Ekonomski faktori koji utiču na iseljavanje

ljudi
Ekonomski aspekti istraživanja migracionih kretanja odnose se, na
primjer, na sledeća pitanja:
 Imigraciona područja su uglavnom područja sa bogatijim
prirodnim resursima ili sa bržim privrednim razvojem. Ona se
nalaze u povoljnijem položaju, pošto primaju ''gotovu'' radnu
snagu koja je dorasla i školovala se na emigracionom
području. Doseljena radna snaga, u stvari, doprinosi još bržem
razvoju već razvijenih područja. Pomenuti problem dolazi još u
većoj mjeri do izražaja kada izdržavani članovi porodice
migranata ostaju da žive u svom zavičaju i u pogledu
školovanja, zdravstva itd. terete fondove emigracionog
područja.
 U gradovima nastaju veliki problemi zbog toga što doseljeno
stanovništvo po broju prelazi mogućnosti gradova u pogledu
zapošljavanja, stanovanja, školovanja itd.
 Pojedini tipovi migracija, na primjer dnevne migracije, stvaraju
posebne probleme u pogledu saobaćaja (odlazak na posao i
vraćanje sa posla).
 Radna snaga na emigracionim područjima, naročito kod
pojedinih grupa stanovništva (na primjer, poljoprivredno
stanovništvo na nekim područjima), mijenja starosnu i drugu
strukturu. Moguće je da proces starenja dođe do suviše velikog
izražaja, što ponekad stvara probleme u redovnom odvijanju
poljoprivredne proizvodnje, najčešće kod individualnih
poljoprivrednih proizvođača itd.

U Evropi najviše migriraju stanovnici iz Crne Gore i Moldavije,

pokazuje interaktivna mapa migracija u Evropi. U balkanskoj regiji
primjetan je trend iseljavanja, a pozitivan migracijski saldo zabilježen
je jedino u Sloveniji.
Najveći pad broja stanovnika u regionu i u Evropi, ako se izuzme
Moldavija, zabilježen je u Crnoj Gori – gotovo pet iseljenih na 1.000
stanovnika.
Na drugom mjestu je Kosovo (-2,6), zatim Hrvatska (-1,4), Bosna i
Hercegovina (-0,4) dok je u Srbiji migracijski saldo na nuli, odnosno,
nema pada, ali ni rasta, broja stanovnika.

Najveći problem migracija aktuelan je u doba globalizacije kada je

dostupnost informacija veoma laka. Samim tim saznanje o dobrom
životu u određenom dijelu svijeta ljude lakše natjera na migraciju, radi
ostvarivanja boljeg života. Ono sa čim se Crna Gora suočava jeste
dvostruka migracija koja je zapravo povezana s ekononskim
razlozima. Mi imamo najprije unutrašnju migraciju, koja znači
naseljavanje prije svega Podgorice i juga što neminovno dovodi do
odlaska ljudi sa sjevera države. Jednostavno, onamo gdje ima više
novca imamo i slivanje ljudi ka tim mjestima.
To dovodi do loših demografskih podataka za sjever Crne Gore, jer
gotovo da nema grada u kojem nije smanjen broj stanovnika u
protekle dvije decenije.
Pored ove unutrašnje imamo i migraciju ka državama zapadne
Evrope, takođe iz razloga boljeg životnog standarda. Ono o čemu
treba voditi računa jeste problem migracije stanovništva, koji nas
čeka nakon ulaska Crne Gore u Evropsku uniju. Ovaj problem je tu, u
skorijoj budućnosti i njime se treba pozabaviti već sada. Nakon
pristupanja EU i potpunog otvaranja granica imaćemo slobodan
protok robe, kapitala i ljudi. To znači da će naši građani imati pristup
informacijama oko deficita radne snage u okviru EU, a zbog boljih
radnih pa i životnih uslova može se očekivati da se iseljavanje
stanovištva ubrza i poveća.
Loši uslovi rada, veliki problem sive ekonomije, nedovoljna
razvijenost sjevera neki su od velikih faktora koji utiču na migracije.
Podatak da Crna Gora ima najveću stopu migracije od svih zemalja
regiona dovoljan je pokazatelj da nije mnogo toga urađeno na ovom
polju. Uprkos tome što imamo potpredsjednika Vlade zaduženog za
regionalni razvoj, očigledno je da je njegova funkcija više nominalna i
deklarativna, a nikako suštinska. Problem migracije, zajedno s
indeksom starosti građana i brojem stanovnika dovešće do potpunog
iseljavanja iz Crne Gore za period od 50 ili 100 godina.

