Dragutin Tadijanović

Pjesničke zbirke: „Sunce na oranicama“, „Pepeo srca“, „Blagdan žetve“, „Prsten“

Antologijska pjesma: „Dugo u noć, u zimsku bijelu noć“, „Balada o zaklanim ovcama“, „Večer nad
gradom“, „Prsten“

„Dugo u noć, u zimsku bijelu noć“

Pjesma je nježna i tužna.

Temeljni motivi: zimska noć
Atributi: bijela, gluha, pusta
S noći je povezan majčin lik
stilska sredstva: retoričko pitanje, metafora,
Svaki atribut: gluha, bijela, pusta je preneseno značenje
Kompozicija je ciklička: distih, monostih, katren,

„Večer nad gradom“

Pjesma ima 6 strofa

U pjesmi se tri puta spominje motiv ruku.
Ruke se u metafori odnose na oca.
Pjesma je autobiografska
Lirski se subjekt sjeća rodnog Rastušja
Motivi: ruke, voda, svjetlost (pokretač u životu), motiv umjetnika Michelangela (njega predstavlja
elipsom)
Stilska sredstva: retoričko pitanje, elipsa

„Prsten“

Temeljni motiv: prsten

Oko prstena gradi se pitanje života i smrti
Prsten nema svoj život ukoliko ne postoji čovjek
Pjesnik se sa lirskog mi prebacuje na lirski ti.
Srebrni prsten.
Čovjek se na kraju pretvara u prah i pepeo čovjek je prolazan. motiv prolaznosti života.
Pjesma je slična govoru
Narativni stil pisanja.