BOSNA I HERCEGOVINA

PRAVNI FAKULTET

MIGRANTSKA KRIZA
Seminarski rad

Nastavni predmet
LJUDSKA PRAVA

Mentor: Student:
SADRŽAJ:
 1. UVOD

Predmet ovog seminarskog rada jest migrantska kriza koja je zahvatila Europu 2015. godine.
Važno je napomenuti da je čovjekova potraga za što kvalitetnijim životom rezultira
promjenama u mjestima njihova življenja, bilo da se radi o mirnim ili nasilnim načinima
pomjeranja ljudi. Izbjeglička kriza kojoj svjedočimo zadnjih 5 godina, u globalnim
razmjerima nije ništa novo. Migracije kao fenomen su postojale oduvjek.

U prvom dijelu seminarskog rada osvrnut ćemo se na pojmovno određenje migracija i

migranata, te ću govoriti o najvećim migracijama u novijoj ljudskoj povijesti.

U daljnjoj razradi seminara fokusirat ćemo se na izbjegličku krizu koja je zahvatila Europu
2015. godine pa do danas. Navest ću faktore koji utječu na migracije, kakva prava imaju
migranti, kao i ujecaj na društvo i gospodarstvo zemalja koje su suočene s velikim priljevom
migranta.
 2. MIGRACIJE – DEFINIRANJE I POJMOVNO ODREĐENJE
„Migracije su prema latinskog etimologiji (migrare), bilo koji oblik ljudskog ili životinjskog
seljenja (migracija ljudi, plemena, ptica, stada, riba). Migracija je bilo koji oblik privremenog
ili trajnog prostornog premještaja živih bića.“1

Povijest migracija seže daleko u prošlost i zapravo postoji još od prvih ljudi koji su s afričkog
kontinenta doselili na Bliski istok te kasnije nastanili ostale dijelove Azije i Europe. Migracije
stanovništva iz siromašnih država prema onim bogatijim i razvijenijim dobro su poznate već
dugi niz stoljeća, a od najranijih dana uvjetovane su prije svega, željom i potrebom za
sigurnošću i boljim životom. Moderna vremena nisu donijele promjene u vidu migracija, a
loša gospodarska situacija, brojni sukobi i ratovi između država jačaju njihov intenzitet.

Prema tome, migracije su prisutne oduvijek, i slobodno možemo reći da su one normalne, kao
i ljudsko kretanje općenito. Procjenjuje se da je 2000.godine bilo oko 150 milijuna migranta u
svijetu, 2010.godine oko 215 milijuna, uz pretpostavku rasta na 405 milijuna do 2050.godine.
Migracije su u uzročno-posljedičnoj vezi s nizom faktora.

„Međunarodne migracije pojavljuju se većinom u tri oblika:

1. Zakonite ili slobodne migracije pojedinaca koji po vlastititoj volji i u okviru postojećih
zakona mjenjaju državu svog prebivališta ili boravišta;
2. Prisilne migracije, kad ljudi bježe ili kao pojedinci u strahu ispred progona ili
masovno zbog straha pred kršenjem ljudskih prava ili humanitarnog prava te drugih
okolnosti koje su prouzrokovane različitim konfliktima ili katastrofama;
3. Nezakonite migracije, koje uključuju nedopuštene prelaske granice, te nedopušteni
ulazak odnosno boravak u drugoj državi.“2

Današnje migracije su stalnom porastu zbog kombinacije tzv. push i pull faktora, koji
utječu na migracije, te izravnih poticaja njihovog nastanka. Push i pull faktori djeluju
kao nužni motivacijski čimbenici, zbog kojih se osobe odlučuju na napuštanje
određenog područja. Push faktori utjelovljuju razlog zbog kojih se osobe odlučuju na
napuštanje određenog područja, dok pull faktori privlače migrante prema određenim
zemljama ili područjima.

