INFORMIRANOST KORISNIKA FINANCIJSKIH USLUGA I

POTRAŽNJA ZA ŽIVOTNIM OSIGURANJEM

Marijana Ćurak, Dujam Kovač, Sandra Pepur1

Sažetak

Potražnja za životnim osiguranjem područje je literature osiguranja koje je empirijski

značajno obrađeno. Empirijske provjere teorijskih postavki o determinantama životnog
osiguranja, obuhvaćaju brojne ekonomske, demografske, socijalno-kulturološke i
institucionalne čimbenike. Prema teorijskim tumačenjima, među raznovrsnim odrednicama
odluke pojedinaca o kupnji životnog osiguranja, nalazi se i njihova informiranost o
vjerojatnosti nastanka i posljedicama događaja za koje razmatraju osiguranje, a kojoj bi
trebalo dodati i informiranost o pravima po osnovi police osiguranja, prinosima na štednju u
instrumentima životnog osiguranja u odnosu na ostale instrumente, financijskom položaju i
performansama osiguratelja. Međutim, ovaj aspekt determinanti životnog osiguranja manje je
zastupljen u dosadašnjim empirijskim studijama. Stoga je fokus ovog istraživanja upravo na
utjecaju informiranosti korisnika financijskih usluga na potražnju za životnim osiguranjem,
pri čemu informiranost korisnika financijskih usluga obuhvaća dostupnost informacija i
sposobnost razumijevanja dostupnih informacija (financijsku pismenost). Utjecaj
informiranosti na potražnju za životnim osiguranjem kontroliran je za utjecaje ostalih
čimbenika obuhvaćenih u standardnom modelu potražnje za životnim osiguranjem. Analiza je
bazirana na primjeni panel metodologije i na uzorku od 129 zemalja u razdoblju od 2007. do
2016. godine. Rezultati istraživanja potvrđuju pozitivan utjecaj informiranosti korisnika
financijskih usluga na potražnju za životnim osiguranjem.

Ključne riječi: Dostupnost informacija, financijska pismenost, potražnja, životno

osiguranje
JEL klasifikacija: D14, D81, G22, C23

1. UVOD

Društva za životno osiguranje važni su financijski posrednici koji svojim funkcijama pružanja
mehanizma za upravljanje rizicima, udruživanja financijskih sredstava i njihove alokacije uz
smanjivanje tržišnih nesavršenosti (transakcijskih troškova i asimetrije informacija) pružaju
važan doprinos gospodarskom rastu (za pregled empirijskih potvrda vidjeti Outreville, 2013).
Prema podacima Swiss Re (2018) ukupne premije životnog osiguranja u 2017. godini iznosile
su 2.657,3 milijarde američkih dolara odnosno 3,33% BDP-a. Međutim, značenje životnog
osiguranja razlikuje se među zemljama. Naime, dok je penetracija životnog osiguranja u
razvijenim zemljama iznosila 4,19% BDP-a i gustoća 1.898,5 američkih dolara po stanovniku,
u zemljama s tržištima u nastajanju isti pokazatelji stupnja razvijenosti životnog osiguranja
iznosili su 1,86% BDP-a odnosno 92,3 američka dolara po stanovniku. S druge pak strane, što

1
Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet, e-mail: marijana.curak@efst.hr; dujam.kovac@efst.hr;
sandra.pepur@efst.hr
je i očekivano s obzirom na niže početne razine razvijenosti tržišta osiguranja, stope rasta
životnog osiguranja znatno su više u zemljama s tržištima u nastajanju u odnosu na razvijene
zemlje. U 2017. godini premije životnog osiguranja u zemljama s tržištima u nastajanju (među
kojima prednjači Kina s rastom od 21%) rasle su po stopi od 14% (bez Kine 5,8%), dok je u
razvijenim zemljama zabilježen pad od -2,7%, koji se primarno objašnjava niskim kamatnim
stopama koje su negativno utjecale na potražnju za štednim proizvodima životnog osiguranja
(Swiss Re, 2018, str. 2. i 10.).

Uz dohodak i kamatnu stopu koje se iz prethodno navedenih podataka razaznaju kao

odrednice potražnje za životnim osiguranjem, prema teorijskim tumačenjima i empirijskim
potvrdama brojne su druge ekonomske, demografske, socijalno-kulturološke i institucionalne
determinante koje mogu imati utjecaja na kupnju životnog osiguranja (za sveobuhvatan
pregled literature vidjeti Outreville, 2013.) Uz određena ograničenja vezana za mjere
varijabli, brojne su empirijske studije potvrdile važnost dohotka, cijene životnog osiguranja,
inflacije i kamatne stope za potražnju za životnim osiguranjem. Među demografskim
odrednicama svoje potvrde u empirijskim studijama našli su očekivano trajanje života,
starosni odnosi ovisnosti i stupanj urbanizacije. U okviru socijalno-kulturoloških čimbenika
važnost za kupnju životnog osiguranja imaju averzija prema riziku, stupanj obrazovanja i
religija. Institucionalni čimbenici potražnje za životnim osiguranjem obuhvaćaju sustav
socijalnog osiguranja, razvijenost financijskog/bankovnog sustava, pravnu zaštitu i
učinkovitost izvršavanja zakonskih propisa te političko okruženje.

Dok je u standardnim empirijskim modelima potražnje za životnim osiguranjem varijabla

educiranosti primarno aproksimirala averziju prema riziku, u novijim istraživanjima njezino
značenje se proširuje i na financijsku pismenost. Financijska pismenost se odnosi razvijanje
specifičnih sposobnosti i odgovornog ponašanja pojedinca u upravljanju osobnim
financijama. U kontekstu osiguranja, to se prvenstveno odnosi na rizik odnosno svijest o
riziku, kao i svijest o potencijalnim mogućnostima odnosno prilikama (Insurance Europe,
2017, str. 6.). Rezultati različitih analiza koje ispituju pojedine aspekte financijske pismenosti
ukazuju na to da mnogi pojedinci imaju nisku razinu svjesnosti o različitim rizicima i
izazovima kojima su izloženi tijekom svoga života, kao i nedostatak potrebnog znanja o
upravljanju istima (npr. o proizvodima osiguranja). Rezultati istraživanja Eurobarometra iz
2012. o ponašanju potrošača prilikom odabira proizvoda osiguranja (Insurance Europe, 2017,
str. 8.) pokazuju da 40% ispitanika prilikom kupnje životnog osiguranja kupuju prvi ponuđeni
proizvod – dakle, bez usporedbe različitih ponuda/proizvoda od različitih osiguratelja. Kod
kupnje drugih proizvoda osiguranja, kao što su osiguranje vozila, imovine ili zdravstveno
osiguranje, 25% ispitanika odabire prvi proizvod s kojim se susretnu. Dodatna educiranost o
financijama i riziku doprinosi podizanju svijesti pojedinca o upravljanju rizicima, boljem
razumijevanju glavnih obilježja proizvoda osiguranja te posljedično prepoznavanju i odabiru
kvalitetnog osiguratelja, razine osigurateljnog pokrića odnosno proizvoda koji bi najbolje
odgovarao očekivanju i potrebama pojedinca. Navedeno je posebno izraženo u današnje
vrijeme kada ubrzano raste raznolikost i kompleksnost proizvoda osiguranja kao i količina
informacija o njima.

Uz financijsku pismenost, pristup relevantnim informacijama neizostavna je pretpostavka

donošenja ekonomskih odluka. Prema Harringtonu i Niehausu (2004), uz ostale relevantne
čimbenike, odluka o kupnji osiguranja određena je raspoloživošću informacija o distribuciji
šteta jedinica izloženih riziku u odnosu na informacije kojima raspolažu osiguratelji. Uz
raspoloživost informacija o distribuciji šteta, potražnju za životnim osiguranjem može odrediti
i dostupnost informacija o pravima po osnovi police osiguranja, rizicima i prinosima na
štednju u instrumentima životnog osiguranja u odnosu na ostale instrumente te o financijskom
položaju i performansama osiguratelja.

Glavni cilj istraživanja je ispitati važnost informiranosti, obuhvatom pristupa informacijama i

financijske pismenosti, za kupnju životnog osiguranja. Analiza se zasniva na panel podacima
za 129 zemalja i razdoblju od 2007. do 2016. godine i primjeni GMM procjenitelja.

Glavni doprinos istraživanja je u uvođenju varijable pristupa informacijama, koja prema

autorovim spoznajama do sada nije bila dijelom empirijskih ispitivanja odrednica potražnje za
životnim osiguranjem. Na ovaj način, radom se pruža doprinos u području izučavanja utjecaja
institucionalnih čimbenika na potražnju za životnim osiguranjem. Istraživanje, također,
ostvaruje doprinos proširenjem novije empirijske literature u području povezanosti financijske
pismenosti i životnog osiguranja s makroekonomskog pristupa, posebno na način što je u
analizi primijenjena preciznija mjera financijske pismenosti u odnosu na dosadašnja
empirijska istraživanja.

U drugom dijelu rada, teorijski će se analizirati utjecaj pristupa informiranosti i financijske

pismenosti na potražnju za životnim osiguranjem. U trećem dijelu rada dat će se pregled
empirijske literature. Slijedi opis podataka i metodologije. Rezultati istraživanja predstavit će
se u šestom dijelu rada, kojeg slijede zaključna razmatranja.

