kisela
i slabo alkalna, pH vrijednosti u rasponu od 4,5 do 7,5 (Kneevi, 2006.). Prema Peaslee i
Taylor (1989.) prinos crvene djeteline ovisi o pH reakciji tla te ovisno o reakciji navode se
razliiti relativni prinosi. Prema temperaturi ima umjerene zahtjeve. Rasprostranjena je
uglavnom u brdskom podruju od 600 do 1400 m nadmorske visine. Kod prezimljavanja
podnosi niske zimske temperature do -15 C, dok ispod snjenog pokrivaa
moe preivjeti i do -25 C. Odgovaraju joj polusjenovita stanita, vrlo rijetko na stanitima
pune svjetlosti. Biljci je potrebno 10% od pune svjetlosti .

2.Bijela djetelina(Trifolium repens L.)

Bijela djetelina spada u:
- RED: Fabales
- PORODICA: Fabaceae (Papilionaceae, Leguminosae)
-PODPORODICA: Faboidaea
- ROD: Trifolium
- VRSTA: Trifolium repens L.
Bijela djetelina (Trifolium repens L.) je najvanija vrsta roda Trifolium koja se koristi za
napasivanje. Smatra se bijela djetelina potjee s podruja Mediterana. U Europi se, u kulturi,
uzgaja od 16. stoljea. Nakon to su europljani poeli kolinizirati svijet prenijeli su bijelu
djetelinu na kontinente Novog svijeta.
Tri su osnovne forme bijele djeteline:
divlja ili sitnolisna djetelina (T. repens L. f. silvestre) daje dosta kvalitetnu krmu ali

a)

u jako malim koliinama. Kasno kree u vegetaciju te kasno i cvate. Odlina je za pau jer
izuzetno dobro podnosi gaenje i pau, a i lako je probavljiva. Dugotrajna je (traje est do
sedam godina, pa ak i vie). Stabljika joj je niska i puzava sa sitnim liem. Prinosi sjemena
su dosta niski.
ladino djeteline (T. repens L. f. giganteum) zastupljena uglavnom u SAD-u. Visoka

b)

je i brzo raste (dva do etiri puta bre od intermedijarne) to joj moe otvoriti put za irenje na
livade i panjake koji e se intenzivno koristiti. Izuzetno dobro reagira na navodnjavanje.
Ovisno o nainu koritenja trajnost joj varira od tri do etiri godine ako se kosi ili etiri do
sedam godina ako se koristi za pau. Vrlo je visoka i ima krupne listove.
intermedijarna bijela djetelina (T. repens L. var. hollandicum) ovoj formi pripada

c)

najvei broj dananjih sorata bijele djeteline. Vegetacija joj kree rano u proljee, rano i
cvijeta, a u jesen dugo regenerira. Trajnost joj je od tri do pet godina. Odlikuje se srednje
krupnim i irokim liem.
Bijela djetelina se koristi:

za zatitu tla od erozije vodom i vjetrom bijela djetelina ima polegnutu stabljiku na
ijim nodijima u kontaktu s tlom dolazi do pojave malih korijenia (adventivnog
korijenja tj. korijenja koje izbija iz nodija) te ukorijenjivanja stabljike. Polegnute grane
formiraju mreu koja u potpunosti pokriva povrinu tla. Ta mrea biljaka s njihovim
korijenovim sustavima koji su razvijeni u povrnskom sloju tla sprijeavaju

10

otkopavanje zemlje vodom i odnoenje materijala. Takoer sprijeava i erozivno

djelovanje vjetra jer kao to je ve navedeno u potpunosti pokriva tlo.

kao dekorativna biljka zbog specifinog oblika listova i cvata ali i zbog svojstva da i
na tlima siromanim duikom, uz navodnjavanje, moe, bez gnojidbe, imati intenzivnu
boju jer sama sebi osigurava duik. Zato se i uzgaja na igralitima, u parkovima,
rekreativnim travnjacima, etalitima, vonjacima i drugim nasadima.

