Povijesni izvor

Godinama nakon bacanja atomske bombe vodile su se polemike o tome je li njezina uporaba bila
potrebna. Ovo su različita mišljenja:

1. Američki ministar obrane Henry L. Stimpson ovako je 1947. objasnio odluku o bacanju atomske
bombe: Nuklearna bomba je upotrijebljena kako bi se u najkraćem roku završio rat te kako bi se izbjegli
golemi gubitci u ljudskim životima koji bi nas inače očekivali.

Povijest Sjedinjenih Američkih Država (1996.)

2. Američki predsjenik Truman: Ako bomba eksplodira (...) imat ću čekić za one momke... (Ruse) Sila je
jedino što Rusi razumiju.

3. Američki admiral William D. Leahy koji je tijekom rata bio načelnik stožera američke vojske napisao je
u svojim memoarima objavljenim 1950.: Kad je bomba bila testirana, predsjednik Truman suočio se s
odlukom treba li ju upotrijebiti. Nije mu se dopala ta ideja, no bio je uvjeren da će skratiti rat protiv
Japana i sačuvati američke živote. Moje je mišljenje da upotreba tog barbarskog oružja u Hirošimi i
Nagasakiju nije bila od bitne pomoći u ratu protiv Japana. Japanci su već bili poraženi i spremni za
predaju zbog efikasne pomorske blokade i uspješnog bombardiranja konvencionalnim oružjem (...)
Osjećao sam da smo, zato što prvi upotrebljavamo to oružje, usvojili etičke standarde koje su imali
barbari u Mračno doba. Nisu me obučavali da vodim ratove na taj način, nego da se ratovi ne mogu
dobiti uništavajući žene i djecu. Znanstvenici i drugi htjeli su provesti taj test zbog goleme svote koja je
potrošena na taj projekt – dvije milijarde dolara.

N. Lowe, Mastering Modern World History (1997.)

4. Britanski fizičar P. Blacket napisao je 1948.: Bacanje prve atomske bombe nije u tolikoj mjeri bilo
posljednji vojni čin Drugoga svjetskog rata, koliko je to bila prva značajnija operacija hladnog
diplomatskog rata s Rusijom.

Povijest Sjedinjenih Američkih Država (1996.)

5. Mišljenje povjesničara (1): Američki je nuklearni arsenal napravljen isključivo radi pobjede u ratu i
Truman ga je u tu svrhu iskoristio. No, i Roosevelt i Truman imali su namjeru utjecati na Sovjete
atomskom diplomacijom. Roosevelt je, možda ništa manje od Trumana, dijelio Churchillovo duboko
nepovjerenje prema Staljinovim namjerama.

Povijest Sjedinjenih Američkih Država (1996.)

6. Mišljenje povjesničara (2): Zašto su Amerikanci, koji su rat mogli završiti jednostavno tako što bi Japan
obavijestili o užasnim posljedicama ovog novog oružja, morali otići tako daleko da to oružje stvarno i
upotrijebe? (...) Moguće je da je (...) predsjednik Truman, čije će naredne odluke u vezi s bombom biti u
cjelini trezvene i odgovorne, u tim danima bio nepotpuno obaviješten o posljedicama bombe (...) Svi ovi
državnici su najednom na raspolaganju imali bombu i nije im bila pružena razumna mogućnost da shvate
do čega ona može dovesti.

P. Calvocoressi i G. Wint, Totalni rat (1987.)