1.

Slajd
Hladni rat definiramo kao razdoblje međunarodnih odnosa od kraja
četrdesetih do početka devedesetih godina, obilježeno međusobnim
suprotstavljanjem i nadmetanjem SAD-a i SSSR-a te njihovih
saveznika u globalnim geopolitičkim, ekonomskim, strateškim i
drugim odnosima. To razdoblje je obilježeno međusobnim
nepovjerenjem i optužbama. Nekoliko je puta prijetio otvoren sukob
dviju strana i činilo se da je svijet na rubu trećeg svjetskog rata.
Posebna je opasnost bila mogućnost upotrebe nuklearnog oružja.
Ulazak u hladnoratovsko doba rezultirao je političkim i strateškim
previranjima nepovoljnima po Sjedinjene Države koje su se proglasile
zaštitnikom liberalno-demokratskih poredaka od komunističkog
totalitarizma. Glavna zadaća sustava međunarodne suradnje među
državama “slobodnog svijeta” kojega su tijekom hladnog rata kreirale
i njime upravljale Sjedinjene Države bila je konačna pobjeda nad
komunističkim totalitarizmom na političkom, gospodarskom,
ideološkom i vojnom planu.

2. Slajd
Cijeli pokret je dobio veliki zamah nakon što se pojavio Martin
Luther King Jr, koji je ubrzo stekao internacionalnu slavu kao vodeći
borac za građanska prava svoje generacije. Predsjednik Johnson je 2.
srpnja 1964. potpisao novi Zakon za građanska prava (Civil Rights
Act) koji je zabranjivao segregaciju u javnim ustanovama i dao
nacionalnoj vladi mogućnost da izravno utječe na ukidanje
segregacije u školskom sustavu ukidanjem financijskih sredstva za
škole koje diskriminiraju učenike crne boje kože. Uspostavljeno je i
povjerenstvo za ravnopravno zapošljavanje i zabranjena je
diskriminacija na radnom mjestu na osnovi rase, vjere, podrijetla i
spola. Predsjednik Johnson je 6. kolovoza 1965. godine potpisao
Voting Rights Act, zakon koji je imao ogroman utjecaj na južnu
politiku. Zabranjivao je testove pismenosti za glasače te je godinu
prije ukinuta i taksa za glasanje pa više nije bilo ni gospodarske
prepreke. 1968. Kinga ubija plaćeni ubojica i rasist James Earl Ray te
to nije pripomoglo da se iskorijeni rasizam te se taj pokret nikad nije
oporavio nakon Kingove smrti. Iako je pokret nakon Kingove smrti
utihnuo, nedvojbeno je da je primjer kojeg su postavili aktivisti za
građanska prava inspirirao mnoge građane SAD-a da u sljedećim
desetljećima nastave borbu za ravnopravnost.

3. Slajd
Kako bi suzbio daljnje širenje komunizma, američki predsjednik
Harry Truman ponudio je 1948. godine europskim državama
financijsku pomoć. Program je razrađen, a prema tadašnjem
američkom državnom tajniku nazvan je Marshallov plan. U planu se
komunizam uopće ne spominje, a postavljeni cilj bio je osigurati
humanitarnu i financijsku pomoć europskim državama. Međutim plan
je bio usmjeren upravo na zaustavljanje širenja komunizma. Naime,
Amerikanci su mislili da je vjerojatnost prihvaćanja revolucionarnih
ideja veća u zemlji u kojoj ima mnogo gladnih i nezadovoljnih. Stoga
je gospodarski oporavak Europe bio glavni preduvjet sprečavanja
širenja komunizma. Ponudu su prihvatile Poljska i Čehoslovačka, no
pod velikim pritiskom sa istoka uskoro su je odbacili.
Upravo pod Trumanom SAD postaje globalni igrač koji svoj utjecaj
širi u Europi i diljem kontinenata (što je kasnije nazvano
„Trumanovom doktrinom“) prije svega u cilju suzbijanja
komunističke ideologije. Tadašnji američki predsjednik bio je siguran
da su „Sjedinjenje Američke Države razvile potpuno novo oružje,
takve snage i karaktera da im više Sovjeti nisu potrebni – ili bilo koja
druga nacija. Truman je bio odlučan – svoje nove vojne i diplomatske
zadaće rješavat će silom. Taj period smatramo početkom jakog
antikomunističkog djelovanja, gdje su Amerikanci imali u planu što
više sudjelovati u svjetskoj politici, posebno u područjima gdje se
nazirao utjecaj komunističke politike.
Dana 4. travnja 1949. godine u Washingtonu potpisan je vojni ugovor
koji je označavao osnivanje sjeverno-atlantskog pakta odnosno
NATO pakta. Osnivanjem NATO-a Europa je dobila sigurnost da će
Sjedinjene Američke Države biti uz njih ukoliko dođe do
konfrontacije sa Sovjetskim Savezom.99 Utemeljen kada je sukob
zapada i istoka poprimao sve veći obujam, NATO je u narednom
razdoblju predstavljao temeljni stup sustava sigurnosti u bipolarnom
međunarodnom svijetu. Posebnu važnost NATO je dobio nekoliko
godina kasnije kada je sa suprotne strane organiziran Varšavski pakt,
koji je okupljao zemlje socijalističkog, odnosno komunističkog
podneblja. Od samog početka NATO je imao veliku važnost u
sigurnosti Europe.