1
Heršak, E., Migracijska politika Europe, Centar za istraživanje migracija i narodnosti, Zagreb, 1984., 5.str

2
Mikac, R., Dragović, F., Masovne migracije: izazovi, posljedice u put naprijed, Zagreb, str.137
 3. NAJVEĆE MIGRACIJE U NOVIJOJ LJUDSKOJ POVIJESTI

Od kad je čovjekov davni predak prvi put stao na svoje noge, uzeo oštar kamen, nataknuo ga
na komad drveta, te počeo kuhati na vatri, migracije su jedna od njegovih glavnih aktivnosti i
razlog zbog kojeg je već prije nekoliko tisuća godina bio naseljen svaki kontinent (osim
Antarktika).

Tijekom duge ljudske povijesti dogodilo su uistinu nekoliko epohalnih seljenja velikog broja
ljudi, počevši od plemena koja su se iz Afrike počela širiti diljem svijeta, pa preko prelaska
oceana i velikih hunskih invazija. Tijekom proteklih 500-tinjak godina dogodilo je se
nekoliko gigantskih egzodusa, a koji su uvelike odredili i našu sadašnjost.

Službeno, Encyclopedia Brittanica kao najveću migraciju u ljudskoj povijesti prepoznaje

takozvanu Veliku atlantsku migraciju u kojoj je u periodu od 1820. do 1980.godine iz Europe
u Sjevernu Ameriku, prvenstveno u SAD, preselilo oko 37 milijuna ljudi. Ova epska seoba
odvijala se u dva vala . Prvi val odvijao se sredinom 19. stoljeća, a glavni uzrok mu je bila
velika glad koja je zavladala sjevernim i zapadnim djelovima Europe, a tada su izbjeglice bile
uglavnom Irci, Nijemci i Nizozemci. Drugi val usljedio je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, iz
gotovo istih razloga kao i prvi val (neimaština, glad, sukobi ), a činili su ga većinom
stanovnici Jugoistočne i Istočne Europe.

Europske seobe nakon Drugog svjetskog rata imaju posljedice i danas. Kako su Rusi,
Amerikanci i ostatak Saveznika trančirali Europu, tako su i dijelili njezino stanovništvo.
Najgore su prošli Nijemci koji su bili naseljeni na područjima Poljske, Ukrajine,
Čehoslovačke i drugih zemalja Istočnog bloka, a čak je 16,5 milijuna njih potjerano natrag u
Njemačku. S druge strane počeo je veliki povratak izbjeglica, pogotovo Poljaka, a procjenjuje
se da ih je oko 4 milijuna vraćeno na teritorije domovine.

Kad govorimo o migracija u novijoj ljudskoj povijesti, treba spomenuti i migracije koje su
uzrokovane podjelom Indije odnosno muslimansko hinduističke seobe. Nakon što je V.
Britanija morala priznati Indiji njezinu neovisnost, najznačajniji stadij tog procesa desio se
1947. godine kada je ovaj teritorij podijeljen na muslimanski Pakistan i hinduističku Indiju,
što je uzrokovalo netrpeljivost i krvave sukobe dvije nasilne vjerske skupine, a rezultat toga je
čak 14,5 milijuna raseljenih ljudi u oba smjera.
 4. MIGRANTSKA KRIZA 2015. – 2020.

Europska unija se proteklih godina suočila s najvećim nekontroliranim priljevom migranata i

izbjeglica u svojoj povijesti, tako da možemo govoriti o migrantskoj i izbjegličkoj krizi.
Uzroci koji su doveli do ovako velikog broja migranata i izbjeglica, koji žele u Europu, su
bijeg od ratnih stradanja, potraga za boljim životom, odlazak iz nefunkcionalnih država, te
različiti vidovi ekstremizma i terorizma. Glavni tokovi migranata i izbjeglica jesu
visokorazvijene europske zemlje.

Migrantski val koji je zahvatio Europsku uniju, također i Hrvatsku, kao i Bosnu i
Hercegovinu, Srbiju, Makedoniju, pokazali su u samo nekoliko dana nemoć nacionalnih
sustava. Posljedica te nemoći ogleda se u tome da su stotine tisuća migranata ušli na teritorij
Europske unije, a prilikom ulaska nije im bio utvrđen identitet, niti su bili registrirani na
propisan način (fotografija i otisci prstiju). Izbjeglicama je pomoć trebala biti pružena u
skladu s međunarodnim i europskim pravom, a u tome je Europska unija potpuno zakazala i
ostavila je države da se same bore s navedenim problemima.

