ALIJA IZETBEGOVIĆ / SJEĆANJA

ALIJA IZETBEGOVIĆ

SJEĆANJA
AUTOBIOGRAFSKI ZAPIS

TKD Šahinpašić - Sarajevo, 2001.

 Alija Izetbegović
SJEĆANJA
Autobiografski zapis
Izdavač
TKD ŠAHINPAŠIĆ - SARAJEVO
Za izdavača
Tajib ŠAHINPAŠIĆ
Urednik izdanja
Hadžem HAJDAREVIĆ
Recenzenti
Akademik prof. dr. Tvrtko KULENOVIĆ
Gradimir GOJER
Lektura i korektura
Hadžem HAJDAREVIĆ
IsnamTAUIĆ
Naslovna strana
Amra ZULFIKARPAŠIĆ
Fotografije iz ličnog albuma autora
DTP
TKD ŠAHINPAŠIĆ - SARAJEVO
Tehničko uređenje
Lorko KALAŠ
Štampa
BEMUST, Sarajevo
Sarajevo, 2001.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo
32 Izetbegović A.
821.163.4(497.6) - 94
Izetbegović, Alija

Sjećanja: autobiografski zapis 1Alija Izetbegović. - Sarajevo:

Šahinpašić, 2001. - 528 str.: ilustr. 46; 24 cm
Bilješke uz tekst Tragedija Bosne predstavlja neuporedivo sredstvo
za spoznaju o mogućnostima ljudske vrste,
ISBN 9958-41-056-7
kako onim najsvjetlijim, tako i onim najgorim.
COBISSlBiH-ID 9600006

Mišljenjem Ministarstva za kulturu, obrazovanje i sport broj 02-15-3696/01 Juan Goytisolo

od 29. 06. 2001. knjiga "Sjećanja" (Autobiografski zapis) autora Alije
Izetbegovića, oslobođena je plaćanja poreza na promet proizvoda i usluga.
 SADRŽAJ

Umjesto predgovora ......................................................:.................................. II

Kratka povijest Bosne i Hercegovine .................................. ;......................... 13

Poglavlje I.
MLADOST I PRVA ROBIJA.......................................................................... 21
Djetinjstvo i očeva bolest. Osrednji đak. Prvi pojmovi o vjeri i prvo
kolebanje. Srbi vladaju. Azići - izmiješano selo. Vojni bjegunac. Mladi
Muslimani. Komunisti dolaze. Sukob sa komunistima. Komunistička
"jednakost". Osuđen na tri godine robije. Halida

Poglavlje II.
SARAJEVSKI PROCES ................................................................................... 35
Islamska deklaracija. Šezdeset osma. Islam između Istoka i Zapada.
Razmišljanje o slavnim gubitnicima. Hapšenje, 23. mart 1983. Optužnica
i odbrana. Svjedoci povlače iskaze. Osuđen na 14 godina zatvora. Verbalni
delikt. Peticije beogradskih intelektualaca. Zatvor, Foča. U sobi sa ubicama.
Albanci u fočanskom zatvoru

Poglavlje III.
OSNIVANJE STRANKE I POKUŠAJ PREUSTROJA JUGOSLAV1JE .. 63
Mir u duši, nemir u zemlji. Saopćenje četrdeseterice. Osnivačka skupština i
Programska deklaracija SDA Put u Ameriku. Susret sa srpskom i hrvatskom
emigracijom. Skup u Foči. Skup u Velikoj Kladuši: prvi put o izlasku iz
Jugoslavije i prvi put o oružju. Zulfikarpašić i rascjep. Prvi susret sa
Tuđmanom. Pobjeda na izborima. Ćlan Predsjedništva BiH. Sastanci u
Beogradu. Plan Gligorov-Izetbegović. Posjete Austriji, Iranu, Turskoj,
Sjedinjenim Američkim Državama, Italiji. Kod Pape i srpskog patrijarha.
Prvi susret sa Miloševićem. Jugoslavija se raspada. Rat u Sloveniji i
Hrvatskoj. Tzv. "historijski sporazum" Zulfikarpašić" i Fitipovića. Odgovori
za Alana Kupermana. Posljednji pokušaj ~.H~ški sastanak. Prvi kongres
SDA Sarajevski mir i p~eseljenje rata u Bosnu i Hercegovinu

Poglavlje ]v,
IZ RATNOG DNEVNIKA ........................................................................... 105
SDS i HDZ razbijaju Bosnu i Hercegovinu. Referendum o nezavisnosti
BiH. Cuti11erovo posredovanje. Početak agresije na BiH. Sarajevo opkoljeno.
Cuti11ero ne odustaje. Sastanci u Lisabonu i Bruxellesu. Sastanak sa
Kostićem i Adžićem u Skoplju. 2. maj - zarobljenik na Sarajevskom

7
aerodromu. Ratno stanje. Platforma Predsjedništva BiH. Embargo na oružje
i naoružanje Armije BiH. Koncentracioni logori u BiH. Govor na samitu
OSCE-a, Helsinki 1992. Susret sa predsjednikom USA G. Bushom. Pokušaji
deblokade Sarajeva. Londonska konferencija. Pad Bosanskog Broda.
Konferencija u Džedi. Prvi sukobi sa HVO-om. Proljeće - ljeto 1993. -
igmanska operacija. Kako smo nadmudrili četnike. Tunel ispod sarajevskog
aerodroma. Pismo predsjedniku Clintonu. Pismo Vijeću sigurnosti. Zločin
u Ahmićima. Govor na 48. zasjedanju Generalne skupštine UN. Pobuna
i obračun u Sarajevu. Pismo generala Divjaka. Prva Silajdžićeva vlada.
Pritisak na Vitez imir sa HVO-om. Vašingtonski mir i Federacija BiH.
Nesporazumi u Predsjedništvu BiH. Zona isključenja oko Sarajeva.
Operacija "Proljeće 94" .. Kriza kod Goražda. GovoLna49... zasjedanju
Generalne skupštine UN. Kriza u Krajini. Govor na Samitu OSCE-a u
Budimpešti. Poruka Krajišnicima. Pismo predsjedniku Clintonu. Uloga
muslimanskih zemalja. Govor na Samitu OIC-a, Casablanca.
Ćetveromjesečno primirje. Oslobođenje Vlašića. U noći, u pokvarenom
helikopteru. Nema produženja primirja. Pogibija ministra Ljubijankića.
Deblokada Sarajeva nije uspjela. Splitski dogovor i deblokada Krajine.
Zločin na sarajevskoj tržnici i zračni udari NATO-a
Poglavlje V.
SREBRENICA................................................................................................ 207
Rezolucija VS 819 - Srebrenica zaštićena zona. Srebrenica gladuje. Maj
1995 - pad helikoptera. Dva susreta sa Naserom Orićem. Početak masovnog
napada. Pismo predsjedniku Clintonu. General Ruperth Smith najavljuje
zračne udare - general Janvier otkazuje. Dezorganizacija u gradu i vojsci.
Pad grada, egzodus i pokolj civila. Mladić kreće na Žepu. Evakuacija civila
iz Žepe. Pismo Johnu Majoru. Pismo Vijeću sigurnosti UN . Izvještaj
Generalnog sekretara UN - međunarodna zajednica priznaje odgovornost
za tragediju Srebrenice. Odgovori za Davida Harlanda
Poglavlje VI.
RATOVATI I PREGOVARATI ......... :........................................................... 223
Carringtonovo posredovanje. Vance-Owenov mirovni plan. Karadžić odbija.
Ubjeđivanje u Atini - Karadžić potpisuje, Srpska skupština odbija. Tzv. Pro-
gram zajedničke akcije - Zapad ustuknuo pred Karadžićem. Proglas građanima
Bosne i Hercegovine. Vance se povlači, dolazi Stoltenberg. Owen-
Stoltenbergov mirovni plan. Dvoličnost UNPROFOR-a. Pritisci. Sastanak
na britanskom nosaču helikoptera; Zasjedanje Prvog bošnjačkog sabora i
Skupštine RBiH. Richard Holbrooke i američka mirovna inicijativa. Tragedija
na Igmanu. Zračni udari zustavljeni. Pismo predsjednicima Clintonu i
Chiracu. Sastanak u Ankari i Republika Srpska. Ženevska konferencija i
8 9
Bazični principi. Odgovori za Sky News. Tuđmanov intervju pariškom
Figarau. Sastanak u New Yorku. Američki ultimatum i prekid vatre
Poglavlje VII.
DEJTONSKI DNEVNIK .............................................................................. 259
Šesnaest tačaka za mir. Govor na 50. zasjedanju Generalne skupštine UN.
Susret sa predsjednikom Clintonom. Susret sa Muhamedom Alijem. Izjava
o miru. Muzej avijacije u bazi Wright-Petterson. Razgovori sa Miloševićem
i Bulatovićem. Razgovori sa Granićem i Šušakom. Prvi dio Okvirnog
mirovnog ugovora. Balans naoružanja u regiji. Centralna banka i valuta.
IFOR - međunarodne snage za implementaciju dogovorenog. Pitanje izbora.
Institucije.Pitanje Sarajeva. Koridor za Goražde. Potpisivanje Sporazurna
o Federaciji. O Tuđmanu. Razgovori sa Christopherom. Mape, mape, mape.
Razgovori sa Bildtom i tri politička direktora za vanjske poslove. Zubakova
pobuna. Razgovori sa Shattuckom. Nadgledanje izbora. Glasanje izbjeglica
i raseljenih lica. Razgovori sa Antonyem Lakeom. Rezerve prema projektu
"Delta". Razgovori sa ministrom Williamom Perryem. Milošević odstupa
- IFOR na čitavoj teritoriji BiH. Koridor kod Brčkog. Milošević predaje.
Sarajevo, ne da Brčko. Kolaps pregovora koji je trajao jednu noć. Milošević
prihvata arbitražu za Brčko. Predsjednik Clinton objavljuje mir. Parafiranje
u Daytonu, potpisivanje u Parizu. Govori. Ukidanje ratnog stanja. Izjave
za El-Mundo. Podvala o građanskom ratu
Poglavlje VIII.
NAKON DAyTONA ..................................................................................... 301
Srbi pokušavaju odgoditi predaju Sarajeva. Pismo admiralu Smithu. Bura oko
Djeda Mraza. Rimski sastanak. Pogorelica. Pismo gđi Agnelli. Infarkt. Poruka
Mostarcima. "Pravila puta". Integracija Sarajeva. Srbi napuštaju i pale Sarajevo,
IFOR posmatra. Poruka Srbima. Zakon o amnestiji. Igre oko Brčkog. Pismo
Carlu Bildtu. Govor u Zenici. Govor na Žuči. Prvi znakovi korupcije. Govor
u Gelsenkirchenu. Govor na Grepku i šta je čuo novinar The New }Vrk Timesa.
Ratno predsjedništvo RBiH odlazi. Govor na Sl. zasjedanju Generalne
skupštine UN. Redukcija naoružanja. Odgovori zaAvt1Z - bilans 1996. Ponovne
igre oko Brčkog. Razmišljanje o ostavci. Nagrada Američkog centra za
demokratiju. Susret sa predsjednikom Clintonom. Papina posjeta Sarajevu.
Bonska konferencija. Borba za jedinstvenu valutu. Govor na Samitu OICa u
Teheranu. Greška francuskog protokola. Pismo predsjedniku Chiracu.
Mitterand i Chirac. Bernard Henry levY. Hrvatska nastavlja sa dvostrukom
politikom. Opći izbori i pobjeda. Ugovor o korišćenju luke u Pločama i
Sporazum o posebnim odnosima sa Hrvatskom. Posljednji susret sa kraljem
Hasanom. Madridska konferencija. Tzv. Tajni referat. Konačna odluka o
Brčkom. Moje svjedočenje. Povratak izbjeglica teče sporo. Neuspjela
predsjednička inicijativa o povratku. Kampanja opozicije se pojačava. Kosovska
kriza i zračni udari NATO-a na Jugoslaviju. Govor u Vijeću Evrope. Silajdžićeva
inicijativa za reviziju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Samit Pakta o
stabilnosti Jugoistočne Evrope. Kleinova izjava o korupciji u BiH. Članak u
Tbc New l6rk Timesu o korupciji u BiH. Otvoreno pismo visokom predstavniku.
Izvještaj međunarodne komisije. Njujorška sjednica Predsjedništva BiH -odluka
o osnivanju granične službe. Moj "huškački" govor. Općinski izbori april
2000. i izborni neuspjeh SDA. Zdravlje se pogoršava. Prijevremeno povlačenje
iz Predsjedništva. Vlast stranaca
PRILOZI.. .............................................................................................. ,......... 399
Pismo generala Divjaka _ Iz razgovora .. sa..Sidranom, "Predavanje .pred
Njemačkim udruženjem za vanjsku politiku, Bonn, 17. marta 1995.
- Razgovor u francuskom Institutu za međunarodne odnose, Pariz 30.
august 1995. - Predavanje na sastanku ISESCO-a, Rijad, 6. decembar 1997.
- Dva intervjua za sarajevske Dane (decembra 1994. i marta 1998.). - Trideset
dva mišljenja i izjave
10
DIO MOG ŽIVOTA
(umjesto predgovora)
Ovo su fragmenti moga života, jer čitave dijelove života sam ili
zaboravio, ili su samo moji. Pa i ovo što je preostalo, više je hronika
nego životopis, priča o događajima koji su pratili moj život, ispričana
istinito i iskreno koliko to lična priča može biti.
Nisam znao kako se pišu memoari. Čitajući slavno Churchill ovo
djelo, shvatio sam da u ovoj vrsti literature, kako to sam Churchill kaže,
pisac svoju hroniku o vojnim i političkim dogadajima, "vezuje sa nitima
vlastitog iskustva". Zato su memoari uvijek subjektivno videnje. Oni
nisu historija niti historiju trebaju pisati učesnici.
Srazmjerno veliki dio teksta knjige čine pisma ili dijelovi mojih
pisama, govora i intervjua iz toga doba.
Smatrao sam neophodnim da neka od njih citiram u cijelosti ili u
širim izvodima, jer to su moje reakcije bez distance, brzi i ponekad
trenutni komentari tekućih događanja, pa stoga i najautentičnija
svjedočenja o njima. Bio je to i način da se izbjegne naknadna pamet
koja je u tekstovima ove vrste česta.
Najkraće, ovo što slijedi je moja istina o jednom teškom periodu
naše povijesti.
Alija Izetbegović
Sarajevo, 31. marta 2001.
11
 KRATKA POVIJEST BOSNE I HERCEGOVINE
(napisana prema Povijesti Bosne Noela Malcolma)

Bosna i Hercegovina se nalazi na zapadnom dijelu Balkanskog

poluostrva izmedu 42,26 i 45,15 stepeni sjeverne geografske širine i
između 15,45 i 19,41 stepeni istočne geografske dužine. Na sjeveru i
zapadu se graniči sa Republikom Hrvatskom, a na istoku i jugu sa Sr!)ijom
i Crnom Gorom. Ima površinu od 51.129 km' sa 4,124.256 stanovnika
(prema popisu od 1981.) i prosječnom naseljenošću od 81 stanovnika po
I km'. Naziv Hercegovina uglavnom se odnosi na područje bazena rijeke
Neretve, dok se naziv Bosna odnosi na centralna, istočna i zapadna
područja, to jest na veći dio zemlje.
Političke granice Bosne i Hercegovine bile su pravno utvrđivane
nizom mirovnih sporazuma i konvencija tokom 18. i 19. stoljeća (1699.-
1879.). Odlukom Drugog zasjedanja AVNOJ-a 1943. godine, ovaj teritorij
definiran je prema svojim granicama iz 1918. godine, uz neke manje
izmjene u blizini Sutorine i u oblastima Bosanskoga Grabova i Bihaća.
Bosna i Hercegovina je jedna je od povijesnih zemalja u Evropi, s gotovo
neprekinutom poviješću kao geopolitička cjelina od srednjega vijeka do danas.
U većem dijelu razdoblja od 1180. do 1436. bilaje nezavisna kraljevina; od
1580. do 1878. bila je ejalet (izraz koji označava najveću teritorijalnu jedinicu
u Otomanskoj carevini); od 1878. do 1918. "krunskazemlja"u sklopu Austro
-Ugarske; a od 1945. do 1992. federalna republika u sastavu Jugoslavije.
Prema tome, 650 od posljednjih 800 godina postojao je na geografskim
kartama entitet pod imenom "Bosna".
Najstariji stanovnici o kojima imamo podatke bili su Iliri. Potkraj 6.
stoljeća na Balkanski poluotok došli su Slaveni i osnovali svoja naselja
sve do sjevernih dijelova Grčke.
Kao zaseban teritorij Bosna se prvi put spominje u političko
-geografskom priručniku koji je 958. godine napisao bizantski car
Konstantin Porfirogenet.
Godine 1102. formalno je na Bosnu protegnuta mađarska vlast, ali
je njome, kao udaljenijim i nedostupnijim teritorijem, vladao ban, čija je
vlast u toku 12. stoljeća bivala sve samostalnija. Tada je Bosna uspjela
prvi put postati manje-više nezavisna država.
Oko sredine srednjeg vijeka ističu se trojica moćnih bosanskih vladara:
Kulin ban (koji je vladao od 1180 do 1204.), ban Stjepan Kotromanić
(1322.-1353.) i kralj Stjepan Tvrtko (1353.-1391.). Pod drugim od ove
trojice Bosna se proširila i na kneževinu Hum (Hercegovinu), a pod trećim
se proširila još dalje najug i domogla se velikog dijela dalmatinske obale.

13
 Bosnaje bila odsječena od centralne rimske imperije do sredine 14.
stoljeća, kad su u Bosnu stigli franjevci. Crkva bosanska vjerovatno je
bila izvan katoličke jurisdikcije još od tridesetih godina 13. stoljeća, a
kako je postupno jačala svoju samostalnost, tako je sve više rastao faktički
raskol s Rimom.
Godine 1463. Bosnaje došla pod vlast Thrske.
Jedan zapadni putopisac zabilježio je 1595. godine daje "slavenski
jezik" bio treći po zastupljenosti u Osmanskom carstvu. Porodica Sokolu
u Istanbulu, koja je dala niz velikih vezira, bila je porijeklom iz Bosne. U
16. i 17. stoljeću bilo je ukupno devet velikih vezira bosanskog porijekla.
Pod turskom vlašću prihvatanje islama velikog dijela pučanstva ostaje
najizrazitija i najvažnija značajka novije poyijestiB.osne..
Jedan albanski svećenik i apostolski vizitator Peter Masarechi, u
izvještaju sastavljenom 1624. godine, navodi da je tada u Bosni bilo
150.000 katolika, 75.000 pravoslavaca i 450.000 muslimana.
U prvih 15 godina otomanske vladavine u Sarajevu (prij e toga
poznatom pod imenom Vrhbosna), Thrci su podigli džamiju, tekiju
(sjedište derviškog reda), musafirhanu (svratište), hamam (tursko
kupalište), most preko Miljacke, uveli su vodovod i sagradili saraj
(namjesnikov dvor) prema kojem je grad dobio novo ime. Isto je tako na
samom početku osnovana usred grada i velika tržnica.
Bilo je uobičajeno da bogataši dadu zemlju na trajno upravljanje
vlastima kako bi se osigurali prihodi za važne ustanove (ne samo džamije
i škole, nego i svratišta, kupališta i mostove). Takav tip vjersko-
dobrotvorne zadužbine poznat je pod imenom vakuf. Procijenjeno je da
je u trenutku austrijske okupacije Bosne 1878. trećina obradive zemlje
bila u posjedu vakufa.
Od osamdesetih godina 15. stoljeća prvi put se spominju pravoslavni
svećenici i vjernici u mnogim dijelovima Bosne. Zna se da je nekoliko
pravoslavnih manastira podignuto u 16. stoljeću(u Tavni, Lomnici,
Papraći, Ozrenu i Gostoću), a važni manastir Rmanj u sjeverozapadnoj
Bosni prvi put se spominje 1515. godine.
Najmanje svaki drugi bosanski naraštaj sudjelovao je u velikimratovima.
Rat od kojeg se Thrsko carstvo nije nikad potpuno oporavilo vodio
se protiv Austrijeod1683. do 1699. godine. Između 1684. i 1687. godine
Austrijanci su postepeno zauzeli cijelu Mađarsku i otjerali hiljade
muslimana s njihovih posjeda na jug, te su tako izbjeglice preplavile
Bosnu. Do 1687. godine otprilike 30.000 muslimanapobjegloje iz Like.
Ovaj priliv izbjeglica sa svih strana uvelike je utjecao na broj i sastav
bosanskog pučanstva - računa se da je nakon tog rata čak oko 130.000
izbjeglica stiglo u Bosnu.
14
Godine 1737. Ali-paša Hećimović, bosanski namjesnik, potukao je
austrijsku vojsku u Bici kod Banje Luke, a mirovnim ugovorom koji je
zatim sklopljen (Beogradski mir 1739. godine) utvrđena je sjeverna
granica današnje Bosne.
Slijedeći rat protiv Austrije, koji je započeo 1788. godine, imao je
ozbiljnije političke posljedice. Austrijski car Joseph II i ruska carica Katarina
Velika sporazumjeli su se da Turcima preotmu balkanske zemlje i podijele
ih među sobom. Tako je došlo do geopolitičke podjele interesa na Balkanu,
što je na kraju dovelo do austrijske okupacije Bosne 1878. godine i do
njene aneksije trideset godina nakon toga.
Evropske velesile, koje su se u julu 1878. sastale na Berlinskom
kongresu, odlučile su daće Bosnu i Hercegovinu, koja je teoretski još
bila pod turskim vrhovništvom, zauzeti Austro-Ugarska i upravljati njome.
Počelaje austrijska okupacija Bosne. Osvajanje je trajalo oko tri mjeseca.
Mjestimice je bilo žestokih otpora i čestih gerilskih prepada. Ukupni
gubici Austrijanaca u bosanskoj operaciji 1878. iznosili su 946 mrtvih i
3.980 ranjenih vojnika.
Austrijska okupacija Bosne uzrokovala je talase muslimanskih
izbjeglica, uglavnom u Thrsku. Prema službenim podacima austrougarskih
vlasti, između 1883. i 1905. godine iselilo se 32.625 osoba; a između 1906.
i 1918. godine iselilo ih se još oko 24.000. Ali u te brojeve nisu uključeni
oni koji su se iselili ilegalno, ni oni koji su pobjegli u prve četiri godine (do
1883. godine). Neki muslimanski historičari ustvrdili su da ukupan broj
iseljenika iznosi oko 300.000, ali čini se da je ta procjena previsoka.
U Sarajevuje 1889. godine posvećena katolička katedrala, a uskoro
za njom i crkva svetog Ante Padovanskog.
Na čelu Bosne od 1882. do 1903. nalazio se Benjamin Kallay,
austrijski povjesničar i bivši diplomat Njegova politika u Bosni težila je
da očuva zemlju od uticaja nacionalističkih pokreta koji su dolazili iz
Srbije i Hrvatske i da promovira ideju o bosanskoj naciji kao zasebnom
i integrativnom entitetu. Za tu njegovu nakanu bilo je bitno da za ideju
bosanske nacije najprije pridobije muslimane.
Godine 1909. pod liberalnim austrougarskim ministrom financija
barunom Burianom (koji je na tom položaju bio od 1903. do 1912.
godine), odobren je muslimanima sistem upravljanja vakufima, a onda
je, slijedeće godine, izabran i Bosanski sabor. Iako je Sabor bio zasnovan
na ograničenom izbornom pravu i nije imao neposredne zakonodavne
vlasti, ipak je omogućio raznim organizacijama koje su u posljednjih
nekoliko godina osnovale lokalne zajednice - Muslimanska narodna
organizacija (1906.), Srpska narodna organizacija (1907.) i Hrvatska
narodna zajednica (1908.) - da počnu djelovati kao prave političke stranke.
15
 Premda su se neki istakIiuti muslimanski prvaci "izjašnjavali" kao
Hrvati ili Srbi, takvipojedinačniistupi nisu nikad ugrozili opće držanje
muslimanaikoji su se čvrsto fonnira1i kao zaseban politički entitet.
Nakon atentata na pril1ca Ferdinanda, konć~iWjula 1914. Austro-
Ugarskaje l1apala Srbiju. Poče() je Prvi svjetSki rat, koji se 1918. završio
porazomCel1tralnih sifa:
Tride~ei6gn1aja f~17:slbvertafki politič'aikorešec je sa nekoliko
svojih ~~legaizdaodeklaracij~k()j?mjepozvaonaujectinjenje Slovenaca,
Hrvata i SrbauJedri&diŽaVu:Šličan proglas izdaoje Hrvatskisabor 29.
oktobrl11918. godine. . Nijemaca, nije imala jasne predodžbe o tome kakav bi trebao biti status
diaYrid.slran~a,lmja je uskoro stekla monopol na muslimansku
podrš~ii-.blla je-"Jugoslovenska muslimanska -organizacija" (IMO),
oSl1oV~n~u;Sarajevu u februaru 1919. Njen predsjednik dr. Mehmed
Spaijo, bnil1iojestav da Bosna treba nastojati da očuva svoj identitet kao
autonomna jedinica u jugoslavenskoj državi.
Kad su u novembru 1920. u Jugoslaviji održani izbori, Spahina
stranka osvojila je gotovo sve muslimanske glasove u Bosni i Hercegovini
i tako stekla pravo na 24 zastupnička mjesta u Narodnoj skupštini.
Godine 1929. kralj Aleksandar je svojom odlukom izmijenio ustav
i, umjesto Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, proglasio Jugoslaviju.
Država je podijeljena na devet banovina, a svaka od tih banovina
presijecalaje stare granice konstitutivnih elemenatajugoslavenske države.
Bosna je razdijeljena na četiri banovine: Vrbasku, u koju je uključen i
dio HrvatSke, Drinsku, u koju je uključen i velik dio Srbije,Zetsku, koja
se sastojala uglavnom od Crne Gore, i Primorsku, koja je obuhvatila i
dio dalmatinske obale. Prvi put za više od četiri stotine godina Bosna
nije više bila jedinstvena cjelina.
Bosanski muslimani su bili duboko nesretni, jer sll u svakoj od četiri
banovine u kojima su živjeli ostali u manjini.
Hrvati nisu prihvatili Aleksandrov ustav. Počela je politička borba
Srba i Hrvata, koja je potrajala deset godina. U augustu 1939. srpski
predstavnik Cvetković i hrvatSki vođa Maček postigli su sporazum o
novoJorganiiaciji Jugoslavije.
Prvo II čemu su se ta dvojica složili bila je podjela Bosne i Hercegovine.
Dvijeglavn~ hrvatSkebanovine, Savska i Primorska (u koje subili uključeni
i neki dijelOvi Bosne i Hercegovine), ujedinile su se u jednu banovinu -
HrvatSku, a stanovnici preostalog dijela Bosne i Hercegovine trebali su da
se plebiscitom izjasne žele li se pridružiti HrvatSkoj ili Srbiji.
Mehmed Spa:ho umro je u junu 1939., dok su ovi pregovori bili.u
najkritičnijoj fazi. Njegov nasljednik Džafer Kulenović zatražio je
16
stvaranje posebne banovine Bosne i Hercegovine, ali njegov zahtjev je
ostao bez odjeka.
Šestog aprila 1941. Nijemci su napali Jugoslaviju, a četiri dana kasnije,
10. aprila 1941., proglasili su novu "Nezavisnu Državu HrvatSku" (poznatu
po svojim inicijalima kao NDH), u koju je ušla čitava Bosna i Hercegovina.
Ta država nije bila nezavisna, nego je bila podijeljena na dvije zone vojne
okupacije, njemačku i talijansku, a crta razdvajanja presijecala je
dijagonalno Bosnu i Hercegovinu od sjeverozapada ka jugoistoku.
Komunistička partija Jugoslavije, kojaje 1941. povela ustanak protiv
bosanskih muslimana. Godine 1936. komunistički intelektualac, Slovenac
Edvard Kardelj, napisao je: "Ne možemo govoriti o muslimanima kao
narodu, nego kao o posebnoj etničkoj skupini", a na partijskoj konferenciji
održanoj 1940. godine Milovan Đilas, kojije bio "zadužen" za nacionalno
pitanje, izostavio je muslimane sa popisa jugoslavenskih naroda.
U tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941.-1945.) došlo je do
progona manjina, posebno Srba i Jevreja. U ljeto i jesen 1941. godine,
muslimanski vodeći ljudi izdali su niz javnih rezolucija i protesta protiv
ovog nasilja vlasti. Takve su rezolucije donesene l! Sarajevu, Prijedoru,
Mostaru, Banjoj Luci, Bijeljini i Tuzli. .
Godine 1945. u Jugoslaviji su na vlast došli komunisti. Većina se
muslimana pomirila sa ovom činjenicom. Umjesto da ih proguta HrvatSka
ili Srbija, ponuđeno im federalno Iješenje u kojemće Bosna i Hercegovina
i dalje opstati.
Za muslimane je bilo važno samo da prestane pokolj. Računa se da
je u toku Drugog svjetskog rata ubijeno oko 75.000 muslimana, što je
predstavljalo 8,1 posto od njihovog ukupnog broja.
Komunisti su se surovo obračunali sa svima koji nisu prihvatili njihovu
vlast. Historičar Noel Malcolm iznosi pretpostavku da je u Jugoslaviji
gotovo 250.000 ljudi izgubilo živote u masovnim strijeljanjima, marševima
smrti i koncentracionim logorima 1945. i 1946. godine.
Jugoslavenski federativni ustav, proglašen u januaru 1946., bio je
vjerna kopija sovjetSkog ustava, donesenog desetak godina prije toga.
U tom ustavu pisalo je da će Jugoslavija poštivati vjerske slobode,
ali je u praksi bilo drukčije.
Godine 1946. ukinuti su šerijatSki sudovi, a 1950. zatvorenje posljednji
mekteb, osnovna škola u kojoj su učenici stjecali temeljno znanje o Kur' anu.
Ukinuta su muslimanska i kulturna i obrazovana društva "Gajret", "Narodna
uzdanica", "Preporod" i druga. Dopušten je rad samo službenoj Islamskoj
vjerskoj zajednica (IVZ), sa svega dvije, strogo nadzirane medrese za
17
lii:
Ir
školovanje muslimanskih svećenika. Zatvorenaje i muslimanska štamparija druge muslimanske stranke, uključujući i Zulfikarpašićevu MBO, još 13
u Sarajevu, a tijelo koje je upravljalo vakufima stavljeno je pod državni mjesta. Srpska stranka, SDS, predvodena Radovanom Karadžićem,
nadzor. Medutim, neke. od tih mjera potajno su se kršile: i dalje su bili u osvojila je 72 zastupnička mjesta.
opticaju islamski tekstovi, djeca su se podučavala u džamijama, derviški Na početku 1991. Milošević je otvoreno govorio da će on, bude li
su redovi djelovali u privatnim kućama, a studentska organizacija "Mladi pokušaja da se federativna struktura Jugoslavije zamijeni nekom
muslimani" odupirala se kampanji protiv islaina, sve dok nekoliko stotina labavijom formom konfederacije, zatražiti da se Srbiji pripoje cijela
njenih članova nije pozatvarano u godinama od 1946. do 1952. područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Pitanje što znači biti musliman u Bosni i Hercegovini - je li posrijedi Na dan 25. juna 1991. i Hrvatska i Slovenija proglasile su nezavisnost.
religiozni, etnički ili nacionalni identitet - nije bilo skinuto s tapeta, uprkos Sad je i Bosna i Hercegovina morala zatražiti priznavanje svoje
uvjerenju Komunističke partije Jugoslavije u prvim godinama Titove nezavisnosti,jer bi inače ostala u krnjoj Jugoslaviji pod srpskom vlašću.
vladavine da će se to dogoditi.
Šestog aprila 1992. zapadne zemlje su priznale nezavisnost Bosne i
U popisu stanovnitšva 1948. godine muslimani su imali tri opcije:
Hercegovine, ali istog dana počela je agresija na nju.
mogli su se deklarirati klloSrbimusrrmanskevjerolsp()vi}estCHrvatl
muslimanske vjeroispovijesti ili kao "nacionalno neopredijeljeni". Iako su Ujedinjene nacije 22. maja 1992. priznale Bosnu i
Rezultat: 72.000 njih izjasnilo se da su Srbi, 25.000 da su Hrvati, a Hercegovinu i primili je u svoje redove kao zemlju-članicu, nisu ukinuli
778.000 deklariralo se kao "neopredjeljeni". Pri slijedećem popisu embargo na uvoz oružja, kao da se ništa nije promijenilo.
stanovništva, 1953. godine, rezultat je bio sličan. Srpski su se vojni komandanti hvalili kako imaju toliko oružja i
U popisu stanovništva 1971. godine prvi put se pojavljuje i odrednica municije da bi mogli ratovati u Bosni i Hercegovini još šest-sedam godina.
"Musliman, u nacionalnom smislu". Embargo nije imao stvarnog uticaja na njihove vojne kapacitete. Ali za
Poslije Titove smrti došla je do punog izražaja ekonomska bosanske oružane snage embargo je bio ravan smrtnoj presudi.
neefikasnost socijalističkog sistema, a nacionalne napetosti su rasle. I američka i njemačka vlada bile su zakratko pokazale namjeru da
Godine 1987. godišnja inflacija u Jugoslaviji porasla na 120 posto, a embargo ukinu, ali ih je tadašnji britanski ministar vanjskih poslova
1988. na 250 posto. Do kraja te godine dug Jugoslavije stranim Douglas Hurd, energičnim uvjeravanjem, uspio odvratiti od tog nauma.
kreditorima porastao je na preko 20 milijardi dolara. Stanovništvo je Tvrdio je da će se time samo produžiti rat. .
bivalo sve siromašnije, što je bila prilika za ekstremne nacionaliste da se Embargo nije ukinut, ali se rat produžio i trajao do kraja 1995.
prihvate posla i izazovu opće nezadovoljstvo. Završen je mirom u Daytonu, 21. novembra 1995. (potpisan u Parizu,
Na Vidovdan 28. juna 1989., okupilo se nekoliko stotinahiljada 14. decembra 1995. godine).
Srba na Gazimestanu, nedaleko od glavnog grada Kosova, Prištine, da
proslave šeststotu godišnjicu bitke na Kosovu. "Poslije šest vijekova opet
smo zaokupljeni borbama i svadama. Nisu to oružane borbe, ali nije
isključeno da će i do njih doći" - govorio je Slobodan Milošević. Svjetina
mu je gromoglasno odobravala.
Osnivanje nezavisnih političkih stranaka, što je u Jugoslaviji stidljivo
započelo 1988. godine, pretvorilo seu pravu bujicu. U januaru 1990.
slovenski su komunisti demonstrativno napustili kongres Saveza
komunista Jugoslavije, a Slovenija i Hrvatska najavile su višestranačke
izbore u proljeće 1990. U prvoj je od njih na izborima pobijedila liberalno-
nacionalistička koalicija, a u drugoj nova hrvatska nacionalistička stranka
Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), na čelu s Franjom Tudmanom.
Na izborima u Bosni i Hercegovini u novembru 1990. muslimanska
SDA je osvojila 86 zastupničkih mjesta od ukupno 240 u Skupštini,. a

18 19
 Poglavlje L
MLADOST I PRVA ROBIJA

Djetinjstvo i očeva bolest. Osrednji dak. Prvi pojmovi o vjeri

i prvo kolebanje. Srbi vladaju. Azići - izmiješano selo.
Vojni bjegunac. Mladi Muslimani.. Komunisti dolaze.
Sukob sa komuuistima. Komunistička "jednakost".
Osuden na tri godine robije. Halida

Moje djetinjstvo čini mi se jako dalekim. Kao da gledam neke planine

za vedrog dana - vidim jasno obrise, ali ne i detalje. Život nije kratak.
Meni se oduljio.
Rodio sam se u Bosanskom Šamcu, prije 75 godina, u kući iz koje se
vide dvije najveće bosanske rijeke, Bosna i Sava. Kada mi je bilo dvije
godine preseIiIi smo se u Sarajevo. Th sam se i školovao. Neki dan sam
prošao pored zgrade girimazije u kojoj sam proveQ osam godina dječaštva
i prve mladosti. Bila je to Prva muška realna gimnazija, inače poznata
škola - mi koji smo je završili sa osjećanjem ponosa govorili smo o njoj.
Ovdje sam i diplomirao na Pravnom fakultetu. Prije toga studirao sam
agronomiju, a onda sam, nakon treće godine, prešao na pravo.
Pripadao sam porodici kojaje bila brojna. Otac je sa mojom majkom
imao petero djece - tri kćerke i dva sina. Ja sam stariji sin, ali nisam
najstarije dijete u porodici, imao sam dvije starije sestre. Imao sam i dva
polubrata iz očevog prvog braka. Očeva prva žena je umrla i on se oženio
mojom majkom negdje 1921. godine. Inače, naša porodica je, prema
podacima koje imamo, koncem prošlog stoljeća došla iz Beograda. Djed
je rođen u tom gradu u jednoj kući koja je, prema pričanju mog rahmetli
amidže, postojala sve do iza Drugog svjetskog rata. Nalazila se negdje u
sadašnjoj Francuskoj ulici, a srušena je nakon rata. Djed, koji je služio
vojsku u Istanbulu, oženio se jednom turskom djevojkom, Sedikom, koja
se rodila u Iskjudaru - Iskjudar je dio Istanbula, s one strane Bosfora.
Otac je nešto razumijevao turski jezik, ali koliko se sjećam nije znao
govoriti. To je ponekad ljutilo moju majku koja nije znala turski, pa se
osjećala isključena iz ovih razgovora.

*
Moje djetinjstvo obilježila je očeva bolest. Bio je teško ranjen u
Prvom svjetskom ratu, na talijanskom frontu, na Piavi. To se kasnije

