Zanovet, Tilovina-Petteria ramentacea

Cytisus ramentaceus latinski sinonim Petteria ramentacea.

RASPROSTRANJENJE ZANOVIJETI TILOVINE

(Petteria ramentacea Sieber, Presi) U HERCEGOVINI
RADOSLAV CURIC, dipl. in. umarstva
UVOD
Zanovijet (tilovina) predstavlja jednu od vrlo znaajnih endemnih vrsta Kra, iji je areal
ogranien na podruju jugoslovensko-albanskog submediterana.Premda je ova vrsta opisana
jo od strane Siebera (naziv Cytisus ramentaceus) 1822. godine, sve do nedavno (Fukarek
1949) o zanovijeti nije dat nijedan iscrpniji prikaz njenog rasprostranjenja. Fukarek (1 cit. str.
54) iznosi da je bilo netanih navoda o nalazitima ove vrste (napr. Bosna, Istra i Srbija) i
pretpostavlja da je jedan od razloga bio to su dendrolozi i botaniari ovdje ubrojili i neku
drugu vrstu iz roda Cytisus. Iako je poznato da ova vrsta igra znaajnu ulogu kao krmna
biljka, u strunoj literaturi ima dosta kontradiktornih podataka o vrlo tetnom i otrovnom
djelovanju alkaloida citizina kao i drugih glukozidnih materija. Sama injenica da na podruju
rairenja zanovijeti ima vei broj ovaca nego na svim drutvenim gazdinstvima SFRJ, jasno
govori o vrijednosti lista zanovijeti kao krme za male preivare. Pored navedene vrijednosti
zanovijeti kao krmne
biljke, posebno je vana njena korisnost za pelarstvo, a naroito u proljetnom periodu, kada
nema druge pae. Polen i nektar cvijeta zanovijeti u tom periodu je nezamjenjiv za razvoj
legla i jaanje pelinjih drutava poslije zimskog mirovanja, kada su ona brojano najslabija
(Cerimagi 1965).
Zbog relativno visoke kalorine vrijednosti i dobre gorivosti drvo ove vrste je dragocjen
ogrevni materijal u predjelima ogoljelog Kra, a stanovnitvo tih podruja nemilosrdno je
unitava, zaboravljajui pri tom njenu vanost kao vrlo dobre krmne i medonosne biljke. Kao
rezultat tako nerazumnog unitavanja ove biljke, vremenom nastaju u blizini naselja goli krki
kamenjari sa oskudnom drvenastom i travnom vegetacijom.
Odrasliji primjerci zanovijeti (koja moe dostii visinu i preko 3 m sa prsnim promjerom preko
10 cm) koriste se za izradu sitnih tehnikih sortimenata (vinogradsko i drugo kolje, motke i si.)
koje se cijeni zbog velike trajnosti (sinonim negnjil).
OPTE KARAKTERISTIKE PODRUJA
Rasprostranjen je zanovijeti (tilovine) na podruju Hercegovine preteno je ogranieno na
nizinski dio, dok se njena nalazita dublja u unutranjosti uglavnom nalaze na obroncima
Neretvanske kotline i nekih pritoka Neretve, kao i u slivu Trebinjice. Ovdje se daje kratak
prikaz najvanijih prirodnih uslova koji su u tijesnoj vezi sa rasprostranjenou ove vrste. U
pogledu klimatskih uslova, rasprostranjenje ove vrste preteno se poklapa sa podrujem
submediteranske klime, koja je uslovljena blizinom mora. Sa poveanjem nadmorske visine
opada utjecaj mediterana kao i sa udaljavanjem od mora prema unutranjosti. Meu glavna
obiljeja submediteranske klime istiu se relativno blage i kiovite zime, topla i suha ljeta kao i
neravnomjeran raspored padavina po mjesecima i godinjim dobima. Za prikaz klimatskih
uslova podruja uzeti su podaci meteorolokih stanica: Mostar, Ljubuki, Stolac i Trebinje, a
za predstavu znatno izmijenjene submediteranske klime koriste se podaci za Jablanicu i
Bileu.