Migrantski i izbjeglički val posljedica je dugogodišnjih tranzicijskih procesa na Bliskom

istoku i Sjevernoj Africi u sklopu tzv. Arapskog proljeća. Ovi procesi rezultirali su
građanskim ratom u Siriji i Libiji, te su uzrokovali velike nestabilnosti i humanitarne krize u
susjednim im državama, posebice u Turskoj i Libanonu, gdje se nalaze i najveći izbjeglički
centri.

Međunarodno pravo jamči svakoj osobi koja bježi od progona pravo zatražiti azil u sigurnoj
zemlji, a vlasti koje pregledavaju zahtjevza azil određuju da li se radi o izbjeglicama ili
migrantima. Prema tome, osobe koje nisu kvalificirane za dobivanje azila trebale bi biti
deportirane u zemlju porijekla. Upravo iz tog razloga mnogi ni ne pokušavaju podnijeti
zahtjev za azilom, te i dalje žive kao nedokumentirani migranti. Europa je trenutno pogođena
fenomenom mješovitih migracija, u kojem i ekonomski migranti kao i tražitelji azila putuju
zajedno, a nakon terorističkih napada i prijetnji, sve veća pozornost usmjerena je i na
migracije pripadnika Islamske države, koji su se infiltrirali u ostale migrante. Najveći broj
migranta dolazi iz Sirije, Afganistana i Iraka. Konačno odredište većine migranata su
najrazvijenije zemlje EU, poput Njemačke, Švedske, Austrije. U tom smislu prednjači
Njemačka, koja je primila preko milijun migranta/izbjeglica, a razlog tomu je kancelarka
Njemačke Angela Merkel, koja zagovara i provodi politiku otvorenih granica i prihvata
izbjeglica.
 4.1. Uzroci i početak krize

Ratni sukobi u Siriji i okolnim područjima glavni su uzrok velikog izbjegličkog vala koji je
svoj vrhunac u Europi doživio 2015.godine, a slobodno možemo reći da još traje iako u
manjoj mjeri. Različite vjerske i etničke skupine se dugi niz godina sukobljavaju, a dodatni
kaos nastao je uspostavljanjem takozvane Islamske države (ISIL), a s ciljem uspostave
totalitrnog islamističkog kalifata. Posljedica gore navedih sukoba i kaosa, rezultirala je
činjenicom da je trećina stanovništva unutar Sirije raseljena, a više od četiri milijuna
stanovnika je pobjeglo iz Sirije.

Prvih nekoliko godina, sirijski državljani, tj. izbjeglice, migrirale su u susjedne zemlje,
Jordan, Libanon i Tursku, nadajući se da će građanski rat u Siriji brzo okončati te da će se
vratiti kući. Izbjeglice su živjele u izbjegličkim kampovima koji su financirani od strane
Ujedinjenih naroda. Prema podacima UNHCR-a, Sirijskih izbjeglica bilo je oko 4,5 milijuna,
a više od 1 milijuna bilo je u Libanonu, a preko 2 milijuna u Turskoj. Kako se sukob u Siriji
intenzivirao 2014. i 2015.godine, sve više izbjeglica iz kampova odlučuje se za migriranje
prema Europi. Značajnu ulogu su definitivno imale i zaljevske arapske države koje su odlučile
ne prihvatiti izbjeglice, te je Europa za njih predstavljala jedini logičan korak.

Dakle, sukobi u Siriji su daleko najveći pokretač migracija u Europu, ali treba navesti
svakoako da je trajno nasilje, siromaštvo, kao i loša gospodarska situacija u ostalim zemljama
npr. Afganistan, Irak, Eritreja, ali i siromaštvo na Kosovu i Albaniji također odigrali veliku
ulogu u stvaranju migrantskog vala.