2. PRISTUP INFORMACIJAMA I FINANCIJSKA PISMENOST

Maksimalizacija očekivane korisnosti kriterij je kojem se pojedinci vode u odlučivanju u

situacijama neizvjesnosti (Bernoulli, 1954; Friedman i Savage, 1948; Von Neumann i
Morgenstern, 1980). S obzirom da korisnost odražava stav pojedinca prema riziku, averzija
prema riziku izvorno predstavlja glavni čimbenik koji određuje odluku jedinice izložene
riziku o kupnji osiguranja (Harrington i Niehaus, 2004). Uz averziju prema riziku i druge
determinante (dodatci na premiju, dohodak i bogatstvo, raspoloživost ostalih izvora naknade
štete, (ne)novčani karakter šteta), prema Harringtonu i Niehausu (2004, str. 162.-168.)
potražnju za osiguranjem određuje raspoloživost informacija o distribuciji šteta, odnosno
mogućim ishodima budućeg događaja i pripadajućim vjerojatnostima, jedinica izloženih
riziku u odnosu na informacije kojima raspolažu osiguratelji. Naime, osiguratelji utvrđuju
premiju osiguranja temeljem procijenjene očekivane štete. Ako je očekivana šteta koju
procjenjuju jedinice izložene riziku manja u odnosu na onu koju je procijenio osiguratelj,
potražnja za osiguranjem ovih jedinica izloženih riziku biti će manja u odnosu na potražnju za
osiguranjem jedinica izloženih riziku koje raspolažu informacijama o očekivanoj šteti
jednakoj onoj koju je procijenio osiguratelj. Naime, jedinice izložene riziku koje nemaju
dovoljno informacija o distribuciji šteta i procjenjuju vjerojatnosti i ishode na nižoj razini u
odnosu na one koje je utvrdio osiguratelj, smatrat će da je cijena osiguranja značajno viša u
odnosu na očekivanu štetu odnosno da su dodaci za režijske troškove i zaradu osiguratelja
previsoki, zbog čega će manje potraživati osiguranje. Suprotno tome, one jedinice koje
procjenu vjerojatnosti i mogućih ishoda budućeg događaja baziraju na informacijama koje
rezultiraju u višim očekivanim štetama u odnosu na štete koje je procijenio osiguratelj,
potraživat će više osiguranja. Prema tome, dostupnost informacija o distribuciji šteta određuje
potražnju za osiguranjem.

Osim dostupnosti informacija o distribuciji šteta, potražnju za osiguranjem može odrediti i

dostupnost informacija o pravima po osnovi police osiguranja, rizicima i prinosima na štednju
u instrumentima životnog osiguranja u odnosu na ostale instrumente, te o financijskom
položaju i performansama osiguratelja. Uz dostupnost ovih informacija, od važnosti za odluku
o kupnji životnog osiguranja je i stupanj njihova razumijevanja. Ugovori o osiguranju su
složeni ugovori i nerijetko su jedan od važnih izvora informacijske asimetrije između
osiguratelja i ugovaratelja osiguranja. Stoga, razumijevanje ugovora i uvjeta osiguranja, može
doprinijeti odluci pojedinca o kupnji osiguranja. Također, odluka o kupnji proizvoda životnog
osiguranja koji u sebi obuhvaćaju i štednu komponentu, bit će bazirana na usporedbi njihovih
karakteristika, posebno prinosa i rizika, s karakteristikama drugih instrumenata štednje. Stoga
će i raspoloživost informacija o prinosima i rizicima različitih štednih instrumenata, ali i
čimbenika kojih ih određuju (primjerice, kretanje kamatnih stopa, cijena dionica, opća
gospodarska kretanja) odrediti potražnju za životnim osiguranjem. Uz karakteristike
proizvoda, važnost za odlučivanje o kupnji osiguranja imat će i raspoloživost informacija o
financijskom položaju i performansama društava za osiguranje u odnosu na druge financijske
institucije. U tom smislu posebnu važnost ima dostupnost i razumijevanje informacija iz
financijskih izvješća društava za osiguranje i indikatora o poslovanju izvedenih iz ovih
informacija. Naime, visoki indikatori performansi osiguratelja, pored toga što odražavaju
uspješnost u tekućem poslovnom razdoblju, određeni su pokazatelj održivosti poslovanja
društva za osiguranje u dužem vremenskom periodu. Ove informacije su posebno važne za
jedinice izložene riziku koje kupuju dugoročna osiguranja, kakva su upravo životna. Prema
tome, za očekivati je da će informiranost odrediti odluku jedinica izloženih riziku o kupnji
životnog osiguranja. Uz pristup informacijama, informiranost obuhvaća i sposobnost njihova
prikupljanja te znanje potrebno za njihovo razumijevanje odnosno financijsku pismenost.

Postoje različite definicije financijske pismenosti: od vještina upravljanja osobnim

financijama (Chen i Volpe, 2002), preko pokazatelja razine razumijevanja i primjene znanja o
upravljanju osobnim financijama (Lusardi i Mitchell, 2011) do široko prihvaćene definicije
OECD-a, vodeće organizacije u ispitivanju i promicanju financijske pismenosti, prema kojoj
je financijska pismenost proces u kojem financijski potrošači/ulagači poboljšavaju svoje
razumijevanje financijskih proizvoda i koncepata te putem informacija, uputa i/ili objektivnih
savjeta razvijaju potrebne vještine i sigurnost kako bi postali svjesniji financijskih rizika i
prilika, kako bi mogli donositi utemeljene odluke, te znali gdje se obratiti za poboljšanje svoje
financijske dobrobiti (OECD, 2005).

Kao što je već ranije navedeno, financijska pismenost potiče razvijanje specifičnih
sposobnosti i odgovornog ponašanja pojedinca u upravljanju osobnim financijama. Potreba za
financijskim opismenjavanjem (educiranošću) pojedinca je dvojaka. S jedne strane,
motivirana je deregulacijom i razvojem financijskih tržišta koja pojedincima nude nove,
naprednije, ali i složenije financijske instrumente. Financijske i tehnološke inovacije
potaknule su pojavu brojnih suvremenih proizvoda, istovremeno im olakšavajući pristup,
čime je pojedincu omogućeno aktivnije sudjelovanje u upravljanju svojim financijama.
Međutim, istodobno te sofisticirane proizvode prati povećana količina informacija koja
zahtijeva od pojedinca vještinu njihove selekcije i interpretacije u cilju izbora između
financijskih proizvoda i usluga koji najbolje odgovaraju njegovim potrebama.

S druge strane, porast važnosti financijske pismenosti opravdavaju promjene u potrebama

pojedinca, odnosno promjene u potražnji za financijskim proizvodima (Habschick et al., 2007,
prema Bères i Huzdik, 2012, str. 298.) Naime, današnji radno-aktivni pojedinci suočeni su s
većom nestabilnošću i nesigurnošću na tržištu rada, koje pred njih stavljaju zahtjeve za
stalnim usavršavanjem, povećanjem radnih sposobnosti i vještina, te radne fleksibilnosti.
Nadalje, pojedinci se susreću sa smanjenom socijalnom sigurnošću jer država dio rizika i
donošenja financijskih odluka prenosi na pojedince što dovodi do povećanja njihove osobne
odgovornosti. Pred njih se stavljaju odluke poput iznosa štednje, izbora ulaganja, zaduživanja,
planiranja prihoda, osiguranja primjerenih primanja nakon umirovljenja i slično.

Velika je važnost i demografskih promjena, kao što su produljenje životnog vijeka i starenje
stanovništva. Prema procjenama, odnos radno neaktivnog stanovništva (od 65 godina i
starijeg) u odnosu na radno aktivno stanovništvo (od 15 do 64 godine) mogao bi se u Europi
udvostručiti u razdoblju od 2013. do 2060. godine (Insurance Europe, 2017, str. 7.) što
dodatno naglašava individualnu odgovornost pojedinca za vlastitu budućnost na način da kroz
kvalitetne odluke o štednji i ulaganju danas, osigura sebi primjerena primanja za pokriće
očekivanih troškova u budućnosti. Istraživanje OECD-a iz 2016. godine o financijskoj
pismenosti u Europi potvrdilo je, nažalost, upravo suprotan trend – nedostatak svijesti
ispitanika o važnostima štednje i postavljanju dugoročnih osobnih financijskih planova i
ciljeva (Insurance Europe, 2017, str. 7.).

Financijska pismenost važna je prvenstveno za pojedinca i njegovu obitelj u svakodnevnom

donošenju (financijskih) odluka. Istraživanja su pokazala da se financijski pismeniji potrošači
više informiraju oko financijskih proizvoda i usluga tj. odgovornije se ponašaju po pitanju
zaduživanja (Kefala, 2011) te su skloniji dugoročnom planiranju kao što je ulaganje u dionice,
realnu imovinu i kupnja životnog osiguranja (Shafii et al., 2009). Financijska je pismenost
važna i za gospodarstvo u cjelini. Financijski obrazovani potrošači imaju manji rizik
pogrešnih odluka, čime se smanjuje pojedinačno i ukupno siromaštvo u zemlji, te pridonosi
učinkovitoj sinergiji financijskog i realnog sektora (Vehovec, 2011, str. 69.). Na ovaj način,
educiranost doprinosi stabilnosti financijskog tržišta i stvara pozitivan učinak na ekonomski
rast i razvoj.

Za očekivati je da su pojedinci višeg stupnja financijske pismenosti svjesniji rizika i potrebe

za upravljanjem rizicima. Oni bolje razumiju kompleksnost proizvoda životnog osiguranja i
važnost (kupnje) ovih proizvoda, te su sposobni bolje prepoznati najprimjerenije proizvode za
sebe i svoju obitelj. Pojedinci s boljim financijskim znanjem bolje razumiju sve koristi i
troškove police osiguranja i shvaćaju važnost prikupljanja i interpretiranja informacija o
financijskom položaju i performansama društava za osiguranje, kao i razvijanje osobnih
vještina pomoću kojih će najbolje iskoristiti dostupne informacije. Stoga, očekuje se pozitivan
utjecaj financijske pismenosti na potražnju za životnim osiguranjem.

3. PREGLED EMPIRIJSKE LITERATURE

U početnim empirijskim provjeravanjima odrednica potražnje za životnim osiguranjem,

analize su bile bazirane na mikroekonomskom pristupu (anketna istraživanja), dok su kasnija
istraživanja proširena za analize s makroekonomskog aspekta, bilo na razni pojedinih država
ili skupa država. Empirijska istraživanja determinanti životnog osiguranja obuhvaćaju jednu
ili više grupa čimbenika koje čine kategorije ekonomskih, demografskih, socijalno-
kulturoloških te institucionalnih varijabli.

Primarna varijabla u empirijskim provjeravanjima odrednica potražnje za životnim

osiguranjem je dohodak. S višom razinom dohotka jedinice izložene riziku raspolažu s većim
iznosom sredstava za kupnju životnog osiguranja te imaju veću potrebu za zaštitom dohotka u
slučaju prijevremene smrti hranitelja obitelji, zbog čega se povećava potražnja za ovim
proizvodima osiguranja (Beenstock et al. 1986; Truett i Truett, 1990; Browne i Kim 1993;
Outreville, 1996; Beck i Webb, 2003; Li et al., 2007; Ćurak i Kljaković-Gašpić, 2011; Feyen
et al. 2011; Chang i Lee, 2012; Anđelinović et al. 2016; Zerriaa i Noubbigh, 2016; Dragos et
al. 2017). Dodatno, s obzirom da se troškovi prodaje osiguranja i administrativni troškovi
smanjuju s većim ugovorenim svotama životnog osiguranja, smanjuje se cijena osiguranja što
pozitivno utječe na potražnju za životnim osiguranjem (Beck i Webb, 2003). Prema Ward i
Zurbruegg (2002) u zemljama s višom razinom dohotka per capita potražnja za životnim
osiguranjem postaje manje elastična na rast dohotka. Ovaj rezultat je u skladu s Enzovom
(2000) hipotezom o S-krivulji, prema kojoj na višim razinama dohotka per capita dolazi do
zasićenja proizvodima osiguranja i jedinice izložene rizicima mogu upravljati rizicima
metodom zadržavanja, što rezultira u manjoj osjetljivosti potražnje na dohodak.

Pored veličine dohotka, dio istraživanja o determinantama potražnje za životnim osiguranjem

uključuju i distribuciju dohotka. Međutim, rezultati empirijskih analiza nisu istoznačni. Dok
je dio studija potvrdio negativan utjecaj nejednakosti u dohotku na potražnju za životnim
osiguranjem (Beenstock et al., 1986; Feyen et al. 2011), Beck i Webb (2003) nisu potvrdili
značajnost nejednakosti u dohotku za kupnju životnog osiguranja, a Dragos et al. (2017)
pokazuju da je distribucija dohotka važna odrednica potražnje za životnim osiguranjem u
manje razvijenim zemljama i neznačajna u zemljama s višom razinom dohotka. Prema Beck i
Webb (2003) životno osiguranje je opcija koja je najprihvatljivija za srednju klasu, međutim,
pripadnici srednje klase u manje razvijenim zemljama ne mogu si priuštiti životno osiguranje,
dok je ono prihvatljivo za pripadnike viših dohodovnih skupina. Stoga je za očekivati da
kupnja životnog osiguranja ovisi o interakciji između dohotka i distribucije dohotka (Feyen et
al. 2011).

Među ekonomskim determinantama analiziran je utjecaj cijene na potražnju za životnim

osiguranjem. S rastom cijene osiguranja, povećava se trošak primjene ove metode upravljanja
rizicima, što smanjuje potražnju za osiguranjem. Međutim, problem ispitivanja važnosti
ovoga čimbenika na potražnju za osiguranjem je njegovo mjerenje. Stoga su kao zamjenske
mjere korišteni odnos ukupnih troškova za premije osiguranja i iznosa životnog osiguranja
(Browne i Kim, 1993) i očekivano trajanje života (Outreville, 1996), koje se uključuje i među
demografske determinante potražnje za životnim osiguranjem. Rast očekivanog trajanja
života znači smanjenje stope smrtnosti čime se smanjuje cijena osiguranja, što pozitivno
doprinosi potražnji za životnim osiguranjem. Međutim, ova tvrdnja je točna samo za
proizvode životnog osiguranja koji pružaju pokriće od rizika smrti. Kada su u pitanju životna
osiguranja kojima se pokriva rizik staračke ovisnosti, rast očekivanog trajanja života znači i
veću cijenu osiguranja, koja nepovoljno utječe na potražnju za životnim osiguranjem. Stoga je
pristup primjene očekivanog trajanja života kao mjere cijene osiguranja ispravan samo uz
odvojeno razmatranje proizvoda životnog osiguranja koji se odnose na rizik smrti i onih koji
pokrivaju rizik doživljenja.

Inflacija se potvrđuje kao čimbenik koji negativno utječe na potražnju za životnim

osiguranjem (Browne i Kim 1993; Outreville, 1996; Ward i Zurbruegg, 2002; Beck i Webb,
2003; Li et al., 2007; Feyen et al. 2011; Ćurak i Kljaković-Gašpić, 2011; Chang i Lee, 2012).
Naime, proizvodi životnog osiguranja su dugoročnog karaktera i monetarna nestabilnost može
umanjiti vrijednost beneficija koje se ostvaruju u dugom roku. Posljedično, pojedinci u
očekivanju inflacije smanjuju svoja ulaganja u životno osiguranje. Suprotno rezultatima
prethodnih studija, istraživanje Zerriaa i Noubbigh (2016) potvrdilo je inflaciju kao čimbenik
koji pozitivno utječe na potražnju za životnim osiguranjem, što autori objašnjavaju
monetarnom iluzijom koja je prisutna u afričkim zemljama koje su analizirali.
Ekonomski čimbenik od utjecaja na potražnju za životnim osiguranjem je i kamatna stopa.
Prema Beck i Webb (2003) rast kamatnih stopa pozitivno doprinosi profitabilnosti ulaganja
društava za životno osiguranje, a time i prinosu na životna osiguranja, što povećava potražnju
za životnim osiguranjem. Beenstock et al. (1986) i Zerriaa i Noubbigh (2016) su potvrdili
pozitivan učinak kamatne stope na potražnju za životnim osiguranjem. Međutim, rezultati
istraživanja Li et al. (2007), Ćurak i Kljaković-Gašpić (2011) i Dracos et al. (2018) pokazali
su negativan utjecaj kamatne stope na potražnju za životnim osiguranjem. Naime, rast
kamatne stope može povećati potražnju za drugim financijskim instrumentima i smanjiti
potražnju za životnim osiguranjem. Konačno, prema studiji Outreville (1996) kamatna stopa
se nije potvrdila kao značajna odrednica potražnje za životnom osiguranjem. Neujednačeni
rezultati proizlaze iz primjene različitih kamatnih stopa budući da ne postoji mogućnost
izravnog mjerenja prinosa na životna osiguranja, zbog čega dio studija ne uključuje ovu
varijablu u model potražnje za životnim osiguranjem (Outreville, 2011).

Averzija prema riziku predstavlja važnu pretpostavku potražnje za osiguranjem (Harrington i

Niehaus, 2004). U empirijskim studijama ova se varijabla izjednačava sa i/ili mjeri stupnjem
edukacije. Naime, prema Outreville (1996, 2013) i Browne i Kim (1993) s porastom stupnja
obrazovanja raste svijest ljudi o rizicima i stupanj averzije prema rizicima te osvješćuje
potreba za njihovim upravljanjem, što pozitivno doprinosi potražnji za životnim osiguranjem.
Edukacija ima i dodatno značenje za životno osiguranje. Naime, s obzirom da educiranje
produljuje razdoblje ovisnosti o hranitelju obitelji, s višim stupnjem obrazovanja povećava se
potreba za životnim osiguranjem (Browne i Kim, 1993). Međutim, duže trajanje financijske
ovisnosti može smanjiti izvore za izdvajanja na ime premija životnog osiguranja. Truett i
Truett (1990); Ward i Zurbruegg (2002); Li et al. (2007) i Dragos et al. (2017) potvrdili su
pozitivan utjecaj obrazovanja na potražnju za životnim osiguranjem. U dijelu studija nije se
potvrdila veza između obrazovanja i potražnje za životnim osiguranjem (Browne i Kim, 1993
- za dva od tri modela, Beck i Webb, 2003 i Feyen et al., 2011).

S obzirom da je jedan od primarnih motiva kupnje životnog osiguranja financijska zaštita

djece i ostalih uzdržavanih članova obitelji u slučaju prerane smrti hranitelja obitelji, s
porastom broja djece (do 15 godina starosti) i broja osoba starijih od 65 godina u odnosu na
broj radno-aktivnog stanovništva, očekuje se veća potreba za životnim osiguranjem. S druge
strane, s većim brojem djece i starijih uzdržavanih članova obitelji, smanjuju se mogućnosti
za izdvajanje dijela dohotka za premije životnog osiguranja. Također, prema Beck i Webb
(2003) visok odnos mladog stanovništva u odnosu na radno-aktivno stanovništvo može
rezultirati u smanjenju potražnje za proizvodima životnog osiguranja koji pružaju mogućnost
štednje jer mladi ne mogu štedjeti za godine umirovljenja. Suprotno tome, pri visokom
odnosu starijeg stanovništva prema radno-sposobnom stanovništvu, raste potražnja za štednim
oblicima životnog osiguranja, a smanjuje se za onima koji pružaju zaštitu od rizika smrti.
Stoga se učinak starosnog odnosa ovisnosti na potražnju za životnim osiguranjem razlikuje s
obzirom na vrstu proizvoda životnog osiguranja. Ova dvoznačnost je i potvrđena navedenom
studijom s obzirom da, prema rezultatima, odnos starijeg stanovništva prema radno-aktivnom
i pozitivno i negativno utječe na potražnju za životnim osiguranjem, u ovisnosti od mjere
potražnje za životnim osiguranjem, dok se odnos mladog stanovništva prema radno-
sposobnom stanovništvu nije pokazao statistički značajnim. Odnos ovisnosti za mlađe
stanovništvo u dijelu se studija pokazao kao čimbenik koji pozitivno doprinosi potražnji za
životnim osiguranjem (Beenstock et al. 1986; Browne i Kim 1993; Ćurak i Kljaković-Gašpić,
2011), dok su pak Li et al. (2007), Anđelinović et al. (2016) i Zerriaa i Noubbigh (2016)
potvrdili negativan utjecaj. Feyen et al. (2011) su pokazali pozitivan utjecaj i odnosa ovisnosti
za mlađe i odnosa ovisnosti za starije stanovništvo u modelima koji su zasebno sadržavali ove
varijable, sugerirajući da prvi pozitivno utječe na potražnju za proizvodima osiguranja koji
pokrivaju rizik prijevremene smrti, a drugi rizik dugovječnosti.

Kao demografski čimbenik potražnje za životnim osiguranjem (uz, kao što je prethodno
opisano, ekonomski čimbenik odnosno mjera cijene osiguranja), u empirijskoj literaturi
obuhvaćeno je i očekivano trajanje života u smislu njegove koreliranosti s vjerojatnošću
smrti (Browne i Kim, 1993). Rast očekivanog trajanja života znači niže stope smrtnosti, a
time i niže premije osiguranja, što bi trebalo pozitivno djelovati na potražnju za životnim
osiguranjem. S druge strane, s nižim stopama smrtnosti za očekivati je da se smanjuje potreba
za životnim osiguranjem u dijelu proizvoda koji pokrivaju rizik smrti. Međutim, kada je riječ
o rentnim osiguranjima odnosno štednim proizvodima osiguranja koji pokrivaju rizik
doživljenja, očekivani utjecaj smanjenja stopa smrtnosti odnosno porasta očekivanog trajanja
života je suprotan. Upravo je ovaj dvoznačan utjecaj očekivanog trajanja života na potražnju
za životnim osiguranjem, kroz neznačajnost ove varijable, potvrđen u studijama Browne i
Kim (1993); Beck i Webb (2003); Ward i Zurbruegg (2002) za skup zemalja OECD-a te
Anđelinović et al. (2016). Dio empirijskih studija je potvrdio pozitivan utjecaj očekivanog
trajanja života na potražnju za životnim osiguranjem (Beenstock et al. 1986; Outreville 1996;
Ward i Zurbruegg 2002 - za skup azijskih zemalja; Ćurak i Kljaković-Gašpić, 2011; Zerriaa i
Noubbigh, 2016). Dio rezultata istraživanja Li et al. (2007) i Feyen et al. (2011) pokazuje da
potražnja za životnim osiguranjem opada s porastom očekivanog trajanja života odnosno
smanjenjem vjerojatnosti prijevremene smrti.

Prema teorijskim tumačenjima, s višim stupnjem urbanizacije povećava se potražnja za

životnim osiguranjem. S porastom stupnja urbanizacije smanjuje se financijska potpora od
strane rodbine i povećava potreba za samostalnim osiguranjem izvora financiranja, posebno u
starijoj životnoj dobi. Prema Beck i Webb (2003), s višim stupnjem koncentracije ljudi na
određenom području olakšana je prodaja osiguranja i niži su troškovi realizacije poslova
osiguratelja od distribucije i preuzimanja rizika do poslova vezanih za likvidaciju šteta.
Rezultati empirijskih istraživanja, međutim, nisu jednoznačni. Anđelinović et al. (2016) su
potvrdili pozitivan doprinos urbanizacije potražnji za životnim osiguranjem. Dragos et al.
(2017) također, na uzorku tranzicijskih zemalja i zemalja s tržištima u nastajanju, ali ne i
razvijenih zemalja. U istraživanju Zerriaa i Houbbigh (2016) urbanizacija se nije pokazala
čimbenikom od utjecaja na potražnju za životnim osiguranjem.

S obzirom na pružanje zaštite od rizika smrti i dugovječnosti, u zemljama s višim stupnjem

razvijenosti sustava socijalne zaštite očekuje se manja potražnja za životnim osiguranjem,
što je potvrđeno studijama Beenstock et al. (1986), Li et al. (2007), Feyen et al. (2011),
Zerriaa i Noubbigh (2016). Također, viši doprinosi koji su karakteristični za razvijeniji sustav
socijalne zaštite, smanjuju raspoloživi dohodak, što smanjuje potražnju za životnim
osiguranjem (Feyen et al., 2011). Međutim, prema Browne i Kim (1993) s obzirom da
razvijeniji sustav socijalne zaštite pruža više beneficija, one pružaju veću mogućnost za
kupnju životnog osiguranja, zbog čega razvijeniji sustav socijalne zaštite može pozitivno
utjecati na potražnju za životnim osiguranjem, što je studija ovih autora i potvrdila. U studiji
Beck i Webb (2003) veličina sustava socijalne zaštite nije se pokazala značajnom
determinantnom potražnje za životnim osiguranjem.

Financijski razvitak doprinosi potražnji za životnim osiguranjem na način da razvijenost

financijskog sektora pruža povjerenje korisnicima financijskih usluga, koje se može proširiti i
na sektor osiguranja. Dostupnost različitih financijskih instrumenata za ulaganja društava za
osiguranje potencijalno može doprinijeti višim prinosima na investicije ovih institucionalnih
investitora s kojima su u mogućnosti pružiti atraktivnije prinose na proizvode životnog
osiguranja, pozitivno doprinoseći potražnji za životnim osiguranjem. Jednako je i s dubinom
financijskih tržišta koja implicira likvidnost s kojom se smanjuje volatilnost cijena
vrijednosnica odnosno tržišni rizici, što u konačnici pozitivno doprinosi profitabilnosti
investicijskih aktivnosti društava za osiguranje, a time i atraktivnijim prinosima za
ugovaratelje osiguranja, koji su poticaj za kupnju proizvoda životnog osiguranja. Također, s
višom razinom kreditne aktivnosti banaka, raste potražnja za proizvodima životnog osiguranja
u smislu kolaterala kojeg zahtijevaju banke od svojih dužnika. Pozitivan doprinos
financijskog razvitka ili razvitka bankovnog sektora potražnji za životnim osiguranjem
empirijski je potvrđen u studijama Outreville (1996), Ward i Zurbruegg (2002), Beck i Webb
(2003), Li et al. (2007) i Zerriaa i Noubbigh (2016) te tržišta kapitala u studiji Anđelinović et
al. (2016).

La Porta et al. (1997, 2000) i Levine (1998, 1999) su potvrdili da viši stupanj razvijenosti
pravnog sustava pozitivno doprinosi financijskom razvitku i gospodarskom rastu. Naime,
zemlje s višom razinom zaštite kreditora i investitora, učinkovitijim izvršavanjem pravnih
propisa i višom razinom računovodstvenog informiranja pružaju veće povjerenje korisnicima
financijskih usluga. Stoga je za očekivati da pravni sustav koji zaštićuje prava osiguranika i
kažnjava prijevare povezane s osiguranjem, koje posebno značajne mogu biti u procesu
prodaje osiguranja i likvidacije šteta, pozitivno doprinosi potražnji za osiguranjem. Također,
viši stupanj zaštite investitora pozitivno utječe na investicije osiguratelja, što može rezultirati
u višim prinosima i/ili nižoj cijeni osiguranja, s pozitivnim učinkom na potražnju za životnim
osiguranjem. Vezu između građanskih prava i potražnje za životnim osiguranjem, Ward i
Zurbruegg (2002) su potvrdili na uzorku azijskih zemalja, dok je statistička značajnost ove
varijable izostala na uzorku zemalja OECD-a. Razlog je u dosegnutim visokim razinama
građanskih prava i nepostojanju značajnijih razlika među sustavima ovih zemalja. Vladavina
zakona je potvrđena kao odrednica potražnje za životnim osiguranjem na oba uzorka, pri
čemu je njezina važnost za azijske zemlje dvostruko veća u odnosu na zemlje OECD-a.
Također, rezultati istraživanja Chang i Lee (2012) pokazuju veću značajnost pravnog
okruženja za potražnju za životnim osiguranjem u manje razvijenim zemljama u odnosu na
razvijene zemlje. Prema rezultatima Dragos et al. (2017) kvaliteta regulacije se potvrđuje
bitnim čimbenikom potražnje za osiguranjem i u razvijenim i nerazvijenim zemljama, dok je
vladavina zakona važna odrednica potražnje za životnim osiguranjem u nerazvijenim
zemljama. Također, s višim stupnjem političke stabilnosti omogućava se učinkovitija
provedba zakona, što pozitivno doprinosi potražnji za životnim osiguranjem (Ward i
Zurbruegg, 2002). Dodatno, politička stabilnost pozitivno utječe na duljinu ekonomskog
horizonta za osiguratelje i jedinice izložene riziku, doprinoseći većoj potražnji za životnim
osiguranjem (Beck i Webb, 2003).

S obzirom na utjecaj religije na ponašanje pojedinaca, a time i stav pojedinaca prema riziku,
empirijski modeli potražnje za životnim osiguranjem prošireni su i za varijablu religije. U
okviru određenih religija prisutna su uvjerenja da je briga za financijskom zaštitom u obliku
kupnje životnog osiguranja, znak nepovjerenja u Boga. Pretpostavlja se da je u zemljama s
većim udjelom muslimanskog stanovništva manja potražnja za životnim osiguranjem.
Negativna veza između ovih varijabli potvrđena je u više studija (Browne i Kim, 1993; Ward
i Zurbruegg, 2002; Beck i Webb, 2003; Feyen et al., 2011; Zerriaa i Houbbigh, 2016).

Recentnija empirijska istraživanja odrednica potražnje za životnim osiguranjem uključuju i

financijsku pismenost. Tematika financijske pismenosti postala je predmetom šireg interesa
tek početkom ovog stoljeća odnosno tijekom posljednje globalne financijske krize koja je
potvrdila razmjere koje neodgovorno ponašanje pojedinca u kombinaciji s neadekvatnim
financijskim znanjem može imati na život pojedinca i njegove obitelji, ali i na stabilnost
cijelog gospodarstva. Veliki utjecaj u poticanju i razvijanju financijske pismenosti imale su
međunarodne institucije kao što su OECD, Svjetska banka i Europska komisija (Vehovec,
2011). OECD je, između ostalih aktivnosti, 2003. godine započeo i projekt financijskog
obrazovanja kroz međunarodnu mrežu za financijsko obrazovanje OECD-INFE2. Također,
iskorak je napravljen i u kreiranju standardiziranih upitnika koji bi omogućili usporedivost
razine financijske pismenosti između država odnosno kroz testiranje srednjoškolskih učenika
u području matematike, čitanja i znanosti (svake tri godine), a od 2012. godine ispituje se i
dosegnuta razina specifičnih financijskih znanja. Baze podataka spomenutih istraživanja, iako
opsežne i u određenoj mjeri usklađene na međunarodnoj razini, nisu cjelovite (sveobuhvatne)
niti dostupne za cross-country analizu odnosno ne postoji njihova kontinuirana vremenska
serija koja je preduvjet primjene panel metodologije.

Stoga se najveći dio istraživanja koja povezuju financijsku pismenost i različite aspekte
financijskog ponašanja, kao što je primjerice kupnja životnog osiguranja, provodi na
mikroekonomskoj razini – anketnim ispitivanjem specifičnih skupina ispitanika (učenici,
studenti, odrasla populacija, zaposleni) na razini jedne zemlje. Međutim, ovakva istraživanja
nisu dostatna da bi se dublje analizirala i razumjela kretanja u industriji osiguranja i razlike
koje postoje između zemalja. Da bi se prevladao problem nedostajućih podataka, i istodobno
udovoljilo opravdanoj potrebi za istraživanjem odrednica potražnje za životnim osiguranjem,
u dosadašnjim cross-country analizama se demografska odrednica financijske pismenosti
aproksimirala s udjelom populacije s postignutim višim stupnjem edukacije stanovništva u
ukupnoj populaciji te zemlje. Iako ovaj kompromis olakšava provođenje istraživanja, treba
naglasiti da „je ulaganje u financijsko znanje specifičan oblik ljudskog kapitala i ne može se
jednostavno povezati s više godina školovanja… Iako postoji razlika između općeg znanja
(obrazovanje) i specijaliziranog znanja (financijska pismenost), oboje doprinose
informiranijem donošenju financijskih odluka“ (Lusardi i Mitchell, 2014, str. 23.-24.).

Empirijske provjere utjecaja financijskih znanja na potražnju za životnim osiguranjem nisu

jednoznačne. Većina istraživanja potvrdila je pozitivan odnos između razine obrazovanja i
potražnje za životnim osiguranjem argumentirajući to na način da su obrazovaniji pojedinci
neskloniji riziku te da im viša razina obrazovanja omogućuje bolje razumijevanje rizika
kojima su izloženi kao i sve prednosti police životnog osiguranja, za pojedinca i uzdržavane
članove obitelji, kao instrumenta u upravljanju tim rizicima (npr. Yuan i Jiang, 2015;
Alhassan i Biekpe, 2016; Zerriaa i Noubbigh, 2016; Dragos et al., 2017). Međutim, viša
razina obrazovanja, osim stupnja osviještenosti pojedinca o riziku kojemu je izložen, može
odražavati i njegovo poznavanje sofisticiranih financijskih proizvoda. U tom smislu,
obrazovanije osobe mogu biti sklonije riziku i sposobnije diversificirati svoje portfelje te će
posljedično više ulagati u rizičnije oblike imovine, a manje u sigurnije kao što je životno
osiguranje, što u konačnici vodi smanjenju potražnje za životnim osiguranjem (Outreville,
2013; Millo i Carmeci, 2015; Lee et al., 2017). Lee et al. (2017) su u svome istraživanju otišli
i korak dalje te su ustvrdili da različite razine edukacije različito utječu na potražnju za
životnim osiguranjem – tercijarno obrazovanje negativno utječe na odluku o kupnji police,
dok sekundarno obrazovanje nije pokazalo statistički značajan utjecaj. Sličan rezultat
potvrdilo je i istraživanje Sliwinskog et al. (2019) u kojemu se obrazovanje (u kombinaciji sa
socijalnom naknadom) nije potvrdilo kao čimbenik koji određuje (stimulira) potražnju za
životnim osiguranjem.

2
INFE - International Network on Financial Education
Objašnjenje ovakvim nekonzistentnim rezultatima može biti upravo u razini formalno
stečenog obrazovanja kao mjeri financijske pismenosti, koja, iako bitna demografska
odrednica, u potpunosti ne odražava stupanj specijaliziranih, financijskih znanja koja
pojedinci posjeduju, a koji su nužni za donošenje kvalitetnih financijskih odluka kao što je
kupnja životnog osiguranja.

Dok je financija pismenost varijabla koja se u recentnijim istraživanjima uključuje u

empirijske modele potražnje za životnim osiguranjem, premda u malom broju, u ovom se radu
ona aproksimira udjelom diplomanata s visokim obrazovanjem koji su završili ekonomske,
administrativne i pravne programe u ukupnom broju diplomanata. Na ovaj način postiže se
preciznija mjera financijske pismenosti.

Dodatno, za odluku o kupnji životnog osiguranja, osim educiranosti korisnika, važan je i

pristup informacijama. Doprinos ovoga rada upravo je u povezivanju ovih dviju komponenti i
istraživanju njihovog utjecaja na potražnju za životnim osiguranjem. Pristup informacijama,
koji se u teorijskim okvirima svrstava među determinante kupnje životnog osiguranja, prema
spoznajama autora, nije bio obuhvaćen u dosadašnjim istraživanjima. Stoga se u nastavku
rada analizira potražnja za životnim osiguranjem s fokusom na pristup informacijama i
razumijevanje informacija (financijska pismenost), uz kontrolu ovih utjecaja za ostale
determinante iz standardnog modela potražnje za životnim osiguranjem.

4. PODACI I METODOLOGIJA

U nastavku se ispituje utjecaj informiranosti i financijske pismenosti stanovništva na

potražnju za životnim osiguranjem na skupu od 129 zemalja u razdoblju od 2007. do 2016.
godine. Skup je sastavljen od zemalja različitog stupnja razvijenosti tržišta životnog
osiguranja. Izbor zemalja obuhvaćenih u skupu (Tablica 1D u dodatku) i varijabli (Tablica 1)
određen je dostupnošću podataka. Istraživanje se bazira na panel analizi koja, pored prostorne,
obuhvaća i vremensku komponentu.

Varijabla pristup informacijama aproksimirana je pristupom Internetu. Za razliku od

dosadašnjih istraživanja u kojima je financijska pismenost mjerena stupnjem obrazovanja, u
ovom se istraživanju financijska pismenost aproksimirana preciznijom mjerom - udjelom
diplomanata s visokim obrazovanjem koji su završili ekonomske, administrativne i pravne
programe u ukupnom broju diplomanata. Ostale varijable, mjere varijabli, izvori podataka i
očekivani predznaci prezentirani su u Tablici 1.

Tablica 1. Varijable, mjere varijabli, izvori podataka i očekivani predznaci

Oznaka Očekivani
Varijabla Mjera varijable Izvor podataka
varijable predznak
Odnos ukupno naplaćene bruto
Potražnja za
premije životnog osiguranja World Bank, Financial structure and Zavisna
životnim LFINS
prema ukupnom BDP-u development data set varijabla
osiguranjem
(tekuće cijene)
Pristup Internetu - Fiksna
World Bank, International
širokopojasna pretplata na brzi
Pristup Telecommunication Union, World
pristup javnom internetu (TCP INFO +
informacijama Telecommunication/ICT Development
/ IP veza), mjereno brojem
Report and database.
pretplatnika
Udjel diplomanata s visokim
Financijska OECD, OECD.Stat Open all groups and
obrazovanjem koji su završili FINLIT +
pismenost items
ekonomske, administrativne i
 pravne programe u ukupnom
broju diplomanata, oba spola
(%)
BDP-a po glavi stanovnika World Bank, national accounts data, and
Dohodak INCOME +
(tekuće cijene) OECD National Accounts data files.
World Bank, International Monetary
Inflacija mjerena indeksom
Inflacija INFLN Fund, International Financial Statistics -
potrošačkih cijena
and data files.
Odnos broja upisanih na viši i
visoki stupanj obrazovanja i
Averzija prema World Bank, UNESCO Institute for
ukupnog broja populacije s RISK_AV +
riziku Statistics
višim i visokim stupnjem
obrazovanja
Omjer ovisnih osoba (ljudi
World Bank staff estimates based on age
mlađi od 15 ili stariji od 64) i
Ovisno distributions of United Nations
radno sposobnog stanovništva DEPEND +
stanovništvo Population Division's World Population
(dobna skupina od 15 do 64
Prospects: 2017 Revision.
godine)
Odražava percepciju
sposobnosti vlade da formulira
i provede zdrave politike i World Bank, The Worldwide
Pravni sustav REGQUAL +
propise koji dopuštaju i Governance Indicators (WGI)
promoviraju razvoj privatnog
sektora
World Bank, International Monetary
Udio socijalnih davanja u
Socijalna zaštita SOCEXP Fund, Government Finance Statistics +/-
ostvarenom dohotku
Yearbook and data files.
International Monetary Fund,
Kamatna stopa Kamatna stopa na kredite (%) INTEREST International Financial Statistics and +/-
data files.
United Nations Population Division.
Stupanj Gradsko stanovništvo (% od
URB World Urbanization Prospects: 2018 +
urbanizacije ukupnog broja)
Revision.
International Monetary Fund,
Financijski Domaći krediti privatnom International Financial Statistics and
FINDEV +
razvitak sektoru (% BDP-a) data files, and World Bank and OECD
GDP estimates.
(1) United Nations Population Division.
World Population Prospects: 2017
Očekivano Očekivano trajanje života pri
LIFEXP Revision or derived from male and +/-
trajanje života rođenju, ukupno (godine)
female life expectancy at birth from
sources.

Uz varijable pristup informacijama (INFO) i financijska pismenost (FINLIT), model obuhvaća

varijable raspoloživ dohodak (INCOME), inflacija (INFLN) i realna kamatna stopa
(REALINT) kao ekonomske čimbenike s utjecajem na potražnju za životnim osiguranjem.
Unutar modela uvršteni su i demografski čimbenici, koji obuhvaćaju stupanj averzije prema
riziku (RISK_AV), broj ovisnih članova (DEPEND) i stupanj urbanizacije (URB). Nadalje,
model obuhvaća i čimbenike institucionalnog okruženja koje se testira uvođenjem varijabli
pravna zaštita i zakonodavstvo (REGQUAL), socijalna zaštita (SOCEXP) te razvijenost
financijskog sustava (FINDEV). Navedene komponente modela obuhvaćene su brojnim
empirijskim provjerama o čimbenicima potražnje za životnim osiguranjem, te se razmatraju
kao kontrolni čimbenici.

Tablica 2. Deskriptivna statistika

Aritmetička Standardna Minimalna Maksimalna Broj Broj
Varijabla
sredina devijacija vrijednost vrijednost zemalja opservacija
LFINS 1,58776 2,278066 0,0001756 16,18464 129 1207
INFO 5.129.578 21.100.000 160 379.000.000 129 1371
FINLIT 28,14722 8,944966 5,38515 59,4902 129 558
INCOME 16001,65 20797,99 170,7999 119225,4 129 1405
INFLN 5,448612 9,398095 -8,97474 254,9485 129 1384
RISK_AV 42,11265 26,3661 0,47585 121,859 129 935
DEPEND 57,3906 17,83352 16,45185 108,4953 129 1419
REGQUAL 50,52586 28,26495 0,4807692 100 129 1419
SOCEXP 20,76514 13,89458 0,0048494 55,74291 129 706
INTEREST 11,83119 8,011132 0,5 60 129 925
URB 61,27217 22,20731 9,864 100 129 1419
FINDEV 61,35126 47,65423 2,397707 253,262 129 1330
LIFEXP 71,97847 8,170755 45,5 84,27805 129 1290
Izvor: Izrada autora

U Tablici 2 prikazana je deskriptivna statistika. Prosječna vrijednost penetracije životnog

osiguranja za sve zemlje u uzorku je 1,59%. Standardna devijacija penetracije osiguranja
iznosi 2,28 postotnih poena.

Prema Hsiao (2005) panel podaci sadržavaju razlike između jedinica promatranja (zemlje,
promjene u prostoru) i razlike unutar jedinice promatranja (vrijeme, promjene u vremenu).
Ovo predstavlja prednost nad pristupom koji isključivo u razmatranje uzima podatke s
promjenama u prostoru ili vremenu, što doprinosi efikasnosti u ekonometrijskoj procjeni.
Nadalje, panel podaci smanjuju pristranost procjenitelja, a istovremeno umanjuju problem
multikolinearnosti između regresorskih varijabli (Hsiao, 1985).

Analitički zapis jednadžbe modela je:

LFINS𝑖,𝑡 = 𝜇+𝛾 LFINSi,t-1 + 𝛽1 INFOi,t + 𝛽2 FINLITi,t + ⋯ + 𝛽K Xi,t,K + 𝛼𝑖 + 𝜀𝑖,𝑡

𝑖=1,2,...,𝑁,𝑡=1,2,...,𝑇, K=12

Pri čemu je:

N - broj jedinica promatranja, ukupno 129 zemalja,
T - broj razdoblja, promatrano razdoblje predstavlja interval od 10 godina (2007. - 2016.),
K - broj regresorskih varijabli modela,
𝜇 - konstantni član,
𝛼𝑖 - slučajna varijabla za zemlju i, pretpostavlja se da je nezavisno i identično distribuirana po jedinicama
promatranja, sa sredinom 0 i standardnom varijancom 𝜎𝛼2 ,
𝜀𝑖,𝑡 - greška relacije zemlje i, u razdoblju t, pretpostavlja se da je nezavisno i identično distribuirana po
jedinicama promatranja i vremenu, sa sredinom 0 i standardnom varijancom 𝜎𝜀2,
𝛾 - parametar uz zavisnu varijablu s pomakom kojeg je potrebno procijeniti,
𝛽1,…, 𝛽12 - parametri koji se nalaze uz regresorske varijable i koje je potrebno procijeniti, pri čemu za oznaku vrijedi;
K=12 i predstavlja broj regresorskih varijabli,
X3…X12 - skup regresorskih varijabli koje nazivamo kontrolnim varijablama,
LFINSi,t-1 - pokazatelj potražnje za životnim osiguranjem u zemlji i, razdoblju t-1, mjeren pokazateljem penetracije tržišta
osiguranja (odnos ukupno naplaćene bruto premije prema ukupnom BDP-u u tekućim cijenama),
INFOi,t - pokazatelj pristup informacijama odnosi se na fiksne širokopojasne pretplate na brzi pristup javnom internetu
(TCP / IP veza) u zemlji i, u razdoblju t, mjereno brojem pretplatnika,
FINLITi,t - pokazatelj financijska pismenost odnosi se na udjel diplomanata s visokim obrazovanjem koji su završili
ekonomske, administrativne i pravne programe u ukupnom broju diplomanata, oba spola (%), u zemlji i, u
razdoblju t.

Opravdanost upotrebe dinamičkog modela temelji se na činjenici da se plaćanje premija

osiguranja ostvaruje kroz duže vremensko razdoblje. Stoga, pored novo-ugovorenih polica,
potražnja za životnim osiguranjem određena je i ugovorenim policama osiguranja u
prethodnom razdoblju. Navedeno zahtjeva autoregresijski model odnosno uvrštenje zavisne
varijable s pomakom (LFINSi,t-1) kao determinante potražnje za životnim osiguranjem u
tekućem razdoblju (Baltagi, 2008).

Nadalje, opravdanost upotrebe dinamičkog panel modela proizlazi iz teorije koja objašnjava
moguće postojanje međusobne uzročnosti između potražnje za životnim osiguranjem (LFINS)
i raspoloživog dohotka (INCOME). Naime, ako se potražnja za životnim osiguranjem može
objasniti promjenama u raspoloživom dohotku (INCOME), a istovremeno vrijedi tvrdnja o
međusobnoj uzročnosti, tada varijabla raspoloživ dohodak postaje korelirana sa slučajnom
greškom. Ovaj problem endogenosti ima za posljedicu heteroskedastičnost (Wooldridge,
2009). Prema Baltagi (2008), dinamički panel model efikasno rješava problem endogenosti.
Stoga se varijabla raspoloživ dohodak (INCOME) tretira kao endogena varijabla.

U analizi se koristi Blundell-Bondov (BB) procjenitelj. Odabir je temeljen na karakteristikama

uzorka. Broj jedinica promatranja (zemalja) veći je od broja razdoblja, čime je zadovoljen
uvjet primjene Arellano-Bondova (AB) procjenitelja odnosno Blundell-Bondova (BB)
procjenitelja i odbacuje se primjena korigiranog fiksnog procjenitelja (LSDVc) (Škrabić Perić,
2012). BB procjenitelj je rezultat korekcije AB procjenitelja i korištenje većeg broja
instrumentalnih varijabli ne ugrožava pristranost procjenitelja. Korišten je procjenitelj u dva
koraka iz razloga što je robustan na heteroskedastičnost i efikasniji od procjenitelja u jednom
koraku (Blundell i Bond, 1998).

Prema Baltagi (2008), panel analiza ne pretpostavlja formalni test za multikolinearnost, stoga
se eventualni problem multikolinearnosti analizira temeljem korelacijske matrice (Tablica 3).

Tablica 3. Korelacijska matrica parova varijabli modela potražnje za životnim osiguranjem

LFINS INFO FINLIT INCOME INFLN RISK_AV DEPEND REGQUAL SOCEXP INTEREST URB FINDEV LIFEXP

LFINS 1

INFO 0,1669 1

FINLIT -0,3135 -0,1364 1

INCOME 0,5209 0,1005 -0,2251 1

INFLN -0,2415 -0,0612 0,1081 -0,3314 1

RISK_AV 0,3966 0,0759 -0,2731 0,4871 -0,2962 1

DEPEND -0,2613 -0,1419 0,0683 -0,4143 0,1464 -0,5447 1

REGQUAL 0,5476 0,0091 -0,1716 0,603 -0,2651 0,626 -0,2483 1

SOCEXP -0,0071 0,1655 0,0214 0,2713 -0,2062 0,4363 -0,3429 0,4273 1

INTEREST -0,358 -0,1385 0,2931 -0,4196 0,2594 -0,234 0,3141 -0,2379 -0,0881 1

URB 0,3696 0,0861 -0,1587 0,6048 -0,153 0,6527 -0,6012 0,4443 0,2127 -0,3108 1

FINDEV 0,7206 0,2958 -0,1706 0,6082 -0,3735 0,5546 -0,4796 0,5569 0,0521 -0,454 0,4867 1

LIFEXP 0,3966 0,1671 -0,3626 0,6201 -0,2172 0,7375 -0,7664 0,5408 0,4166 -0,3796 0,6947 0,6357 1

Izvor: Izrada autora

U tablici 3 prikazani su Pearsonovi koeficijenti korelacije između varijabli. Vidljivo je da

varijabla očekivano trajanje života snažno korelira s varijablom stupanj averzije prema riziku
odnosno s brojem ovisnih članova. Hinkle, Wiersma i Jurs (2003) navode kako koeficijent
korelacije čija apsolutna vrijednost premašuje vrijednost od 0,7 predstavlja snažnu
povezanost. Vodeći se time, u nastavku analize isključuje se varijabla očekivano trajanje
života.
5. REZULATI ISTRAŽIVANJA

Tablica 4 prikazuje rezultate testiranja modela potražnje za životnim osiguranjem pomoću BB

procjenitelja. Valjanost modela odnosno valjanost instrumenata koji se odabiru za procjenu
modela testiraju se Sarganovim testom. Provedeni Sargan test ne pokazuje prisutnost
problema endogenosti. Naime, nulta hipoteza, koja pretpostavlja da instrumenti nisu
korelirani s rezidualima, prihvaća se kao istinita pri signifikantnosti od 5%. Prema Roodmanu
(2009) vrijedi uvjet da broj instrumenata ne smije premašiti broj grupa promatranja što je
također ispunjeno te se Sarganov test prihvaća.

Drugi dijagnostički test odnosi se na test autokorelacije reziduala (autokorelacije prvog i

drugog reda reziduala u prvim diferencijama). Ako je prisutna korelacija drugog reda među
prvim diferencijama reziduala, procjene parametara su nekonzistentne. Potonje bi značilo
prisutnost korelacije prvog reda kod reziduala u razinama (Škrabić Perić, 2012). Međutim,
test autokorelacije reziduala potvrđuje konzistentnost procjene parametara.

Tablica 4. Rezultati panel analize za model potražnje za životnim osiguranjem

Model_BB_1 Model_BB_2 Model_BB_3 Model_BB_4 Model_BB_5 Model_BB_6
LFINS LFINS LFINS LFINS LFINS LFINS
0.784*** 0.749*** 0.780*** 0.828*** 0.795*** 0.709***
L.LFINS
-0,0134 -0,0126 -0,0122 -0,0025 -0,0145 -0,0201
5.84e-08*** 6.15e-08*** 6.75e-08*** 7.62e-09*** 5.83e-08*** 6.16e-08***
INFO
-6,90E-09 -6,62E-09 -7,64E-09 -1,58E-09 -7,31E-09 -7,32E-09
0.00692* 0.00877** 0,00455 0.0134*** 0.0126*** 0,00444
FINLIT
-0,00373 -0,0042 -0,00303 -0,00204 -0,00391 -0,00454
0.00000818*** 0,000000837 0.00000904*** 0.00000748*** 0.00000443*** 0.0000113***
INCOME
-0,000000837 -0,000000658 -0,000000616 -0,000000477 -0,000001 -0,00000162
-0.0179*** -0.0166*** -0.0202*** -0.00203** -0.0147*** -0.0111**
INFLN
-0,0045 -0,00401 -0,00444 -0,000999 -0,00513 -0,00524
0.00490*** 0,00145 0.00353*** -0.00187** 0.00392*** -0,00219
RISK_AV
-0,00123 -0,00137 -0,00135 -0,000771 -0,00138 -0,00155
-0,00442 -0.0152*** -0,00191 0.0196*** 0,00523 0,00972
DEPEND
-0,00443 -0,00382 -0,00562 -0,00159 -0,00528 -0,00599
0.0126***
REGQUAL
-0,00178
-0.0101***
SOCEXP
-0,00348
-0.0554***
INTEREST
-0,00223
0.0126***
URB
-0,00362
0.00800***
FINDEV
-0,000953
-0,174 -0,083 0,0332 -0.624*** -1.557*** -1.004***
_cons
-0,248 -0,197 -0,232 -0,0905 -0,453 -0,351
Broj opažanja 392 392 338 190 392 378
Broj zemalja 129 129 129 129 129 129
Sarganov test (p-vrijednost) 0.5096 0.5116 0.253 0.5683 0.3854 0.5703
m1 (p-vrijednost) 0.1215 0.1039 0.1173 0.1969 0.1236 0.0997
m2 (p-vrijednost) 0.1769 0.1795 0.1705 0.1362 0.1856 0.1931
Napomena: * p< 0,1, ** p< 0,05, *** p< 0,01
Izvor: Izrada autora

U skladu s očekivanjem, koeficijenti uz varijablu pristup informacijama u svim

specifikacijama modela pozitivnog su predznaka i statistički značajni, što opravdava
proširenje standardnog empirijskog modela s ovom determinantom. Također, u većini modela
koeficijenti uz varijablu financijska pismenost imaju pozitivan predznak i statistički su
značajni. Pristup informacijama o vjerojatnosti i intenzitetu šteta, riziku i prinosu na
proizvode životnog osiguranja u odnosu na druge financijske instrumente, financijskom
položaju i performansama osiguratelja, pravima po osnovi ugovora o osiguranju te njihovo
razumijevanje kroz viši stupanj financijske pismenosti, doprinosi prepoznavanju osiguranja
kao važne metode upravljanja rizicima i time povećanoj potražnji za životnim osiguranjem.

Važna odrednica potražnje za životnim osiguranjem je dohodak, što je u skladu s teorijskim

očekivanjima i rezultatima dosadašnjih empirijskih provjeravanja determinanti životnog
osiguranja. S višom razinom dohotka povećavaju se mogućnosti za izdvajanjem dijela
sredstava za kupnju životnog osiguranja.

Drugi ekonomski čimbenik, inflacija, u skladu s očekivanjima i rezultatima postojećih

empirijskih studija (osim studije Zerriaa i Noubbigh, 2016), ima negativan učinak na
potražnju za životnim osiguranjem. S obzirom na dugoročni karakter životnog osiguranja,
monetarna nestabilnost smanjuje vrijednost beneficija koje proizlaze iz životnog osiguranja,
zbog čega pojedinci smanjuju svoja ulaganja u ove proizvode.

U tri od četiri modela u kojima je koeficijent uz varijablu stupanj averzije prema riziku
statistički značajan, pokazuje se pozitivan utjecaj na potražnju za životnim osiguranjem. S
višim stupnjem obrazovanja, raste stupanj averzije prema riziku, što doprinosi odluci o kupnji
životnog osiguranja. Rezultati su u skladu s rezultatima Truett i Truett (1990); Ward i
Zurbruegg (2002); Li et al. (2007) i Dragos et al. (2017).

Rezultati analize utjecaja starosnog odnosa ovisnosti nisu jednoznačni. Moguće objašnjenje je
u različitom utjecaju ovoga čimbenika na potražnju za životnim osiguranjem u ovisnosti od
toga je li riječ o proizvodima koji pokrivaju rizik smrti ili onima koji pružaju pokriće rizika
doživljenja odnosno staračke ovisnosti (Beck i Webb, 2003). Odvojena analiza potražnje za
životnim osiguranjem, međutim, zbog nedostupnosti podataka, nije bila provediva.

Važnost institucionalne okoline za potražnju za životnim osiguranjem potvrđuje se kroz

pozitivan i statistički značajan utjecaj varijable kvalitete regulacije. Viši stupanj zaštite prava
vjerovnika, a u tom kontekstu i prava ugovaratelja osiguranja, te povjerenje u institucije u
provedbi zakona, doprinosi povjerenju u sektor osiguranja te pozitivno utječe na potražnju za
životnim osiguranjem. Isti rezultat je potvrđen studijom Dragos et al. (2017).

Sustav socijalne zaštite ostvaruje negativan utjecaj na potražnju za životnim osiguranjem. Viši
stupanj razvijenosti sustava socijalne zaštite, u smislu većih beneficija, smanjuje potrebu
pojedinaca za životnim osiguranjem. Isti rezultat ostvaren je u studijama Beenstock et al.
(1986); Li et al. (2007); Feyen et al. (2011) i Zerriaa i Noubbigh (2016).

Utjecaj kamatne stope na potražnju za životnim osiguranjem je negativan i statistički

značajan. Viša kamatna stopa može povećati atraktivnost drugih instrumenata štednje,
smanjujući na taj način potražnju za životnim osiguranjem (Li et al., 2007; Ćurak i Kljaković-
Gašpić, 2011; Dracos et al., 2018). Ograničenje u istraživanju utjecaja kamatne stope na
potražnju za životnim osiguranjem je u mjeri koja se koristi u analizi, budući da se prinosi na
proizvode životnih osiguranja ne mogu izravno mjeriti (Outreville, 2011).

S višim stupnjem urbanizacije veća je potreba za samostalnim osiguranjem izvora

financiranja, posebno u kasnijoj starosnoj dobi. Također, olakšana je prodaja osiguranja i
realizacija ostalih poslova društava za osiguranje. Stoga, viša razina urbanizacije povećava
potražnju za životnim osiguranjem (Beck i Webb, 2003; Anđelinović et al., 2016).
Financijski razvitak pozitivno doprinosi potražnji za životnim osiguranjem, što je u skladu s
teorijskim očekivanjima i rezultatima dosadašnjih empirijskih istraživanja determinanti
potražnje za životnim osiguranjem.

6. ZAKLJUČAK

U radu se analizirao utjecaj dostupnosti informacija i financijske pismenosti na potražnju za

životnim osiguranjem, uz obuhvat standardnih ekonomskih, demografskih, socijalno-
kulturoloških i institucionalnih čimbenika potražnje za životnim osiguranjem. Istraživanje je
bazirano na uzorku od 129 zemalja u razdoblju od 2007. do 2016. godine i primjeni panel
metode.

Rezultati istraživanja potvrđuju pozitivan i statistički značajan utjecaj dostupnosti informacija

i financijske pismenosti na potražnju za životnim osiguranjem. Raspolaganje informacijama,
bitnim za odlučivanje u situacijama neizvjesnosti, te njihovo razumijevanje kroz viši stupanj
financijske pismenosti, doprinosi prepoznavanju osiguranja kao važne metode upravljanja
rizicima, što pozitivno utječe na potražnju za životnim osiguranjem.

Rezultati analize utjecaja ostalih ekonomskih, demografskih, socijalno-kulturoloških i

institucionalnih čimbenika potražnje za životnim osiguranjem, u skladu su s teorijskim
očekivanjima i rezultatima dosadašnjih empirijskih istraživanja determinanti potražnje za
životnim osiguranjem.

Glavni doprinos istraživanja je u obuhvatu varijable pristupa informacijama koja nije

obuhvaćena u postojećim empirijskim provjeravanjima čimbenika potražnje za životnim
osiguranjem. Također, istraživanjem se, kroz aproksimaciju financijske pismenosti novom i
preciznijom mjerom, pruža doprinos novijoj empirijskoj literaturi koja u makroekonomskom
kontekstu istražuje povezanost financijske pismenosti i životnog osiguranja.

S obzirom na razlike u informiranosti jedinica izloženih riziku koje proizlaze iz različitih

distribucijskih kanala, za buduća istraživanja sugerira se mjera pristupa informacijama koja
obuhvaća distribucijske kanale (posrednički kanal, bankoosiguranje, izravna prodaja), a koja
je u vrijeme pisanja ovoga rada bila dostupna samo za vrlo ograničeni broj zemalja i
ograničeno razdoblje.

LITERATURA

1. Anđelinović, M., Mišević, P., Pavković, A. (2016), Determinante potražnje za životnim

osiguranjem u novim zemljama članicama Europske unije: analiza panel podataka. Nolita
– časopis za održivi razvoj, No. 2, str. 1-11.
2. Baltagi, B.H. (2008), Econometric Analysis of Panel Data, 4 izd., Chester, John Wiley
and Sons.
3. Beck, T., Webb, I. (2003), Economic, demographic and institutional determinants of life
insurance consumption. The World Bank Economic Review, Vol. 17, No. 1, str. 51–88.
4. Beenstock, M., Dickinson, G., Khajuria, S. (1986), The determination of life premiums:
An international cross-section analysis, 1970-1981. Insurance: Mathematics and
Economics, Vol. 5, No. 1, str. 261–270.
5. Bernoulli, D. (1954), Exposition of a New Theory on the Measurement of Risk.
Econometrica, Vol. 22, No. 1., str. 23-36., Translated from Latin into English by Dr.
Louise Sommer, The American University, Washington, D. C., from "Specimen Theoriae
Novae de Mensura Sortis," Commentarii Academiae Scientiarum Imperialis
Petropolitanae, Tomus V [Papers of the Imperial Academy of Sciences in Petersburg, Vol.
V], 1738, str. 175-192.
6. Blundell, R., Bond, S. (1998), Initial conditions and moment restrictions in dynamic
panel data models. Journal of Econometrics, Vol. 87, No. 1, str. 115-143.
7. Browne, M. J., Kim, K. (1993), An international analysis of life insurance demand.
Journal of Risk and Insurance, Vol. 60, No. 4, str. 616–634.
8. Chang, C. H., Lee, C. C. (2012), Non-linearity between life insurance and economic
development: A revisited approach. The Geneva Risk and Insurance Review, Vol. 37, No.
2, str. 223–257.
9. Chen, H., Volpe, R.P. (2002), Gender Differences in Personal Financial Literacy among
College Students. Financial Services Review, Vol. 11, No. 3, str. 289-307.
10. Ćurak, M., Kljaković-Gašpić, M. (2011), Economic and Social Determinants of Life
Insurance Consumption – Evidence from Central and Eastern Europe. The Journal of
American Academy of Business, Cambridge, Vol. 16, No. 2, str. 216-222.
11. Dragos, L. S., Mare, C., Dragos, C. M. (2018), Institutional drivers of life insurance
consumption: a dynamic panel approach for European countries. The Geneva Papers on
Risk and Insurance - Issues and Practice, Vol. 44, No. 1, str. 36-66.
12. Dragos, L. S., Mare, C., Dragota, I. M., Dragos, C. M., Muresan, G. M. (2017), The nexus
between the demand for life insurance and institutional factors in Europe: new evidence
from a panel data approach. Economic Research-Ekonomska Istraživanja, Vol. 30, No. 1,
str. 1477-1496.
13. Enz, R. (2000), The S-curve relation between per-capita income and insurance
penetration. The Geneva Papers on Risk and Insurance – Issues and Practice, Vol. 25,
No. 3, str. 396–406.
14. Feyen, E., Lester, R. and Rocha, R. (2011), What Drives the Development of the
Insurance Sector. Policy Research Working Paper, No. 5572, World Bank, Washington.
15. Friedman, M., Savage, L. J. (1948), The Utility Analysis of Choice Involving Risk.
Journal of Political Economy, Vol. 56, No.4., str. 279-304.
16. Habschick, M., Seidl, B., Evers, J. (2007), Survey of Financial Literacy Schemes in the
EU27, Financial Services, EVERS JUNG Research and Consulting, prema Bères, D.,
Huzdik, K. (2012), Financial literacy and Macro-economics. Public Finance Quarterly,
Vol. 57, No. 3, str. 298-312, [dostupno na: https://asz.hu/storage/files/files/public-finance-
quarterly-articles/2012/a_298_312_beres_huzdik.pdf, pristupljeno: 09.02.2019.].
17. Harrington, S. E. & Niehaus, G. R. (2002), Risk Management and Insurance, McGraw
Hill.
18. Hinkle, D. E., Wiersma, W. i Jurs, S. G. (2003), Applied statistics for the behavioral
sciences, 5 izd., Boston, Houghton Mifflin.
19. Hsiao, C. (1985), Benefits and limitations of panel data. Econometric Reviews, Vol. 4, No.
1, str. 121-174.
20. Hsiao, C. (2005), Why panel data?. The Singapore Economic Review, Vol. 50, No. 2, str.
143-154.
21. Insurance Europe (2017) Financial Education in a Digital Age, Initiatives by the European
insurance industry, 3/2017
22. Kefala, G., (2011), Implications of Financial Literacy in Developing Countries, African
Journal of Business Management, Vol.5, No. 9, str. 3699-3705.
23. La Porta, R., Lopez-de-Silanes, F., Sheifer, A., Vishny, R. (2000), Investor Protection and
Corporate Governance. Journal of Financial Economics, Vol. 58, No. 1, str. 3-27.
24. La Porta, R., Lopez-de-Silanes, F., Shleifer, A., Vishny, R. (1997), Legal Determinants of
External Finance. Journal of Finance, Vol. 52, No. 3, str. 1131-1150.
25. Levine, R. (1998), The Legal Environment, Banks, and Long-Run Economic Growth.
Journal of Money, Credit and Banking, Vol. 30, No. 3, str. 596-620.
26. Levine, R., (1999), Law, Finance, and Economic Growth. Journal of Financial
Intermediation, Vol. 8, No. 12, str. 8-35.
27. Li, D., Moshirian, F., Nguyen P., Wee T. (2007), The Demand for Life Insurance in
OECD Countries. Journal of Risk and Insurance, Vol. 74, No. 3, str. 637-652.
28. Lusardi, A., Mitchell, O. (2011), Financial literacy around the world: an Overview.
Journal of Pension Economics & Finance, Vol. 10, No. 4, str. 497-508.
29. Millo, G., Carmeci, G. (2015), A Subregional Panel Data Analysis of Life Insurance
Consumption in Italy. Journal of Risk & Insurance, Vol. 82, No. 2, str. 317-340.
30. OECD (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) (2005), Improving Financial
Literacy: Analysis of Issues and Policies, OECD, Pariz
31. Outreville, J. F. (1996), Life Insurance Markets in Developing Countries. Journal of Risk
and Insurance, Vol. 63, No. 2, str. 263-278.
32. Outreville, J. F. (2013), The relationship between insurance growth and economic
development - 80 empirical papers for a review of the literature. Risk Management and
Insurance Review, Vol. 16, No. 1, str. 71-122.
33. Roodman, D. (2009), A note on the theme of too many instruments. Oxford Bulletin of
Economics and statistics, Vol. 71, No. 1, str. 135-158.
34. Shafii, Z., Abiddin, Z., Ahmad, A. R. (2009), Ethnic heterogeneity in the Malaysian
economy: A special reference to the ethnic group participation in financial planning
activities. Journal of International Social Research, Vol. 2, No. 8, str. 394-401.
35. Sliwinski, A., Michalski, T., Roszkiewicz, M. (2013), Demand for Life Insurance—An
Empirical Analysis in the Case of Poland. The Geneva Papers on Risk and Insurance -
Issues and Practice, Vol. 38, No. 1, str. 62-87. [dostupno na:
https://ideas.repec.org/a/pal/gpprii/v38y2013i1p62-87.html, pristupljeno: 14.02.2019.].
36. Swiss Re (2018) World insurance in 2017: solid, but mature life markets weigh on
growth. Sigma, 3/2018.
37. Škrabić Perić, B. (2012), Utjecaj stranog vlasništva banke na njezin kreditni rizik u
zemljama srednje i istočne Europe: dinamički panel modeli. Doktorska disertacija. Split,
Ekonomski fakultet.
38. Truett, D. B., L. J. Truett (1990), The Demand for Life Insurance in Mexico and the
United States: A Comparative Study. Journal of Risk and Insurance, 57(2), str. 321-328.
39. Vehovec, M. (2011), Financijska i mirovinska pismenost: međunarodna iskustva i
prijedlozi za Hrvatsku. Privredna kretanja i ekonomska politika, Vol. 21, No. 126, str. 65.-
85. [dostupno na: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=115362,
pristupljeno: 13.02.2019.].
40. Von Neumann, J. & Morgenstern, O. (1980), Theory of Games and Economic Behavior,
Princeton University Press, Princeton.
41. Ward, D., Zurbruegg, R. (2002), Law, politics and life insurance consumption in Asia.
The Geneva Papers on Risk and Insurance - Issues and Practice, Vol. 27, No. 3, str. 395–
412.
42. Wooldridge, J. M. (2009), Introductory Econometrics: A Modern Approach, 4 izd.,
Australia, Nelson Education.
43. Zerriaa, M. Noubbigh, H. (2016), Determinants of Life Insurance Demand in the MENA
Region. The Geneva Papers on Risk and Insurance – Issues and Practice, Vol. 41, No. 3,
str. 1-21.

DODATAK

Tablica 1D. Popis zemalja u uzorku

R.b. Zemlja R.b. Zemlja R.b. Zemlja R.b. Zemlja
1. Albania 34. El Salvador 67. Lithuania 100. Rwanda
2. Algeria 35. Estonia 68. Luxembourg 101. Saudi Arabia
3. Angola 36. Ethiopia 69. Macedonia, FYR 102. Senegal
4. Argentina 37. Finland 70. Madagascar 103. Serbia
5. Australia 38. France 71. Malawi 104. Sierra Leone
6. Austria 39. Gabon 72. Malaysia 105. Singapore
7. Azerbaijan 40. Georgia 73. Mali 106. Slovak Republic
8. Bahrain 41. Germany 74. Malta 107. Slovenia
9. Bangladesh 42. Ghana 75. Mauritania 108. South Africa
10. Belgium 43. Greece 76. Mauritius 109. Spain
11. Belize 44. Guatemala 77. Mexico 110. Sri Lanka
12. Benin 45. Guinea 78. Moldova 111. Sweden
13. Bolivia 46. Haiti 79. Mongolia 112. Switzerland
14. Bosnia and Herzegovina 47. Honduras 80. Morocco 113. Syrian Arab Republic
15. Botswana 48. Hong Kong SAR, China 81. Mozambique 114. Tajikistan
16. Brazil 49. Hungary 82. Myanmar 115. Tanzania
17. Bulgaria 50. India 83. Namibia 116. Thailand
18. Burkina Faso 51. Indonesia 84. Nepal 117. Trinidad and Tobago
19. Burundi 52. Iran, Islamic Rep. 85. Netherlands 118. Tunisia
20. Cameroon 53. Ireland 86. New Zealand 119. Turkey
21. Canada 54. Israel 87. Nicaragua 120. Uganda
22. Chad 55. Italy 88. Nigeria 121. Ukraine
23. Chile 56. Jamaica 89. Norway 122. United Arab Emirates
24. China 57. Japan 90. Oman 123. United Kingdom
25. Colombia 58. Jordan 91. Pakistan 124. United States
26. Costa Rica 59. Kazakhstan 92. Panama 125. Uruguay
27. Croatia 60. Kenya 93. Paraguay 126. Venezuela, RB
28. Cyprus 61. Korea, Rep. 94. Peru 127. Vietnam
29. Czech Republic 62. Kuwait 95. Philippines 128. Yemen, Rep.
30. Denmark 63. Lao PDR 96. Poland 129. Zambia
31. Dominican Republic 64. Latvia 97. Portugal
32. Ecuador 65. Lebanon 98. Qatar
33. Egypt, Arab Rep. 66. Libya 99. Russian Federation

Izvor: Izrada autora