Tilovina, negnjil, zanovijet- PETTERIA RAMENTACEA (Sieber) Presl

Por. Papilionaceae, Leguminosae (lepirnjae, mahunarke)

cvat grozd

Tilovina kao endem obitava na Balkanskom poluotoku. To je listopadni grm koji naraste do 3
m visoko. Kora je crnosiva, mreasto izbrazdana. Korijen ostaje u ivotu i nakon ugibanja
nadzmenog dijela biljke (otuda ime negnjil). Sam korijen je izrazito razgranjen, tako da vee
tlo titei ga od osipanja i erozije. Lisna je plojka neparno perasta. Sastoji se od 3 listia, a
smjetena je na oko 3 do 4 cm dugoj peteljci. Cvjetovi su izrazito ute boje, skupljeni u
uspravne, grozdaste cvatove. Plodovi su 4 do 5 cm dugake plosnate mahune, poneto
savijene. Smee su boje. Tilovinu koriste za poumnjavanje krakih goleti, te za parkove.
Pelarima je poznata kao medonosna biljka. Cvjeta u travnju, a plodonosi u kolovozu i rujnu.
Petteria ramentacea (Sieber) C. Presl. - ljuskasta tilovina

cvijet odozdo

Tilovina (petteria ramentacea) koju jo nazivaju i zanovijet raste i u Crnu. Cvjetovi su joj u
obliku grozda i ute su boje, a plod je u obliku mahune. Cvijeta krajem travnja i poetkom
svibnja.
Tilovina, negnjil ili zanovjet; ovo je nekad bila glavna hrana blagu... (Petteria ramentacea)

Zutilovka (CYTISUS) i Ulex europeus (Zutika) Premda je ova vrsta opisana jo od strane
Siebera (naziv Cytisus ramentaceus) 1822. godine Zanovjet (Cytisus ramentaceus) je grm
krovitih niih predjela koji naraste i do tri metra. Cvjetovi su mu uti i slicni cvjetovima
jorgovana. Cvjeta u aprilu dosta dugo i pocetkom maja. U vrijeme lijepog vremena moe dati i
preko 10 kg po drutvu. Polenovog praha nema mnogo. Najpoznatija podrucja zanovjeti kod
nas su oko Stoca i Ljubinja.

Na internetu kazu da je ova biljka listopadna a u novom florinom katalogu da je zimzelena......

Raste do 2.5 metara u sirinu i visinu ima bodljikavo lisce koje je zeleno cveta u prolece leto
cevastog oblika i zute boje. Uspeva na kiselim peskovitim predelima voli sunce , potrebno joj
je orezivanje.
Tilovina (Petteria ramentacea), listopadni, do 3 m visoki grm iz por. leptirnjaa; endemina
biljka submediteranskih uma i ikara (rairena od rijeke Cetine u Hrvatskoj do Albanije i
Srbije).

