GIMNAZIJA LIVNO

ČEMPRES

Rad iz predmeta Biologija

Učenica: Nastavnica:

Tea Penjak Kristina Maglica

Livno, siječanj 2023.

SADRŽAJ

UVOD.........................................................................................................................................1

1 ČEMPRES...........................................................................................................................2

1.1 Etimologija...................................................................................................................3

1.2 Stanište.........................................................................................................................3

1.3 Uzgoj............................................................................................................................3

1.4 Upotreba.......................................................................................................................4

2 VRSTE ČEMPRESA..........................................................................................................4

2.1 CUPRESSUS ARIZONICA – arizonski čempres.......................................................4

2.2 CUPRESSUS LUSITANICA-meksiški čempres.........................................................5

2.3 CUPRESSUS MACROCARPA..................................................................................6

2.4 CUPRESSUS SEMPERVIRENS L.- obični ili mediteranski čempres.......................7

2.5 CUPRESSUS TORULOSA – himalajski čempres......................................................9

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................10

LITERATURA.........................................................................................................................11
UVOD

Ljudi su skloni sve bilje koje izdaleka izgleda kao čempres i smatrati čempresom, iako
je često puta riječ o biljkama različitih rodova. Još je zanimljivije to što, ako se radi o
kontinentalnim prostorima naše zemlje, čempresa gotovo i nema, pa je skoro sigurno da ono
što ćete ovdje nazvati čempresom, nije čempres. Što je zajednička karakteristika biljaka koje
nalikuju na čemprese? Najprije, to su biljke iz skupine četinjača, ali koje umjesto tipičnih
iglica (borovi, jele) imaju iglice preobličene u zelene ljuske i čvrsto prilegle uz grančice, koje
posve prekrivaju. Svima im je i vrlo sličan stas - najčešće su to stupaste do stožaste forme vrlo
kompaktnog izgleda. Izvana se i ne uočavaju pojedinačne grane, a kako poneke podnose i
znatne ljudske intervencije u oblikovanju, često ćete ih u parkovima i na grobljima zateći u
zanimljivim geometrijskim formama.

Tuje i čemprese neiskusni ljudi lako zamjenjuju a ako njima dodamo i treći rod -
pačemprese, koje ćete najčešće sresti na kontinentu, dobili smo trojku koja neukom oku
izgleda gotovo jednako, a dolazi iz tri različita biljna roda i međusobno nema rodbinskih veza.

Pravi čempres (Cupressus sempervirens) raste gotovo isključivo uz jadransku obalu,

nešto malo na kontinentu – Sinj, Knin, Vrlika – a tek pojedinačni primjerci rastu u parkovima
u unutrašnjosti. Druga vrlo česta vrsta nisu pravi čempresi već pačempresi – dakle, lažni
čempresi. Kod nas je najčešći Lawsonov pačempres (Chameacyparis lawsoniana), očito
imenovan po svom »otkrivaču« negdje na Pacifičkoj obali daleke Amerike. Izbliza ćete ga
lako prepoznati po umanjenoj verziji češerčića – dakle, manje-više izgleda kao čempresov ali
veličinom je bliže lješnjaku nego orahu. Druge vrste, osim Lawsonova? Ima još sedam vrsta
pačempresa, ali su kod nas vrlo rijetki. Veći »problem« za poznavatelje su kultivari, dakle
uzgojeni razni primjerci različitih oblika, veličina i boja. Njih ima više od 200 i pačempres se
smatra jednom od najraznolikijih ukrasnih vrsta.

3
1 ČEMPRES

Čempres (Cupressus sempervirens L.) je zimzeleno stablo iz porodice čempresovki

(Cupressaceae). Stablo naraste i do 35 metara tvoreći valjkastu ili piramidastu krošnju.
Korijenov sustav je vrlo razgranat, dubok do 2 metra. Deblo je uspravno, ravno, kora debla je
tanka i siva, dugo glatka ali starenjem postaje sivosmeđa do tamnosmeđa i uzdužno
izbrazdana. Grančice su tanke i čeverouglaste. Listovi su tamnozeleni, tanki, ljuskasti, tupi,
kratki, poput crijepova smješteni na grančicama, imaju smolne žlijezde. Cvjetovi su
jednospolni i jednodomni, tj. muški i ženski cvjetovi javljaju se na istom stablu. Cvatu od
ožujka do svibnja. Češeri su kuglasti, 3-4 cm veliki a sastoje se od 8-14 odrvenjenih ljusaka.
Dozrijevaju dvije godine nakon oprašivanja, no ostaju na stablu još nekoliko godina. Ispod
svake ljuske nose 8-20 svijetlosmeđih, usko okriljenih, spljoštenih sjemenki koje zadržavaju
klijavost više godina.

