1.Objasnite simboliku naziva zbirke.

Oksimoron u naslovu naglašava pjesnikov proturječni doživljaj svijeta,njegovu bolnu razapetost

između ideala koje naslućuje (simbolika cvijeta) i zla koje vlada svijetom i kojemu se sam odaje.
(spajanje nespojivog)

Čitatelju

 misaona lirska pjesma

 10 strofa, 10 katrena
 vezani stih, obgrljena rima(abba)
 ritmičnost- postignuta motivima i vrstom rime
 osmerac, dvanaesterac i trinaesterac
 pisac se kroz pjesmu obraća čitatelju
 tema: nezadovoljstvo s modernim čovjekom(“Grijesi su nam tvrdi, a kajanja kratka”)
 ključni motivi: grijeh, zabluda, glupost, sitničavost, Đavo, Pakao, razvratnik, Demon, Smrt,
Otrov, bodeži, kukavice, šakali, pantere, kuje, majmnuni, pauci, zmije, Dosada, Hipokrit
 Prevladavaju motivi koji podsjećaju na sve loše stvari i bude crna razmišljanja
Pjesničke slike
 Vizualna- “Tijesno, komešavo ko milijun glista”
 Taktilna- “Da skupocjen metal cijele naše volje”
 Akustična- “Što gluho jaduje i uvijek je ista”
 Olfaktivna- “I ne gade nam se smradovi što niču”

Stilska sredstva:
 Usporedba- “Tijesno, komešavo ko milijun glista”
“Ko razvratnik jadni što ljubi i jede”
 Gradacija - “Glupost, zabluda, grijeh i sitničavost”
 Epiteti - tvrdi, kratka, slatka, zla, skupocjen, premudrom, gadnije, jadni, izmučenu, prastare,
tijesno, komešavo, gluho, vesele, pregorke, najgadnije, bestidnom, ružni, strašni, prašni,
beskrajne, skromnu
 Metafora- “Premudeom kemijom u dim i prah spremi”
 Personifikacija- “Ako obljub, otrov, bodeži i žice još nisu izvezli vesele uzorke”
 na početku Cvjetova zla pisac se obraća čitaocu, on sebe na neki način uspoređuje s čitaocem
( svim čitateljima, ukupnim čovječanstvom )
 naznaka osnovne teme zbirke pjesama - ljepota zla (oksimoron)
 Pisac govori o ljudskim grijesima i porocima, želi uživati bez posljedica
 Smatra kako čovjek teži nečemu što je nisko, a ne uzvišeno
 Smatra kako moderni čovjek propada u licemjernom društvu
 Kažnjava čitatelja za njegove grijehe i naknadno neiskreno pokajanje
 ističe dosadu kao pokretač sveg zlog i nemoralnog u čovjekovu životu
 Predlaže vraga kao glavnu silu koja upravlja životom i ponašanjem čovječanstva
Suglasja

