Sveuilite u Zagrebu Hrvatski studiji Gospodarstvo i stanovnitvo Hrvatske u 19. i prvoj polovici 20.

stoljea

Migracije iz sela u grad

Seminarski rad

Zagreb, sijeanj 2014.

Sadraj

1. Uvod.......................................................................................................................................3 2. Znaajke i utjecaji migracija...................................................................................................4 3. Unutarnje migracije u 19. i prvoj polovici 20. stoljea..........................................................5 3.1. Drutveno-ekonomske prilike kao uzrok unutarnjih migracija.......................................5 3.2. Ishodina i odredina mjesta migracija............................................................................7 4. Migracije iz sela u gradove u 19. i prvoj polovici 20. stoljea...............................................9 4.1. Kretanja stanovnitva iz sela u grad i razvoj gradskih sredita.......................................9 4.2. Regionalno podrijetlo stanovnika primjer Zagreba.....................................................12 5. Zakljuak...............................................................................................................................14 6. Literatura...............................................................................................................................15 7. Popis tablica..........................................................................................................................16

1. Uvod Migracije ili seobe izraz je koji oznaava kretanje ljudi iz jednog podruja u drugi. Postoje mnogi uzroci zato se ljudi sele iz jednih krajeva u druge, poput ekonomskih, drutvenih, politikih okolnosti. Ljudi najee sele u druga podruja u potrazi za poslom, zaradom te eljom za boljim i lakim ivotnim standardom. Isto tako, postoji i vie vrsta migracija. Iako se najee pie i govori o vanjskim migracijama, odnosno migracijama u druge drave ili na drugi kontinent, znaajne su i unutarnje migracije, to jest migracije stanovnitva unutar jedne drave. Jedan oblik unutarnjih migracija su migracije iz sela u grad, to je glavna tema ovog seminarskog rada. Takoer, svrha rada jest ukazati zato je u hrvatskim zemljama u 19. i prvoj polovici 20. stoljea dolazilo do unutarnjih migracija, osobito do migracije iz sela u gradove, te koja su bila polazina i ishodina mjesta u tom procesu. U prvom poglavlju ovog rada iznijet u glavne znaajke openito o migracijama te ukazati na njihov utjecaj. U drugom poglavlju u opisati drutvene i ekonomske prilike u 19. i prvoj polovici 20. st., a za koje moemo smatrati da su bile uzrok unutarnjih migracija, pa tako i migracija iz sela u grad, u hrvatskim zemljama u navedenom razdoblju. U istom poglavlju navest u mjesta iz kojih se najvie selilo te podruja u koja se useljavalo te prikazati brojano kretanje stanovnitva. U posljednjem poglavlju bit e rijei o ruralnim krajevima iz kojih se najvie selilo u gradove, o gradovima u koja se useljavalo te poveanju gradskog stanovnitva kao posljedici prelaska iz sela u grad. Isto tako, navest u i primjer Zagreba prikazujui regionalno porijeklo stanovnitva u ovom gradu.

2. Znaajke i utjecaji migracija Migracija u irem smislu oznaava prostornu pokretljivost stanovnitva koja se odvija u razliitim oblicima, tonije od povremenog radnog angairanja stanovnitva izvan svoje sredine (sezonska migracija), svakodnevnog putovanja na posao (dnevna migracija), privremenog rada i boravka u drugoj sredini (u zemlji ili inozemstvu) do definitivnog (trajnog) preseljenja (u zemlji ili u inozemstvo).1 Migracije imaju i svoju povijesnu dimenziju jer svaka epoha ima specifian i dominantan oblik migracije, to znai i razliit utjecaj na demografsko pranjenje odreenih podruja. Primjerice, prema geografskom i kulturnom dometu najupeatljivije su bile migracije iz Starog u Novi svijet. Znaajne su bile i intrakontinentalne seobe, osobito promjena granica nakon Prvog i Drugog svjetskog rata. Veliku ulogu ima i unutarnja migracija, kao to su migracije iz sela u gradove. No, svi dijelovi odreene zemlje ne sudjeluju jednako u iseljavanju stanovnitva, kao ni u unutarnjoj migraciji.2 Osim to ima glavnu ulogu u prostornom razmjetaju stanovnitva odreenog podruja, migracija utjee na broj stanovnika, komponente prirodnog kretanja kao to su natalitet i mortalitet, te na strukturna obiljeja stanovnitva. Definitivna migracija stanovnitva koja implicira promjenu mjesta stalnog boravka oblik je prostorne pokretljivo sti s najznaajnijim drutvenim, prostornim i demografskim uincima. U prvom redu, migracija utjee na sekularno smanjenje nataliteta tako to, djelujui na prerazmjetaj stanovnitva i njegovu koncentraciju u gradovima, u irem, nacionalnom, prostoru djeluje na redukciju prirodnog prirataja, sve do depopulacije odreenog nacionalnog prostora.3 Nadalje, iako emigracija utjee na brojano smanjenje populacije, hoe li doi do apsolutnog pada ovisi o obiljejima iseljenika, ali i o prirodnom kretanju. Ista stopa emigracije moe u nekom kraju rezultirati depopulacijom, a tamo gdje je via stopa prirodnog prirasta samo usporavanjem porasta stanovnitva.4 Isto tako, migracija moe imati dva vremenska uinka, a to su trenutani (neposredni) i odgoeni (dugoroni, posredni). Emigracija trenutano smanjuje broj stanovnika i mijenja njegovu strukturu. Odgoeni uinak emigracije oituje se u tome to stanovnitvo koje naputa rodni kraj odnosi sa sobom sva budua raanja, smrti, sklapanja i razvode brakova, koje bi to stanovnitvo doivjelo u mjestu gdje je ivjelo da se nije selilo.5
1 2