Prema analizi UNHCR-a, koja je objavljena 2015.godine, osnovni razlozi za izbjeglički val
prema Europskoj uniji su:

 povećanje siromaštva uzrokovanih sukobima

 gubitak nade da će se situacija u njihovoj zemlji promjeniti
 ograničena mogućnost zaposlenja, nedostatal pravih radnih mjesta
 nedovoljna pomoć i zdravstvena zaštita
 oskudne mogućnosti za obrazovanje
 nesigurnost u okolnim zemljama, strah od širenja sukoba.
 4.2. Tijek krize

Početkom rujna 2015.godine migrantska kriza dosegla je svoj vrhunac, nakon što je Mađarski
premijer Viktor Orban odlučio zatvoriti granične prijelaze prema Srbiji, te je počeo sa
postavljanjem ograde duž cijele granice kako bi onemogućio ulazak izbjeglica u Mađarsku.
Hrvatska se za vrijeme krize našla na takozvanoj Balkanskoj ruti preko koje je u EU stiglo
preko 800 000 migranata. Na samom početku migrantske krize, migranti su zaobilazili
Hrvatsku, jer je ruta pristizanja migranta išla preko Grčke – Makedonije – Srbije – Mađarske.
No nakon zatvaranja Mađarske granice i postavljanje ograde, Hrvatska se našla na ruti, i u
problemima s velikim brojem izbjeglica. Hrvatska je postala svojevrsni centar za zbrinjavanje
izbjeglica na svom putu prema. Nakon što je Mađarska zatvorila granicu i prema Hrvatskoj,
migrantima je dodatno smanjena mogućnost slobodnog kretanja prema Zapadu, te Slovenija
postaje žarište krize.

Granični prijelazi između Slovenije i Hrvatske postali su pretrpani izbjeglicama. U

11.mjesecu 2015.godine Slovenija je postavila takozvanu „žilet-žicu“ na granici sa
Hrvatskom, koja je u konačnici imala minimalan efekt prema sprječavanju nezakonitih
prelazak granice.

Početni otvoreni stav prema izbjeglicama iz Afrike, s vremenom se počeo mjenjati. Došlo je
do sve većeg nezadovoljstva u nekim zemljama, pa čak i prosvjeda, a dodatni strah i
nepovjerenje prema izbjeglicama uzrokovani su incidentima u kojima su sudjelovali
migranti. Politiku otvorenih vrata koju je u prvom planu zagovarala Njemačka, polako je
nailazila na kritiziranje susjednih zemalja. Posljedica su postrožene restrikcije koje uvodi prvo
Austrija u prijemu migranata iz Slovenije, a to izaziva „domino efekt“ na Balkanskoj ruti.
Uskoro su kriterije postrožile i Slovenija, Hrvatska, Srbija i na kraju Makedonija, a cilj je bio
da sve ekonomske migrante, koji nisu izbjegli s ratom pogođeniih područja, više ne pušta
preko granica, ka zapadu.
Slika br. 1

Na gore navedenoj slici, prikaz je „Balkanske rute“, iz 2016.godine iz čeg je vidljivo zašto je
ovo naše područje najviše pogođeno velikim priljevom migranta. Naime, migranti iz Sirije i
Afganistana, putuju preko Turske, a zatim Grčke i dolaze na naša područja, jer je to nabrži
put prema njihovom odredištu tj. prema visoko razvijenim zemljama Zapadne Europe.

Vrlo je teško reći koliki je točan broj migranata koji su ušli u Europu, jer je velik broj istih
ušao na područje Europe a da nisu registrirani, odnosno nisu podnosili zahtjev za azilom,
zbog straha da bi mogli biti deportirani. Ipak, statistički pokazatelji postoje, prije svega zbog
velikog broja migranata koji su registrirani.
Slika br. 2.

Grafički prikaz 1. Ukupan broj migranata koji su ušli u EU 2015. - 2018.