Rascvetalo endemino iblje zanoveti na egulji kod Ljubinja, sem domaih, privuklo je
pelare iz Stoca, Mostara, apljine, itluka, Ljubukog, Metkovia (Hrvatska), pa ak i iz 200
kilometara udaljenog Sarajeva. Vie od 1.500 konica razmeteno je po dolinama i
zavetrinama ove krake povri, kuda se rairio uti grozdasti cvet, slian onom bagremovom,
iz koga se lije blagi i ugodan miris ove jedinstvene biljke - koja raste od Splita do granice sa
Crnom Gorom. Ni u njemu se ne pojavljuje ravnomerno, a podruje egulje je poznato po njoj
jo od srednjeg veka.
Hroniari, poput dr Ljube J. Mihia u monografiji "Banii selo stogodinjaka", zabeleili su da
je vlastela iz Dubrovake republike oboavala meso ovaca i koza koje jedu list zanoveti i
smatrala ga, kao i med, koji je nabavljala u tim podrujima Hercegovine - pravim
specijalitetom! Docnije se na podrujima egulje i oblinjih Bania isplelo predanje prema
kome je lino Franjo Josif, austrijski car, zbog te iste zanoveti - traio iste proizvode! Makar u
svemu tome bilo i preterivanja, injenica je da i danas trgovci mesom znaju da se nigde na
podruju BiH ne moe podgojiti jagnje s kvalitetnijim mesom od ljubinjskog, upravo zbog tog
blagotvornog delovanja lista zanoveti. Med sa cveta zanoveti cenjen je i traen, ali ga
proteklih godina, jo od 1998. u istom obliku nije bilo.
- Nije zato - objanjava nam jedan od najpoznatijih ljubinjskih pelara Rade Lugonja - zato to
od te godine pa do ovog prolea i nije bilo obimne pelinje pae na tom cvetu... Zanovet je
jednostavno nekako zanovetala s nama: nekad bi procvetalo samo 20 odsto cvetova... nekad
bi procvetalo i 50 odsto, meutim tad bi nam paa propala zbog kia, vetra, hladnijeg
vremena. Uvek bi se neto ispreilo. I mi smo se mogli samo seati da smo 1998. izvadili po
25 kilograma takvog meda iz svake konice. Jer, uistinu je to bila sezona za pamenje!
Ova sad joj, nastavlja Lugonja, barem u prvom delu, slii. Sve se lepo sloilo: temperature se
kreu od 22 do 25 stepeni Celzijusa, procvetao je svaki cvet na biljci, nektar katkad ovlai
kamenje ispod iblja, pelinja drutva su nam dobra, zdrava, donesu nekad tri i po kilograma
dnevno... Samo jo da Boga molimo da se lepo vreme nastavi i bie opet meda sa zanoveti,
jer, vadnju i vrcanje planiramo polovinom maja!
Najstariji pelari se i sad seaju da su ezdesetih godina prolog veka na egulju, zbog pae
na cvetu zanoveti, dolazili pelari sa Hvara, a neki Ljubinjci bi, zauzvrat, ili su na Hvar kad bi
tamo poinjala paa na cvetu lavande. Ovakve razmene poodavno nema, ali ona je, ipak,
dokaz vie kakav ugled ima med sa zanoveti. A i njen cvet je na svoj nain lekovit. Opisujui
stogodinjake iz sela Bania dr Mihi je podseao da i on deluje okrepljujue: "...Miris
(zanoveti - latinski naziv joj je dtisus ramentaceus) deluje osveavajue, organizam
jaa, ovek se oslobaa umora. Miris istog vazduha ivce umiruje, uspavljuje, organizam
spava tvrdim snom... Med sa zanoveti je lekovit. Cvetanje ove biljke traje mesec dana. Tad
pelari vade lekoviti med i prodaju ga zdravim da se hrane i jaaju organizam, a bolesnima za
lek."
Zanovet, koja raste u Crnoj Gori na nekoliko lokaliteta, jedna je od najinteresantnijih biljaka
u balkanskoj flori. Njemaki botaniar Ziber opisao je 1822. godine zanovet kao za nauku
novu biljku pod imenom Cytisus ramentaceus.

utilica ili zanovet (Genista tinctoria)