21
 pretvorilo u jednu vrstu uzetosti, tako daje posljednjih deset godina života
bio skoro nepokretan. Rahmetli majka se mnogo bavila ocem, a mi djeca
pomagali smo koliko smo mogli, rastući u slobodi.
Očeva porodica bilaje nekada veoma bogata. U Bosanskom Šamcu
otac je radio kao trgovac, ali je u tom poslu uskoro propao pod čudnim
okolnostima. Preselili smo u Sarajevo, gdje je život za nas bio mnogo
teži, ali imao je i neke dobre strane: mogli smo se školovati. Da smo
ostali u Bosanskom Šamcu, ne znam da li bi to bilo moguće.
Rahmetli majka je biia veoma pobožna žena i svoju privrženost
vjeri djelimično dugujem njoj. Neizostavno je ustajala da na vrijeme
:1 klanja sabah, a to znači prije zore. I mene je budila da odem u mjesnu
II'I džamiju, bila je to Hadžijska džamija nedalekobdVijećnice. Ja sam,
naravno, nerado ustajao, bilo mi je tada dvanaest ili četrnaest godina, ali
bilo mi je uvijek drago kasnije, kad bih se vraćao kući, pogotovo u
proljetna jutra. Sunce bi već bilo na izlasku, u džamiji je bio stari imam
Mujezinović, koji je na sabahu, na drugom rekatu, uvijek učio ono divno
sure Er-Rahman. Ta džamija u beharu, taj jutarnji sabah, to sure Er-
Rahman i taj alim, koga je čitava okolina poštovala, jedna je od onih
lijepih slika koje jasno vidim kroz maglu godina što su prošle.
Bio sam u svakom pogledu mješavina oca i majke: fizički sam više
sličan majci i njenoj braći i to mi nije bilo drago. Želio sam da ličim na
oca, koji je bio veoma lijepo graden čovjek. Ali, kadaje riječ o karakteru,
bliži sam ocu. Naime, svi su moji rođaci po majci bili ekstravertni,
otvoreni, komunikativni, dok su Izetbegovići više šutljivi i povučeni ljudi.
Iako je došao u Sarajevo među majčinu rodbinu, otac je bio veoma
poštovan u njenoj porodici. Kadaje bilo problema - porodičnih ili bračnih
- on je bio neka vrsta sudije u tim sporovima. Znam da su ga slušali i
menije to imponiralo. U majku samjednostavno bio zaljubljen kao dijete
i kad bi ona sa ocem otišla negdje na sijelo, ja ne bih mogao da zaspim
dok se oni ne vrate. Ležao sam budan, ponekad do ponoći, čekajući da
se oglase. Bio sam toliko umoran da bih zaspao čim bih čuo otvaranje
vrata i njihove korake.
* u tome našao razlog da za svoju slabu oCjenu okrivIm njega.
Prilično rano sam se oslobodio roditeljskog uticaja i nastavio živjeti po
svom izboru. U petnaestoj godini počeo sam se malo kolebati u vjeri. Nalazio
sam se sa svojim tadašnjim drugovima, sa kojima sam razgovarao o svemu
i svačemu. Čitali smo komunističku i ateističku literaturu. U to vrijeme
Jugoslavija je imala jaku komunističku propagandu, uglavnom ilegalnu, preko
raznih brošura, koje su išle od ruke do ruke. Komunisti su u tome bili uspješni.
22
Bila je to dijelom i reakcija na pojavu faši~~a u Evropi. Komu.ni~ nije
podrazumijevao demokratiju. U Jug~slavIJI Je ~o bIO pokret pr?t1v fašlzm~,
.edna kontraideologija, kojaje sa svoJe strane bila također totalitarna. ProtiV
J . tal. .
crnog totalitarizma podizao se crvem to Itanzam. ... ...
Komunisti su bili posebno jaki u mojoj, Prvoj mušk~J glmna~IJ1.
Ova škola bilaje poznata zbogjednog broja profesora za kOJe se potajno
pričalo dapripadaju komunističkom pokretu ..Meni su do~le d?:uku neke
brošure koje su komunisti ilegalno rasturah po razredima I Ja s~~ se
počeo dvoumiti, kako mi se tada činilo, iz:n~đu problema s?cIJal~e
pravde, odnosno nepravde, i Boga. U ko~~mst1čko~,pr?pagandl Bog ~~
bio na strani nepravde, jer je vjera po njima bila opijum za narod ,
sredstvo da se narod umiri, da se ne bori za bolji položaj u ovom r~alnom
životu. Vrlo se lahko moglo nasjesti na ovu priču. Jaje nisam pnhvatlO.
Uvijek mi se činilo, nekad jasnije, nekad manje jasn?: daje glavna poruka
religije odgovornost. Vjera i caru poruču~e.?a će biti odgovoran. Ak? se
ne boji na ovoj zemlji policije, jer je pohclJ~ u nJegovim rukama, vJe:a
mu poručuje da će za nasilje biti o~govoran.1 da :u odgovornost ne moze
izbjeći. Svemir bez Boga činio ml se besmlslemm.
Tako sam se, nakon godinu-dvije lutanja, vjeri vr~tio,. ali na no~i
način. Izvjesna čvrstina moje vjere - koliko je ima. - POtIČ~. IZ te su~nJe
koja se pojavila u mladosti. To ~ije viš~ bi~a sa)TI0 nas.hJeđ~na vJ.era.
Sada je to bila ponovo osvojena vjera. NJU više mkada msam IZgUbIO.
Kasnije sam nešto pisao o tim dilemama, ali mis~im ~a sam ja, u tim
člancima, ne drugima, nego baš sebi, dokaZivao svoJu vjeru.
*
U školi sam oscilirao između odličnog i lošeg đaka - jedno vrijeme
vrijedno bih učio, a onda bih najednom knjigupotpuno odbacio. U.četvrtom
razredu gimnazije bio sam oslobođen polaganJa mature, da bih u ~hJ~eće~,
petom razredu imao slabu ocjenu na kraju godine. I, čudno, baš IZ histonje,
iako sam historiju uvijek volio.
Za svoju lošu ocjenu nisam krivio sebe nego profesor~ histo~je: Bi~
je to veoma visok čovjek, Srbijanac, koji je govorio ekavskim narJečJe~ I
često pravio neslane šale na račun nekog u~enika ~u~lim~na. Ja sam valjda
U višim razredima gimnazije, učenje sam u potpunosti zamite~~o
čitanjem. U osamnaestoj i devetnaes~oj godini p:očita? sam sva v~mJa
djela evropske filozofije. Hegel ml se tada mje s~lđa.o. Kasmje ću
promijeniti mišljenje. Naročiti uticaj na mene ostavila JeBergsonova
Stvaralačka evolucija, Kantova Kritika čistog uma I dvotomna
Spenglerova Propast Zapada.
 • Beljan, stari srpski domaćin, ako bi vidio da ima neka od žena u bašči,
Ipak, školu nisam potpuno zapustio. Maturirao sam u ljeto 1943.
godine, usred velikog rata. Već se dogodio Staljingrad i EI-Alemein, a
iskrcavanje na Siciliji i Italiji samo što nije počelo. Pamtim dobro taj rat
jer smo prošli kroz teške godine opasnosti i oskudice. Sjećam se, recimo,
velike gladi četrdeset prve godine., Svi smo u kući bili više gladni nego
siti. Kasnije se situacija popravila, najviše zahvaljujući švercerima koji
su dovozili velike količine hrane. Sve drugo je prestalo da radi, samo je
crna trgovina funkcionirala sve bolje.
Ovdje, u Sarajevu, tada su vladale ustaše,jedan pronacistički režim.
Trebalo je da se poslije velikemature javimuvojsku,aILt()nisamučiIlio.
Postao sam vojni bjegunac i krio sam se' čiiavu četrdeset četvrtu godinu
kod kuće. Jednog dana saznao sam da me vojne vlasti traže i pobjegao
sam u Posavinu, u svoj rodni kraj. To je posebna priča, specijalno iskustvo
iz raspleta ondašnjih ratnih događaja: tada sam vidio na sceni četnike,
ustaše, partizane, pa i nas muslimane (naoružana muslimanska milicija
koja je također bila neki akter dogadaja u sjevernoj Bosni).
* to su djeca svih religija morala učiti. Kasnije je to ukinuto, ali je svakog
Bilo je i vrlo lijepih dana u djetinjstvu. Nedaleko od Sarajeva
naslijedili smo po majčinoj liniji malo imanje u Azićima, na Stupu
- tu je bila čuvena Džabijina kula, srušena u ovom ratu, jedna bijela
kocka, sa indigoplavim prozorima svuda okolo. Mogla se vidjeti iz daljine.
U bašči pored kuće bio je i jedan jasen, najveće drvo u sarajevskom
polju, i rimski bunar. U ljeto, nakon završetka nastave, izlazili smo na
imanje. Trajalo je to sedam-osam godina uzastopno, od 1932. do 1940.
Prvih nekoliko godina, dok se otac nije razbolio, išli smo sa ocem i
majkom, kasnije bioni ostajali u Sarajevu, a mi bismo išli u društvu
tetke, majčine sestre, koja je ostala udovica. Ti ljetni dani provedeni na
selu zasigurno su najljepši dani mog života. Pogotovu su bila lijepajutra.
U ovom ratu upravo je tu bila linija fronta, a ovaj komadićak zemlje na
kojem sam provodio djetinjstvo ostalo je sa naše strane linije, pedeset do
sto metara daleko od prvih rovova.
Azići su vjerski i nacionalno bili veoma izmiješano selo. Dvije porodice
bile su muslimanske, a ostale pravoslavne i katoličke. Bila je tu i katolička
crkva, kojaje u ovom ratu porušena. Pred njom su se ljeti održavale narodne
svečanosti. I kada u mislima odgonetam razloge ovog posljednjeg rata, uvijek
prizivam u sjećanje te Aziće i taj vjerski izmiješani svijet. Ovo malo selo
bilo je dokaz da je to moglo funkcionirati. I koliko se sjećam, bilo je tu
mnogo uzajamnog poštovanja. Kada bi kroz selo prolazio naš komšija Risto
24
pozdravljao bi, a glavu okretao na drugu stranu, da ne povrijedi muslimanske
običaje. Tako je to bilo dolje, u narodu. Gore, u vlasti, bilo je drukčije.
U zgradi u kojoj danas služim kao član Predsjedništva BiH, između
dva svjetska rata stolovali su banovi. Od 1929. godine ovo je bila
takozvana Drinska banovina. Sarajevo je bilo njen glavni grad i ban je
uvijek bio Srbin. Ovdje je to prvo bio neki Velimir Popović, pa Ljuba
Davidović, pa ... Ali Velimir ili Ljuba ... uvijekje bio Srbijanac. Prisjećam
se još jedne stvari. Skoro svi moji učitelji u osnovnoj školi bili su Srbi. U
prvom i drugom razredu osnovne škole učiteljica mije bila stara gospođa
Šušljić, žena iz Srbije, koju sam ja jako volio. U trećem razredu učitelj
Biličar, u četvrtom Krstić, obojica Srbi. Samo jedno kratko vrijeme bio
je jedan musliman, Muhić. Tako je bilo i širom Bosne. Bio je to pokušaj
posrbljenja muslimana. U školi smo, naravno, učili o kralju Aleksandru,
koji je ubijen u atentatu u Marseilleu 1934. Bio sam tada četvrti razred
osnovne škole. Kada je kralj poginuo, na svim kućama u gradu morale
su biti istaknute crne zastave. Na našoj kući crna zastava stajala je od
oktobra do aprila: gradovi su pola godine ličili na crna strašila. Štaviše,
u nekim školama pjevale su se pjesme o svetom Savi, srpskom svecu, i
dvadeset sedmog januara nastavljeno slavljenje 'svetog Save kao
prosvjetitelja naroda.
Manje-više i načelnici gradova, pogotovu sreski načelnici, bili su
redom Srbi. Takvo stanje je bilo sve do Sporazuma Cvetković
- Maček, kada su dijelovi Bosne pripali tzv. Hrvatskoj banovini. Bilo je
to pred početak Drugog svjetskog rata. Došlo je do napada na Poljsku, a
zatim i do rata u Jugoslaviji, pa je podjela pala u vodu.
Srpska hegemonija se nastavila i za vrijeme komunističkog režima.
U početku je to bilo potisnuto od strane komunističke, pomalo anacionaIne
svijesti, ali su Srbi postepeno preuzimali prevlast na drugi način, ulazeći u
komunističku partiju. Nacionalna neravnopravnost narođa u Jugoslaviji,
ustvari prevlast Srba u svim vladajućim institucijama, dovelaje do pobune
Slovenaca i Hrvata i raspada Jugoslavije. Muslimani u Bosni bili su
podijeljeni, pa nije bilo muslimana, ili Bošnjaka, nego su bili muslimani-
Srbi, koji su imali svoje kulturno društvo "Gajret", i muslimani-Hrvati
koji su imali "Narodnu uzdanicu". Radilo se o pokušaju podjele Bosne
izmedu Srba i Hrvata. Pokušaj će kasnije dobiti svoje krvavo obličje.
*
~
Nekoliko mjeseci pred propast Jugoslavije, prvi put sam došao u dodir
sa grupom poznatom kao Mladi muslimani. Bili su to uglavnom studenti
25
 zagrebačkog i beogradskog univerziteta i nekoliko daka Prve i Druge
gimnazije u Sarajevu. Jezgru grupe činili su Tarik Muftić, student šumarstva,
Esad Karadozović, student medicine, ubijen 1945. od strane komunista,
Emin Granov, student mašinstva, Husref Bašagić, student gradevine, koji
je 1951. napustio Jugoslaviju i nije se više nikad vraćao ovamo. Bio je tu
još i Asaf Serdarević, mladi agronom, kojije također ubijen od komunista
krajem 1944. Oni su iznosili neke nove misli, koje su više ođgovarale
onom što sam želio čuti o svojoj vjeri. Sve se to bitno razlikovalo od onog
što smo mi učili umektebima, vjeronaukama koje smo imali u školi, na
predavanjima koje smo posjećivali, ili u člancima koje smo čitali u tadašnjim
časopisima. Mislim da se radilo o odnosu suštine i forme - hodže su, po
našem mišljenju, više tumačile obredoslovlje ili formu islama, nešto što je
i vanjsko u njemu, zapostavljajučišuši:hiii···········_·_· ""-' ..
i I, U martu 1941. pokušavali smo formirati udruženje Mladih muslimana
fi: i registrirati ga po tadašnjim propisima. Održanaje i osnivačka skupština,
bio je izabran i neki odbor za tu priliku, ali početkom aprila došlo je do
njemačkog napada na Jugoslaviju i udruženje nikad nije registrirano.
I
,I Islam i dvije odrednice sa ambicijom suprotstavljanja - antifašizam
II i antikomunizam - određivali su opću orijentaciju pokreta Mladi
II muslimani. Dva sistema - fašizam i komunizam, personificirani u Hitleru
I i Staljinu, obilježavali su tadašnju svjetsku scenu. Bio je tu i Zapad, ali
i ovo su bili novi pravci koji su imali ambiciju da sruše ili promijene stari
I
,I svijet. Pokazalo se da je to bila iluzija. Taj tzv. stari svijet je nastavio da
postoji i sam sebe mijenja.
il
o',
"
U trenutku kad se pojavo ovaj pokret, početkom četrdesetih godina,
stanje u muslimanskom svijetu je bilo vrlo loše. Bilo je samo nekoliko
I nezavisnih muslimanskih zemalja. Mi smo smatrali da je to neodrživo
li stanje i daje islam živa misao koja može da se osavremenjuje održavajući
~ili svoju suštinu. Bili smo nezadovoljni stanjem u muslil)lanskom svijetu
~I gdje su dominaciju imali stranci, bilo svojim vojnim prisustvom, bilo
!r'i·i svojim kapitalom.
li Organizacija se brzo širila među omladi nom, posebno među
gimnazijalcima i studentima. Imali smo na stotine pristaša u skoro svim
gradovima Bosne i Hercegovine, a zatim i jaku grupu studenata u
Zagrebu. U toku rata (1941.-1945.) postojala je neka vrsta prešutnog
l~,i! ugovora o nenapadanju između nas i tadašnje vlasti: mi nismo išli u
direktnu konfrontaciju, mada smo očigledno bili opozicija. U toku 1944.
II'!
ja sam se sve više pasivizirao, nezadovoljan što je organizacija napravila
"li
pakt sa El-Hidaj om, udruženjem hodža. Nikad se nisam sasvim slagao
sa hodžama, iako je među njima bilo mnogo ljudi koje sam poštovao.
Smatrao sam da ne treba da postoji poseban stalež ni hodža ni šejhova,
i da su oni nosioci jednog gledanja na islam koje je blokiralo njegov
26
unutrašnji i vanjski razvoj. Ja sam to javno govorio i zbog toga sam bio
pomalo prokazan i čovjek.
Kada je rat završen, mi smo nastavili djelovanje, na zaprepaštenje
tadašnjih komunističkih vlasti. Oni su pokušavali da nas odvrate od toga,
a kada nisu uspjeli, pohapsili su nas negdje početkom 1946. godine.
*
Još kao dijete želio sam biti pravnik. Bila je to moja mladenačka
ambicija, san iz gimnazijskih dana.
Kada sam 1949. godine, poslije trideset šest mjeseci izišao iz zatvora
i htio upisati pravo, moj amidža Šukrija, koji je također bio pravnik,
odvratio me od te namjere. Otac je također mislio da, kao bivši zatvorenik,
nemam nikakvih šansi u pravnoj struci, jer komunisti ne zaboravljaju i
ne praštaju. Upisao sam agronomiju, studirao skoro tri godine i tamo
položio trinaest ispita. Na agronomiji sam bio odličan student, ali kako
su prolazile godine i semestri, sve više sam gubio interes za agronomiju
i konačno prešao na pravo. Međutim, ne smatram te tri godine
izgubljenim. Tamo sam polagao matematiku, geodeziju, melioracije i,
čak četiri hemije, anorgansku, organsku, analitičku i agrikultumu.
Jedno zanimljivo iskustvo vezano je za ove hemije. Dok sam pohađao
gimnaziju vrijedila je još uvijek hipoteza o konstantnosti materije i
energije, iako je Einsten već bio dokazao da to nije tako. Da se razbijanjem
atoma oslobađa ogromna energija i da pri tome dolazi do defekta mase
prema čuvenoj formuli E= mc', Einstein je objavio daleke 1905. godine,
ali mi smo 35 godina kasnije još uvijek učili njutnovsku fiziku i "živjeli"
u Newtonovom svijetu. Taj svijet bio je logičan, konstantan,jednosmjeran,
pravolinijski. Einstein je promijenio te predstave. Svemir je zakrivljen,
vrijeme i prostor su relativni, a materija i energija nisu konstantne.
Atomske bombe su sa zakašnjenjem potvrdile tačnost ovih nevjerovatnih
postavki i najavile epohu relativnosti. Mislim da se to snažno odrazilo i
na duh vremena. Relativizirane su i neke općeprihvaćene vrijednosti.
Zato uvijek imam osjećaj da sam živio u dva različita doba historije:
mladost u jednom, zrelost i starost u drugome dobu.
*
U aprilu 1945. komunisti su ušli u Sarajevo. Počela je njihova era
koja će trajati četrdeset pet godina.
Ujesen te godine, mi iz Mladih muslimana napravili smo demonstraciju
prilikom organiziranja muslimanskog udruženja "Preporod" ,kojeg su
komunisti htjeli staviti pod svoju kontrolu. Održali smo vatrene
27
 antikomunističke govore. Većina u sali gromko je aplaudirala i navijala za
nas. Mene i još neke na licu mjesta su uhapsili.
Očigledno je OZNA I), nakon te naše pobune, procijenila da treba
upratiti pokret do kraja, pa su nas sutradan pustili. Mi smo kasnije, jer
smo bili "mladi i glupi" (meni je tada bilo dvadeset godina), nastavili da
se sastajemo, a oni su sve to pratili, što im je omogućilo da nas poslije
nekoliko mjeseci pohapse i privedu na sudenje.
Bio sam uhapšen l. marta 1946. godine sa grupom od četrnaest
istomišljenika i osuden na tri godine zatvora. Kazne nisu bile naročito
oštre u poređenju sa onim što će kasnije biti. Mi smo bili prva grupa
optuženih i osuđenih Mladih muslimana.
Komunisti·ćepromijeniti svojepoiinanje pokreta Mladilrmuslimana,
pa i svoj postupak, kada su se uvjerili da se, uprkos progonima, organizacija
širi. Svi znakovi su govorili da ideja Mladih muslimana prodire među
narod, naročito omladinu. Uhapsili su i osudili novu grupu 1947. godine,
iduće godine nekoliko grupa, da bi 1949. odlučili da se konačno obračunaju
sa organizacijom. Tada je u BiH bilo uhapšeno skoro hiljadu ljudi. To je
bilo "vrijeme Informbiroa" (lB) - doba sukoba Jugoslavije sa Staljinom.
Vlast je bila pritisnuta Staljinovim optužbama da je popustljiva, da
antikomunistički elementi uzimaju maha u zemlji i htjelaje da pokaže da
to nije tako: Progonilaje lB-ovce (pristalice Staljina), a istovremeno i nas,
ali može se reći da su lB-ovci u tom obračunu prošli mnogo gore. Jest da
je nekolicina naših ljudi bila osuđena ria smrt na suđenju, koje je održano
u ljeto 1949. godine, ali postupak prema pristalicama Staljina, sa ljudskog
stanovišta, bio je daleko grublji. Naši ljudi su prošli kroz teške stvari, ali
one nisu bile ponižavajuće kao kod. lB-ovaca. Nas su držali u zatvoru,
smatrajući da ćemo ili izumrijeti ili popustiti jednog dana, dok su ove
pokušavali prevaspitati, što· znači idejno slomiti.
Od četverice naših drugova koji su bili osuđeni na smrt najstariji je bio
Hasan Biber. Imao je tada dvadeset sedam godina; najmladi Nusret nije
imao ni dvadeset godina U molbi za pomilovanje roditelji su pisali da je
njihov Nusret još dijete. Medutim, to nije umilostivilo tadašnju vlast. Na
odluci, kojom se odbija molba za pomilovanje, stajao je potpis čovjeka kojeg
su komunisti zvali "poznati humanista". Bio je to Moša Pijade, predsjednik
tadašnjeg Prezidijuma. U Sarajevu je 1914. godine Gavrilo Princip, srpski
nacionalist, izvršio atentat na austrijskog princa Ferdinanda. Njemu nije bila
i~ečena smrtna presuda zato što nije imao dvadeset jednu godinu, iako je
ubio prijestolonasljednika i njegovu trudnu ženu Sofiju. MošaPijade -
"humanista" - bio je autor jugoslavenskog krivičnog zakonika, prema kojem
se smrtna kazna mogla izvršiti i nad starijim maloljetnikom (lica preko
1) OZNA, Odjeljenje zaštite naroda - jugoslavenska politička policija.
28
šesnaest, a manje od osamnaest godina). žrtve jednog takvog zakonodavstva
i jedne takve prakse bili su ovi mladi ljudi koji zaista nikome nisu ništa
skrivili, osim što su mislili drukčije. U optužbi im je pripisan terorizam,
kojeg nije ni bilo. Danas se pouzdano zna da se u muslimanskoj aktivnosti
sve sastojalo u nekom pisanju, dopisivanju, sastajanju, u nekom verbalnom,
psihološkom otporu tadašnjem komunističkom režimu.
*
U zatvoru sam proveo tri godine, od marta 1946. do marta 1949.
Osim što sam pola vremena bio dobro gladan, ne bih mogao reći da sain
bio izložen nekoj drugoj torturi.
U toku istrage, u očekivanju suđenja, nalazio sam se u vojnom zatvoru
kasarne "Maršal Tito" u Sarajevu. To je zgrada do Tehničke škole- tu je
bio i vojni sud. Bio sam smješten u sobu u kojoj je polovina ljudi bila
osuđena na smrt i čekala odluku po žalbi. Bili su to najčešće četnički
jataci ili neki krivci iz rata. Kada sam osuđen na tri godine, svi su smatrali
da to nije ništa, a i nije bilo ništa u poređenju sa drugima,. naravno.
Međutim, u jednom životu koji traje šezdeset ili sedamdeset godina, tri
godine je preko hiljadu dana i hiljadu noći. Upućen sam na;zdržavanje
kazne u Zenicu, ali tamo nisam ostao dugo. Nakon dva mjeseca prebačen
sam u zatvor "Stolac". U Stocu sam se zadržao sedam mjeseci, a nakon
toga, kao zatvorenik sa malom kaznom, upućen sam na gradilište. Na
gradilištima Boračkogjezera, gradio sam dom UDB-e'>' gdje su se kasnije
odmarali ti "moji" udbaši, ljudi koje sam upoznao tokom istrage. Onda
sam jedno vrijeme radio u Sarajevu, na zgradi budućeg Centralnog
komiteta KP. U ovoj zgradi ima mnogo maltera, cigala i betona koji sam
ja iznio na svojim rukama. U trećoj godini zatvora, bio sam prebačen na
mađarsku granicu u jedan logor, na dobru Belje kod Belog Manastira.
Nikad ne znate šta je za vas dobro, a šta loše u životu. Da nisam bio
zatvoren 1946. godine, što sam ja i moji smatrali velikom nesrećom,
izgubio bih glavu 1949. To je prilično sigurno, jer na mjestu u organizaciji,
pošto sam uhapšen, mene je zamijenio rahmetli Halid Kajtaz. Halid je
osuđen na smrt i strijeljan je u oktobru 1949. Raniji odlazak u zatvor
spasio mi je život. Pa i ovo moje upućivanje na mađarsku granicu. Htjeli
su me kazniti šaljući me 400 km daleko od porodice. Međutim, nisu
znali da mi čine dobro. To je bilo veliko poljoprivredno imanje, tamo je
bilo mnogo hrane. Na svestrane, na otvorenom prostoru, bile su hrpe
krompira, koje smo mi zatvorenici pekli. .
Tamo sam radio na sječi šume. Bio sam se dobro izvještio u tom
poslu. Kasnije sam mislio, ako bih ikad u životu morao fizički raditi,
2) Uprava državne bezbjednosti - jugoslavenska politička policija
29
 z
i
i zaradivati tako hljeb, otišao bih u šumske radnike. Od svih fizičkih poslova
- a radio sam mnoge - taj mi je bio najprivlačniji. Na sječi šume proveo
I sam čitavu zimu 1948. na 1949. godinu. Sjekli smo drva namijenjena za
ogrjev. Trebalo ih je izrezati ručnim žagama na dužine od po jedan metar,
iscijepati na cjepanice i složiti. Bila je neka dnevna norma koju smo
morali ispuniti. Pošto je na sve strane bilo drveta, ložili smo vatre, pekli
I krompir i ja sam tu proveo posljednjih šest mjeseci u sasvim dobrom
stanju, suprotno od onog što su mi udbaši bili namijenili. Kada sam izašao
II sa robije, bile su mi dvadeset četiri godine i bio sam potpuno oporavljen.
Moji su plakali od radosti kada su vidjeli kako dobro izgledam. Ljudi su
htjeli jedno, Bog je htio drugo.
II
il * onda vratio u Sarajevo i otišao na put. Sjećam se kako se Halida sve
Nedugo nakon izlaska iz zatvora oženio sam se djevojkom koju sam
poznavao od svoje osamnaeste godine. Halida je bila vrlo lijepa, što se
za mene ne bi moglo reći. Upoznali smo se u ratu, a sastajali se kad god
I su zvuci sirena oglašavali zračnu uzbunu. To je bivalo sve češće, jer su
britanski avioni, koji su polijetali iz baza u Italiji, u sve manjim
razmacima, nekada i po više puta dnevno, prelijetali Sarajevo da bi izbacili
bombe na ciljeve u Madarskoj, Nekada su svoj smrtonosni tovar izbacivali
na grad. Dok je narod panično bježao u podrume i skloništa, Halida i ja
bismo ostajali na ulici i sjedali na neki kamen ili najbližu klupu, uvjereni
da nam se ništa ne može dogoditi. Nas dvoje smo sigurno bili jedini u
Gradu koji su se radovali zvuku sirena što najavljuju mogući napad.
Kada sam otišao u trogodišnji zatvor, nastavili smo razmjenjivati
vatrena pisma u kojima je, uz ljubav, najčešća riječ bila vječnost
- riječ koju ljudi inačeolahko i neodgovorno upotrebljavaju. Pretpostavljam
da su se moji zatvorski cenzori, čitajući naša pisma, puna velikih riječi,
dobro zabavljali. Ali to nama nije smetalo. Davali smo oduška našim
osjećanjima koja su razdvojenost i patnja samojoš više pojačavali.
,I
ii
"
A daje žena lijepa prvi put sam primijetio kada mije bilo sedam ili
osam godina. Kao dječak pratiosam majku na sijela da se ne bi vraćala
sama. Jednom prilikom povela me na vjenčanje kod neke stare bule. Bio
je to nićah, večernjaceremonija, sastavni dio vjerskog vjenčanja. Nevjesta
I je bila. veoma lijepa i,. uz to, okićena nekim zlatnim nitima koje su se
~ spuštale preko lica. Meni se činilo da j e to neka čarobna žena, mislim da
nisam skidao pogled s nje. Je li to bilo potpuno čisto divljenje? Sjećam
se da sam kasnije u duši imao neki neodredeni osjećaj krivice zbog toga.
Pošto sam se oženio, bio sam sve više opkoljen ženskim dijelom
ljudskog roda. Osim žene Halide, tu su bile i naše dvije kćerke, Lejla i
Sabina, a zatim serija od pet unučica. Dakle, u neposrednoj blizini osam
predstavnica slabijeg pola. Poznavao sam život žena i njihove probleme.
30
Bio sam zahvalan Bogu što sam muškarac i činilo mi se da me to
obavezuje na neku vrstu solidarnosti prema ženama kao nesretnijem
dijelu čovječanstva.
Prva unučica Selma rodena je prije dvadeset četiri godine. Moja
najdublja osjećanja vezana su za to dijete. Ono što sam osjećao prema
tom malom stvorenju nisam ni prije ni poslije osjećao ni prema kome.
Za nju je vezano jedno drago i smiješno sjećanje. Dogodilo se da sam
trebao putovati u Libiju i tamo ostati petnaest dana, a moja kćerka, zet i
ta mala Selma, kojoj su tada bile nepune dvije godine, bili su otišli na
more i nisam ih vidao već dvije sedmice. Sada je trebalo da otputujem i
da Selmu ne vidim još petnaest dana. To je već bilo potpuno neprihvatljivo.
Natjerao sam ženu da odemo na jedan dan da vidim Seirnu, da bih se
vrijeme sa pravom ljutila: prvo smo morali putovati vozom, pa brodicom
na to ostrvo gdje su oni boravili, pa autostopom, jer na ostrvu nije bilo
autobusa, a bio je vreli ljetni dan. Sretni su ljudi koji imaju neku mjeru
ludosti. Mislim da sam bio jedan od njih.
*
Po izlasku na slobodu, 1949. ponovo sam se povezao sa organizacijom
MM preko rahmetli Hasana Bibera,jednog od vodećih članova organizacije.
Hasan mi nije odmah dao neki važan zadatak. Zatražio je da pišem
neke članke za tadašnji list Mudžahid koji je tajno izlazio. Moje vidanje sa
Hasanom trajalo je manje od 40 dana jer je 11. aprila uhapšen. Kasnije sam
saznao da su Hasana u istrazi strašno pritiskali da prizna kako sam se ponovo
povezao sa organizacijom. Da je on to priznao, ja bih se opet našao na
dugogodišnjoj robiji. Medutim, onje ostao čvrst, izjavljujući da ništa ne zna
o tome. I drugi su odgovarali dane znaju,jer drugi nisu ni znali. Hasan Biber
je u sudenju koje je održano u julu 1949. osuden na smrt i u oktobru je
strijeljan. U okviru tog procesa došlo je do masovnih hapšenja širom Bosne.
Hapšenje je počelo jednom provalom u organizaciji u Mostaru, u januaru
1949. Otkriveni su tl\ini spiskovi i zapisnici. Uslijedit će,zatim, hapšenje
velike grupe naših studenata u Zagrebu i doći će do niza procesa, od kojih je
sarajevski uju1u-augustuJ949. bio najveći i najtragičniji. U Sarajevu nešto
kasnije Uhapšen je moj dobar prijatelj i saradnik Eref tampara, profesor, i
sada živ, i osuden na četiri godine robije. Ovo je bio drugi Ešrefov zatvor, jer
je prvi put bio osuden sa mnom u onom procesu četrdeset šeste godine.
Kada se saberu presude iz svih održanih procesa tih godina, mislim da je
Mladim muslimanima bilo izrečeno nekoliko hiljada godina zatvora.
Procesima održanim 1949.-1951. organizacija je bila potpuno uništena, svi
glavni ljudi nalazili su se u zatvorima, ostali su se razbježali ili pritajili, tako
da, praktički, organizacija više nije postojala. Postojali su samo pojedini
31
članovi koji su i dalje nosili tu ideju u sebi. To je bilo vidanje prijatelja, vrlo općinske nivoe. "Svakajavna, pa i unutarpartijska rasprava o povlasticama
oprezno i obazrivo, ali tu više nije bio organizirani rad. bila je blokirana kao protivsocijalistička i protivdržavna" , piše E. Berković.
Da je postojanje nomenklature potpuno obesmišljavalo izbore i od njih
* činilo običnu farsu za naivni svijet, suvišno je objašnjavati.
Prodavnice u Sarajevu bile su prazne, ali su zato zatvori bili puni,
Komunisti su se teško snalazili u organizaciji vlasti i svakodnevnog
uglavnom informbirovaca, Mladih muslimana i ljudi malo dužeg jezika.
života gradana. Suviše su bili zaokupljeni političkim protivnicima. To je
Kad su napunili sve zatvore koji su ostali iza stare Jugoslavije i ustaša,
bilo u prirodi sistema, od Kine do Jugoslavije. Kada sam u proljeće 1949.
komunisti su formirali dodatni logor na Čengić-Vili - zvao se "logor
izašao iz zatvora - a bilo je četiri godine nakon rata - zatekao sam Sarajevo
505", od nekoliko hiljada ljudi. Stanje se nije mijenjalo sve do 1952. To
u jadnom stanju. Tako je bilo u čitavoj zemlji. Sjećam se dobro prvog
je bila ta "lijeva" pravda, socijalna i politička. Do 1966., dakle dvadeset
susreta sa gradom i svoga zaprepašćenja.
i jednu godinu, Jugoslavijom je vladao glavni policajac Aleksandar
Pri izlasku iz logora na mađarskoj granici, jedan zatvorenik, politički Ranković, a nešto blagostanja i vrlo ograničene slobode osjetilo se tek
kao i ja, nekada kondukter u tramvaju, zamolio me da mu ponesemženi 1975.-1978. godine, dakle nakon više od trideset godina komunističke
pismo. Objasnio mi je da žena radi u. nekoj zelenari, u ulici između vlasti. Ali i to uz cijenu neslobode javne riječi i 20 milijardi USD duga
Carevog mosta i Baščaršije. Sutradan, po dolasku kući, otišao sam daje
prema inozemstvu.
potražim. Našao sam je ujednoj prodavnici i, dokje ona čitala pismo, ja
sam razgledao radnju. U njoj nije bilo ničega osim pet-šest kištri bijele
repe. Bilo je hladno, žena i poslovođa bili su umotani u deke, jer u radnji
nije bilo traga grijanju. Upitao sam: "Pa, šta vi ovdje prodajete?" "Ovo
što vidite", odgovorili su i dodali da ponekad dobiju nešto krompira, ali
tad se odmah stvore redovi. Međutim, među jednakima, neki su bili "više
jednaki". Za običan narod, to jest za ogromnu većinu stanovništva, bilo je
nešto malo brašna, šećera i ulja na bonove i tekstila na tačkice. za povlaštene
su postojali tzv. ministarski magacini.Bile su tri kategorije ovih magacina.
Sestra moje žene radilajeujednom od njih, kojije nosio naziv "broj 3", za
treću kategoriju povlaštenih. U onome "broj l" snabdijevala se vojna i
politička vrhuška i to bez ograničenja. U tim magacinimaje bilo svega, od
pasteriziranog američkog mlijeka do čokolada svake vrste. Ovu posebnu
brigu za vladajuću kastu Jugoslaveni su kopirali od Rusa. U zemljama tzv.
realnog socijalizma (SSSR i satelitske zemlje) postojao je partijski
kadrovski monopol koji se ostvarivao pomoću sistema tzv. nomenklature.
Nomenklatura je lista najvažnijih mjesta ti politici, privredi, kulturi, na
koja se dolazi (i odlazi) samo po odobrenju partijskog komiteta.
Nomenklaturu čine zapravo dva spiska - spisak mjesta koja su dostupna
tek uz saglasnost odgovornog partijskog organa i spisak pojedinaca koji
mogu biti izabrani na ta mjesta. Oba spiska se publikuju samo illterno. Za
nomenklaturu su vezane privilegije koje imaju kastinskikarakter (visoke
plate, dače; specijalni vagoni, posebne škole za djecu; pristup medicinskim
ustanovama zatvorenog tipa, posebni magacini za snabdijevanje, itd.) i
raspoređuju se prema rangu, opadajući po kvalitetu, asortimanu i obimu
od vrha ka dolje. Eva Berković u knjizi Socijalne nejednakosti u Jugoslaviji
opisalaje sistem sličnih privilegijakod nas (plate, vile, stanovi, automobili,
jeftina ljetovališta i dr.) koje su se sa federalnog proširile na republičke i

32 33
 Poglavlje II.
SARAJEVSKI PROCES

Islamska deklaracija. Šezdeset osma. Islam izmedu Istoka i

Zapada. Razmišljanje o slavnim gubitnicima. Hapšenje, 23.
mart 1983. Optužnica i odbrana. Svjedoci povlače iskaze.
Osuden na 14 godina zatvora. Verbalni delikt. Peticije
beogradskih intelektualaca. Zatvor, Foča. U sobi sa ubicama.
Albanci u fočanskom zatvoru

Konačno sam se 1954. prepisao na pravo. Diplomirao sam u novembru

1956. Tako sam ispunio svoju mladalačku želju.
Međutim, mnogo hljeba sam pojeo kao građevinac. Skoro deset
godina radio sam u građevinskoj firmi, od čega sedam u Crnoj Gori,
gdje sam bio šef jednog gradilišta na izgradnji hidrocentrale "Perućica"
kod Nikšića. Moja firma je gradila veliki tlačni tunel dug skoro četiri
kilometra, ulaznu građevinu centrale, cjevovod koji vodi na turbine
hidroelektrane na Glavi Zete, dovodne kanale i zaptivanje ogromnih
ponora u Nikšićkom polju, da bi se vode rijeke Zete okrenule prema
tunelu i turbinama.
U tom vremenu pokušao sam pisati neke članke koji su se ticali
islama. Većina njih nikada nije objavljena. Godine 1969. napravio sam
nacrt za tekst Islamske deklaracije, koju sam 1970. godine konačno
redigovao i poslao u svijet.
Ovaj neveliki tekst (oko 40 stranica) privukao je pažnju tek nakon
Sarajevskog procesa 1983. godine. Bio je sa jednakom strašću bnmjen
i napadan.
Iako napisana u Sarajevu, Deklaracija pažnju nije usmjerila prema
, i Jugoslaviji, nego prema islamskom svijetu. Štaviše, u. Deklaraciji se
Jugoslavija nije ni spominjala. Ideja koja je dominirala ovim tekstom
glasila je: samo islam može zagrijati maštu muslimanskih masa i
osposobiti ih da učine nešto u vlastitoj povijesti. Ideje uvezene sa Zapada
to ne mogu. Poruka je bila napadana kao fundamentalistička, što je ona
u nekom posebnom smislu i bila - zahtijevala je vraćanje izvorima. Iako
je osuđivala autoritarne režime, tražila povećanje izdataka za obrazovanje,
zalagala se za novi položaj žene, nenasilje i prava manjina. Deklaracija
je na Zapadu primana sa velikom rezervom. Mislim da joj nisu mogli
oprostiti činjenicu što je islam stavljala u srce problema.