Značajne su dvije forme:

o var. horizontalis (tzv. ženski) – ima horizontalne grane i široko kupastu krošnju
o var. pyramidalis (muški) – ima gustu, piramidalnu, stupoliku krošnju koja se
suzuje na vrhu, grane su uspravne i priljubljene.  

Osim iz sjemena čempresi se mogu razmnožavati i vegetativno: reznicama i

cijepljenjem. Poznato je 15 – 20 vrsta koje dolaze u toplijim umjerenim i suptropskim
oblastima sjeverne hemisfere, i to od istočnog Mediterana do Himalaje i Kine, te u Americi od
Oregona do Meksika.

Slika 1 Čempres

4
1.1 Etimologija

Latinsko ime roda Cupressus potječe iz grčke mitologije, kada je mladić Kiparis dobio
od Apolona pripitomljenog jelena kao dar, no dječak ga je jednog dana u lovu slučajno ubio
kopljem. Apolon ga je pretvorio u stablo, čime je tako stablo čempres postalo simbolom
žaljenja. Prema jednom izvoru potječe od grčke riječi kyeo (proizvoditi, imati) i parisos
(jednak), zbog jednakih pravca grana. Prema trećem izvoru moguće je da ime potječe od
otočne države Cipar u istočnom Sredozemlju. Ime vrste sempervirens latinska je riječ i znači
zimzelen.

Na stranim jezicima poznat je kao italian cypress (eng.), Italianische Zypresse (njem.),
cyprès d’Italie (fr.), cipresso comune (tal.),  ciprés italiano (špa.), cipreste-italiano
(port.), vednozelena cipresa, prava cipresa (slo.). 

1.2 Stanište

Prirodno je rasprostranjen na području istočnog Sredozemlja, kod nas se

smatra udomaćenim ili autohtonim na području Dalmacije. U sjevernoj Hrvatskoj se rijetko
nađe. Koristi se kao ukrasno stablo u parkovima, vrtovima. Grčka mitologija povezuje
čempres s Hadom, bogom podzemlja i mrtvih te je to razlog zašto se čempresi oduvijek
uzgajaju i na grobljima. 

1.3 Uzgoj

Razmnožava se sjemenom, tjera i nove izboje iz panja. Raste jako brzo, sadi se
pojedinačno, u gurpama ili u drvoredima. Nije osjetljiv na vrstu tla, dobro raste na kiselim i
bazičnim zemljištima. Otporan je na visoke temperature, dobro podnosi sušu i u uzgoju nije
zahtjevan, jedino je osjetljiv na mraz, a hladne temperature podnosi do -20°C. Od jakog
snijega se štiti vezivanjem da ne odlomi grane. Živi oko 400-500 godina, nekad i znatno više. 

5
1.4 Upotreba

Upotrebljavaju se češeri koji se skupljaju još kad su nedozreli i zelene boje. Djeluju na
proširene vene i hemoroide, te poboljšavaju cirkulaciju. 1 žličica izmrvljenih češera kuha se u
šalici vode 5 minuta i pije tri puta dnevno. Destilacijom vodenom parom grančica i listova
proizvodi se eterično ulje. Koristi se kod dermalno kod problema s venama, hemoroidima te
kao limfotonik. Zabilježena su rijetka trovanja životinja nekoliko sati nakon
konzumiranja grančica čempresa. Simptomi su bili opća slabost, teturanje a u konačnici i
smrt. 

Upotrebljavaju se i listovi koji su bogati smolom i njihovom destilacijom se dobiva

čempresovo ulje s primjenom u farmaceutskoj industiji, ali i cjelokupno deblo za izradu
drenih proizvoda ( vrata, lijesova i sl.)