Raste na suvim livadama i u hrastovim i borovim umama. Lekoviti su cvet i seme. Sadri
natrijum, tanin, etarsko ulje, gorke materije, eer, vosak, sluz i vitamin C.
Koristi se:
* protiv niskog krvnog pritiska
* za leenje srane slabosti
Protiv niskog pritiska
- kaiica cveta utilice
- litar vode
Cvetove potopite u hladnu vodu, ostavite preko noi, a ujutro zagrevajte na tihoj vatri i u
poklopljenom sudu. Kad provri kuvajte dva-tri minuta, sklonite sa vatre i ohlaen aj
procedite. Pijte nezaslaen aj, tokom dana umesto vode.
SAVET PLUS: aj pijte tri dana, pa pauzirajte jedan.
Opirnije o tilovini - iz umarskog lista od rujna 1947 :
Jedna od vrsta, koja bi mogla imati veliki znaaj za poumljavanje mediteranskog i prelaznog
kra, jeste naa endemna zanovjet iz porodice Leguminoza (mahunjarke) podporodice
Papilionatae (lepirnjae) tribusa Genistae koja je poznata u Hercegovini i Dalmaciji po
narodnom imenu t i l o v i n a ili negdje n e g n j i 1, po latinskom nazivu Petteria
ramentacea. Sieb.
Ova vrsta zanovjeti obilno je rairena po hercegovakom, dalmatinskom i crnogorskom kru,
a prelazi i na teritoriju susjedne Albanije, sve tamo do grkih planina, gdje se zavrava njeno
prirodno podruje rairenja. To je srednje visok i prilino razgranat listopadni grm, koji pod
povoljnim uslovima moe izrasti i do 2 metra visoko. Listovi su trolapi, slini donekle listovima
iz roda Laburnum, neto manji od listova obine negnjile (Laburnum vulgare), koja nam je
dobro poznata iz kontinentalnih uma Hrvatske ili iz nasada u parkovima. Listii su eliptino
duguljasti, dugi od 3 do 5 cm., sa neto dlakavim rubovima, a i oko rebara su neto
trepaviavi, boje su: sa gornje strane tamno zelene, a sa donje neto svijetli je i tu neto
neznatno pustene. Veliki
pravilno izgraeni cvjetovi zlatno su ute boje, opojnog mirisa a nalaze se u uspravnim
grozdovima (oko 10 cvijetova u jednom grozdu). Cvjetni grozdovi su za razliku od ostalih
srodnih vrsta u uspravnim strukovima,
a dosiu u duljinu od 6 do 8 cm. Plosnate, 4-5 cm duge i oko 1 cm iroke mahune, su neto
svinute, na vrh uzailjene a kod potpunog dozrevanja sjajno sivosmee boje. Opis vrste moe
se nai i u umarskom priruniku
sv. I. str. 558, sa slikom koja nije dovoljno jasna. Izbojci su sivozeleni, goli, vitki, a pupovi
bijelo-svilenkasti. (Dr. Ani u Priruniku 1. c.).
Odakle potjee narodni naziv tilovina nije poznato, a narodni naziv negnjil (Trebinje)
moe se objasniti iskustvom, koje je narod stekao u pogledu tilovine, a naroito sa njegovim
podzemnim dijelovima, koji dugo vremena i nakon uginua biljke ostaju u zemlji jedri i
netaknuti. Prost naziv zanovjet - za tilovinu nalazimo zabiljeen kod Adamovia (9).
Naroito vana osobina ovog grma je duboko i granato korijenje, koje se provlai kroz
kamenjar i vrsto obuhvaa i vezuje zemljite na kojem raste. Ta osobina, pojaana
razgranitou grmolike kronje, koje direktno titi zemljite od nepovoljnih upliva atmosferilija,
(pa i obilje peluda i nektara kojeg cvjetovi pruaju pelama) ini tilovinu jednom od veoma
vrijednih i poeljnih vrsta u kulturama naeg kra.
Prema podacima L. A d a m o v i a (9) centar rairenja tilovine nalazi se u srednjoj i junoj
Dalmaciji, jugozapadnoj Bosni, Hercegovini (uz tok rijeke Neretve i nekih njenih pritoka) i u
