Profesor Pokovsky

PROFESOR
POKOVSKY
Marck Sefić

1
 Profesor Pokovsky

Poglavlje I.

Profesor Timotej Pokovsky radio je u

srednjoj školi. Volio je svoj posao, djeca
su ga pokretala. Predavajući filozofiju
svojim učenicima ispunjavao bi si dan, a
kada bi došao doma sa svojom ženom Annom bi
provodio vrijeme prepričavajući
nepodopštine koje su učenici taj dan
napravili. Bili su oni sretan par koji se
rano oženio, već sa 20 godina postali su
bračni drugovi. Nikada nisu uspjeli dobiti
dijete jer je Anna bila neplodna. Pomirili
su se sa tom činjenicom i odlučili da ih to
neće sputavati u njihovom bračnom životu.
Anna je radila u banci i nakon teškog dana
jedva je čekala pričati u čaj sa Timotejem.
Anna bi uvijek dolazila prije Timoteja jer
je radila kraće. Prije nego što bi došao sa
posla, Anna bi mu pripremila čaj i kekse.
Jednoga dana kada je Timotej došao sam

2
 Profesor Pokovsky

posla, nije čuo Annin veseli pozdrav.

Iznenadio se i začudio. Otišao je do
kuhinje i za stolom nije bilo čaja ni
keksa. Plamenik je stajao upaljen i voda za
čaj je ključala iz džezve. Profesor se
zabrinuo i otišao do spavaće sobe misleći
da je možda zaspala. Kada je gospodin
Pokovsky ušao u spavaću sobu zaprepastio
se. Pred sobom je vidio svoju voljenu
suprugu kako beživotno leži na podu blijeda
lica. Odmah je pozvao hitnu pomoć i počeo
pomagati supruzi. Timotej ju je očajnički
tresao i zazivao njeno ime, ali Anna nije
reagirala. Kada je došla hitna pomoć mogli
su samo utvrditi smrt. Timotejeva prekrasna
supruga je preminula u 43. godini od
posljedice moždanog udara. Sljedećeg dana,
učenici su iščekivali svog voljenog
profesora ali nikako nije došao. U razred
je u jednom trenutku došao ravnatelj škole
i obavijestio učenike da je profesor
Timotej Pokovsky ostao bež žene i dao je
dao otkaz. Učenici su se suosjećali sa
profesorom i uhavtila ih je tuga. Timotej
Pokovsky od dana smrti svoje voljene
supruge nosio je crninu. Nie radio, živio
je od ušteđevine. Budio bi se usred noći, i
razmišljao o svojoj ljubavi. Plakao bi

3
 Profesor Pokovsky

konstantno. Nije ju mogao izbaciti iz sebe.

Iz kuće je izlazio samo do trgovine
namirnicama i vratio bi se kući. Nije
pozdravljao susjede niti mario za odnose.
Nekad društven profesor postao je povučeni
udovac nad kojim se ljudi sažaljuju. Ljudi
su mu govorili da ode psihijatru, da
popriča sa nekim. Gospodin Pokovsky je nije
bio lud, samo tužan. Profesor je polako
ostajao bez ušteđevine koje se nije
nadopunjavala jer nije imao prihoda. Postao
je očajan kada je vidio da ima dovoljno
novaca pokri troškove za još samo 2
mjeseca. Razgovarao je sa najbližim
susjedom Dominkom. Timotej je sa Dominikom
postao blizak i osjetio je da ga razumije.
Timotej je rekao susjedu kojoj se situaciji
nalazi, a susjed mu je odgovorio – vrati se
u školu. Timotej nije htio raditi u školi,
nije imao snage nakon dana u školi doći
doma i vidjeti da nema njegove supruge i
toplog čaja koji ga čekaju. Nakon
Timotejevog odbijanja prijedloga, susjeda
ga upita – a što drugo možeš raditi? Star
si, za takve više nema mjesta na drugim
poslovima. Pokovsky je otišao natrag u
kuću. Legao je u krevet i počeo
razmišljati. Profesor je zaključio da

4
 Profesor Pokovsky

susjed ima pravo. Znao je da bi njegova

voljena Anna bila sretna i ponosna da ode
ponovno raditi u školu. Nije htio raditi u
istoj školi, gledati iste kolege koje je
gledao prije ženine smrti bi mu teško
padalo. Sljedećeg jutra Pokovsky se zaputio
do trgovine i kupio novine. Tragao je za
školom koja traži profesora filozofije.
Nakon traganja pronašao je da srednja škola
Winstor hitno traži profesora filozofije.
Nazvao je tajnicu škole i dogovorio
sastanak za sljedeći dan. Otkako mu je žena
preminula Pokovsky nije volio djecu kao
prije, počela su ga nervirat i bila su mu
naporna. Nije bio uzbuđen oko razgovora za
posao. Htio je raditi u školi samo kako bi
imao od čega živjeti. Ipak se navikao na
neradnički život. Prije razgovora za posao
odlučio je prelistati stari udžbenik iz
filozofije koji mu je ostao prije ženine
smrti. Ipak je puno vremena prošlo, kada mu
je žena umrla ima je 46, a sada 51.
Sastanak je bio dogovoren u 10:15. Čitao je
udžbenik cijelu noć kako bi se svega
prisjetio. Dovoljno mu je bilo desetak
minuta da se prisjeti lekcije. Čitanje ga
je do te mjere razbudilo da nije mogao

5
 Profesor Pokovsky

zaspati. Cijelu noć je razmišljao o

supruzi.

6
 Profesor Pokovsky

Poglavlje II.
Trrr – trrr – trr. Zvuk budilice je
probudio Pokovskog. Pogledao je prema
budilici i protrljao oči da vidi koliko je
sati. 9:53 je. Budilica je 53 minute
zvonila bez da ga je probudila. Počeo je
paničariti. Pokovsky se počeo brzo
oblačiti. Obukao je crne cipele, elegantne
plave hlače i bijelu košulju. Kravatu nije
stavljao, nije ju znao vezati. Žena bi mu
uvijek vezala kravatu. Tako u košulji,
hlačama i cipelama zaletio se do auta.
Pokovsky je vozio malen stari auto. Jurio
je cestom što je brže mogao. Otkako mu je
žena preminula nije često vozio pa je ovoga
puta uživao u vožnji do škole. U autu je
smišljao dovoljno dobru ispriku zašto kasni
ali ništa mu nije palo na pamet. Kada je
konačno stigao do škole, javio se na portu
gdje su ga uputili do ureda ravnatelja.
Kada je ušao pozdravio je ravnatelja,
rukovao se i sjeo na fotelju koja je bila
sa druge strane ravnateljevog stola. Pred
Pokovskyim se nalazio ravnatelj. Bio je
ćelav. Nosio je odijelo i imao ljutit
pogled. Kasnite dvanaest minuta – rekao je
ravnatelj. Timotej duboko udahne i izdahne

7
 Profesor Pokovsky

i odgovori – znam i jako mi je žao.

Obećavam da se to neće ponoviti. Ravnatelj
ga mrko pogleda i kaže – Vidim da ste
radili prije kao profesor filozofije ali da
ste dali otkaz, zašto? Timotej tiho počne –
preminula mi je žena, nisam imao snage
nastaviti raditi. Ravnatelju se makne mrki
pogled sa lica i odgovori – žao mi je zbog
vaše situacije. Razgovor između Pokovskog i
ravnatelja je potrajao još neko vrijeme te
ravnatelj kaže – čestitam dobili ste posao,
sutra počinjete raditi, dođite u 8:00 u
školu.