35
 Neposredno prije toga, svijetom je, poput neke groznice, prohujala
"šezdeset osma". Onaje još jednom htjela nešto što se u tom historijskom
trenutku više nije moglo ostvariti - pokušavala je vratiti u život ideale
prošlosti. Sve što se kasnije događalo - konzervativni pokret na Zapadu
i religiozna obnova širom svijeta - pokazuju da su ideali '68 bili van
vremena i općeg historijskog toka. Što je najvažnije, ti ideali nisu više
bili nevini kao što su bili početkom XX. vijeka, jer su već bili opterećeni
teškim grijesima njihove primjene.
Te godine počeo sam raditi na knjizi Islam izmedu Istoka i Zapada.
Mogao bih reći da sam tu knjigu davno napisao, u onom periodu
neposredno pred zatvor 1946. godine. Onaje u rukopisu stajala skrivena
preko dvadeset godina. Kada sam 1946. uhapšen, sestra Arza (umrla
1997.) sakrila je rukopis ispod nekih greda na tavanu naše kuće. Kada
sam ga našao, bio je to denjak polutruhlog papira. Tekst sam dopunio sa
nešto novih fakata, prepisao i poslao prijatelju u Kanadu, da bi ga jedna
američka izdavačka kuća objavila tek 1984., kada samja već bio u drugom
zatvoru, osuđen na četrnaest godina robije.
U knjizi sam pokušao istražiti kakvo je mjesto islama u današnjem
svijetu ideja i činjenica. Izgledalo mije da se nalazi negdje između istočnih
i zapadnih mišljenja, baš poput geografske pozicije muslimanskog svijeta
koji na globusu zahvata prostor izmedu istoka i zapada. Pokušao sam dokazati
da su neke opće ideje i neke vrijednosti zajedničke svim ljudima. Sadržaj
knjige u najkraćim crtama je slijedeći: Postoje samo tri pogleda na svijet i
više ih ne može biti: religiozni, materijalistički i islamski. Sve je stvoreno u
parovima (Kur' an). Čovjek je dvojno biće: tijelo i duša. Tijelo je samo ''nosač
duha", Taj nosač jest evoluirao, ima, dakle, historiju, duša nije, nju je Bog
udahnuo svojim dodirom. Prva čovjekova strana je predmet nauke, druga
religije,umjetnosti, etike. Zato postoje dvije priče i dvije istine o čovjeku. U
zapadnom svijetu njih simboliziraju Darwin i Michelangelo. Darwin ne govori
o Michelangelovoni čovjeku, ni obrnuto. Njihove istine su različite, ali ne
isključuju jedna drugu. Kroz vrijeme one se projektiraju kao suprotnost
civilizacije i kulture. Civilizaciji pripadaju nauka i tehnika, kultnri religija i
umjetnost. Prva je izraz ljudskih potreba (kako živim), druga izraz ljudskih
težnji' (zašto živim). To je suprotnost između utopije i drame. Utopija ne
poznaje ličnost,dramu, moral. Proučavanje i meditacija dvije različite
duhovne aktivnosti, okrenute u suprotnim pravcima. Prva prema vani, prema
prirodi,drugapreniatiiiutra, prema duhu ili svome Ja. Sav naučni metod
vodi negaciji Boga i čovjeka, sva umjetnost objavljuje religiju. Ako nema
Boga, nema ni čovjeka. Ako nema čovjeka, humanizam, ljudsko dostojanstvo
i ljudska prava su fraze bez sadržaja. Civilizacija ne zna za pojam dužnosti,
a sva kultura je afirmacija žrtve. Civilizacija hoće "carstvo zemaljsko",
utopijsku jednakost, religija hoće "carstvo nebesko". To je Campanellin
36
"Civitas solis~' prema "Civitas Dei" Sv. Augustina. Nema moralnog poretka
bez Boga, Moral je samo "drugo agregatno stanje" religije. Dok je civilizacija
razvoj, historija, religija i umjetnost nemaju pravog razvoja. Svaka religija
je bila čista u svome početku (pramonoteizam). Njena historija, kao i kod
umjetnosti i morala jest njeno kvarenje. Otuda suprotnost: Isus i Crkva. Svako
istinsko pravo (zakon) jest dvojno, a medicina nikada nije samo nauka Crteži
pećinskog čovjeka ili maske urođenika iz Polinezije suštinski su jednako
\IzbudIjiva umjetnička djela kao i stvaranja moderne. Čitav ljudski život je u
znaku ovog primarnog dualizma i njegovi "znakovi" mogu se naći u svakoj
pojavi vezanoj za ime čovjeka. To je i razlika duha Starog i Novog zavjeta,
Mojsija i Isusa. Jedan je voda naroda, drugi je moralni propovijednik. Tu su
lL_ ....0jihove dvije različite pravde i dva cilja: Obećana zemlja i Carstvo nebesko.
suprotnosti pomiruju se u čovjeku i islamu. Islamje sinteza, "treći puf'
Izmedu ova dva pola koja obilježavaju sve ljudsko.
Moram priznati da sam imao strah od stručnjaka i njihovog iščitavanja
knjige "redak po redak". Pouzdavao sam se da će čitalac, slijedeći viziju,
grubo skiciranu, ili samo nagoviještenu, u knjizi naći nešto više nego što
će u njoj naći pedantni analitičar. Bio sam svjestan daje moj pokušaj ostao
nedorečen, i tek naslućen, a ponegdje i nekoherentan. Jedan broj poznatih
pojmova nema u knjizi uobičajeno, nego metaforičko značenje. Jevrejstvo,
kršćanstvo, islam, itd. samo su metafore koje umjesto konkretnog dobivaju
opće značenje. Tako npr. islam je ovdje velika metafora za "treći put" ili
svili oblik života čija je formula potpuni čovjek. Ustvari, bilo je to samo
svjedočenje u korist jedne vizije svijeta.
Zabavljao sam se iznalazeći nove paralele, teze i antiteze,
koincidencije i simetrije, ali to nije bio predmet moga najdubljeg
interesiranja. Postojalo je jedno pitanje koje me uvijek zaokupljalo više
od ostalih: to je pitanje slavnih gubitnika. Smatrao sam ga, i danas ga
smatram, najdubljim religioznim problemom. Moglo je biti postavljeno
na više načina. Otkud tragika i patos u darvinovsko-euklidovskom svijetu?
Kakvi su to veliki gubitnici i otkud naše divljenje za njih ako je ovaj
život jedini i posljednji? Zar su Antigona, Sokrat, Isus, gubitnici? Ako
jesu, zašto su slavni u našim očima? Kakvo je porijeklo našeg divljenja
za pale heroje koje nas prati od prahistorijske Ilijade i Gi1gameša? Zar i
jeftini western-filmovi ne eksploatiraju naše, reklo bi se, urođene,
simpatije za žrtvu (dakle, za gubitnike), .a protiv računa i interesa?
Simpatiju prema žrtvi ne možemo naći u umu, nego samo u duši, hoću
reći u jednom principu koji nije "od ovog svijeta". Kažem simpatiju, a
ne razumijevanje, jer to nije i ne može biti razumijevanje. Sva naša
umovanja i mudrosti ne bi mogli objasniti, niti opravdati jedan jedini
slučaj žrtvovanja života za pravdu i istinu. Nešto što je duši svakog čovjeka
sasvim blisko i razumljivo opire se objašnjenju sve naše nauke i filozofije.
37
I !
Izmedu čina koji se odobrava i odobravanja, ne stoji, ne posreduje nikakvo
razmišjanje, nikakvo odmjeravanje razloga za i protiv. Može se čak reći
- nikakvo vrijeme. To je trenutna reakcija duše na dobro i pravdu, na
nešto što je njoj identično. U svijetu koji ateisti nazivaju jednimjedinim
- tragika i tragedija nisu moguće. U takvom svijetu postoji još samo
incident i nesreća.
U ovakvom načinu razmišljanja tragedija nam se prikazuje kao
religiozna parabola. U tragediji se hulje snalaze i izvlače, a velike i iskrene
duše stradaju. I pošto izostaje "umna" operacija da se ovi vječni gubitnici
proglase ludama i bezumnicima, čitava priča, a posebno njen tragični
kraj, odjednom nam se prikazuje tek kao prvi čin jedne više drame, koju
je samo Bog mogao zamisliti i biti njenim autorom. Jer stradanje i smrt,
koji su za um kraj svega, ovdje šušanlo'pauza izmedu dva čina u drami
koja se nastavlja. Naše divljenje i simpatija za palog junaka, sa umnog
stanovišta potpuno je besmislena, ali je zato - bili mi toga svjesni ili ne -
duboko religiozna. Jer u tom i takvom iskustvu - i samo u njemu - smrt
i gubitak imaju sasvim drugo značenje.
Više stranica knjige Islam izmedu Istoka i Zapada posvetio sam ovom
pitanju, pokušavao ga riješiti na različite načine, ali nikad nisam bio
potpuno zadovoljan odgovorom. Ono me zaokuplja i danas.
* u stanje upala grupa pripadnika UDB-e, jugoslavenske političke policije,
Problem Balkana bio je, i danas je, problem demokratije. Ako
zanemarimo dalju historiju i našu pažnju obratimo na stoljeće koje se
upravo završava, u prvoj polovini vijeka naći ćemo u svim zemljama
ovog dijela svijeta monarhije, uglavnom autoritarnog tipa, a u drugoj
polovini, sa izuzetkom Grčke, komunističke vlade. Jednom riječju, Bal-
kan nije imao sreću sa demokratijom ili, tačnije, demokratija s Balkanom.
Kasnije su ove zemlje, koje su sebe nazivale socijalističkim, doživjele
različit razvoj. Ono što se odmah može zapaziti jest snažan upliv vodećih
ličnosti na realno stanje u tim zemijama. Iako su u osnovi imali istu
ideološku matricu, stvami uvjeti života većine običnih gradana razlikovali
su se od zemlje do zemlje, što je ovisilo od ličnosti na njihovom čelu:
Živkov - Enver - Čaušesku - Tito, četiri različita čovjeka, pa i četiri različita
režima. Ali to nije mijenjalo autoritarnu suštinu sistema.
Prilikom posljednje posjete svojim omiljenim lovištima u Bugojnu
krajem 1979;, Tito je primio Branka Mikulića i Raifa Dizdarevića,
istaknute bosanske komunističke šefove. Iz vijesti te večeri moglo' se
pouzdano zaključiti o temama koje su ova dvojica pokrenuli. Centralni
Dnevnik sarajevske televizije prenio je Brozovu prijeteću poruku.
Doslovno je ovu dvojicu ovlastio da se najoštrije obračunaju sa
"pokušajima oživljavanja kleronacionalizma i panislarnizma uBiH".
38
Klima popuštanja, koja se osjećala od početka sedamdesetih, počinje se
mijenjati, čvrstorukaši ponovo zauzimaju scenu.
Medijska haranga počela je napadom na Huseina Dozu, poznatog
islamskog alima. Kada je privoden u policiju, zvaničnici Islamske zajednice
su se javno ogradili od njega. Dozo se tada povukao u potpunu izolaciju.
Branio' se šutnjom, da bi ubrzo umro od infarkta.
Dozo je bio moj prijatelj. Sa njim sam saradivao i uz njegovu pomoć
objavljivao članke u svesci islamskog kalendara Takvim. Tekstove sam
potpisivao sa L. S. B (inicijali imena rnoje djece - Lejla, Sabina, Bakir). To
je bio niz članaka pod naslovom "Problemi islamskog preporoda". O ovim
pitanjima Dozo i ja smo bili istomišljenici.
Situacija se nastavljala zaoštravati, posebno poslije Titove smrti 1980.
NaKosovu je počinjala kriza. Skoro svakodnevno se sudilo Albancima.
Kritike i glasovi sa Zapada bili su zanemarivi. Zapad se bio navikao na
takvu politiku komunista. Važno je da se Jugoslavija drži podalje od
Rusije. Sve je govorilo da su politička hapšenja u Bosni ponovo moguća.
*
. Dvadeset trećeg marta 1983. rano ujutro, probudilo me lupanje na
vrata moga stana u ul. Hasana Kikića 14, na 3. spratu. Kada sam otvorio,
njih desetak. "Mi smo iz Državne bezbjednosti" - rekao je jedan od njih.
Ne skidajući obuću, ušli su u stan. Pokazali su mi nalog za pretres stana.
Premještali su stvari, zavlačili se iza njih, skidali roletne sa prozora,
zavirivali u sve kutke soba, kao da su vjerovali da se u kući krije eksploziv.
Najviše su se zanimali za knjige i papire. Sve su to iskupljali na hrpu.
Pretres je trajao do kasno popodne. Tad su mi naredili da podem sa
njima u Službu državne sigurnosti.
Dolaskom u zgradu Državne sigurnosti, saopćeno mije daje protiv
mene odreden pritvor od tri dana. Pritvor će se zatim produžiti na 30
dana, pa na neograničeno vrijeme do sudenja. Prebačen sam u zgradu
Okružnog zatvora, koju je Austrija izgradila prije više od stotinu godina.
Istragaje trajala preko stotinu dana. Moram reći i preko stotinu noći,
jer su noćna saslušanja bila vrlo česta. Tih stotinu dana proveo sam u
ćeliji veličine 4x2 metra, čiji su mali prozori sa rešetkama gledali u
polumračni prostor u unutrašnjost zatvorske zgrade.
Uz nas su pohapšene i saslušane stotine ljudi širom Bosne. Bilo je
jasno da istražitelje nije interesirala istina. Njihov zadatak je bio optužiti
i dokazati krivicu optuženih. Glavno sredstvo bila su lažna svjedočenja
pod prijetnjom zatvora. Ako nisi htio da svjedočiš, prijetilo tije optuženje.
39
 Po uručenju optužnice - negdje početkom jula - prvi put sam saznao
za suoptužene i svjedoke. Optužnica je podignuta na osnovu članova
114. i 133. Krivičnog zakona SFRJ. Prvi član se odnosio na udruživanje
radi rušenja državnog poretka, a drugi na famozni verbalni delikt. Iz
optužnice se vidjelo da su mi dodijelili ulogu lidera grupe, što je bila
konstrukcija, jer nikakve grupe nije bilo. Čak neke ljude sa optuženičke
klupe nisam poznavao.
Nas peterica optuženih bili smo nekada u mladosti članovi
organizacije Mladi muslimani. Međutim, nakon masovnih hapšenja
koncem četrdesetih i početkom pedesetih godina, niko nije mogao
obnoviti organizaciju, niti je ikakva ilegalna organizacija imala šanse
protiv komunista. Oni su. imali ogromno .konspirativno.iskustvo,
stvarali su ilegalne organizacije još počev od kraja prošlog vijeka.
Tada te činjenice nismo bili svjesni. Mladi, poletni i neiskusni, našli
smo se u sudaru sa jednim pokretom koji je preko 100 godina sav bio
zasnovan na konspiraciji. U ovom sudaru bili smo potpuno poraženi.
Pouke iz takvog iskustva bile su neminovne. Masa ljudi je preživjela
teška maltretiranja i torture, tako daje bilo dosta straha i nepovjerenja.
Jedini način borbe za ideju bila je riječ. Ali i to je komunističkim
zakonima bilo zabranjeno. Moj angažman na pisanju rezultirao je
optuženičkom klupom.
Osamnaestog jula ujutro došli su po nas. Počinjao je Sarajevski
proces. Izvodili su nas iz ćelija i postrojavali u hodniku. Prvi put nakon
hapšenja viđamo se svi. Bili smo blijedi i neuhranjeni. Rušid je teško
disao. Nalazio sam se na čelu kolone. Između nas je bio po jedan policajac.
Ušli smo sa stražnjih vrata sudnice koja je bila poluprazna. "Selam",
pozdravio sam publiku i podigao ruku. Neki su odgovorili..
Predsjednik suda me povišenim tonom upozorio da se ne smijem
obraćati publici. Odgovorio sam da imam pravopozdra~iii svoju djecu
koja su sjedila u sudnici.
Poredani smo u dva reda na dvije drvene klupe. Iza nas je bio kordon
policije. Sa desne strane sjedilo je deset advokata. Supr6tno od njih bila
je javna tužiteljica koju sam prepoznao iz istrage. Sudiju nisatn pbznavao.
Iznad njega je stajao veliki portret Josipa Broza.
Suđenje je počelo polemikoin između mene' i pred~j~drilka suda.
Protestirao samzbog zatvorenosti procesa zajavn6st. Sa nama u sali bili
su samo sudije, tužitelj, policija, naša rodbina i odabraniriovinari. Izjavio
sam da ću se u tom slučaju braniti šutnjom. Došlo je do prekida suđenja,
jer se sudija konsultirao sa nekim, vjerovatno sa Centralnim komitetom.
Napravljen je kompromis tako što je u sudnicu pušten jedan broj ljudi sa
propusnicama na ime, dakle po izboru policije.
40
Sudija Hadžić počeo je proceduru koja će potrajati mjesec dana:
"Prije svega, da konstatujemo da su pristupili svi optuženi: Izetbegović
Alija, Behmen Omer, Čengić Hasan, Kasumagić Ismet, Bičakčić
Edhem, Živalj Husein, Prguda Rušid, Behmen Salih, Spahić Mustafa,
Latić Džemal, Salih begović Melika, Đurđević Derviš, Bičakčić Đula.
Kao predsjednik Vijeća, ja sam Hadžić Rizah, član Vijeća Kanlić Asim,
sudija, i trojica porotnika različite nacionalnosti, to jest Musliman,
Srbin i Hrvat. Mi smo predvidjeli da javni tužilac izloži optužnicu",
izrekao je sudija svoju uvodnu besjedu, a zatim dao riječ tužiteljici
Edini Rešidović.
Tužiteljica: "Početkom 1974. godine, opsjednuti idejom islamskog
preporoda i islamizacije muslimana, Izetbegović Alija i Behmen Omer,
saglasili da je istu neophodno prvo osvijetliti tekstovima koji će
zainteresirati širi krug lica, pa je Izetbegović napisao i objavio nekoliko
takvih tekstova, pa zatim prvu verziju Islamske deklaradje, koju je dao
Omeru Behmenu i Teufiku Velagiću, pripadniku neprijateljske
emigracije u Beču, zatim njihove primjedbe i sugestije ugradio u
Deklaraciju... Kao načela islamskog pokreta i preporoda ističu se:
"Historija ne pozna nijedan suštinski pokret koji istovremeno nije
bio i politički pokret. To je stoga što je islam vjera, ali je istovremeno
i jedna filozofija, jedan moral, jedna atmosfera, jednom riječju
integralan način života ... Mnoštvo zakona i složenost zakonodavstva
obično je pouzdan znak da je u društvu nešto truhlo. I da treba
prestati donositi zakone, i početi odgajati ljude... Islamski pokret je
jedinstvo vjere i politike ... Muslimani su braća ... Islamski pokret treba
i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno toliko snažan
da može ne samo smijeniti postojeću neislamsku, nego i izgraditi
novu islamsku vlast" - pa ovaj tekst Deklaracije u vremenu od 1974.
do 1983. godine, u cilju kontrarevolucionarnog ugrožavanja društvenog
uređenja u SFRJ, preveli na arapski, turski, engleski i njemački, radili
izdanja na tim jezicima sa predgovorom, a u namjeri stvaranja grupe
istomišljenika u zemlji za kontrarevolucionarno ugrožavanje
društvenog uređenja na način i za ciljeve utvrđene u Deklaraciji, istu
dali u vremenu od 1976. do 1983. na čitanje većem broju intelektualaca:
Đozo Husejnu, Kupusović Muhamedu, Živalj Husi, Čengić Hasanu,
Mahmutćehajić Rusmiru, Hadžić Mehmedaliji, Salihbegović Meliki
i Bičakčić Edhemu ... , pa su Čengić Hasan, Kasumagić Ismet, Živalj
Huso i Bičakčić Edhem postali pripadnici grupe... itd., itd.
Ovo je bio početak i glavnina optužnice, duge više desetina gusto
kucanih stranica.
41
 Bio sam prvooptuženi. Pozvan da se izjasnim o navodima optnžnice,
rekao sam:
"Prije izlaganja odbrane imam tri prigovora procesne prirode:
1. Optužnicom je obuhvaćeno trinaest lica od kojih sedam nema
nikakve veze sa osnovnim predmetom optuženja (stvaranje grupe na
osnovu Deklaracije); petero optuženih uopće ne poznajem ...
2. Za ovo suđenje sud je podijelio pozivnice "na ime" i time u sudnicu
pozvao selekcioniranu publiku umjesto javnosti. Tražim da mi se u
skladu sa zakonom osigura javni pretres. Ja nemam šta da krijem,
jedino sud može imati. Meni je stalo da se branim pred što širom
javnošću, jer sam nevin i to neću da predstavim samo sudiji Hadžiću,
nego i svim poštenim ljudima Jugoslavije i svijeta, a onaj ko nešto
krije očito nije u pravu ... "
3. Treći prigovor tiče se ponašanja štampe. Još prije početka ovog
suđenja, dio štampe me je proglasio nacionalistom, kontra-
revolucionarem, neprijateljem i praktično me osudio bez suđenja ...
Ovo je uvredljivo za sud, ali mi nije poznato da je sud učinio išta da
bi zaštitio, ako ne optužene, onda barem svoj integritet i zakon.
Pošto sam izjavio da se ne osjećam krivim ni po jednoj tački
optnžnice, izložio sam svoju odbranu i odgovarao na pitanja tnžiteljice,
sudija i advokata. Trajalo je to čitav prvi dan sudenja.
Evo nekih pitanja tnžiteljice Edine Rešidović:
Ona: Da li ste ijednom rečenicom naglasili da se Islamska deklaracija
ne odnosi na SFRJ?
Ja: Ne, jer nije bilo potrebe. Iz sadržine teksta je to sasvim očigledno.
Ona: Koga ubrajate u onih sedamsto miliona muslimana u svijetu?
Da li i mene ubrajate u taj islamski svijet?
Ja: Ubrajam ljude u zemljama gdje su muslimani većina stanovništva
- od Maroka do Indonezije.
Ona: U svojoj odbrani ste iznijeli tvrdnju da Islamska deklaracija zagovara
moderan i human poredak zasnovan na islamu. Kakav je to moderan i
human sistem koji nigdje ne spominje nesvrstanost i samoupravljanje?
Itd., itd.
Rušid Prguda, dobar drugar, koji je u mladosti izdržao deset godina
zatvora, jedva je sjedio na klupi. Bio je teško bolestan. Kasnije će se
saznati da je bio uhapšen bolestan i da je teško maltretiran u toku
42
istrage. Njegov advokat Nikola Sukno zatražio je da se pribavi mišljenje
ljekara. Sudija je pokušao da ovo izbjegne, ali je na kraju popustio.
Ljekar je konstatirao da je Rušid apsolutno nesposoban za suđenje,
jer je u toku istrage doživio dva srčana udara. Rekao je da je njegovo
stanje takvo da se u svakom trenutku može završiti tragično. Na osnovu
ovog nalaza, postupak protiv Rušida je izdvojen. Godinu dana nakon
izdvajanja postupka, tri sudska zasjedanja i tri odlaganja suđenja zbog
bolesti, Rušid je umro.
Od Rušidovog advokata dobili smo kasnije njegov pismeni iskaz
koji je rahmetli Rušid pripremao u toku istrage i imao namjeru izložiti
na suđenju. Rušidje pisao:
"Za mene je veliko pitanje ovaj proces. Dobro, on je montiran, ali
motivi mi nisu jasni. Ja sam već jedanput bio suđen u montiranom
procesu na 20 godina robije i odležao deset. Ali to je bilo staljinističko
doba, odnosno još gore - kad se Jugoslavija morala dokazivati kao
komunistička, pa je najlakše podnosila žrtvovanje muslimana.
Sasijecanje Bosne bio je jedan od dokaza Moskvi da je ona vjeran
satelit i uzoran učenik i praktikant sovjetskih metoda. Ja sam se nadao
da su ta vremena prošla u nepovrat, a oni koji su ih prvi trebali
zaboraviti, evo nas sada na to podsjećaju. Zašto ovoj zemlji treba da
fabricira protivnike, da projicira djela koja niko počinio nije? Kome
treba da stvara nove žrtve i nove mučenike, terorizirajući mirne i
nedužne građane koji savjesno obavljaju svoje dužnosti? Jesu li vjernici
u ovoj zemlji građani drugog reda?
I opet se Muslimanima dešava isti slučaj. Da li se ova država zaista
osjeća ugroženom od strane dvanesterice muslimanskih intelektualaca,
univerzitetskih profesora, pravnika, ekonomista, pjesnika i imama, i
to ljudi koji se međusobno ne poznaju? Da li se time želi zastrašiti
Muslimane? Samo ćete ih ogorčiti. Moram vam otvoreno reći da
opravdano ogorčenje i bez ovog procesa postoji".
Omer Behmen, koji je kao mlad čovjek u zatvoru proveo jeđanaest
godina, bio je u teškom psihičkom stanju. Nije bio bolestan, ali je očito
bio apatičan, izmoren i blijed. Njegovo saslušanje trajalo je dva dana.
Nekako je izdržao prvi dan. Drugog dana bio je još slabiji. U jednom
momentu počeo je gubiti ravnotežu; Tajni je dio suđenja i u publici su
samo tri osobe: moj sin Bakir, kćerka S abina i Omerova žena Saliha. U
jednom trenutku Omer je izgubio svijest i pao, i kako njegovu suprugu,
ljekara po zanimanju, ne pozivaju da mu pomogne, štaviše, daju naređenje
da se niko ne smije približiti, ona ipak sama priskače, polijeva ga vodom
i umiva lice. Zatvorenih očiju i klonule glave, Omer povraća. Lice i usne
su ljubičaste. Nakon što je Omer došao svijesti, sudija zahtijeva nosila,
Omer odbija i stražari ga odvode.
43
 U takvom je stanju data odbrana Omera Behmena.
Odbrana Saliha Behmena (ranije izdržao osam godina zatvora) trajala
je samo pola sahata: On za optnžbu kaže da "nije dostojna ni da se o njoj
razmišlja, a kamoli da se po njoj vodi jedan regularan sudski proces. Samo
I ključni svjedok optužbe - bar tako se mislilo - Nermina Jašarević.
il hrpa laži. Optnžnica ne mari za to ni da vremenski i prostorno sredi navode
tako da budu barem vjerovatni, a kamoli da brine za vjerodostojnost tih
il navoda. Ja sam čitavog života molio Allaha da me smjesti u džennet, a on
me smješta u historiju, i to ponovljenu, podvaljenu na isti način kao i
il 1949. Ali, šta ću? Takva je, valjda, moja sudbina: da me ljudi kažnjavaju
"il
il
za djela koja nisam uradio i da me Bog iskušava preko ljudskih šaka"
II - završio je svoju odbranu Salih Behmen, čovjek za koga mije jedan prijatelj
i.,l rekao: "Salih spada u ljude koje ne možete poznavati a ne voljeti ih".
i! Nakon saslušanja ostalih optUženih, pr()ces]enastav!JensasfuŠanjem
svjedoka, njih 59, i to je trajalo daljnjih petnaest dana. Skoro polovina
svjedoka izmijenili su iskaze date pred policijom u istražnom postnpku,
izjavljujući da su iskazi od njih iznudeni silom i prijetnjom.
Bilo je dramatičnih trenutaka.
Svjedok Sead Seljubac, povlačeći svoj iskaz dat pred istražnim
organima, kaže: "Moram odmah reći da će se moj iskaz u potpunosti
razlikovati od onog datog pred policijom". A zatim je porekao sve iskaze
date u istrazi protiv Ćengića, Spahića iLatića.
Thžiteljica Rešidović je bila bijesna. Izjavilaje da će protiv Seljupca
pokrenuti krivični postnpak zbog davanja lažnog iskaza. Naravno, pod
lažnim iskazom podrazumijevala je ovaj pred sudom. Ovu prijetnju
prenijela je sarajevska televizija istu večer i list Oslobođenje sutradan,
precizirajući da optnženi za ovo može dobiti pet godina zatvora. Cilj je
bio uplašiti svjedoke čije je saslušanje pred sudom slijedilo.
i:
!
Seljubac je· bio predmet posebnog policijskog tretmana čitavu
narednu noć i dan.
Dva dana kasnije, predsjednik suda Hadžić saopćava da se sudu
javio Seljubac i da želi ponovo svjedočiti, što sud, naravno, prihvata.
Ovaj put Seljubac prihvata kao svoje sve navode iz optužujućeg iskaza
datog u toku istrage.
Na pitanje predsjednika Sudskog vijeća koji su ga razlozi naveli na
ovo ponovno svjedočenje, Seljubac odgovara da su dva dana prije prvog
svjedočenja na njega izvršili pritisak Nedžad Latić, brat optnženog Latića,
i Nusret Ćančar. Ćančar mu je navodno rekao da se Nedžad nalazi u
takvom psihičkom stanju da je spreman pobiti sve svjedoke koji budu
lažno svjedočili protiv njegovog brata. Seljubac je poslije toga imao susret
s Nedžadom i obećao mu da će izmijeniti iskaz. "Nakon što sam dao
prvi iskaz, shvatio sam da sam pogriješio. Odlučio sam da ispravim svoju
grešku, pa sam navečer otišao u SUP, odlučivši da dam novi iskaz. Na
44
mene nije uticalo to što je pisalo u štampi da ću biti optužen za lažno
svjedočenje. Spreman sam da snosim odgovornost što sam prije dva dana
dao lažan iskaz". Niko nije vjerovao u ovu priču.
Međutim, bura je tek predstoj ala. Pred sudom se trebao pojaviti
Ovaj dan, kad su iskaze davali Seljubac (drugi put) i Nermina
Jašarević, bio je prijelomni trenutak za cijeli proces. Negiranje iskaza
datih u prethodnom postnpku počelo je suđenje pretvarati u lakrdiju.
Sud je pokušao načiniti preokret maksimalnim pritiskom na Seljupca i
Nerminu. Pošto je stvar sa Seljupcem prošla kako-tako, neophodno je
bilo da Nermina ponovi iskaz iz istrage i time učvrsti optnžbu.
Za dan kada su Seljubac i Nermina trebali svjedočiti bile su učinjene
posebne pripreme. Sudska dvorana, kojaje inače bila poluprazna, bila je
brižljivo popunjena nepoznatim ljudima. Predsjednik vijeća je otišao do
prostorije u kojoj su čekali svjedoci i skrenuo im pažnju na prisutnost
stranih novinara, i na to kako je bilo veoma ružno prošlih dana čuti kako
je na svjedoke vršen pritisak, da su batinani i sl., te kako time "pred
inostranstvom blatimo Jugoslaviju". Ljudi iz SDB-a su "očistili" ulicu u
kojoj se nalazi sud od prolaznika i parkiranih auta. Tužilac i članovi
sudskog vijeća se puno ljubaznije obraćaju svjedocima i optnženima.
Prije početka Nermininog iskaza, predsjednik Sudskog vijeća
upozorava svjedokinju da je dužna govoriti samo istinu, jer se za lažno
svjedočenje krivično odgovara. Navodi i kaznu za to djelo - do pet godina
zatvora. Nermina odgovara pitanjem: "Da li će me sud zaštititi ako budem
govorila istinu?" Pošto je dobila potvrdan odgovor, ona, na opće
zaprepašćenje tužioca, suda, pa i svih prisutnih, izjavljuje: "Laž je sve
što sam kao svoju izjavu potpisala u istražnom postupku".
Nermina zatim objašnjava da je na iskaz iz istražnog postupka bila
prisiljena. Istražitelji su uporno od nje tražili da ponavlja određenu
rečenicu sve dok joj ne bi ponestalo snage da odriče. Saslušavana je u
više navrata, a na kraju je sastavljen zapisnik. Kaže da je već šest dana u
prostorijama policije tjeraju da uči napamet izjavu iz prethodnog
postupka. Prekjučer je dva puta pozivana u policiju i upozoravana da na
sudu mora ponoviti Sve što je rekla u istrazi. Na kraju je izjavila: "Ja sam
vam rekla istinu. Radije ću odležati pet godina u zatvoru nego ijedan dan
živjeti s mišlju da samJaodgovbrna za laži, koje će ove ljude poslati na
robiju. Ako hoćete, ja mogu odmah s ovim ljudima biti suđena!" U sali
je zavladao potpuni muk. Sudija jedno vrijeme šuti, a zatim kaže
svjedokinji da može ići.
Prilikom saslušanja svjedoka bilo je i smiješnih scena.
Svjedok Enver Pašalić, više poznat kao hodža Pašo, inače mudar
čovjek, pravio se gluh i glup pred sudom. Preko dva sahata zavitlavao je
45
predsjednika Sudskog vijeća, dajući odgovore koji nisu imali nikakve
veze sa pitanjem. Uzalud gaje sudija vraćao na predmet, on bi nastavljao
da priča, iznoseći u tančine detalje koji ništa ne znače. Vrijeme je proticalo,
publika u sudnici se dobro zabavljala, a sudija sve više i više nervirao.
Na primjedbe sudije da sad pred njim ne govori isto što i pred
policijom, Pašalić odgovara da je govorio isto, ali da možda drukčije
stoji u zapisniku, jer da je više puta ispitivan te da se "za sve što se ne
podudara sa ovim današnjim, ne može reći da sam ja rekao".
Videći da nema hajra od ovog svjedoka i da uzalud gubi vrijeme,
sudija je kružio pogledom okolo, kao da traži pomoć, očito ne znajući
šta da učini, a onda ga je otpustio i rekao: "Hajde, brate, čuli se, ne
vidjeli se". Nasudijine riječi hodža Pašo se okrenuo prema sudu i izvinio
se, a zatim prema nama sa pozdravom "allahimanet" i ruk()m na stari
bosanski način.
Sve u sali burno se smijalo, naravno osim sudija i tužiteljice.
* na glavnom pretresu. Svjedok Rešid Hafizović izjavio je da je isljednik
Od ukupno 59 svjedoka, 56 je saslušano po prijedlogu optužbe i tri
po prijedlogu odbrane. Od toga broja, izjave 23 svjedoka bile su
irelevantne sa stanovišta i optužbe i odbrane, te se na njih presuda ne
poziva. Od preostalih 36 svjedoka, njih 15 je uglavnom ostalo pri svojim
optužujućim izjavama iz prethodnog postupka, dokje 21 svjedok u većoj
ili manjoj mjeri izmijenio iskaz iz istrage ili ga jeu cijelosti porekao.
Mijenjanje iskaza od strane okrivljenog može se razumjeti i dostaje
čest slučaj. Uostalom, zakonodavstva svih civiliziranih zemalja to mu
pravo prešutno priznaju (tzv. "pravo na laž" okrivljenog). Međutim,
položaj svjedoka potpuno je različit. Onje dužan govoriti istinu i u istrazi
i na sudu pod prijetnjom zatvorske kazne. Zašto 21 svjedok mijenja iskaz
i rizikuje krivično gonjenje?
Na ovo pitanje suda i odbrane svjedoci su davali različite odgovore.
Većina njih objašnjava da je na osnovu usmenih razgovora, koji su trajali
satima, isljednik sastavljao zapisnik i podnosio im ga na potpis u kojem
nisu mogli prepoznati svoj iskaz. Pošto bi svjedok odbio da potpiše takav
zapisnik, započinjalo bi iscrpljujuće ubjeđivanje praćeno pritiscima i
prijetnjama. I sve to u sablasnoj tišini istražnog zatvora u Sarajevu, u kojoj
su se, kako je na sudu opisao jedan svjedok, samo povremeno čuli otvaranje
i zatvaranje željeznih vrata i bat stražarskih koraka u hodnicima. Svjedok
Enes Karić rekao je da je njegovo kazivanje o običnim događajima isljednik
pretvarao u "iskaz pun eksploziva". Na zahtjev da to objasni, naveo je kao
primjer slijedeće: "Moje riječi: Čengić mi je rekao da ćemo se naći pred
kinom, isljednik bilježi kao: Čengić mi je zakazao sastanak pred kinom".
Naravno, to bi trebao biti ilegalni politički sastanak. lli riječi: "Pričao sam
46
mu kako sam bio u Turskoj", u isljednikovoj verziji postaju: "Podnio sam
mu izvještaj o putu u Tursku", itd. "Isljednik me je", kaže Karić, "uporno
ubjedivao da je to isto i da treba da potpišem zapisnik. Poslije đevet sati
ubjedivanja i pritisaka, potpisao sam zapisnik, jer nisam imao izbora, sa
namjerom da na sudu iznesem okolnosti pod kojima sam iskaz potpisao i
šta je u tom iskazu istina".
Svjedok Hilmija Ćerimović izjavio je da surazgovori sa isljednikom
sa malim prekidima trajali četrdeset sati, da bi se sastavio zapisnik od
jedne kucane stranice. Svjedok Vahid Kozarić saslušavan je tri dana, a
da nije puštan kući (bio je praktično lišen slobode). Treći dan je dobio
srčani napad i prevezen je u bolnicu, gdje je ostao dvadeset dana. Nakon
toga vraćen je ponovo u SUP, gdje je potpisao zapisnik na kome je
isljednik ona tri dana insistirao. Svjedoci Mehmed Arapčić i Hamzalija
Hujdur, koji su saslušavani u istrazi, nisu se pojavili na sudu. Obojica su
doživjeli nervni slom i u vrijeme suđenja su se nalazili na psihijatrijskom
liječenju, paje zastupnikjavne optužbe odustao od njihovog saslušavanja
na njega potezao pištolj. Pošto je odbio da potpiše zapisnik o saslušanju,
isljednik muje rekao da neće izići iz zgrade dok ga ne potpiše, bez obzira
koliko će to trajati. Na to je Hafizović rekao da on nije zatvorenik nego
slobodan građanin i krenuo prema vratima. Isljednik je tada potegao
pištolj i rekao da stane jer da neće napraviti ni tri koraka. Svjedok Rašid
Brčić naveo je daje saslušavan pet dana po devet sahata i daje za vrijeme
saslušanja grubo vrijeđan. Optuženi (i osuđeni) Mustafa Spahić na
sjednici Vrhovnog suda 14. marta 1984. ispričao je da su mu isljednici
pružili da bira: da potpiše optužujući iskaz protiv jednog od trojice
prvooptuženih (neka sam odabere) i da ide kući, ili će sam biti optužen.
Naveo je i imena te dvojice isljednika i dan kada se to desilo. Pošto je to
odbio, bio je optužen i osuđen na pet godina zatvora.
Sve ovo što se odvijalo na suđenju, nije nimalo zbunjivalo sudije.
Štaviše, u presudi koju će donijeti sud, ukoliko postoji razlika, u svim
slučajevima bez izuzetka, odbaciti iskaze svjedoka date pred sudom, a
prihvatiti izjave date u istrazi.
Ovu mogućnost - da sud prihvati iskaz dat u iz istrazi, a ne na suđenju,
zakonodavac je sudu ostavio kao izuzetak, alije sud taj izuzetak pretvorio
u pravilo. Nije to jedini primjer da su u ovom sudskom slučaju primjenjivani
zakonski izuzeci. Pravilo je da istragu vodi istražni sudija, a izuzetak da se
ona povjerava organima policije. Primijenjen je izuzetak. Pravilo je da
branilac prisustvuje saslušanju optuženog i svjedoka, a izuzetno to mu se
pravo može uskratiti. Opet se primjenjuje izuzetak. Ovim uzastopnim
pretvaranjem tri izuzetka u pravila, državni organi i sud prave od zakonitog
postupka karikaturu i izigravaju i slovo i duh zakona.
47
 Karakteristično je kako sudovi objašnjavaju svoje stoprocentno
opredjeljivanje za izjave koje su svjedoci dali u istrazi. Prvostepeni sud:
"Sud je prihvatio ono što su navedeni svjedoci iskazali u prethodnom
postupku jer su objašnjenja koja su dali na glavnom pretresu u vezi s
izmjenom iskaza neprihvatljiva i nelogična ... Ovi svjedoci su svoje iskaze
davali bez ičije sugestije, a u zapisnik je glasno diktirano ono što su oni
izjasnili, pa su takve zapisnike nakon čitanja i potpisali" (str. 153 Presude
Okružnog suda Sarajevo). Sud nije objasnio zašto smatra da je to bilo
ij
:j "bez ičije sugestije i pritiska", iako skoro svi svjedoci tvrde suprotno.
Iii Vrhovni sud BiH: "Objašnjenja svjedoka za izmjenu iskaza svode
II se na tvrdnje da su iskaze dali u posebnom psihičkom stanju, pod
'I'!
•I
prijetnjom, ili daje istražni organpog~šno unosio u zapisnik ono što su
li oni stvarno izjavili ... Prema tome, pravilna je ocjena da se objašnjenja
svjedoka za izmjenu iskaza svode na bezrazložnu sumnju u rad istražnih
il.
organa ..." (str. 38. i 39. presude).
I Savezni sud: "I u odnosu na tvrdnje da su iskazi svjedoka iznudeni
I "Bili su to uglavnom pravnici i suci izmedu 60 i 70 godina starosti. Nisu li
primjenom sile i prijetnje, tj. protivno čl. 228 ZKP, u spisu nema dokaza,
niti su za to ponudeni dokazi u zahtjevu" (str. 26).
Jedna od inkriminacija trećeoptuženog, Hasana Čengića, glasila je da
je govorio da "musliman ne može primiti krv od nemuslimana, niti mu je
može dati". Optuženi Čengić je uporno poricao da je ikad izjavio tako
nešto. Međutim, skoro slučajno, na glavnom pretresu će se ispostaviti da
je sam Čengić dobrovoljni davalac krvi i đa o tome posjeduje iskaznicu.
Svjedok Enver Pašalić, inače svjeđok optužbe, dajući svoj iskaz na suđu 6.
augusta, rekao je da se začudio kad je u Oslobodenju pročitao gornju
optnžbu protiv Čengića, jer mu je poznato daje upravo Hasan Čengić bio
vrlo aktivan u akciji davanja krvi u Medresi. Ova svjedokova izjava djelovala
je kao šok u sudnici i svi smo smatrali daje time ova optužba na najbolji
način demantirana. Ali sud nije dijelio to mišljenje, pa se u presudama sva
tri suda dobrovoljni davalac krvi osuđuje kao lice koje se protivi davanju
krvi bilo kome ko nije musliman (svakome ko je dao krv poznato je - pa je
to znao i Hasan Čengić - da je korisnik krvi u pravilu nepoznat).
Odmjeravajući kazne optuženima, Okružni sud u Sarajevu će konstatirati
da "po ocjeni ovog suda, na strani optuženih nije bilo olakšavajućih okolnosti"
(str., 178 presude). Sudovi sude ratnim zločincima, ubicama, drumskim
razbojnicrna i sileđžijama svih vrsta, pa skoro uvijek za optužene nalaze
neke olakšavajuće okolnosti. Najpoznatiji pravni autoriteti u svijetu čak
smatraju da nema krivca na čijoj strani se ne bi mogla naći bar jedna
olakšavajuća okolnost, a ako to sud ne nalazi, onda je to do njega, a ne do
čovjeka kojemu se sudi. Na ovom procesu su pred sudom, pored ostalih,
sjedila dva pjesnika koji odgovaraju za riječ, skoro svi optuženi su porodični
48
ljudi, neki od njih su stariji od 60 godina, peterica mladi od 30, njih osam se
nalazi prvi put pred sudom, jedan od njih ima značajno zvanično priznanje
za naučni i radni doprinos svoje radne organizacije, kod dvoje optuženih su
ljekari ustanovili teško narušeno zdravlje, itd. Sve ove činjenice, koje su po
svakom 'zakonu i za svaki sud olakšavajuće okolnosti, za Okružni sud u
Sarajevu na ovom procesu nisu bile. Čak će i Vrhovni sud BiH, koji se nije
proslavio objektivnošću, pri razmatranju žalbi optuženih naći da je Okružni
sud pretjerao (str. 71 presude Vrhovnog suda BiH).
Šta se moglo drugo očekivati od sudaca (tužilaca, isljednika) koji su
svoje pravno znanje počinjali marksističkom definicijom da je "pravo
volja vladajuće klase pretvorena u zakon", formulom koja se nalazi u
ciničnoj opreci sa samom idejom prava?
Tako je bilo širom komunističkog svijeta. Kadaje u Tbilsiju (Gruzija)
prikazan poznati antistaljinistički film Pokajanje reditelja TengizaAbuladzea,
provedena je anketa u gradu. Publikaje bila oduševljena, ali bilo je i izuzetaka.
Ko su bili ti izuzeci? U jednom intervjuu Abuladze odgovara na to pitanje:
upravo oni bili nasilnici i mučitelji?" - pita se Abuladze.
Nasilja i nepravdi ima u svim društvima. Specifičnost komunističke
opresije bila je njeno bezakonje upakovano u oblande zakona i forme.
Ovo licemjerje stvara opću zabunu. Neki ljudi i žive i umru u takvim
sistemima a da nikada ne saznaju šta je bila laž a šta istina. Vjerujući
naivno štampi, vlastima, zvaničnim saopćenjima, oni stalno žive u
zabludi, nehotično i nesvjesno podržavajući laž i nepravdu. Od takvih
ljudi, sa zaprepaštenjem, često čujete ono naivno objašnjenje: "Pa, tako
je pisalo u novinama". Diktatura i ova neobavještena i zaglupljena masa
idu zajedno, jedno drugo omogućuju.
*
Navršavalo se skoro mjesec dana suđenja. Za razliku od sudije koji se
ponašao kao "izvođač radova", tužiteljica se unijela usvoj posao sa strašću
i emocijama. U svojoj završnoj riječi priznalaje da su svjedoci mijenjali
iskaze pred sudom, ali da'to, prema njezinom mišljenju, nije važno jer su
prilikom davanja iskaza u policiji bili upozoreni da moraju govoriti istinu.
"Stoga se njihovi iskazi iz prethodnog postupka smatraju tačnim" -
zaključila je tužiteljica Rešidović u tipično staljinističkom rezonu.
Završavajući izlaganje, tužiteljica je zakijučila da se kod prvih šest
optuženih stječu dva krivična djela: udruživanje u cilju ugrožavanja
društvenog poretka i kontrarevolucionarno djelovanje, a kod ostalih šest
verbalni delikt iz člana 133 KZ. Zatražila je da nas sud sve proglasi
krivim i izrekne kazne po zakonu.
49
 Evo njezina objašnjenja:
Islamska deklaracija je napad na vrijednosti našeg društvenog uređenja.
Tu postoji apstraktna opasnost, pisani i verbalni delikt, svijest o
kontrarevolucionarnom djelovanju. Ove posljednje radnje imaju sličnosti
sa neprijateljskom propagandom. Ali, radi se o kontinuiranom djelovanju
i intenzivnoj propagandi, koji prelaze u kontrarevolucionarno djelovanje.
Polemizirao sam sa tužiteljicom, iako sam bio svjestan da je to uzaludno.
Mi smo već bili osudeni. U svojoj završnoj riječi rekao sam:
''Volio sam Jugoslaviju, ali ne i njenu vlast... Svu svoju ljubav poklonio
I sam slobodi, za vlast nije ništa preostalo. Ne sudi mi se jer sam
il povrijedio zakone ove zemlje, jer te zakone nisam povrijedio. Sudi
mi se jer sam prekršio neka nepisana pravila kojima pojedini moćnici
':
····1
u ovoj sredini, mimo ustava i zakona, nameću svoja mjerila
:'1
zabranjenog i dopuštenog. Po svemu sudeći, ta nepisana pravila sam
ii,Iii
teško povrijedio. Stoga izjavljujem:
'il
:'jl
Bio sam musliman i to ću i ostati. Osjećao sam se borcem za stvar
islama u svijetu i time ću se osjećati do kraja života. Jer islam je za
'j
mene bio drugo ime za sve što je lijepo i plemenito i ime za obećanje ili
I nadu u bolju budućnost muslimanskih naroda, za njihov život u
dostojanstvu i slobodi, jednom riječju za sve ono za što je po mom
uvjerenju bilo vrijedno živjeti".
Omer Behmen je rekao samo dvije rečenice: "Od mene je halal svima
koji su učestvovali u ovome - i isljednicima i svjedocima", a onda se okrenuo
prema tužiteljici Rešidović i rekao: "A bilo je zaista niskih udaraca".
I drugi su dali završne izjave. Niko nije molio za milost, niti izrazio
kajanje.
Došao je 20. august, dan izricanja presude. Psihički sam se pripremao
za ovaj trenutak. Sudija je zatražio da ustanemo. Svjetlosni snop kamere
bio je uperen u moje lice. Slijedilo je ono: "pa se osuduju, i to: optuženi
Izetbegović Alija na kaznu zatvora u trajanju od četrnaest godina ... " itd.
Srce mi je lupalo, a ja sam podigao glavu i glumio nezainteresiranost.
Kamera je bila tu da bi zabilježila moj šok, ali zabilježila je samo kako
moj pogled šeta po plafonu. Sudija je pročitao i druge presude: petnaest,
deset, osam, ukupnodevedeset godina zatvora, i zaključio da će se "ovo
društvo, u skladu sa pozitivnim propisima, beskompromisno boriti protiv
svih nasrtaja na bratstvo i jedinstvo i na sve ostale tekovine ovoga društva".
Iza mojih leda prolomio se aplauz za tu priliku specijalno dovedene publike.
Kada sam čitao bilješke Fride Vidgorove sa sudenja pjesniku Josifu
Brodskom (SSSR, 1964.), dobitniku Nobelove nagrade za književnost
1987., sve vrijeme u sebi sam govorio: "Bože, kako je to sve isto od Berlina
i Sarajeva, do Moskve i Vladivostoka - mrzovoljne i bezosjećajne sudije,
50
nezainteresirani i duhom odsutni porotnici, naručena publika". Evo dijela
opisa: " ...Saveljeva, turobna žena od kojih 40 god., koja je više ličila na
hauzmajstorku oz1ojedenu noćnim skandalima pijandura nego na djeliteljku
pravde. Lijevo i desno od nje čamili su porotnici jedva shvatajući šta se
dešava. U nedoumici su zurili u vrata iza kojih je bučala omladina...
Milicioneri su bili obrazovali kordon na stepeništu pod izgovorom da u
dvorani nema dovoljno mjesta ... ," - sve kao u Sarajevu 1983.
Sutradan nakon izricanja presude Oslobodenje se pojavilo sa naslovom
"Neprijateljima 90 godina zatvora". Novine sam konačno dobio - otkad
sam uhapšen, bio sam hermetički zatvoren. Jedina veza sa svijetom bila su
pisma djece. U jednom od njih Bakir je pisao da se, dokje trajalo sudenje,
rodila mala Jasmina, koju ću prvi put vidjeti kad joj bude pet godina.
Nema razumnog objašnjenja zašto je režim tako rigorozno postupio.
Je li to bio očajnički potez jedne vlasti koja je bila na svome zalasku?
Jaki sistemi ne sude ljudima za izgovorenu riječ. Slabi se boje i
pribjegavaju nasilju, pokušavajući da tako produže život.
A što se tiče javnosti, ona je često političke osudenike smatrala krivim
iz sebičnih razloga. Radi se o jednoj vrsti odbrambenog mehanizma.
Ljudi ne mogu da se pomire sa činjenicom da žive u društvu u kojem
čovjek nije zaštićen redom i zakonom. Tada se pred njih postavlja pitanje
kako mogu da šute. Zato im je lakše vjerovati da je osudeni kriv, u svakom
slučaju da se ogriješio o zakon,jer zašto bi inače bio zatvoren i osuden?
Ako je, pak, čovjek osuden nevin i mimo zakona, onda ni onaj koji
razmišlja o tome nije više siguran, a takvu mogućnost ljudi instinktivno,
u samoodbrani odbacuju. Ovakav zaključak lakše se nameće, i prihvata,
što je kazna oštrija. U nedostatku dokaza, sama visoka kazna postaje
dokaz da krivica postoji. Jer - tako rezonuje običan čovjek - ako neko
nije kriv, dobio bi 2-3 godine zatvora, a ne IS. Ako krivica nije jasna i
očigledna, onda niska kazna sama po sebi izaziva sumnju i pokazuje da
ni vlast nije sigurna. Kod visoke kazne ta vrsta sumnje uglavnom otpada.
Tako je nevin čovjek dvostruko kažnjen. Ovo je stari trik koji su nacisti
takoder koristili, ali ne kroz visinu nego kroz surovost izvršenja kazne u
koncentracionim logorima. "Zar bi postupali prema njemu tako surovo
da nije izdajnik" - tako je vjerovatno razmišljao obični Nijemac.
AJi stvari su u svijetu tekle svojimtokom,komunistički sistemi su
očigledno malaksali, istrošili se, podjednako u Sovjetskom savezu,
Rumuniji, Ćehoslovačkoj, Poljskoj, kao i u Jugoslaviji, i to je teklo
paralelno sa našom robijom.
*
Nakon izricanja presude, pa i sve vrijeme dok smo se nalazili u
zatvoru, iz zemlje i svijeta stizale su peticije u kojima se protestiralo
51
protiv presude i zahtijevalo naše oslobadanje. U pet~ciji dvad~set
najpoznatijih beogradskih intelektualaca (dvanaest akademika), od 6. Juna
1986., upućenoj Predsjedništvu Jugoslavije, pisalo je:
"Od 18. jula do 19. avgusta 1983. godine u Sarajevu je suđeno
dvanaestorici muslimanskih intelektualaca. To suđenje će ostati
zabeleženo u istoriji novijeg jugoslovenskog pravosuđa kao arhetip
egzemplarnog kažnjavanja za reč i misao. Prvostepeni sud je za ~e~ikt
mišljenja izrekao drakonske kazne, neuobičajene čak i za ~aše pnhke:
troje optuženih osuđeno je na po 5 godina zatvora, ~voJlca na po 6
godina, jedan na 6 godina i 6 meseci, jedan na 7 godma, dvoJI~a na
po 10 godina, jedan na 14 i jedan na 15 godina zatvora. Vrhovni sud
Bosne i Hercegovine izrekao je neznatno manje kazne, u rasponu od
3 godine i 6 meseci do 12 godina, a Savezni sud j:, u~ dalje suž.avanje
obima inkriminacije, odmerio kazne od 2 godme I 8 mesecI do 9
godina zatvora".
U ponovljenoj peticiji iste grupe beogra~skih intel~ktualaca: če~ri
mjeseca kasnije (4. oktobra 1986.), konstatIra s~ da Je suđenje bIlo
nezakonito i montirano i zahtijeva naše oslobađanje bez odlaganja.
"Glavna optužba na prvostepenom suđen!u u Saraje,:", pre~~shodno
se ticala najtežih krivičnih dela udrUžIvanja radI neprijateljske
djelatnosti (čl. 136. u v. čl. 114. KZ SFRJ), da bi im bio pridodat i tzv.
delikt mišljenja - neprijateljska propaganda iz čl. 133. st. 1. KZ SFRJ.
Prihvativši kao dokazane ovako teške optužbe, Okružni sud u Sarajevu
izrekao je u jednom slučaju maksimalnu kaznu zatvora od 15 godina,
a u ostalim slučajevima nešto kraće kazne od 5 do 14 godina.
Savezni sud je svojom presudom od 31. 10. 1985. odbacio kao neosnovanu
i nedokazanu glavnu· optužbu za stvaranje neprijateljske grupe radi
kontrarevolucionarnog ugrožavanja društvenog poretka, pa se preostala
optužba svela na nekoliko tekstova i navodna usmena kazivanja koji su
kvalifikovani kao znatno lakše krivično delo neprijateljske propagande.
Kazne su, međutim, i dalje ostale drakonske. Iako se za ovo delo, posle
svih smanjivanja, obično izriče kazna od 1 ili dve godine zatvora, Alija
Izetbegović je presudom Saveznog suda osuđen na 9 g~~ina z~tvo~a,
Omer Behmen na 8, Ismet Kasumagić na 7, Hasan Čenglc na 6 I Sahh
Behmen na 4. godine.
Ovom prilikom ponovo vam ukazujemo na nezakonitost čitavog
postupka i proizvoljnost i nepravičnost izrečenih kazni. Ono što najpre
izaziva podozrenje i sumnju, to je činjenica da je na glavnom pretres~
od 36 svedoka, na čijim se iskazima zasniva presuda, 21 svedok u većoJ
ili manjoj meri izmenio svoj iskaz iz istrage ili ga je u celini porekao.
52
Razlozi ovakvog neobičnog ponašanja svedoka čuli su se na glavnom
pretresu: njihovi iskazi, dati u istrazi iz koje je isključena odbrana bez
ikakvog pismenog rešenja i obrazloženja, iznuđeni su dugotrajnim
iznurivanjem i zlostavljanjem, ozbiljnim pretnjama, a ponekad i grubom
silom. Niko od onih koji su pozvani na saslušanje u Službu državne
bezbednosti nije znao da li će u predstojećem procesu biti svedok ili
optuženi, a mnogima je, radi pritiska i ucene, oduzeta putna isprava.
O tome najbolje svedoči slučaj Mustafe Spahića, kome je po prvobitnom
scenariju ovog suđenja bila namenjena uloga svedoka. Na sednici
Vrhovnog suda BiH od 14. 03. 1984. on je pričao da su ga islednici
stavili pred izbor: da potpiše optužujući iskaz protiv jednog od trojice
prvooptuženih po vlastitom izboru i da potom ide kući, ili da on sam
bude optužen. Rekli su mu da će najmanja kazna na predstojećem
suđenju biti 5 godina. Na sednici Vrhovnog suda Spahić je naveo imena
te dvojice islednika i dan kada se to dogodilo. Pošto je odbio da svedoči,
Spahić je optužen i osuđen na 5 godina zatvora.
Sve nas ovo podržava u uverenju da su optužbe zasnovane na ovakvom
svedočenju u istrazi iskonstruisane i da je sud morao uzeti kao
verodostojne iskaze date na glavnom pretresu. Sud, međutim, nije
htio da poveruje onome što je neposredno čuo i vidio već je poklonio
veru iskazima iznuđenim u istrazi, datim bez prisustva odbrane. I to
je činio sa začuđujućom upornošću čak i onda kada su materijalni
dokazi opovrgavali pojedine inkriminacije zasnovane na ovakvom
svedočenju. Tako je Hasanu Čengiću optužnicom stavljeno na teret
kako je govorio "da Musliman ne može primiti krv od nevernika ili
mu je dati".
Na glavnom pretresu se, međutim, ispostavilo da je Čengić bio
dobrovoljni davalac krvi i da o tome poseduje iskaznicu. Šta više, bio
je i organizator akcije davanja krvi u medresi.
Ovakve i slične činjenice navode nas na zaključak da izrečena presuda
ne počiva na valjanim razlozima i da je celo suđenje inscenirano.
Odbor se takođe upoznao sa predlogom prvooptuženogA. Izetbegovića
za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv presude Saveznog
suda i pridružuje se njegovom mišljenju da je ovo suđenje muslimanskim
intelektualcima bilo pobeda iracionalne političke samovolje nad pravom,
razlozima i istinom. Sada, međutim, nije pogažena samo pravda. Posle
tri i po godine provedenih u zatvoru pod teškim, najčešće
nepodnošljivim uslovima, Aliji Izetbegoviću, Omeru Behmenu, Hasanu
Čengiću, Ismetu Kasumagiću i Salihu Behmenu ugroženo je ne samo
zdravlje već i sam život. Stoga vam još jednom predlažemo da radi
53
 predupredivanja onih najtežih, tragičnih posledica odmah omogućite
njihovo puštanje na slobodu".
Sve peticije i molbe ostale su bez odgovora.
* odanosti i moralnoj podršci moje djece.
U novembru 1983. prebačen sam u Foču na izdržavanje
četrnaestogodišnjeg zatvora i smješten u odjeljenje S-20. Zvali su ga
odjeljenjem ubica, jer je većina osudenih u tome odjeljenju odgovarala
za jedno ili više ubistava.
Ustvari, to je trakt od više soba u kojem je bila centralna velika
prostorija za dnevni boravak ijoš četiri spavaonice, dvije sa desne, dvije
sa lijeve strane i mokri čvor. To je činilo jedno zatvorsko odjeljenje. Bilo
nas je između osamdeset i stotinu. Tuje bio i jedaricovjiik k6ji)ehnao
tri ubistva na duši, bio je osuđen na smrt, pa je pomilovan, i sada je
izdržavao kaznu od dvadeset godina zatvora. Zvuči paradoksalno, ali
moja je sreća da sam tu bio smješten. Neki moji drugovi sa suđenja bili
su u lošijem položaju, jer su bili smješteni sa nekim sitnim razbojnicima
i kriminalcima, što je u zatvoru velika nevolja. To su nekarakterni tipovi,
dok su ubice druga vrsta ljudi.
Ne bih mogao reći da sam u zatvoru bio izložen zlostavljanju, madaje
robija sama po sebi fizičko i psihičko mučenje. Jedna činjenicaje otežavala
moju situaciju. Politički zatvorenici izdržavaju kaznu zajedno sa ostalim
osuđenicima. Javnost ovo uglavnom nije znala, jer su komunisti u staroj
Jugoslaviji, kao politički zatvorenici, bili odvojeni i imali povoljniji režim.
Medutim, kada su došli na vlast, komunisti su tu privilegiju svojim političkim
protivnicima ukinuli. Štaviše, položaj političkih zatvorenika u komunističkoj
Jugoslaviji bio je nepovoljniji. Manje-više, svaosuđenalica, osim političkih,
imali su pravo na slobodne posjete van zatvora, odsustva i godišnje odmore
kod porodice. za skoro šest godinaja nisam izašao iz zatvorskih zidina, a za
to vrijeme moje "kolege", osuđene za krađe, privredni kriminal, drumska
razbojništva i slično, išli su po više puta kući na odsustvo ili odmor.
Neke nade sam imao do odluke Vrhovnog suda BiH. Isprva nisam
vjerovao da zbog jednog teksta - ma šta u njemu pisalo - moram umrijeti u
zatvoru. Ali kada je nakon godinu dana Vrhovni sud praktično potvrdio
kaznu, shvatio Sam daje vrag odnio šalu i da to oni misle ozbiljno. Šta sam
mogao? Dobro sam udahnuo i krenuo tom dugom stazom kojoj se nije
vidio kraj. Osjećao sam se kao osuđenik na doživotnu robiju. Međutim,
nisam pao u očajanje, čak sam ponekad bio i vedar. Nisam nikakav heroj,
radilo se o jednoj mjeri dosljednosti. Čitav život govorite nešto, mislite da
vjerujete u to, a onda za vas dođe trenutak istine. U islamu ima jedno
učenje (mnogi ga smatraju najvažnijim) prema kojemu sve što vam se
događa treba prihvatiti kao Božiju volju. Iskreno govoreći, nisam ranije
54
mnogo o tome razmišljao, ali kada sam se suočio sa izgledom da ostatak
života provedem u zatvoru i umrem medu robijašima, podsjetio sam sebe
na osnovni red: na nešto malo dosljednosti. Ostao sam duševno zdrav,
ljekari kažu i fizički. Uglavnom, to mogu zahvaliti vjeri ijoš jednoj činjenici:
Često sam se pitao, posebno u prvim danima nakon presude,
posjedujem li hrabrost koja može izdržati sve što me čeka. Prolazile su
godine a ja kod sebe nisam primjećivao pad volje za životom, ali sam sve
češće hvatao sebe sa mišlju da sam dovoljno star i da smrt nije daleko. Ta
misao donosila mi je olakšanje. Čuvao sam je kao neku svoju veliku tajnu.
Razmišljao sam i ovako: možda mi je ova jedna velika nevolja
uštedjela stotine malih nevolja koje bi me izjedale svaki dan pomalo, ali
sistematski? Možda ...
Ili sam pokušavao dokučiti neku tajnu. Uporno bih razmišljao o
nekom pitanju, uvjeren da sam blizu da dokučim neku istinu koja izmiče,
koja mi je tu, na domaku ruke. Da sam bio slikar, siguran sam da bih
tada, osjećajući nemoć riječi, slikao one nerazumljive slike pred kojima
sam znao stajati ispunjen pitanjima i očudenošću. Mislim da sam u tom
trenutku razumijevao moderno slikarstvo, onoliko koliko to uopće neko
drugi, osim samog stvaraoca, može razumjeti.
U neko doba, pošto je prošla istraga i sudenje, i kada sam se malo
prilagodio u svome novom boravištu, počeo sam pisati bilješke. Bila su
to razmišljanja o životu i sudbini, o vjeri i politici, o pročitanim knjigama
i njihovim autorima, i o tolikim stvarima koje su jednom zatvoreniku u
preko dvije hiljade dugih dana i noći mogle pasti na um. Tako je nastalo
trinaest sveščica, formata što ih tehničari zovu A-S, sitno i namjerno
nečitko pisanih. Jedan drugar sa robije potajno je iznio ove sveščice u
kutiji za šah. One su zatim mirovale preko deset godina, da bi ih koncem
1999. godine sarajevska izdavačka kuća Svjetlost objavila u knjizi pod
naslovom Moj bijeg u slobodu.
Moja hrabrost da se suočavam sa stvarnošću opadala je kako je dan
tekao. Najnižaje bila u predvečerje. Tada sam se teško borio sa nastupom
melanholije. Izgleda da sam neoprezno o tome pisao kćerki Sabini, jer
sam jednog dana od nje dobio ovakvo pismo:
"Ne znam jesi li prije to osjećao, ali kod mene se javlja oduvijek to
osjećanje kad se spušta mrak. Moram biti jako angažirana nečim da
bih ga barem malo potisnula. Ponekad je to tuga pomiješana sa nekim
strahom i fizičkom slabošću. Znam da mi je uvijek bilo nekako teško
spremiti se kad bi u to doba izlazila vani. A čim bih izašla i čim bi pao
mrak, sve je prolazilo. Ćini mi se da su se u tom osjećanju sakupljala
sva moja strahovanja, nesigurnosti, tuge, i pomišljala sam da je to stanje
55
 u kojem se ljudi odlučuju da uzmu alkohol ili drogu, da bi se izvukli.
Ovo ti pričam jer hoću da ti kažem da je i meni taj osjećaj bar djelimično
poznat i da mogu zamisliti kako ti je. Zatvor to čini sigurno težim, kao
što meni osjećaj slobode u ovoj kući olakšava da prebrodim taj dio
dana. Možda je najbolje da se pokušaš nečim zabaviti kad te to uhvati,
ako možeš čitaj nešto lagahno, rješavaj ukrštene riječi ili gledaj TV.
Znam sigurno da u tim trenucima nije dobro razmišljati ni prepuštati
se osjećanjima. Onda ti bude samo još teže.
Vidiš, opet ja pametujem, ali htjela bih ti nekako olakšati. Ustvari,
najviše bih voljela da u to vrijeme sjedimo kod mene i pijemo kahvu.
Ali barem neka znaš da ja uvijek mislim na tebe, a naročito u
predvečerje".
* prihvatljivi ljudi: oni kradu jer im treba ono što vi imate. Imaju neki
U zatvoru možete biti profesor ili poznati filozof i to vam ništa
neće olakšati položaj. Medu zatvorenicimaje važno biti pravnik. Aja
sam bio jedini pravnik u odjeljenju. Moji sapatnici su mi se obraćali da
im pišem kojekakve molbe, predstavke, žalbe ... Pričali su mi svoje
slučajeve, ispovijedali se ... Za mene je to bilo jedno interesantno
iskustvo. Znao sam svaki pojedini slučaj i mnogo razmišljao (, njima.
Smijem li reći da su neke ubice bili dobri ljudi? Mnogi od osuđenih
ubili Su iz nekakvog ljudskog razloga koji, ako ne možete opravdati,
možete razumjeti. Sa mnom u Foči ležao je mladić koji je ubio braneći
oca. Jednog dana radio je nešto na kući i onda su mu javili da mu tuku
oca u mjesnoj gostionici. On je dotrčao i našao starog oca pod stolom,
kog su neke seoske siledžije tukle, posegnuo je za nož i ubio čovjeka.
Mislim dabih ja to isto uradio. U sobi sa mnom skoro tri godine kaznu
je izdržavao i Junuz Kečo, tih i nesretan čovjek, o čijoj je sudbini
Abdulah Sidran napisao potresnu'priču za film Kuduz.
Jedan zatvorenik je izdržavao dvanaestogodišnju kaznu jer je ubio
nevjernu ženu i njenu majku koja ju je štitila. Bio je osuđen na smrt,
prošao je jednu vrlo tešku situaciju, dugu skoro godinu dana, jer su
mu svi viši sudovi redom potvrđivali smrtnu presudu. Samo je