kao medonosna biljka jer je veliki proizvoa nektara od kojeg pele proizvode jako
kvalitetan med koji postie visoku cijenu. Izuzetno je bistar. Pele ju rado posjeuju.

kao izuzetno kvalitetnu panjaku krmnu biljku. Odlina je stona hrana jer ima
izuzetno visok sadraj sirovih proteina u zelenoj masi i to je jo bitnije taj sadraj ne
opada nakon cvatnje tako naglo kao kod lucerne te se vrijeme koritenja produava, a
mogua je i laka organizacija konje i / ili napasivanja. Prema DLG tablicama (1997)
pred cvatnju sadri oko 25,6 % sirovih proteina, a nakon cvatnje se koliina sirovih
proteina spusti na 19,6 % sirovih proteina od ukupne suhe tvari to je i dalje izuzetno
visok sadraj. Bogata je i vitaminima i mineralima, a velika joj je prednost jer ne
izaziva nadimanje kod preivaa. Problem s njom kao krmnom biljkom je jer neke od
divljih formi sadre odreene otrovne glikozide koji ponekad mogu koditi stoci
(pogotovo konjima) ali na sreu je kod kulturnih formi selekcijom i oplemenjivakim
radom ovaj problem rijeen.

kao i sve mahunarke ima mogunost bioloke fiksacije elementarnog duika iz zraka u
simbiozi s bakterijama Rhizobium leguminosarum bv. Trifolii.

11

2.1. KORIJEN
Bijela djetelina ima vretenast ali plitak korijen koji u tlo prodire do dubine od oko 50
centimetara. Korijen je bono relativno dobro razgranat, dakle korijen se sastoji od jednog
glavnog korijena i mnotva postranog korijenja. Za Fabaceae je znaajno da na korijenu tvore
duine kvrice koje su zapravo nakupina bakterija iz roda Rhizobium. Bakterije se nastanjuju
uglavnom na bonom korijenju jer ono ima neto meke tkivo.
Bakterije iz roda Rhizobium su po vrstama specijalizirane za odreenu vrstu
mahunarka. Bakterija koja nastanjuje korijen bijele djeteline (Trifolium repens L.) je
Rhizobium leguminosarum bv. trifolii. Bakterije na korijenu tvore puno jako sitnih kvrica
(promjera do 1 milimetar) bijele ili sivkaste boje. Bakterije bijeloj djetelini osiguravaju duik
koji je neophodan za njezin rast i razvoj, a biljka bakterijama osigurava ugljikohidrate kojima
je izvor u fotosintetskoj aktivnosti biljke. Simbioza s bakterijama roda Rhizobium je jedan od
glavnih faktora zato biljke iz porodice Fabaceae imaju tako veliku koliinu proteina u svojoj
zelenoj masi.
12