1,200,000

1,000,000

800,000

600,000

400,000

200,000

0
Analizom gore navedeng grafičkog 2015 2016
prikaza, u razdoblju 2017 vidljivo je da 2018
od 2015 – 2018.(185.687)
godine
(1.046.244) (385.365) (141.442)
Europska unija, odnosno zemlje koje se nalaze na ruti migranata, napreduju u borbi protiv
nezakonitih ulazaka migranata na njezin teritorij. U odnosu na 2015.godinu, broj migranata
koji je 2018.godine ušao na područje Unije je desetak puta manji.
 5. PRAVA MIGRANATA

Moderna i demokratska društva omogućila su da ljudska prava postanu zajednička svima. Na

taj način i manjine imaju pravo ravnopravnog sudjelovanja u društveno političkom životu, bez
obzira na etničke, rasne, spolne, religijske ili jezične razlike.

„Migrantska kriza iz 2015. godine otvorila je pitanje ljudskih prava manjina i ugroženih
grupa, jer bi odnos prema njima mogao postati izvorom novih kriza i sukoba. Tražitelji azila i
migranti imaju pravo na zaštitu ljudskih prava po međunarodnom pravu, shodno Univerzalnoj
deklaraciji o ljudskim pravima (koju je usvojila Opća skupština UN 10.12.1948.), gdje je u
članku 1. jasno navedeno „ sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i
pravima““.3

Migrantska i izbjeglička kriza nastala je kao posljedica „Arapskog proljeća“, vala

demonstracija protiv vlasti u zemljama Sjeverne Afrike i Bliskog istoka, a intenzivirana je
tijekom sukoba u Siriji. To je bio poticaj milijunima migranata da napiste svoje domove i
upute se prema razvijenim zemljama Europe. Ova najznačajnija migrantska kriza od Drugog
svjetskog rata dovela je do podjela unutar Europske unije zbog neslaganja oko zajedničkog
odgovora na pitanje kako je najbolje riješiti. Zajednički odgovori donosili su se ad hoc, sa
fokusom na sigurnost vanjskih granica Europske unije, a s ciljem zaustavljana prolaska
izbjeglica, više nego na zaštitu prava migranata i izbjeglica.

Upućivane su mnogobrojne kritike Europskoj uniji zbog odsustva sigurnih i legalnih kanala
za izbjeglice i migrante prilikom ulaska na teritorij Europske unije. Upravo to, omogućilo je
krijumčarima ljudi da razviju svoje poslovanje iskorištavanjem očajnih osoba koje su
doslovne primorane na prihvaćanje te opcije.

„Migrantska kriza utjecala je na:

1. osnovne vrijednosti EU (jedinstvo i jednakost, princip solidarnosti, poštivanje

nacionalnih identiteta i Uniju kao jamca mira):
2. dostignuća (slobodu kretanja oličenog u Schengenskom sporazumu);
3. poštivanje ljudskih prava sigurnosnu politiku i politiku proširenja“.4
3
Simić, J., Prava migranta – poštivanje univerzalnih ljudskih prava ili pravo na razvoj, Pregledni rad, 75.str.

4
Simić, J., Prava migranta – poštivanje univerzalnih ljudskih prava ili pravo na razvoj, Pregledni rad, 76.str.
„Migranti kao i svi ljudi imaju određena ljudska prava , i to bez obzira na način ulaska i
boravka u zemlji, a ta prava obuhvaćaju:

 pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost i slobodu od samovoljnog uhićenja ili

pritvora, te pravo traženja i uživanja zaštite (azil) od proganjanja;
 pravo na slobodu od diskriminacije na osnovi rase, spola, jezika, vjere, nacionalnog ili
socijalnog podrijetla i drugih osobina;
 pravo na zaštitu od zlostavljanja i iskorištavanja, na slobodu od ropstva ili prisilnog
rada te na slobodu od mučenja i okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućegpostupanja ili
kažnjavanja;
 pravo na pravično postupanjai pravnu satisfakciju;
 pravo na zaštitu ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, uključujući pravo na
zdravlje, odgovarajući životni standard, socijalnu sigurnost, adekvatno stanovanje,
obrazovanje, pravične i povoljne uvjete rada; i
 ostala ljudska prava zajamčena međunarodnim instrumentima ljudskih prava kojima je
država pristupila, kao i običajnim međunarodnim pravom.“5

