Stanovništvo Hrvatske Nicole

Jorgić,
(PROVJERA) 2.E
1.Što je senilizacija?

Senilizacija je proces starenja stanovništva, pri čemu povećava udio stare, a

smanjuje udio mlade dobne skupine.

Objašnjenje istinitosti tvrdnje:

 Indeks starosti 2011. godine iznosio je 116,3.

 Indeks starosti, uz prosječne godišnje stope promjene broja stanovnika i
stope prirodne promjene ukazuju da se Hrvatska nalazi pred
demografskim slomom.
 Najveći udio starog stanovništva ima Ličko-senjska županija (24,7%
stanovništva starijeg od 65 godina).

2. Kada je proveden prvi, a kada posljednji popis broja stanovnika? Koliko je RH

imala stanovnika prema posljednjem popisu?

Prvi popis broja stanovnika proveden je 1857.godine, a posljednji 2011. godine

(sljedeći će biti 2021.godine). Prema posljednjem popisu RH je imala 4 284 889
stanovnika.

Objašnjenje istinitosti tvrdnje:

 Hrvatska ima spor rast stanovništva.

 Godine 2001. u Hrvatskoj je živjelo 4 437 460 stanovnika. Godine 2011.
Hrvatska je imala 4 284 889 stanovnika, odnosno 152 571 stanovnik manje
nego za prijašnjeg popisa.
 Posljedica je to iseljavanja i prirodne depopulacije.
 Važno je obilježje kretanja stanovnika u Hrvatskoj regionalna različitost.

3.Gdje je najveća i najmanja gustoća naseljenost stanovnika u RH?

Najveća gustoća je u županiji Grad Zagreb i Međimurskoj županiji, a najmanje u

Ličko-senjskoj županiji.

Objašnjenje istinitosti tvrdnje:

 Neravnomjerna gustoća naseljenosti Republike Hrvatske, u kojoj najveće

zaostajanje bilježe županije s perifernim položajem i slabije razvijenim
 gradskim središtem (npr. Ličko-senjska), nepovoljno utječe na gospodarski
razvoj tako da država nastoji nizom mjera (od prometnog povezivanja odo
otvaranja malih progona) uskladiti regionalni razvoj.
 Manja gustoća naseljenosti viših pojasova Hrvatske u usporedbi i Europom
posljedica je krških obilježja brdsko-planinskog prostora.
 Grad Zagreb – 1232 stan./km2
 Međimurska županija – 156 stan./km2
 Ličko-senjska županija – 9,5 stan./km2

4. Zašto za RH kažemo da je nacionalno homogena država? Koje su nacionalne

manjine zastupljene u RH?

Na narodnosnom strukturu stanovništva Hrvatske utjecali su brojni povijesni

događaji, posebice razdoblje turskih osvajanja od 15. do 17. st. (kada se u
Hrvatsku doselilo srpsko stanovništvo) te razdoblje nakon Drugoga svjetskoga
rata (kada dolaze i ostali narodi bivše Jugoslavije u potrazi za boljim životnim
uvjetima). Hrvatska je ostala nacionalno homogena zemlja i pored 22 nacionalne
manjine.

Prema popisu iz 2011.godine 86,2% stanovništva izjasnilo se Hrvatima, dok su

ostale nacionalne manjine: Srbi (4,4%), Bošnjaci (0,73%), Talijani (0,4%), Mađari
(0,3%), Albanci (0,4%). U Hrvatskoj još žive i Austrijanci, Bugari, Česi,
Makedonci, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumunji, Rusi, Slovaci, Turci, Ukrajinci i
Židovi.

5.Kako „odljev mozgova˝ utječe na hrvatsko gospodarstvo?

„Odljev mozgova˝ jedna je od najvažnijih posljedica problema nezaposlenosti

kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Posljedice „odljeva mozgova˝ širokog su
razmjera i imaju vrlo negativan pa čak i poguban učinak na društvo u kojemu je
ova pojava prisutna. Vrhunski stručnjaci svojim znanjem i radom pridonose
povećanju stupnja razvoja zemlje, njene proizvodnje te standarda stanovništva.
Stoga, njihov odlazak neizbježno uzrokuje usporavanje ili čak nazadovanje
privrede matične zemlje te, s druge strane, napredak privrede zemlje u koju su
otišli. Među emigrantima ima razmjerno više darovitih i kreativnih istraživača
negoli u istraživačkoj populaciji koju napuštaju i onoj u koju dolaze.

Objašnjenje istinitosti tvrdnje:

U svom istraživanju Golub (1992) je anketirala 931-og hrvatskog znanstvenika,
ispitujući njihovu namjeru odlaska u inozemstvo. Odgovori ispitanika pokazali su
da je 6,4 % stručnjaka odlučilo otići u inozemstvo, 17 % često razmišlja o
odlasku, 37,3 % ponekad a 39,3 % nikad. Zanimljivo je da su za odlazak bili
zainteresiraniji pojedinci s boljim uspjehom na studiju. Istraživanje Čuliga
(1994) provedeno na 380 studenata (3. i 4. godine studija te apsolventi s
različitih fakulteta) pokazalo je da 6,2 % studenata sigurno namjerava napustiti
Hrvatsku nakon studija, 64,2 % želi otići čim se ukaže povoljna prilika, 6,0 %
namjerava ostati, 6,9 % nema mogućnosti za odlazak, a 16,5 % još nije odlučilo.
Kao i u prije navedenom slučaju, za odlazak su zainteresiraniji najbolji studenti
te studenti nižeg životnog standarda. Ovi nalazi ukazuju na izuzetno velik
potencijalni "odljev mozgova". Autor je istraživao i razloge koji navode studente
na odlazak te ih je sažeo u tri kategorije: a) razlozi vezani uz bolje mogućnosti
školovanja i usavršavanja, bolje uvjete rada i veće mogućnosti napredovanja, b)
razlozi materijalne prirode i c) politički i društveni razlozi.