659 - 6. lipnja 2019.

Posjet izložbi D-Day: Interception, Intelligence, Invasion, Bletchley Park, Milton Keynes, Velika
Britanija
Heroji iz sjene koji su spasili milijune
Piše FLORA TURNER-VUČETIĆ
Izložbom u Bletchley Parku Britanci obilježavaju 75. godišnjicu savezničkog iskrcavanja u Normandiji,
presudne vojne operacije u Drugom svjetskom ratu poznate kao Dan D ili Operacija Overlord
U kompleksu Bletchley Parka u Velikoj Britaniji, u nedavno obnovljenoj zgradi, otvorena je
multimedijalna izložba kojom su Britanci obilježili 75. godišnjicu savezničkog iskrcavanja u Normandiji,
presudne vojne operacije u Drugom svjetskom ratu poznate kao Dan D ili Operacija Overlord. Nakon
noćnoga desanta britanskih i američkih padobranaca u zoru 6. lipnja 1944. uslijedili su napadi iz zraka i s
mora te najveći amfibijski desant u povijesti. Bio je to početak tromjesečne bitke, koja je označila početak
kraja rata i omogućila pobjedu Saveznika. Pitamo se zašto je za obilježavanje važne obljetnice izabran
Bletchley Park? To je ime cijeloga kompleksa zgrada sagrađenih u prostranu parku oko dvorca iz 19.
stoljeća gdje su se tijekom rata prikupljale i dešifrirale informacije koje su neprijatelji slali iz Njemačke,
Japana, Italije i drugih krajeva. Neke od tih informacija bile su bitne za uspjeh akcije savezničkih
jedinica. Informacije koje su potekle iz toga „svetog tla“, kako je profesor Richard Holmes, vojni
povjesničar, nazvao Bletchley Park, temeljile su se na uspješno dešifriranim porukama kojih su se
Britanci domogli u komunikaciji između njemačke tajne službe i zapovjednika na ratištu. Odande su
Britanci slali poruke kojima su uspjeli prevariti neprijatelja o mjestu i vremenu iskrcavanja. Uspjeh
postignut složenom vojnom akcijom na Dan D, po ocjeni povjesničara, skratio je trajanje rata za najmanje
dvije godine i spasio tako bezbrojne živote.

Dvorac iz 19. stoljeća koji je kao i brojni drugi bio korišten za potrebe vojnih operacija / Snimila Flora Turner

Bio je to rezultat dugogodišnjeg rada vrhunskih umova, znanstvenika, kriptologa, matematičara,

prevoditelja, šahovskih prvaka, uz koje su u potpunoj tajnosti neprekidno u smjenama radili pomoćni
službenici raznih profesija, svaki na svom specifičnom zadatku, ali im nije bila poznata cjelina operacije.
Među brojnim postignućima uspjeli su locirali njemačke podmornice u bitci na Atlantiku, na vrijeme su
obavještavali britanske gradove o planiranim njemačkim napadima iz zraka. Pomagali su u identifikaciji
novoga neprijateljskog oružja, čak su uspjeli dešifrirati japanske kodirane poruke te unaprijed otkriti
planove i pridonijeti uspješnom ishodu bitke na Pacifiku. Surađivali su s tajnim službama Francuske,
Poljske i SAD-a.
Istina o Danu D
Nakon rata postupno su se otkrivale tajne, objavljeni su romani i studije, snimljeni filmovi i televizijske
drame, ali tek je nedavno ukinut embargo na neke od dokumenata koji su bitni za priču o Danu D. Kada
su istraživači intervjuirali nekadašnje zaposlenike ne bi li saznali što su radili tijekom službe u Bletchley
Parku, neki od njih nisu pristali na razgovor. Bez obzira na postupno otvaranje arhiva i ukidanje embarga,
oni se naime drže svoje osobne prisege da će zauvijek čuvati tajnu. Mnogi su svoje tajne ponijeli u grob, a
među njima je najtragičnija ličnost genijalni Alan Turing, jedan od najzaslužnijih umova koji su imali
ključnu ulogu u otkrivanju šifri, kodova kojima su se služili Nijemci uz pomoć stroja Enigma i poslije još
složenijega stroja Lorenz. Neprocjenjiv je njegov doprinos kriptoanalizi, razvoju znanosti računarstva i
umjetne inteligencije. Konstruirao je stroj koji je nazvao Bomba, koji je nevjerojatnom brzinom uspijevao
pronaći kodove za dešifriranje postavki Enigme. No razotkrivanje njegove osobne tajne 1952, u vrijeme
kada je još na snazi bio zakon iz 1882. po kojemu su homoseksualni odnosi bili kažnjivi, koštalo ga je
života. Nakon sudskog procesa više nije smio obavljati bilo kakav tajni posao povezan s kriptografijom i
kriptoanalizom, a zabranjen mu je i ulazak u SAD. Umro je 1954. od trovanja cijanidom. Službeno je
priopćeno da je počinio samoubojstvo, ali to nije dokazano.

Bista Winstona Churchila, rad Oscara Nemona, oko 1953.

