Susret 9

Politike državljanstva u Hrvatskoj u

socijalističkoj Jugoslaviji i danas
Razvoj hrvatskih državljanskih politika u
kontekstu raspada SFRJ i pada socijalizma

• hrvatski režim državljanstva  državljanstvo SFRJ i raspad SFRJ

• Hrvatska u SFRJ – imigracijska zemlja; miješano stanovništvo
(građani bivših republika SFRJ)
• SFRJ: republičko i federalno državljanstvo
• republičko: svaka republika; jednostavno stjecanje no
nepotrebno radi federalnog državljanstva
• 1991. – raspad SFRJ

• Zakon o državljanstvu RH – 8.10.1991.

• cilj: ostvariti državotvorni projekt F. Tuđmana
Þ okupiti sve etničke Hrvate u nacionalnu zajednicu; isključiti
druge (posebno bivše državljane SFRJ)
Razvoj hrvatskih državljanskih politika u
kontekstu raspada SFRJ i pada socijalizma
3 ključne kategorije:
• (a) osobe s republičkim državljanstvom (dominantno etnički
Hrvati) – automatsko stjecanje hrvatskog državljanstva
• (b) etnički Hrvati van RH i bez državljanstva – privilegiran pristup
• (c) osobe s federalnim državljanstvom (drugog etniciteta) –
regularna naturalizacija po restriktivnim uvjetima u praksi
(domovnica; jezični tekstovi; prijetnja sigurnosti…)

• Državljanstvo  imigracija: Zakon o državljanstvu; Zakon o

strancima; Zakon o radu…
• izbjeglice Hrvati i ostali; stranci – Hrvati nisu stranci (rad,
boravak, socijalna prava…); rezidenti ne-Hrvati (nema garancije
ekonomskih, socijalnih i dr. prava)
• gubitak državljanstva; boravka; zaposlenja (+ nekretnine)
Državljani SFRJ (rezidenti SRH)

• 180.000 bivših YU državljana apliciralo za državljanstvo od

1990. do 1995.
• Većina odbijenih
• 91.270 bivših YU državljana stalni boravak
• 40.278 ovih osoba izgubile stalni boravak jer su napustile
državu na period duži od godinu dana
• Od 1990. do 2006. – 1.5 mil. osoba stekle državljanstvo (oko 1
mil. u BiH; druge države SFRJ; manjina regularno)
Ocjena državljanskih politika u
1990.-ima
• Smatrate li ove politike opravdanima? Jesu li bile racionalne? Zašto?
• Jesu li se politike državljanstva (kao članstvo) i politike nacionalne
zajednice mogle urediti drugačije?
• Je li došlo do (značajnih) promjena nakon 1990.-ih godina? U čemu i
kako? Mijenjaju li se normativne osnove državljanskog režima?

Primjeri:
• Učiteljica kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti
• Hrvatski branitelji srpske nacionalnosti
• Posao – boravak – posao
• Nekretnine

• Problem definicije zajednice: država je tamo gdje je etnički shvaćena

nacija (bivša SFRJ i šire – države Srednje i Jugoistočne Europe)
Novi zakoni o strancima i državljanstvu
(2003-2020)
• SSP 2001.

• Rasprava o Prijedlogu Zakona o strancima (Hrvatski sabor

2002./2003.):

Otvorena pitanja:
- liberalizacija radnog tržišta (ex SFRJ i dalje)
- rješavanje statusa „izbrisanih” (srpska populacija; populacija
BiH)
- otvaranje investicijama i kvalificiranim migrantima
- položaj etničkih Hrvata bez državljanstva (Zakon o radu iz 1992.,
Zakon o strancima 1991., Zakon o hrvatskom državljanstvu 1991.)
Promjene (nakon 2002. i SSP)
Državljanstvo:
• Nešto restriktivniji uvjeti za etničke Hrvate (rezidencija; jezik; potomci do 3.
koljena)
• Pooštravanje restrikcija za strance (8 godina neprekinutog boravka)
• Zadržavanje povoljnih uvjeta za osobe od posebnog interesa (promjena –
prijetnja sigurnosti 2011.; boravak 1 god. 2019.)
• Korekcija politika državljanstva i naturalizacije prema bivšim državljanima
SFRJ
• Praksa: liberalno za etičke Hrvate; vrlo restriktivno za ostale