5.1. Zaštita izbjeglica i migranta

Pojam migranta razlikuje se pojma izbjeglice, te se zato zakonski okviri u kojima se provodi
njihova zaštita razlikuju, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Migranti se odlučuju na promjenu
mjesta boravka kako bi poboljšali svoje životne uvjete, najčešće je riječ o ekonomskim
migrantima iz siromašnih zemalja. S druge strane, izbjeglice su prisiljene bježati iz svojih
domovine, kako bi spasile život i očuvale slobodu. Pojava migranta i izbjeglica u većem broju
2015.godine, stavila je Hrvatsku i njene građane na test humanosti, otvorenosti i tolerancije.
Podizanje svijesti o ovim pitanjima je glavna zadaća nevladinih organizacija i civilnog
društva koji brinu o povredi prava migranta i i zbjeglica. Postoje brojne međunarodne
nevladine organizacije koje se brinu o zaštiti izbjeglica i migranta kao npr; Međunarodni
Crveni križ, Amnesty International, IRRI, ERSO, Catholic Relief Services, Caritas Europa te
tisuće drugih.

5
Giljević, T., Lalić, N.G., Vergaš, M., Pravo na pristup sustavu azila i zaštita temeljnih prava migranta, Hrvatski pravni
centar, Zagreb, 2019. 6.str
Dolaskom na teritorij nove države u koju su izbjeglice, ili migranti pobjegli, bez obzira jesu li
ušli na legalan ili nzakonit način, temeljni koraci u postupku njihove zaštite jestu izražavanje
namjere za azilom i podnošenje zahtjeva za azilom. Naime, namjeru za podnošenje azila
mogu izraziti tijekom obavljanja granične kontrole, ili u policijskoj upravi, postaji, ili ako je
zatečen u nezakonitom prelasku državne granice. Nadležno tijelo tada upućuje osobe u
Prihvatilište, čime započinje postupak azila. Nakon provedenog postupka i utvrđivanja svih
relevantnih činjenica, donosi se odluka. Tražitelji azila u tijeku postupka imaju određena
prava i obveze kojih se moraju pridržavati dok se njihov status zakonski ne utvrdi. Zajedno
sa svojim obiteljima imaju pravo na boravak u RH, pravo na smještaj, hranu, odjeću i
potrebnu novčanu pomoć. Jedno od osnovnih prava je i pravo na zdravstvenu zaštitu.
Maloljetni tražitelji azila imaju pravo na osnovno i srednje školovanje. Azilanti također imaju
pravo na besplatnu pravnu pomoć, slobodu kretanja, slobodu vjeroispovjesti.

6. MIGRANTSKA POLITIKA 2020.

Početkom ožujka na tursko-grčkoj granici se ulogorilo na tisuće migranta koji žele u
Europsku uniju. Za razliku od 2015.godine kada je u jednom trenutku bilo moguće do
Njemačke, sada nije takva situacija. Turski predsjednik Erdogan je ostvario prijetnju da će
pustiti migrante prema Europi, a tragično je da Europska unija i dalje nema konkretan plan.
Naime, Europska unija se četiri godine pouzdavala u Tursku kao čuvara ulaznih vrata pred
kojima je tisuće izbjeglica i migranta. No situacija se iz temelja promjenila jer turska vojska
dovozi tražitelje azila do granice Grčke i Bugarske. Time je turski predsjednik otkazao
izbjeglički sporazum iz ožujka 2016.godine. Razlog je očit, naime Turska traži veću pomoć
Europe jer u kampovima se nalazi oko 3,6 milijuna Sirijskih izbjeglica, a još stotine tisuća iz
Sirije želi ući u Tursku.

Odgovor na turske prijetnje je učinila Grčka koja je privremeno ukinula pravo na azil,
odnosno, tko god stupi na grčko tlo bez važećih dokumenata bit će odmah protjeran.
Protjerivanje pod svaku cijenu u ime zaštite granice. U realnosti to znači da su izbjeglice sada
podjeljene u dvije grupe. Grupe koje čekaju na rješavanje svog zahtjeva za azil i one kojima je
unaprije uskraćeno pravo na azil.