zahvaljujući posljednjoj instanci, pomilovanju, izvukao živu glavu.
Pričao mi je kako je plakao kao dijete kada su mu saopćili da mu je
pošteđen život.
U književnosti sa kraja XIX. vijeka nalazimo izvjesno razumijevanje
za prijestupnike i griješnike. "Budi što god hoćeš, ali budi to do kraja" -
kaže Ibzenov Brand. U izvjesnim krajnjim situacijama prijestupnik nam
izgleda kao slobodan čovjek koji postupa po svome vlastitom zakonu,
dok je tzv. ispravan čovjek rob pravila. Ponašanje po nekom kodeksu
56
koji ne proističe iz duše ličnosti, odbojno nam je. U tom izboru naša
spontana simpatija je na strani slobodnog čovjeka.
Većina ljudi čini zlo radi interesa (vlasti, bogatstva, slave, ljubavi i
sL). Ali postoji i zlo radi zla, zlo koje je samo sebi svrha. To je tek pravi
pakao. Imao sam, nažalost, prilike da takvo zlo i ljude koji ga čine, upoznam.
Jedan od robijaša ubio je čovjeka iz čiste zavisti. Tako mu je pisalo
u presudi. Osuđen je na dvadeset godina zatvora, glavu mu je spasio
samo psihijatrijski nalaz da je niskog stupnja inteligencije. Ne umno
poremećen, bio je zasvim normalan, nego umno ograničen. Mojem
prijatelju zatvoreniku sa kojim sam ponekad "filozofirao", krišom je,
bez ikakva razumljiva motiva, bacio knjigu sa prozora u zabran gdje se
ne može zaći. Čovjekje otišao do WC-a i ostavio knjigu na prozoru. Kad
se vratio, knjige nije bilo. Kasnije je od drugog zatvorenika saznao šta se
dogodilo. Prema ovim zloćama lopovi vam izgledaju sasvim normalni i
ljudski razumljiv motiv. Prijatelj koji je ostao bez knjige kaže mi: "Znam
da vjeruješ u Boga. Ja nisam siguran da Bog postoji, ali da postoji Sotona,
u to sam apsolutno siguran".
•
U fočanskom zatvoru bilo je mnogo Albanaca osuđenih za
sudjelovanje u pokretu otpora protiv srbijanskog režima koji je ukinuo
kosovsku autonomiju. Bili smo dobri prijatelji sa Albancima, ali se nismo
mnogo miješali. Oni su šetali srednjim, a mi posebnim, krajnjim dijelom
zatvorskog kruga. To nepisano pravilo zatvorskog režima poštovali su
svi zatvorenici i policija. Albanci su bili šutljivi, konspirativni, preozbiljni.
Povremeno su pravili ekscese i štrajkovali. Tražili su da čitaju
marksističku literaturu koju im oni drugi marksisti, šefovi zatvora, nisu
dopuštali. Uprava je uposlila jednog policajca Albanca koji je, između
ostalog, obnašao ulogu cenzora za "iredentu".
Mi smo robijali drukčije - bez direktnog sukoba sa upravom, ali i
dostojanstveno. Mislim da smo bili najpoštovaniji robijaši u zatvorima u
Foči i Zenici. Zatvorenici su nam vjerovali. To je bio razlog što se Albanci
nisu plašili da namjednog dana ponude političke pregovore o njihovom
pokretu za "nacionalno i socijalno oslobođenje", kako su se izrazili.
:redložili su i sastav delegacije, a pregovori bi se trebali održati na šetnji
Jedne neradne subote, kada je zatvorski krug bio prepun zatvorenika, te
se miješanje naših štrafta za šetanje neće primijetiti. Prihvatili smo te
pregovore, ne bez šale na račun obiju "pregovaračkih strana".
. Sa naše strane, osim mene, bila su još dvojica mojih drugova, Džemal
I Edhem. Albanci su nas upitali šta mi mislimo o njihovom pokretu.
57
"Albanci su muslimanski narod, i to je glavni razlog što mi podržavamo
vašu borbu za slobodom", odgovorio sam im. Oni su se malo uskomešali.
Voda njihove "delegacije" uzvratio mi je kako u mome odgovoru "ima
nekih pogrešnih stavova", jer je - po njegovom mišljenju - religija odigrala
negativnu ulogu u historiji albanskog naroda i služila okupatorima. "Religija
je prevaziđena i nepotrebna našem narodu u njegovoj borbi za slobodu",
zaključio je "drug". "Vi ste, onda,jedini narod na Planeti koji može živjeti
bez religije, odgovorio sam, ali naš je utisak da većina albanskog naroda
ne dijeli to mišljenje". "Jedino je marksizam-lenjinizam donio progres
našem narodu" - rekao je samouvjereno. "Pa dobro, vi idite tim putem, to
je vaša stvar, a što se tiče nas, mi ćemo i dalje podržavati pravedne zahtjeve
albanskog naroda za ravnopravnošću i slobodom". Razgovor je tako
završen, ali mi smo i dalje ostali dobri prijatelji. . Historijski gledano, "zasluga" za instituciju "verbalnog delikta", u
* SSSR-u. U prijedlogu izmjena Krivičnog zakona RSFSR iz maja 1922.
Pošto je Vrhovni sud Bosne i Hercegovine uglavnom odbio naše
žalbe (meni je simbolično smanjio kaznu sa 14 na 12 godina zatvora),
mogli smo podnijeti Saveznom sudu u Beogradu zahtjev za vanredno
preispitivanje presude. Ja sam iskoristio tu mogućnost.
U zahtjevu dugom trideset stranica dokazivao sam da je optužba
lažna i daje to uvuklo sud u grube procesne povrede zakona. Pisao sam:
''Nezakonite sudske presude obično su posljedica grešaka ili nezakonitosti
u procesu njihovog donošenja. Ovdje je slučaj obrnut: Lažna temeljna
optužba -ona o karakteru i namjeni Islamske deklaracije, čija je neistinitost
bila očigledna i jasna od prvog dana istrage... uvukla je pojedine organe
istrage i suda u grube povrede zakona, pa i u otvorene fulsifikate. Zvuči
paradoksalno, ali tvrdim: da sam stvarno bio kriv, imao bih zakonito
suđenje. Nisam ga imao jer sam bio nevin. Da sam stvarno bio kriv,
istragu bi proveo istražni sudija, a ne policija, advokatima bi bio omogućen
kontakt sa optuženima od prvog saslušanja, kao što to zakon nalaže (a
nije im omogućen sve do podizanja optužnice), saslušanja optuženih i
svjedoka obavila bi se u prisustvu branilaca, kako to također zakon nalaže,
ne bi se primijenile nezakonite metode prema svjedocima i iskrivljavali
njihovi iskazi, ne bi bilo potrebno da štampa nečuvenom kampanjom
stvara posebnu psihozu i još u toku istrage "uvjerava" narod u krivicu
optuženih, a naročito ne bi mi se tajno sudilo. Sve ovo ne bi bilo potrebno,
a bilo je, jer je trebalo naći krivicu tamo gdje je nema, a pravo stanje
stvari prikriti od javnosti".
Da je suđenje montirano već uveliko je pisala svjetska štampa,
medunarodne organizacije za ljudska prava i slobodniji dio jugoslavenske
štampe. To je stvorilo atmosferu za izmjenu presude, ali za to je trebalo
58
skoro tri godine. Presudom Saveznog suda moja kazna nije bila bitno
smanjena, ali je izmijenjena kvalifikacija djela. Ostao je samo verbalni delikt
iz člana 133. Krivičnog zakona. To je onaj famozni član koji je govorio: "Ko
riječju, napisom ili slikom vrijeda ili napada državni pore~ bit će kažnjen
zatvorom đo deset godina" (slobodna i skraćena interpretacija). Konačna
presuda glasilaje - devet godinarobije. Izdržao sam pet godinaiosam mjeseci
zbog nekih spisa, riječi, izjava, jednom riječju, uvjerenja.
U školi smo učili da je čovjek ušao u historiju i postao "historijsko
?iće" kada je naučio da piše. Ali postao je to što jeste dakle čovjek, kada
Je naučio da govori, da saopći svoju misao. A onda su došli neki i zabranili
mu da govori, izmislili famozni "verbalni delikt", delikt riječi, i vratili
ga u mrak iz kojeg je došao.
današnjem smislu riječi, pripada prvoj socijalističkoj državi na svijetu _
godine, Lenjin navodi neprijateljsku propagandu kao jedno od šest novih
krivičnih djela za koje se može izreći smrtna kazna. Uz ovaj prijedlog
Lenjinje dao i objašnjenje: "Osnovna misao je, nadam se, jasna; treba dati
što šire formulacije, jer će tek revolucionarna svijest odrediti uže ili šire
primjene u praksi" (u pismu komesaru za pravosuđe Dmitriju Kurskom).
Na nekoj tribini u Sarajevu 1994. Jedan građanin me upitao za
cenzuru: "Predsjedniče, znate li šta se piše, ovo je ratno doba? Zašto se
to dozvoljava? Zašto se ne uvede cenzura?" Odgovorio sam da nakon
svega što sam proživio nikada u životu neću biti za zabrane te vrste. I to
nije samo stvar načela, nego problem produktivnosti. Mislim da se
zabranama i silom ništa ne postiže kada je riječ o uvjerenjima ljudi.
Podsjetio sam daje i Kur'an na to ukazao ujednoj od svojih istovremeno
i najuzvišenijih i najkraćih rečenica, koja na arapskom glasi: "La ikrahe
fi ddini" - "U vjeri nema prisile". Pa ako to malo šire tumačimo, dobijemo:
u vjerovanjima, u onome što ljudl misle - nema sile. Da se ideje mogu
zaustaviti prijetnjama, batinama, policijom i zatvorima, to bi komunistima
pošlo za rukom, jer su se više nego drugi služili tim metodama. Iskustvo
komunističkog sistema i njegov poraz zauvijek su pokazali - to je neka
vrsta historijskog eksperimenta - da to nije moguće.
*
Iz nekih pisama moje djece može se naslutiti kakva je atmosfera
bila kod kuće. Smjenjivale su se nade i razočarenja.
Sabina, 30. 6. 1985.:
"Nije istina da vrijeme sve liječi. Svaki dan samo prirodaje još više
ovom bijesu i muci koje osjećam, a ono suđenje, što je dalje, sve mi je
59
 više u mislima i čini mi se da ga danas ne bih onako pretrpila. Kada ti
pišem o običnim, svakodnevnim događajima, to je prije svega zato što
ne mogu da ti pišem o svojim svakodnevnim, uobičajenim mislima i
osjećanjima koja se tiču svega što smo proživjeli, što proživljavamo i
što ne mogu prihvatiti da i dalje traje. Uzdam se da ti to sve znaš. Ipak,
moram ti napisati da nikad, ni u jednom trenutku, nisam pomislila ni
povjerovala da u svemu ovome ima i truna ljudske pravde, u ime koje
je sve to učinjeno. Nadam se da će je biti u odluci Saveznog suda".
Sabina, 3. 9. 1985.:
'Jutros sam išla u SUP da tražim vraćanje pasoša. Ustvari, s tim ciljem
sam išla tamo već bezbroj puta, ali sam prije odlaska na more bila
ispunila neki formular koji su mi tamo bili dali, pa sam očekivala
nešto ovog puta. Ali, opet sam uzalud gubila vrijeme, jer su mi saopćtili
da je moj zahtjev odbijen, i da ću uskoro dobiti i pismeno rješenje -
obrazloženje bez obrazloženja o razlogu oduzimanja pasoša. Zašto
baš i samo ja nemogu imati pasoš,neznam, i strašno me zanimaju
razlozi koje je imao na umu onaj ko je donio ovu odluku. Pristala
bih biti još ovoliko bez pasoša, samo da ih saznam. Ali, kako mi se
čini, biti ću ja i bez pasoša i bez tih 'razloga"'.
Sabina, 30. 9. 1985.:
"Dio naših svakodnevnih događanja postalo je i razmišljanje i
očekivanje odluke Saveznog suda, i već danima skačemo na svaki
telefonski poziv sa nekom tremom. Ipak, još ništa nije novo iskrsnulo.
Advokat Orhan iz Beograda je javio da odluka još nije donesena.
Koliko li će još ovo potrajati? Ipak, imam osjećaj da se nešto otkačilo,
i da ćemo uskoro saznati nešto novo. I, što mi se ne sviđa, moj
dosadašnji optimizam je splasnuo, i više strahujem nego što se nadam.
Ali, nada je za nas jedini mogući način življenja, zato je ne smijemo
napuštati".
Sabina, 16. 10. 1985.:
"Stalno mislim na tebe: danas bi trebao primiti pismo u kojem ti
pišem o odluci Saveznog suda. Da možemo bar tih pet minuta biti s
tobom. Ma koliko si govorio da si na sve spreman, ja znam da ti neće
biti lahko. Ovo je ipak konačna odluka i više nema nagađanja. Ne
znam koliko ćeš se ti razočarati. Za nas je ovo bilo grozno razočarenje".
Bakir, 14. 12. 1985.:
"Dragi baba, mislim da si dobio Sabinino pismo u kom ti je javila da
je tvoja presuda smanjena na 9 godina. Lošije nego smo se nadali, ali
šta je tu je. Nemoj se sikirati.
60
Mi smo se jako razočarali. Bog zna kako će tebi biti onog časa kad
saznaš (možda je to ovaj čas). Ja sam smišljao riječi kojim bih te
smirio i, dok sam ih smislio, malo sam smirio i samog sebe. Ja i ti
vjerujemo u sudbinu, a to znači da je dan kad ćeš ti izaći iz zatvora
zapisan. Brojevi 14, 12, 9 i sl. su samo brojevi i radi njih se ne vrijedi
puno sekirati. Odlično si rekao na kraju svoje knjige da je veličina
čovjeka u 'duši koja se mjeri s vremenom'. S te strane, možda ti imaš
šansu da živiš pravi život, tj. da si na pravom mjestu, dok smo mi
ostali na periferiji ili smo posmatrači u najboljem slučaju. Ne daj da
ti popuste nervi i da posumnjaš u ovo.
Po presudi Saveznog suda, oglašen si krivim po članu 133 (valjda neće
biti ponovo dezinformacija, presuda je u Sarajevu). Preostaju nade za
reviziju ovog člana, pomilovanja, eventualno olakšanje načina
izdržavanja kazne za političke zatvorenike (u vezi ovog treba sad
uprijeti, s naše strane prije svega, mislim porodice)".
Lejla, 24.4.1988.:
"Dragi baba, ova posjeta proleti k' o tren i čini mi se da nismo ništa
ni progovorili. Duge su te godine, koje sU "pojeli skakavci", kako
kaže Pekić. Mada njegujem uporno uspomenu na naše zadnje
razgovore i susret pred mini marketom, ako se sjećaš, pred sam tvoj
odlazak. Pokušat ću taj momenat i slijedeći dugo čekani svezati
nekako. Mada znam da ćemo život uvijek dijeliti na život prije i
život nakon. Što se tiče ovog vremena sadašnjeg, mislim da ćemo
ga 'slučajno zaobilaziti"',
•
Ako izuzmem psovku, dvije riječi koje se u zatvoru najčešće čuju
jesu pomilovanje i amnestija. Zatvorenici nakon posjete rodbine uvijek
donose "povjerljive" vijesti o amnestiji koja samo što nije objavljena, ali
koja nikada ne dolazi. I ja sam se potajno nadao u nekakvu amnestiju ili
pomilovanje. Neću valjda ostati na robiji devet godina...
Jednog jutra - bio je prvi februar 1987. - neočekivano sam pozvan
na vanrednu posjetu. Išao sam prema zgradi za posjete zabrinut. Nešto
se ružno dogodilo - razmišljao sam. U prostoriji za razgovor zatekao
sam svoje dvije kćerke, Lejlu i Sabinu. One kao da su čitale moje misli.
Dočekale su me sa osmijehom, htijući mi time odmah reći da ne donose
loše vijesti. A onda su mi rekle da imaju poruku "sa visokog mjesta" da
napravim molbu za pomilovanje i da ću biti osloboden. Poruku im je
prenio Lejlin školski drug Zdravko Đuričić, sekretar Državne komisije
za pomilovanja, a poruka je navodno poticala od Nikole Stojanovića,
61
visokog partijskog funkcionera i predsjednika Komisije. Zdravko Đuričić,
koga sam mnogo godina kasnije upoznao, jedan dobar čovjek,
dobronamjerno im je savjetovao da u molbi bude nekoliko riječi pokajanja
i lijepih riječi o režimu. Kćerke su mi donijele i podnesak napisan u tom
duhu. Pročitao sam tekst molbe. Nisam potpisao. Robija se nastavljala.
Preda mnom je stajalo još pet godina zatvora.
Na svoj rođendan, 8. augusta 1988., u bilješkama koje sam vodio
(objavljene 1999. pod naslovom Moj bijeg u slobodu - bilješke iz zatvora),
zapisao sam: "Danas je 8. august 1988. Navršio sam 63 godine života.
Već sam 5,5 godina u zatvoru. Ostala je manja polovina - 3,5 godine.
Dok je napolju bura, ja mogu samo posmatrati. I to je nešto. Prizor je
krajnje uzbudljiv". (str. 345).
Ipak, stvari su ubrzale korak; a ja neću samo biti posmatrač. U zatvoru
sam ostao još manje od četiri mjeseca. Dvadeset petog novembra 1988.,
negdje između tri i četiri sata poslije podne, pozvan sam u upravu zatvora.
Tamo mi je komandirstraže 1Y1a1koKoroman, usvečanojuniformi i
svečanim glasom, pročitao odluku Predsjedništva Jugoslavije da se
oslobađam daljeg izdržavanja kazne. Bio je to dvije hiljade i sedamdeset
peti dan moga zatvora. Iza mene su ostale godine "koje su pojeli skakavci".
Po izlasku na slobodu u mnogim intervjuima govorio sam o procesu.
Kada sam 1990. pobijedio na izborima, najčešća pitanja su bila hoće li
biti revanša prema komunistima za ono što su učinili meni i mojim
prijateljima. Odgovarao sam da osvete neće biti. I nije je bilo. Svi akteri
procesa, isljednici, tužioci i sudije nastavili su normalno živjeti i raditi
svoj posao, neki su čak ostali na funkcijama. Kao političar sam im
oprostio. Kao čovjek - nisam.
62
Poglavlje III.
OSNIVANJE STRANKE I POKUŠAJ PREUSTROJA
JUGOSLAVIJE
Mir u duši, nemir u zemlji. "Saopćenje četrdeseterice" •
Osnivačka skupština i Programska dekJaracija SDA. Put u
Ameriku. Susret sa srpskom i hrvatskom emigracijom. Skup
u Foči. Skup u Velikoj Kladuši: prvi put o izlasku iz Jugoslavije
i prvi put o oružju. Zulfikarpašić i rascjep. prvi susret sa
Thdmanom. Pobjeda na izborima. Član Predsjedništva BiH.
Sastanci u Beogradu. Plan Gligorov - Izetbegović. Posjeta
Austriji, Iranu, Thrskoj, Sjedinjenim Američkim Državama,
Italiji. Kod Pape i srpskog patrijarha. Prvi susret sa
Miloševićem. Jugoslavija se raspada. Rat u Sloveniji i
Hrvatskoj. Tzv. "istorijski sporazum" Zulfikarpašića i
Filipovića. Odgovori za Alana Kupermana. Posljednji
pokušaj - Haški sastanak. prvi kongres SDA. Sarajevski mir
i preseljenje rata u Bosnu i Hercegovinu
Novi dio moga života definitivno je počeo hapšenjem u martu 1983.
godine. Slijedilo je šest godina zatvora, jedna godina odmora, a zatim
skoro deset godina rada na dužnosti člana Predsjedništva BiH. Između
ta dva perioda bila je jedna godina relativnog mira i odmora. Kada šest
godina provedete u zatvoru, sve što vam se nakon toga događaje lijepo.
A bilo mi je lijepo: čitao sam, putovao, šetao, živio okružen pažnjom
moje djece. I, što je važno: osjećao sam potpuni mir u duši.
Ali mir u našoj republici, Bosni i Hercegovini, bivao je sve nestabilniji.
Posljednjih nekoliko godina zemlju su potresale dvije afere. Najprije je u
Bosanskoj krajini pokrenuta afera "Agrokomerc" , nazvana po privrednom
gigantu koji se razvio u dijelu BiH gdje u izrazitoj većini žive muslimani.
Kriza ovog giganta odvijala se takvom brzinom daje bilo očigledno da se
radi o planu sa prijetećem političkom pozadil1om, Uskoro su gore, u Krajini,
počela "samoubistva" nekih važnih aktera ove efere, novinar koji ju je
lansirao također je uskoro ubijen ili je naprasno umro, a istraga i suđenje
navodnim krivcima bili su konfuzni i sumnjivi.
Nedugo iza toga, takođeriz Beograda, lansiranaje nova afera u Bosni
- sa vilama bosanskih komunističkih lidera u Neumu, na malom ali
prelijepom dijelu jadranske obale koja pripada Bosni i Hercegovini. Ljudi
su bili šokirani luksuzom u kojem su živjeli vođe ove republike.
63
 Na političkoj sceni Jugoslavije javile su se nove snage koje smo mi
tada nazivali demokratskim. Beograd je u to vrijeme bio mnogo otvoreniji
grad od Zagreba, a pogotovo od Sarajeva. U glavnom gradu SFRJ, na
tribinama i u redakcijama nekih listova otvoreno se napadao komunistički
režim i iznosili se zahtjevi za pluralizacijom političkog života. Uz ove
zahtjeve, u Beogradu su se miješali i nacionalistički tonovi, ponekad
umotani u srpski rojalizam, a ponekad otvoreno četnički'). U Sloveniji su
se, snažnije nego u Beogradu, javili glasovi za promjenu komunističkog
sistema. U Ljubljani je izlazila Mladina, magazin koji je i za
najdemokratskije uši u to vrijeme bio šokantan, i časopis Delo, u kojem su
kritičke i ozbiljne tekstove objavljivali svi renomirani.jugoslavenski
demokrati i disidenti. Slovenački Socijalistički savez lansirao je nove,
slobodarske ideje koje nisu imale nikakveveze sa režimorn državati kojima
je komunistička partija bila na vlasti. U Ljubljani i Beogradu objavljeno je
više članaka i knjiga o zločinima koje su počinili jugoslavenski komunisti
nad vlastitim narodom. U oba ova grada štampa je pisala o našem procesu.
Svaki put kada bi se pojavio tekst o nama osudenima 1983., beogradske i
ljubljanske novine bi za tihli čas bile rasprodate.
Tih godina bilo je aktuelno pitanje naciona1nih institucijajugoslavenskih
muslimana. Jedna polemika pokazuje kako se "mucavo" govorilo o tom
delikatnom pitanju. Beogradski magazin Intervju donio je dva različita
mišljenja: prof. Hamdije Ćemerlića (Intervju, 4. 12. i 18. 12. 1987.) i dr.
SulejmanaGrozdanića, (Intervju, 31.12.1987.): H. ćemerlić: "Svaka nacija
ima institucije za razvoj vlastitog identiteta. Muslimani ih nemaju. Takve su
prilike! Naime, politika je zauzela stav da nisu nužne i na tome je ostalo ...
Zato bi trebalo stvoriti jednu općenacionalnu instituciju koja bi se bavila
čisto nacionalnim pitanjima u krugu muslimanske zajednice ... Nažalost,
Islamska vjerska zajednica, odnosno njeno Starješinstvo, jedini je
institucionalni predstavnik Muslimana kod nas". Dr. S. Grozdanić: ''To,
svakako, nije novo pitanje. Posebno je bilo aktuelizirano šezdesetih godina.
Sjećam se da je moja malenkost i tada zastupala stav, nezavisno od 'politike' ,
da one nama nisu potrebne. Dapače ... Hoću reći daje zagovaranje nacionalnih
institucija često zasnovano na teorijskim pretpostavkama definicije o
nacionalnom identitetu, pri čemu im se daje apsolutna vrijednost, dok se
zanemaruje realno i stvamo stanje stvari ... Da li je nužno da, polazeći od
jedne apsolutizovane teorije, sve, svugdje i uvijek bude isto... Mora li svaka
nacija, svugdje i uvijek imati sama za sebe i iskijučivo svoje institucije?" Na
ovo pitanje, koje je Grozdanić sam sebi postavio, on odgovara da ne mora i
nastavlja obrazlagati: "A društveno-istorijska realnost je ovdje u Bosni i
\) tetnici - vojna; velikosrpska organizacija kojaje za vrijeme Drugog svjetskog
rata počinila genocid na muslimanima u Bosni i Sandžaku
64
Hercegovini nametnula upravo sada postignuto rješenje koje se zove -
p1jedništvo. Moje mišljenje je da Muslimanima ne trebaju posebne nacionalne
institucije. Oni ih imaju u jednom novom, nekonvencionaInom, možda i
"neistorijskom" a svakako izvanteorijskom smislu, koji bez sumnje
predstavlja novi, moderniji, revolucionamiji i humaniji model shvatanja
nacionalnog identiteta nego što je onaj istorijski, koji, nolens-volens, ipak
pretpostavlja ili bar uslovljava moguća zatvaranja, ograničenja, odvajanja,
podvajanja... Dakle, Muslimani imaju svoje nacionalne institucije, ali one
su zajedničke, to su podjednako nacionalne institucije tri naroda i svih ostalih
gradana Bosne i Hercegovine... Muslimani, ergo imaju svoju zastavu, svoj
grb, svoje društveno-političke, naučne, knltume, prosvjetne, umjetničke
institucije, ali one nisu samo njihove, nego su zajedničke, podjednako i srpske
i hrvatske i svih pripadnika ostalih naroda i narodnosti u BiH". Tako
objašnjava Grozdanić.
Bosna i Hercegovina je i tada bila najtvrda jezgra jugoslavenskog
totalitarizma, ali ni ona nije mogla ostati imuna na zbivanja u svome
susjedstvu. Njome je i tada svemoćno vladao Branko Mikulić, bosanski
Hrvat, koji se zalagao za ravnopravnost Bosne sa ostalim jedinicama
jugoslavenske federacije. Nažalost, njegova politička orijentacija nije
bila i demokratska. Mikulić je napredovao do saveznog premijera,
zadržavši moć u BiH. Omladinska štampa u Sarajevu promovirala je
bosanski kurs i malo - pomalo, počela se kritički odnositi prema
nedemokratskim postupcima tadašnje komunističke partije BiH.
Iz liberalnijeg dijela štampe počele su stizati vijesti o četničkim
pjesmama i simbolima koji su se pojavljivali po Beogradu, Sandžaku, Crnoj
Gori i Hercegovini. Na Terazijama, glavnoj beogradskoj aveniji, visile su
slike Draže Mihajlovića2>, a mladići u šajkačama i s dugim bradama pjevali
su četničke pjesme. Posebno je zabrinjavalo što nije bilo nikakve ozbiljnije
reakcije vlasti na takva prizivanja. U beogradskim Književnim novinama
pokrenute su rasprave o Jasenovcu i teze o "genocidnosti hrvatskog naroda".
Hrvatska štampa je na to ljutito reagirala. U Zagrebu je izlazio ozbiljni
sedmičnik Danas, koji je, u krležijanskom duhu, pokazivao kritičku
smjelost, ali i zadržavao odmjerenost u pogledima. Slovenci su i dalje bili
najglasniji. Beograd ih je - zbog nekih izjava njihove omladine - optuživao
za antijugoslavensku djelatnost. Reakcije iz sarajevskog političkog vrha i
iz prorežimske štampe na ova zbivanja u Srbiji i Sloveniji bile su jednako
oštre prema oživljavanju četništva iz "Francuske br. 7" (sjedišta Udruženja
književnika SR Srbije), kao i prema slovenačkom secesionizmu i
"kontrarevolucionarnom djelovanju".
2) Ćetnički vođa u Drugom svjetskom ratu
65
 Na Kosovu je plamtjela tzv. "iredenta"'}. Tamo je već 1988. bilo
uvedeno vanredno stanje zbog pobune Albanaca u ovoj nekadašnjoj
autonomnoj pokrajini jugoslavenske federacije. Srbijanske nacionalističke
snage zahtijevale su reviziju ustava SFRJ iz 1974., kojim su obje
pokrajine, Kosovo i Vojvodina, dobile visoki stepen autonomije. Kosovski
mladići, "iredentisti", osudivani su na visoke kazne i procesi su se redali
iz sedmice u sedmicu. Neke od osuđenih upoznao sam u zatvoru u Foči.
* komunističkim zemljama, ne bi se moglo reći da smo uživali vjerske slobode.
Nisam nikada vjerovao da se komunizam u onako rigidnom obliku
može dugo zadržati, ali, moram priznati, nisam predviđao lom kakav se
dogodio 1989..-1990. Vjerovao sam da će doći donnutrašnjeg pOPnštanja,
tako da će biti moguće·i druge političke opcije, neka vrsta konkurencije
pod komunističkom vlašću. Događaji su me demantirali. U prirodi
komunističkog sistema je da jest ili nije. Nema sredine. Komunizam i
sloboda očito se ne trpe. Ili će komunizam uništiti slobodu ili će sloboda
uništiti komunizam. Polovinom stoljeĆa komunizam je uništio slobodu.
Krajem stoljeća gledamo obrnuti film.
Pad Berlinskog zida u novembru 1989. imao je domino-efekt u
komunističkom svijetu. Sve komunističke vlade su se ponašale kao
paralizirane, nemoćne da bilo šta poduzmu. U Jugoslaviji je ovo opće
stanje bilo dodatno opterećeno etničkim napetostima, koje su se uvijek
osjećale, ali koje su se tih dana nakupile posebnom snagom.
Jugoslavija je, inače, trpjela od dvije boljke zbog kojih će se raspasti:
neefikasna socijalistička ekonomija, kojaje vodila stalnom zaostajanju iza
razvijenog kapitalističkog svijeta, i s1pska hegemonija, kojaje bila od početka
ugrađena u temelje sistema. Srbi su bili dominirajuća nacija, prisvajajući za
sebe sve važne pozicije, doksu se drugi narodi: Hrvati, Slovenci, Crnogorci,
Makedonci i Muslimani osjećali na izvjestan način potisnutima.
S1pska dominacija bila je posebno izražena u osjeiljivim resorima.
Tako, naprimjer, u Ministartsvu zanarodnn odbranu Bosne i Hercegovine
pred rat jeradilo 28 aktivnih oficira, od toga 63,2% Srba, 10,5% Hrvata,
10,5% Jugoslavena, 7,9% Muslimana, 5,3% Crnogoraca, itd. U Saveznom
sekretarijatu za unutrašnje poslove bilo je devet rukovodnih funkcionera
iz Bosne i Hercegovine i svi su bili Srbi (navodi M. Bojić u Historiji
Bosne i Bošnjaka, str. 301.). . vrijeme staviti.
Nisam bio sretan što je to tako. Bio sam emotivno vezan za Jugoslaviju,
a možda sam kao musliman instinktivno osjećao da nam razbijanje
Jugoslavije ne odgovara. Iako je najveća koncentracija muslimana bila u
Bosni, njih je bilo i u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Kosovu i Hrvatskoj.
3) Srbijanski naziv za albanski pokret za nezavisnost na Kosovu
66
uzavršnoj riječi na suđenju 1983. izjavio sam da volim Jugoslaviju, ali da
nevolim njenu vlast. Nastavljao sam vjerovati da će Jugoslaviju biti moguće
~ekonstruirati u demokratsku državu uvođenjem tržišne privrede i
()graničenjem s1pskehegemonije. Ovo drugo bi se postiglo većim stepenom
autonomije šest republika od kojih se Jugoslavija sastojala.
<Vjersko osjećanje muslimanskog naroda sistematski jepotiskivano i
gušeno preko četrdeset godina jugoslavenske komunističke vlasti .. Iako je
stlmje u tom pogiedu u Jugoslaviji bilo neuporedivo bolje nego udrugim
Bilajeto neka vrstadozirane, kontrolirane slobode. Događaji koji su slijedili
pokazali su da vjerska osjećanja nisu bila ugašena. Ispod debelog sloja pepela
tinjao je žar koji će se kasnije razbuktati.
*
. Da bi se pristupilo demokratskoj rekonstrukciji zemlje, trebalo je
()formiti demokratske stranke. Možda političke stranke nisu bez mahana,
ali svijet nije ništa bolje izumio.
Namaje trebala probosanskai promuslimanska politička organizacija
koja bi okupila naš narod što živi na dugom pojasu od Novog Pazara do
Cazina, izmiješan sa Srbima i Hrvatima. Ako se Jugoslavija raspada,
onda će nama biti teže nego Srbima i Hrvatima, a ako se o tim
sudbonosnim pitanjima bude odlučivalo bez nas, onda će biti još teže.
U početku sam razmišljao da obnovim Jugoslovensku muslimansku
organizaciju (IMa), kojaje dominirala životom bosanskohercegovačkih
muslimana između dva velika rata, ali kojaje nestala 1941., sa propašću
Jugoslavije. Bilaje to vodeća organizacija muslimanskog naroda na čelu
sa velikim čovjekom, Mehmedom Spahom. Spaho je umro - ilije ubijen,
ima različitih priča - kratko vrijeme prije početka Drugoga svjetskog
rata, nakon čega je došlo do potpisivanja sramnog pakta Cvetković -
Maček o podjeli Bosne. Međutim, veliki čovjek nije stvorio. i veliku
organizaciju. Spahina JMO raspala se pod prvim ratnimvjetrovima koji
su zahvatili Jugoslaviju 1941. godine.
Kada sam odlučio da stvaram ovu stranku, zamišljao sam da bude
drukčija od JMO-a, kako bi mogla izdržati iskušenja na koja će je
*
Svojim drugovima u zatvoru sam govorio kako to imam namjeru
izvesti. U mojim mislima bila je to muslimanska stranka. Vjerovao sam
da će ona bez teškoće okupiti muslimanski narod u tadašnjoj Jugoslaviji
i da će za to biti dostatan jedan jasan poziv. Jedan dio te vizije se kasnije
67
skoro doslovno obistinio. Narod kao da je godinama samo čekao na to.
Aktivnost na formiranju političke stranke - kasnije će se nazvati Stranka
demokratske akcije - počeo sam u novembru 1989., tačno godinu dana
po izlasku iz zatvora, a Strankaje pobijedila na izborima u novembru
1990., godinu dana nakon prvih aktivnosti na njenom formiranju.
Od početka sam bio "lider", iako nikada nisam znao z~to. Razmišljao
sam: ako samja najbolji, kakvi su onda ostali? Ali možda vođe ne moraju
biti najbolji. Da bi bili vođe, moraju imati i neke važne mahane, aja sam ih
imao dovoljno.
Kad god sam razmišljao o formiranju političke stranke uvijek sam
zamišljao da taj posao moram započeti sa prof. Muhamedom Filipovićem,
tada najpoznatijim muslimanskim intelektualcem. Govoriosarri sebi:treb~
Filipovića i stotinu intelektualaca i pola posla je gotovo. Stvari će, međutim,
teći drugim putem. Razgovarao sam sa Filipovićem, koji je tada bio
formirao Odbor za z~titu nacionalnih i vjerskih prava bosanskih muslimana
- bilo je to u januaru 1990: - i (jn fueučtivo bdbib sa bbj~t\jenjeni "da za
to još nije vrijeme". I nije bilo vrijeme! Jošje bio na snazi zakon o zabrani
političkog djelovanja izvan tad~njeg Saveza komunista. Aktivnost izvan
ovog okvira uvijek se mogla kvalificirati kao djelatnost protiv države ili
barem kao verbalni delikt, za što se moglo dobiti do 10 godina zatvora.
Ja sam.rizikovao. Nikada ne znamje li to istinska hrabrost, ali uvijek
sam volio igrati malo na rizik. Tako sam i 1946., uključujući se u aktivnost
zabranjene organizacije Mladi muslimani, zaradio tri godine robije.
Otišao sam u Zagreb da tamošnje poznanike zainteresiram za svoju
zamisao.
U Zagrebu se, oko Islamskog kulturnog centra, okupljala veća grupa
uglednih muslimana na čelu sa Salernom Šabićemi dr. Šemsom Tankovićem.
Obojicu sam poznavao od ranije. Šabić je bio najzaslužniji čovjek
za izgradnju monumentalne Zagrebačke džamije, najvećeg i najljepšeg
objekta ove vrste izgrađenog u komunističkoj Jugoslaviji, a Šemsudin
Tanković je bio ugledni profesor na tamošnjem Ekonomskom fakultetu.
Na sastanku koji je organizirao Šabić u sporednim prostorijama
džamije, došlo je petnaestak pozvanih. Brzo je postignuta načelna saglasnost
o formiranju stranke "muslimanskog kulturnog kruga" - kasnije SDA.
Stranka, osim što je htjela da okupi i politički organizira muslimanski
narod u Bosni i Hercegovini, pretendirala je i da postane stranka svih
muslimana u Jugoslaviji, dakle i u Srbiji, Crnoj Gori, na Kosovu i u
Makedoniji. Stranka je prvo formirana širom Jugoslavije, gdje živi
muslimanski narod, a zatim i u inostranstvu: u Evropi, u Americi i Australiji.
Postalaje na neki način pokret bošnjačkog muslimanskog naroda u svijetu.
68
*
• Situacija u Jugoslaviji se, pod uticajem opće krize socijalističkog sistema,
Oo o o
naročito nakon pada Berlinskog zida, naglo mijenjala. Slabljenje režima i, s
tim vezano, opće političko otopljavanje, teklo je ubrzanim tempom. Ono za
što su prije trebale godine, sada se zbivalo za nekoliko mjeseci.
Sa prvim danima proljeća, tačnije 27. marta 1990. godine, najavio
sam konferenciju za štampu u sali sarajevskog hotela Holiday Inn, da
bih obznanio osnivanje političke stranke. U zraku se osjećao strah od
reakcije režima. Sjeo sam za stol pozdravio brojne novinare i glasom u
kojem se osjećalo uzbuđenje, pročitao Saopćenje za javnost, koje je
potpisalo četrdeset građana - osnivača Stranke demokratske akcije,
:L_.~~~r'~t!j~ kao Saopćenje četrdeseterice. U uvodnoj napomeni istakao
da ovo saopćenje, iako je napisano kao programski tekst, nije
!" fC)11l1Ia1rlo program Stranke. Njegova prvenstvena namjenaje informiranje
javnosti: Saopćenje je glasilo:
"Mi dolje potpisani,
suočeni sa krizom jugoslavenskog društva, koja nije samo ekonomska
nego i politička i moralna, zainteresirani za očuvanje Jugoslavije kao
zajednice naroda i narodnosti i za neometan nastavak započetih
demokratskih procesa u pravcu slobodne, moderne i pravne države,
u želji da podržimo taj razvoj i da u toj i takvoj zajednici ostvarujemo
ne samo interese koji su zajednički svim njenim građanima, nego i
posebne koje imamo kao građani - pripadnici muslimanskog
kulturnog-povijesnog kruga, odlučili smo da pokrenemo inicijativu
za osnivanje STRANKE DEMOKRATSKE AKCIJE, i u tom cilju
obznanjujemo 16 programskih principa našeg političkog djelovanja:
I.
Stranka demokratske akcije je politički savez građana Jugoslavije koji
pripadaju muslimanskom kulturno-povijesnom krugu, kao i drugih
građana Jugoslavije koji prihvataju program i ciljeve stranke;
II.
Stranka demokratske akcije (SDA) će se u okviru demokratske
utakmice, za koju se zalaže, boriti za ostvarenje svoga programa i
svojih ciljeva pridobijanjem birača, učešćem na izborima i učešćem u
radu predstavničkih tijela i organa vlasti srazmjerno svome uspjehu
na slobodnim izborima.
III.
Demokratija je jedna od osnovnih odrednica naše stranke. Pošto je
ovaj pojam podložan različitim, često oprečnim shvatanjima i
69
 tumačenjima, ističemo da pod demokratijom podrazumijevamo
vladavinu naroda koja je regulirana vladavinom pravednih zakona.
Tosuiakoni u čijem se središtu nalazi čovjek kao slobodna ličnost i
koji bez ikakvih rezervi i ograda potvrđuju prava, slobode i jednakost
ljudi i građana, bez obzira na vjeru, naciju, rasu, jezik, spol, kao i
njihov društveni položaj i političko uvjerenje.
Ljudska prava, po obimu i sadržaju, shvatamo onako kako su izložena
i definirana u odgovarajućim dokumentima Organizcije Ujedinjenih
naroda, i to: Općoj deklaraciji o pravima čovjeka, Međunarodnom
paktu o građanskim i političkim pravima i Međunarodnom paktu o
ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Kako je naša zemlja
prihvatila i ratificirala ove akte, SDA će se zalagati da se oni u
zakonodavstvu i praksi zemlje u cijelosti l dosljedno primjenjuju.
rv.
Zahtijevamo demokratsku vlast, a da bi tobila,onalllorada bude
smjenjiva. Za ovo je potrebno ukidanje monopola jedne partije i
njegovog proizvoda - partijske države. Taj proces je, mdutim, samo
započet i u većem dijelu zemlje nije odmakao dalje od formalne
proklamacije.
Zemljom treba da upravljaju predstavnici naroda - svih njegovih slojeva
i segmenata - izabrani na općim, slobodnim, neposrednim i tajnim
izborima i okupljeni u predstavničkim tijelima. Smatramo da se savezni
parlament (skupština) treba da sastoji od dva ravnopravna doma: vijeća
građana (umjesto sadašnjeg saveznog vijeća) i vijeća naroda.
Odluke o prvom bi se u pravilu donosile većinom glasova, a u drugom
konsenzusom.
Ustavom, zakonima i organizacijom vlasti treba osigurati nezavisnost
sudstva. Sudije treba da budu. birane od strane predstavničkih tijela,
ne nižih od republičkih, a sadašnju tzv. reizbornost sudija treba
zamijeniti ustanovom stalnosti sudijske funkcije, koja postoji u većini
civiliziranih zemalja.
v.
Definirajući demokratiju ne prvenstveno kao vladu većine, nego kao
vladu zakona, mi hoćemo da istaknemo privrženost načelu potpune
ravnopravnosti velikih i malih naroda i pravima vjerskih i nacionalnih
manjina, i u tom smislu odbacujemo svaki vid majorizacije.
VIadavina većine bez posredovanja zakona neizbježno se pretvara u
tiraniju većine, a tiranija većine je tiranija kao i svaka druga.
70
VI.
Zalažemo se za održanje Jugoslavije kao slobodne zajednice naroda,
odnosno saveza država sa sadašnjim federalnim granicama. U tom
smislu, podržavamo devizu "Helsinki za Jugoslaviju". Ocjenjujemo
da bi eventualni zahtjevi za revizijom unutrašnjih granica vodili
dramatičnom pogoršanju međunacionalnih odnosa sa mogućim
sukobima čije se posljedice ne mogu sagledati. Pri tome, pripadnici
naroda u nematičnim federalnim jedinicama imaju sva prava koja
imaju u svojim matičnim jedinicama i nikakva ograničenja u tom
pogledu ne smatramo legitimnim.
VII.
Suočeni sa ignoriranjem nacionalne posebnosti bosanskohercegovačkih
Muslimana i na toj osnovi njihovog svojatanja, i odbacujući ove
pretenzije kao suprotne, ne samo historijskim faktima, nego i jasno
izraženoj volji ovog naroda, izjavljujemo: bosanskohercegovački
Muslimani, kako oni koji žive u BiH, tako i oni van njenih granica,
predstavljaju autohtoni bosanski narod, te, prema tome, čine jedan od
šest historijskih naroda Jugoslavije, koji ima svoje historijsko ime, svoje
tlo pod nogama, svoju historiju, svoju kulturu, svoju vjeru, svoje pjesnike
i pisce, jednom riječju, svoju prošlost i svoju budućnost. SDA će stoga
oživljavati ovu nacionalnu svijest bh. Muslimana i insistirati na
uvažavanju činjenice njihove nacionalne samobitnosti sa svim pravnim
i političkim konsekvencijama.
Ističući pravo bh. Muslimana da pod svojim nacionalnim imenom i
kao autohtoni narod žive na ovom tlu, mi to pravo podjednako i bez
ikakvih ograda i ograničenja priznajemo i Srbima i Hrvatima, kao i
svim drugim narodima i narodnostima u Bosni i Hercegovini.
U vezi sa prednjim, ističemo naš poseban interes za očuvanje Bosne i
Hercegovine kao zajedničke države Muslimana, Srba i Hrvata. U ovom
smislu, SDA će se energično oduprijeti pokušajima destabilizacije
BiH, njene podjele i svojatanja, bez obzira sa koje strane takve i slične
ideje dolazile.
VIII.
Drugi naš takav interes tiče se pokrajine Kosovo. Smatramo da se
radi o međunacionalnom sukobu koji se ne može riješiti represijom.
Jedini izlaz vidimo u dijalogu, a uspješan dijalog mogu povesti samo
istinski predstavnici naroda. Zato zahtjevamo demokratiju za albanski
narod. Podržavamo i vjerujemo u jugoslavensku opciju rješenja krize
71
 na Kosovu, u čemu nas ohrabruje saznanje da još uvijek ima uticajnih
Albanaca koji sa nama dijele slično uvjerenje. U tom duhu, kao osnov
za rješenje podržavamo deklaraciju "Za demokratiju - protiv nasilja",
koju su u januaru 1990. godine zajednički sačinili i objavili Pokrajinski
odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda, Društvo filozofa i sociologa
Kosova i kosovska podružnica Udruženja za jugoslavensku
demokratsku inicijativu (UJDI).
IX.
Imajući u vidu činjenicu da su muslimanske sredine u Jugoslaviji, zbog
niza nepovoljnih historijskih okolnosti, počele gubiti korak u razvoju i
prosvijećenosti, SDA smatra svojim prioritetnim zadatkom da istražuje i
otklanja uzroke ovoga stanja i da inicira i podržava sve mjere koje idu za
razvijanjem prosvjete i školstva u svim stepenima. Ovo se naročito odnosi
na osnovno školsko obrazovanje, koje mora biti obavezno, besplatno i u
najvećoj mjeri obuhvatno. Pri tome,SDAćezalltiievati bitnu reformu
školskog sistema i reviziju školskog programa, kako bi se iz njih uklonile
ideološke dogme i predrasude, nastale u periodu političkog i duhovnog
monopola.
X.
Polazeći od slobode vjere kao osnovnog ljudskog prava i uvjereni u
snažan moralni potencijal vjerskih učenja, zalažemo se za:
- Punu slobodu djelovanja svih religija u Jugoslaviji, punu autonomiju
njihovih vjerskih zajednica i striktno poštivanje te autonomije.
- Slobodnu izgradnju vjerskih objekata u skladu sa zahtjevima i
potrebama vjernikai njihovih zajednica. U ovom cilju zahtijevat ćemo
reviziju urbanističkih planova, koji su potpuno "antivjerski"
koncipirani jer u pravilu. u novoizgrađenim naseljima nigdje ne
predviđaju prostore za vjerske objekte.
-Dostnpnost informativnih medija (radio, TV i dr.) vjerskim zajednicama
i vjernicima, za što postoje i načelni (princip ravnopravnosti građana) i
praktični razlozi Gednako učešće vjernika u finansiranju ovih medija).
- Priznavanje glavnih vjerskih praznika za slobodne dane za odnosnu
kategoriju vjernika, a u sredinama jedne vjerske većine i za državne
praznike. U slučaju BiH to su bajrami i božići (pravoslavni i katolički).
- I ishranu u vojsci, bolnicama i zatvorima u skladu sa vjerskim
propisima za građane koji to iz vjerskih razloga traže.
72
XI.
SDA podržava program privrednih reformi donesen u decembru 1989.
godine, ali ga smatra samo prvom etapom u rekonstrukciji narodne
privrede. Smatramo da su najmanje još dvije radikalne promjene
neophodne:
Prvo, široka denacionalizacija privrednih preduzeća, počinjući od
manjih ka većima. U društvenom Gavnom, državnom) vlasništvu treba
da ostanu samo djelatnosti od općegdruštven()g interesa (PTT,
željeznica, rudnici, aviosaobraćaj i sl.) i one koje po prirodi nisu
tržišne. Ističemo da u privatnoj svojini ne gledamo samo faktor
preduzetničke efikasnosti, nego i garanciju osobne sl()bode građana.
Drugo, vratiti dostojanstvo i značaj poljoprivr~di kojijoj pripadaju
u zemlji kao što je naša i koja predstavlja njenu. "eliku šansu.
Potrebno je zakonom zaštiti ziratnu, zemlju; sada izloženu
nemilosrdnom uništavanju, ukinuti zemljišnitIlaksitIlum; smanjiti
namete i seljaštvo stimulirati na tIlodernutržišriuproizv()dnju
posebno garantiranjem plasmana, u Čemu treb~ko~istltiiskustva
nekih zapadnih zemalja. ."", , .
:>:>,,(, ~,;::- {'
Smatramo da će navedene mjere ohrabriti povrafakvećes ?roja naših
radnika iz inozemstva, koji će u zemlju unijeti l1esam(»)svojkapital,
nego i stečene radne navike, što bi u daljoj petspekiiYiio!n()gućilo
zapošljavanje velikog broja sada nezaposlenih radnika..•.
XII.
Izmjene u privrednoj strukturi i odnosima svoJil1en~ shlijuugroziti
stečena prava, niti pozitivne funkcije socijalne drža~~,k()je treba
zadržati i dalje unaprijediti. To se posebno odnosl"ftatninimum
besplatne zdravstvene zaštite, egzistencijalni minimum za nezaposlene,
stare i bolesne, besplatno osnovno i srednje obrazovanje, mjere za
zaštitu majke i djeteta i dr., s tim što ustanov'e preko kojih se ovo
ostvaruje treba organizirati na efikasniji načini' osloboditi ih suvišnog
posredovanja i birokratije, na čije izdržavanje odlazi veliki dio sredstava
namijenjenih za osnovne svrhe.
Zahtijevat ćemo posebnu zaštitu zaposlenih žena-majki. Smatramo
da jedno od rješenja može biti uvođenje mogućnoti diferenciranog
radnog vremena (manji broj radnih dana u sedmici, manji broj radnih
sati u danu i sL), u zavisnosti od porodičnih prilika i broja djece
zaposlene žene.
73
 XIII.
· j SDA poseban značaj pridaje očuvanju moralno-etičkih vrijednosti
I
porodice, kao najznačajnijeg činioca u odgoju pojedinca i stvar.anj~
društvene kohezije unutar svake zajednice. Otuda će naše nastOjanje
biti usmjereno protiv svih vidova pseudokulture u formi šunda i
pornografije. Narodu treba, umjesto lažne slobode, pružiti pravu
slobodu i, umjesto pseudo-kulture, istinsku kulturu.
U vezi sa prednjim je i naš interes za prevenciju tzv. bolesti ovisnosti
(alkoholizma, nikotizma, narkomanije i dr.) primjenom odgojnih
aktivnosti i mjera ograničavanja (porezi, zabrana reklamiranja, zone
i termini djelimične prohibicije i sl.) na osnovi dosadašnjih iskustava
u svijetu.
XN.
Zalažemo se za izmjene krivičnog zakonodavstva (materijalnog i
procesnog) i za njegovo lIskladivanje sa ljudskim pravima i odredbama
medunarodnih konvencija koje je Jugoslavija prihvatila i ratificirala.
Članove 114, 133 i 157. Krivičnog zakonika treba potpuno brisati, a
političke radnje gradana mogu se inkriminirati samo ako zagovaraju
nasilje. Pod istim uvjetima (odsustvo elementa nasilja), tražimo
oslobadanje svih političkih zatvorenika i slobodan povratak političkih
izbjeglica u zemlju, kako je to predvideno članom 13 Opće deklaracije
UN-a o pravima čovjeka.
xv.
Podržavamo razvoj ekološke kulture i svih ekoloških mjera i aktivnosti
za zaštitu čovjekove okoline. Članovi SDA trebaju u svojoj sredini da
budu aktivni članovi ekološkog pokreta i da podržavaju njegove akcije
i nastojanja.
XVI.
Ciljeve utvrdene u ovom Saopćenju, koji imaju zajednički i opći
značaj, SDA će ostvarivati u saradnji s drugim demokratskim snagama
u zemlji. U tom smislu, SDA se smatra sastavnim dijelom
demokratskog fronta koji čine različite demokratske stranke, pokreti,
udruženja i grupe, te brojni odbori za zaštitu ljudskih prava i sloboda
Jugoslavije. SDA neće saradivati sa strankama koje rade na razbijanju
Jugoslavije)li njenom prekrajanju ili zagovaraju šovinizam i
netrpeljivost.
Pridružujemose izjavi predstavnika demokratskih pokreta iz Otočeca
od 8. 10. 1989. godine i ovu Izjavu smatramo svojom.
74
Vjerujemo u demokratski put za potizanje promjena u društvenom,
političkom i ekonomskom biću zemlje bez mržnje i revanšizma.
Slijedili su potpisi "četrdeseterice":
Alija Izetbegović, dipl. pravnik iz Sarajeva, Muhamed Čengić, dipl.
ing. maš. iz Sarajeva, dr. Maid Hadžiomeragić, stomatolog iz Sarajeva,
dr. Muhamed Huković, profesor iz Sarajeva, Edah Bećirbegović,
advokat iz Sarajeva, prim. dr. Šaćir Čerimović, ljekar iz Sarajeva, Salem
Šabić, privrednik iz Zagreba, prof. dr. Sulejman Mašović, Defektološki
fakultet Zagreb, prof. dr. Fehim Nametak, znanstveni radnik iz
Sarajeva, Salih Karavdić, advokat iz Sarajeva, Fahira Fejzić, novinar iz
Sarajeva, dr. Šaćir Čengić, ljekar iz Sarajeva, Edhem Traljić, dipl.
pravnik iz Sarajeva, Džemaludin Latić, književnik iz Sarajeva, Omer
Pobrić, muzičar iz Sarajeva, dr. Sead Šestić, znanstveni radnik iz
Sarajeva, prim. dr. Tarik Muftić, ljekar iz Mostara, Safet Isović, estradni
umjetnik iz Sarajeva, dr. Šemso Tanković, docent na Ekonomskom
fakultetu u Zagrebu, Mirsad Veladžić, magistar tehn. iz Velike Kladuše,
prim. dr. Kemal Bičakčić, ljekar iz Sarajeva, Abdulah Skaka, obrtnik
iz Sarajeva, Omer Behmen, dipl. ing. grad. iz Sarajeva, Šefko
Omerbašić, glavni imam iz Zagreba, dr. Mustafa Cerić, docent,
Islamski teološki fakultet iz Sarajeva, dr, Sulejman Čamdžić,
znanstveni radnik iz Zagreba, prof. dr. Lamija Hadžiosmanović,
Filozofski fakultet u Sarajevu, dr. Halid Čaušević, dipl. pravnik iz
Sarajeva, Kemal Nanić, dipl. ing. gradevine iz Zagreba, Bakir Sadović,
student iz Sarajeva, Faris Nanić, student iz Zagreba, Nordin Smajlović,
student iz Zagreba, Husein Huskić, magistar mašinstva iz Maribora,
Mirsad Srebreniković, dipl. pravnik iz Zagreba, Nedžad Džumhur,
dipl. tehnolog iz Banje Luke, Fehim Nuhbegović, privrednik iz
Zagreba, Đulko Zunić, privrednik iz Zagreba, prof. dr. Almasa
Šaćirbegović, Veterinarski fakultet u Sarajevu, prof. Ahmed Bračković,
Ekonomski fakultet u Sarajevu.
Nakon što sam pročitao Saopćenje, novinar beogradskog lista Borbe,
upitao me je: "Gospodine Izetbegoviću, ako dođete na vlast, da li ćete se
revanširati onima koji su Vas poslali u zatvor?" Rekao sam da revanša
neće biti i da to piše u upravo pročitanom Saopćenju. "Bit će mnogo
važnijih, životnih pitanja koja će trebati tješavati!" - odgovorio sam nakon
male pauze. Tada je ustao Džemaludin Latić, koji je sjedio u publici i
koji je tih mjeseci vodio veliku medijsku kampanju za reviziju našeg
procesa, i rekao: "Gospodine Izetbegoviću, to je samo Vaše mišljenje, s
kojim se ne mora složiti svaki osuđeni iz toga procesa. Što se mene tiče,
75
tražit ću reviziju našeg procesa. Zahtijevat ću da se njegovi nalogodavci
izvedu pred sud, što ne mora značiti da će ići u zatvor!"
Saopćenje je izazvalo burnu reakciju javnosti. Bilo je to prvi put otkako
postoji komunistički sistem da se u Bosni i Hercegovini javno oglasila
jedna politička snaga koja ne pripada komunističkoj školi mišljenja.
Iz informacija koje će kasnije doći do našeg štaba, saznali smo da se
tadašnja vlast kolebala u tome bi li nas spriječila. Bilo je čak vijesti da se
sprema hapšenje svih četrdeset potpisnika. Vlast, očigledno, nije bila
dovoljno jaka da to učini. Komunisti, možda prvi put u svojoj historiji,
nisu ništa poduzeli. Izrazili su negodovanje kroz svoje medije, kritizirali
su nas, i to je bilo sve.
Vjerujući da će uvjeriti javnost u moju "lošu prošlost'" Oslobodenje
je u aprilu počelo objavljivati feljton o mojem suđenju 1983. Novinarka
kojaje pratila suđenje zadržalaje isti stil i način montiranja optužbi kao i
onda kada je, sedam godina ranije, izvještavala sa suđenja. Komunisti su
bili uvjereni da će pobijediti na izborima te da će ''radni ljudi i građani",
kada ih se podsjeti na "reakcioname planove bivših robijaša inepopravljivih
fanatika", znati kako da im pokažu mjesto u političkom zapećku.
Odlučio sam da, reagirajući na taj feljton, iskoristim priliku da
promoviram svoje poglede. Citirao sam, pored ostalog, svoju izjavu iz
završne riječi pred izricanje presude 1983: "Volio sam Jugoslaviju, ali
ne i njenu vlast..."
* Sramni sporazum Cvetković - Maček o podjeli ove zemlje je mrtav.
Dva mjeseca kasmje, 26. maja 1990., održanaje Osnivačka skupština
SDA, ponovo u hotelu Holiday Inn. Sala je bila prepuna. Strah su
zamijenili prkos i odlučnost: Prepoznao sainljtide iz svih krajeva BiH i
Jugoslavije. Došao je i Adi! Zulfikarpašić ii Šviljcarske.
Zulfikarpašić je bio najpoznatiji Bošnjak emigrant. Živio je u
ZUrichu, gdje je osnovao Bošnjačkiinstitiit.Zajedno sa Teufikom
Velagićem, uglednim članom Stranke, također političkim emigrantom,
koji je živio u Beču, bio je potpisnik Londonske deklaracije iz 1976.,
poznate kao proglas Demokratske alternative, koju je potpisao i jedan
broj uglednih srpskih i hrvatskih demokrata u emigraciji.
Zulfikarpašića sam upoznao u ljeto 1989. gođine. Naši prvi razgovori
pokazali su prilične razlike u pogledima. Tražio je da se briše
muslimanski, a naglasiisključivo nacionalni bošnjački karakter stranke.
Predložio sam mu da đođe u Bosnu i da radimo na tome, ali on još nije
bio spreman na to. Tek uoči Osnivačke skupštine pojavio se u Sarajevu.
Bio je petak. Mediji i narod pripremili su mu svečan doček.
76
Zulfikarpašićev prigovormje bio osnovan,jersam u velikoj mjeri uvažio
njegove prijedloge o bošnjaštvu. U tekst Deklaracije unio sam rečemcu iz
koje se jasno mogla vidjeti naša strategija. Napisao sam da smo mi 'jedan
od bosanskih naroda sa svojim jezikom, kulturom, tradicijom ... " Naziv
Musliman za naciju očigledno nije bio adekvatan, ali smo ga morali zadržati.
U protivnom, napravili bismo konfuziju u narodu pred popis stanovmštva
koji je bio predviden za kraj te godine.'> Dok je spiker čitao Programsku
deklaraciju, Zulfikarpašić se blago mrštio, ali nije reagirao.
*
Svoj govor na Osnivačkoj skupštini započeo sam Bismillom. Učinio
sam to iz dva razloga: prvo, jer sam iskreno prizvao pomoć Svevišnjeg, i,
drugo, kao čin vjerske slobode i jasan signal nepokornosti režimu. Do
tada je bilo kakvu vjersku frazu bilo nezamislivo izreći za javnom
govornicom. Svoj govor nastavio sam pričom o slobodi. Rekao sam kako
je u protekloj godini, nakon pada Berlinskog zida i urušavanja
komumstičkog sistema, na ogromnim prostorima Planete, za milione ljudi,
svanula sloboda. Značaj prošle godine usporedio sam sa velikim
historijskim dogadajima poput pada Carigrada, otkrićaAmerike ili izbijanja
Francuske revolucije od prije dva vijeka:
"Ne uzimam sebi za pravo da govorim u ime muslimanskog naroda,
za to me niko nije ovlastio, ali sam siguran da tumačim njegova
najdublja osjećanja ako kažem da on neće dozvoliti komadanje Bosne.
Za to je garancija snaga koja se danas rađa u ovoj sali ..."
Osvrćući se na komunistički poredak koji je globalno bio u kolapsu,
zak!jučio sam:
"Džinovski pokušaj stvaranja 'raja na zemlji' bez Boga i čovjeka, pa i
protiv Boga i čovjeka, završio se potpunim neuspjehom".
Publika me je prekidala aplauzima. Neki su plakali. Bio je očito
okrenut novi list naše historije. .
*
U prvim redovima sale sjedili su počasni gosti, Jože Pučnik,
predsjednik slovenačkog DEMOS-a, Dalibor Brozović, predstavnik
HDZ-a Hrvatske, Dražen Budiša, predsjednik HSLS-a iz Zagreba,
dr. Fuad Muhić, najelokventniji ideolog komunističke elite u Sarajevu,
4) Prilikom popisa stanovništva 1991. za nacionalnost "Musliman" izjasnilo se
u tadašnjoj Jugoslaviji 2.289.722 osobe, o čega u BiH 1.905.869 njih
77
pokojni Vladimir Srebrov, nesretni pjesnik i stradalnik, Rasim Kadić,
predsjednik Socijalističke omladine, itd. Negdje u sali ugledao sam fra
Ferdu Vlašića, dobrog čovjeka i svećenika iz Duvna (Tomislavgrada),
koji je sa mnom bio u zatvoru u Foči. Svi oni održali su govore u kojima
su podržali osnivanje Stranke i poželjeli joj uspjeh.
Konvencija je tekla očekivanim tokom sve do trenutka kada je za
govornicu izašao dr. Brozović koji je, izmedu ostaloga, rekao da će se
"Hrvatska braniti na Drini". Nekoliko ruku je zapljeskalo. Za riječ se
kasnije javio Srebrov koji je osudio ove Brozovićeve riječi, ali je počeo
i osporavati zahtjeve za bosanskim jezikom. Govorio je konfuzno. Sala
je mudro odšugela obje ove izjave.
TV Sarajevo je u Dnevniku dala malu reportažu . sa Skupštine.
Ocijenjeni smo kao grupa bivših zatvorenika, propailiiuiJlvei7.iieis!Gh
profesora i političkih nezadovoljnika. Ove kvalifikacije su bile jedina
šteta koju namje tadašnja vlast mogla učiniti.
TV Sarajevo je citiralo moje riječi iz uvodnog izlag!ll1ja: .
"Predstoji novi dogovor naroda BiH i naroda Jugoslavije o tome kakvu
Bosnu i Hercegovinu i kakvu Jugoslaviju hoćemo. Takve dogovore mogu
voditi samo istinski predstavnici naroda, a istinske predstavnike mogu
odrediti sami narodi na slobodnim izborima. Bilo kojim putem, dakle,
da krenemo, uvijek dolazimo do one magične riječi koja se zove sloboda.
Borba za Jugoslaviju, dobit će se ili izgubiti upravo ovdje, u Bosni".
Skupština je izglasala Programsku deklaraciju i izabrala rukovodstvo
Stranke. Ja sam bio izabran za predsjednika, a Adil Zulfikarpašić zajednog
od tri potpredsjednika.
* centar u Chicagu i napisao značajne rasprave iz bosanske kulturne historije.
U narodu je zavladala tiha groznica. Poput grude snijega koja se
kotrljala, Stranka je rasla do razmjera koje niko nije mogao očekivati.
Na sve strane zemlje nicale su regionalne i lokalne organizacije SDA.
Prva je trebala biti osnovana u Banjoj Luciveć početkom juna. Bila je
policijski spriječena, da bi, 8. jula, bio održan skup na velikom trgu pred
"Boskom", gdje se okupilo dvadesetak hiljada ljudi. Za predsjednika
podružnice izabran je dr. Hamza Mujadžić, ljekar iz Banje Luke. Skup
je pozdravio predstavnik Demokratske stranke iz Beograda. Posebno je
bio pozdravljen akademik Muhamed Filipović, koji je roden ovdje.
Zapažena je njegova rečenica da je vrijeme jednoumlja prošlo.
* Od Mujezinovića sam saznao podatke o inferiornom položaju Bošnjaka
Predizborna kampanja bilaje u jeku, kada sam krajem augusta 1990.
na poziv tamošnje SDA, zajedno sa pjesnikom Džemaludinom Latićem,
otputovao u Ameriku.
78
U blizini Nijagarinih vodopada, nakon više desetljeća, susreo sam
druga iz gimnazijskih dana, Hasana Karačića, čije su prezime u Americi
izgovarali Karači. Nije bio bogzna kako dobar učenik, ali je bio dobar i
drag čovjek, nemirna duha. Mrzeći komunistički režim, emigrirao je u
Kanadu, gdje je otvorio fabriku boja i lakova, napravio lijepu kuću
nedaleko od Nijagarinih vodopada i oženio se jednom turskom djevojkom,
sa kojom je zaimao dvije kćeri i sina.
Ali, Hasan je sada bio na postelji. Preživio je moždani udar, nosio
štap, teško govorio i mnogo plakao. Radovao se kao dijete našem susretu.
Bio je izuzetno ugledan i omiljen medu američkim muslimanima.
Uskoro nam se u Hasanovoj kući pridružio dr. Nedžib Šaćirbegović,
voda našeg desetodnevnog putovanja. Sa njim smo posjetili Bošnjake
Toronta, Washingtona, Chicaga i (kasnije, čuvenog) Daytona, grada koji
će se u ovoj knjizi sjećanja sasvim drugim povodom više puta spominjati.
Na skupovima u Americi otkrili smo manje-više iste dileme i želje
našeg naroda kao i u zemlji. Osjećali su se Muslimanima u nacionalnom
smislu (bošnjaštvo još nije bilo zastupljeno), lojalno su slavili državne i
vjerske praznike, izbjegavali ustašku i četničkU emigraciju, uglavnom radili
teške fizičke i nižerazredne poslove, malo čitali, a mnogo priredivali
koncerte novokomponirane muzike. Ipak, rijetldpojedinci uspijevali su se
afinnirati u američkom društvu. Nedžib je radio. kao ljekar-specijalist na
Klinici u Washingtonu, Ilijas Zenkić, Krajišnik, ostvario je z11ačajnu
političku karijeru, Safet Ćatović, mladi. musliman iz Plane kod Bileće,
nakon odležane dugogodišnje robije i emigriranja u AmerikU, postao je
ugledni pedagog, dr. Edib KorkUt postao je član u timu nekog nobelovca.
Najpoznatiji medu njima je bio dr. Ćamil Avdić, koji je osnovao Islamski
Nedžib namje u Washingtonu organizirao važne susrete, najprije u
jugoslavenskoj ambasadi, a zatim sa srpskom i hrvatskom emigracijom.
Jugoslavensku ambasadu u Washingtonu vodio je tada Dževad
Mujezinović, musliman iz Bosne. Organizirao namje konferenciju za štampu
u prostorijama Ambasade. Konferencija je tekla u mirnom tonu sve dok
neki beogradski novinar nije počeo insistirati na pitanjima o Kosovu. Novinar
je želio po svakU cijenu da ja ili stanem uz. "albansku iredentu", kako su
nazivali kosovske demonstrante, ili da ih osudim. Ambasador Mujezinović
je prekinuo takva pitanja: "Pitajte o Bosni, a ako baš hoćete, niko ne može
podržati nasilje nad jednim narodom", odbrusio je tom novinaru.
u tadašnjim diplomatskim službama Jugoslavije. Od oko 1.770 zaposlenih
u Ministarstvu vanjskih poslova Jugoslavije, bila su samo 23 Bošnjaka ili
manje od 1,5%. Bošnjaci su tada činili više od 8% stanovništva Jugoslavije.
79