Gotovo cijeli korijen je razvijen u povrinskom sloju tla i to je glavni razlog velike
osjetljivosti bijele djeteline na suu. Korijenov vrat je razvijen na povrini tla gdje razvija
krunicu iz poloenih izdanaka.
Poetni porast je slian poetnom porastu ostalih viegodinjih djetelina. Bijela
djetelina je dikotiledona biljka. Pri nicanju iznosi kotiledone koji su veliine od 1 do 1,5
milimetar. Okrugli su i svjetlozeleni. 7 do 8 dana nakon nicanja na tankoj drci, dugoj 1 do
1,5 centimetar, razvija se prvi pravi list srcastog oblika. Nakon 12. do 14. dana razvijaju se
prvi troperasti listovi. Daljnji razvoj nadzemnog dijela je usporen jer biljka pokuava to bre
poveati masu korijena da bi izbjegla eventualni vodni stres, dakle, u poetku vegetacije
gotovo svi asimilati koji se stvaraju u biljci se troe na odravanje postojee lisne mase i rast
korijena dok se jako mala koliina istih troi za rast nadzemnog dijela biljke.
2.2.STABLJIKA
Zahvaljujui jako dugoj povijesti bijele djeteline i njezinoj rairenosti u najrazliitijim
dijelovima svijeta pojavio se veliki broj mutacija, a analogno tomu i jako velike razlike u
morfologiji. Kod stabljika i listova su te razlike najuoljivije. Stabljika je duga 30 do 50
centimetara. Kod prirodnih ekotipova stabljika je puzajua (vrijea, stolon), kod nekih
kulturnih formi je puzajua dok je kod drugih uspravna. Internodiji na vrijei se izduuju ako
je vrijea u hladu (Thompson i Harper 1988.). Iz nodija puzajuih stabljika se razvija
adventivno korijenje koje djeluje kao glavni korijen za stabljiku iz koje je izbilo, a nakon, u
prosjeku, 18 mjeseci ono odumire (Tesar i Ahlgren 1950.). Ovakvo irenje bijele djeteline
stvara na povrini tla gustu mreu koja je glavni razlog zato se bijela djetelina koristi za
sprijeavanje erozije. Bijela djetelina se u pravilu uvijek sije s nekom drugom vrstom trave
(jednom ili vie njih), a ta druga vrsta bi trebala biti jednako prodorna i agresivna kao i bijela
djetelina. Adventivno korijenje koje se razvija na nodijima polegnutih stabljika takoer moe
stvarati kvrice to viestruko poveava koliinu fiksiranog duika. Zapravo je putanje
adventivnog korijenja na nodijima nain vegetativnog razmnoavanja. Neke kulturne forme
imaju puzajue stabljike samo u poetnim stadijima razvoja dok je oplemenjivakim radom
postignuto to da imamo sorte s potpuno uspravnim stabljikama to je izuzetno bitno ako bijelu
djetelinu elimo kositi, a ne koristiti za napasivanje.
2.3. LIST
Bijela djetelina ima troperast list po kojemu je i dobila ime (lat. tres tri; folium
list). List se sastoji od tri liske koje mogu biti razliite veliine. Veliina liske se kree od, u
prosjeku, 1 do 2 centimetra, pa sve do 5 centimetara. Veliina liske ovisi prvenstveno o formi,
ekotipu, sorti ali i okolinim uvjetima. Liske su okruglaste ili srcolike, po rubovima mogu biti
13

i nazubljene i ravne, glatke su i bez dlaka. Neke forme i sorte imaju na liskama poprenu sivu
do srebrenozelenu pjegu. Lisne drke su 8 do 10 milimetara duge dok se njihova duljina u
gustom skolopu moe popeti na ak 20-ak milimetara zbog tenje biljke da svaki list dobije
maksimalnu koliinu svjetlosti. Listovi i drke su naizmjenino postavljeni na nodijima.
Ukoliko bijela djetelina nije gnojena duinim gnojivima po boji listova mogue je primjetiti
koliko su se razvile kvrice na korijenu (ako su ostali okolinski uvijeti povoljni). Intenzivno
zelena boja je znak da biljka ima dovoljno duika tj. da je razvila dovoljno kvrica.

2.4.CVIJET
Bijela djetelina ima tipian cvijet Fabacea: 5 ainih listia, 5 kruninih, 9 pranika i
jedan tuak. Cvijet sadri dosta nektara pa ga rado posjeuje pela medarica (Apis mellifera).
Prinosi nektara su dosta veliki. Pelud je kvalitetan ali postoji nekoliko oprenih tvrdnji oko
toga koja mu aminokiselina nedostaje, izoleucin ili valin (Stace 1996.; Somerville 2001.).
Med od nektara bijele djeteline je dosta kvlitetan. Opraivanje vre pele i bumbari.
Samooplodnja je sprijeena graom cvijeta, a ukoliko doe do nje sjemenke se teko razvijaju
i ture su osim ako se ne radi o samooplodnim kultivarima ili kad su temperature veoma
visoke (Williams, 1983.).