Također, zemlja u koju migranti najviše žele, Njemačka, je od stavova 2015,godine koji su
glasili da se u nuždi mora pokazati humano lice, da su vrata Njemačke otvorena svim
migrantima, stavovi su se promjenili, te je Njemačka vlada jasno dala do znanja da se
događaji iz 2015.godine kada je u Njemačku stiglo oko 900 000 migranta, više ne smije
ponoviti.

U periodu od 2015.godine da danas promjenilo se dosta toga. Europska unija mnogo više
ulaže u zaštitu vanjskih granica. Predsjednici država i vlada država članica Europske unije
iznova ponavljaju da je zaštita vanjskih granica prioritet. Na jednom od brojnih samita
Europske unije, zatvaranje graica uvršteno je u ciljeve zajedničke migrantske politike. Zbog
toga je i zatvaranje grčke granice samo posljedica ovih zaključaka.

U ljeto 2015.godine, kada je migrantska kriza bila u usponu, članice Europske unije donijele
su odluku o kvotama izbjeglica po zemljama Europske unije. No, ovaj dogovor nikad nije
zaživio jer su Mađarska i još neke države bile protiv njega. I punih pet godina kasnije, jasno je
da je većina unutar Eeropske unije protiv trajne regulacije kvota, kako to traže Italija i Grčka,
koje su prve na udaru migrantskih valova. Još 2015.godine morao je biti reformiran Dublinski
sustav, koji nalaže da je za migranta odgovorna zemlja u kojoj je migrant prvo stupio na
europsko tlo. Iako svi visoki dužnosnici EU kažu da je problem migrata, europski problem, a
ne problem Grčke ili Italije, to sve zvuči isprazno ako se uzme u obzir svakodnevna politika
Europske unije proteklim pet godina.

7. ZAKLJUČAK
Migracije stanovništva iz siromašnih država prema onim bogatijim i razvijenijim dobro su
poznate već dugi niz stoljeća, a od najranijih dana uvjetovane su prije svega, željom i
potrebom za sigurnošću i boljim životom.

Europska unija se proteklih godina suočila s najvećim nekontroliranim priljevom migranata i

izbjeglica u svojoj povijesti, tako da možemo govoriti o migrantskoj i izbjegličkoj krizi.
Uzroci koji su doveli do ovako velikog broja migranata i izbjeglica, koji žele u Europu, su
bijeg od ratnih stradanja, potraga za boljim životom, odlazak iz nefunkcionalnih država, te
različiti vidovi ekstremizma i terorizma. Glavni tokovi migranata i izbjeglica jesu
visokorazvijene europske zemlje.

Migrantski i izbjeglički val posljedica je dugogodišnjih tranzicijskih procesa na Bliskom

istoku i Sjevernoj Africi u sklopu tzv. Arapskog proljeća. Ovi procesi rezultirali su
građanskim ratom u Siriji i Libiji, te su uzrokovali velike nestabilnosti i humanitarne krize u
susjednim im državama, posebice u Turskoj i Libanonu, gdje se nalaze i najveći izbjeglički
centri.

Međunarodno pravo jamči svakoj osobi koja bježi od progona pravo zatražiti azil u sigurnoj
zemlji, a vlasti koje pregledavaju zahtjev za azil određuju da li se radi o izbjeglicama ili
migrantima. Prema tome, osobe koje nisu kvalificirane za dobivanje azila trebale bi biti
deportirane u zemlju porijekla

8. LITERATURA
1. Heršak, E., Migracijska politika Europe, Centar za istraživanje migracija i narodnosti,
Zagreb, 1984
2. Mikac, R., Dragović, F., Masovne migracije: izazovi, posljedice u put naprijed,
Zagreb,
3. Simić, J., Prava migranta – poštivanje univerzalnih ljudskih prava ili pravo na
razvoj, Pregledni rad,
4. Giljević, T., Lalić, N.G., Vergaš, M., Pravo na pristup sustavu azila i zaštita
temeljnih prava migranta, Hrvatski pravni centar, Zagreb, 2019.