Mujezinović je bio porijeklom iz Cazina. Kao ratno siroče. život je
proveo u Beogradu. ali uvijek privržen Bosni i svojoj Krajini. Bio je
iskreni patriot Bosne. U prvom sastavu Savezne vlade Ante Markovića
bio je izabran za minsitra. ali je ubrzo poslan u Washington. tako da je
Markovićeva Vlada ostala bez ijednog Muslimana.
Sutradan smo vodili razgovore sa srpskom emigracijom. gdje je
najaktivniji bio Mihajlo Mihajlov. poznati disident iz Zadra. koga su
komunisti. zbog famoznog verbalnog delikta, osudili na više godina zatvora.
Bili smo gosti u kući nekog banjalučkog Srbina. Razgovor se. naravno.
vodio o Miloševiću. njegovom mitingu na Kosovu polju i zavođenju vojne
uprave na Kosovu. Na moje iznenađenje. prisutni nisu pođržavali
Miloševića. I u toku najtežih godina srpski đemokrati nisu promijenili
svoja gledišta. Mihajlov nas je posjetio u Sarajevu u vnjeme~opsade. .
"Sada iđete kod Hrvata?" - upitali su nas nakraju. "Samo vi iđite. Ni
u šta ih nećete uvjeriti; za njih je Bosna bila i ostala drevna hrvatska zemlja.
a vi muslimani ste njihovo' cviJeće· ... rekli su skoro uglas i nasmijali se.
Hotel u kojemu smo se susreli sa Hrvatima bio je prepun ljuđi i
dima. Kad god smo Džemal i ja spomenuli bosanske Muslimane kao
poseban narod ili bosanski jezik. Hrvati su gunđali i prekidali nas. Počele
su njihove tirade: o Bosni kao sastavnom dijelu nezavisne Hrvatske. o
nama kao "Hrvatima islamske vjeroispovijesti ... o srpskim namjerama i
njihovom četništvu. Koliko god smo mogli. izražavali smo bliskost našeg
i hrvatskog naroda. upućenost jednih na druge. nepostojanje historijskih
trauma između nas i Hrvata. ali nismo uspijevali da ih zaustavimo u
njihovom posezanju za nama i za Bosnom.
U jednom trenutku. jedan visoki starac priđe do moga stola, rukova se
sa mnom i glasno reče: "Gospodine Izetbegoviću. dozvolite da Vam izrazim
duboko poštovanje i da Vam kažem da pođržavam Vaše stavove! Idite tim
putem". Bio je to pokojni dr. Branko Pešelj. potpisnik Demokratske alter-
native za Jugoslaviju. antifašist i antikomunsit. lider Hrvatske seljačke
stranke u emigraciji.
Zatim se javi još jedan emigrant. Nijaz Batlak Daidža. "Hrvat
islamske vjeroispovijesti". kako se sam predstavio. Okrenu se publici i
reče: ''Zašto napadate ove ljude? Pa oni su više vjerski nego nacionalno
nastrojeni intelektualci! Pustite ih. doći će oni do pravih odgovora. A
Vas bih upitao. gospodine Izetbegoviću: jeste li se pripremili vojno protiv
četnika? Niste! E. pa da znate. poklat će vas ponovo na Drini. a vi pričajte
koliko god hoćete o bogumilima i toleranciji. Poklat će naš narod.
svejedno kako ga mi ovdje zvali!"
Po izbijanju rata u Hrvatskoj. Nijaz Baltak. Mate Šarlijaili.jednostavno.
Daidža postao je general Hrvatske vojske. borio se u Bosni protiv četnika i
bio ranjen na Igmanu ... Džemal mi je pričao da ga je. čim je stigao u Bosnu.
80
nazvao i podrugljivo pitao o bogumilima i njegovim upozorenjima izrečenim
u onom vašingtonskom hotelu.
Sutradan smo primljeni na Odjelu za jugoistočnu Evropu američkog
State Departmenta i u Centru za razvoj demokracije u svijetu. "Alija, prouči
Bismillu". reče mi Džemal kad smo ulazili u State I>epartment. Godine
koje su slijedile pokazale su da su ti naši razgovori u centru američke
administracije imali važnost veću nego što smo tada mogli pretpostaviti.
Naš posljednji dan u Americi proveli smo u Daytonu, gradu koji će
ući u historiju Bosne i Hercegovine. Bili smo pozvani kao gosti na godišnji
sastanak sjevernoameričkih muslimana. Moja knjiga Islam izmedu Istoka
i Zapada. prevedena na engleski još dok sam bio u zatvoru. bilaj e poznata
u muslimanskim krugovima Amerike.
Sala u koju smo ušli bilajeprepuna. Došle su čitave porodice. Djeca
su trčkarala i galamila. "Vidi se da smo došli među muslimane" - reče
Džemal ushićen "muslimanskom vitalnošću". Pjesnik je. naime. sve
vrijeme bio "začuđen u svijetu" u kojem je sve bilo isprogramirano.
disciplinirano, tačno i - pomalo depresivno.
*
Ne pamtim sve skupove. ali skupovi u Novom Pazaru, Foči i Velikoj
Kladuši bili su najbrojniji i najimpresivniji. Prije Foče išao sam u Zagreb.
Bihać, Zvornik. Goražde, Tuzlu. Tetovo.
Na skupu u Foči (održanje 25. augusta 1990.) centralni događaj
bila je dženaza ubijenim muslimanima u Drugom svjetskom ratu. Iako
su. srazmjerno. Muslimani najviše stradali u toku rata, njihova stratišta
nisu bila obilježena. Foča je bila jedno takvo veliko statište. Ateistički
režim nikad nije dozvolio vjerski spomen nevinim žrtvama. Skup je
najavljen pod nazivom: "Da se Foča ne ponovi". Pred oko stotinu hiljada
okupljenih muslimana apelirao sam za mir i oprost. Rekao sam da
muslimani toga dana polažu historijski ispit. Odbacio sam kOlektivnu
odgovornost Srba za zlodjela koja su četnici počinili nad muslimanima.
"Za nas. gledajući iz Foče, postoje samo dvije nacije - dželati i nevine
žrtve" - rekao sam. pokušavajući da suzbijemnacionalnu euforiju.
Mladići i djevojke bacili su cvijeće sa mosta na kojem su prije skoro
pedeset godina ubijani muslimani. Predložio sam đa položimo cvijeće
i na grobove srpskih nevinih žrtava. Narod je to prihvatio.
Nažalost, bio je ovo uzaludni idealizam. Foča se 1992. ponovila u
još gorem obliku. Stanovništvo je ubijano i protjerano. a sve džamije
porušene. Među njima i svjetski poznata Aladža, sagrađena u 16. stoljeću.
Je li pokušaj pomirenja imao smisla? I danas mislim dajest. Nikada
takvi pokušaji nisu besmisleni.
81
 * S obzirom na brojne skupove, nisam više mogao smišljati svoje
U Velikoj Kladuši, gdje se bilo okupilo skoro dvije stotine hiljada
ljudi, otišao sam korak dalje:
"BiH kao građanska republika, to je definitivno opredjeljenje
muslimanskog naroda: ne islamska, ali ni socijalistička, nego
građanska; ali za io je potreban pristanak Srba i Hrvata (...)
Ako se ostvare prijetnje da Slovenija i Hrvatska izađu iz Jugoslavije,
Bosna neće ostati u krnjoj Jugoslaviji. Bosna ne prihvata da ostane u
velikoj Srbiji i da bude njen dio. (...) Ako zatreba Muslimani će oružjem
braniti Bosnu".
Prvi put sam u svom javnom istupanju spomenuo izlazak iz
Jugoslavije i prvi put oružje. Bilo je to 15. septembra 1990. godine.
* mogli naći nevinije simbole svoga identiteta od polumjeseca i cvijeta.
Muslimanski narod ovim je bio djelimično pripremljen za dogadaje
koji su slijedili. Iako bez dovoljno oružja, bio je organiziran.
Pred sami rat - mislim da je to bilo u martu 1992. - imao sam
razgovor sa šefom KOS-aS), generalom Vasiljevićem. On mi kaže kako
mi nabavljamo oružje. Ja to, naravno, poričem. On tvrdi da ima i dokaze
i nudi da mi ih pokaže. Neko ko je radio u SDA, izgleda, radio je za njih.
Kad smo ušIiu kasarnu"Maršalku", u maju 1992., našli smo tamo neke
naše papire. Vasiljević mi, medutim, kaže slijedeće: "Gospodine
Izetbegoviću,. nikad nas nije brinulo oružje. Dvadeset ljudi, koji misle
isto i organiziraju se, (o nas brine. Skladišta oružja nas uopće ne brinu".
Mi smo okupili tih dvadeset Ijudi.J ne dvadeset, nego hiljadu puta po
dvadeset na sve strane Bosne i Hercegovine: I to je ono što je, ustvari,
osiguralo odbranu zemlje.' ,,'
* sjedio sam u prostorijama Stranke i pripremao se za skup koji se te večeri
U toku kampanje 1990. godine održao sam veliki broj govora,
nekada i po dva dnevno. Pisao sam ih sam. Samo u jednom slučaju - bilo
je to za mostarski skup koji će se održati ujulu na stadionu pod Bijelim
Brijegom - zamolio sam jednog prijatelja da mi napiše govor. Bio je to
dobar govor; ali to nisu bile moje riječi. Bio sam potpuno neuvjerljiv,
aplauzi su bili mlaki. Napola govora, savio sam papir i nastavio govoriti
spontano. Utisak se bitno popravio.
5) Jugoslavenska kontraobavještajna služba
82
govore. Događalo se da uopće ne znam šta ću reći dok me ne prozovu, a
onda, idući do tribine pokušavao sam u mislima sročiti nekoliko smislenih
rečenica. Usporio bih korak i birao duži put do govornice, da bih dobio
nekoliko sekundi više. Bilo je slučajeva kada bih se pripremao idući
putem, ali to nije bilo uspješno ako je u kolima bilo veće ili govorljivo
društvo. U tim slučajevima prepuštao sam se instinktu.
*
Dizajn za zastavu SDA uzeli smo iz jednog starog albuma gdje je
ispod slike pisalo da je to bila zastava španskih muslimana. Ništa nije
bilo logičnije nego da mi kao evropski muslimani preuzmemo tu zastavu.
Ljudi su je toplo prihvatili i kasnije njome prekrivali tabute poginulih
boraca. Kad smo proglasili državnu nezavisnost, izrađena je nova
bosanska zastava: ljiljanov cvijet na bijeloj podlozi. Ne znam jesmo li
Ali, zbog zastava i nekih skandiranja publike, Zulfikarpašić se ljutio.
Navodno je na skupu u Kladuši viđena zastava Saudijske Arabije, izvezena
harfovima i sa sabljom. Istina je da je dekor bio vjerski prenaglašen za
jedan politički skup. Ali ne mislim daje to bio pravi razlog onoga što će se
dogoditi. Zapravo SDA je bila pokret i stvarale su se struje unutar njega.
Glavni problem nastao je sa grupom oko Zulfikarpašića. ,Od prvog dana se
vidjelo da mi ne predstavljamo ideološki i politički jedinstvenu grupu.
Kadaje riječ o Zulfikarpašiću, tuje bio i problem njegove ličnosti i mišljenja
o sebi. Smatrao se vođom muslimanskog naroda. Izbori u novembru će
pokazati daje bio u dubokoj zabludi. Kako je vrijeme odmicalo, njemu se
činilo da moja popularnost raste na račun njegove. Imali smo niz žučnih
razgovora na tu temu. Iz jednog takvog razgovora u Velikoj Kladuši
zaključio sam da on sprema rascjep u Stranci. Pokušao sam ga odvratiti od
toga, jer je narod sa nama doživljavao neku vrstu oslobođenja.
Osamnaestog septembra, tri dana nakon velikog skupa u KIaduši,
trebao održati na Ilidži, kada su mi bez kucanja ušli neki ljudi i uzbuđeno
saopćili da su Zulfikarpašić i Filipović upravo održali konferenciju za
štampu i izjavili da preuzimaju Stranku u svoje ruke, objašnjavajući da
je Stranka krenula desnim putem, da ja vodim Stranku u fundamentalizam,
a da oni žele voditi narod u Evropu, itd. To je bio klasični politički udar,
jer su njih dvojica mimo legalnih organa odlučili preuzeti vlast u SDA.
Vijest je izazvala duboku potištenost u narodu. U novinama su osvanuli
članci sa naslovom: Dan kada je Bosna plakala.
Pokazalo se vrlo brzo da udar nije uspio. Na veliki skup SDA, koji
se te večeri održavao u sportskoj dvorani na Ilidži, Filipoviću nisu dali
83
da ude, a mene su unijeli na rukama. Narod je bio uz nas. Niz skupova
koji su uslijedili, i njihovih i naših, to su potvrdivali. Konačno, izbori u
novembru pokazali su tačno kako stvari stoje. Na izborima za
Predsjedništvo ja sam Zulfikarpašića pobijedio sa deset prema jedan.
* Izbori su održani 18. novembra 1990. Od 240 poslaničkih mjesta u
U jugoslavenskoj krizi, čiji se tempo stalno ubrzavao, sve češće se
spominjalo ime jednog čovjeka. Bio je to dr. Franjo Tudman, tadašnji
predsjednik Hrvatske demokratske zajednice i budući predsjednik
Republike Hrvatske.
Za Franju Tudmana sam čuo još u zatvoru, ali šira javnost o njemu
je više saznala 1989., kada je formirao stranku pod nazivom Hrvatska
demokratska zajednica, više poznatu pod skraćenicom HDZ.
Franjo Tudman u Bosni se spominjao sa pomiješanim osjećanjima.
Odlučio sam da ga upoznam.
Moj branitelj sa sudenja 1983. i dobar prijatelj, zagrebački advokat
Nikola Muslim, ponudio mije da me upozna sa Stipom Mesićem, jednim
od osnivača HDZ-a, koji bi me odveo kod Tuđmana.
Stigao sam u Zagreb jutarnjim vozom. Mislim daje bio februar 1990.
Advokat Muslim, koji me je dočekao na zagrebačkom kolodvoru, odvezao
me u jednu zgradu u centru grada, gdje se na trećem spratu nalazilo neko
projektno preduzeće. Direktor preduzeća bioje Stipe Mesić. Tako je počelo
prijateljstvo koje i danas traje. Mesić je kasnije bio čHm Predsjedništva·
Jugoslavije i tamo smo se u toku 1991. često vidali. Dok ovo pišem, Mesić
služi svoj petogodišnji mandat predsjednika Republike Hrvatske.
Na videnje sa Tuđmanom krenuli smo tramvajem i izašli nedaleko
od nekog nadvožnjaka. Sa stanice Se vidjela neugledna drvena baraka u
kojoj je bilo smješteno sjedište HDZ-a. Ušli snio u prostorije u kojimaje
bilo vrlo živo. Nakon kraćeg zadržavarija, bio sam primijen kod Tuđmana.
Tako su počeli nesporazumi koji će trajati godinama.
Tuđman me pozvao na ručak u jedan zagrebački restoran. Lično je
upravljao kolima. U toku razgovora, očito htijući da bude sasvim jasan,
doslovno mi je rekao: "Gospodine Izetbegoviću, nemojte stvarati neku
muslimansku stranku, to je potpuno pogrešna stvar,jer su Hrvati i Muslimani
u BiHjedan narod. Muslimani su Hrvati i osjećaju se takd'. Ja sam rekao da
je on u zabludi, da se muslimani osjećaju Muslimanima, da oru veoma poštuju
i vole Hrvate, ali da nisu Hrvati i tako dalje. On je potegao neke historijske
argumente, na šta sam ja rekao da dozvoljavam da se on kao doktor historije
bolje razumije u historiju, ali da se u današnju Bosnu ja bolje razumijem.
Rekao je da će HDZ u Bosni i Hercegovini pokupiti sve hrvatske i
muslimanske glasove i da će dobiti sedamdeset posto glasova. Odgovorio
84
sam mu da će HDZ dobiti ne sedamdeset nego sedamnaest posto glasova.
Na novembarskim izborima 1990. HDZje dobio sedamnaest posto glasova
i to nije bilo teško pogoditi. Ti izbori su, praktički, bili popis stanovništva.
*
Skupštini RBiH SDA je osvojila 86 mandata, a od sedmočIanog
Predsjedništva, trojica su bili kandidati SDA.
Medu kandidatima za Predsjedriištvo BiH najviše glasova dobioje Fikret
Abdić - nešto preko milion. Ja sam dobio osam stotina sedamdeset hiljada.
Abdićuje pomogla reputacija koju je imao kao žrtva suđenja u tzv. "mjeničnoj
aferi" "Agrokomerca" 1986.-1987. Tu popularnost on je povećao
pristupanjem političkoj Stranci, koja je bila u usponu - prišao joj je u
septembru, dva mjeseca prije izbora. Dobio je izgleda i glasove izvjesnog
broja Hrvata i Srba, tako su neke analize pokazivale.
Kasnije će Abdićevo ime biti vezano za pobunu u zapadnoj Bosni, u
septembru 1993., kojaje napravila ogromnu štetu Bosni i Hercegovini i
muslimanskom narodu. Preko Abdića Karadžićevi Srbi ostvarili su jedan
od svojih strateških ciljeva, da unutar bošnjačkog korpusa izazovu sukob.
Bilo bi prerano da cijenim sve razloge zbog čega je Abdić ušao u ovu
avanturu, koja se za njega nesretno završila. Ima različitih tumačenja tog
događaja, počev od toga da je uvijek bio, na neki način, njihov čovjek.
Za to ja nemam dokaza, iako su ovdje primjećivane sumnjive stvari i u
toku prvih dana rata. On je vrlo lahko nalazio vezu sa generalom
Mladićem, vrlo je lahko komunicirao sa njim telefonom za vrijeme
bombardiranja Grada. Zna se da je trgovao sa JNA u toku rata. Bile su to
velike isporuke hrane i nafte preko Agrokomerca.
Sama primopredaja vlasti sa odlazećom komunističkom gamiturom
izvršena je korektno, čak je bilo nečeg svečanog u tome činu.
Na konstituirajućoj sjednici Predsjedništva Bosne i Hercegovine,
izabran sam za predsjednika, na osnovu ranije postignutog dogovora među
strankama pobjednicama.
A ondaje slijedio izbor Vlade. Bio je to mukotrpan posao u kojemu
su se mogli naslućivati budući nesporazumi i sukobi. Tada mi se činilo
da treba formirati zajedničku vladu, jer je bilo očigledno daje SDS dobila
glasove Srba, HDZHrvata, a SDA glasove Bošnjaka. Zajednička vlada
je trebala biti okvir - tako sam vjerovao - za nacionalnu slogu i pomirenje.
Budućnost će pokazati da nisam bio u pravu, ali i dalje vjerujem da smo
morali pokušati. Da smo krenuli drugim putem, siguran sam da bi rat
imali već 1991., a kritičari bi sukobe, do kojih je kasnije došlo,
objašnjavali sebičnošću stranaka koje su "koalicijom iza leda" rušile treću
85
stranku. Ja sam. naprotiv, pokušavao napraviti nacionalni konsenzus za
Bosnu i Hercegovinu.
Vlada koja je fonnirana nakon dva mjeseca, slabo je funkcionirala.
Bilo je očito da stranke imaju različite, u nekim slučajevima i suprotne
poglede na to šta je Bosna i Hercegovina i šta treba biti. Pokazalo se da su
SDS i HDZ produžene ruke njihovih matica u susjednoj Srbiji i Hrvatskoj.
Počelo je grubo miješanje sa strane u unutrašnje poslove Bosne i
Hercegovine. Naravno, krivica za razdor u BiH leži prije svega na SDS-u.
U situaciji koja nije slutila na dobro, SDAje uputila Proglas svim
članovima SDA, muslimanskom narodu i gradanima BiH.
Nekoliko dana nakon Proglasa, beogradska Borba zatražila je od
mene bliža objašnjenja. U intervjuuzaovajlist.izjavio-sam: "Ključni
stav u Proglasu jest poziv Muslimanima da ne budu uvUčeni u podjele, a
ako bi došlo do vanrednih prilika, da štite živote svojih komšija Srba i
Hrvata i drugih. Mi ovdje poštujemo srpski narod, živimo u slozi, kao i
sa hrvatskim, ali sudbinu Bosne više odreduju srpsko,muslimanski, nego
srpsko-hrvatski odnosi, i to jednostavno stoga jer su Srbi ovdje brojniji
od Hrvata ... Istina, nije u našim rukama da li će doći do vanredne situacije,
drugi je zakuhavaju van BiH" (Borba, Beograd, 9. -10. februar 1991.).
* U temelje Jugoslavije srpski hegemon bio je ugradenjoš od početka.
Već početkomjanuara 1991. počeo sam odlaziti na sjednice proširenog
Predsjedništva Jugoslavije u Beogradu. To su bili oni sastanci na kojima
se pokušavala riješiti kriza kojaje prijetila raspadom Jugoslavije.
Pred odlazak na prvu sjednicu Predsjedništva SFRJ,ujanuaru 1991.,
rekao sam novinarima: . . "vlasništvu bez vlasnika". Zemlja je ekonomski zaostajala i enonnno se
"Na posljednjoj sjednici Predsjedništva SRBiH utvrdili smo inicijalne
stavove o budućnosti Jugoslavije. Saglasili smo se da hoćemo
Jugoslaviju, ali i BiH kao suverenu državu unutar nje, naravno suverenu
koliko to U budućoj integraciji može biti. Jugoslavija treba biti
demokratska zemlja, u kojoj će republike, narodi i narodnosti biti
ravnopravni. Izjasnili smo se takoder za slobodno tržište, sa slobodnim
protokom roba, ljudi, kapitala i radne snage. Lažne su dileme federacija
ili . konfederacija, bitna je demokratija. To su polazne pozicije u
budućim pregovorima". . Bila je to moja prvazvatilčnllp()sjetajednoj stranoj zemlji. Primio
Na prvi pogled, obične, ali za ondašnju Jugoslaviju ''revolucionarne''
ideje.
Ne mogu reći da je na mene osobit utisak ostavila prva sjednica
jugoslavenskog Predsjedništva. Dok se raspravljalo o političkoj krizi, sa
pažnjom sam pratio diskusije, ali sjećam se da sam se dosađivao kada su
86
došla na red pitanja rutinskog karaktera. U jednom momentu sam
zakunjao. Kada sam se vratio, ispričao sam to djeci. Bili su radoznali da
čuju kako je proteklo moje prvo prisustvo sjednici Predsjedništva
Jugoslavije, istog onoga koje me je dvije godine ranije oslobodilo zatvora.
Prošireno Predsjedništvo Jugoslavije činio je redovni sastav od osam
članova, uvećan za predsjednike republičkih predsjedništava. Tom tijelu
obično su prisustvovali još i predsjednik savezne Vlade i ministar narodne
()dbrane, Ante Marković i general Veljko Kadijević.
Kad je riječ o većini tih ljudi, ovo nije bio moj prvi susret s njima.
Dobro sam, od ranije poznavao predsjednika VladeAl1tu Markovića.
Bio je drag i pametan čovjek, koji je pokušavao rek()nstruir~tiJugoslaviju
i po tome se razlikovao od većine njegovih hrvatskih zemljaka. RaI1ije
sam vidao Slobodana Miloševića, Franju Tudmana i Kiru Gligorova. Ali
to je bio moj prvi susret sa generalom Kadijevićem. Vrlo obrazovan oficir,
Jugoslaven po ubjedenju, za razliku od njegovog zamjenika Adžića, koji
je sasvim sigurno bio srpski šovinist. Kadijević je pokušavao sačuvati
Jugoslaviju. Vidjeli smo se tada prvi put i dogovorili se da dodem kod
njega u Generalštab. Nisam o njemu ponio negativne utiske. Onje branio
stvar Jugoslavije, i tu smo se slagali, ali ja sam tvrdio da se država mora
rekonstruirati, i tu se nismo slagali. Kadijević se očito bojao da dira u
postojeću strukturu koja je bila vrlo labiIna.
Bez ravnopravnosti svih naroda, Jugoslavija nije mogla opstati, a Srbi
su i samo spominjanje ravnopravnosti doživljavali kao uvredu. Smatrali
su da su oni stvorili Jugoslaviju i da je ona njihova.
Ovom osnovnom razlogu raspada Jugoslavije treba dodati i neefikasan
ekonomski sistem, zasnovan na tzv. društvenom vlasništvu, ustvari
zaduživala. Haos je nastao kada je inflacija dobila nekontroliran tok.
*
U slijedećih nekoliko mjeseci posjetio sam više zemalja i upoznao
neke važne ljude. Početak nije bio najsretniji.
Dvadeset petog marta 199 I., pozvan sam na konferenciju o manjinama
u Beč. Konferencija se održavala na Dunavu, na brodu Mozzart.
me tadašnji predsjednik RepublikeAustrije Kurt Valdheim.
Valdheim je preživljavao tešku krizu zbog navodne nacističke
prošlosti. Moja posjeta njemu bilaje politički rizična, ali tako je protokol
nalagao. Ipak je ova posjeta za mladu bosansku diplomatiju bila važan
korak. Sa Austrijom smo u toku svih kasnijih godina ostvarili visok stepen
prijateljstva i razumijevanja. Njen tadašnji ministar vanjskih poslova Alois
87
Mock bit će jedan od najvećih zagovornika bosanske stvari u svijetu.
Kad se rat završio, uručio sam mu orden časti Zmaj od Bosne, kojim ga
je odlikovalo ratno Predsjedništvo BiH.
Slijedile su posjete Iranu i Thrskoj, dvjema zemljama čiji su odnosi
sa Zapadom bili dijametralno suprotni.
U Iranu, čije će vojne isporuke u toku rataodigrati 'lažnu ulogu u odbrani
Bosne od agresije, bio mi je prireden izuzetan doček. Na teheranskom
aerodromu tog majskog dana 1991. bile su postrojene velike jedinice tri
roda iranske vojske, pješadije, mornarice i vazduhoplovstva, a dugi red od
preko pedeset diplomatskih predstavnika i drugih zvaničnika stajao je na
vrelom podnevnom suncu.
Bio sam pomalo zatečen i ne znam jesam Ii se najbolje snalazio.
Zatim sam smješten usuperluksuzni dvospratni apartman u hotelu na
sjevernoj strani Teherana. Dnevni boravak bio je dugačak dvadesetak
metara. Zapadni zid ove velike prostorije bio je sav u staklu i sunce je
nemilosrdno prodiralo· unutra,Svi·· klimatizatori -su-radiliistvarajući
neprijatno zujanje, ali nisu bili od velike pomoći. Temperatura u sobi bila
je 28 stepeni. U daljini se vidio poznati zatvor Evin, opkoljen visokim
zidovima. Sa naše visine (bio je 17 sprat) lijepo se vidjelo ogromno dvorište
zatvora kojim bi s vremena na vrijeme prošla neka ljudska prilika. Pomislio
sam: možda baš danas tamo vješaju nekoga. Iranski zakoni za ubistva i
droge vrlo su strogi. Sa tim mislima i u vreloj spavaćoj sobi, pokušavao
sam zaspati. Uspio sam to tek pred zoru, kadaje u prostoriji malo zahladnilo.
Ujutro je po mene došao ministar Velajati, da bi me pratio u posjetama
planiranim taj dan. Kao što red nalaže, upitao me kako sam i jesam li se
odmorio. Rekao sam iskreno da nisam i ispričao dio priče.
Kad smo se poslije podne vratili u hotel, čovjek iz osiguranja mi
je rekao da će krozjedan sahat doći po mene jer ćemo preći u drugi
hotel. Prebačen sam u Hillton, u manji apartman, u kojem je sve bilo
po ljudskoj mjeri.
U Thrskoj sam upoznao Thrguta OzaIa, velikog prijatelja Bosne. Ozal
je bio popularni turski predsjednik poznat po privrednim reformama. Kad
sam ga upitao u čemu je tajna, odgovorio je: "Predsjedniče Izetbegoviću,
upamtite jednu riječ - banka, od uredenja banaka treba početi". Thrska je
te godinejmala funkciju predsjedavajućeg Organizacije islamske
konferencije (0lC), a naš je interes bio da se BiH približi ovoj organizaciji.
Za predsjednika Ozala se tvrdilo da je dalekog bošnjačkog porijekla,
navodno su mu preci živjeli u Jajcu. Nisam to provjeravao kod njega, ali
bio je iznenađen kada sam mu rekao da u meni ima turske krvi.
Koncem jula posjetio sam Sjedinjene Američke Države. Tamo sam
razgovarao sa četvericom američkih senatora, među kojima je nesumnjivo
88
najmarkantnija figura bio Bob Dole. U ime State Departmenta primio me
je zamjenik državnog sekretara Lorence Eagelberger. Primijetio sam đa u
administraciji predsjednika Busha ne postoji razumijevanje za
jugoslavensku krizu, što sam po izlasku sa sastanka rekao novinarima.
Kasnije sam čitao daje već 1990. godine elA imala procjenu da Jugoslavija
ne može opstati. Roy Gutman u svojoj kujizi Svjedok genocida analizira
razloge suzdržane američke politike prema Jugoslaviji. Gutman piše:
"Različite ličnosti uticale su na tok događaja. Osim EageIbergera,
koji se vratio u državnu službu, još jedan jugoslavenski prijatelj, Brent
Scowcroft, postao je savjetnik za nacionalnu sigurnost. Početkom
šezdesetih Scowcroft je bio ataše za avijaciju u Beogradu, kasnije je u
svom doktoratu pisao teze o stranoj pomoći Jugoslaviji. I dok nisu
bili u Vladi, za vrijeme Reaganove administracije, obojica su nastavili
održavati veze sa jugoslavenskim vođama. EageIberger se pridružio
upravnom odboru Yugo America, američkog ogranka proizvođača
automobila iz Srbije, te je bio predsjednik tvrtke Henry Kissinger Asso-
ciates koja je imala ugovore sa Yugo Americom i drugim jugoslavenskim
državnim preduzećima. Scowcroft je bio potpredsjednik. Obojica su
govorili srpskohrvatski, navodno ponekad i jedan sa drugim, i obojica
su, prema službenim izvorima, bili na strani Ministarstva vanjskih
poslova u internoj raspravi Bushove administracije".
Dvadeset osmog augusta u Rimu sam prisustvovao vanrednom
sastanku ministara EZ, na kojem je usvojena Deklaracija o Jugoslaviji.
Tada sam posjetio Papu, a nekoliko dana prije toga poglavara Srpske
pravoslavne crkve, patrijarha Pavla u Beogradu. Papa, prema kome sam
gajio duboko i istinsko poštovanje, izgledao je stariji nego što sam
očekivao, a patrijarh Pavle, čovjek krhak i u dubokoj starosti, kao da je
sada sišao sa jedne od freski koje su ukrašavale zidove srednjovjekovnih
pravoslavnih crkava i manastira. Prilikom susreta sa patrijarhom izjavio
sam da muslimani nikada neće dići ruke na Srbe. Episkop bački gospodin
Irinej to je komentirao riječima: "Sličnu izjavu da Srbi neće nikada napasti
Muslimane tražio sam od Radovana Karadžića. Nikadje nisam čuo".
Po povratku iz Rima, jedan novinar me pitno:. "S obzirom da ste u
kratkom roku razgovarali sa patrijarhom Pavlom i sa Papom, kako gledate
na srpsko-hrvatske odnose?" Odgovorio sam kako sam uvjeren da su
vjerski poglavari odani miru, ali da, nažalost, nemaju većeg uticaja na
tok stvari kod nas.
*
Pošto se pokazalo da Predsjedništvo države ne može riješiti političku
krizu, neko je dao prijedlog da to pokušaju predsjednici šest republika.
89
Zakazivani su sastanci u razmacima od nekoliko dana. Čitavo proljeće
1991. bilo je obilježeno ovim sastancima, naizmjenično od Ljubljane,
Zagreba, Sarajeva itd. Ali tamo gdje su bili Milošević i Tuđman, ništa se
nije moglo učiniti. To je bila tragika trenutka. Sigurno je da je subjektivni,
dakle ljudski faktor snažno doprinio da se sa Jugoslavijom dogodi ono
što se dogodilo. Objektivno je to moglo ići drugim putem, a da se opet
postignu suštinski ciljevi hrvatskog, muslimanskog, srpskog i svakog
drugog naroda u tadašnjoj Jugoslaviji. Karakterne osobine nekih ličnosti,
koje su se baš u.tom trenutku našle na čelu Jugoslavije i na čelu republika,
ili na nekim drugim ključnim mjestima, učinile su da je svakl dogovor
bio unaprijeđ osuđen na neuspjeh.
Pa i ponašanje velikih sila u vezi saI\()S)!Qmili bj"š9rnJug9slayij9rn,
pokazivalo je da ništa nije nužno predodredeno i da mnogo zavisi od ljudi
koji formuliraju ili provode politiku. Amerika pod Bushom i Clintonom
nije bila ista Amerika. Engleska pod Majorom i Blairom nije bila ista
Engleska. Slično. je sa Francusl<:c>in pođ l\1itterrand()m LChir:ac;0in...Bili
smo naučili pogrešnu teoriju daje politika, budući daje odredena interesima
i daje definiraju timovi ljudi, racionalna pa i predvidljiva i da malo zavisi
od ličnosti. Pokazalo se da to nije sasvim tačno. Sudbina Jugoslavije i njen
raspad nije bio neizbježan, a sam razvod, kadje do njega došlo, mogao se
odigrati na drugi način. Ono što se dogodilo bilo je odredeno ličnošću
Miloševića i Tuđmana, a oni 9pet nisu bili nikakva historijska nužnost.
Mi Bošnjaci imali smo nesreću da su se u kritičnim trenucima na
ključnim pozicijama našla nesretna konstelacija ličnosti: Bush, Major,
Mitterrand, Milošević, Tuđman, Ghali, Akashi, Janvier, itd.
. Ipak, svi ovi ljudi i njihove politike za nas Bosance bili su "date
veličine", objektivne činjenice, na koje nismo mogli bitno uticati. One
su za nas bile đio nužnosti.
* U takvoj atmosferi protekli su razgovori sa makedonskom
Prvi sastanak državnih delegacija Bosne i Hercegovine i Hrvatske
održan je u Sarajevu 22. januara 1991. godine. Bilo je to neposredno nakon
Naredbe Predsjedništva SFRJ o razoružanju ilegalnih i paravojnih formacija
na prostoru Jugoslavije. Konferencija za novinare dr. Tuđmana bilaje sva
posvećenatome. Kao i u drugim pitanjima, koja su se ticala Jugoslavije,
mi smo imali mnogo umjerenija gledišta od Hrvata. U delegacijama su se,
pored mene i Tuđmana, sa naše strane našli Fikret Abdić, Franjo Boras,
Ejup Ganić, Stjepan Kljuić, Nikola Koljević, Biljana Plavšić, Bogić
Bogićević, Momčilo Krajišnik i Jure Pelivan, a sa njihove Stipe Mesić,
Žarko Domljan i Hrvoje Šarinić. Sva ova imena đugo će se na ovaj ili onaj
način spominjati t9kom agresije JNA na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
90
Sutradan je naša delegacija otputovala u Beograd. Miloševićeva
delegacija bilaje sastavljena od nepoznatih ljudi; tako da ih se danas malo
ko sjeća. Glavna tema opet je bila JNA. Mi smo prihvatali jedinstvenu
jugoslavensku armiju, ali kadrovski izbalansiranu i depolitiziranu. Ovo
drugo naišlo je na hladan prijem. U toku sastanka, glavnu riječ sa srpske
strane vodio je u svemu Slobodan Milošević.
Pregovori sa crnogorskom delegacijom, koje smo imali nekoliko
đana kasnije, nisu bili teški. Bili smo saglasni da, kao manje republike, u
budućoj Jugoslaviji ne smijemo biti podređeni. Nasuprot Krajišnika,
Bogićevića i mene sjedili su Momir Bulatović i Svetozar Marović. Iako
je Bulatović bio lider, primijetio sam da je Marović mnogo rječitiji i
oštroumniji od njega. Utisak je bio da Bulatović nije mislio dok govori,
samo je deklamirao naučene stavove. Interpretirao ih je monotono i u
dugim rečenicama u stilu tipičnog komunističkog političara. Tako je
govorio i na konferenciji za novinare.
U svome govoru rekao sam da se u Jugoslaviji ne poštuju ljudska i
nacionalna prava. Crnogorci se sa ovako strogom ocjenom očito nisu slagali.
Sutradan, 26. januara, u Sarajevu sam dočekao Milana Kučana,
predsjednika Slovenije. Kučan je uživao izvanredan ugled. Govorio je
tiho i mudro. Da ga nisam poznavao, nikad ne bih rekao da je bio u
Komunističkoj partiji. Naši razgovori bili su srdačni. Kučan namje želio
pomoći i omekšati poziciju izmedu nas i zadrtih stavova Hrvatske i Srbije.
Nakon sjednice sa slovenačkom delegacijom rekao sam daje Bosna
i Hercegovina najviše motivirana i najpozvanija da ponudi novi koncept
pregovora o Jugoslaviji.
Ali već se dogodio incident, odnosno afera sa generalom Martinom
Špegeljem. Hrvatska vlada je optužena za ilegalnu nabavku oružja.
Karadžić je likovao i pozivao Predsjedništvo SFRJ da pokaže "da nije
mrtvo". Tražio je oružanu akciju.
delegacijom 29. januara. Sa Makedonijom smo imali najbliže stavove.
Gligorov i ja smo dali skoro identične izjave za štampu. Zalagali smo se
za očuvanje Jugoslavije, ali bitno preuređene.
Slijedeća sjednica Predsjedništva SFRJ, 31. januara 1991., trajala je
osam sahata. Na stolu me je sačekao materijal Ante Markovića od preko
stotinu kucanih stranica. Većinu vremena potrošili smo raspravljajući o
tom materijalu. Na drugom, burnijem dijelu sjednice vodila se rasprava
o pismu koji je Politička uprava JNA poslala svim jedinicama. Kad god
bih se vratio iz Beograda, novinari su na Sarajevskom aerodromu čekali
da dam izjavu. Jedan od njih umjesno je primijetio da se svaki put iz
Beograda vraćam sa manje optimizma.
91
i :
U jeku ovih rasprava pristao sam otići u Bihać na tribinu koju je
organizirala Patriotska liga BiH. Pitanja koja su mi postavljana na ovom
skupu bila su više vojnog nego političkog karaktera. Jedno pitanje je glasilo:
hoće li JNA izvesti vojni udar u Jugoslaviji? Odbijao sam takve mogućnosti,
ali - moram priznati - ne sasvim iskreno. Pred očima su mi bili Jović, Adžić
i Kostić. Intimno sam znao da se od njih može očekivati svako zlo. I, uistinu,
nije trebalo dugo da vidim snimke, sjednice u Beogradu gdje Jović ubjeduje
Bogićevića, predstavnika BiH, da glasa za uvodenje vanrednog stanja, šio
praktično znači da vojska preuzimavlast. Kao što je poznato, Bogić je ostao
čvrst i zahtjev vojske odbijen je sa jednim glasom protiv.
* pozdravila prijedlog (Deklaracije o Jugoslaviji od 8. juna 1991.).
Sjednicu svih predsjednika republika, koja se održana u Sarajevu
22. februara 1991., mediji su nazvali Yu-samitom. Na sjednici sam iznio
prijedlog o asimetričnoj federaciji. Neki su ga nazvali stepenastom
federacijom. Moj prijedlog predviđao je Srbiju i Crnu Goru u kJasičnoj
federaciji, Sloveniju i Hrvatsku ukorifederaciji prema prvim dvjema, a
BiH i Makedonija jednako blizu i jednako udaljene od sviju.
Mnogo godina kasnije, na Samitu Pakta o stabilnosti jugoistočne
Evrope, koji je održan u Sarajevu u ljeto 1999. godine,jedan novinar je
ovaj plan upoređivao sa idejom Pakta, smatrajući da oba plana imaju ista
polazišta za uređenje odnosa među državama jugoistočne Evrope. "Da
je ideju o stepenastoj federaciji predložio neko iz Evrope, iza koga stoji
NATO, poput aktualnog autora Pakta za stabilnost Joschka Fischera, bi
li ona uspjela?" - pitao me je.
Mart 1991. protekao je u znaku još tri tzv. Yu-samita, prvo u Splitu,
zatim na Kranju i, posljednji, u vili Biljana na Ohridu. Ništa novog i ništa
boljeg u njima. Poslije sastanka u Kranju pobjegao sam od novinara da ne
bih nekom izjavom dolijevao uJje na vatru. Atmosfera netrpeljivosti dostigla
je vrhunac. Predložio sam da Milošević svoje stavove iznese pred
slovenačkom skupštinom, a Kučan svoje pred srbijanskom. Dok sam
iznosio takve prijedloge, Tanjug je 25. marta objavio vijest da su se "na
graničnom prijelazu između dvije države sastali dvojica predsjednika
republika Slobodan Milošević i dr. Franjo Tuđman". Iz kasnijih kazivanja
učesnika, saznalo se da su ti pregovori kao glavnu temu imali - podjelu
Bosne i Hercegovine. U historiju ce ući kao tajni pregovori u Karađorđevu.
* sekretar, koji je došao u Beograd 23. juna, pokušavajući spasiti Vladu
Tako se prva runda pregovora u pokušaju da se spasi Jugoslavija
završila neuspjehom.
Slijedeće susrete na vrhu, ili samit šesterice, kako su to novinari
pretenciozno zvali, pamtim po pokušaju smjene Ante Markovića,
92
·pJ."edsjednikajugoslovenske vlade, i osporavanja da Stipe Mesić preuzme
. funkciju predsjednika Jugoslavije. Tada se dogodio i posljednji pokušaj
Kire Gligorova i mene da nađemo neko rješenje.
Na sastanku "šesterice" - šest predsjednika u Stojčevcu (6. juna)
kod Sarajeva, Kiro Gligorov, predsjednik Makedonije, i ja, objavili smo
Platformu o ustrojstvu buduće Jugoslavije. Umjesto savezne države,
predložili smo da se Jugoslavija transformira u savez država. Janez
Drnovšek, predstavnik Slovenije, prvi je javno podržao naš prijedlog, a
Miloševićev savjetnik je izjavio za agenciju Reuter daje to 'Jedan korak
naprijed". Generalno je prijedlog ocijenjen kao posljednja šansa da se
nađe izlaz. Na zasjedanju dva doma kasnije, Evropska zajednica je
Jedan od zaključaka sastanka u Stojčevcu bio je da se u najskorije
vrijeme održi sastanak trojice predsjednika: Tuđmana, Miloševića i
Izetbegovića. Obrazloženo je to činjenicom "da su u osnovi krize i loši
međunacionalni odnosi i da se oni posebno prelamaju u pojedinim
republikama". Do tog sastanka je došlo 12. juna u Splitu. Razgovori su
trajali satima. Milošević i Tuđman su, očito, došli pripremljeni. Pokušavali
su razgovore usmjeriti na trojnu podjelu Bosne. Odgovarao sam
prijedlozima o rekonstrukciji Jugoslavije na osnovu platforme Gligorov
- Izetbegović. To je bio dugi razgovor gluhih, a sličio je i na šahovsku
partiju u kojoj ja igram protiv njih dvojice, i to sa figurom manje. Uspio
sam izvući remi.
Nakon povratka na Sarajevski aerodrom, upitan o spekulacijama o
podjeli BiH, za Oslobođenje sam odgovorio: "O tome se sa mnom ne
može pregovarati".
Razgovori u Splitu demonstrirali su novu političku realnost u
Jugoslaviji. Za razliku od stare Jugoslavije, kada su relevantne bile samo
dvije strane, Srbi i Hrvati, sada su se i Bošnjaci pojavili kao faktor bez
kojeg se više ne mogu donositi odluke. A moja lična misija u ovim
pregovorima bilaje pokušaj nalaženja dodirnih tačaka između Tuđmana
i Miloševića. Sa njima dvojicom još ću jednom pregovarati, u Beogradu
19. juna. Osnova tih pregovora bila je GligorovIjeva i moja platforma o
rješenju krize u Jugoslaviji. Moram reći da je Milošević bio bliži
prihvatanju ove Platforme. Tuđman ju je skoro direktno odbijao,
pozivajući se na referendum Hrvata kojim su se oni opredijelili za
nezavisnost. Podršku Platformi dao je i James Baker, američki državni
Ante Markovića. U susretu sa Bakerom, rekao sam daje Jugoslavija na
pragu rata i da bi angažiranje Amerike moglo to spriječiti. Amerika je
ostala pasivna. To je bio kraj pregovora o Jugoslaviji. Milošević će ih
pokušati obnoviti koncem augusta, u reduciranom obliku, pozivajući
93
Bulatovića, Gligorova i mene. Odbio sam ići na pregovore u kojima ne
sudjeluju Slovenija i Hrvatska.
U jednom intervjuu, koji ću mnogo godina kasnije dati listu Vijesti
iz Podgorice (2. januara 1998.), novinar Ljubiša Mitrović mi je postavio
ovakvo pitanje:
"Gospodine Izetbegoviću, poslije 'SFRJ-bitke' mnogo je pametnih.
Užasno skupa cijena raspada je plaćena. Vi i predsjednik Makedonije
na vrijeme ste nudili koncept razlaza bez krvi. Da li je zaista Vaš
koncept bio bez šansi i postoji li mogućnost da jednog dana zaživi u
nekom novom obliku"?
Odgovorio sam: "Žalim što pokušaj o kojem govorite nije uspio,
iako žal te vrstevjerovatno nema smisla. (...) Sve sile,sve veličine, koje
su određivale tok događaja u tim kritičnim danima na Balkanu, bile
su date: i kolebljivi svijet, i uzburkani nacionalizmi, i nesposobni
političari ovdje i usvijetu, i Milošević i Tuđman sa svojim ciljevima,
pa i svojim naravima, ako hoćete, sve je tQ'bilotui rezultat je bio
jednako neminovan. A što se tiče drugog dijela Vašeg pitanja, mislim
da je saradnja svake vrste dobro došla, ali onakav projekt ili sličan,
očito više nije moguć".
* drugu. Nakonjednog takvog zastrašujućeg prikaza sa Vukovarskog ratišta,
Sedamnaestog juna 1991. izbio je rat u Sloveniji i sa njim istupanje
Slovenije iz Jugoslavije, a nedugo iza toga rat između JNA i Hrvatske
kojije kulminirao opsadom Vukovara i napadom na Dubrovnik. Mi smo
izjavili da nećemo ostati u Jugoslaviji u kojoj nema Slovenije i Hrvatske,
jer to više ne bi bila Jugoslavija nego velika Srbija. Karadžić je koncem
oktobra 1991. održao svoj poznati prijeteći. govor: "Nemojte misliti da
nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda
u nestanak". Bilo je to pred TV-kamerama, na zasjedanju državnog
parlamenta. Na ovu prijetuju odgovorio sam: "Karadžićevo izlaganje i
njegove poruke na najbolji način objašnjavaju zašto mi možda i nećemo
ostati u Jugoslaviji. Takvu Jugoslaviju, kakvu hoće gospodin Karadžić,
više niko neće. Niko osim srpskog naroda" (izvještaj RTV Sarajevo).
Na terenu se odvijalo lagahno razaranje Bosne i Hercegovine. Već
od proljeća 1991. SDS stvara srpske autonomne oblasti, zloglasne SAO,
koje su značile direktuo rušenje Republike. JNA ih naoružava. Iz izvještaja
Druge vojne oblasti od 20. marta 1992. vidi se da je Armija podijelila
Srbima u Bosni 51.900 komada pješadijskog naoružanja. Ovome treba
dodati još 17.300 pušaka koje je SDS podijelila svojim kanalima.
Bili smo u dilemi da li da se stvaranju ove nove situacije na terenu
suprotstavimo silom, ali procijenili smo da ne možemo. Sukob je bio
94
odlagan iz mjeseca u mjesec. On je objektivno mogao početi u ljeto
1991., za vrijeme hrvatsko-srpskog rata, ali mi smo činili sve da ga
izbjegnemo. U samom Sarajevu je tada bilo osam kasarni JNA, većih ili
manjih. Sarajevo je bilo puno vojnika, prava tvrđavajugoslavenske vojske
i bilo je nemoguće bilo šta pokušati.
Ipak, u toku ljeta devedeset prve godine učinili smo dva hrabra poteza.
Prvo je SDA obrazovala Nacionalno vijeće odbrane iz kojeg će kasnije
nastati Patriotska liga, a iz ove, u daljem razvoju, Armija BiH. Bilo je to
10. juna 1991., nakon skupa u ovdašnjem Domu milicije, na kojemu je
prisustvovalo oko četiri stotine predstavnika iz čitave Bosne i Hercegovine.
Jugoslavenska armija je znala za taj sastanak,otrpila ga je bez reakcija,
nije se osjećala dovoljno snažnom da reagira. Kasnije sam iz razgovora sa
šefom KOS-a, u martu 1992., saznao da su oni bili u toku.
Drugi potez je bila naša odluka o neupućivanju regruta iz Bosne i
Hercegovine u JNA. Bilo je to 1991., u jeku rata u Hrvatskoj. Kada sam
čuo uznemirujuću vijest đa general Nikola Uzelac, komandant armijskog
korpusa u Banjoj Luci, mobilizira naše momke i upućuje ih na front.
Zatražio sam od Predsjedništva R BiH da donese odluku da se naši momci
ne odazivaju na pozive za mobilizaciju. Odluka je donesena većinom
glasova (srpski članovi Predsjedništva bili su protiv).
Vijesti o krvavim sukobima u Hrvatskoj nastavljali su prestizatijedna
bez mnogo razmišljanja zatražio sam da mi se osigura termin na RTVSA.
Još uvijek uzbuđen, na putu do TV-doma, pokušavao sam u glavi složiti
nekoliko smislenih rečenica. Bilo je to u kasno poslijepodne 6. oktobra
1991. godine. Obračajući se, prije svega, bosanskohercegovačkojjavnosti,
rekao sam: "Stavit ću svima do znanja da Bosna i Hercegovina ne želi biti
učesnik u ovom bezumnom činu ... Vaše je pravo, građana BiH, da se ne
odazivate na mobilizaciju, ni na poziv da učestvujete u građanskom ratu.
Niste dužni, zapamtite, ništa vas ne obavezuje na to da dižete ruke jedni na
druge, da pucate jedni na druge ... Ja znam da će za ovakvo nešto trebati
hrabrosti. Ja sam svjestan rizika kojem se i lično izlažem, pozivajući vas
na mir. Danas je, nažalost, došlo vrijeme da treba više hrabrosti da
spašavamo mir, nego da učestvujemo u ratu. Zapamtite, ovo nije naš rat.
Neka ga vode oni koji žele da ga vode. Mi ne želimo taj rat. Pomozite
nam, dakle, da zajedno sa vama sačuvamo mirnu Bosnu".
Hrvatska sredstva informiranja su ove moje riječi tada pozdravili kao
hrabar čin. Ja sam se, naravno, rukovodio prvenstveno interesima naših
mladića da ne idu u rat i ginu za stvar koja mi se činila u najmanju ruku
problematičnom. Mislim da sam na taj način objektivno pomogao Hrvatskoj,
jer bise barem dvadeset hiljada dodatuih vojnika našli na frontu da ratuju za
račun JNA. Medutim, kada je to zatrebalo hrvatskom režimu, obrnuli su
95
smisao ove izjave. Rekli su: "Ova naša borba za slobodu, za Izetbegovića
nije bio njegov rat". Mi smo na sjednicama Predsjedništva u jesen i zimu
1991. produžavali odluku o tome da se naši momci ne odazivaju na vojnu
obavezu i oni se nisu odazivali.
* tV1i1ošević pobjednik i da mu se treba prikloniti. Ja lično ne vidim daje
A u Bosni su činjeni svakojaki pokušaji da se spasi mir; očajnički,
mogu slobodno reći...
Spremao sam se za put u Ameriku kada su Adil Zulfikarpašić i
Muhamed Filipović, prvi put nakon našeg raskida u oktobru 1990.,
zatražili prijem. Susreli smo se u mome kabinetu u zgradi Predsjedništva
BiH, 27. jula 1991., uoči moga putovanja. Izložili su mi plan' sporazuma
sa Srbima, koji, prema njima, može osigurati da Bosna ne bude uvučena
u rat koji se već bio rasplamsao u Hrvatskoj.
Podržao sam njihovu inicijativu vjerujući daje svaki pokušaj da se
očuva mir dobro došao.
Zulfikarpašić i Filipović obavili su, polovinom jula u Sarajevu, razgovor
sa Karadžićem, Koljevićem i Krajišnikom, nakon čega su otputovali u
Beograd na duge razgovore sa Miloševićem. U Beogradu su razgovarali i sa
Vukom Draškovićem, a novine su javljale i o susretu sa Milovanom Đilasom.
Kada se, međutim, nacrt sporazuma, koji su njegovi protagonisti
odmah pretenciozno nazvali "historijskim", našao na stolu, jasno se
vidjelo đa se njime u krajnjem rezultatu instalira krnja Jugoslavija. U
želji da po svaku cijenu sačuvaju mir u Bosni, Zulfikarpašić i Filipović
ustuknuli su pred prijetnjama Karadžića i Miloševića. Ali, bilo je vrlo
upitno i koliko bi mir i cjelovitost Bosne bili sačuvani. Tu su, naime, bili
i Hrvati i Hrvatska sa svojim planovima i svojim neslaganjem.
Iako su Zulfikarpašić i Filipović isticali da sporazum ostaje otvoren
i za hrvatski narod, ukoliko to želi, Hrvati su ga ispravno pročitali i
ogorčeno reagirali.
Stjepan Kljuić, koji se tada nalazio na čelu HDZ-a, izjavio je da
Sporazum predstavlja dogovor dvaju naroda iza leđa trećeg i da se mir
na taj način ne može sačuvati. Ivo Komšić, tada potpredsjednik SDP-a,
sporazum je okValificirao kao izdaju i izručivanje Bosne i Hercegovine
velikoj Srbiji (Oslobodenje, 4. august 1991.). Ja sam istog dana na
konferenciji za štampu izjavio: "Nema mira i stabilne BiH bez saglasnosti
tri naroda, niti Jugoslavije, kako je mi vidimo, bez Srbije i Hrvatske.
Ustavnopravni okvir koji je ponuđen u nacrtu "historijskog sporazuma"
predviđa, međutim, federaciju ranijeg tipa, čije bi jezgro ovaj put činile
Srbija i Crna Gora i, po zamisli predlagača, Bos,na i Hercegovina.
96
,;,UJntervjuu za beogradsku Borbu izjavio sam: "Mi držimo čvrst
kurs,~Bosna i Hercegovina se ne priklanja nijednoj ni drugoj strani. To
je,jedna konstanta i jasna je poput matematike ... jer bismo automatski
đoveli u pitanje naš najviši interes, a to je Bosna i Hercegovina. Čudno
je da to kreatorima sporazuma nije jasno. Oni valjda procjenjuju da je
tako ... " (Borba, Beograd 16. august 1991.).
Poznati nezavisni novinar Stojan Cerović o Sporazumu je tih dana
napisao:
"Između straha i ponosa, Zulfikarpašić je ponudio sporazum koji
smanjuje straj ali vrijeđa ponos. Njegove riječi: "Ja vjerujem Miloševiću",
šokirale su Hrvate, skandalizovale Bosnu i zasmijale dobar dio Srbije.
"J~-'U' valjan srpski nacionalista ovo neće shvatiti ozbiljno. Njima će
""'"",'.", svakako učiniti da im Zulfikarpašić Bosnu donosi na tanjiru. Sam
Milošević je požurio da realizuje ono što mu izgleda kao velika pobjeda,
pa je pozvao Bosance i Crnogorce. Pogriješio je. Nije došao niko od
Muslimana, a Izetbegović je odlučno odbio krnju Jugoslaviju. On je, za
sada, izabrao ponos i strah ..." (Vreme, Beograd, 22. augusta 1991.).
Tačno devet godina nakon ovih događaja, posjetio me američki
novinar Alan Kuperman, saradnik više američkih listovaipisac knjige o
bosanskom ratu, i zamolio me za razgovor o događajirna 1991.-1992.
godine. Razgovor je tekao ovako:
ODGOVORI ZA ALANA KUPERMANA
(19. juli 2000.)
ALAN KUPERMAN: Gospodine predsjedniče, fokus mojih
istraživanja je strategija SDA u periodu 1991.-1992, prije izbijanja rata
u Bosni. Ono obuhvata pregovore i pokušaje da se izbjegne rat, a
također i vojne pripreme u slučaju neuspjeha pregovora. Moja
specifična pitanja tiču se Beogradskog sporazuma i Cutil1erovog plana.
Jeste li bili ovlastili Zulfikarpašića i Filipovića da u Beogradu
pregovaraju i u Vaše ime?
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Oni su pregovarali prije svega u svoje ime,
odnosno u ime njihove tadašnje stranke MBO. Prije polaska u Beograd
došli su u moj kabinet, obavijestili me o njihovoj ideji da se pregovara
sa Srbima. Ja sam tu ideju pozdravio i rekao im da mogu pregovarati
i u moje ime.
A. K: Jeste li neposredno po njihovom povratku iz Beograda podržali
Sporazum?
97
 A. I: Na osnovu prvih novinskih vijesti - da, ali kad sam Sporazum
pročitao, vidio sam da je neprihvatljiv. Iste večeri po povratku
Zulfikarpašića i Filipovića iz Beograda, svi smo dali izjave na RTV
SA. Ja sam vrlo jasno plan odbacio.
A. K.: Jeste li bili nezadovoljni nekim detaljima Sporazuma ili općim
principom ostanka Bosne u Jugoslaviji?
A. L: Uvijek sam bio za to da Bosna ostane u Jugoslaviji, ali ne i u
krnjoj Jugoslaviji. Iz Beogradskog sporazuma je, pošto sam se sa njim
upoznao, jasno proizlazilo da se više nije radilo o Jugoslaviji nego o
krnjoj Jugoslaviji, u kojoj bi bile Srbija, Crna Gora, Bosna i
Hercegovina i, eventualno, Makedonija, bez Slovenije i Hrvatske.
Istina, u Sporazumu je pisalo da on ostaje otvoren i drugima, ali
Hrvati su se odmah odlučno izjasnili protiv Sporazuma, shvatajući