2 VRSTE ČEMPRESA

2.1 CUPRESSUS ARIZONICA – arizonski čempres

Ovo je skupna vrsta koja se prema novijim shvaćanjima sastoji od pet geografskih
varijateta. Rasprostranjena je u Sjevernoj Americi od Teksasa do jugoistočne Arizone i južne
Kalifornije te do sjevernog Meksika.U mladosti raste brže od običnog čempresa. Otporan na
hladnoću. Otporan je na sušu posolicu i onečišćeni zrak. Uspijeva na silikatnoj i bazičnoj
podlozi,a nema velikih zahtjeva prema fertilnosti tla. Zbog tih svojstava podesan je za uzgoj
dublje u kontinent od običnog čempresa. Sadi se mnogo u hortikulturne svrhe,vjetrozaštitne
pojaseve i kao šumsko drvo na plantažama za proizvodnju tehničkog drveta.

Najpoznatiji unutarvrsni taksoni odnosno geografski varijeteti su:

o Arizonica - tipičan geografski varijetet je: stablo do 25 visoko, kora siva do

crnosmeđa,izbojci kratki,grane horizontalno otklonjene,krošnje široko
Rasprostire se u Teksasu i ide od jugoistične Arizone i sjevernog

6
 Meksika.Visinska rasprostranjenost mu je u Teksasu i Arizoni između 1000 i
1500 m,dok u Meksiku ide do 2200m.

o Glabra - stablo koje ima u starijoj dobi koru tanku i crvenkastu poput trešnje ili
tamnosmeđu poput mahagonija,koja se ljušti u tankim ljuskama,lišće kao u
tipičnog varijeteta samo što je žlijezda jače izražena,sjeme 4-5 mm
dugo,plavkasto nahukana.Dolazi u centralnoj Arizoni.

o Montana - naraste kao stablo u kojega je kora u starijoj dobi siva ili
tamnosmeđa,lišće kao u tipičnog varijeteta samo što su žlijezde jače
izražene,češeri kada sazriju otvaraju se.Dolazi u sjevernoj Kaliforniji.

o Nevadensis - najbliži je običnom varijetetu skupne vrste.Kora u starijih stabala

siva do tamnosmeđa,izbrazdana,lišće ima jače izražene žlijezde,češeri većinom
ostaju više godina zatvoreni.Dolazi u Kaliforniji.

o Stephensonii - kora u starijih stabala glatka poput trešnje crvena ili

tamnosmeđa poput mahagonija,ljušti se u tankim ljuskama,lišće ima nešto
vidljive žlijezde,sjeme većinom preko 5mm dugo, nije plavkasto
nahukano.Ovo je središnji varijetet između var.arizonika i var.glabara. Dolazi
u Kaliforniji. Hortikulturne su forme.

Slika 2 Arizonski čempres

2.2 CUPRESSUS LUSITANICA-meksiški čempres

U 17. stoljeću je uvezen u Luzitaniju u Portugalu, po čemu je i dobio naziv. Stablo je

visoko 25-30 m; krošnja široko piramidalna, koja je u starih stabala široka s visećim granama;
kora debela, crvenkastosmeđa, vlaknasta, uzdužno izbrazdana; izbojci četverouglasti, viseći,
nisu u jednoj ravnini; lišće izrazito plavkastozeleno, u 4 reda poredano, jajoliko, gusto
7
prileglo, većinom s duljinom, ušiljenim i otklonjenim vrhom; češeri okruglasti, oko 12 mm
debeli, mladi plavkastozeleni, kasnije tamnosmeđi, kada sazriju, otvaraju se, a kasnije
opadaju, ljuska 6-8 koje imaju u sredini jak, natrag zavinut šiljak, dok je na gornjim ljuskama
šiljak ravan; oko 75 sjemenki u češeru koje su smeđe, sa smolsvim žljezdama, sjemenka duga
oko 4 mm zajedno s uskim krilcem. Rasprostranjen je u planinama Meksika, Guatemale i u
Costariki na visinama od 1200 do 3000 m. Prema Martinezu ova vrsta nije spontana u
Meksiku, a najrasprostranjeniji čempres u toj zemlji bio bi C. Lindleyi Klotsch, koji bi se
razlikovao od C. Lusitanica. U Engleskoj se kultivira od 1682. godine. Danas se u nekim
dijelovima Afrike uzgaja u šumskim kultivarima.Ova vrsta u mladosti brzo raste. Loše
podnosi suhi zrak. Osjetljiva je na hladniću.zahtijeva svježe tlo. Postoji velika varijabilnost
obliku i prirašćivanju stabla. Ustanovljen je visoki stupanj nasljednosti za oblik debla,
karakteristike grana, otpornost na rak, visinski i debljinski prirast, ali se nakon izvršenih
proreda stupanj naseljenosti mjenja.