4. Slajd
Ravnoteža vojne moći doživjela je korjenitu promjenu te SAD više nisu
bile neupitno najmoćnija država svijeta. U početku je američki atomski
monopol omogućio stvaranje europskog vojno-političkog saveza u procesu
primjene strategije zadržavanja, jamčeći apsolutnu zaštitu državama koje
su se osjećale izloženima sovjetskoj agresiji. No nakon što i SSSR razvije
svoju atomsku bombu sve se mijenja, te SAD od tada pokušavaju zadržati
vojnu premoć povećanjem proizvodnje atomskog oružja te razvojem
hidrogenske bombe. 1955. kada na čelo SSSR-a dolazi Nikita Hruščov,
Hruščov pak nastavlja program gospodarskih reformi, zauzima defanzivan
stav prema zapadu, normalizira odnose s Jugoslavijom i razvija odnose s
Trećim svijetom SSSR u studenom 1955. testira hidrogensku bombu, a u
kolovozu 1957. interkontinentalnu balističku raketu, dvije godine prije
SAD-a, čime otvara “raketni jaz” prema protivniku.
Novoizabrani predsjednik SAD-a John F. Kennedy (1961.-1963.) uvjerava
Kongres u veliko povećanje vojnih izdataka, uključujući programe Polaris
(rakete s podmornica) i Minuteman (rakete na čvrsta goriva), Između
1960. i 1962. vojni se izdaci povećavaju za 15%, a izdaci za svemirski
program na 5 mldr. $ 1965., SAD razmješta nekoliko tisuća taktičkih
nuklearnih raketa u Europi. Zadnja natuknica na slajdu
5. Slajd
Pri kraju Drugog svjetskog rata oko SAD-a i SSSR-a počela su se stvarati
dva suprotstavljena bloka. Suprotno dogovoru postignutom u Jalti, u
zemljama koje je oslobodila sovjetska vojska nisu održani višestranački
izbori. Strahovanja zapadnih političara od širenja komunizma počela su se
ostvarivati. Započelo je nadmetanje dviju velesila na svim područjima
ljudskog djelovanja – gospodarskom, kulturnom, znanstvenom, vojnom…
Svaka je strana nastojala pokazati superiornost svojega društvenog sustava
i tako proširiti utjecaj u svijetu. Prva velika kriza u Hladnom ratu dogodila
se 1948. nakon sovjetske blokade zapadnog Berlina. Zapadni su saveznici,
uz velike napore, uspješno opskrbljivali Berlin zračnim putem pa su
sovjeti sljedeće godine prekinuli blokadu. Ona nije usporila ni zaustavila
proces ujedinjavanja triju zapadnih okupacijskih zona u jednu cjelinu. U
svibnju 1949. britanska, francuska i američka okupacijska zona ujedinjene
su u Saveznu Republiku Njemačku. Sovjeti su svoju okupacijsku zonu
proglasili Demokratskom Republikom Njemačkom. Savezna Republika
Njemačka bila je dijelom zapadnog, kapitalističkog bloka, a Demokratska
Republika Njemačka istočnog, socijalističkog. Berlin je i dalje ostao
podijeljen grad, a podjela je dodatno učvršćena izgradnjom zida 1961.
godine. Berlinski zid postao je simbolom blokovske podjele svijeta.