 Književna vrsta: misaona lirska pjesma,sonet,simbolična pjesma

 Strofa: prve dvije kitice – četverostih (katren), druge dvije – trostih (terceta) = sonet
 Stih: dvanaesterac, trinaesterac,
 Tema: priroda koja nas okružuje je hram ( svetište ) u kojem postoje različiti simboli,
značenja, a čovjek mora odgonetnuti njihovo značenje ( “Put čovjeka vodi kroz same
simbole.” )
 Ključni motivi: priroda, hram, stupovi, riječi, duh, noć, svjetlost, boje, mirisi, zvuci, put, polja,
tamjan, mošus, ambra
 Pjesničke slike:
 Vizualne: “Sklad prostran ko noć I ko svjetlost što je”
 “Ko polja zeleni…”
 Ofalktivne/mirisne: “Tamjan, mošus, ambra opojstvom se jave”
 Lirski subjekt: pjesnik
 Rima: abba (obgrljena)
 Vrsta stiha: stih vezan (rimom, bojem slogova)
 Ritmičnost u pjesmi postiže se rimom, vrstom stiha, odabranim motivima, pjesničkim slikama
te oblikom pjesme ( sonet )
Stilska sredstva:
 sinestezija – Baudelaire naglašava suglasje, odnosno sklad boja, mirisa I zvukova – “Slivaju se
boje, mirisi i zvuci.”
 epiteti: prisan, dugi, daleki, dubok, prostran, zeleni, slatki, bujni
 metafora:
“Sva priroda hram je gdje stupovi živi
Nejasne nam umu riječi zborit vole”
 gradacija: “A drugi pak bujni, razbludni i teži”
 usporedba: “Ko polja zeleni, slatki ko oboe”
 personifikacija: “Tamjan, mošus, ambra opojstvom se jave”
 simbol:
“Sva priroda hram je gdje stupovi živi
Nejasne nam umu riječi zborit vole,
Put čovjeka vodi kroz same simbole
Što motre ga prisno, a duh im se divi.”
 u prirodi postoje različite boje, mirisi, zvukovi, oblici
 pjesnik nastoji sve te motive udružiti te tim raznim asocijacijama postići zajedništvo
( sinestezija )
 posebna pozornost – mirisi – dvojnost mirisa (nježni,slatki,teški,bujni)
 ukazuje na dvojnost koja postoji u čovjeku, razapetost između razuma I nagona
 Baudelaire je bio razapet između svojih nagona I svog razuma, i kao čovjek i kao pjesnik
 pjesnik je želio prenijeti kako čovjek duhovnim vidom otkriva odraz nadosjetilnog svijeta
(kroz prividnosti pretvorene u znakove i simbole)
 u pjesmi opisuje neiscrpnu snagu simbola koji postoje u prirodi, a to su ustvari ahetipovi, koji
predstavljaju psihološke, nikada do kraja istražene motive
 pisac objašnjava pojavnost simbola u prirodi u smislu živih stupova koji čine samu prirodu i
određuju čovjekov život

Pjesma se sastoji od dva dijela, numerirana rimskim I. i II. Iako bi se iz naslova pjesme moglo zaključiti
da se radi o lirskoj pejsažnoj pjesmi, radi se zapravo o dvjema lirskim misaonim pjesama. Motiv jeseni
i njen ugođaj samo su podloga piščevim razmatranjima i ostalim motivima pjesama.
Prva pjesma sastoji se od četiri katrena, u kojima nalazimo unakrsnu rimu. Godišnje doba jesen stvara
ugođaj sjetnog raspoloženja lirskog subjekta. Jesen je simbol za podvojenost. Onako kako ona stoji
između ljeta i zime, kao dva suprotna pola, tako se osjeća i pjesnik: “Skoro ćemo sići u studene tmice;
/ Zbogom, sjaju živi naših kratkih ljeta!” Od samog početka pjesma sugerira pesimistični ton i turobne
slutnje koje transformiraju dušu lirskog subjekta. Motivi nadolazeće vremenske zime, u njemu
izazivaju emocionalnu “zimu”: gnjev, grozu i mržnju. Sunce koje je vladalo ljetom njegovog života,
označava snagu koja “u pako polarni pada”. Oksimoron “pako polarni” odražava podvojenost
njegovog bića, osjećaj da je došao do točke promjene. Više nije isti, njegovo “sunce” se ugasilo, ali za
njega ni ne postoji nada izlaska novog metaforičkog sunca. “Jesen” je početak kraja, ona navješćuje
zimu života, odnosno smrt.

Motivi jeseni u gradu nalaze se u pozadini pjesme. Raspoređeni su u kombinaciji akustičnih i vizualnih
pjesničkih slika: “čujem: već o pločnik biju cjepanice”, “ja strepeći slušam udar svakog panja”. Pjesma
tako dobiva i glazbenu pozadinu, zvuk cjepanica, koje ljudi pripremaju kao ogrjev za zimu, čuje se
udar panjeva. Zvukovi iz vanjskog osjetilnog svijeta pretvaraju se u simbole unutarnjeg osjetilnog
svijeta. Zlokobni zvuci navještaju smrt, koja dolazi s hladnoćom. Tema pjesme je prolaznost ljudskog
života, a pjesnik je motiv jeseni upotrijebio kao metaforu za ono doba ljudskog života kada shvatimo
da više nismo mladi te da nam je smrt bliže nego ikad: “Jučer ljeto, a danas već jesen!”.