Slika 3 Meksički čempres

2.3 CUPRESSUS MACROCARPA

Stablo 20-25 m visoko; krošnja široko čunjasta; grane usmjerene koso preme gore, a u
starijih stabala otklonjene i nešto viseće; kora u mladosti crvenosmeđa, kasnije svijetlosiva,
ljuskasta, ispucala i debela; izbojci okrugli, otklonjeni ili vise, nisu u jednoj ravnini, nešto
deblji, promjera 1-1,5 mm. kada se protrljaju , mirišu po limunu; lišće 1,5 mm dugo,
jajolikorombično, u 4 reda oko izbojka poredano, zeleno, nešto ušiljeno, s jednom nejasnom
žlijezdom; češeri okruglasti, 2,5 - 3,5 cm debeli, pojedinačni ili po 2 zajednička stapka češera
kratka i debela, češernih ljusaka 8-14 koje su gotovo okrugle ili nepravilno bridaste, štitić
ljuske izbočen ili uleknut, s jednim kratkim šiljkom u sredini; u češeru oko 140 sjemenki koje

8
su usko okriljene, 5-6 mm duge, imaju s obadvije strane sitne smolne mjehuriće; kotiledona 3-
4. Areal veoma ograničen na dva manja područja u primorskom dijelu Kalifornije.
Brzorastuća vrsta, koja zahtjeva veću zračnu vlagu, podnosi zasjenu,maglu i udarce vjetra, a
slabije sušu, dok je osjetljiva na hladnoću.

Slika 4 Macrocarpa čempres

2.4 CUPRESSUS SEMPERVIRENS L.- obični ili mediteranski čempres

Stablo 20-30 m visoko; deblo ravno; kora tanka,dugo vremena glatka i siva, kasnije
sivosmeđa i nešto uzdužno izbrazdana; izbojci usmjereni na sve strane, oko 1 mm debeli,
okrugli ili četverobridni; lišće ljuskasto, unakrsno nasuprotno poredano, sitno, jajoliko, tupo,
tamnozeleno, na ledjinoj strani lista nalazi se žlijezda u obliku uzdužne brazde; cvate rano u
proljeće; češeri na kratkoj stapci, sjajni, smeđi do sivi, vise, okruglasti do eliptični, 2-3 cm
dugi, sastoje se od 8 do 14 ljusaka koje stoje nasuprotno, štitić konkavan do ravan, ima u
sredini malu grbicu i šiljak; ispod svake plodne ljuske ima 8-20 sjemenki koje su smeđe,
plosnate, sitne, bez smolnih mjehurića, usko okriljene; kotiledona obično 2.

Početak otvaranja češera je u 9 mjesecu. Nakon ispadanja sjemenki češer ostaje više
godina na stablu.Događa se da neki češeri otvore. Obilni je urod svake godine. Sjemenke
imaju veliku energiju klijavosti. Klijavost traje više godina. Zbog aromackih ulja sjemenke su
veoma mirisljave, osobito ako ih zdrobimo. U 1 kg ima 150 000 sjemenki. Dosegne starost i
do 1000 godina. Obični čempres prirodno je rasprostranjen u sjevernom Iranu, gdje mu je
istočna granica, rasprostire se dalje u Malu Aziju, Kretu i Cipar. Odatle se proširio na čitavo
sredozemlje. U Hrvatskoj se uzgaja u primorskim krajevima,a u južnom se razmnožava
samoniklo, ali ne tvori prostrane šume, nego raste u većim i manjim skupinama.Najviše je
zastupljen u području Orebića, Župe dubrovačke i južnije.