6. Slajd
Kubanska kriza smatra se vrhuncem hladnoga rata, tj. Najopasnijom
hladnoratovskom krizom. Na Kubi su 1959. godine revolucionari,
predvođeni Fidelom Castrom, nakon višegodišnje borbe preuzeli
vlast. SAD nije želio dopustiti nastanak komunističkog režima na
američkom kontinentu pa je američki predsjednik John F. Kennedy
odobrio plan svrgavanja Castra s vlasti. Pružena je financijska i vojna
pomoć izbjeglim pristašama svrgnutog režima koji su pokušali zbaciti
Castra i ponovno zauzeti vlast. Međutim, njihovo iskrcavanje u
Zaljevu svinja na Kubi na početku 1961. godine završilo je
neuspjehom. Castro je tada odlučio zatražiti pomoć SSSR-a jer je
pretpostavljao da je sljedeći američki pokušaj njegova svrgavanja
samo pitanje vremena. Sovjetski vođa Nikita Hruščov spremno je
odobrio pomoć u novcu i vojnoj opremi. Među ostalim, Sovjeti su na
Kubi instalirali i nuklearne rakete. Kennedy je ubrzo zatražio njihovo
uklanjanje te je objavio pomorsku blokadu Kube. Sljedećih tjedan
dana svijest se nalazio na rubu nuklearnog rata. Svjesni svoje
odgovornosti Hruščov i Kennedy nastojali su okončati krizu bez
uporabe sile. Komunicirali su izravno, pismima, ali i preko
posrednika. U opasnoj igri živaca zbog koje je strepio cijeli svijet prvi
je popustio Hruščov. Naredio je povlačenje sovjetskih projektila s
Kube, a zauzvrat se Kennedy obvezao da američka vojska neće
pokušati invaziju na otok te je povukao svoje rakete iz Turske.

7. Slajd
Želeći zaustaviti širenje komunizma na ostatak Indokine, Sad počinje
slati veliku novčanu i vojnu pomoć u Južni Vijetnam. U Južnom
Vijetnamu počele su borbe između vladinih snaga i Vijetkonga,
komunističkih gerilaca koji su imali potporu Sjevernog Vijetnama.
Njihov je cilj bilo svrgavanje vlade Južnog Vijetnama i ujedinjenje
zemlje pod komunističkom vlašću. Amerikanci su u početku slali
vojne savjetnike koji su trebali osposobiti južnovijetnamsku vojsku. S
vremenom se pokazalo da to nije dovoljno te se američka vojska
otvoreno uključila u sukob. Povod za to bio je navodni napad na
američke ratne brodove 1964. godine. Ubrzo su Amerikanci u
Južnome Vijetnamu imali više od pola milijuna vojnika, ali usprkos
brojnosti i velikoj nadmoći u naoružanju nisu uspjeli poraziti
Vijetkong i sjevernovijetnamsku vojsku. Poginuli su desetci tisuća
američkih vojnika i gotova dva milijuna Vijetnamaca, među kojima je
bilo mnogo civila. Brojne žrtve, ali i nejasni ciljevi američkog
sudjelovanja u Vijetnamskome ratu uzrokovali su brojne antiratne
prosvjede u SAD-u. Pritisak javnosti bio je jedan od uzroka
povlačenja američkih snaga iz Vijetnama 1973. godine. Time rat nije
završio jer su nastavljene borbe između Sjevernog i Južnog
Vijetnama. Okončane su tek 1975. godine pobjedom Sjevernog
Vijetnama. Nakon toga dva su Vijetnama ujedinjena pod
komunističkom vlašću.
8. Slajd
Nakon raspada hladnoratovskog poretka, otvorena je mogućnost za
nastanak novog svjetskog poretka, koji danas još uvijek prolazi kroz
etapu sazrijevanja, obilježenu brojnim turbulencijama i promjenama
koje utječu na sadašnjost i budućnost poretka. Etapa u kojoj je
prisutna promjenjivost međunarodnog i geopolitičkog položaja,
vanjskopolitičkih orijentacija te gospodarskih i sigurnosnih politika
pojedinih država, koje još uvijek čine najznačajnije subjekte svjetskog
poretka i čije postojanje definira međunarodni sustav. Europa je SAD-
u nezamjenjiva kao partner u američkoj globalnoj politici širenja
globalne stabilnosti, demokracije i prosperiteta. NATO je ključan
instrument djelovanja u transatlantskom partnerstvu, stoga SAD
podupire njegovu što jaču ulogu i širenje. Europska unija je glavni
partner SAD-u u održanju globalne stabilnosti, poretka te razvoju
demokracije. Možemo zaključiti da će SAD u skladu s vodećom
pozicijom koju ima u svijetu i dalje nastaviti najznačajnije utjecati na
budućnost globalnih međunarodnih i geopolitičkih odnosa. Samim
time najznačajnije će utjecati na sudbinu svijeta, posebno ako se uzme
u obzir utjecaj SAD-a na globalnu ekonomiju i globalni ekološki
sustav. Sljedećih nekoliko desetljeća bit će obilježeno dominacijom
SAD-a u svijetu na svim poljima. Bitno je da li će ta dominacija biti
vrijednosno dobra ili loša. Odgovor na to pitanje dobit ćemo kroz
razvoj međunarodnih odnosa između ostalih značajnijih i manje
značajnih aktera svjetskog poretka. Ako odnosi između najvažnijih
aktera svjetskog poretka budu postajali sve više kooperativni, pa čak i
saveznički, s tendencijom distanciranja od SAD-a i unipolarne
politike, znat ćemo da je američka dominacija prevelika i počinje
izazvati protivne reakcije.