14

2.5.CVAT
Cvat bijele djeteline sadri 20 do 25 cvjetova, pa ak i do 40. Cvijetovi su u okruglastu
glaviastu cvat povezani preko okruglaste cvjetne loe. Cvjetovi nisu kao u crvene djeteline
sjedei nego se nalaze na cvjetnim stapkama. Cvjetovi se otvaraju od baze prema vrhu. Svi
cvjetovi prije i poslije cvjetanja do oplodnje, i dan dva poslije nje, imaju uspravan poloaj ali
onda se poinju obarati i ostaju u oborenom poloaju sve do formiranja plodova, pa ak i onda
i kao glavni problem se javlja opadanje mahuna i direktno gubljenje uroda sjemena.

Cvat bijele djeteline

2.6.PLOD
Plod bijele djeteline je viesjemena mahuna koja sadri 2 do 4 sjemenke, najee 3,
sive je boje, lako otpada i puca to u sjemenskoj proizvodnji radi ogromne potekoe zbog
enormno velikih gubitaka.

2.7.SJEME
Sjeme bijele djeteline je izuzetno sitno, srcastog je, do ovalnog, oblika. Po Charltonu
(1992.) 1000 sjemenki tei 0,6 do 0,7 grama. Dok se svjee ima svjetloutu boju dok
starenjem tamni od, u poetku, tamno smee do gotovo crne, nakon 3 godine. Poznavanje
ovog svojstva sjemena nam moe biti kljuno pri kupovini sjemenskog materijala. Treba znati
da sjeme dugotrajnim starenjem, pogotovo u neadekvatnim uvjetima, gubi klijavost dok
svjee sjeme ima jako velik broj sjemenki koje imaju tvrdu testu (i preko 90%) koja
onemoguava ujednaeno nicanje biljka. Nakon to sjeme odlei pola godine postotak
sjemenki s tvrdom testom je dosta nizak. U jednom gramu sjemena mogue je pronai do
1200 do 1300 sjemenki. Zbog toga to je sjeme jako sitno sjetva moe predstavljati problem.

15

UVJETI UZGOJA
Osnovni postulat uzgoja bijele djeteline je dovoljna koliina vlage kroz vegetaciju.
Ukoliko nemamo mogunost navodnjavanja bijele djeteline, treba znati da, ona ne moe
davati zadovoljavajue koliine krme ukoliko na odreenom podruju ne padne kroz godinu
najmanje 750 milimetara oborina koje jo moraju biti pravilno rasporeene. Bijela djetelina,
dakle, ima velike potrebe za vodom. Najbolje je ako joj je stalno osigurana voda.
Suu ne podnosi. Glavni razlog bi morao leati u injenici da ima jako plitak korijen.
Povrinski slojevi tla brzo gube vlagu te, ako u niim slojevima profila nema vode koja bi se
mogla kapilarno dizati, dolazi do isuivanja i odumiranja korijena a jako esto i propadanja
biljke. Odumiranjem korijena odumiru i kvrine bakterije na tom korijenu te biljka, ako ne
ugine, na siromanijim tlima pati kako od nedostatka vode tako i od nedostatka duika kojeg
je najvie fiksiralo korijenje koje je bilo najblie samoj povrini tla koje prvo stradava.
Uglavnom, uslijed sue, dolazi do prorjeivanja sklopa. Prazna mjesta mogu nadoknaditi
drugi lanovi djetelinsko travnih smjesa ali definitivno nita ne moe nadoknaditi kvalitetu
krme koja je izgubljena. Postoje sorte koje su neto otpornije na suu i na alkalna tla.
to se tie tla bijela djetelina ima relativno skromne zahtjeve. Generalno vie preferira
tea i hladnija tla. Laka i pjeskovitija tla joj ne odgovaraju jer zbog ocjeditosti u takvim tlima
moe nedostajati vode. Najbolje joj odgovaraju plodna, vlana, tea, glinasta i ilovasta tla. to
se tie pH vrijednosti dosta je neosjetljiva pa se javlja na tlima s pH od 4 do 8,5 s tim da je
optimalna pH vrijednost 5,6 do 7. Budui da joj korijen nije dubok moe bez problema
16