junoj i zapadnoj Crnoj Gori. Nadalje se prua u razbacanim grupama kroz sjevernu i
zapadnu Albaniju, te pratei obalu mora zavrava u sjevernom dijelu Epira (Grka).
Najsjevernije njeno (neto izolovano) stanite izvan suvislog areala zabiljeio je Adamovi
kod Sinja, (isto tako izdvojeno iz suvislog areala), u blizini Avtovca u Hercegovini.
Naroito upada u oi pruanje njenog areala uz dolinu rijeke Neretve (donekle i Rame), zatim
Bregave i Trebinjice u Hercegovini. Prema tome dolazi u predjelima mediteranske i prelazne
klime na vapnenom stanitu kra. Van ovog podruja nije poznato, da li ju je uspjelo uzgojiti u
kulturama.
Na mnogim mjestima, po pripovjedanju starosjedioca, bilo je tilovine jo i u nedavnoj prolosti.
Danas joj
tu nema ni traga, jer je, zajedno sa drugim drveem i grmljem potpuno iskorijenjena. Tamo
gdje je pelarstvo bilo razvijeno, najbolje su sauvane njene sastojine, jer su se pelari
zalagali za najbolju zatitu.
Tilovina meutim ima veliko privredno znaenje. U krajevima gdje ona danas raste, ranije je
bilo, a i sada je jo veoma razvijeno pelarstvo. Hercegovaki pelari smatraju tilovinu uz
vrijesak i kadulju jednom od najvrijednijih vrsta: medonosnog bilja. Tamo gdje je bilo svijesnih
pelara i do danas su se sauvale njene sastojine. Meutim, u svim (meni poznatim)
knjigama ili raspravama o pelarskom drveu i grmlju nisam nigdje naao ni spomena o njoj,
kao medosnoj vrsti, a niti u najnovijim lancima i knjiicama, koje se bave propagandom
uzgoja medonosnog drvea i grmlja nije tilovina navedena. Mislim da bi to trebalo ispraviti i u
budue preporuivati pelarima da isprobaju njen uzgoj i uspijevanje i izvan njenog prirodnog
areala.
Neposredno pre cvetanja bagrema ove godine primetio sam u dvoristu svoga komsije
izdanke zutog bagrema koji je on zasadio kao ukras.
> Njegov cvet je potpuno isti kao i obicnog bagrema, samo sto je zute boje.
> 1. Ima li neko vise podataka o toj vrsti bagrema ?
Mislim da je to je zuti bagrem, Laburnum Anagyroides, zovu ga i "zlatna kisha".
Zanimljivo da je Umeljic u svom atlasu dao biljku zuti bagrem (tilovina, zanovet) pod tim
latinskim nazivom a ja mislim da je to druga vrsta biljaka.
Tilovina i zanovet je endemska vrsta iz Crne Gore i Hercegovine. U knjizi Filipa Simica latinski
naziv za nju je Cytisus ramentaceus a moze se u drugim knjigama naci i njen latinski
sinonim Petteria ramentacea.
Listovi su trodelni a kod Laburnuma ih ima vise od tri, lici bas na beli bagrem. Odlicno medi.
Najvise ga ima u umerenoj klimi, na suncanim terenima,
> 2. Da li on moze da izraste do velicine obicnog ?
Ne moze, raste manje drvo, do 5-6 metara
> 3. Da li je cvetanje 15-20 dana pre obicnog bila slucajnost (zbog mesta
gde je zasadjen) ili je to pravilo ?
Nije slucajnost, pre cveta, mozda ne sa tolikim razmakom, zavisi, do dve
nedelje pre.
U Umeljicevom atlasu pise da cveta od aprila do juna ali to se odnosi na tilovinu.
> 4. Kakva su mu medonosna svojstva ?
Dobro medi. Ako je to prava tilovina, onda odlicno medi.
> 5. Nacin razmnozavanja ?
Verujem semenom, za tilovinu pise da moze i reznicima.

Narodno imeZanovet
Latinsko imeCytisus scoparius (syn. Spartium scoparium, Sp. Glabrum, Sp. angulosum,
Genista scoparia, Sarothamnus scoparius)
Sinonim
PorodicaFabaceae (syn. Leguminosae)
SpecijaBobovi