Ivica NEJAMI, Depopulacija u Hrvatskoj; korijeni, stanje, izgledi, Zagreb 1991., 37. Isto, 38. 3 Isto, 38. 4 Isto, 39. 5 Isto, 39.

Nadalje, neki radovi upozoravaju na migraciju kao fenomen koji, poveavajui razlike u stupnju razvijenosti polazinih i odredinih podruja, dovodi do nepovoljnih uinaka. Tezu o utjecaju migracije na poveanje nejednakosti zastupaju tzv. konfliktne teorije migracije, a glavni zakljuak tih teorija je da migracije pridonose razvoju kako u dominirajuim sektorima centra tako, iako u mnogo manjoj mjeri, i centrima emigracijskih (perifernih) zemalja. Istovremeno, migracije suspreu razvoj periferija u zemljama centra i perifernih sektora u zemljama periferija.6 Migracija selo grad, koja dominira u zemljama u razvoju, ne vodi uspostavi ravnotee, tj. uklanjanju urbane dominacije, nego je poveava. Iako ovaj oblik unutarnje migracije moe imati pozitivan uinak jer smanjuje populacijski pritisak u nerazvijenim krajevima ime se poveava marginalna produktivnost rada, ipak su pritom snani polarizirajui uinci, odnosno razvijena regija apsorbira najbolje kvalificiranije, obrazovanije, poduzetnije kadrove nerazvijenih podruja, to dovodi do proirenja postojee regionalne nejednakosti.7

3. Unutarnje migracije u 19. i prvoj polovici 20. stoljea 3.1. Drutveno-ekonomske prilike kao uzrok unutarnjih migracija Migracija je uzrok i posljedica prostornih i vremenskih varijacija i promjena u organizaciji drutva8 te je uvjetovana razliitim stupnjem drutveno-gospodarskog razvitka. Drutveno-ekonomske prilike u Hrvatskoj poetkom 19. st. bile su izrazito nepovoljne. Stagnantni feudalni sistem nije poznavao ekonomski napredak. U poljoprivredi kao vladajuoj djelatnosti upotrebljavala su se istovrsna sredstva u obraivanju zemlje kao to je to bilo stoljeima ranije. Proizvodni vikovi bili su manji od daa koje su seljaci morali davati feudalcu i crkvi. Ostale djelatnosti, kao to su manufaktura, obrt, trgovina, promet i novarstvo imali su tek lokalni karakter na feudalnim imanjima, u trgovitima ili manjim gradovima u kojima je ivjela tek desetina od ukupnog stanovnitva. Nepovoljnim prilikama treba dodati i viegodinje ratno iscrpljivanje u ratovima za Napoleona Bonapartea u kojima je poginulo mnogo mukog stanovnitva, a sve je vie zemlje postalo neobraeno, dok se ratom unitena imovina obnavljala vrlo sporo. Borba za egzistenciju velike veine

6 7

Isto, 40. Isto, 41. 8 Robert WOODS, Theoretical population geography, London-New York 1982., 132.

stanovnitva razjedinjenih hrvatskih zemalja ostavljala je dubok trag, osobito u visokoj smrtnosti dojenadi, ena u fertilnoj dobi te mukaraca u ranoj dobi.9 U drugoj polovici 19. st. ekonomske prilike u hrvatskim zemljama nisu se znatnije poboljale. Ukinuto je kmetstvo, no zemlja nije bila razdijeljena seljacima. Svijet seljaka bio je optereen visokom agrarnom gustoom i snano uzdrman prodorom robno-novanih odnosa. U veem broju grade se tvornice, ali se radni uvjeti i nadnice ne poboljavaju, te jaa obrt, trgovina i novarstvo, no vee koristi od toga imaju tek strani vlasnici kapitala koji u sve veem opsegu prodire u Hrvatsku. Siromani seljak bio je uvuen u robno-novano privreivanje, odnosno bio je prisiljen proizvoditi i kupovati robu, a da za to nije imao objektivne mogunosti pa je zarade morao potraiti izvan poljoprivrede ili se zaduivati. Kako novca nije bilo u selu, ilo se tamo odakle su stizale informacije da ga ima. Prostorna pokretljivost koja je do tada bila uglavnom intraruralna s rijetkim odlaenjem na rad izvan sela i lokalnog veleposjeda, sada je postajala nunost.10Dio seljatva preselio se u oblinja gradska sredita gdje se uspio zaposliti u slubi imunijih obitelji, u obrtnikim radionicama i u mladim industrijskim pogonima. Oni najuspjeniji pronali su posao u dravnoj upravi ili su sami krenuli u poduzetnitvo.11 Ovakvi procesi migracije imali su mnoge posljedice, prije svega dolo je do populacijskog pranjenja dijela hrvatskih ruralnih podruja. Na prostornu pokretljivost snano je utjecao i Prvi svjetski rat u kojem je sudjelovalo i nekoliko stotina tisua stanovnika (seljaka) Hrvatske. Mnogi su se tada po prvi puta maknuli od kue i vidjeli svijeta to je dovelo do slabljenja seljakog konzervativizma te ojaalo tenje za prosvjeenjem i opim napretkom. Mnogi su tada spoznali da je bolji ivot mogue ostvariti preseljenjem u drugo naselje, kraj ili zemlju.12 Ekonomske prilike izmeu dva svjetska rata bile su logian nastavak politikoekonomskih prilika iz doba Austro-Ugarske. Strani kapital i njegovi vlasnici bili su i dalje nosioci ekonomskog razvitka, a 85% preostalog puanstva bavilo se agrarom. U razdoblju od 1918. do 1941. nije postojao pa se prema tome nije mogao ni izvoditi neki odreeni program poljoprivredne politike. Usitnjenost poljoprivrednih gospodarstava bila je jo vea nego u razdoblju do Prvog svjetskog rata. Dioba zemljinih posjeda bila je jo intenzivnija, bezemljaa je bilo sve vie, a zbog sporog razvoja industrije sve vea je bila iagrarna
9

Jakov GELO, Demografske promjene u Hrvatskoj od 1780. do 1981., Zagreb 1987., 67.-69. Ivica NEJAMI, Osnovne znaajke unutarnje migracije stanovnitva Hrvatske 1880. -1981.., Migracijske teme, 8/1992, 2, 142. 11 Emil HERAK, Panoptikum migracija Hrvati, hrvatski prostor i Europa, Migracijske teme, 9/1993, 3 -4, 268. 12 Ivica NEJAMI, Osnovne znaajke unutarnje migracije stanovnitva Hrvatske 1880. -1981.., Migracijske teme, 8/1992, 2, 142.
10

prenapuenost i latentna nezaposlenost seljatva. Obrt, promet, trgovina s aspekta strukture stanovnitva nisu imali veeg znaenja u meuratnoj Hrvatskoj.13

3.2. Ishodina i odredina mjesta migracija Prve podatke o prostornoj pokretljivosti puanstva donose rezultati popisa 1880., samo za Bansku Hrvatsku i to po kriteriju rodnog kraja. Prema tim podacima, izmeu 1880. i 1900. poveala se mobilnost stanovnitva tako da je 1900. gotovo 28% roeno izvan opine u kojoj su obuhvaeni popisom. Ako se izlue doseljenici iz krajeva izvan Banske Hrvatske, petina stanovnitva roenog u Banskoj Hrvatskoj bila je popisana izvan opine roenja. Budui da je popis proveden po koncepciji prisutnog puanstva, ne zna se jesu li oni stalni doseljenici ili ih je popis tek zatekao u mjestu u kojem su popisani. Isto tako, iz rezultata ovog popisa moe se primijetiti da nakon 1900. nije nastavljen trend naputanja rodnoga kraja pa je 1910. bio gotovo isti udio stanovnitva popisan izvan opine roenja kao i deset godina ranije. Ovi podaci dovode do zakljuka da se ipak ne radi o osjetnijoj prostornoj mobilnosti, na to je utjecalo iseljavanje u inozemstvo, osobito u prekomorske zemlje. Za popisnu godinu 1921. nedostaju podaci o rodnom kraju dok podaci iz 1931. pokazuju da je 26% stanovnitva popisano izvan opine u kojoj se rodilo.14 Viktor Horvat je u unutarnjoj migraciji, s prostornog gledita, razlikovao dva podruja Hrvatske: zapadno podruje rasprivanja i istono podruje upijanja. Rudolf Biani objasnio je kako su pravci spontane kolonizacije mirnog seljenja iz vlastitog poticaja ili u pravcu od gue agrarne naseljenosti, irei se prema rjee naseljenim krajevima.15 Tako su iz gusto naseljenog Hrvatskog zagorja te Meimurja uoene znatne unutarnje migracije prema istoku. U razdoblju od 1867. do 1948. iz Hrvatskog zagorja je emigriralo (radi se o neto migracijskom saldu) 156 000 osoba ili 60% prirodnog prirataja. Najvie Zagoraca odlazilo je u Bjelovarsko-krievaku upaniju, zatim u grad Zagreb.16 Iz Like, Gorskog kotara i Dalmacije preseljenje u bogatije krajeve istone Hrvat ske bilo je osobito jako u vrijeme smanjenja vanjskih migracija. Tako je od Prvog svjetskog rata

13 14

J. GELO, Demografske promjene u Hrvatskoj od 1780. do 1981., 76. Viktor HORVAT, Suvremene nutarnje seobe i kretanje Hrvata. Posljedica dinamike drutvenih procesa , Zagreb 1942., 64. 15 Rudolf BIANI, Agrarna prenapuenost, Zagreb 1940., 17. 16 I. NEJAMI, Osnovne znaajke unutarnje migracije stanovnitva Hrvatske 1880. -1981., 144.

za Liane i Gorane najprivlanija bila Poeka upanija u kojoj je 1890. bilo popisano 6 594 osobe porijeklom iz Like, a nakon dva desetljea Gorani su ih brojano nadmaili.17 Nasilje talijanskih vlasti uzrokovalo je izmeu dva svjetska rata masovno preseljenje Hrvata iz Istre u Kraljevinu Jugoslaviju. Rauna se da se iz Istre iselilo izmeu 26 000 i 28 000 Hrvata, od ega se oko 18 000 Hrvata doselilo na podruje Banovine Hrvatske.18 Nakon Prvog svjetskog rata nova vlast je provodila agrarnu reformu kako bi se ukinuli preostali feudalni odnosi te zbog razdiobe velikih posjeda. Dobrovoljci iz rata 1914.-1918. dobivali su zemlju besplatno. Od ukupno 6 300 dobrovoljaca iz Dalmacije, Like, Gorskog kotara, Korduna i Banije oko 4 200 dobrovoljaca s obitelji iskoristilo je mogunost preseljenja u plodnija podruja.19 Agrarno-pravni odsjek Banovine Hrvatske procijenio je da je iz prenaseljenih i siromanih krajeva u istonu Hrvatsku od 1919. do 1941. otilo 98 915 stanovnika. Oni su naselili ve postojea sela, ali su do 1940. stvorili jo 72 naselja. Kada se istonoj Hrvatskoj pripoji i Posavina, Moslavina, bjelovarsko-krievaka okolica procjenjuje se da su srednja Hrvatska i krajevi do ida do 1940. primili oko 150 000 osoba.20 Osim drutvenih, ekonomskih, politikih uzroka migracija, iz pasivnih i manje razvijenih krajeva u aktivne i razvijenije odlazili su djeaci na nauk. Tako je drutvo Hrvatski radia od 1903. do 1940. uputilo na zanat ili trgovinu 21 496 djeaka, koji su bili smjetani u gradie i sela bogatijih poljoprivrednih krajeva.21 Nadalje, za vrijeme Drugog svjetskog rata i ustakog reima dolo je do bijega srpskog stanovnitva u Srbiju. Tako su nastala upranjena zemljita u istonoj Hrvatskoj na koja su se naseljavali poljoprivrednici iz Hrvatskog zagorja, Prigorja, Podravine, Dalmacije te Bosne i Hercegovine. Do 1941. na ta je podruja bilo naseljeno oko 8 000 obitelji, a kasnijim naseljavanjem ta brojka je porasla na oko 9 500 obitelji, odnosno oko 50 000 osoba.22 Nekoliko mjeseci nakon Drugog svjetskog rata, Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji u Vojvodinu je iz Hrvatske naseljeno 9 279 obitelji, dok je u Hrvatskoj, tzv. unutranjom kolonizacijom preseljeno 12 183 obitelji. I tog je puta ishodite organizirane

17 18

V. HORVAT, Suvremene nutarnje seobe i kretanje Hrvata. Posljedica dinamike drutvenih procesa , 33. I. NEJAMI, Osnovne znaajke unutarnje migracije stanovnitva Hrvatske 1880.-1981., 144. 19 Isto, 146. 20 Zdenka IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj 1919. -1941. godine, Povijesni prilozi, 9/1990, 1, 124. 21 V. HORVAT, Suvremene nutarnje seobe i kretanje Hrvata. Posljedica dinamike drutvenih procesa , 13. 22 I. NEJAMI, Osnovne znaajke unutarnje migracije stanovnitva Hrvatske 1880. -1981., 146.

migracije bilo uglavnom u agrarno napuenim i siromanim krajevima, a odredite u ravniarskim krajevima istone Hrvatske.23 Moemo zakljuiti kako je u planskoj migraciji stanovnitva u razdoblju od 1880. do 1945. iz Hrvatskog zagorja, Prigorja, Korduna, Banije, Like, Gorskog kotara, Dalmatinske zagore i drugih agrarno prenaseljenih i siromanih podruja u istone krajeve sredinje Hrvatske i istonu Slavoniju sudjelovalo oko 200 000 osoba.24

4. Migracije iz sela u gradove u 19. i prvoj polovici 20. stoljea 4.1. Kretanja stanovnitva iz sela u grad i razvoj gradskih sredita Kao to sam ve spomenula, migracije iz sela u gradove vrsta su unutarnjih migracija i one su potaknute gotovo istim uzrocima kao i openito unutarnje migracije o emu je bilo rijei u prethodnom poglavlju. U civilnoj i vojnoj Hrvatskoj i Slavoniji gradovi i naprednija trgovita izgledali su ezdesetih i sedamdesetih godina19. st. kao otoci drutvenoga razvoja u moru gospodarske zaostalosti i golemih potekoa sa slabim izgledima za njihovo prevladavanje. Sva su sredita privlaila barem iru okolicu. Neki su gradovi kao trgovaka sredita postali stalna privlana snaga i sustavno su utjecali na proizvodnju i nain ivota blie ili ire okolice. Porast broja gradskog stanovnitva manje je potjecao iz prirodnog rasta, a vie iz imigracije i ukljuivanja predgraa, a izazivao je promjene drutvene strukture te zanimanja, mentaliteta i naina ivota. Doljaci su veinom bili proletarizirani seljaci, koji se mnogo puta u skromnim proizvodnim kapacitetima nisu mogli stalno zaposliti. Stoga je i u gradovima esto vladalo siromatvo i glad.25 Sama urbanizacija poetkom druge polovice 19. st. tekla je polagano. Tempo rasta, odnosno stagnacije u pojedinim gradovima bio je vrlo razliit tako da je razvoj gradova u cjelini vrlo neravnomjeran. Od 1851. do 1880. stalan porast broja stanovnitva imao je samo Zagreb. Od 1851. do 1857. Rijeka je po broju stanovnika bila na drugom mjestu, dok se 1869. grad Osijek sasvim pribliio Rijeci. No, neki gradovi u uoj Hrvatskoj, kao to su bili Bakar, Varadin, Senj, nisu imali ekonomskih uvjeta za razvoj pa je broj stanovnika u njima opadao. Nadalje, bio je karakteristian intenzitet rasta stanovnitva u gradovima iznad 10 000 osoba

23 24

Isto, 151. Isto, 147. 25 Mirjana GROSS, Agneza SZABO, Prema hrvatskome graanskom drutvu, Zagreb 1992., 53.

sedamdesetih godina 19. st.Vanim pokazateljem razvoja moe se smatrati poveanje broja kua i stanova u gradovima.26 Snanije doseljavanje seoskog stanovnitva u hrvatske gradove veemo uz poetak industrijske revolucije u naim krajevima, a 1880. smatra se prvom popisnom godinom te epohe. Sredinji godinji porast, odnosno pad broja stanovnika gradskih i ostalih naselja u Hrvatskoj po meupopisnim razdobljima od 1880. do 1948. vidljiv je iz Tablice 1. Tablica 1. Srednji godinji porast i pad broja stanovnika gradskih i ostalih naselja u Hrvatskoj 1880.-1948. Razdoblje 1880.-1890. 1890.-1900. 1900.-1910. 1910.-1921. 1921.-1931. 1931.-1948. Gradska naselja 1, 46 2, 11 2, 07 0, 25 2, 47 0, 78 Ostala naselja 1, 38 0,87 0, 71 -0, 22 0, 72 0, 24

I. NEJAMI, Depopulacija u Hrvatskoj; korijeni, stanje, izgledi, 118.

Prema podacima iz tablice moe se primijetiti da se srednja godinja stopa porasta gradskog stanovnitva u prvom meupopisnom razdoblju (1880.-1890.) nije bitnije razlikovala od stope za ostala, preteno seoska, naselja. Isto tako, podaci pokazuju osjetno vei porast gradskog stanovnitva u mirnodopskim razdobljima od prirataja ope populacije koji se kretao prosjeno 1% godinje. Unato tome to je bilo dosta jako naseljavanje stranaca u hrvatske gradove (Zagreb, Pulu, Osijek, Karlovac, itd.), predoena stopa rasta svjedoi o znatnoj migraciji domaeg stanovnitva iz sela u grad, osobito u prvom meuratnom desetljeu.27 Tijekom Prvog svjetskog rata takoer su uoene migracije iz sela u gradove, u kojima je sigurnost ivota bila vea, iako je u materijalnom smislu to esto znailo osiromaenje.
26 27

Isto, 56. I. NEJAMI, Depopulacija u Hrvatskoj; korijeni, stanje, izgledi, 118.

10

Broj kuanstava u Zagrebu je 1917. za 4 447 kuanstava bio vei nego 1910., a od 1917. do 1921. broj domainstava poveao se za 3 516. U Osijeku je takoer zabiljeen porast broja kuanstava, kao i u liko-krbavskoj i varadinskoj upaniji 1917. U gradovima Zagrebu, Varadinu i Osijeku 1917. nalazilo se 14 215 stanovnika vie nego 1910., a u razdoblju od 1917. do 1921., ukljuujui i grad Zemun, stanovnitvo je bilo brojnije za 32 923 stanovnika, a u odnosu na 1910. godinu 44 142 stanovnika.28 Na podruju Hrvatske i Slavonije smanjivanje stanovnitva i kuanstva 1917. pokazuje samo grad Zemun u kojem su voene i ratne operacije, no nakon rata on se uspjeno razvijao te je u odnosu na 1910. imao 634 obitelji vie. Intenzivnija stanogradnja u gradovima zapoela je poslije 1922., no isto tako dovela je do veih stambenih kriza i pogoranja socijalnih prilika u gradu.29 Nadalje, u razdoblju od 1880. do 1948. broj gradskog stanovnitva porastao je od 403 981 na 981 399, ili prosjeno godinje 2,08%. Oko 60% porasta odnosi se na imigraciju te se prema tome moe procijeniti da je u tom razdoblju oko 350 000 osoba doselilo u hrvatske gradove, ili prosjeno godinje oko 5 150 stanovnika. Iako je dio doao iz inozemstva ili drugih jugoslavenskih krajeva, ipak je glavnina doselila u gradove iz bliih i udaljenijih okolnih sela.30 U okviru Hrvatske i Slavonije bila je jaka i sezonska migracija koja se odvijala izmeu mjesta stalnog boravka i mjesta rada. Sezonska migracija u pravilu je imala ishodite u siromanijim agrarno prenaseljenim krajevima s naturalnom ili neznatnom robnom proizvodnjom, a odredite u razvijenijim krajevima. Izvorno je vezana za poljoprivredu jer su sezonski radnici hodali za etvom, no s vremenom je zbog sveope potrage za radom i zaradom zahvatila i druge privredne grane. Potraga za poslom osobito je porasla nakon razvojaenja Krajine kada je poela sjea slavonskih uma to je privuklo brojne Liane i Gorane. Poslodavci su i u poljoprivredi esto zapoljavali sezonske radnike jer su oni htjeli raditi za nie nadnice od domaih radnika. Izmeu Prvog i Drugog svjetskog rata sezonski radnici su u velikom broju radili u istonoj Hrvatskoj i Vojvodini, a dolazili su uglavnom iz Hrvatskog zagorja, Meimurja te Dalmacije i Like. Procjenjuje se da je iz tih krajeva u potrazi za sezonskim poslom svake godine sudjelovalo oko 150 000 seljaka. Takoer, dio tih radnika je nakon viegodinjeg sezonskog rada iskoristio mogunost stalnog naseljenja u krajeve gdje su radili.31 Osim sezonske migracije poljoprivrednika, bila je stalno prisutna i sezonska
28

Mira KOLAR-DIMITRIJEVI, Utjecaj Prvoga svjetskog rata na kretanje stanovnitva i stoarstva na podruju Hrvatske i Slavonije, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 24/1991, 46. 29 Isto, 45. 30 I. NEJAMI, Depopulacija u Hrvatskoj; korijeni, stanje, izgledi, 118. 31 Isto, 120.

11

potraga za bilo kakvim poslom. Najee se u proljee kretalo pjeice u skupinama pr ema industrijskim i trgovakim gradovima, a najvie u Zagreb i Beograd. Nadalje, u hrvatskim zemljama bila je prisutna i dnevna migracija radnika seljaka, koja je u meuratnim prilikama ee bila tjedna nego svakodnevna. Oko industrijskih gradova poput Zagreba, Osijeka, Suaka, Varadina, akovca, Karlovca, Siska, Splita, Slavonskog Broda stvorilo se gravitacijsko podruje u kojem se odvijala dnevna migracija seoske radne snage. to se vie pribliavalo gradovima, vea je bila gustoa s tanovanja seoskog stanovnitva.32 Isto tako, bio je razvijen jo jedan oblik migracije, a to je pokuarenje ili putujua trgovina. Najpoznatiji pokuarci su bili iz Dalmacije, Gorskog kotara te Hrvatskog zagorja, koji bi se trajno naselili u krajevima u kojima su pokuarili te bi se nastavili baviti sitnom trgovinom.33 Glavni migracijski tok u razdoblju od 1945. do 1981. bio je iz sela u grad. I tada je priroda toka bio nepovoljan poloaj seljatva i zaostajanje sela u opem razvoju. Prvih nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata znaajne su bile migracije i iz sela u selo. Stanovnitvo je odlazilo iz brdsko-planinskih podruja u nizinska, iz manjih sela u vea, iz zabitih u razvijena.34

4.2. Regionalno podrijetlo stanovnika - primjer Zagreba Zagreb je bio grad koji se najbre i najsnanije razvijao. Godine 1880. imao je ukupno 29 218 stanovnika, 1890. godine 38 742, 1900. godine 57 690, 1910. godine 74 703 stanovnika.35 1921. imao je 131 707 stanovnika, a deset godina kasnije uslijedio je veliki skok na 217 410 stanovnika.36Stanovnici u gradu bili su podrijetlom iz tri regije: prvo iz samog grada Zagreba, zatim iz Hrvatske i Slavonije te na kraju iz ostalih zemalja. Stanovnici rodom iz Zagreba inili su 1/3 tadanjeg gradskog stanovnitva. Graani rodom iz hrvatskoslavonskih upanija i gradova pripali su brojano najjaoj regionalnoj skupini u gradu. Najvie su dolazili iz Liko-krbavske, Rijeko-modruke, Zagrebake, Varadinske, Bjelovarsko-krievake, Poeke, Virovitike i Srijemske upanije. Iz ovih podruja u Zagrebu je 1880. bilo 10 634 stanovnika, dok je 1910. broj porastao na 32 801. Najvei broj

32 33

Isto, 121. V. HORVAT, Suvremene nutarnje seobe i kretanje Hrvata. Posljedica dinamike drutvenih procesa , 27. 34 I. NEJAMI, Depopulacija u Hrvatskoj; korijeni, stanje, izgledi, 198. 35 Agneza SZABO, Regionalno porijeklo i socijalna struktura stanovnitva grada Zagreba izmeu 1880 -1910. godine, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 17/1984, 1, 101. 36 E. HERAK, Panoptikum migracija Hrvati, hrvatski prostor i Europa, 274.

12

tadanjeg zagrebakog stanovnitva bio je iz podruja sjeverozapadne Hrvatske, odnosno iz Varadinske i Zagrebake upanije. Iz Varadinske upanije najvie doseljenika dolazilo je iz grada Varadina, a zatim iz ratrkanih sela na podruju kotareva Klanjec, Krapina, Pregrada, Zlatar te manji dio sa sela iz podruja kotareva Ivanec, Ludbreg, Novi Marof i Varadin. Iz Zagrebake upanije najvei je broj dolazio iz ratrkanih sela na podruju kotareva Samobor, Zagreb i Stubica te gradova Karlovac, Petrinja i Sisak. Iz cijele Slavonije u grad Zagreb 1890. bilo je doseljeno 2 753 stanovnika, a do 1910. godine 8 355 stanovnika.37 Oko 1/4 stanovnitva Zagreba u razdoblju od 1890. do 1910. bilo je iz Austrije i Ugarske. Iz ugarskih zemalja najvie je doseljenika dolazilo s podruja june Ugarske i najvie ih je bilo maarskog podrijetla. Iz austrijskih zemalja najvei broj doseljenika bio je iz tajerske, Kranjske, Koruke, Gorice, Gradita, Donje i Gornje Austrije, eke, Moravske, Galicije, Tirola, dok je iz Trsta i okolice te Istre i Dalmacije dolazio mali broj doseljenika. Takoer, austrijskih doseljenika bilo je znatno vie u gradu Zagrebu od ugarskih.38 Godine 1931. u Zagrebu se nalazio 13 961 strani dravljanin, od toga je najvie bilo Austrijanaca, zatim dravljana ehoslovake, Maarske, Italije i Sovjetskog Saveza. Isto tako, nakon dolaska Adolfa Hitlera na vlast u Njemakoj, u Zagreb su poele pristizati mnoge idovske izbjeglice, najprije iz same Njemake, a zatim od 1938. sve vie iz Austrije, ehoslovake i Maarske, ime je tada kroz Zagreb prolo oko 55 000 ljudi.39

37

A. SZABO, Regionalno porijeklo i socijalna struktura stanovnitva grada Zagreba izmeu 1880 .-1910. godine, 102. 38 Isto, 103. 39 E. HERAK, Panoptikum migracija Hrvati, hrvatski prostor i Europa, 274.

13

5. Zakljuak Iz navedenog moemo zakljuiti da je unutar hrvatskih zemalja tijekom 19. i u prvoj polovici 20. st. bio prisutan migracijski proces. Hrvatski krajevi bili su najveim dijelom agrarna podruja na kojima je ivot seljaka bio teak i mukotrpan te je najee zbog toga ruralno stanovnitvo odluilo napustiti svoje posjede i zemlju te ii u krajeve za koje su uli da se u njima lake ivi. Isto tako, seljenje stanovnitva znailo je napustiti prenapuena i presiromana podruja i naseliti se u krajeve, odnosno gradove gdje bi rad bio bolje plaen. Tijekom navedenog razdoblja najee se selilo iz zapadnih i sredinjih dijelova Hrvatske u ravniarske krajeve istone Hrvatske te u trgovaka i industrijska sredita za koje se smatralo da u njima ima vie posla. Snanije naseljavanje gradova zapoelo j e razvojem industrijalizacije u hrvatskimkrajevima, a broj stanovnika u gradovima poput Zagreba, Osijeka, Varadina iz godine u godinu se poveavao. Iako je bilo mnogo stranaca koji su se doseljavali u hrvatske gradove, ipak je najvei broj doseljenih bio iz bliih ili daljih seoskih podruja. Premda su se mnogi nadali bolje plaenim poslovima u gradovima, ipak je i ovdje esto dolazilo do gladi i siromatva. Isto tako, treba naglasiti kako je odlazak iz sela znaio brojano smanjenje stanovnitva u tim krajevima te kako su, stoga, unutarnje migracije, pa tako i migracije iz sela u grad, znatno pridonijele razmjetaju stanovnitva unutar granica hrvatskih zemalja.

14

6. Literatura 1. Rudolf BIANI, Agrarna prenapuenost, Zagreb 1940. 2. Jakov GELO, Demografske promjene u Hrvatskoj od 1780. do 1981., Zagreb 1987. 3. Mirjana GROSS, Agneza SZABO, Prema hrvatskome graanskom drutvu, Zagreb 1992. 4. Emil HERAK, Panoptikum migracija Hrvati, hrvatski prostor i Europa, Migracijske teme, 9/1993, 3-4, 227.-301. 5. Viktor HORVAT, Suvremene nutarnje seobe i kretanje Hrvata. Posljedica dinamike drutvenih procesa, Zagreb 1942. 6. Mira KOLAR-DIMITRIJEVI, Utjecaj Prvoga svjetskog rata na kretanje stanovnitva i stoarstva na podruju Hrvatske i Slavonije, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 24/1991, 41.-56. 7. Ivica NEJAMI, Depopulacija u Hrvatskoj; korijeni, stanje, izgledi, Zagreb 1991. 8. Ivica NEJAMI, Osnovne znaajke unutarnje migracije stanovnitva Hrvatske 1880.1981.., Migracijske teme, 8/1992, 2, 141.-166. 9. Miroslav SI, Glavne etape i regionalna obiljeja demografskog razvoja gradskih naselja u SR Hrvatskoj tokom zadnjih stotinu godina (1880-1971), u: (Crkveni I., red.) Centralna naselja i gradovi SR Hrvatske geografska naliza, Zagreb 1976., 64. 10. Agneza SZABO, Regionalno porijeklo i socijalna struktura stanovnitva grada Zagreba izmeu 1880-1910. godine, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 17/1984, 1, 101.-120. 11.Zdenka IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj 1919.-1941. godine, Povijesni prilozi, 9/1990, 1, 85.-164. 12. Robert WOODS, Theoretical population geography, London-New York 1982.

15

7. Popis tablica Tablica 1. Srednji godinji porast i pad broja stanovnika gradskih i ostalih naselja u Hrvatskoj 1880.-1948...............................................................................................................10

16