Rezidencija:
• Liberalno prema etničkim Hrvatima (Zakon o odnosima RH s Hrvatima izvan
RH; vraćanje starih rješenja – etnički Hrvati nisu stranci)
• Redefinicija restrikcija za strance (ekonomski kriteriji; nepisani etnički kriteriji
– primjer cijele skupine aplikanata kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti)
• Liberalizacija prava trajnih rezidenata no još restriktivniji uvjeti stjecanja
trajne rezidencije (nepisano – prethodni primjer)
 Osnove za dodjelu državljanstva 2013. (MUP 2015)
 

Pravna osnova za stjecanje Broj osoba koje su stekle

državljanstva državljanstvo
 
  Članak 8.: NATURALIZACIJA 295 (9 %)
  Članak 9.: ROĐENJE U RH 25 (> 1 %)
  Članak 10.: BRAK 551 (17 %)
  Članak 11.: ISELJENICI 1003 (32 %)
  Članak 12.: POSEBAN INTERES 53 (> 2 %)
Članak 13.: MALOLJETNA DJECA 63 (> 2 %)
  DRŽAVLJANA
Članak 15.: PONOVNO STJECANJE 32 (1 %)
  DRŽAVLJANSTVA
Članak 16.: PRIPADNICI HRVATSKOG 1161 (36 %)
  NARODA
UKUPNO ODOBRENO 3183
  UKUPNO ODBIJENO (članak ø) 802
 Osnove za dodjelu državljanstva 2014.,
MUP 2015 . 2014
 

Pravna osnova za stjecanje državljanstva Broj osoba koje su stekle državljanstvo

Članak 8.: NATURALIZACIJA 129 (6 %)

Članak 9.: ROĐENJE U RH 13 (> 1 %)
Članak 10.: BRAK 478 (22 %)
Članak 11.: ISELJENICI 447 (20 %)
Članak 12.: POSEBAN INTERES 38 (> 2 %)

Članak 13.: MALOLJETNA DJECA DRŽAVLJANA 76 (3 %)

Članak 15.: PONOVNO STJECANJE
18 (> 1 %)
DRŽAVLJANSTVA
Članak 16.: PRIPADNICI HRVATSKOG NARODA 1010 (46 %)
UKUPNO ODOBRENO
2209
UKUPNO ODBIJENO (članak ø)
1043
Građanski i etnički identitet: slučaj Hrvatske
(Sekulić, 2003)

• Identifikacija hrvatskih građana s etničkim (primordijalnim) ili

građanskim vrijednostima
• World Value Survey (1995)
• Osjećaj pripadnosti primarno vlastitoj etničkoj skupini ili primarno
građaninom Hrvatske pa tek onda pripadnost etničkoj skupini
Građanski i etnički identitet: slučaj Hrvatske (Sekulić, 2003)
Građanski i etnički identitet: slučaj
Hrvatske (Sekulić, 2003)
Građanski i etnički identitet: slučaj
Hrvatske (Sekulić, 2003)
Građanski i etnički identitet: slučaj
Hrvatske (Sekulić, 2003)

• Strukturalne varijable (sociodemografska obilježja):

• Najsnažniji prediktor: stupanj obrazovanja i pripadnost
nacionalnoj manjini (ili mješoviti brak)
• Politička ideologija: ekstremno lijevo (građanski)
• Religioznost: građanski identitet: ateisti preko 70 %; religiozni
24 %; nereligiozni 41,3 %
• Regija: osim Istre (69, 1 % građanski) ostale regije većinski
etnički identitet (etnički izražen u Dalmaciji i Slavoniji;
Dalmacija 20,8 % građanski; Slavonija 22,5 % građanski)
• Dob i stupanj urbaniziranosti: u nikakvoj korelaciji
Rasprava
• Kako ocjenjujete hrvatske državljanske politike?
• Kako treba regulirati odnose s dijasporom?
• Kako objasniti stabilnost državljanskih politika u Hrvatskoj?
• U kojoj su vezi politička (izborna) mobilizacija i državljanske
politike?
• Mogu li domaće državljanske politike postati inkluzivnije?
Zašto da (i kako da)? Zašto ne?
• Treba li/može li državljanstvo biti inkluzivno/eksluzivno?
Zašto da/ne?
• Možemo li u kontekstu postsocijalističkih država govoriti o
postnacionalnom/transnacionalnom članstvu? Zašto?