uspjevati i na pseudoglejima jer joj korijen inae ne penetrira u tlo jako duboko. Kod srednje
dubokog pseudogleja nepropusni Bt horizont se nalazi na dubini od 25 do 50 centimetara, a
ako je dubina vea od 40 to e ve za bijelu djetelinu biti zadovoljavajue. Kod pseudogleja
se javlja problem suvinih povrinskih voda ali budui da bijela djetelina nije osjetljiva na
suviak vode to joj ne pravi probleme.
to se tie temperature vie joj odgovaraju hladnija podruja. Sjeme klija ve kod 3C,
a na 5C oinje neometani rast biljke. Budui da aktivno poinje rasti na ve jako niskim
temperaturama bilo bi realno oekivati da to bude jedna od prvih krmnih kultura u proljee ali
bijela djetelina je to samo djelimino zahvaljujui velikim razlikama meu formama,
ekotipovima i sortama.
Iako joj odgovaraju hladniji tereni zahtjeva jako puno sunca i ni najmanje ne podnosi
zasjenu.
Koliko je prilagodljiva govori i podatak da ju je mogue nai i na vie od 2000 metara
nadmorske visine. Podnosi navodnjavanje. Zbog plitkog korijenja dobro podnosi i podzemnu
vodu.
Gaenje i pau uz pravilno gospodarenje dobro podnosi, dapae, mogu joj dobro doi
u svrhu poticanja vegetativnog razmnoavanja. Inae ju se najvie moe pronai na mjestima
gdje je visoka frekvencija prolazaka bilo ljudi, stoke (goveda i konja) ili mehanizacije. Razlog
lei u tom da svako gaenje koje ne prekida vrijeu poboljava kontakt vrijee i njegovih
nodija sa zemljom i tako olakava stvaranje adventivnog korijenja. Konja joj ne odgovara
tako dobro kao paa. Najvie u prilog tomu govori i ivotni vijek bijele djeteline koja se
koristi konjom (3 do 5 godina) i ivotni vijek bijele djeteline koja se koristi u panim
sustavima (4 do 7 godina).
SORTE
Kao to je ranije navedeno bijela djetelina ima 3 forme, jaku puno ekotipova. Ali to
nije sve. Bijela djetelina ima i na stotine pa ak i tisue sorata. U cijelom svijetu se vri
oplemenjivanje bijele djeteline ali to je posebno znaajno u razvijenim dravama u kojim se
oplemenjivanje vri da bi se poboljala kvaliteta ve jako razvijene grane poljoprivrede
stoarstva. Zemlje koje imju najrazvijenije oplemenjivake programe su mahom zemlje koje
imaju neto vlaniju klimu kao: Njemaka, vedska, Rusija, SAD, Nizozemska.
Oplemenjivaki programi bijele djeteline su i kod nas jako razvijeni u posljednje vrijeme.
Oplemenjivanjem i selekcijom su stvorene sorte s najrazliitijim karakteristikama.
Tako razlikujemo sorte po visini, dozrijevanju, zemljama porijekla, prodornosti.
Podjela sorata po visini: visoke, srednje visoke, niske, puzee.
17

Podjela sorata po dozrijevanju: rane i kasne

Podijela sorata po zemljama porijekla: svaka zemlja vri oplemenjivanje s ciljem da
dobije sortu koja e biti najbolja u odreenom ekolokom podruju i sorte se po nastanku
dijele na: talijanske (Lodino gigante i Espanse), amerike (Regal, Pilgrum, Merit),
njemake (Angeliter, Kamecke, Gigant), itd.
Podjela sorata prema prodornosti
Kulturne sorte uglavnom imaju osrednju prodornost i osrednje izdravanje u sklopovima.
Uglavnom im vegetacija kree rano, iako ima i izuzetaka, jer poinju rasti pri relativno niskim
temperaturama.