ga kao dogovor dvojice protiv trećeg.
A. K.: Jeste li Vi lično bili za Sporazum, a tvrdolinijaši u SDA protiv?
A. I: Mislim da sam upravo odgovorio na to pitanje. SDA je još ranije
definirala slijedeću strategiju: prihvatljiva je svaka Jugoslavija u kojoj će
istovremeno biti i Srbija i Hrvatska. Nije prihvatljiva Jugoslavija u kojoj
nema jedne od njih. Držeći se te strategije, ja sam plan morao odbaciti.
A. K.: Zašto se u dva maha činilo da ste prihvatili Cutillerov plan u
februaru i martu 1992., da bi ga u oba slučaja nakon toga odbili?
A. L: Morate imati u vidu dvije činjenice: prvo, mi smo svo vrijeme
pregovarali pod prijetnjom agresije i, drugo, u pregovorima nismo bili
jednaki. Srbi su pregovarali sa pozicija snage, jer su iza sebe imali armiju
ONA), koja je po brojnosti i opremi tada bila četvrta vojna snaga u
Evropi. U takvoj situaciji mi nismo mogli zauzimati čvrste i odlučne
stavove, morali smo taktizirati, da bismo pronašli kakvo-takvo rješenje
i izbjegli sukob i da bi se dobilo na vremenu. Na Lisabonskom sastanku
(21. i 22. februar 1992.), a ni na Briselskom (7. i 8. mart 1992.), nije bilo
ništa potpisano. Postojale su samo moje izjave da podržavam proces
pregovaranja i da se nadam pozitivnom ishodu. Nisam ja odbacio
Cutillerov plan, nego Srbi. Oni su to učinili odmah nakon Briselskog
sastanka, a zatim odbijanje definitivno potvrdili na sjednici njihove
tadašnje narodne skupštine, 11. marta 1992. U međuvremenu, između
Lisabonskog i Briselskog sastanka, mi smo održali referendum o
nezavisnosti (29. februara i l. marta 1992.).
A. K.: Šta ste očekivali da će se dogoditi ako Bosna objavi nezavisnost?
A. L: Očekivao sam da će međunarodna zajednica nakon referenduma
priznati nezavisnost Bosne i da će stati u odbranu države koju je priznala.
98
A. K.: Jeste ]j vjerovali u Karadžićeve prijetnje o krvavom ratu do
istrebljenja ako Bosna proglasi nezavisnost prije dogovora o političkoj
i teritorijalnoj reorganizaciji u Bosni duž etničkih linija.
A. I.: Nisam vjerovao da će doći do genocidnog rata. Smatrao sam da
postoje dvije mogućnosti: (1) da Srbi prihvate nezavisnost Bosne kao
svršenu činjenicu ili (2) da se odluče na državni udar u Bosni (da
uhapse mene i rukovodstvo SDA). Ako već nisu htjeli prihvatiti
nezavisnost Bosne, ovo drugo bilo bi logičniji i razumniji put. Umjesto
toga, oni su izabrali agresiju.
A. K.: Kakve su pripreme poduzete za slučaj rata?
A. I: Prikupljeno je nešto lahkog naoružanja, a računalo se i na
pripadnike policije. Ove snage mogle bi braniti gradove, i to su, kada
je došlo do napada, i učinile.
A. K.: Jeste li odbacili plan pod pretpostavkom da će zapadna
diplomatska i vojna intervencija spriječiti srpsku agresiju?
A. L: Kao što rekoh, Srbi su, osjećajući se jačim, odbacili plan. Što se
mene tiče, vjerovao sam da će Zapad politički i vojno braniti Bosnu
kada prizna njenu nezavisnost.
A. K.: Je li Vam neko, uključujući ambasadora Zimmermanna,
sugerirao takvo što?
A. L: Niko mi od zapadnih diplomata, uključujući i g. Zimmermanna,
nije ništa u tom smislu sugerirao ni obećao.
A. K.: Posmatrajući iz ove retrospektive i znajući sve što se dogodilo,
biste li postupili drukčije na političkom ili vojnom polju?
A. L: I danas mislim da nisam imao izbora. Odavde posmatrajući,
čini se da se rat mogao izbjeći jedino da sam pristao da Bosna uđe u
sastav krnje Jugoslavije, ustvari velike Srbije. Bosnom bi u tom slučaju
danas vladali Milošević i Karadžić. Niko ne zna šta bi se tada događalo.
Možemo samo nagađati na osnovu onoga što smo vidjeli na Kosovu
i sada u Crnoj Gori. Zato mislim da izbora nije bilo i da je nezavisnost
Bosne bila jedini dostojanstveni izlaz.
A. K.: Opet iz retrospektive, je li postojalo ikakvo rješenje koje bi
umirilo Srbe i otklonilo rat, a koje bi i za vas bilo prihvatljivo?
A. L: Bio je to plan rekonstrukcije Jugoslavije, koji smo u ljeto 1991.
definirali makedonski predsjednik Gligorov i ja (plan Gligorov -
Izetbegović). Taj plan je predviđao decentralizaciju Jugoslavije i veću
99
II
samostalnost republika. Odgovarao je nama, jer bi Bosna ostala cijela u
njenim tadašnjim granicama. Trebao je odgovarati i Srbima jer je garantirao
opstanak Jugoslavije, što je bio njihov primarni interes. Milošević je dao
uslovni pristanak na plan (imao je neke primjedbe u vezi sa položajem
Armije), Tuđman ga je odbio. Ovaj plan je mogao spriječiti rat, a da pri
tome svi tadašnji jugoslavenski narodi osiguraju svoj bazični interes.
Nažalost, nije bilo dovoljno ni političke mudrosti, ni hrabrosti da se
plan prihvati. Došlo je do rata čiju su cijenu platili svi.
* sukob sa JNA. Govorio sam, ponekad i mimo uvjerenja: "Miru Bosni nije
Međutim, procjena koju sam dao Alenu Kupermanu bilaje u jeđnoj
stvari samo djelimično tačna. O tome sam mnogo razmtšljao,rposljednje
vrijeme. U slučaju đa smo, zbog neodlučnosti ili u strahu od Karadžićevili
prijetnji, odustali od referenduma i proglašenja nezavisnosti, pred Bosnom
su bile dvije mogućnosti, jedna gora od druge: da kao cjelina ostane u
krnjoj Jugoslaviji (sa Srbijom i Crnom Gorom) ili da bude porujeljena
između Srbije i Hrvatske. Ova druga, tragičnija varijanta bila je
vjerovatnija, danas mtslim čak jedino realna. Niti bi Thdman pristao da
ostane bez svog dijela kolača u Bosni, niti bi bosanski Hrvati pristali da
dođu pod vlast Srbije. Podjela ne bi mogla proći mirnim putem. Došlo
bi do rata između Hrvatske i Srbije, čije poprište bi bila Bosna. Rat bi
bio popraćen ubijanjem stanovnišva, etničkim čišćenjem teritorija,
talasima izbjeglica i razaranjem. Bošnjaci bi bili iskorišteni da ratnju za
račun dva zavađena susjeda. Jedno je sigurno: u ovom ratu nestalo bi
Bosne, a Bošnjaci bi kao narod bili satrveni.
* iznimnom je što rat koji nam prijeti ne bi bio običan rat. To bi bio
Posljednja godina mira bližila se kraju. Iza nas je bila lijepa i plodna
jesen. Nakon ranog snijega, koji je pao u septembru, slijedio je dugi
sunčani period "miholjskog ljeta". To je najljepše doba u Bosni. Tada
jesen pokaže svu raskoš bosanskih šuma koju je narod opjevao u
pjesmama. Ali ove prekrasne šume postale su te jeseni izvor straha i
nemira. Srpske paravojne jedinice, koje su već ratovale u Hrvatskoj -
nazivali su sebe starim mitskim imenom četnici - sve češće su se
pojavljivale. Sa neurednim dugim bradama i crnim šubarama sa
mrtvačkom glavom, najčešće pijani, pjevali su pjesme pune mržnje prema
Muslimanima i Hrvatima. Oni su tih dana razarali Vukovar i Dubrovnik.
U međuvremenu, svijet je činio posljednje napore da vrati mir ili
bar spriječi rasplamsavanje rata, ali tromo i neodlučno.
Konferencija o Jugoslaviji, održana početkom novembra u Haagu,
podsjećala me na one jalove sastanke šest predsjednika republika sa
100
početka ove gorune. Predložio sam da Evropska zajednica pošalje misiju
dobre volje u Bosnu. Zatražio sam upućivanje ''plavih šljemova" za zaštitu
mira. Cyrus Vance, izaslanik generalnog sekretara UN-a, prihvatio je
načelno ovu ideju prilikom njegove novembarske posjete Sarajevu.
Neki su tražili da Stranka demokratske akcije povede od!ješitiju
politiku prema JNA, prema SDS-u, pa i prema međunarodnoj zajednici.
Odgovarao sam da se po krivudavim i strmim bosanskim putevima ne
može voziti brzo.
Obuzdavao sam radikalne elemente iz bojazni da ne isprovociramo
samo moguć. On je nužan. Ja ne smtjem razmišljati na drugi način".
U takvim prilikama održan je Prvi kongres SDA.
Kongres je zakazan za 1. decembar i trajao je tri dana. Prisustvovalo
je oko 600 delegata i isto toliko gostiju. Iz održanih govora bilo je
očigledno da se Bosna nalazila "na vratima pakla". Svoj govor na prvoj
kongresnoj plenarnoj sjednici podredio sam uglavnom toj temi. Mislim
da taj govor vjerno ilustrira situaciju u kojoj smo se našli:
GOVOR NA PRVOM KONGRESU SDA
"Prilike i trenutak su zaista neobični, nažalost neobični u lošem smislu
riječi. Bosna i Hercegovina i njeni građani, a time i muslimanski
narod, prolaze kroz najdramatičnije trenutke u posljednjih stotinu
godina svoje historije. Radi se o ratu i miru.
Bosna je i ranije znala i za rat i za mir. Ono što sadašnju situaciju čini
totalni rat, a mnogi važni akteri događaja toga ili nisu svjesni ili se
prave da nisu svjesni. Armija šparta Bosnom uzduž i poprijeko, kao da
je sve potaman, a neki neodgovorni kartografi, potpuno lišeni svijesti
da sjede na buretu baruta, iscrtavaju nove karte i naveliko dijele Bosnu.
Kao, ove im se granice Bosne, stare tristo i više godina, nastale političkim
pomjeranjem tektonske snage u toku duge i burne historije, ne sviđaju,
one su administrativne, proizvoljne, a ove što. ih oni sada povlače u
zadimljenim kancelarijama stranačkih ureda jesu prave i historijske.
Ako bure baruta eksplodira, nestat će sve u dimu i sramoti, i kartografi
i generali, i sve stranke i sve vođe, svi zakoni i institucije, i najveći dio
onoga što je na ovom prostoru godinama izgrađeno mukotrpnim radom
desetina generacija. Pošto imaju nesreću da su neuništivi, ostat će samo
tri iskrvavljena i poražena naroda, izbezumljena i srozana na granice
barbarstva. Suočena sa ovom sumornom slikom, naša stranka se
101
 opredjeljuje za mir i iZbjegavanje svakog rizika i sukoba. I što je opasnost
veća, naše opredjeljenje za mir je u istoj mjeri veće i odlučnije... Potrebno
je na svaki način izbjeći sukob, jer u slučaju konflikta - pošto to ne bi
bio običan i ograničen konflikt - sve postaje besmisleno. Mi smo to
potpuno shvatili. Potrebno je da i svi drugi shvate. Naše opredjeljenje
za mir je, dakle, više od obične miroljubivosti. Ono je osjećanje
odgovornosti u najboljem smislu te riječi.
SDA ima pravo na svoje specifične ciljeve i interese. Ali boreći se za mir
u BiH, ona podjednako zastupa i sve građane i narode Republike, jer je
održavanje mira i izbjegavanje konflikta bez sumnje i najviši interes
svih i svakoga u ovoj zemlji. Ovim interesom motivirano je naše
zalaganje za opstanak Jugoslavije (u ranijemperiodu);'-odnosno za
održavanje jednog oblika zajednice (kasnije i sada). Ćinilo nam se da je
to jedini način da se izlaz nađe političkim sredstvima i da svi dobiju
nešto, ako već svi ne mogu dobiti sve. Vjerovali smo da svi drugi putevi,
u kojima su secesije i "krnje Jugoslavije" uzajamno povezani i uvjetovani,
vode u nasilje i sukob. Nažalost, nismo se prevarili. Mi nastavljamo
vjerovati, sada pomalo utopijski, da je neki vid zajednice naroda
(republika) koji su činili Jugoslaviju i poželjan i moguć. Zato smo bez
rezerve prihvatili Haški dokument koji je otvarao takvu perspektivu ...
Oni koji nisu željeli obnovu nikakve Jugoslavije, ni sada ni u budućnosti,
ni na starim ni na novim evropskim osnovama - odbacili su "haški
papir". Bili su to Slovenci i Srbi. Mimo uobičajenih shema Slovenci su
to ovaj put učinili otvoreno, Srbi prikriveno. Slovenci su u ime
nezavisnosti jasno odbacili ideju bilo koje nove Jugoslavije. Srbi su
ponuđenu Jugoslaviju odbacili u ime 'Jugoslavije". Ova druga, naravno,
i nije Jugoslavija i to je prvi razlog što nije prihvatljiva za nas. Drugi,
važniji razlogje što ta buduća tvorevina koja nam se nudi (formulirana
u tzv. Beogradskoj inicijativi) nije demokratska. Mogli bismo živjeti
bilo s kim i u bilo kojoj zajednici, pod uvjetom da je demokratska, ali
demokratija na ovim prostorima, po svemu sudeći, stvar je dugog procesa
i prilično daleke budućnosti.
U takvoj situaciji suverena BiH u jednoj slobodnoj zajednici za nas je
jedina garancija za život u dostojanstvu i slobodi. I to ne samo za
muslimanski narod, nego i za srpski i hrvatski. S obzirom na sastav
stanovništva, takva BiH mora imati specijalne odnose sa Srbijom, s jedne,
i Hrvatskom, s druge strane, i bez obzira da li će ove dvije republike
"
(države) biti i na koji način uzajamno povezane. Smatramo da se to
može riješiti. Srbi ne smiju imati osjećaj da su državnom granicom
ili odvojeni od Srbije, Hrvati također od Hrvatske. Dakle, nema pasoša za
Srbe na Drini, ni za Hrvate na Uni.
II
,[
, :1
102
Srbija i Hrvatska su nacionalne države. BiH to nije i zato može biti
samo građanska republika. Jer u BiH ne žive Srbi, Hrvati i Muslimani,
nego nacionalna mješavina tih naroda, naravno u manjem broju i
drugih. Ako neko govori o samoopredjeljenju naroda (u etničkom
smislu), on mora da objasni kako ovaj - inače nesporan - princip
primijeniti na mješavinu naroda kakvu nalazimo, na primjer u
Sarajevu, pa i u BiH u cjelini. U BiH pravo pitanje ne glasi da li i
kako samoopredijeliti narode, nego kako samoopredijeliti njihovu
mješavinu. Odgovor za to postoji, a to je historijska formula Bosne
kao multikonfesionalne, multinacionalne, multikulturne zajednice.
Zašto kvariti nešto što je stvoreno sticajem historijskih okolnosti i
" što je dobro funkcioniralo, a uz to očito, predstavlja humano,
'-'--"",' demokratsko i - ako hoćete - evropsko rješenje? Zašto to mijenjati i
"e"~, 7',," kada bi se moglo? A pogotovu ako to nije moguće bez nasilja i krvi,
,i ako se uz to nudi jedan retrogradan koncept nacionalne autokratije.
Pozivam stoga sugrađane Srbe i Hrvate, i komšije Srbe i Hrvate, i
njihove vođe, da potražimo ljudski izlaz iz ove situacije, izlaz zasnovan
na pravu i razumu, da bi našim narodima prištedjeli stradanja kojih
" smo se ovih dana nagledali.
Neka niko ne pokuša da nas podjarmi, jer nas podjarmiti ne može,
niti da nas liši naših prava, jer ćemo ta prava kad-tad vratiti. Niti
volimo život više od drugih, niti se bojimo smrti više od drugih, a
rane nas podjednako bole.
Mi smo proglasili neutralnost u ovome ratu, jer je to prljavi brato-
ubilački rat u kojem ne smijemo i ne trebamo uprljati ruke. Odbili
smo slati naše momke u vojsku jer to nije rat za slobodu. Na ovaj
, 'način mi smo spasili živote i duše mnogih naših ljudi; živote jer nisu
ginuli, duše jer nisu ubijali! Dakle, učinili smo da ne budu ni dželati
ni žrtve. Ovaj naš stav dobio je priznanje i podršku svih ljudi dobre
volje. On je neizmjerno podigao ugled Bosne u svijetu. U vrijeme
kada se s pravom stidite nekih događaja koji se odigravaju na ovim
prostorima, vi možete, ako se zateknete u stranoj zemlji, s ponosom
reći da ste iz Bosne. Tamo to znači da ste za mir, demokratiju i
ljudska prava.
Ovaj kratki raport završit ću obraćajući se muslimanskom narodu: kao
i mi danas, jedan drugi mali narod našao se pred istim dramatičnim
pitanjem: pognuti glavu ili ostati uspravni, biti robovi ili ostati slobodni
ljudi. Pjesnik toga naroda odgovorio je onim slavnim riječima, kojima
i ja želim završiti ovaj govor: ''Velikim Bogom se kunemo da robovi
biti nećemo!"
103
 Referat je imao značajan odjek u zemlji, a u izvjesnoj mjeri i u svijetu ..
Dokje rat trajao, često su citirana moja upozorenja iz govora, posebno ona
da će u slučaju sukoba "sve nestati u dimu i sramoti", a da će "ostati samo
tri iskrvavljena i poražena naroda..." Na ženevskim pregovorima krajem
1993. jedan diplomat ih je citirao i nazvao proročanskim. Nisam imao
razloga da budem sretan zbog toga.
Na konferenciji za novinare nakon završetka Kongresa očekivao sam
više pitanja na temu kako spasiti mir u zemlji. Medutim, pitanja su se
uglavnom ticala kadrovskih Iješenja i navodnog sukoba dviju struja unutar
SDA - gradanske i vjerske struje. Odgovorio sam da u Glavnom odboru
Stranke od preko stotinu članova imaju samo dva teologa. Valja imati u
vidu da je većina novinara poticala iz "komunističkog sjemeništa
žumalistike", gdje su se studenti birali a posebno zap6šljiiValika6rtOvinari
po mjerilU odanosti komunističkoj ideji. Oni su ispoljavali animozitet
prema svemu vjerskom. Mediji su, takoder, umjesto kampanje za mir, u
izvještajima sa Prvog kongresa Stranke, fokusirali sukob sa Fikretom
Abdićem.
Abdić je bio član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Ranije je bio
generalni direktor "Agrokomerca" i imao harizrnu žrtve montiranog
sudskog procesa. Bio je iskusniji od mene u politici. Poznavao je mnoge
direktore državnih firmi i tada poznate političare. Nisam se lično
konfrontirao sa njim, ali su ga drugi delegati na Kongresu kritizirali.
Zaključujući Kongres, rekao sam:
"U ovoj prilici dužni smo se sjetiti muslimanskog naroda koji pokazuje
ogroman sabur. Taj narod je otkriće i za nas i za svijet. Molim jedan
aplauz za taj narod".
Svi su ustali i aplaudirali, osim Fikreta Abdića. Sutra4an su sve
novine na naslovn()j strani donijele sliku Abdića kako sjedi dok svi stoje
i aplaudiraju. Ispod slike je pisalo: "Ustani, babo!"
"Babo" je ustao, ali dvije godine kasnije kadaje digao ustanak protiv
legalne bosanske vlasti i proglasio autonomiju Krajine. Iako podržan od
Miloševića, Karadžića i Thdmana, ovaj plan je vojno i politički poražen.
Rat u Hrvatskoj se nastavljao i dalje eskalirao. Dvanaest primirja
bilo je potpisano pa prekršeno. Konačno, trinaesto primirje koje je Cyrus
Vance sa hrvatskim predstavnicima zaključio u Sarajevu, uspjelo je. Bilo
je to 2. januara 1992. U Hrvatsku dolaze "plavi šljemovi" i uspostavljaju
se UNPA-zone. Bilo je nešto od ironije u okolnosti da je to primirje,
kojim se praktično rat i.sve nevolje preseljavaju u Bosnu i Hercegovinu,
zaključeno u Sarajevu, u zgradi Predsjedništva BiH. S tom novošću ušli
smo u novu 1992. godinu, najtragičniju u dugoj povijesti Bosne.
104
Poglavlje rv.
IZ RATNOG DNEVNIKA
SDS i HDZ razbijaju Bosnu i Hercegovinu. Referendum o
nezavisnosti BiH. Cutillerovo posredovanje. Početak agresije
na BiH. Sarajevo opkoljeno. CutilIero ne odustaje. Sastanci
u Lisabonu i Bruxellesu. Sastanak sa Kostićem i Adžićem II
Skoplju. Drugi maj - zarobljenik na sarajevskom aerodromu.
Ratno stanje. Platforma Predsjedništva BiH. Embargo na
oružje i naoružanje Armije BiH. Koncentracioni logori u BiH.
Govor na samitu OSCE-a, Helsinki 1992. Susret sa
predsjednikom USA gospodinom Bushom. Pokušaji
deblokade Sarajeva. Londonska konferencija. Pad Bosanskog
Broda.Konferencija u Džedi. Prvi sukobi sa HVO-om.
Proljeće - ljeto 1993. - igmanska operacija. Kako smo
nadmudrili četnike? Thnel ispod sarajevskog aerodroma.
Pismo predsjedniku Clintonu. Pismo Vijeću sigurnosti. Zločin
u Ahmićima. Govor na 48. zasjedanju Generalne skupštine
UN. Pobuna i obračun u Sarajevu. Pismo generala Divjaka.
Prva Silajdžićeva vlada. Pritisak na Vitez i mir sa HVO-om.
Vašingtonski mir i Federacija BiH. Nesporazumi u
Predsjedništvu BiH. Zona isključenja oko Sarajeva.
Operacija ''Proljeće '94". Kriza kod Goražda. Govor na 49.
zasjedanju Generalne skupštine UN. Kriza u Krajini. Govor
na Samitu OSCE-a u Budimpešti. Poruka Krajišnicima.
Pismo predsjedniku Clintonu. Uloga muslimanskih zemalja.
Govor na Samitu OIC-a, Kazablanka. Četveromjesečno
primirje. Oslobodenje Vlašića. U noći, u pokvarenom
helikopteru. Nema produženja primirja. Pogibija ministra
Ljubijankića. Deblokada Sarajeva nije uspjela. Splitski
dogovor i deblokada Krajine. Zločin na sarajevskoj tržnici i
zračni udari NATO-a
llistorija je na ovim prostorima ubrzala hod. ''To je bilo vrijeme, u
kojem su u minutama sažimani sati, u satima dani, u danima mjeseci i godine,
i sasvim je izvjesno da u najnovijoj povijesti nije bilo koncentrirano toliko
neumitnih pitanja i nedoumica o svijetu u kojem živimo kao u povodu Bosne"
(Kasim Begić)'>' Dramatični događaji redali su se filmskom brzinom.
l) Kasim Begić, Bosna i Hercegovina odVanceove misije do Dej/onskog sporazuma.
105
 Srpska demokratska stranka (SDS) počela je razbijati Bosnu i
Hercegovinu stvaranjem tzv. srpskih autonomnih oblasti (SAO) koje
odbijaju autoritet Vlade u Sarajevu.
Prvo je osnovana SAO Krajina sa sjedištem u Banjoj Luci (16.
septembra 1991.), zatim SAO Hercegovina, pa SAO Romanija, sa sjedištem
u Sarajevu. Devetogjanuara 1992. tzv. Srpska narodna skupština proglasila
je tzv. Republiku srpskog naroda BiH.
Dvadeset šestog oktobra 1991. SDS donosiodluku o naoružavanju
srpskog stanovništva u BiH, a u novembru 1991. bosanski patrioti
zaustavljaju konvoj sa 400 automatskih pušaka namijenjenih Srbima u
Sarajevu. Poznat je kao konvoj "banana", jer su u .tovarnim listovima
kao sadržaj navedene banane. .~.~ ... ~.. ~'...
Dvanaestog novembra 1991. HDZ formira Hrvatsku zajednicu
Bosanska Posavina sa osam općina, a odmah zatim, 18. novembra, i
Hrvatsku zajednicu "Herceg-Bosna, sa trideset općina, "kao političku,
privrednu i kulturu zajednicu Hrvata u BiH"; oo
Devetog januara 1992. tzv. Srpska narodna skupština proglasila je tzv.
Republiku srpskog naroda BiH. Hrvatski ekstremisti će učiniti sličan korak
u augustu 1993., proglašavajući Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu (HR HB).
Ova dva projekta, RS i HR HB, potpuno su se podudarali u razbijanju
Bosne i Hercegovine ..
Drugogjanuara 1992. prisustvovao sam potpisivanju primiIja izmedu
Hrvatske i JNA, koje je izdjejstvovao Cyrus Vance, izaslanik generalnog
sekretara UN. Nakon sastanka, Vance je izjavio da "vjeruje da do
proširenja sukoba na BiH neće doći". U BiH će biti upućeni posmatrači,
ali ne i "plavi šljemovi".
Plan o tzv. uNPAczonama u HrvatskoJ(područjapod zaštitom UN)
predviđao je dajedinice JNA i sve druge jeđinicepodnjenim patronatom
ii napuste Hrvatsku. Gdje će otići? Naravno, u BiH.
Pripremajući se za nezavisnost,Vlad:iBilf 8. januara 1992. izjavljuje
I 'I da prihvata Povelju UN, Završni akt iz Helsinkija, Parišku povelju,
"
I i Univerzalnu deklaraciju o pravima čovjeka, Međunarodni pakt o
'I'
" ' građanskim i političkim pravima i sve druge međunarodne akte koji
garantiraju prava čovjeka i slobode, kao i preuzete obaveze SFRJ u oblasti
kontrole naoružanja.
"Dvanaesterica" IS. januara 1992. priznaju nezavisnost Slovenije i
Hrvatske, a zahtjeve BiH i Makedonije odlažu do referenduma.
Badintairova arbitražna komisija (sastavljena od predsjednika
ustavnih sudova Francuske, Španije, Njemačke,ltalije i Belgije) donosi
zaključak da se Jugoslavija nalazi u procesu disolucije.
106
Skupština Bosne i Hercegovine, na sjednici od 14. januara 1992.
donosi Rezoluciju o suverenosti BiH. Valjanost Rezolucije osporava
srpska zajednica u BiH.
Skupština RBiH je 25. januara 1992. (na prijedlog Predsjedništva
RBiH) donijela odluku o referendumu za nezavisnost BiH. Poslanici
SDS-a i SPO-a su prije glasanja napustili zasjedanje. Referendumsko
pitanje je glasilo: "Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu,
državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i
pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?"
Nakon izglasavanja odluke o raspisivanju referenduma, izjavio sam
za Oslobođenje:
"Oni su (SDS - prim.) blokirali donošenje novog ustava, koji je
ponudila Komisija za izradu ustava, odbacili su koncept građanskog
ustava koji nude liberali i nezavisni intelektualci, a nas stalno optužuju
da hoćemo "muslimansku republiku". Ćinjenica je, međutim, da nam
oni - prijedlogom za podjelu na srpsku, hrvatsku i muslimansku
BiH - zapravo to nude i nameću. Poznat je naš stav: mi to ne
prihvatamo" .
U toku priprema za referendum stigle su vijesti da Hrvati (ustvari, vodeća
hrvatska stranka - HDZ) na sastanku u Livnu uslovljavaju referendum
izmjenom referendumskog pitanja. Tražili su da se riječ "gradana" izbaci i
da se izvrše druge izmjene koje će promovirati narode kao suverene u
njihovim većinskim područjima. Naravno, ovo je dovelo u pitanje ne samo
održavanje referenduma u zakazanom terminu nego i smisao referenduma.
Zatražio sam da ostanemo čvrsti i da ne dopustimo nikakve promjene.
Nejasna situacija izazvana "livanjskim pitanjem" nastavila se u toku
svih daljnjih dvadeset dana priprema za izjašnjavanje. Približavao se kraj
februara, a HDZ je ostajala uporna. Prvi dan referenduma (29. februara)
stigle su vijesti da su biračka mjesta u naseljima sa većinskim hrvatskirn
stanovništvom poluprazna. Srećom, referendum je bio dvodnevni. Drugog
dana (1. marta), Hrvatisu, posebno u popodnevnim satima, pohrlili na
birališta. Kasnije srno saznali daje Thđman dao znak za izlazak na refer-
endum, ali i da se on nalazio iza zatezanja koje je prethodilo. Tuđmanje
drugi dan procijenio da bi mu tvrdoglavost mogla dovesti veliku Srbiju
na nekoliko stotina kilometara duge južne i istočne granice, pa je u
posljednji trenutak popustio.
Kada su sabrani rezultati, pokazalo se da se od ukupnog broja birača
(3,253.847) na referendum odazvalo 63,41 % i da je odgovor "DA"
zaokružilo preko 99% onih koji su glasali. Sudbina BiH bilaje odlučena,
ali samo formalno-pravno. Stvarna sudbina Bosne rješavat će se na
107
bojnom polju, ali ovo što je postignuto referendumom, nikakva vojna
pobjeda nije mogla zamijeniti.
Šestog aprila 1992. Evropska zajednica priznala je BiH, a sutradan
su to učinile i Sjedinjene Američke Države.
U našem zahtjevu za priznanje navedeno je slijedeće:
l. Predsjedništvo i Vlada SRBiH, u ime SRBiH, izražava želju da BiH
bude priznata kao nezavisna država i mole EZ i njene zemlje članice
da je priznaju u postupku i roku predviđenom u Briselskoj deklaraciji
o Jugoslaviji.
2. BiH izjavljuje da prihvata sve obaveze sadržane u "Smjernicama za
priznanje novih država u Istočnoj Evorpi i Sovjetskom Savezu",
usvojenim na Savjetu ministara inostranih poslova u Bruxellesu 16.
decembra 1991.
3. Bosna i Hercegovina prihvata Nacrt Haške konvencije, uključujući
drugo poglavlje koje se odnosi na ljudska prava i prava nacionalnih i
etničkih grupa koje se razmatra u okviru Konferencije o Jugoslaviji.
U tom smislu, Bosna i Hercegovina će se i dalje zalagati za stvaranje
nove zajednice, što će omogućiti prosperitet svim njenim članicama.
4. Odnosi između jugoslavenskih republika trebaju se rješavati mirnim
putem. Mi cijenimo i podržavamo napore koje poduzimaju generalni
sekretar UN i Evropska zajednica, te dajemo podršku nastavku
Konferencije o Jugoslaviji.
Posebno ističemo da BiH nema, niti će kao nezavisna država imati,
teritorijalne pretenzije prema bilo kojoj susjednoj državi i da neće
voditi nikakve neprijateljske propagandne aktivnosti protiv bilo koje
susjedne države, uključujući i korištenje naziva koji bi u sebi sadržavao
teritorijalne pretenzije.
Stoga, predlažemo da Evropska zajednica i njene države-članice
priznaju suverenost i nezavisnost Bosne i Hercegovine".
* bilo moguće? Približavao se dan kada će se morati birati između to dvoje.
Ali, prije svih ovih dogadaja imali smo neuspješno Cutillerovo
posredovanje.
Početkom 1992. predsjedavajući Konferencije o Jugoslaviji lord
Carrington je najavio posredničku misiju EZ za BiH. Prvi razgovori
obavljeni su 13. i 14. februara uz prisustvo svih političkih stranaka
zastupljenih u tadašnjem Parlamentu.
108
U našoj delegaciji bili smo dr. Rusmir Mahmutćehajić, dr. Naim
Kadić ija.
Prvi sastanci pokazali su da postoje tri različita pogleda na budućnost
BiH. Prof. Kasim Begić o tome kaže kratko: " ... Za SDS razgovor je bio
pokušaj legalizacije srpskog plebiscita i podjele BiH, za HDZ - kako da
se "livanjsko pitanje ozvaniči" kao referendumsko,a za SDA - u znaku
smirivanja političkih tenzija pred zakazani referendum o suverenosti BiH,
uz posebnu pravno-institucionalnu zaštitu i garancije za· nacionalnu
ravnopravnost".
Čelnik SDS-a je izjavio da Srbi i Hrvati ne pribvataju veliku BiH.
Velika BiH za njega je bila cjelovita BiH u sadašnjim granicama. Tražio
je, dakle, razbijanje BiH. Boban, predsjednik HDZ-a rekao je daje "nosilac
suvereniteta samo narod". Ja sam, pozivajući se na stavove Badintairove
komisije, izjavio da je "suveren narod, ali ne narod u etničkom, već u
evropskom smislu, narod kao građani jedne države ... " Rekao sam također
da ne znamo što je to velika BiH. "Bosna postoji u ovim granicama već
preko 300 godina, ni velika ni mala, nego onolika kolika je. A mi ne bismo
željeli da se jednog jutra probudimo u podijeljenoj Bosni, jer podijeljena
Bosna znači konfliktna Bosna, Bosna koja ratuje" .2)
Pregovori su nastavljeni u Lisabonu 21. i 22. februara. U našu
delegaciju uključen je dr. Haris Silajdžić.
Dobro u lisabonskim pregovorima bilo je što se potvrđuje opstanak
BiH u sadašnjim granicama; loše, što se spominje mogućnost više entiteta.
Iako u Lisabonu ništa nije konačno dogovoreno ni potpisano, SDS
je požurila sa svojim tumačenjem "dogovorenog". Ona je nelegalnu
srpsku skupštinu proglasila najvišim organom svog "entiteta", a Karadžić
je izjavio da je "poslije dogovora u Lisabonu jasno da će postojati tri
BiH: srpska, hrvatska i muslimanska".
Razgovori u Lisabonu su se vodili pod prijetećom sjenkom rata koji
se bio nadvio nad BiH i koji će početi za manje od dva mjeseca.
Slijedili su razgovori u Sarajevu 28. februara, azatim u Bruxellesu
7. i 8. marta, pa ponovo u Sarajevu 18. marta.
Ja sam svim silama pokušavao spasiti i Bosnu i mir, ali je li to više
Briselski papir je bio evropski prijedlog i bio je napravljen tako da
je svako nešto dobivao i nešto gubio. Po povratku iz Bruxellesa izjavio
sam da Muslimani neće biti zadovoljni jer se prijedlogom predviđaju
nacionalne regije, Srbi jer predviđa nezavisnu i cjelovitu BiH, građani
2) K. Begić, isto, str. 85.
109
jer se predviđaju nacionalni kantoni, anacionalistijer je u izvjesnoj mjeri
afirmiran građanski princip. Ni ja nisam bio zadovoljan "evropskim
prijedlogom", ali sam išao za tim da se postigne kompromis, kako bi se
izbjegao rat čiji su se zloslutni znaci pojavljivali na svim stranama.
Dogovori u Bruxellesu i Sarajevu bili su donijeli trenutno, ali sasvim
privremeno olakšanje. Nakon sarajevskog sastanka, u sarajevskom
Oslobođenju se moglo pročitati:
"U atmosferi uzavrelih strasti, napetosti, međusobnog nepovjerenja i
potpuno suprotstavljenih pogleda na budućnost BiH, mogu~e je d~
će novi dogovor zaustaviti agoniju u kojoj smo se svi našh. Da h
zakratko i do kada, uskoro ćemo vidjeti" (Oslobođenje, 19. marta 1992.).
Ali sati za mir su neumitno isticali, arat je biosamomjesecdana daleko,
Tzv. Skupština srpskog naroda 11. marta odbacila je aranžman iz
Bruxellesa. Jedine dvije, za nju prihvatljive opcije bile su ostanak u
Jugoslaviji ili konfederalizacija BiH na tri nacionalne republike. Evropa
nije na ovo reagirala kao što bi se moglo očekivati; Počinjalo je njen~
zatvaranje očiju pred srpskim prijetnjama i ono što bi se moglo nazvati
sramnom šutnjom. Srpski ekstremisti su bili ohrabreni.
Da je nasilje već počelo u Bosni, vidi se i iz izjave koju je od nas
zahtijevala EZ, a koja je glasila:
"Lideri tri vodeće parlamentarne stranke svečano se obavezuju da
učine sve što je u njihovoj moći da umanje razmjere nasilja u BiH i
hitno apeluju na sve u BiH, neovisno o etničkom porijeklu i političkim
okolnostima, da se suzdrže od nasilja, provociranja nasilja i svih drugih
vojnih ili političkih akcija koje bi mogle ugroziti sporazume koje su
tri stranke već postigle, a baciti sumnju na uspješan ishod razgovora.
Čvrsto su uvjereni da će mirna situacija olakšati sporazumijevanje,
ubrzati pregovore i omogućiti pravljenje nacrta novog ustava koji će
za sve biti prihvatljiv, i to u najkraćem mogućem roku".
Udaljenost rata već tada se mjerila danima, a zatim i satima.
Agresija na BiH počela je 1. aprila upadom paravojnih jedinica iz
Srbije u Bijeljinu. Mnogi smatraju da je rat u Bosni počeo kada su bez
najave u Bosnu upali pljačkaši i ratnički raspoloženi rezervisti i
dobrovoljačke snage Srbije i Crne Gore, formalno uključene u Titogradski
i Užički korpus JNA. Za početak rata može se uzeti i razaranje hrvatskog
sela Ravno prvih dana oktobra 1991. godine. Međutim, prve žrtve pale
su mnogo ranije. Septembra 1991., skoro sedam mjeseci prije nego se
obično računa da je rat počeo, na putu kroz Kravicu prema Bratuncu,
rafalom iz obližnje šume smrtno su pogođeni Nedžad Hodžić i Džemo
Jusić. Ubistvo ove dvojice nenaoružanih civila bilo je koban nagovještaj
onoga šta nas čeka u Podrinju.
110
o tim danima Mehmedalija Bojić u svojoj Historiji Bosne i Bošnjaka
piše: "U ljeto 1991. godine u Bosni su enormno povećane oružane snage
JNA. Najprije su na njenu teritoriju upala dva armijska korpusa (Užički
i Podgorički) sa rezervistima i dobrovoljcima iz Srbije i Crne Gore. Onda
su u BiH dislocirana još dva armijska korpusa (Četrnaesti - slovenački i
Deseti - zagrebački). Iz Slovenije i Hrvatske su prešle i brojne zrakoplovne
snage (Peti RV i PVO). Sva ta vojna sila se skoncentriralana područjima
na kojima su se otprije već nalazila tri korpusa; Sa eskalacijom rata u
Hrvatskoj, uz ekonomsku blokadu sa svih strana, Republika :Bosna i
Hercegovina se našla pređ totalnim raspadom" (Bojić, str. 318).
Cutillero je još izvjesno vrijeme nastavljao misiju, nadajući se
nemogućem.
Zakazao je sastanke u Sarajevu za 10. april, a dvadeset đana nakon
toga u Lisabonu. Rat je već bio u toku, Sarajevo teško granatirano i
blokirano. U međuvremenu je došla vijest da su se 5. i 6. aprila sastali
Karadžić i Boban da bi razgovarali o "bilateralnom sporazumu o primirju
i podjeli Bosne". Ovu vijest je ll. aprila komentirao Washington Post
napisom u kojem je stajalo da su se spomenuta dvojica sastala u ime
Miloševića i Thđmana, da ih ovaj susret podsjeća na pakt Staljina i Hitlera
uoči napada na Poljsku 1939. i da su Jugoslavija i Hrvatska "razbojničke
države". U takvoj situaciji, 29. aprila otputovao sam u Lisabon na
uzaludne pregovore koji su se vodili uz posredovanje Cutillera.
*
Sa Sarajevskog aerodroma koji je već bio pod kontrolom vojske
bosanskih Srba, poletio sam avionom kojije unajmila Posmatračka misija
Evropske unije. Do Aerodroma, udaljenog desetak kilometara od Grada,
stigao sam uz snažno osiguranje i pratnju vojnika UNPROFOR-a.
U Lisabonu je bio pravi ljetni dan, ali mene je držalo samrtničko
raspoloženje.
Pregovori nisu dali nikakav rezultat i mi smo 2. maja krenuli natrag u
domovinu. Letjeli smo preko Italije i Jadranskog mora u blaženom neznanju
šta se zbiva u Sarajevu. A na ulicama Sarajeva vodio se taj dan pravi rat sa
ostacima bivše Jugoslavenske armije, koja je sve više padala pod uticaj
srpskog nacionalističkog rukovodstva na čelu sa Karadžićem.
Pilot se spustio u Rim radi goriva. Obavio je nekakav telefonski
razgovor sa bazom u Sarajevu i dobio odobrenje za slijetanje.
Kada smo bili negdje na pola puta iznad Jadranskog mora, stjuardesa
koja se nalazila na mjestu kopilota prišla mije i saopćila da se ne možemo
spustiti na Sarajevski aerodrom i da imamo izbor između Beograda i
Zagreba. Odlučio sam se, naravno, za Zagreb.
III
 Svi smo zabrinuto šu\ieli dok se osjetilo kako avion skreće prema sjeveru.
Iz kabine su dopirali nerazumljivi glasovi na engleskom jeziku, a
onda nam je ponovo prišla stjuardesa i saopćila nam da možemo sletjeti
u Sarajevo, ali na vlastitu odgovornost. Bez predomišljanja sam prihvatio.
Nad Bosnom je bilo oblačno, ali vidljivost je bila dobra. Spustili
smo se u predvečerje.
Odmah sam kroz prozorčić aviona primijetio da moje UNPROFOR-
ske pratnje nema. Vidjele su se neke uniformirane prilike, ali to nisu bili
"plavi šljemovi" .. Bili su to pripadnici JNA, ali, kao što će se uskoro
pokazati, pod punom kontrolom Karadžićevih Srba.
Rečeno namje da moramo u kancelariju direktora Aerodroma Ponašanje
vojnika odmah mije stavilo do znanja da smo od toga momenta zarobljenici.
Sa mnom su se nalazili Zlatko Lagumdžija, kao član delegacije, i
Nurudin Imamović, kao pratilac. Moju ličnu situaciju posebno je
otežavala činjenica da se sa nama nalazila moja kćerka Sabina, koja je
na put bila pošla kao prevodilac.
Rekli su nam da idemo za Lukavicu na razgovore. Odbio sam, na
što su oni zaprijetili da će upotrijebiti silu.
Nisu se najbolje snalazili. Izlazili su i ulazili u kancelariju, očito
obavljajući neke konsuitacije.
U jednom momentu na stolu je zazvonio telefon. U kancelariji se
nalazio samo jedan vojnik, Sabina je bez dvoumljenja uzela slušalicu i
čuo sam kako je sagovorniku, tačnije sagovornici, koja je tražila neku
informaciju o letovima aviona, uspjela da kaže da se predsjednik
Izetbegović sa delegacijom nalazi zarobljen u aerodromskoj zgradi. Vojnik
nije reagirao, nije htio, nije smio ili se nije snašao, tek neko je saznao za
našu sudbinu.
Uskoro je ponovo zazvonio telefon, Ovaj put sam ja dohvatio
slušalicu. S one strane prepoznao sani glas Senada Hadžifejzovića sa
Sarajevske televizije, koji me je upitao šta se sa nama događa. Rekao
sam da smo zarobljeni i da ćemo biti prebačeni u Lukavicu. Kao što će
se kasnije pokazati, ovi telefonski razgovori, uz druge okolnosti, spasili
su nam živote.
Uskoro je čitav svijet saznao đaje predsjednik jedne nezavisne zemlje
zarobljenik paravojnih jedinica, i to u zemlji u kojoj su trupe UN-a bile
zadužene za zaštitu reda i mira.
U troja kola i u pratnji dva tenka, koji su đizali veliku buku i prašinu,
krenuli smo u Lukavicu, udaljenu od aerodroma nekoliko kilometara.
Svi su se prema nama odnosili kao prema zarobljenicima.
Noć smo proveli u kasarni. Za mene je ođ kancelarije komanđanta
garnizona improvizirana spavaonica. Drugi su odvedeni u druge sobe.
112
PO moju Sabinu došlaje neka žena u vojnoj uniformi, koja se predstavila
kao ljekar.
Pamtim u životu samo nekoliko noći kađa nisam uopće zaspao. Jedna
od njih je bila ta noć u Lukavici. Nešto od brige za Sabinom, a nešto
zbog grmljavine topova i minobacača koji su iz kruga kasarne skoro bez
prekida bljuvali vatru po Sarajevu. Na zidu nasuprot mojemu ležaju
nalazio se stari vojnički sat. Vidio sam kako kazaljka pokazuje ponoć,
jedan, dva, tri sata. Zatirnje počelo svitati, aja nisam zaspao ni za trenutak.
Nakon što je Sarajevska televizija objavila šta se sa nama događa,
uslijedile su intervencije. Čitavo jutro su se smjenjivali telefonski razgovori
i posjete. Dugi sati su proticaIi. Došlo je i poslije podne bez rezultata.
Okolnost koja je bitno uticala na rasplet bila je u slijedećem: dan ranije,
2. maja, dok smo mi bili u Lisabonu i le\ieli natrag, u Sarajevu se odigrala
odlučna bitka izmedu naoružanih građana i jugoslavenske vojske. Jedinice
JNA stacionirane kod Vojne bolnice, na Skenderiji i u Domu JNA, krenule
su togjutra u koordinirani napad sa ciljem zauzimanja zgrade Predsjedništva
BiH. Na svim pravcima naišle su na neočekivani otpor i pred večer su se
povukle u kasarne. Jedna grupa naših boraca opkolila je komanđu Druge
armijske oblasti naBistriku sakomandantom generalom Kukanjcem, čitavim
štabom i nekoliko stotina oficira i vojnika sa svom opremom.
Moj sin Bakir, otkako je 2. maja saznao za moje zarobljavanje, đao
se u akciju. Obijao je sva vrata, manje-više bezuspješno. Konačno,
predložio je nekome iz Predsjedništva đa razgovara sa generalom
Kukanjcem, kojije također bio zarobljenik u svojoj komandi na Bistriku.
Dogovorena je razmjena. Lagumdžija, Sabina, ja i drugi napustili smo
Lukavicu 3. maja oko pet sati u oklopnom transporteru UNPROFOR-a.
Kroz mali prozor na oklopnjaku vidio sam uništena vozila i tenkove,
tragove jučerašnjih borbi. Na mostu Skenderija, s one strane rijeke, stajao
je izgorjeli tramvaj. Provezli smo se kroz potpuno pust dio Grada na
lijevoj obali Miljacke. Zatim smo se zaustavili pred kasarnom na Bistriku.
Na ulazu u zgradu, nalik na tvrđavu, nalazio se ogromni tenk koji je
skoro potpuno zatvarao široki otvor ulaza. Izašao sam jz transportera.
Vladala je apsolutna tišina u divno majsko popodne. Ništa, baš ništa,
nije podsjećalo na konfrontaciju koja je bila u zraku. Po krovovima
susjednih kuća - kao što sam kasnije saznao - nalazili su se naši strijelci
koji su držali kasarnu pođ opsadom. .
U krugu kasarne zatekli smo veliku glUpu oficira i vojnika spremnih
za pokret.
Do pokreta je došlo, ali je kolona jugoslavenske vojske napadnuta
10 minuta kasnije u Dobrovoljačkoj ulici. Pet oficira je poginulo, četiri
ranjena i 160 zarobljeno (126 vojnika, 30 oficira i četiri građanska lica).
113
 Sutradan su, na intervenciju UNPROFOR-a, svi oslobodeni i pridružili
se svojimjedinicama pod komandom sa Pala. Jedan broj je otišao kućama.
Ja sam sa svojim društvom napustio oklopni transporter kod mosta
Skenderija, na granici tada već podijeljenog Sarajeva i uputio se u
Predsjedništvo. Dočekan sam kao da sam se vratio iz mrtvih.
Sedam godina kasnije jedan čitalac Avaza postavio mi je pitanje o
značaju tog 2. maja:
Čitalac iz Sarajeva: "Ovo pitanje sam postavio prije petnaest dana.
Nisam dobio odgovor, pa ga ponavljam. Riječ je o 2. maju 1992. kada
se dogodio obračun sa JNA u Sarajevu, a Vi ste bili zarobljeni u
Lukavici. Neki kažu da je taj dan spaseno Sarajevo, a i Vaš život i
život Bosne. Šta Vi mislite o tome"?·----·--
Moj odgovor: 'Ja bih ga nazvao danom kada smo konačno pobijedili
strah od četnika. Nemamo više tog straha, ne bojimo ih se više, a desetine
godina patili smo od tog kompleksa, ~ojijebiop()gubanJ]spravili smo
I. se i oduprli. Shvatili smo šta možemo ako ustanemo i uspravimo se.
Ovo je možda samo moralni i psihološki faktor, ali je bio od odlučujućeg
značaja za budućnost. Drugi maj 1992. u Sarajevu (u Tuzli će to biti 15.
maj 1992.) pokazuje da su neki psihološki okovi skinuti. To je, po mojem
mišljenju, najveći značaj dana o kojem me pitate".
* o ponašanju Armije u Bosni. Naše informacije su. da se Armija u
Tri dana prije Lisabona, 26. aprila 1992., odletio sam za Skoplje na
razgovore sa Brankom Kostićem, članom političkog tijela koje se tađa
smatralo vrhovnom komandom, i generalom Blagojem Adžićem,
vršiocem dužnosti načelnika Generalštaba JNA.
Moj put od Predsjedriištva do Sarajevskog aerodroma osiguravali
su pripadnici UNPROFOR-a i zbog kojekakvih zadržavanja, trajao je
više od sahata, dok je udaljenost izmedu ratom zahvaćenog Sarajeva i
mirnog Skoplja prevaljena za samo četrdeset minuta.
U Skopljuje bio sunčan dan kasriog aprila, sjedili smo u nekoj bašči,
ali atmosfera je bila zategnuta i tmurna. Kostića i Adžića poznavao sam
od ranije sa sastanaka proširenog Predsjedništva Jugoslavije. Uzajamne
antipatije skoro nismo krili. Nisu se mogli naći nepovoljniji sagovornici
od nas trojice. Makedonski predsjednik Kiro Gligorov, drag i dobar
prijatelj, koji je ovdje bio u ulozi domaćina, pokušavao je posredovati,
ali pozicije su bile vrlo udaljene, a lični odnosi loši - sve je bilo
predodredeno za neuspjeh.
Nakon razgovora, koji je trajao preko tri sahata, rekao sam
okupljenim novinarima:
114
"Započeo je proces koji će na kraju dovesti ili do izlaska JNA iz
Bosne i Hercegovine ili do njene radikalne transformacije, s tim da
se na kraju tog procesa ona pretvori u bosansku armiju, odnosno, u
oružane snage BiH. Konfrontacija s Armijom nije nam potrebna.
Uputili smo i poziv o prekidu vatre, što je prihvaćeno. Medutim,
nevolja je što to, ipak, ostaje na proklamaciji. Dobru volju ispoljenu
u izjavama armijskog vrha tokom razgovora u Skoplju valja
provjeravati na konkretnom ponašanju, prije svega u odnosu na
dogovorenu deblokadu saobraćajnica i otvaranje Sarajevskog
aerodroma. A što se tiče buduće bosanske armije, mi je vidimo kao
brojčano ograničenu, nacionalno izbalansitanu, ali i sa dijelom tehnike
koja se sada nalazi u posjedu JNA".
Za tu priliku prešutio sam najvažniju Adžičevu izjavu. Na moj prijediog
da imenuje nekoliko muslimanskih generala koji će biti komandanti u Bosni
i Hercegovini, Adžić se na trenutak zamislio, izbjegavajući odgovor.
"Uradite to ako hoćete da spašavamo zemlju", rekao sam. Adžić je
odgovorio: "Gospodine Izetbegoviću, vi znate da je Armija srpska u
ogromnoj većini. Nerealno bi bilo da joj komandanti budu muslimanski
generali". Adžić je bio vojnički grub i iskren, za razliku od Kostića koji je
pokušavao da izigrava političara. Trudio se. da zataška spregu JNA i
paravojnih srpskihjedinica i zločine Armije II Hrvatskoj i Bosni. Na pitanje
novinara odgovorio je: .
"Po svemu sudeći, s obzirom na pitanje, mi imamo različite informacije
Bosni ponaša dosta neutralno ..."
Moram priznati da sam se, ulazeći u avion, pitao hoću li živu glavu
donijeti u Sarajevo - jer konačno, u pitanju je otvoreni rat. To je jedini
zaključak koji sam mogao ponijeti sa sastanka u Skoplju.
Ipak, trebalo nam je sedamdeset dana da prihvatimo da je to što se
dogada rat, da se nema kud natrag i da će potrajati. Predsjedništvo RBiH
je tek 20. juna 1992. proglasilo ratno stanje. Dotle nas je držala neka
luda nada da će se dogoditi čudo i zaustaviti besmisleno krvoproliće.
*
Šest dana nakon što je proglasilo ratno stanje, Predsjedništvo je usvojilo
poznatu Platformu. Platforma, kratak ali gust tekSt, definirala je sebe kao
"poziv svim gradanima i svim narodima u Bosni i Hercegovini da se aktivno
uključe u patriotski front borbe protiv agresije ..." Ona je nabrojala principe
za djelovanje Predsjedništva u ratnim uslovima: parlamentarna građanska
demokratija, tržišna ekonomija, stranački pluralizam, ljudska prava i slobode,
međunarodno priznate granice BiH, konstitutivnost naroda sa principima
pariteta i konsenzusa, i evropska politička orijentacija.
115
 Izlaz iz rata Platforma vidi u pregovorima koji bi vodili pravednom Šumarstvo i drvna industrija: Dr. Hasan Muratović
miru: Saobraćaj: Tomislav Krstičević
"Svaki rat U historiji završio se mirom. Što prije mir zamijeni rat, Obnova: Uglješa Uzelac
manje će biti razaranja i ljudskih žrtava. Stoga je Predsjedništvo za Urbanizam, gradevinarstvo
pregovore koji vode miru".
i zaštitu okoline: Dr. Munir Jahić
Ali takoder: Zdravstvo: Dr. Mustafa Beganović
"Bosna i Hercegovina neće prihvatiti pregovore koji za osnovu imaju . ". Obrazovanje, nauka i kultura: Dr. Nikola Kovač
stvaranje etnički čistih teritorija ili regionalnu podjelu Bosne i Rad i socijalna politika: Martin Raguž
Hercegovine na isključivo etničkoj podjeli. Bosna i Hercegovina
Vjera: Dr. Milenko Brkić
također neće nikada prihvatiti bilo kakve teritorijalne i demografske
promjene i prednosti izdjejstvovane ratom i nasiljem" ..
Ideali ove uzvišene deklaracije sudarit će se sa brutalnom silom na .•. . .
f
žiii()~~~c:::: ove vlade mogao se prilično jednostavno definirati: Iješavati
pitanja zemlje koja je bila napadnuta.
terenu i u svijetu koji je bio više ravnodušan nego naklonjen. Sila nije
pobijedila, ali nisu ni ideali.
*
* Kada jedan narod zadesi nesreća koja se zove rat, neizbježno je
pitanje je li se ona mogla izbjeći.
Naša namjera da ostvarujemo ciljeve Platforme bila je iskrena.
Odgovor je: do istupanja Slovenije i Hrvatske, rat u Bosni se mogao
Svjedoči to sastav Vlade kojaje izabrana samo desetak dana ranije (15.
izbjeći, nakon toga nije.
juni 1992.). To je bila tipična "vlada narodnog jedinstva", jer su u njoj
bile zastupljene sve nacije i sve tada relevantne političke tendencije u I ovaj drugi odgovor samo je uslovno tačan .. I nakon istupanja ove
Bosni i Hercegovini. Evo kako je izgledala: dvije republike iz zajedničke države mir se mogao sačuvati, ali uz uvjet
kapitulacije. U slučaju Bosne i bošnjačkog naroda to je značilo postati
Predsjednik: Jure Pelivan
dio velike Srbije i prihvatiti vrhovnu i neopozivu vlast Karadžića i
Potpredsjednik; Hakija Turajlić (za privredu) Miloševića. A ropstvo je ipak najgore rješenje, gore od rata ..
Potpredsjednik: Dr. Miodrag Simović
(za llnutrašnju politiku) •
Potpredsjednik: Dr. Zlatko Lagumdžija Prema nekim podacima, Armija Republike Bosne i Hercegovine
(za društvene djelatnosti) (ABiH) imala je u toku 43 mjeseca rata i na frontu dugom 1.200 km
Ministri: preko tri hiljade odbrambenih i napadnih operacija.
Vanjski poslovi: Dr. Haris Silajdžić Neke od ovih operacija bile su sjajne pobjede, neke'tragični porazi.
Opći bilans ovih, uglavnom neravnopravnih, borbi bio je neriješen. Rat
Unutrašnji poslovi: Jusuf Pušina
u Bosni i za Bosnu završio se bez pobjednika i poraženih. Mir kojim će
Narodna odbrana: Jerko Doko ovaj strašni rat biti okončan bio je u znaku ovog remija.
Pravosuđe i
državna uprava: Ranko Nikolić Stvaranje i opremanje bosanske armije, s obzirom na uvjete u kojima
Finansije: Dr. Žarko Pritnorac je nastala i razvijala se, smatra se malim čudom. Po svakoj vojnoj logici,
Energetika i industrija: Dr. Rusmir Mahmutćehajić onaje u zametku trebala biti uništena, a Bosna i Hercegovina okupirana,
već u prvim mjesecima rata.
Ministar za snabdijevanje
Armija se ispočetka sastojala od jednog broja labavo povezanih, ali
i poduzetništvo: Alija Delimustafić
hrabrih grupa, najčešće na nivou čete, da bi kraj rata dočekala sa 96
Poljoprivreda: Radovan Mirković brigada rasporedenih u šest korpusa.