U Srbiji više od pola ljudi iz unutrašnjosti zemlje starosti do 50 godina

razmišlja da emigrira u inostranstvo, a iznenađujuće je visok onih sa
osnovnom školom koji bi da se isele prije van zemlje nego u Beograd
ili neki drugi grad.
U inostranstvo žele da se isele lica koja nisu u bračnoj zajednici, koji
žive sa roditeljima (55,6%) ili su podstanari (61,6%), u partnerskoj
zajednici i koja rade u privatnom sektoru (svako drugo lice) ili su
izdržavana lica (62,6%). 
Kako se navodi, čak i kod lica koja imaju posao u državnom sektoru,
veoma je visok udio onih koji bi se iselili u inostranstvo, što znači da
sadašnji nivo materijalnih prihoda i stalan posao nije garant ostanka u
državi, navodi se u istraživanju.
Razlozi za selidbu iz svog mjesta najčešće su loša ekonomska
situacija, bolje plaćen posao i nemogućnosti pronalaženja posla.
Odmah nakon ovih faktora, na odluku o preseljavanju utiču i problemi
u funkcionisanju državnog aparata: korupcija i nedostatak pravne
države.
Kao prvorazredni faktor emigracije kod mladog stanovništva od 20-24
godine istaknuta je nemogućnost pronalaženja posla, u starosnoj
grupi od 25-29 godina bolje plaćen posao, a lošu ekonomsku situaciju
kao najvažniji faktor preseljavanja vide lica u starosti od 30-34
godine. Nedostatak perspektive kao razlog iseljavanja u prvi plan
ističu ispitanici u 40-im godinama, stanovništvo u starosti 45-49
godina navodi korupciju, a ispitanici od 55-59 godina porodične
razloge (spajanje porodica) kao faktor preseljavanja. Nemogućnost
nalaženja posla kao razlog za migraciju navode ispitanici bez i sa
završenom osnovnom školom, bolje plaćeni posao navode lica sa
završenom srednjom i visokom školom, a visokoobrazovani pored
ekonomskih faktora potenciraju i bezperspektivnost i nedostatak
pravne države.
Hrvatska je tradicionalno iseljenička zemlja te gotovo četiri miliona
Hrvata živi širom svijeta. Iseljavanja Hrvata pod uticajem raznih
ekonomskih i političkih razloga mogu se podijeliti u nekoliko
faza.
Ekonomska kriza 2008. godine zahvatila je čitav svijet te je dovela do
sedmog iseljavanja Hrvata.
Ekonomska kriza pridonijela je prije svega porastu nezaposlenosti,
čime i većem siromaštvu, a
posljedično i većim migracijama stanovnika u potrazi za boljim socio-
ekonomskim prilikama.

Emigracija iz BiH je kontinuiran proces, a njeni glavni poslijeratni

uzroci su ekonomske prirode. U pogledu nezaposlenosti u BiH,
najveći problem je što je ona strukturne prirode - najveći udio
predstavljaju osobe koje su nezaposlene više od godinu dana i čine
82% od ukupno nezaposlenih. Prema starosti, nezaposlenost je
najkarakterističnija među mladima (62,3%), a prema polu,
nezaposlenost je više zastupljena kod žena (30,7%) nego kod
muškaraca (25,8%).5 Prema Migracijskom profilu, većina
stanovništva BiH je nezadovoljna životom u državi, a 50%
stanovništva bi napustilo BiH i radili bi u inostranstvu, što je ujedno i
najveći procenat u poređenju sa zemljama jugoistočne Evrope.