Na izložbi saznajemo o Turingovim suradnicima, među kojima se ističu Bill Tutte, Tommy Flowers i John
Tiltman. Flowers je sa svojim timom 1943. konstruirao prvo golemo elektronsko digitalno računalo,
nazvano Colossus. Deseci tisuća školaraca koji posjećuju sobu koju gotovo u cijelosti zauzima Colossus s
nevjericom gledaju u taj golemi stroj, prethodnik njihovih malih kompjutora. Saznajemo o bitnom
doprinosu žena kriptoanalitičara, među kojim istaknuto mjesto zauzimaju Mavis Batey, studentica
njemačkog jezika i Margaret Rock, matematičarka, koje su radile u timu Dillyja Knoxa i uspjele
dešifrirati kodirane poruke koje je slala njemačka tajna služba putem Enigme. Od dvjesto službenika koji
su 1939. počeli s radom u Bletchlyju, broj zaposlenih se do 1944, uoči Dana D, povećao na 5835 žena i
1990 muškaraca. Žene su bile pripadnice posebnog ogranka Kraljevske mornarice, popularno
nazvane Wrens.

Njemački stroj Enigma

Slučajno otkriće
Čudo je da njemački špijuni nisu nikad otkrili lokaciju ni djelatnost tog „ratnog mozga“. Zanimljivo je da
je samo jednom nastala panika u središnjici MI 5 u Londonu, i to kada je 1941. u Americi i Engleskoj
objavljen roman Agathe Christie pod naslovom: N ili M?. Radnja je smještena u ljetovalište San Souci u
vrijeme Drugoga svjetskog rata prije invazije na Otok. Jedan od likova u romanu dosadni je umirovljeni
časnik Indijske vojske koji se predstavlja kao prijatelj detektiva Tommy i Tuppence Beresford, čiji je
zadatak otkriti njemačke špijune među živopisnim stanovnicima. Problem je bio u tome da se taj časnik
preziva Bletchley. Dilly Knox, jedan od vodećih kriptoanalitičara u Bletchley Parku, pozvan je na
odgovornost, jer je Agatha Christie bila njegova prijateljica. On je pak kategorički tvrdio da ona nije
nikako mogla saznati što se događa u Bletchley Parku. Bojali su se da bi to, ako je pozovu na ispitivanje,
moglo procuriti u javnost. Dilly Knox ponudio se da će na diskretan način pokušati doznati odakle joj to
ime za časnika koji se u romanu hvali da zna za vojne operacije britanske vojske. Uz čaj i pecivo Agatha
mu je odgovorila: „Bletchley? Dragi moj, na putu iz Oxforda u London vlak je dugo zapeo na maloj
postaji koja se zvala Bletchley, bila sam tako ljuta zbog tog zastoja, da sam za osvetu dala ime te stanice
antipatičnom karakteru u mom romanu.“ Dilly Knox je odahnuo, a inspektori su mu povjerovali.
Dugo nakon rata nije se znalo koje su sve tajne čuvale kolibe, a iz sigurnosnih razloga mnogo je toga
uništeno. Kada je odlučeno da se sve zgrade sruše i izgradi novo naselje, građani i veterani pobunili su se
i osnovali dobrotvornu zakladu za zaštitu baštine te prikupili sredstva da se glavno sjedište u nekadašnjem
dvorcu i skromne zgrade restauriraju kao muzejski prostori sa stalnim postavom, za održavanje
povremenih izložbi i za edukacijski program. Primjereno je da je jedan od glavnih partnera BT, tvrtka
britanske telekomunikacije osnovana 1846. U programu sudjeluju profesionalci i volonteri, a čitav
kompleks s malim jezerom i uređenim parkom otvoren je za javnost tijekom godine. Brojni posjetitelji iz
cijelog svijeta i svih uzrasta imaju prilike saznati o ljudima koji su u vrlo skromnim, čak i teškim uvjetima
postizali izvanredne uspjehe.
Winston Churchill je od početka shvatio važnost informacija koje su dobivali iz Bletchley Parka i
osiguravao sredstva za njihov rad. Stoga je primjereno da se u glavnoj zgradi nad impozantnim kaminom
nalazi njegova mramorna bista. Zapazila sam da uz skulpturu koja nije potpisana nema imena umjetnika
ni godina kada je rađena. Poznajući opus kipara Oscara Nemona – rođena u Osijeku 1906, a umrla u
Oxfordu 1985. – otkrila sam da je ta bista jedna od tri varijante Churchillova portreta za koju se nije znalo
gdje se nalazi. Bila je to nova informacija ne samo za upravu Bletchley Parka nego i za Aureliju, Lady
Young, koja je ovih dana u Zagrebu i Osijeku uz predavanje o svom ocu promovirala svoju
knjigu Finding Nemon. Nemon je početkom pedesetih prošloga stoljeća napravio tri inačice portreta, od
kojih je Churchill odabrao jednu, koja je po narudžbi kraljice Elizabete postavljena u kraljevskom dvorcu
Windsoru. Na jednom primanju imala sam priliku osobno od kraljice čuti kako cijeni Nemonov rad i da
joj je bilo zabavno druženje s njim dok mu je i sama pozirala za portret.