9
Poznata su dva tipična varijeteta i ostala skupina:

o Var. Horizintalis – grane široko otklonjene, a krošnja široko čunjasta. Ovaj

varijetet podesen je i za vjetrozaštitne pojaseve.

o Var. Sempervirens – habitus stupolik ili usko čunjast sa širokom varijabilnosti

ovog svojstva.

o Var. Cereiformis – ima kratke grančice. Habitus od osnove usko stupolik.

o Var. Fastigiata monstrosa – patuljasta forma u koje su izbojci deblji, gotovo

četverobridni, isprepleteni ili posebnog oblika.

o 'Horizontalis Pendula' – žalobna forma horizontalnog čempresa koji ima viseće

grane.

o Var. Indica Royle – stupolikog rasta, češeri okruglasti, sastoje se od 10 ljusaka

koje imaju na leđnoj strani ušiljen šiljak. Uspijeva na južnim padinama
Himalaje.

o 'Pyramidalis Variegata' – forma piramidalnog čempresa koji ima mjestimično

šareno lišće bjelkastožute boje.

o Var. Thuyaefolia – forma piramidalnog čempresa u kojega su izbojci u jednoj

ravnini.

Slika 5 Obični mediteranski čempres

10
2.5 CUPRESSUS TORULOSA – himalajski čempres

Stablo do 45 m visoko, krošnja široko čunjasta, grane okomito otklonjene, kora debela i
smeđa, ljušti se u uzdužnim trakama. Tanje grane su povinute prema dolje, vrhovi tanki,
šiboliki.Izbojci se nalaze u jednoj ravnini; lišće gusto prileglo, tamnozeleno, na leđnoj strani
često ima brazdicu. Češeri mu mogu biti okruglasti ili eliptični, tamnosmeđe boje. Sastoje se
od 8, a rijetko od 10 ljusaka koje imaju u sredini malo udubljenje, i mali trobridni unatrag
zavinuti šiljak. Sjemenki može biti 6 – 8 ispod svake ljuske, koje su rvenosmeđe. Drvo je
svijetložuto sa svijetlo smeđom srži. Areal mu je u zapadnim oblastima Himalaje od 1800 do
3000 m, gdje dolazi na vapnenastoj podlozi, te kineska provincija Szechan gdje raste u sušnim
predjelima na visinama od 1500 do 2000 m.

U Hrvatskoj se kultivira u Primorju. Ima nekoliko primjeraka u parkovima Dubrovnika i

Opatije.

Slika 6 Himalajski čempres

11
ZAKLJUČAK

Čempres spada u porodicu četinjača. Narodni nazivi su Cipres ili Ćimpres. Stablo je
uspravna i ravna debla, visine 20-30 metara, jako razgranatog korjenova sustava koji prodire
duboko u tlo. Ima jednospolne cvjetove od kojih su muški dugi 4-8mm, žućkasti su i
raspoređeni su po cijeloj krošnji, dok su ženski dugi do 5cm i smješteni su najčešće po
vrhovima krošnje. Izvorna rasprostranjenost čempresa je istočni Mediteran, dok je danas
raširen po cijeloj Mediteranskoj regiji i drugim kontinentima (osim Antarktike). Otporan je na
visoke temperature i dugotrajne suše. Najčešće se koristi kao dekorativna vrsta: uzgaja se u
parkovima, nasadima, grobljima,vrtovima i dr. Drvo je izdržljivo i kvalitetno te se od davnina
koristi za izradu sakrofaga i lijesova, i tako je najpoznatiji predmet izrađen od čempresovine
vrata bazilike Sv. Petra u Rimu.

12
LITERATURA

1. Vidaković, Mirko (1982). Četinjače. Zagreb, Hrvatska: SNL.

2. Filip Šimić, (1980.), Naše medonosno bilje, Zagreb

3. Toni Nikolić, Sanja Kovačić, Mirko Ruščić, Milenko Milović, Vanja Stamenković,
Darko Mihelj, Nenad Jasprica, Sandro Bogdanović, Jasenka Topić, (2008.), Flora
jadranske obale i otoka – 250 najčešćih vrsta, Zagreb: Školska knjiga d.d. Čedomil
Šilić, (1990.)

4. Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost 

5. https://www.sumari.hr/mestric/MyHP/20060104.pdf

13