Utjehu za takva raspoloženja pjesnik u drugom dijelu pjesme nalazi u zelenim očima žene. Drugi dio
sastoji se od tri katrena, s unakrsno rimovanim stihovima. Iako i ova pjesma nastavlja pesimističnim
tonom, ona ipak odražava vjeru i nadu u spasenje. “Krijes zelenkast tvojijeh zjenica” inače je ono što
mu pruža utjehu, ali ni to mu sada previše ne pomaže, a jedina utjeha mu je sunce. Kao i u
prethodnom dijelu pjesme, sunce je metafora za život i mladost, koji su prošli. Pjesnik se želi vratiti u
to doba i osjećati ponovno onu mladenačku snagu. Obuzima ga nostalgija, još jača nego u prvoj
pjesmi, a motiv emocionalne hladnoće prenosi se i u ovu pjesmu. No on zna da se sunce i mladost
neće vratiti, pa ipak odlučuje utjehu pronaći u ženi: “Ljubovco il’ sestro, blagošću pozlati/ Jednu
slavnu jesen il’ sunce što pada.”

Nakon što je u njoj osjetio po zadnji put onu snagu, odlučuje se pomiriti s neizbježnim krajem: “Grob
lakom čeka kao meta!” Tako pomiren s ljudskom sudbinom, pjesnik/lirski subjekt završava cjelinu
“Jesenska pjesma” za Baudelairea neobično optimističnim stihovima: “I pusti da žaleć za vatrama
ljeta/ Na poznome suncu bar malo se zgrijem.” Odluči odbaciti nostalgiju, sjetu, hladnoću u duši i
prepušta se posljednjim užitcima, jer zna da su posljednji koje će na zemlji doživjeti. Oba dijela
pjesme povezuje misao o smrti, koja predstavlja antitezu radosti, životu i ljubavi. Pišući o prolaznosti
života i o navještaju svoje smrti, lirski subjekt zapravo progovara o onome za čim žudi – za suncem
života i ljudskom toplinom. Odbačenost od svijeta i patnja zbog kratkotrajnosti ljudskog vijeka ipak ga
neće pokolebati da uživa u svemu onome što mu je život pružio, pa makar to bilo i na koncu
ovozemaljskog života.
1.Zanima li pjesnika pojavnost prirode i čovjekova stvarnost?

Pjesnik ističe kako čovjek mora istražiti prirodu koja je tajanstvena i puna simbola te odgonetnuti
njene simbole koji pobližje opisuju ljudstvu stvarnost.

2.Kakva je pjesnikova vizija prirode? Zbog čega je uspoređuje sa hramom?

U pjesnikovoj viziji prirode javljaju se simboli koji predstavljaju vezu između

stvarnoga,osjetilnoga,vidljivoga svijeta i nestvarnog metafizičkog svijeta,a čovjek treba istražiti te
simbole.Uspoređuje je s hramom jer on prirodu smatra nečim božanskim.

3.Što mislite,kamo čovjeka može odvesti put koji vodi kroz same simbole?Mogu li taj put prepoznati
svi ili samo odabrani pojedinci?

Takav put vodi čovjeka kroz život gdje se susreće i između sukoba ideala i zla tj.onoga što je dobro i
onoga što je zlo.Takav put mogu prepoznati samo odabrani pojedinci koji se dobro snalaze u
raspoznavaju dobra od zla.

4.Na koji se način u drugoj strofi ostvaruje tema suglasja,tj.doživljaj tajanstvene povezanosti svega u
svijetu?

U drugoj strofi tema se ostvaruje sintezijom – pjesničkom figurom spajanja raznih osjeta u
metaforičkoj pjesničkoj slici.

5.S čime pjesnik uspoređuje mirise?

Mirise uspoređuje sa svježinom dječjeg života??,sa zelenim poljima,različitim začinima i tvarima

ugodnog mirisa koji variraju težinom i bujnosti.

6.Analizirajte formu pjesme.

„Suglasja“ je lirska pjesma izdvojena iz zbirke pjesama Cvjetova zla.Sonet,pisana u dvanaestercu,ima

2 četverostiha i 2 trostiha(sonet).