3.vedska djetelina ( Ttrifolium hybridium L.)

Gaji se od srednjeg do subartikog dijela Evrope. Djetelina vedska je biljka hladnog i
vlanog podneblja. U usporedbi sa crvenom i bijelom djetelinom, vedska djetelina ima
slabiju proizvodnu sposobnost i hranidbenu vrijednost. Unato tome, ovo je vana djetelina na
vlanim, tekim i slabijim tlima. Dobro podnosi niske temperature, pa je pogodna za sjetvu i
na viim stanitima. Obino je ne proizvodimo u istoj kulturi, ve je ukljuujemo u travne
smjese s travama za sjetvu na tekim i vlanim tlima. Unutar vrste vedske djeteline razlikuju
se dva varijateta:
1. Trif. Hybridium var. fistulosum Asch. Et Graeb
2. Trif. Hybridium var. elegans Boissier
Morfoloke osobine:
Korijen je vretenast i dobro razvijen, ali je krai nego kod crvene djeteline mada je bolje
razgranat. U duinu naraste oko jedan metar. Najvei dio korijenske mase se obrazuje u
drugoj godini.
Stablo hibridne djeteline je dosta njeno, na povrini glatko bez dlaica, okrugla ili neto
uglasta presjeka. Naraste od 70-80 centimetara u povoljnim uslovima. Stabljike su dobro
razgranate. Po poloaju mogu biti od polegljivih do uspravnih, tako da bokor vedske
djeteline ima poluuuspravan do uspravan izgled. U fazi cvatnje ono uestvuje sa 33- 35 %.
List je troper sastavljen iz tri ovalna do jajasta listia, nazubljena po obodu, bez bijele pjege i
bez dlaia, irine 1,5- 2,0 cm, a duine od 2,0 3,0 cm.

18

Cvijet je po grai slian cvijetu bijele djeteline, bijele ili ruiaste boje. Cvjetii su skupljeni u
cvast-glavicu. Broj cvjetia po glavici m oe biti razliit, a kree se od 30-80. Opraivanje
cvjetova je entomofilno.
Plod je izduena, viesjemena mahuna, dugaka 3-4 mm, sa dvije do etiri sjemenke. Mahuna
po sazrijevanju lahko opada. Zrela mahuna ima sivo mrku boju.
Sjeme je sitno srcolikog oblika, apsolutne mase o,5 do 0,8 grama. Boja sjemena nije
ujednaena. Sjeme hibridne djeteline odrava klijavost od tri do etiri godine. Klija za 5-8, a
nie za 8-10 dana.

19

ZAKLJUAK
Viegodinje djeteline su uglavnom mladog porijekla i imaju iste ili sline biloke i
morfoloke karakteristike. Neke viegodinje biljke su vie, a neke manje otporne na
hladnou, suu i vlagu. Ove djeteline su biljke umjerene klime, bez veih temperaturnih
kolebanja. Surove zime podnose samo pod uslovom da su dobro razvijene i pokrivene
debljim naslagama snijega. Pod snijenim pokrivaem od 25-30 cm mogu da uzdre
temperaturu od -25 stepeni celzijusa. Sve vrste viegodinjih djetelina imaju iste uslove
gajenja. Velika im je hranjiva vrijednost i njihova iskoristivost je veoma dobra kao pokoena
zelena masa, sijeno, silaa ili za ispau.

20

LITERATURA
1. Alibegovi-Grbi,Senija, Proizvodnja krmnog bilja,NITPZADRUGAR
DD Sarajevo, 1992.
2. http://www.agroklub.com/sortna-lista/krmno-bilje/djetelina-crvena-61/,
Uitano: 15.4. 2014. U 22:30
3. http://www.agroinfotel.net/index.php?option=com_content&view=article
&id=2829:crvena-detelina&Itemid=27, Uitano: 14.4.2014 u 15:25
4. www.agroklub.com/sortna-lista/krmno-bilje/djetelina-svedska-59/,
15.4.2014. u 13:55

21

Uitano: