Interesantno je još spomenuti da se žena u Kur'anu spominje sa dvije riječi: IMRE ETUN (žena)

i ZEVDŽUN (supruga).
Jedan učenjak (Bintuššati – ne moraš ga spominjati imenom) objedinio je sve ajete koji spominju
ove dvije riječi i došao je do zaključka da svako od njih ima drugo značenje.
Naprimjer Kur'an koristi riječ „žena“ kada govori o ženama Luta i Nuha, a.s.: „Allah navodi
primjer, onima koji ne vjeruju, ženu Nuhovu i ženu Lutovu, za dvojicom Naših čestitih robova
njih dvije bile su, pa su njih dvojicu izdale i prevarile.“
Dalje kada Kur'an spominje hazreti Asiju, ženu faraonovu spominje je takoĎer sa riječju „žena“:
„A Allah navodi primjer i onima koji vjeruju: ženu faraonovu, kad ona reče: Moj Gospodaru,
sagradi mi kod Sebe kuću u džennetu...“
Ista riječ se koristi i kada se opisuje Zulejha u suri Jusuf, žena koja je htjela da zavede i na grijeh
navrati Jusufa, a.s.: „I žene u gradu počeše govorkati: Žena upravnikova svoga momka zavodila,
u njega se strasno zaljubila...“
S druge strane, hazreti Hava se u Kur'anu spominje kao zevdž – supruga, ali se ova riječ
upotrebljava u ajetima koji govore o suštini bračnog života, npr.: „I od Njegovih Znakova i to je
da On za vas, od vas samih, supruge (ezvadžen) stvara, da se uz njih smirite i meĎu vas ljubav i
samilost je dao.“ Istom riječju se nazivaju i žene dženneta: „...uĎite vi ivaše supruge
(ezvadžukum), radošću ozareni.“
Vidimo da se riječ supruga/zevdž upotrebljava kada se govori o harmoniji, upotpunjavanju,
bračnom slaganju, a riječ imre etun kada su primjeri bračnog neslaganja i razilaženja, jer znamo
da su žene Nuha i Luta,a.s., bile nevjernice, faraonova žena bila vjernica ali imala bračno
iskušenje, dok je Zulejha kao vladarica bila nevjerna svome mužu.
Žena Ibrahimova, žena Zekerijjahova i žena Imranova
Pitamo se zašto su ove tri žene spomenute sa tom riječju, koji su njihovi problemi,a vjernice su i
bile udate za dobre Allahove robove. „A žena Ibrahimova bijaše tu stajala i bijaše se osmjehnula
i Mi je obradovasmo Ishakom...“
„A kada Imranova žena kaza: Gospodaru moj, ovo u trbuhu mom što je, zavjetujem da služi
iskreno Tebi...“ Zekerijja, a.s., kada moli za nasljednika, kaže: „Ja se doista bojim iza sebe svojih
nasljednika, a i žena mi je nerotkinja, pa podari mi Ti od Sebe nasljednika.“
Zaključak je da je imanje poroda jedna od blagodati koja upotpunjuje bračni život, a poznato je
da su sve tri pomenute žene imale problem sa potomstvom, te ih Kur'an zbog toga naziva
„ženama“. Nama savjet i poruka je da kada neko ima taj problem, budemo podrška, a ne one koje
će još više donijeti brige i tereta kod takvih žena. Nije ih zato Kur'an nazvao ženama jer su
lošije, nego nam je time i ukazano na to da moramo imati posebnu brigu i razumijevanje prema
njima.
Još ćemo na kraju spomenuti i to kako Kur'an govori o razvodu braka, nama poznato kao
najmrže Allahu, dž.š., dozvoljeno djelo. Vidjeli smo da treba da budemo smiraj, da nastojimo
kontrolisati situaciju, svoje emocije i da se trudimo u tom pogledu. MeĎutim, kada zaista ima
odreĎeni razlog koji više ne može da se riješi baš nikako drugačije osim razvodom i za to Kur'an
daje jasne smjernice, a koje – nažalost – često puta vidimo u praksi uopće se ne poštuju.
Kaže Uzvišeni: „O vjerovjesniče, kada puštate žene, pa, puštajte ih u vrijeme kada su čiste, i
brojte to vrijeme.“
Razvod braka je muževo pravo, a u vanrednim okolnostima (ako ženina vjera trpi zbog muža –
ali i ovdje se ne može generalno reći, jer je svaki brak posebna priča za sebe – vidimo to iz
primjera Asije i faraona koga smo spomenuli; dalje ako trpi fizičku ili psihičku štetu ako je
zulumćar i to često radi; ako muž ne ispunjava svoje obaveze – ali ne u smislu ja bih voljela
nešto,a nije mi odmah ispunio). Treba imati na umu hadis Poslanika, a.s.: „Koja god žena zatraži
razvod od svoga muža bez šerijatski opravdanog razloga – džennetski miris je takvoj ženi
zabranjen.“ Ali, detalj koga želim spomenuti kada već doĎe do toga je izuzetno važan. Vidite da
Kur'an kaže da se žena razvodi kada je čista; ali šta kada doĎe do razvoda – zašto je to kazano.
Propis u islamu jeste priček – 'iddet, a to je period koji žena mora provesti nakon razvoda braka
ili smrti muža prije nego se ponovo uda; a izuzetak je samo ukoliko nisu imali intimne odnose.
Taj priček je tri menstrualna ciklusa (ili tri mjeseca) dok trudnica čeka sve dok ne rodi. Zašto je
to tako, pa vidite kako Uzvišeni daje jasne smjernice kako bi možda došlo do pomirenja, a
pogotovo zato što se može desiti da je žena trudna i da zbog toga muž promijeni ne samo
razmišljanje, nego čitav svoj život i ponašanje. Zvuči nevjerovatno, ali nemoguće nije. Čak se za
taj priček Kur'an jasno izjašnjava gdje treba da boravi žena: „Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, a
ni one neka ne izlaze – osim ako očito sramno djelo učine.“ Vidite – nema odoh mami, a jedino
ako je sramno djelo učinila. Završit ćemo sve ovo naše predavanje sa kur'anskim ajetom s kojim
Allah, dž.š., završava poglavlje koje govori o razvodu braka i to je ustvari nešto što je uvijek
prisutno u našim životima, zato treba da vodimo brigu o sebi sada u ovom trenutku, a ne da
razmišljamo šta će biti. Allah, dž.š., kaže: „Ti ne naš, Allah može poslije toga priliku pružiti.“