116 117
 Brojevi nisu pouzdani, ali prema zbirnim podacima vojnih štabova, u
augustu 1992. godine bilo je evidentirano oko 186 hiljada učesnika u odbrani,
od čega je oko polovina bila registrirana kao vojnici Annije BiH. Druga
polovina bili su policajci redovnog i rezervnog sastava, ili dobrovoljci, koji
su se u okviru Patriotske lige, Zelenih beretki i drugih organizacija sa oružjem
ili bez oružja, udružili u odbranu svojih ulica i sela.
Tada je tek svaki peti borac imao pušku. Krajem godine Armija je
imala oko 40 hiljada pušaka raznih vrsta (računajući tu i policiju sa oko
18 hiljada pušaka), 231 minobacač, jedan top 130 mm, 10 topova 76
mm, 21 haubicu. Radi poredenja: Vojska RS i JNA imali su tada u Bosni
1.062 haubice.
U drugoj polovini 1993. godine AnnijajeJormalnobrojala oko
i 207.000 boraca, ali svi nisu organizirano i redovno sudjelovali u borbama.
Te godine imali smo 33 topa, 36 haubica, 1.000 minobacača i 66
I protivoklopnih oružja. Puškama i puškomitraljezima bilo je naoružano
oko 60 hiljada boraca, što znači tek svaki treći.
Krajem 1994. godine u oružanim snagama bilo je 227.000 boraca, sa
preko 80 hiljada pušaka, odnosno puškomitraljeza. Tada smo već imali 42
topa, 60 haubica, 125 različitih raketuih lansera i 115 protivoklopnih oruda.
Oružje je pribavljano uglavnom na tri načina: zapljenom od
neprijatelja, proizvodnjom u našim tvornicama, pa i malim radionicama,
i uvozom izvana, ponekad "preko sedam gora i sedam mora", kako bi to
narod rekao.
Naoružanje bosanske armije uzbudljivaje priča o hrabrosti, upornosti
i snalažljivosti ljudi na nevidljivom frontu borbe za opstanak Bosne.
U toku rata za bosansku armiju radilo je 65 vojnih fabrika, a već u
jesen 1992. i sve male zanatske radionice u Sarajevu. Kada sam 1993.
došao u opsjednutu Brezu, sa ponosom su mi pokazali na zidu okačenu
pušku, proizvod tamošnjih inžinjera i majstora. željezara Zenica i mnoge
tvornice u Tešnju bile su u to vrijeme vojne fabrike. One u Novom
Travniku, Bugojnu i Goraždu, bile su to otpočetka. Sve mirnodopske
fabrike odjeće i obuće radile su uniforme i cipele za vojsku. Izvlačile su
se posljednjerezerve repromaterijala, ranije namijenjene za mirnodopske
potrebe. A o onom pribavljanju oružja "preko sedam gorai mora", uprkos
embargu i mnogim preprekama, mogle bi se napisati knjige.
Iako se stanje sa naoružanjem i opremom postepeno poboljšavalo,
bosanska armija je tek pred kraj rata dostigla stepen opremljenosti koji bi
joj omogućavao da pokrene borbene operacije većeg obima. Ali ni tada
nije imala dovoljno artiljerije, tenkova i oklopnih transportera.
Tu situaciju opisao sam odgovarajući na jedno pitanje njemačkog
Sterna (5. novembra 1994.).
118
"Od početka rata teku istovremeno dva procesa: mi smo svaki dan sve
jači, oni su sve slabiji. ovi procesi nisu pravolinijski, niti su tekli istom
brzinom, ali opća tendencija je takva kako sam upravo opisao. Već dugo
naša pješadija je bolja od njihove. Ili, da obrnem stvari: naš hendikep je
teško naoružanje, tačnije - artiljerija; njihov hendikep je pješadija. Bit će
još neugodnih iznenađenja i za nas i za njih, ali, u cjelini gledano,
uspostavili smo ravnotežu i preuzeli inicijativu. Ravnoteža je strateške
prirode, inicijativa je za sada samo taktička. Kako se mogu objasniti
uspjesi kod Bihaća, Kupresa, Sarajeva? Ima mnogo faktora, .ali onaj
najvažniji, moralni, nije podoban za analizu. I mi sami ponekad smo
začuđeni i zatečeni. Radi se o jednodušnoj unutrašnjoj odluci našeg
naroda da opstane, naroda koji je bio osuđen na uništenje."
Ustvari, jedna zanimljiva kombinacija faktora "istočnih" i "zapadnih"
omogućavala je odbranu Bosne. Zapad je održavao "noflight" zonu,
veoma važnu zabranu letenja borbenih aviona iznad Bosne, i hranio nas
preko UNHCR-a i uz zaštitu UNPROFOR-a. Islamske zemlj'l pružale su
pomoć u oružju. Kombinacija ovih činjenica snažno je podržavala naš
otpor. Ipak, naša volja da se branimo, hrabrost i inventivnost naših ljudi,
odigrali su ključnu ulogu u odbrani.
*
Rezolucijom iz septembra 1991. Vijeće sigurnosti UN uvelo je em-
bargo na uvoz oružja na čitavo područje bivše Jugoslavije. Embargo je
praktički lišavao naoružanja samo bosansku armiju. Srbi su oružja imali
na pretek - gomilali su ga 40 godina, a Jugoslavenska armija smatrala se
četvrtom najopremijenijom armijom u tadašnjoj Evropi. Uspijevalaje to
zahvaljujući vanjskoj pomoći koja je bila motivirana željom da se
neutralizira sovjetski uticaj. Lord Owen (u svojim memoarima) konstatira
kako je Zapad "finansirao besmisleno veliku jugoslavensku vojsku dugo
vremena nakon što je iščezla i najmanja opasnost od sovjetskog napada". 3)
Istina, 12. maja 1994. američki Senat je izglasao jednostrano ukidanje
embarga za BiH, a zatim je to 9. juna učinio i Predstavnički dom USA,
ali je predsjednik Clinton, pod pritiskom evropskih saveznika, posebno
Engleske i njenog ministra vanjskih poslova Douglasa Hurda, stavio veto
na ove odluke. Rusi su tvrdili da će Srbi, čim ukidanje embarga bude
objavljeno, napasti istovremeno pozicije Armije BiH i HVO-a i pokušati
zauzeti podrinjske enklave.
Uprkos embargu na oružje, do polovine 1993. uspjeli smo u zemlju
unijeti 30 hiljada pušaka i mitraljeza, 20 miliona metaka, 37 hiljada mina,
3) David Owen: Balkanska odiseja. str. 36.
119
46 hiljada protivtenkovskih raketa. 20 hiljada unifonni i 120 hiljada
čizama (ove podatke sam iznio na RTVBiH u augustu 1993.).
Potreba za oružjem navodila nas je na svakojake avanture.
Za vrijeme jednog boravka u Bruxellesu. datuma se ne sjećam.
obavijestili su me da neki ljudi nude da nam nabave oružje koji!p bismo
mogli efikasno gađati Karadžićeve jedinice koje drže u opsadi Sarajevo.
Isporučili bi nam đva specijalna oklopna helikoptera i odgovarajuće rakete.
Ponuda je bila veoma privlačna za nas koji smo se već preko 500
đana nalazili u klopci. izloženi danonoćnoj nasumičnoj paljbi iz
minobacača i snajpera. Kraj ovoj nevolji nije se sagledao.
Kad sam ih primio. ovi nepoznati ljudi ponUdili su da na Igman i
zenički stadion određene noći spuste helikoptere sapreciznim·projektilima.
Bila su dvojica prilično bezazlenog izgleda. Nisu se predstavili. samo su
rekli da su porijeklom iz Južne Afrike i da rade svugdje po svijetu.
Postavili su dva uvjeta: prvo. hoće gotov novac koji bi bio uručen u
trenutku kada naši potvrde da su se helikopteri spustili na dogovorena
mjesta. I drugo. našeg čovjeka koji bi prije isporuke pošao s njima na
nepoznato mjesto kao talac. odnosno garancija da neće biti izigrani.
Predložili su da se sav posao obavi u jednoj našoj ambasadi u Evropi.
a da talac bude naš tamošnji otpravnik poslova. Nakon dužeg pogađanja.
prvi uvjet smo prihvatili. drugi odbili. Tada su zatražili da se novac donese
i da se preda u trenutku kada naši potvrde da je pošiljka stigla na odredište.
Trgovci oružjem. uz krupne narkomafijaše. spadaju među
najbeskrupulozniju. pa time i najopasniju vrstu ljudi. Zarađuju parenaharamu
i spremni su na sve. Ali. ako ste hUeli oružje. mogli ste ga kupiti samo od
njih. Vezi u Istanbulu poručili smo da nabavi traženi novac i da ga po kuriru
dostavi u našu ambasadu u ovom evropskom gradu. .
U zakazano vrijeme stigli su "trgovci" .Rekli su da je operacija
pripremljena i da bi helikopteri. koji će poletjeti iz neke baze u Italiji.
mogli biti iznad odredišta u Bosni oko ponoći.
Otpravnik poslova i naš kurir sa novcem sjedili su u jednom uglu
prostorije. trgovci u drugom. Ne zna se ko se koga u tim trenucima više
bojao: mi njih ili oni nas. Naši su se. naravno. plašili da im trgovci u
klasičnom gangsterskom prepadu ne otmu novac. otkočenih pištolja bili
su spremni na sve. Za svaku sigurnost. trgovci su upozoreni da su u
hodnicima i na ulazu Ambasade postavljeni čuvari.
Trgovci su stalno mobitelom kontaktirali s nekim.
Učesnik ove akcije sa naše strane kasnije mi je pričao: "Došlo je 11
sati. pa ponoć. pa jedan. dvai tri sata. Mi smo netremice gledali jedni u
druge i pratili svaki pokret. Oko zore. oni su zatražili dozvolu da izađu
da nešto provjere. Kazali su da 'nešto nije u redu .. •.
120
Otišli su i više se nisu vratili.
Ostala je tajna jesu li ovo bili stvarni trgovci oružjem. kojima
operacija uslijed nekih nepredviđenih okolnosti nije uspjela. ili
bjelosvjetski prevaranti. koji su se pokušali olabko domoći novca.
Tek. general Delić u Zenici i grupa oficira na Igmanu uzalud su stajali
pored upaljenih vatri. čekajući neko čudo s neba. ĆUdo se nije dogodilo.
Ija sam imao neprospavanu noć. jer sam sve vrijeme đežurao poređ
telefona.
*
U svojoj početnoj fazi ratu Bosni nije bio klasičan rat. ako pod ovim
podrazumijevamo sudar dviju vojski. Bio je to napad jedne moćne vojne
mašinerije na goloruki narod. Cilj: stvaranje velike Srbije.
Pripreme za ostvarivanje velikosrpske ideje započele su sredinom
XIX. stoljeća sa Načertanijem Ilije Garašanina. a kulminirale krajem
XX. sa Memorandumom Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU.
septembar 1996.). Realizator ideje trebao je biti Slobodan Milošević sa
"posrbijenom" JNA i srpskim paravojnim snagama u Bosni i Hercegovini.
Srbiji i Crnoj Gori.
Nakon dolaska na vlast nacionalista u Hrvatskoj. Miloševiću je bilo
jasno da ne može uzeti cijelu Bosnu i Hercegovinu. Bio je spreman na
dogovor o podjeli Bosne između Srbije i Hrvatske.
Razgovore o ovome započeli su Tuđman i Milošević u Karađorđevu
25. marta 1991. godine. a nastavljali ih do kraja rata u Bosni i Hercegovini.
Prema dogovoru iz Karađorđeva. Muslimanima bi ostao dio Bosne.
koji bi bio tampon zona između Hrvatske i Jugoslavije. Taj dio bi
obuhvatao dio Sarajeva i srednje Bosne. ali nikako Podrinja. gdje su
Bošnjaci imali apsolutnu većinu. Muslimanska Bosna. nonnalno. ne bi
imala izlaz na more. Savu. Drinu i Unu.
*
Napad na Sarajevo počeo je masovnim postavljanjem barikada 4.
aprila 1992. godine i oružanim napadom Ila školu MUP-a na Vracama 5.
aprila. kada je pala i prva žrtva: Bioje drugi dan Bajrama.
Inače. opkoljavanje Sarajeva izvršili su JNA i paravojne fonnacije. još
krajem 1991. i početkom 1992. godine pod vidom izvođenja vojnih vježbi.
Zvornik je napadnut 8. aprila snagama JNA i paravojnih fonnacija
iz Srbije. Crne Gore i BiH. Otpor branilaca na Kula-Gradu iznad Zvornika
slomljen je tek 28. aprila 1992. godine.
121
 Slijedila je okupacija Brčkog u sjevernoj Bosni i napad na Prijedor i
Kozarac u zapadnoj Bosni. Ova dva grada okupirana su 29. aprila 1992.
godine od snaga Petog korpusa JNA. Računa se daje tog dana ubijeno preko
800, a zarobljeno i u logore odvedeno 1.200 civila.
Petnaestog maja 1992. patrioti BiH su zaustavili kolonu JNA na
Brčanskoj malti. Time je počeo novi tok dogadaja u širem rejonu Thzle.
Zaplijenjeno naoružanje presudno je uticalo na moral naših snaga i
riješenost da se brane ovi prostori.
Zajedničkim koordiniranim djelovanjima Hvatskog vijeća odbrane
(HVO), Teritorijalne odbrane i policijskih snaga u BiH, početkom juna
1992., iz Mostara su protjerane snage JNA. Osloboden je grad Mostar sa
širom okolinom i uspostavljenesu stabilne linije stabilnije odbrane prema
Prenju, Veležu iNevesinju, koje se nisu značajnije mijenjale do kraja rata.
* gradana i naroda Bosne i Hercegovine. BiH se pridružuje ovoj velikoj
U maju ijunu 1992., poputcmihgijiva, poČeli su nicadkoncentracioni
logori širom Bosne. Žrtve su bili uglavnom muslimanski civili, muškarci i
žene. UNPROFOR je znao za njih. Samo ako je zatvorio oba oka mogao
je da ih ne vidi.
Logori u Keratermu i Omarskoj, čiji su snimci obišli svijet, na prijeteći
način podsjećali su nanacističke, one od prije pola vijeka. Svijet se zaklinjao
da se to više nikada i nigdje neće dogoditi. Ali, ponovilo se, i to u srcu
Evrope. Reagirali su umjetnici, novinari i običan svije!.">. Političari su
uglavnom šutjeli. Pokazalo se - ne po prvi put - da političari nisu savjest
jedne nacije (ima i izuzetaka: bivša predsjednica birtanske vlade Margaret
Thacher otkazala je posjetu Zagrebu, gdje je trebala primiti odlikovanje,
protestirajući tako protiv miješanja Hrvatske u rat u Bosni).
Državna komisija za nizmjenu zarobljenika jeI3. jula 1992.
komandantu UNPROFOR-a generalu Lewisu McKenziju predala spisak
I i
od četrdeset dva do tada registrirana logora u Bosni i Hercegovini.
McKenzie jejavno negirao postojanje logora, a pismo koje je sadržavalo
podatke o logorima, umjesto da uputi Ujedinjenim nacijama, zadržao je.
Sarajevsko Os/obodenje je u broju od 8. augusta 1992. objavilo listu
od 94 koncen traci ona logora u BiH i poznatu fotografiju iz logora
Omarska, koju je emitirao CNN. Tek tada se svijet, iako nevoljko, počeo
ti suočava, sa ovom strašnom istinom.
4) U londonskom Parliament Squaru, 29. aprila 1993. jedan mladić se zapalio u
znak protesta protiv nasilja u Bosni
122
*
Pošto je BiH priznata, njene granice su postale državne granice. Ovim
se na našoj strani našlo i prvo načelo iz Helsinkija onepromjenljivosti
postojećih državnih granica silom.
Devetog jula 1992. sudjelovao sam na Samitu OSCE-a u Helsinkiju.
Bili su prisutni, pored predsjednika država i vlada evropskih zemalja, i
predsjednik Sjedinjenih Američkih Država i premijer Kanade, Iskoristio
sam priliku da obavijestim svijet o dogadajima u BiH.
GOVOR NA ZASJEDANJU OSCE-a,
(Helsinki 9. juli 1992.)
"Čast mi je što se mogu obratiti ovom historijskom skupu u ime
zajednici naroda i zemalja, postajući tako dio procesa izgradnje nove
Evrope i novog svjetskog poretka, čiji temelji su položeni upravo
ovdje u Helsinkiju.
Želim i ovom prilikom potvrditi privrženost Bosne i Hercegovine
demokratskim principima i ljudskim pra.vbna sadržanim u
dokumentima evropske konferencije o sigurnosti i saradnji, a prije
svega u Helsinškom finalnom aktu i Pariškoj povelji.
Bosna i Hercegovina se obavezuje da će ispunjavati politiku uzajamne
sigurnosti, uključujući Sporazum o neširenju nuklearnog naoružanja,
kao i druge dokumente iz te oblasti. Naša trajna težnja je da jednog
dana postanemo demilitarizirana zemlja. Mi se takoder obavezujerno
da ćemo aktivno učestvovati u traženju političkog rješenja za
jugoslavensku krizu kroz Konferenciju EZ-a o Jugoslaviji pod
mandatom OSCE-a. Primjenjivat ćemo obaveze koje proisteknu iz te
Konferencije u vezi sa krizom u Bosni i Hercegovini. Bosna i
Hercegovina će poštovati nezavisnost, teritorijalni integritet i granice
svih susjednih država kako je to propisano Poveljom UN i osnovnim
dokumentima OSCE-a. Bosna i Hercegovina će nastaviti izgradivati
demokratske institucije i doprinosi, procesu evropske sigurnosti i
saradnje. Nažalost, to joj je II ovom času ograničeno i otežano.
Od trenutka kada je priznata kao nezavisna država odlukom Evropske
zajednice, ona je postala žrt~ agresije Srbije, Crne Gore i Jugoslavenske
armije. Ta agresija pojačanl je kada je Bosna i Hercegovina postala
članica OSCE-a, a još žešća i brutalnija od kada je primljena u članstvo
Ujedinjenih nacija. .
123
 Bosni i Hercegovini je onemogućeno da svojim građanima pruži
blagodeti slobode, nezavisnosti i međunarodnog priznanja.
Bosna nije nikla tek sada, nakon disolucije Jugoslavije. Ona je bila
nezavisna evropska kraljevina još prije šest vijekova. Nalazila se na
razmeđu Istočne i Zapadne crkve, sa različitim duhovnim pravcima,
i tada su je priznavale susjedne zemlje, uključujući i Svetu stolicu i
njenog poglavara.
Zatim su slijedili vijekovi burne historije, čiji rezultat je Bosna i
Hercegovina kao multinacionalna, multireligiozna i multikulturna
zajednica. S ponosom smo isticali taj aspekt Bosne i Hercegovine i sa
pravom govorili strancima: mi smo kutak EvmpeJ)a..B.alkanu. Ali,
sada je to sve došlo u pitanje.
Bosna je postala poprište genocida. Ona je danas zemlja koncentracionih
logora. Škole i sportski stadioni postali su mučilišta i mjesta masovnih
ubistava. Na Vašim Tv.:ektanima vidje!isIešCeiie··masaki'au Sarajevu.
Ali niste vidjeli sedmero djece usmrćenih prije nekoliko dana u
predgrađu Sarajeva tenkovskom granatom dok su brali trešnje. Niti ste
vidjeli masovne grobnice u drugim mjestima Bosne i Hercegovine. Ni
mi ne znamo tačno šta se sve tamo događa jer su čitavi krajevi blokirani
i uništene sve telekomunikacije i TV-veze sa Sarajevom.
Nijednoj međunarodnoj humanitarnoj organizaciji ni reporteru nije
dozvoljeno da obiđe okupirana mjesta u kojima se, prema potresnim
ispovijestima preživjelih izbjeglica, vrše masovni progoni i. ubistva.
Da spomenemo samo grad Prijedor, iz koga je izvučeno trinaest
kamiona leševa dabi bili sahranjeni u masovnim grobnicama.
Ono što sigurno' znamo jest da je Bosna i Hercegovina podmuklo
napadnuta od Srbije i Crne Gore, i da se agresorska vojska nije povukla
iz Bosne uprkos svim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN, zahtjevima
Evropske zajednice i obećanjima iz Beograda. Načinjena je nečuvena
prevara, ta armija samo je promijenila ime: umjesto jugoslavenska,
sada se zove srpska. U Bosni i Hercegovini ostalo je oko 80.000 vojnika,
više od 600 tenkova, ogromne količine teškog naoružanja i opreme i
50 btnbenihaviona. To je i danas jedna od najbolje naoružanih armija
Evrope.·
Takva sila, udružena s paklenim planom etničkog čišćenja Bosne, sručila
se na nedužne Bosance i Hercegovce. A mi se nismo spremali za rat,
nego za mir. Rezultat: gradovi opkoljeni i srušeni, sela popaljena,
stanovništvo raseljeno. Svaki treći stanovnik Bosne i Hercegovine morao
je napustiti svoje ognjište i pridružiti se milionskoj koloni izbjeglica.
124
· i
Dragi predsjednici i prijatelji, u Bosni se ne brani samo Bosna. U
Bosni se brani Evropa. Brane se Helsinški akt, Pariška povelja i drugi
dokumenti nad kojima se zaklela Evropa.
Ako se ne spasi Bosna, onda nemaju smisla ni te povelje i akti.
U nekoj ludoj nadi mi pokušavamo da sačuvamo viziju o građanskoj
i kosmopolitskoj Bosni i Hercegovini. Ali to neće biti moguće bez
međunarodne podrške. Mi smo neizmjerno zahvalni za humanitarnu
pomoć koju nam šaljete. Ali, to ne može spasiti Bosnu od agresije.
Agresija i njene posljedice ne mogu se suzbiti milostinjom, to je poruka
građana moje zemlje koju vam prenosim."
U toku održavanja Samita našu delegaciju je primio predsjednik USA
George Bush. Obavijestili smo ga o teškoj situaciji u Bosni. Nisam stekao
utisak da je spreman učiniti bilo šta značajno da se agresija zaustavi.
Amerika je tada, i dugo kasnije, smatrala da je Bosna evropski problem i
da su prava adresa evropske vlade.
*
Rat je razdvajao porodice. Otac najednoj, sin na drugoj strani. Muž
na strani branilaca, žena na strani napadača, ili obrnuto. život u
opsjednutom Sarajevu ispisivao je potresne priče. Jednu od najtužnijih
zabilježio je novinar Šefko Hodžić. Priča je objavljena u sarajevskom
Oslobodenju od 29. jula 1992. pod naslovom Drama na Grbavičkoj cesti.
U trenutku napada muž se našao na našoj, a žena na suprotnoj strani
podijeljenog Grada, a beba stara samo mjesec i po dana kod oca i dvije
djevojčice od 8 i 10 godina kod majke. Dogovorena je razmjena djece.
Privremeni prekid vatre radi razmjene dogovoren je preko UNPROFOR-
a. Mjesto dogadanja: Trg heroja u zapadnom dijelu grada. Hodžić ovako
opisuje tu potresnu porodičnu dramu:
"Pratili smo tok ove neobične razmjene. Peko') je s bebom u naručju
stigao na ugao zgrade, gdje je dogovorena razmjena, i čekao. Osvrtao
se lijevo i desno, ali na tom brisanom prostoru između naših i
četničkih položaja nije bilo nikoga osim njega i bebe. Onda se odnekud
pojavio čovjek s jednom Pekinom kćerkom od desetak godina.
Peko je čovjeku predao bebu i tada se nešto čudno događa. On i
djevojčica su stajali, nikako da krenu nazad. Shvatamo. Kćerka je
promijenila odluku i neće s tatom. Hoće da se vrati nazad! Očito,
otac ne može da je ubijedi. A ni Vremena nema za dugo ubjeđivanje.
5) Peko Stanić, poginuo u ratu kao vojnik bosanske armije u jaouaru 1994.
Žena sa djecom danas živi u Americi
125
 Ponovo se pojavljuje onaj nepoznati čovjek koji je već bebu predao
nekom i uzima u naručje Pekinu kćerku. Peko skamenjen stoji, baš
tu, na brisanom prostoru, i ne zna šta da radi dok mu kćerka odlazi ...
Ali slijedi novi čin drame. Iz pravca 'Željin og' stadiona pojavljuje se
Pekina supruga s drugom kćerkom. Sada svi trče jedni drugima u
susret. Peko iz jednog, supruga mu i druga kćerka iz drugog i ona
kćerka "koja hoće s mamom" iz trećeg pravca. Na travnjaku, između
kuća u kojima su desno naši, a lijevo četnički položaji, napokon su se
sreli i svi skupa našli u očajničkom zagrljaju. Poslije više od dva mjeseca,
porodica je bila zajedno.
Ali, imali su vremena za sreću svega nekoliko minuta. A za to vrijeme
i pričali su, iplakaH,i smiTalise,Tgailise;svakosa~svakim,pa opet
svi skupa. Napokon, morali su se rastati.
Majka je lagano vodila jednu djevojčicu prema Grbavici, dok je Peko
trčao sa drugom prema našim položajima.Doksu otac i kćerka trčali,
na prvoj borbenoj liniji Trga bila je puna pripravnost. Borci su držali
prste na obaraču. Štitili su oca i djevojčicu koja je pristala da pođe s
tatom". (Šefko Hodžić, Vitezovi i Huni, str. 54.).
* pogodak je bio u podrumski zid desetak metara od nas. Prašina i oštar
U 1992. godini izvršena su tri neuspjela pokušaja deblokade Sarajeva,
koje je od aprila bilo potpuno opkoljeno.
Prvi pokušaj učinjen je 3. maja iz pravca Visokog. Akcija nije uspjela.
Nedostajale su elementarne materijalne i kadrovske pretpostavke, a i
poznavanje snaga agresora na pravcu proboja bilo je nedovoljno. Drugi
pokušaj pod nazivom Jug-92, sa: oko 6.000 boraca, izveden je iz Grada i
spolja. Postignuti su minimalni rezultati. Treći, najozbiljniji pokušaj bio
je krajem godine pod nazivom Koverat.Ponov() se pokazalo da je veliki
raskorak izmedu želja i mogućnosti. Da je deblokada Sarajeva veoma
težak zadatak pokazat će i budući pokušaji, uključujući i operaciju
združenih snaga bosanske armije ujunu 1995. godine. Deblokada će biti
izvršena tek ujesen 1995. nakon intervencije zračnih snaga NATO-a.
Dotle je u Sarajevu vladao pakao. Nema vode, struje, plina, hrane,
ali ima nevidene ljudske solidarnosti, koja se valjda pojavljuje samo u
danima stradanja i koje se kasnije, u normalnim vremenima, sa
nostalgijom sjećamo. Računa se da je u Gradu, u toku nešto više od 42
mjeseca opsade,od granata i snajpera poginulo preko 10 hiljada ljudi,
od čega 1.300 djece, a ranjeno preko 70 hiljada osoba.
Zgrada Predsjedništva BiH bilaje poseban cilj. Gadanaje svim vrstama
projektila kojim su četnici raspolagali, topovskim iminobacačkim
126
granatama i navodenim raketama. U njoj je i oko nje, u toku opsade,
poginulo 57 ljudi. Snajperskim hicima na radnom mjestu pogođene su
đvije djevojke" Emira Huseinović i Svjetlana Gavrić. Jedna od njih
pogođena u glavu, na trenutak je ustala i upitala svoje kolege: "Šta se to
dogodilo?", a zatim pala i umrla. Pred kraj rata su pokušali da nas pogode
modificiranim avionskim bombama na koje su postavili realctivne motore.
Pogodili su susjedne zgrade Direkcije željeznica i Gradskog dispanzera.
Jedan od najtežih napada na Grad doživjeli smo u n()ći 28. na 29.
maj 1992. Ratko Mladić je lično komandovao višesatnom vatrom na
zgrade Skupštine i Predsjedništva i na naselje Velešići. ''ThciteVelušiće,
tamo nema mnogo srpskog življa", komandovao je drsko, taIcoda ga
čujemo i mi i UNPROFOR. Nije znao tačan naziv Velešića., alije znao
da tamo nema mnogo Srba. Ipak, bio je spreman da ponekog iod njih
ubije ako će pri tom ubiti mnogo muslimana. Dogodilo se da sam te
večeri bio prešao u susjednu zgradu Skupštine Grada, da posjetim
Bakira, koji je bio na dežuri. Čim smo ušli, granata je pogodila zgradu.
Vjerovatno se radilo o haubičkoj granati, jer se zgrada potresla do
temelja, neki su ljudi pali na zemlju. Požurili smo u podrumske
prostorije, gdje je bio smješten dio štaba odbrane Građa. Slijedećih
nekoliko sati smo proveli pod intenzivnom vatrom. Granate udaraju
iznenada, ali rakete VBR-a čujete kako vam se približavaju. Najbliži
smrad izgorjelog eksploziva počeli su da nas guše. Bombardovanje je
prestalo pred zoru. Krenuli smo van. Kroz rupu na podrumskom zidu
mogao se vidjeti semafor na Skenderiji koji je i dalje rađio. Požari su
buktali na sve strane. Ulice su bile prekrivene krhotinama cigle, maltera
i stakla. Kompletni prozori su bili izbijeni iz zidova, ogromne grane
otkinute od drveća ležale su u parku i na ulici ispred Predsjedništva.
Moj automobil, koji je bio parkiran pred zgradom, bio je pritisnut
jednom od otkinutih grana. Ujutro sam saznao da je kuća u kojoj sam
stanovao đo rata te noći primila više pogodaka, da je krov iznad mog
stana izgorio, da su pogođeni stanovi obiju mojih kćeri. Srećom, niko
nije stradao, jer su svi bili u podrumima.
Dopisnik CNN-a koji je 2. juna 1992. boravio. u Gradu javio je svojim
slušaocima: "U Sarajevu uvijek pomislite da ne može biti gore. A može.
Grad se trese, pršti i sikće od muke, kao da hoće da se popne na ova
brda". Španski književnik Goytisolo Juan godinu dana kasnije naći će
istu sliku. U Sarajevskoj svesci Goytisolo piše: "Za 'vrućih' noći i dana
manjka mjesta u bolnicama, manjka mjesta u mrtvačnicama - treba redati
leševe po pločnicima - manjka mjesta na grobljima. Pošto su pogrebi
omiljene mete snajperista, treba ih improvizirati na manje izloženim
mjestima (park na padinama Kovača) ili iskoristiti sumrak da se potajno
127
pokopaju žrtve". Goytisolo zaključuje: "Niko ne može ostati netaknut
nakon silaska u pakao Sarajeva".
* na brzinu skupljenog lahkog oružja, narod je pružio i nastavlja da
Iako gaje agresor uz pomoć paravojnih snaga SDS-a bio djelimično
okupirao na samom početku rata, zahvaljujući dobroj organizaciji i
upornosti snaga Teritorijalne odbrane BiH, Goražde je oslobođeno u
borbama koje su se vodileod 15. do 28. augusta 1992. godine.
U vrijeme borbi za Goražde, 26. augusta 1992., održana je
Londonska konferencija o jugoslavenskoj krizi uz prisustvo oko četrdeset
učesnika, uključujući generalnog sekretara UN-a Boutrosa Ghalija i
britanskog premijera Johna Majora. Ja sam se obratio Konferenciji.
IZVODI IZ GOVORA NA LONDONSKOJ KONFERENCIJI
(26. august 1992.)
Dolazim iz Bosne i Hercegovine, najmlađe države članice Ujedinjenih
nacija, zemlje koja je postala žrtvom brutalne agresije. Nosim vam
pozdrave njenih građana, zahvalnost za ono što ste za nju učinili i
zamjerke za ono što ste propustili da učinite.
A ono što ste propustili da učinite za Bosnu i Hercegovinu, propustili
ste da učinite za sebe. Jer, u Bosni se,u neravnopravnoj borbi, pokušava
odbraniti jedan eminentno evropski princip života i odnosa među
ljudima i društvenim i nacionalnim grupama. To je princip različitosti
i uzajamne t()lerancije, primjer čega je Bosna i Hercegovina, uprkos
svim historijskim iskušenjima, uvijek !:lila i što i danas sa utopijskom
upornošću pokušava da ostane.
Po zamisli beogradskih vlastodržaca, čiji se predstavnici nalaze u ovoj
sali, Bosna i Hercegovina je nakon raspada Jugoslavije trebala ostati u
nekoj smanjenoj Jugoslaviji (ili velikoj Srbiji, kako je svijet obično
nazivao), zajedno sa Srbijom i Crnom Gorom. Na održanom
referendumu narod je to odbio ubjedljivom većinom. Volju naroda
priznala je Evropa, a zatim i najveći dio civiliziranog svijeta. Ali, ovu
volju nije priznao i prihvatio beogradski režim.
Uslijedila je osveta i pokušaj da se golom silom nametne željeno
rješenje. Protiv tek stvorene države i njenog golorukog naroda
pokrenuta je mašinerija jedne od najopremijenijih armija u Evropi.
Preko 2.400 oklopnih borbenih vozila, više od 1.800 artiljerijskih
oruđa različitog kalibra, avijacija i raketni sistemi JNA, uključujući
128
više od 100.000 vojnika JNA kojima se pridružilo isto toliko
neregularne stranačke vojske SDS-a, nasrnuli su na mladu državu bez
zaštite i odbrane. Brzo je okupirano više od polovine BiH. Sa nešto
pruža otpor u Sarajevu, Goraždu, Srebrenici, Bosanskom Brodu,
Brčkom, Jajcu, dijelovima Hercegovine i centralne Bosne, Cazinskoj
krajini, relativno širokom pojasu u dolinama rijeke Bosne i Neretve.
To je značajan, uglavnom urbani i industrijski dio Bosne.
Poštovana gospodo, ovo nije običan rat, niti je osvajanje u koje je
krenula Srbija, obična okupacija. To je genocidni rat protiv civilnog
stanovništva i njegovih vjerskih, nacionalnih i kulturnih vrijednosti.
Gradovi su porušeni, nepoželjno stanovništvo ubijano irastjerano.
Poput crnih gljiva, širom Bosne i Hercegovine niču koncetracioni
logori u kojima se ljudi i žene ubijaju ili umiru polagahno od gladi i
torture. U jezicima civiliziranih zemalja, nema dovoljno ružne riječe
da se imenuje i opiše zločin koji se zbiva (...).
Sada se od nas traži da pregovaramo kao da se ništa nije dogodilo.
Kao da gradovi nisu porušeni, kao da stanovništvo nije pobijeno i
rastjerano, a nepovjerenje i mržnja posijani.
Pregovarati se može, ali danas prvo o obustavi agresije i otklanjanju
njenih posljedica, a zatim o budućem uređenju BiH.
Obustava agresije i otklanjanje njenih posljedica uključuju:
- trenutačni prekid vatre;
- povlačenje JNA i uz nju vezanih paravojski sa teritorije Bosne i
Hercegovine u skladu sa Rezolucijom Vijeća sigurnosti broj 752.;
- vraćanje prognanog stanovništva u njihove domove i sela;
- vraćanje opljačkane imovine i naknada ratne štete;
- utvrđivanje odgovornosti za ratne zločine (...).
Naša Vlada je pripremila i studiju o budućem ustavnom uređenju Bosne
i Hercegovine. Ja o tome ovdje ne bih detaljnije govorio. Želim da iznesem
samo dva osnovna principa na kojima bi se temeljio budući ustav.
1. Bosna i Hercegovina će biti demokratska, sekularna država,
zasnovana na suverenitetu građanina i ravnopravnosti nacija.
2. Ona će biti decentralizirana država, sa širokom regionalnom i
lokalnom samoupravom (...)
129
 Odbijte planove o podjeli Bosne i Hercegovine i suzbijte apetite takve
vrste. Ako to ne učinite, agresor će, umjesto kazne, dobiti nagradu, a
dvomilionski muslimanski narod ostao bi bez domovine. U tom
slučaju njegov lošiji dio otišao bi u kriminalce, a bolji u osvetnike.
Ovi drugi bi zatim krenuli da se svete za divljaštva agresora i
ravnodušnost svijeta. A to bi moglo trajati godinama.
Konačno, Bosna i Hercegovina je evropska zemlja, a njen narod
evropski narod. Pa i zlo koje nas je zadesilo nije došlo iz Azije, nego
je evropskog porijekla. Agresor je u sebi ujedinio dva otrova: fašizam
(rasizam i ekstremni nacionalizam) i boljševizam (potpuni nesmisao
za pravo i zakon). Oboje su evropski proizvodi.
Ne možete pustiti Bosnu i Hercegovinu da umire pod čizmom ova
dva zla, a zatim odlaziti na sastanke i govoriti o novom svjetskom i
evropskom poretku. Evropa se danas i brani i gradi i - možda -
sahranjuje u Bosni.
Na kraju Konferencije usvojenaje Deklaracija o Bosni i Hercegovini
kojom se nalaže obustava svih borbi, potvrduje integritet BiH i predvida
povratak izbjeglica na njihova ognjišta, poštivanje ljudskih prava i
ustrojstvo medunarodnih posmatračkih grupa na granicama BiH i Srbije.
Deklaracijaje ostala mrtvo slovo na papiru, a agresijaje nastavljena.
* Dogadanja sa Bosanskim Brodom pokazala su značajne pukotine u
Početkom oktobra 1992. nalazio sam se u Zagrebu kada je do mene
došla vijest daje Bosanski Brod pred padom. Pronosile su se priče da se
hrvatska vojska povlači iz grada i da ne pruža otpor. Ove priče bile su
praćene glasinama o tajnorn dogovoru Thdmanai Miloševića o predaji
Posavine. Nisam htio da vjerujem u te priče. Odlučio sam da to provjerim.
Nekim zaobilaznim putevima iz Zagreba, 5. oktobra zaputio sam se
prema Brodu. Autoput kojim bih stigao za dva-tri sahata bio je usljed borbi
već dugo zatvoren. U Slavonski Brod stigao sam u sumrak. Tamo me čekalo
političko rukovodstvo Slavonskog i Bosanskog Broda. Sve je bilo sumorno:
i vrijeme, i ljudi, i atmosfera. Zaključeno je da se iste večeri vratim u
Zagreb i da od predsjednika Thdmana zatražim upućivanje pojačanja.
Sastanak sam dogovorio telefonom za osam sati ujutro u Zagrebu.
Putovao sam čitavu nOć i pred zoru stigao natrag u Zagreb. Sjećam se
kako se ThđInan zagledao u mene podbuhlog, pogužvanog i bez kravate.
Rekao je da Bosanski Brod neće pasti i prihvatio da odmah uputi pojačanje
od hiljadu boraca. Izašao sam ohrabren i zaputio se u Split, na susret sa
tadašnjim vodom bosanskih Hrvata Matom Bobanom. Čim sam stigao
130
- bilo je to kasno popodne - Boban mi je saopćio da je Bosanski Brod tog
jutra pao. Moje zaprepaštenje prokomentirao je riječima: "Ne trebate žaliti,
nisu ni valjali, vratit ćemo mi jednog dana Bosanski Brod."
Ovo "nisu ni valjali" odnosilo se na tamošnje Hrvate koji nisu
pripadali Bobanovoj stranci HDZ. Bili su to Hrvati koji su, za razliku od
Bobana, Bosnu i Hercegovinu smatrali svojom domovinom.
Skoro osam godina kasnije, hrvatski zapovjednik tog područja gen-
eral Petar Stipetić izjavio je:
"Šestog listopada 1992. doživjeli smo najveće iznenađenje kada smo
izgubili Bosanski Brod. Nismo ga izgubili zbog pritiska i naleta
snažnijeg protivnika, što bih prihvatio, nego zbog meni nepoznatih
razloga. Postrojbe koje su trebale braniti prostor ispred Bosanskog
Broda bile su izvučene bez mog znanja, a srpske postrojbe su se
jednostavno ušetale. Do danas nisam otkrio ko je tome kumovao, ali
sam uvjeren da je podloga bio dogovor Mate Bobana i Radovana
Karadžića iz ljeta 1992. u Grazu" (izjava za list Nacional, mart 2000.).
Pošto su konsolidirali situaciju oko Bosanskog Broda, Srbi su krenuli
na Gradačac, ali su u borbama koje su vodene 22.-25. oktobra bili odbijeni.
U ovoj bici odigrala se i poznata epizoda u kojoj su naše snage namamile
i uništile oklopni voz JNA i zaplijenile značajne količine oružja i opreme.
*
odnosima izmedu bosanske armije i Hrvatskog vijeća odbrane (HVO).
Zbog različitog gledanja na budućnost BiH, ustvari zbog pokušaja da u
Bosni zaokruže svoje teritorije i pripoje ih Hrvatskoj, nesporazumi su
rasli i pretvorili se u otvoreni sukob.
Do prvih sukoba je došlo već u junu 1992. u Lašvanskoj dolini, a u
oktobru mjesecu 1992. i u Prozoru, gdje su snage HVO-a od 23. do 25.
oktobra 1992. izvršile napad na grad i izvršile masakr civila. Izdiktirao
sam pismo ThđInanu:
"Gospodine Predsjedniče, posljednji događaji u Bosni iHercegovini
nalažu mi da Vam se obratim ovim pismom.
Jedinice HVO-a planirano su izazvale sukobe u Novom Travniku,
Vitezu i Prozoru. U sukobima je bilo žrtava i razaranja. Zatvoreni su
svi putovi kroz zapadnu Hercegovinu, čak i za humanitarnu pomoć.
Istovremeno, u hrvatskim medijima vodi se propagandni rat protiv
Bosne i Hercegovine i njene legalne vlasti. Izmišljaju se, a zatim uporno
ponavljaju, vijesti o navodnom državnom udaru u BiH, spekulira o
131
 promjenama na vlasti i uporno ignorira borba koju Armija BiH, u
krajnje neravnopravnim uvjetima, vodi protiv četnika. Naš narod,
koji je od strane četnika pretrpio teške fizičke udarce, želi se sada i
moralno dotući i ostaviti bez nade. Ovaj drugi dio posla čini se da su
na sebe uzela hrvatska sredstva informiranja.
Istina je, kao što znate, da nikakvog državnog udara u Sarajevu nije bilo.
Također je istina - i to čitav svijet osim HTV-a zna - da se Armija BiH
hrabro bori u Goraždu, Sarajevu, Konjicu, Jajcu, Gradačcu, Žepi,
Maglaju, Višegradu, Brčkom i na drugim mjestima. Zašto se sve ovo
ignorira i sije beznađe?
Istina je, isto tako, da su tenkovi pucali na Prozor i ušli u taj grad, a
to nisu bili tenkovi vojske BiH.
Naša vojna oprema, presudna za otpor četničkoj najezdi u BiH,
zaustavljena je u Zagrebu i Grudama, Posljedice su očigledne.
U Ženevi se pregovara o budućem uređenju Bosne i Hercegovine.
Istovremeno se silom provodi politika svršenog čina, čime se pregovori
u Londonu i Ženevi čine bespredmetnim.
,
HVO je prešao granicu legitimne odbrane od četnika i pristupio
sistematskom rasturanju legalne civilne vlasti i uspostavljanju
paradržavnih institucija.
U cjelini gledano, stiče se nepobitan utisak da se želi iskoristiti teška
situacija Bosne i Hercegovine, možda najteža u njenoj historiji, da bi
joj se nametnulo rješenje suprotno volji većine njenih građana.
Ko bi među razložnim ljudima u našoj i svjetskoj javnosti mogao
povjerovati u priče da smo mi, dok vodimo teške borbe protiv četnika,
otvorili i front protiv HVO? Ne liči li ovo prije na onu četničku
priču o tome da mi sami sebebomhardiramo u Sarajevu?
Bosna i Hercegovina nikada neće prihvatiti podjelu na isključivo
etničkoj osnovi i neće prihvatiti nikakvo rješenje nametnuto silom.
Za svoj otpor ona ima dovoljno snaga i dovoljno prijatelja u svijetu.
Među ove prijatelje Bosna i Hercegovina je, prije svega, ubrajala
Hrvatsku i hrvatski narod. Ona će, uprkos svemu, nastaviti da vjeruje
u to prijateljstvo i da se u skladu s tim ponaša.
Molim Vas, gospodine Predsjedniče, da upotrijebite Vaš uticaj da se
uklone smetnje natom putu kako bi se naši odnosi razvijali u skladu
sa Ugovorom o prijateljstvu i saradnji između naše dvije zemlje."
132
•
Odgovora nije bilo ili, tačnije, nije ga bilo nekoliko mjeseci.
Koncem januara 1993. Tudman i ja razmijenili smo oštra otvorena
pisma iz kojih se moglo zaključiti koliko se stanje na terenu i u odnosima
dvije zemlje u međuvremenu pogoršalo. Tuđmanje pisao (otvoreno pismo
od 27. januara 1993.):
"Nemili događaji koji se zbivaju ovih dana u kojima muslimanski
ekstremisti u središnjoj Bosni organizirano, zločinački i brutalno,
napadaju hrvatska naselja pucajući na civile i branitelje, prisiljavaju
me da Vam se obratim ovim pismom.
Sinoć je, kao što Vi zasigurno dobro znadete, trideset i pet vojnika
HVO-a poginulo braneći svoja sela u okolici Busovače pred naletom
muslimanskih postrojbi. Ovi su, uz to, zapalili više hrvatskih sela.
Taj je događaj duboko potresao vodstvo hrvatskog naroda u BiH koji
su se obratili za pomoć Hrvatskoj, kao i svekolikoj svjetskoj javnosti.
Stoga, duboko zabrinut, apeliram na Vas da zaustavite tu brutalnu agresiju,
jer ona može do krajnjih granica pogoršati odnose između Muslimana i
Hrvata u BiH koje je u dobrom dijelu Vaše države proteklih mjeseci
povezivala borba protiv zajedničkog agresora. Ona će, ako ne bude
zaustavljena, također pogoršati odnose između naših dviju država, a i u
potpunosti onemogućiti protoke humanitarnim koridorima o kojima
ovise mnogi životi u BiH.
Građani Hrvatske se pitaju da li je agresija na Hrvate u BiH odgovor
na sve ono dobro što Hrvatska radi za Vaše sunarodnjake:
- u zaštiti i zbrinjavanju pola milijuna izbjeglica;
- u organiziranju, potpori i dostavi goleme humanitarne pomoći;
- u omogućivanju funkcioniraja mnogih Vaših državnih službi u
hrvatskim gradovima;
- u svekolikoj potpori za obranu od srpskog agresora;
- u podupiranju iznalaženja što pravednijeg rješenja za konačni ustroj
BiH i uspostavi što skorijeg mira, a u okviru Konferencije u Ženevi.
Koristim ovu priliku da se obratim neposredno hrvatskom i
muslimanskom narodu u BiH da obustave sva međusobna neprijateljstva
i ostvare punu suradnju u obrani od zajedničkog agresora i u
pronalaženju rješenja za skladan suživot kao jednakopravno
konstitutivne narode u BiH. .
133
 Nadam se da će Vaša hitna i energična naredba muslimanskim snagama
da obustave agresiju na Hrvate u BiH omogućiti da Hrvati i Muslimani
u BiH zbiju snage u obrani od srpsko-<:rnogorskog i jugo-komunističkog
agresora. To je ujedno i minimalan preduvjet da bi se u hrvatskoj javnosti
mogla održati spremnost za daljnju brigu o izbjeglicama i pružanje
ukupne pomoći BiH uz golema vlastita odricanja".
Odgovorio sam sutradan:
"Odgovaram na Vaše pismo od 27. januara, koje se odnosi na posljednje
sukobe između jedinica Armije BiH i HVO-a u srednjoj Bosni.
Pokušao sam, koliko je to bilo u mojoj moći,cla saznam praV1l}~inu
o povodima ovih najnovijih sukoba, koji su za svako žaljenje.
Ja se bojim da ste Vi koristili samo jedan izvor informiranja i smatrali
ga dovoljnim. Ja sam neprekidno kontaktirao tri izvora: odgovorne iz
Armije BiH, HVO-a i UNPROFOR::a(tj:posmafrače EZ).Izvještaji
Armije BiH i HVO-a bili su, kao što možete pretpotaviti, protivrječni.
Ćinjenice koje sam čuo od predstavnika UNPROFOR-a i EZ-a su,
međutim, jasno potvrđivale da su posljednje sukobe u Gornjem Vakufu
i Busovači izazvale snage HVO-a u pokušaju da provedu naredbu
ministra odbrane Bože Raića o pretpočinjavanju jedinica Armije BiH
zapovjedništvu HVO-a na području Hercegovine i centralne .Bosne.
Snage Armije BiH pružile su otpor i došlo je do žrtava. Nijedna njihova
informacija nije potvrđivala da je bilo kakvog nasilja nad hrvatskim
civilnim stanovništvom, najmanje onakvog u kakvo hrvatsku javnost
pokušava da uvjeri HTV i neki zagrebački listovi.
Međutim, dublji razlog sukoba na 'prostoru centralne Bosne je
nastojanje nekih ljudi iz HVO-a da nastave sa instaliranjem jedne
vrste državne zajednice unutar države Bosne i Hercegovine. Ovo je
stvarni uzrok zategnutosti i rastućeg nepovjerenja dva naroda i sa
tom činjenicom se moramo suočiti.
G. Boban je u Ženevi potpisao dokument o devet principa iz kojeg je,
uz sve manjkavosti ovog dokumenta, jasno barem to da je BiH suverena
država i da će unutar nje postojati provincije, ali da te provincije neće
biti države, niti nacionalno omeđeni prostor koji pripada samo jednom
narodu. Prekjučer sam g. Bobanu ponudio tekst zajedničke izjave kojom
pozivamo na obustavu sukoba u centralnoj Bosni. Tekst je; pored ostalog,
sadržavao i naznake o ravnopravnosti naroda u budućim
pretpostavljenim provincijama Mostar i Travnik i bio je u cijelosti u
skladu sa ponuđenim dokumentima u Ženevi.
134
Takvu izjavu, koja bi otklonila neke nesporazume i sigurno doprinijela
normalizaciji stanja, g. Boban je odbio da potpiše, pa se ista ograničila
samo na poziv za obustavu neprijateljstava. Moje jedino objašnjenje
je da se g. Boban nije odrekao ambicija o isključivo hrvatskom
nacionalnom području u centralnoj Bosni, gdje, kao što Vam je
poznato, živi skoro približan broj Hrvata i Muslimana, i koje zbog
toga ne može biti samo hrvatsko. Kopiju nepotpisane izjave šaljem
Vam u prilogu ovog pisma, pa sami prosudite.
Neke tvrdnje iz Vašeg pisma daju mi slobodu da Vas, gospodine
Predsjedniče,
upitam da li Vam je poznato:
- Da su oznake BiH države odavno "protjerane" sa teritorija koje
kontrolira HVO.
- Da su TV-repetitori na ovim teritorijama preusmjereni tako da se ne
može pratiti program TVBiH.
- Da su u nizu općina Hercegovine i centralne Bosne legalni organi
vlasti rastureni jednostranim aktima HVO-a.
- Da se humanitarna pomoć koja stiže u BiH permanentno otima i
neravnopravno dijeli. Turski brod sa 4.500 t hrane ovih dana se doslovno
krčmi i rasprodaje od strane HVO; sa turskog tankera, čija nafta je
nabavljena dobrovoljnim prilozima turskih građana, HVO je
neovlašteno uzeo 1.000 t nafte preko kvote koju smo mu doznačili, pri
čemu korpusu Armije BiH u Mostaru nije dato ništa; dva direktora
IGASSE Galib es-Sufi i Ebu-Hasan Ali su, krajem decembra 1992., oteti
u Busovači i zatvoreni u Mostaru već preko mjesec dana. Oteto im je
novca i robe u vrijednosti od preko pola miliona DM. U današnjem
broju Slobodne Dalmacije objavljeno je otvoreno pismo gospođe Marije
Wernle-Matić, sekretarice Udruženja za humanitarnu pomoć u Zurichu,
koje govori o sveopćoj otimačini humanitarne pomoći na cestama kroz
Hercegovinu. Molim Vas da nađete vremena i pročitate ovaj članak.
Nakon toga mnoge stvari bit će Vam mnogo jasnije.
- Da se zaustavlja i otima oprema' neophodna za otpor četničkoj
agresiji. Kao što znate, u novembru 1992. smo Hrvatskoj vojsci
poklonili polovinu kontingenta ove opreme vrijedne najmanje deset
miliona američkih dolara, ali uprkos tome ni druga polovina nije
neokrnjena stigla na odredišta u Bosni. Značajan dio zaustavljen je i
oduzet u Grudama. Da nije bilo ovakvih postupaka, Sarajevo, i mnoga
druga mjesta u Bosni, bila bi već slobodna, a naše izbjeglice mogle bi
se vraćati svojim domovima.
135
 - Da je početkom decembra 1992. izvršen napad postrojbi HVO-a na
Prozor. Grad je bombardiran dva dana, ubijeno je 22 vojnika i civila,
razoružana je Armija BiH i muslimanska sela u okolini.
Nakon razoružavanja izvršeno je miniranje 74 muslimanske kuće.
Popis vlasnika ovih kuća, po imenu i prezimenu, dostavljam Vam u
prilogu ovog pisma. Slobodan sam predložiti Vam da nas dvojica
osobno posjetimo ovaj gradić i da se na licu mjesta uvjerimo šta se
tamo stvarno dogodilo,
Nesporazumi su kulminirali sredinom januara, kada je donesena
naredba o pretpočinjavanju Armije BiH postrojbama HVO-a u još
nedefiniranim provincijama sa hrvatskom većinom. Uslijedio je niz
sukoba, najteži u Gornjem Vakufu, koji je također danima tučen
teškom artiljerijom; zaustavljena je sva humanitarna pomoć za
stanovništvo BiH, zaplijenjene su stotine automobila čiji su vlasnici
Muslimani a koji su se zatekli na hercegovačkim cestama u vrijeme
eskalacije sukoba, itd., itd. Sa žaljenjem konstatiram da je u toku
neviđena kampanja u hrvatskim medijima protiv BiH. Ovakva vrsta
kampanje nije potrebna onima koji raspolažu činjenicama i na čijoj
strani je istina.
Bosna i Hercegovina se opredijelila za savezništvo sa Hrvatskom u
vrijeme kada je daleko bezbolnije bilo prići jačoj strani i ostati u
Jugoslaviji. Ovo naše opredjeljenje nije bilo stvar računice, već stvar
principai dosljednosti. Podsjećam Vas da smo mi odbili da šaljemo
naše momke u JNA kada je ova rušila Hrvatsku, a veliki broj njih je
dobrovoljno ratovao i poginuo za hrvatsku suverenost i slobodu.
Očekivali smo da će uslijediti osveta Jugo-vojske za ovakav izbor i to
se dogodilo. Nismo očekivali da. će bh. izbjeglice u Hrvatskoj biti
proglašene nepoželjnim, a slabo naoružana bh. armija agresorom u
vlastitoj zemlji.
Na kraju, pridružujem se Vašem apelu hrvatskom i muslimanskom
narodu da obustave međusobna neprijateljstva i ostvare punu saradnju
u odbrani od zajedničkog agresora i u pronalaženju rješenja za skladan
suživot dva jednakopravna naroda u BiH."
Uz ovo pismo bio je priložen spisak (sa imenima i prezimenima)
vlasnika kuća koje su porušile i popalile jedinice HVO-a u gradu Prozoru
i selima Memići i Blace.
Otvoreno pismo gospode Marije Wernle-Matić, spomenuto u mom
odgovoru Thdmanu, bilo je upućeno Mati Bobanu, vodi pobunjenih Hrvata.
Pismo je glasilo (Slobodna Dalmacija, 28. januara 1993., str. 33.):
136
'Ja sam Marija Matić, udata Wernle, rođena 2. 2. 1942. u Vijaki, općina
Vareš, katoličke vijere. Od 1964. godine živim u Švicarskoj i od 196Z
sam švicarska državljanka. Moja sadašnja djelatnost - sekretarica
Udruženja humanitarne pomoći Bosni i Hercegovini (UHBH).
Moja velika ogorčenost me je natjerala da pišem ovo pismo. Moje
putovanje u Bosnu, koje počelo 18. oktobra 1992. pa prilikom
zatvaranja bosanskih granica, prisilno zadržalo u Splitu do 4.
novembra 1992., konačni ulazak u Bosnu 4. 11. 92. me je uvjerio da
hercegovački i bosanski katolici - Hrvati otimaju po potrebi, šta im
srce zaželi, humanitarnu pomoć koja je namijenjena narodu Bosne i
Hercegovine i prodaju veliki dio otete robe u prodavnicama za devize.
Napomenut ću samo tri mjesta tih velikih otimanja: Tomislavgrad,
Grude, Kiseljak.
U Žepču mi je Branko Marković odstranio jedan kamion garderobe,
transport koji sam lično trebala pratiti, ali zbog napomenutih
zatvaranja bosanskih granica morao je ići kamion po kamion iz Splita,
pa sam po dolasku u žepče morala nedjelju dana ići od biroa do
biroa kod odgovornih ljudi, HDZ-ljudi, koji mi, nažalost, nisu izašli
u susret, da bi mi vratili odstranjenu robu, sa gubitkom od jedne
trećine. U istom mjestu sam vidjela u kojoj prodavnici se prodaje
vuna, koja mi je oduzeta (100 kila). Caritasova apoteka prodaje
humanitarnu pomoć, bebinu hranu, higijenske artikle ili, naprimjer,
četkice za zube koje se prodaju za 4 njemačke marke po komadu.
žene iz Berna su u novembru 1992. poslale četiri šlepera (preko IDO
tona) nove dječije garderobe, hrane i higijenskih artikala. Pošiljka je
nestala između Splita i Travnika, što znači da nije stigla na cilj. Pošiljke
koje stignu do određenog mjesta izgledaju često kao da su ih raščupale
divlje životinje i, naravno, fali uvijek jedan dio.
Kad sam vidjela šta se prodaje u prodavnicama u Kiseljaku, bolje bi bilo
za moje zdravlje da to nisam vidjela. Imam svjedoke, da HVO
-vojnici zarobljavaju ljude najrađe arapskog ili bosanskomuslimanskog
porijekla i vode u kasarnu HVO-a u Kiseljaku. Tamo im otimaju sve što
nose i voze sa sobom, a poslije se izvinjavaju da su to bile neke bande
koje nešto tako čine. Vrlo je interesantno da te bande vode svoje žrtve u
kasarne HVO-a.
Posljednja pošiljka našeg UHBH'a silom je oduzeta iz autobusa na
redovnoj liniji Lucem - Travnik, IZ januara 1993. između Metkovića i
Mostara, sa ispravnim propratnim papirima. Pošiljka se sastoji, od 113
toplih zimskih kapa, 31 jakne od perina, 65 trenerki, 6 odijela, jedan
kućni mantil, jedan zeleni sako, ukupno 7 kartona sponzora švicarskog
137
 osiguranja ''Fortuna''. Pošiljka je bila namijenjena centru za rehabilitaciju
Stacionar Željezare Zenica. Pet velikih paketa raznih lijekova i dva paketa
razne robe, koje su razne švicarske apoteke poslale po šoferu autobusa,
također su oduzete.
Druga pošiljka, koja je išla kamionom, blokirana je istovremeno u
Grudama, sastoji se od 20 paketa zavoj nog materijala i 5 paketa
specijalnih lijekova pod brojem na propratnim papirima 921130/1223
Mediswisa i 8005/16 IVF, Neuhausen za Dom zdravlja Lukavac.
Dva autobusa Centrotrama iz Zenice su zaustavljeni do daljnjeg u
Busovači,
a ljudi su jednostavno morali ići pješice dalje.
To je bio samo jedan dio takvih događaja:
Ja Vas molim, u ime Boga, u kojega nas oboje vjerujemo, u ime Crkve,
u koju idemo, u ime naroda, koji volimo i za kojeg se borimo, u ime
zemlje, koju volimo i želimo osloboditi od zločina, učinite sve što je
u Vašoj rnoći da se ova ružna i zla djela više ne čine. Oslobodite naš
jadni napaćeni narod bar od tih muka i šikaniranja, jer Vi bolje znate
od mene da je taj narod ispaćen do krajnjeg. Da se ne bogate pojedinci
na račun najugroženijih u Bosni i Hercegovini". (Marija Wernl..Matić).
* muslimana i svake članice OIC-a i isticao stradanja muslimana u Bosni.
Iako su agresori ubijali i Srbe i Hrvate, Jevreje, Rome, Slovence,
Albance, ipakje najviše stradalo muslimansko stanovništvo. Bilo je jasno
daje genocidni rat poveđen protiv bosanskih muslimana i taje činjenica
snažno uzdnnala javnost u muslimanskim zemljama. Pokazalo se da je
krilatica o novom svjetkom poretku, koja se tih godina često ponavaljala,
obično licemjerje, jer je novi svjetski poretak očito na startu imao
dvostruke standarde. Za bosanske muslimane, iako su autohtoni evropski
narod, ne vrijede isti standardi kao za zapadnjake. Nakon urušavanja
sovjetske komunističke imperije, i neke republike u sastavu SSSR-a
proglasile su svoju državnu samostalnost, ali se nigdje nije dogodila
tragedija kao u Bosni. Zapadnjačka vojna alijansa ne bi dozvolila genocid
nad jednim kršćanskim narodom.
Mislim da su mnogi muslimani u svijetu razmišljali na ovaj način.
Šta učiniti? Odgovor je bio vanredni sastanak Organizacije islamske
konferencije (0lC) u Džedi, zakazan za početak decembra 1992.
Iz Sarajeva sam poletio avionom UNHCR-a. U Zagrebu me čekao
lični avion šeika Kasirna, sultana od Šardže, dobrog ivisokoobrazovanog
čovjeka i velikog prijatelja Bosne. Šardžaje emirat u sastavu Ujedinjenih
Arapskih Emirata (UAE).
138
Na putu za Džedu, sletjeli smo u Tiranu, gdje nam se pridružio Sali
Berisha, tadašnji predsjednik Albanije. Dok smo nadlijetali Albaniju, čudili
smo se istovremeno ljepotama i siromaštvu te zemlje: zelene njive i pobrda
uz morsku obalu presijecali su uski kaldnnisani putevi. Avionje sletio na
loš i zapušten aerodrom, oko kojeg su se svugdje naokolo vidjeli sivi
betonski bunkeri - stotine njih - koje je gradio režim Envera Hodže.
Predsjednik Berisha, ljekar koji se školovao u Americi, bio je potpuno
svjestan kolapsa u koji je Enverov komunizam doveo njegovu lijepu
zemlju. Kada sam ga upitao za ekonomsku situaciju u Albaniji, odgovorio
je da ona liči na tvrdo utaban put gdje je skoro nemoguće bilo šta zasaditi.
Na Međunarodnom aerodromu u Džedi dočekao nas je princ Selman.
Visok, u tradicionalnoj arapskoj nošnji, sa savijenim, tipično.semitskim
nosem, krupna, hrapava glasa, taj princ je odavao primjer najprirodnije
skromnosti i dostojanstva. "Predsjedniče, sazvali smo ovu vanrednu
konferenciju kako bismo svi zajedno učinili što više za Vaš narod!
Nećemo mimo gledati ovo stradanje muslimana!" - rekao mije za vrijeme
kratkog zadržavanja u svečanom salonu Aerodroma.
U Kasru'l-mu'temeru, palači za važne skupove, konferenciju je
sutradan otvorio suveren Saudijske Arabije, kralj Fahd, ČUvar i Sluga dvaju
harema, kako je glasila njegova zvanična titula. Govorio je tečno i odvažno,
pozivao se na međunarodno pravo i povelje, na vjerske obaveze svakog
Konferencijaje, po starom običaju u diplomatiji, imala dva kolosjeka:
onaj službeni i onaj iza kulisa. Egipatski ministar vanjskih poslova Amr
Musa, pakistanski ministar Muhammed Sattar, ministar vanjskih poslova
Irana Ali Ekber Valaj ati i, naravno, princ Selman davali su ton
dvodnevnom skupu. Saznao sam da u Ankari turski predsjednik Thrgut
Ozal živo prati sve što se događa u Džedi. Navečer, nakon prvog dana
rada, pojavio se nacrt rezolucije koja treba sutra biti usvojena. Taj draft
je bio suviše mlak i općenit, bez obaveza i rokova. Silajdžić i Šaćirbegović
su nervozno šetali po hotelskoj sobi razočarani "milijardom muslimana".
Najednom je zazvonio telefon: zvao jeVelajati.
Sutradan je nacrt u bitnome prerađen. Bili smo zadovoljni i čekali
smo usvajanje rezolucije.
Tada smo saznali da je konferenciju ljutito i prije vremena napustio
lord Owen, međunarodni posrednik u pregovorima za Bosnu i Hercegovinu,
očito nezadovoljan novom verzijom rezolucije.
Rezolucijom su muslimanske zemlje od Ujedinjenih nacija tražile
da ukinu embargo na uvoz oružja Bosni i Hercegovini. Ukoliko se ta
odluka ne ukine do I. februara naredne godine, muslimanske zemlje je
neće poštovati.
139
 Novinaru koji je izvještavao sa konferencije preporučio sam da u
svome izvještaju za programe Radio-televizije Bosne i Hercegovine ne
podgrijava velike nade kod našeg naroda. Suviše sam dobro poznavao
situaciju u Bosni i van nje.
Prije povratka domaćini su nam organizirali odlazak na umru. Obukli
smo ihrame i zaputili se uMekku.
Sve predstave o haremu Ka'be, koje steknemo gledajući ovo zdanje
na slikama i čitajući putopise, izgube se prilikom susreta s njom. Ugledao
sam je kroz šumu stubova, sa ulice.
Izišli smo na trijem u blizini Zemzemova vrela. Hodočanici me
prepoznaše i počeše uzvikivati: "Bosna, Bosna". Sjeo sam u jedan kut i
klanjao dva rekata gledajući i impresivnu visoku Ka'bu;".!Bože,pomozi
mome narodu, nesretnom, usamljenom, koji živi daleko od svoga središta"
- molio sam u svojim mislima, a onda krenuo da obavim obred uz upute
arapskog vodiča koji je ras\ierivao začudene hodočasnike ispred naše
grupe. "Bosna, Bosna, neka Allah pomogne braćuiz·Bosne!"·-·uzvikivali
su uplakani muslimani koji su se ovdje došli sa svih strana svijeta.
Sutradan smo poletjeli natrag u domovinu. Na ispraćaju, u salonu
Aerodroma u Džedi, princ Selman mi je prišao i skoro šapatom rekao:
"Predsjedniče, dozvolite da Vam kažem da me, pred polazak na Aerodrom,
iz Amerike nazvao Al Gore i prenio mi da će Amerika preispitati svoj stav
prema embargu na transfer oružja u Bosnu i Hercegovinu".
Guverner države Arkanzas Bill Clinton upravo je bio pobijedio na
predsjedničkim izborima i pripremao se da preuzme vodenje najveće
svjetske sile. AI Gore je bio njegov zamjenik. Zaključio sam da su
Amerikanci pažljivo'pratili rad konferencije i da će ona imati uticaja na
razvoj situacije uBiH; To se u nekoj mjeri pokazalo tačnim.
* krug zla - neka elementarna i neizbježna pitanja se nameĆU:
Srbi su u prvoj polovini juna 1993. izvršili potpunu blokadu Goražda.
Postojala je realna opasnost zauzimanja grada. UNPROFOR je zažmirio
na oba oka.
Da bi olakšali položaj braniocima Goražda, snage Prvog korpusa su
u proljeće i ljeto 1993. godine izvele nekoliko ofanzivnih akcija na
području Igmana, Treskavice i Bjelašnice.
Borbe sa srpskim snagama od kraja aprila 1993. do februara 1994.
godine vodene su uporedo sa borbama koje je bosanska armija vodila
protiv HV i HVO-a. Ako se ima u vidu daje u Krajini došlo do proglašenja
tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna i otvaranja trećeg fronta za
Armiju BiH, jasno je daje 1993. godina bila najteža godina za Bosnu i
bošnjački narod.
140
U ovako teškim uslovima, veliki značaj su imale: bitka na Karušama,
19.-22. marta 1993. godine, borbe na pravcu Tešanj - Maglaj, 24.-29.
maja 1993. godine i bitka za odbranu Olova kojaje trajala utokujesenskih
mjeseci 1993.
Sukob sa HVO-om trajat će skoro godinu dana. Opći napad HVO-a
otpočeo je jurišom na komandu Četvrtog korpusa Armije RBiH u
zapadnom dijelu Mostara. Napad je otpočeo u nedjelju, 9. maja 1993.
godine, rano ujutro, a izvršile su ga zajedno snage Mladena Naletilića
Tute i Juke Prazine, koji se u meduvremenu odmetnuo od bosanske armije.
Pored velikog otpora, neprijatelj je zauzeo zgradu popodne. Branitelji
su se pokušali probiti ali većina njih je pohvatana i odvedena u logore, a
za.sudbinu dvanaest bora9l!JWji su se predali snagama HVO-a do danas
se ništa ne zna.
Uprkos početnim neuspjesima, ovim je počela herojska odbrana
Mostara koju je predvodio načelnik grada Safet Oručević.
Šesnaestog maja uputio sam poruku građanima RBiH u vezi sa
hrvatskom agresijom. Poruka je glasila:
"Dragi moji sugrađani, obraćam vam se kao građanin ove napaćene
zemlje, prije svega kao ljudima, pojedincima sa imenom i prezimenom,
vjerujući u osjećanja pravde, svojstveno običnim, normalnim ljudima.
Prije tri dana zaključen je sporazum o prestanku' neprijateljstava
između Armije BiH i postrojbi Hrvatskog vijeća obrane u Hercegovini
i centralnoj Bosni. Trebalo je da prestanu sukobi, da se vojske povuku
u kasarne, a zatvoreni civili puste svojim kućama. Ali, kao što znate,
sve ovo ide veoma teško i sporo. Zato vam se obraćam. Dok teškom
mukom pokušavamo ugasiti ratne požare i dok se istovremeno sa
zebnjom i nadom pitamo šta nas čeka - konačno smirivanje ili novi
Zašto je došlo do ovih sukoba i ko i zašto ih tako uporno potpiruje?
Ko je taj veliki meštar kome je uspjelo da zatruje odnose između dva
prijateljska naroda?
Ne pokušava li neko da na toj našoj zajedničkoj nesreći zida svoju državicu?
Čemu sav ovaj užas, kada je potpuno jasno da nijedan problem
hrvatskog naroda u BiH ni sada, ni prije, u dugoj povijesti zajedničkog
življenja, nisu prouzrokovali Muslimani?
Muslimani nisu nikada svojatali ni otimali hrvatsku zemlju, nisu
zatirali hrvatske svetinje, nikada nisu ni osjećali mržnju prema
141
 Hrvatima. Niti obrnuto. Otkud onda sve ovo zlo? Pokušajte pravično
i pošteno odgovoriti na ova pitanja.
Vašim nepristrasnim držanjem vi možete doprinijeti da se ova nesreća
konačno zaustavi. Zahtijevajte od svojih vođa da u miru i kao
civilizirani ljudi rasprave ove, očito za tuđi račun, inscenirane sukobe.
Tražite od njih da poštuju dogovore, govore istinu i osude zlo.
Historija nikome ništa neće oprostiti. Ona neće nikoga pomilovati
za zločine. Narod će kazniti, a historija sramotom obilježiti one koji
ih čine, a prije svega one koji ih smišljaju i naređuju."
Snage HVO-a su od 24. do 30. juna 1993. godine prisilile organe
vojne i civilne vlasti da napuste Žepče. Zarobljenje veliki broj gradana
i pripadnika Teritorijalne odbrane BiH.
Baš u vrijeme dogadaja oko žepča (25. juni) primio sam Thdmanovo
pismo u kojem optužuje bosansku armiju za sukobe i progon Hrvata u
srednjoj Bosni. Predložio sam da utvrdivanje-istine prepustimo
nezavisnim istražiteljima i da pozovemo posmatrače Evropske zajednice
i UNPROFOR-a da utvrde činjenice:
"Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine primilo je i razmotrilo
Vaše pismo od 25. juna 1993. godine.
Oijelimo Vašu zabrinutost zbog tragične situacije u srednjoj Bosni i
osuđujemo zločine prema civilnom stanovništvu bez obzira ko ih je
počinio.
Moramo, međutim, napomenuti da su ovi nesretni događaji posljedica
politike pokušaja razbijanja Bosne i Hercegovine, na što već mjesecima
upozoravamo. Stalno zaustavljanje konvoja sa hranom za gladno
stanovništvo, sprječavanje dotoka sredstava za odbranu i organiziranje
paradržavnih institucija na teritoriji koju kontrolira HVO, posijala je
zlu krv između Hrvata i Muslimana i prijeti daljim nastavkom sukoba.
Etničko čišćenje u Prozoru, zločin u Ahmićima, te napad na Mostar,
u, kome se provodi teror i u kome su namjerno srušene preostale tri
džamije (na Balinovcu, Pijesku i Podhumu), planirao je, započeo i
izveo HVO. Pošto Armija Bosne i Hercegovine na etničko čišćenje u
Mostaru, Ćapljini i Stocu nije odgovorila na isti način, HVO je
isplanirao akciju masovnog pokretanja hrvatskog stanovništva .iz
srednje Bosne. Hoće se dokazati da je zajednički život nemoguć i da
je etnička podjela Bosne neminovnost.
Mi ne poričemo da je bilo nasilja i nezakonitih postupaka i od strane
jedinica Armije BiH, ali mi te slučajeve osuđujemo i progonima.
142
Naša politika nije iseljavanje hrvatskog ili bilo kojeg drugog
stanovništva sa njegovih ognjišta. Mi i dalje vjerujemo u zajednički
život naroda na ovim prostorima. Također, za nas su tzv. 'humana
preseljenja' krajnje nehumana.
S obzirom na neslaganje i protivrječne informacije o uzrocima i
vinovnicima sukoba, na što ukazuje i Vaše pismo, zatražili smo od
posmatrača EZ i predstavnika UNPROFOR-a da nas obavijeste o
svojem viđenju činjenica na terenu. Predlažemo da i Vi zatražite takav
izvještaj. Saglasni smo da se sa nalazima ovih neutralnih izvještača
upozna naša, Vaša i svjetska javnost.
Predlažemo, također, hitan sastanak predstavnika vlada naših dviju
zemalja radi zaustavljanja sukoba, otklanjanja njihovih uzroka i
rješavanja svih spornih pitanja.
Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine još jednom izražava
spremnost da razvija prijateljske odnose i saradnju između Republike
Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske na osnovama ravnopravnosti
i u duhu do sada potpisanih sporazuma između dvije zemlje".
Tuđman nije odgovorio na ovo pismo.
*
Travnik je napadan, ali i odbranjen u prvoj polovini juna 1993.
godine, poslije čega je. ostao slobodan do kraja rata. Ovo je bilo od
izuzetnog značaja za odbranu centralne Bosne.
Snage Armije BiH su u borbama sa HVO-om od 17. do 28. jula
1993. godine odbranile Bugojno i presudno uticale na sprečavanje
realizacije ideje o stvaranju hrvatske države na prostorima BiH.
*
Koncem jula 1993. Srbi su bili preduzeli snažnu ofanzivu saciljem
potpunog opkoljavanja Saraj~va. Akcijaje bila dio šireg plana: 27. maja
zauzeli su Grebak i time pot~uno odsjek1iG()fažde, a 12. jula Rogoj i
krenuli prema Igmanu. Trka sa vremenom se nastavljala jer smo mi
istovremeno dovršavali prokopavanje tunela (podzemnog prolaza) ispod
Sarajevskog aerodroma. . .
Sarajevski tunel, ustvari krivudavi podzemni prolaz ispod sarajevske
zračne luke, dug nešto preko 700 metara, prokopan je za pet mjeseci u
prvoj polovini 1993. godine. Historija gradevinarstva ne pamti bjedniji
objekt kojije odigrao značajniju ulogu u životu jednog grada. Računa se
143
da je kroz njega u toku 30 ratnih mjeseci uneseno preko 100 hiljada tona
oružja, municije, hrane i lijekova za opkoljeno Sarajevo. Od kraja 1994.
kroz tunel je za Sarajevo prolazilo i najnužnijih 10-15 megavata struje
koja se proizvodila na hidrocentralama na Neretvi. Dalekovod preko
planine Igman i kabi kroz tunel izgraden, su pod veoma teškim uslovima
u posljednja tri mjeseca ratne 1994. u okviru projekta pod šifrom S-35.
TUnel je na jugozapadnoj strani izbijao na uski pojas teritorije koji
je sve vrijeme rata branila i uspjela sačuvati 4. motorizirana brigada pod
komandom generala Fikreta Prevljaka. Ova teritorija se zatim širila prema
planini Igman i Konjicu i, dalje, prema Hercegovini i svijetu.
Prostor Igman - Bjelašnica tada su branile 81. i 82. brdska i dijelovi
8. motorizirane brigade,Vladaloje potpuno šarenilo jer su se tu nalazile
i jedinice "Zulfikar" i "Silver fox". Rukovođenje i komandovanje bilo je
poremećeno. Neke jedinice nisu priznavale autoritet komande Operativne
grupe Igman, koja je trebala objedinjavati vojne aktivnosti na tom širokom
i za odbranu Sarajeva strateški veoma važnom prostoru. Uz to, u toku tri
mjeseca pred napad promijenjena su tri komandarit:i OG Igman.
Neprijatelj je napipao slabu tačku i napao. Trnovo je palo već 13.1
14. jula, a na plato Igmana izbio l. augusta. Naše jedinice su se povlačile
u neredu. Na planinu se sleglo 4-5 hiljada izbjeglica iz Trnova, Dejčića,
Rogoja i otalih mjesta. Spavali su rasuti po šumama. Zaprijetila je
opasnost potpune blokade Sarajeva. U takvoj situaciji morao sam putovati
u Ženevu na pregovore koje je ispred Evropske unije vodio lord Owen.
Ispraćajući me na put, Kemal Muftić (ispred BH-pressa) upitao me:
"Vi putujete u svijet da tražite pravdu za Bosnu. Šta očekujete?"
Odgovorio sam da se osjećam kao žedan čovjek koji kreće u pustinju da
traži vode.
"Moja vojska konačno kontrolira Allahov put" - hvalio se Ratko
Mladić Juanu Goytisolou u vrijeme ofanzive na Igmanu. U srpskoj
propagandi mi smo bili islamski militanti koji hoće da, uz pomoć TUrske,
uspostave "balkanski kalifat", a četnici su borci koji štite Evropu od
islamske opasnosti. Naravno, ovo su bile notorne gluposti, ali u još jednoj
stvari Mladić nije bio u pravu: "Allahov put" ostao je u našim rukama.
Prolazeći Igmanom, učinio sam za vojna pravila potpuno
neuobičajenu stvar: javno sam preko radija pozvao 7. muslimansku i 17.
krajišku brigadu da krenu prema Igmanu i pomognu jedinicama koje su
se na ovom važnom prevoju našle u skoro bezizlaznom položaju. Vojni
komandanti bili su šokirani ovim javnim pozivom, ali su izdali
odgovarajuće naredbe. Dijelovi 7. muslimanske i 17. krajiške brigade
pohitali su na Igman i pomogli tamošnjim jedinicama da zaustave srpski
prodor. Uspjeli smo odbraniti strateški važan šumski put preko Igmana i
sačuvati ga sve vrijeme rata, iako su na nekim mjestima četnički rovovi
144
bili daleko svega 200-300 metara. Put i vozila na njemu bili su stalna
meta napada. "Olupine vozila, koja su skliznula sa puta i koja su pogodili
srpski topnici, bila su razbacana po strminama i krivinama" , piše
Holbrooke o igmanskoj cesti. Ako izuzmemo Aerodrom, koji smo koristili
uz pomoć UNPROFOR-a, i koji je zbog napada vrlo često bio zatvoren,
sva naša komunikacija iz Sarajeva odvijala se ovim putem.
Još jedna okolnost odigrala je ulogu uspasavanju Igmana i ovo što
slijedi je priča o tome.
U dobro smišljenoj diplomatsko-vojnoj igri uspjeli smo nadmudriti
Karadžića.
Zamisao je bila jednostavna i, kao što će se pokazati, vrlo uspješna.
Pred lordom Owenom smose~ ponašali kao da smo spremni nastaviti
pregovore pa možda i prihvatiti njegov mirovni plan. Govorili smo da to u
uslovima nastavka četničke ofanzive na Igmanu ne možemo i nećemo
učiniti. Ništa nismo slagali, samo smo pustili lorda da vjeruje ono što je
želio vjerovati. Ustvari, njegov plan, koji je on sačinio zajedno sa
Stoltenbergom, nije nam uopće bio prihvatljiv.
Lord Owen, veoma sposobni i uporni britanski diplomat, ministar
vanjskih poslova u lahutističkim vladama 1976.-1977. i 1977.-1979., piedočio
nam je da će ofanziva smjesta prestati čim se sporazum potpiše. Ali to nije
bilo ono što smo mi hYeli. Tražili smo obustavu napada i povlačenje na
položaje prije početka pregovora. Svaki dan smo dolazili u zgradu UN-a u
kojoj su se vodili ovi mukotrpni i beznadežni pregovori, saopćili da ofanziva
traje i da mi pod tim uslovima nećemo pregovorati. Povlačili smo se u hotel,
da bismo sutradan učinili isto. Trajalo je to nekoliko dana. Očajni lord Owen,
koji je vjerovao da u ruci ima mir, pa možda i Nobelovu nagradu, počeo je
ubjedivati Karadžića da treba obustaviti ofanzivu. Pretpostavljam da mu je
govorio: "Ova ti je ofanziva sasvim nepotrebna. Imaš mir i mapu Bosne
kakvn si želio. Muslimani su sprenmi da potpišu ako obustavišnapad i
povučeš se na polazne položaje".
Karadžiću je Owenov plan odgovarao u istoj mjeri u kojoj nama
nije. Taj plan, koji je poznat pod imenom Owen-Stoltenbergov plan, po
bivšem norveškom ministru inozemnih poslova ThorValdu Stoltenbergu,
predvidao je BiH kao uniju tri republike - srpske, hrvatske i bošnjačke sa
pravom otcjepljenja.
Owenovo ubjedivanje konaČno je uspjelo. Ono je bilo potpomognuto
i nagovještajima zračnih napada na srpske jedinice na Igmanu. Karadžić
je uspio ubijediti generala Mladićada obustavi napad i, štaviše, da povuče
svoje jedinice na položaje na kojima su se nalazili u trenutku početka
pregovora. Mladić se nije lahko predao: prihvatio je povlačenje uz uslov
da u ispražnjeni prostor ne udu naše snage nego snage Ujedinjenih nacija.
145
Tako je nastala poznata Demilitarizirana zona (DZ) na Igmanu, koja se
održala do kraja rata. Mladić je usput naredio da se pri povlačenju razore
svi hoteli i drugi turistički objekti na ovoj olimpijskoj planini.
Ugovor o povlačenju Mladićevih jedinica sa zauzetog područja, koji
je bio zaključen uz nevoljno posredovanje UNPROFOR-a, bio je prilično
konfuzan, ali ujednomje bio sasvimjasan: Mladić mora napustiti teren
koji je na Igmanu okupirao. Ta situacija vidi se jasno iz intervjua koji
sam tih dana dao Večernjim novinama.
Večernje novine: Ugovor o demilitarizaciji i vraćanju na početne
položaje, potpisan sredinom augusta 1993. godine, vrlo je kratak i
prilično neprecizan. Upravo je u toku povlačenje nekih naših jedinica
sa položaja u okoliniSarajeva,a·general·Rose·je·nedavno·na··Palama
Karadžiću obećao da će "zatrpati" sve naše rovove napravljene nakon
tog sporazuma. Koliko taj sporazum predstavlja poteškoće za akciju
naše armije koje bi eventualno dovele do deblokade Sarajeva?
ALIJA IZETBEG6Vic:D~,;;:g;;v;;r i~~;i~kr~t~k i~;je 'b~š u'~~r
preciznosti. S obzirom na okolnosti pod kojima je sačinjen,
nedorečenosti su očito namjerne ili se nisu mogle izbjeći. Ipak, obaveze
su prilično jasne. Prema ugovoru, Mladićeva vojska će se povući sa
Igmana na linije na kojima se nalazila 30. jula 1993. godine. Za našu
vojsku je rečeno samo da će ostati na zatečenim pozicijama i da se
neće pomjerati radi zauzimanja područja koja su napustile Mladićeve
snage. Ove odredbe su jasne. Dakle, general Rose neće moći zatrpavati
nikakve naše rovove izvan izričito navedenog područja. Ugovoru je
priložena mapa sa ucrtanim linijama konfrontacije na dane 30. jula i
14. augusta 1993. godine. .. .
Karakteristično je bilo ponašanje generalaRosea i nekih.britanskih i
francuskih oficira koji su pokušavali spriječiti povlačenje Mladićeve vojske,
tvrdeći da to nije neophochio i da njeno prisustvo na Igmanu nema veliki
vojni značaj. Ali pobijedilaje našallpornost da odbijemo pregovarati.
Kada je povlačenje Mladićeve vojske završeno, lord Owen je očekivao
završetak razgovora i prihvatanje njegovog plana, ali, na njegovo
zaprepašćenje, mi smo objavili da moramo ići na konsultacije u Sarajevo
da za mirovni plan dobijemo saglasnost Skupštine BiH.." .
UOČi Skupštine BiH održan je Drugi bošnjački sabor na kojem su uzeli
učešća predstavnici bošnjačkog naroda iz svih krajeva zemlje., Uz pratnju
UNPROFOR-a, došli su i delegati iz opkoljenih dijelova teritorije, Bosanske
krajine i podrinjskih enklava Srebrenice, žepe i Goražda.
Odgovor Sabora, a zatim i Skupštine, na Owen-Stoltenbergov plan
glasio je: "Prihvatamo, a1i. .. " Ovo "ali" je praktično značilo odbacivanje
146
plana jer smo mi prihvatanje plana uslovili uključivanjem u bošnjačku
republiku svih općina u kojima je, prema popisu stanovništva iz 1991.
muslimansko stanovništvo činilo većinu. Kakvo je vojno i moralno stanje
bilo, dobro ilustruje činjenica daje ovaj naš potpuno razuman i opravdan
uslov bio apsolutno neprihvatljiv za Srbe i mi smo to znali.
Mnogo kasnije sam saznao za sukob između Mladića i Karadžića
zbog pristanka ovog posljednjeg na povlačenje na Igmanu. Mladić mu to
nikada nije oprostio i čak mu je javno prigovorio daje njegovom krivicom
ispuštena vojna pobjeda koja bi u krajnjem rezultatu mogla dovesti do
potpunog gušenja Sarajeva, pa i do našeg poraza. Mladić je, u ovom slučaju,
u velikoj mjeri bio u pravu. Na našu sreću, Karadžić je napravio grešku.
•
Za vrijeme kampanje na Igmanu Guli - august 1993.), Srbi su pojačali
pritisak na enklave, svakodnevnim granatiranjem i ometanjem ulaska
konvoja sa hranom. Sve se to događalo dok su trajali mirovni pregovori
u ženevi. Devetog augusta uputio sam pismo američkom pređsjedniku i
zatražio zračne udare protiv Karadžićevih snaga. Pozvao sam se na član
51 Povelje UN-a o pravu na samoodbranu i čl. 1. Konvencije o zabrani
genocida iz 1948., čiji je potpisnik USA.
Predsjednikov odgovor (13. augusta) bio je neodređen.
Istina, predsjednik Clinton je izrazio odlučnost da se spriječi opsada
Sarajeva (bit će spriječena dvije godine kasnije) i izjavio da je ohrabren
odlukom NATO-saveznika da upotrijebe zračnu silu ako strane na terenu
ne ispune uslove iz pregovora o miru, koji su u toku (ovo će se također
dogoditi dvije godine kasnije).
Predsjednikovo pismo završavalo se riječima:
"Generalni sekretar i članice NATO-a, uključujući Sjedinjene Države,
pažljivo prate situaciju, da bi utvrdili kada i.hoće li će zračni udari
početi. Mi se slažemo sa vama da će ubjedljiva prijetnja zračnim
udarima ili - ako bude potrebno - sami udari, značajno doprinijeti
procesu u Ženevi. Pregovarački aranžman ostaje krajnji cilj naših
aktivnosti, jer smo uvjereni da je takav dogovor jedino moguće rješenje
za bosansku tragediju. Sjedinje Države će nastaviti raditi sa vama u
tom pravcu".
•
Sa druge strane, napadi HVO-a nisu prestajali, postajali su sve
brutalniji, a svi pokušaji da se oslobode zarobljeni civili, koji su čamili
po logorima, ostali su bez rezultata. Odlučio sam da o situaciji obavijestim
Vijeće sigurnosti UN.
147
 PISMO VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NACIJA
(19. august 1993.)
Cijenjena gospodo,
Obavještavam vas da kršenje ljudskih i nacionalnih prava bosanskih
muslimana od strane milicije Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) u
Hercegovini dobiva razmjere istinske ljudske katastrofe.
Desetine hiljada ljudi otjerani su iz njihovih domova i sa njihove
zemlje sa ciljem da se stvore etnički čiste hrvatske teritorije.
Muškarci u dobi od 15 do 17 godinasupohapšeni;-izloženi
maltretiranjima i selektivnim likvidacijama. Predsjednik SDA
Hercegovine Zijad Demirović uhapšen je sa cijelom porodicom u
Mostaru početkom juna mjeseca i od tada mu se gubi svaki trag.
Predsjednik SDA Ćapljineinž. Boškailo je hladnokrvno ubijen pred
vlastitom kućom u prisustvu porodice i komšija. Zarobljeni muškarci
su smješteni u improvizirane konclogore kako slijedi:
Grad Lokacija zatvora
Mostar Heliodrom, zgrada Univeziteta
Ćapijina Dretelj, kasarna na Grabovini,vojni
magacini u Gabeli, bivša farma krava
uĆeljevu
Stolac Vojna kasarna, Duhanska stanica,
škola uCrnićima, željezara
Vitina Bivše poljoprivredno dobro
Ljubuški ZatVor u Otoci'
Prozor Atomsko sklonište, UNIS,
Srednjoškolski centar, Vatrogasni dom
Sve muslimanske kuće u selima Gubaviea, Bivolje Brdo, Hasića
Glavica, Stanojevići, Pijesci, Ševaš-Polje, Škaljevina, Lokve i u
predgrađima Mostara, Cimu i Ilićima, spaljene sll. Džamije u
zapadnom dijelu Mostara, selu Višićima i Dubravama su minirane.
HVO je istjerao iz Mostara UNPROFOR, UNHCR, Crveni križ i
novinare - svjedoke torture i protjerivanja. Muslimanima se dozvoljava
izlazak iz Hercegovine pod uslovom da potpišu izjavu da dobrovoljno
poklanjaju cjelokupnu imovinu. Samo u Mostaru je izdato preko
8.000 ovakvih dozvola.
148
Stolac, Tasovčići, Ćapijina, Ljubuški, Višići, Ćeljevo i mostarska naselja
Balinovac i Đikovina, te kvartovi oko mostarske katedrale i zgrade
MUP-a etnički su očišćeni od muslimanskog stanovništva. Dio
protjeranog naroda, većinom žene i djeca, zbijen je u istočni dio
Mostara, u' Blagaj i Počiteljsko Polje i ostavljen bez hrane, vode i
lijekova, bez struje.
Tražimo od Vijeća sigurnosti:
l. Da odmah u Mostar i druga ugrožena mjesta uputi predstavnike
UNHCR-a i UNPROFOR-a koji će utvrditi činjenice na terenu i o
tome obavijestiti to Vijeće i međunarodnu javnost,
2. Da hitno putem UNHCR omogući dostavu humanitarne pomoći
protjeranom stanovništvu u Mostaru i koncentracionim logorima
širom Hercegovine
3. Da naloži HVO-u da se oslobode svi zatočeni civili, a zarobljeni
vojnici tretiraju u skladu sa međunarodnim konvencijama.
Također, ponavljamo naš zahtjev da se grad Mostar proglasi zaštićenom
zonom.
Nažalost, moram istaći činjenicu da su za tragediju muslimana u
Bosni, pored dviju nacionalističkih armija, odgovorni i činioci u
svjetskoj zajednici koji su ovom narodu nametnuli embargo na oružje,
čime su mu praktički vezali ruke i oduzeli mu pravo na samoodbranu
zagarantiranu Poveljom UN-a.
Gospodo,
Ovaj put od vas tražim da ljudima kojima je zabranjeno da se brane
omogućite barem pravo da prežive.
Osim verbalnih osuda, nikakve stvarne reakcije nije bilo. Svaki
objektivan posmatrač sticao je utisak daje Bosna prepuštena svojoj
sudbini. Noel Malcolm, koji je upravo tih daila završavao rad na svojoj
knjizi Povijest Bosne, smatrao je uništenje Bosne svršenim činom. Očajan,
kako sam kaže, pisao je:
"Godine 1992. i 1993. pamtit će se kao godine kada je razorena jedna
evropska zemlja. Bijaše to zemlja sa političkom i kulturnom povijesti
različitom od bilo koje druge zemlje u Evropi. Tu su se preklopile i
udružile velike religije i velike sile u evropskoj povijesti carstva Rima,
Karla Velikog, Osmanlija i Austro-Ugarske, te religije zapadnog
kršćanstva, istočnog kršćanstva, judaizma i islama".
149
 * Owen i Stoltenberg se u vezi sa ovim nisu više oglašavali.
Šesnaestog aprila 1993. vojnici HVO-a upali su u ranimjutamjim satima
u selo Ahmiće kod Viteza i izvršili zločin, koji je potresao svijet. Ubijeno je
i masakrirano preko stotinu civila, medu kojima je bilo mnogo žena i djece.
Vinovnicima zločina sudi se pred Međunarodnim sudom u Haagu.
Međutim, nema čistih ratova, niti bezgriješnih vojski. Svi ratovi su
prljavi, manje ili više. Iako smo koristili svaku priliku da upozoravamo
naše vojnike na obavezu pridržavanja pravila rata i kontrolirali njihovo
ponašanje koliko god smom()gli, s vremena na vrijeme stizale su vijesti
da i sa naše strane nije sve 11 redu.
Početkom augusta primio sam pismo supredsjedavajućih ženevske
konferencije Owena i Stoltenbeiga o riavodiiim il6čimma b6saiiskeiirinije
u selu Doljani. Optužba je stigla sa hrvatske strane. Pozvao sam telefonom
generala Delića i zatražio informacije o događaju, a 8. augusta uputio
sam mu i pismo koje je glasilo:
"Prije nekoliko dana telefonski sam zatražio da se ispitaju optužbe
HVO-a da je u selu Doljani kod Jablanice jedna jedinica naše vojske
izvršila zločin masakrirajući jedan broj civila hrvatske nacionalnosti.
Izvještaj o tome još nisam dobio, pa je potrebno da me o rezultatima
istrage obavijestite i o tome upoznate javnost.
Koristite svaku priliku da naše vojnike upozorite na obavezu
pridržavanja zakona o ratnom pravu. Ne oklijevajte da strogo kaznite
prekršitelje i ne oklijevajte da o tome obavijestite javnost. Mi time ne
možemo ništa izgubiti".
Nekoliko dana kasnije, Delić me obavijestio da ne postoje nikakve
indicije o zločinu bosanske armije u Doljanima, Kopiju Delićevog odgovora
uputio sam Owenu i Stoltenbergu, predlažući medunarodnu istragu:
"Poštovana gospodo, u vezi sa optužbama HVO-a, da je u selu Doljani
kod Jablanice masakriran jedan broj civila hrvatske nacionalnosti,
zatražio sam od komandanta Glavnog štaba Armije BiH da ispita
ove optužbe i da me o tome hitno obavijesti. U prilogu vam dostavljam
kopije moga pisma i odgovor generala Rasima Delića (na bosanskom
i engleskom jeziku).
Pošto su ove informacije u suprotnosti sa optužbama HVO-a molim
vas za pomoć da se ustvrdi šta je istina u vezi sa ovim događajima.
Imam puno povjerenje u ono što u tom pogledu utvrde organi
Međunarodnog Crvenog križa i UNPROFOR-a. Uvjeren sam da ćemo
naići na vaše razumijevanje i saradnju u ovom pogledu".
150
Ali, ako je optužba za navodni zločin u Doljanima bila plod hrvatske
propagande, zločin u Grabovici nad hrvatskim civilima bio je .surova
istina. Grupa naših vojnika, u toku operacije "Neretva 93", izmasakrirala
je, 8. septembra 1993., u ovom selu na Neretvi 27 hrvatskih civila. Po
saznanju za ovaj zločin, general Delić je od Sefera Halilovića, koji je
komandovao akcijom "Neretva 93", zatražio izvještaj, ali izgleda da ga
nikada nije dobio. Međutim, mnoge okolnosti tragedije saznat će se dva
mjeseca kasnije u okviru vojno-policijske akcije "Trebević 1", koja je
26. oktobra izvedena u Sarajevu. U toku istrage za pobunu i zločine u
Sarajevu, Vojno tužilaštvo, koje je bilo u sastavu Ministarstva pravde,
došlo je do mnggo informacija o zločinu u Grabovici, ali je optužba i
suđenje organizirano samo za sarajevski slučaj. U jesen 1997. Odjeljenje
vojne bezbjednosti podnijelo je Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu
krivičnu prijavu za zločin u Grabovici. Thžilaštvo je obradilo predmet i,
u skladu sa Rimskim pravilima puta, zatražilo od Međunarodnog suđa u
Haagu saglasnost za pokretanje sudskog procesa protiv osumnjičenih
lica, na što je Haški tribunal preuzeo kompletan predmet i dokumentaciju
o ovom slučaju.
*
Proglašenje Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, koje je objavio
Fikret Abdić 27. septembra 1993. godine, dodatno je otežalo ionako težak
položaj Armije BiH, posebno snaga Petog korpusa. Otvaranje trećeg
fronta i kolaboriranje Fikreta Abdića sa srpskim i hrvatskim agresorom
do maksimuma je otežalo opću vojno-političku situaciju u BiH.
Četvrtog oktobra otputovao sam u New York da bih govorio pred
Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija.
IZVODI IZ GOVORA NA GENERALNOJ SKUPŠTINI
UJEDINJENIH NACIJA
(New York, 7. oktobar 1993.)
"Međunarodna zajednica nema niti definiranu politiku, niti jasan
plan političke akcije koja bicilakšllla prijelaz sa komunističkih
struktura, koje su bile na vlasti pedeset godina, na koncepte zasnovane
na slobodi i demokratiji (... ).
Negativne strane ovog problema u potpunosti su se ocrtale na primjeru
moje zemlje. Očito je da smo pod pritiskom preostalih snaga
151
 komunističke agresije, te da se iskorjenjivanje svih šansi za demokratski
razvoj događalo pred očima Evrope, Amerike i cijelog svijeta. Taj čin
proveden jeuz upotrebu sile, kroz masovna ubistva civila, uništavanje
svih tragova civilizacije i kulture, sve do barbarskih taktika paljenja i
uništenja naše zemlje.
Istovremeno, s ovim neviđenim nasiljem, eksperiment političke
vivisekcije pokušavan je nad našom zemljom. Provodi ga među­
narodna zajednica, koja, očito, na primjeru Bosne i Hercegovine testira
različite modele jedne postkomunističke države (...).
Prvi je eksperiment izvršen Londonskom konferencijom. Taj koncept,
koji je išao za zaustavljanjem agresije, napušten je bez ijednog pokušaja
za njegovim provođenjem. A to je samo inteniiiiiialo-raf-ninašem
tlu. Potom slijedi pokušaj iznalaženja rješenja kroz ustavnu, pravnu i
političku reformu, za krizu koja je postala još dubljom. Projekt, poznat
kao Vance-Owenov plan, niko nije ni pokušao primijeniti. Plan je
napušten kako bi se lIlogao zamijeniti novim,lltelIleljenim na krivoj
tezi da se na tlu Bosne i Hercegovine događa građanski rat između
tri naroda, te da je stoga teritorijalna podjela jedino rješenje ... Kao
posljedica toga, nekontrolirani tok događaja će se nastaviti i uzrokovati
nove patnje naroda.
Gospodine Predsjedniče, danas je narod Bosne i Hercegovine pred
izborom: ili pravedan odbrambeni rat ili nepravedan mir. Ako se rat
nastavi, povećava se rizik daljnjeg stradanja naroda, pa i uništenja
naše nacije. Onbi mogao značiti smrt hiljada ljudi. Nepravedni mir
je neprihvatljiv, jer je zasnovan na odbojnom i historijski neuspješnom
konceptu etničke podjele i apartheida (...).
No, ipak, te neprih~atljivosti,.u tzv.mirovnolIl planu koji nam se
nameće, nisu tek filozofske. Kao prvo, svaki plan koji legitimira
genocid i promovira etničku podjelu, mnogo će prije posijati sjeme
agresije te potaknuti plamen osvete. Kao drugo, svaki mir koji ne
obraća pažnju na uzroke rata, u najboljem slučaju, ponudit će tek
privremenu pomoć, ali ne i stvarno rješenje, koje je sada temeljno
(...).
U skladu sa svojim autoritetom i odgovornošću, Vijeće sigurnosti
UN-a trebalo bi ocijeniti plan koji su pripremili lord Owen i
gospodin Stoltenberg, kako bi odredilo njegovu konzistentnost sa
Poveljom Ujedinjenih nacija i brojnim rezolucijama ranije prihvatilo
Vijeće sigurnosti.
Vijeće ne može pobjeći od svoje odgovornosti skrivajući se iza često
ponavljane isprike: ' ... Mi ćemo prihvatiti sve ono za što se dogovore
152
tri strane ...', kada je jedna strana žrtva, pod pritiskom stvarne prijetnje
masovnog gladovanja i genocida ..."
*
Nakon godinu dana opsade, u Sarajevu su se počeli javljati znaci haosa.
Neke jedinice koje su branile Grad, sve su manje poštoville vojnu disciplinu
i autoritet Štaba Vrhovne komande, na čijem se čelu tada. nillazio Sefer
Hillilović, sposoban oficir, illi čovjek bez dovoljno lične hrabrosti. U
decembru 1992. došlo je do otvorenog oružanog sukoba između vojske i
tzv. jedinice za specijillne namjene kojima je komandovao Juka Prazina.
Surevnjivost između pojedinih komandanata rasla je i ugrožavilla odbranu
grada, a od početka je tinjao i latentni sukob između jedinica MUP-a
(policije) i vojske. Stizille su vijesti o milltretiranju Srba i o nelegillnim
racijama, nakon kojih su gradani odvođeni na pogibeljan posao kopanja
rovova na frontu. Sve je ukazivillo da Sefer HiIlilović nema dovoljno
autoriteta medu vojnicima da bi se mogao nositi sa situacijom. Tridesetog
maja 1993. doživjeli smo katastrofu na Trebeviću. U junačkoj, illi
nedovoljno promišljenoj akciji poginulo je 29 boraca l. brdske brigade.
Bilaje to kap na punu čašu. Odlučio sam da predložim Hillilovićevu smjenu
sa čelnog mjesta u vojsci. Na sjednici Predsjedni~va RBiH, 8. juna 1993.,
uvedena je funkcija komandanta Armije na koju je imenovan Rasim Delić,
ozbiljan čovjek i vrlo obrazovan oficir. Prije toga, ova funkcijaje nuđena
Džemailu Šarcu, uglednom generillu bivše Jugoslavenske armije, illi je on
tu ponudu odbio sa objašnjenjem da je to posao za nekog mladeg i zdravijeg.
Sva operativna ovlašćenja u vojsci prenesena su na komandanta. Halilović
je još neko vrijeme zadržao položaj načelnika Štaba VK, illi je u svemu
bio podreden novom komandantu Armije.
Još jedna okolnost uticala je na donošenje ove odluke.
Nekoliko dana ranije (tačno, 27. maja 1993.) primio sam dugo pismo
(4 stranice) generiIla Jovana Divjaka, tada zamjenika Glavnog štaba Vrhovne
komande. U pismu, Divjak se žilli na odnos prema njemu i na ponašanje
naoružanih ljudi prema gradanima Sarajeva, i navodi:
- đa su ga prilikom obilaska fronta na liniji Konjic- Jablanicajedinice
lokalne brigade uhapsile i zadržale u zatvoru 27 dana;
- da se pojedini komandanti vojnih jedinica na terenu grubo ponašaju
prema građanima;
- da postoje privatui zatvori u Hrasnici i Dobrinji;
- da se bolesni ljudi odvode na kopanje rovova i da rade po dvanaest
sati dnevno;
- da se u svim ovim slučajevima posebno ističe nasilničko ponašanje
komandanta 10. brdske brigade Mušana TopilIovića Cace.
153
 Divjak to izričito ne kaže, ali se iz navoda pisma moglo zaključiti
daje takav odnos prema njemu uvjetovan činjenicom daje on Srbin i da
su žrtve maltretiranja uglavnom Srbi, iako ne samo oni (spominje se i
neki krojač Hajro, pa Mehmedović Meho, oba muslimani, itd.')
Zatražio sam izjašnjenje Štaba o Divjakovim navodima. Iz izvještaja
se jasno vidjelo daje Divjak okružen nepovjerenjem i sumnjama i da su
mnoge Divjakove pritužbe osnovane.
Inače, sve češće su se pronosile neprovjerene, ali uporne priče o
maltretiranju Srba u Gradu.
Pritužbe su. se, iako u manjoj mjeri, odnosile i na vojnike Devete
brigade, čiji je stvarni komandant bio Ramiz Delalić. Ćelo (formalno je
bio zamjenik komandanta). . .......- .. - ...
Deveta i Deseta brigada držale su velike dijelove sjeverne j južne
linije odbrane opkoljenog Sarajeva (Deveta brdska liniju Slatina
_ Grdonj - Pašino brdo, Deseta: zgrada Skupštine na rijeci Miljacki
- Debelo brdo - Čolina kapa). Vojniciovihbrigada·su·u·početku rata
sami sebi kupili puške i bili su veoma privrženi svojim komandantima.
Ukrotiti ove buntovne ljude i nametnuti im vojnu disciplinu, bilo je isto
što i pokušati osedlati divlje konje. Svaki obračun sa komandantima
mogao je dovesti do sukoba sa čitavom brigadom, pa i do napuštanja
linija. Trebalo je postupati krajnje pažljivo.
Drugog jula 1993. dio vojnika Devete i Desete brigade blokirao je
sve mostove preko Miljacke od Vijećnice do Skenderije i policijske stanice
u čitavom istočnom dijelu Grada.
Posredstvom komandantajedinice "Delta" Dine Aljića, pregovarao
sam cijelu noć i postigao povlačenje pobunjenih vojnika u kasarane i na
linije. Medutim, odlučio sam da učinim sve što je potrebno da se ova
situacija ne ponovi i da se konačno uvede red među jedinicama koje
brane Grad.
Sutradan sam u svoj ured pozvaok()mandanta Armije Delića i
ministra unutrašnjih poslova Alispahića, kojije komandovao jedinicama
policije. Zatražio sam da izrade plan da se slomi samovolja dviju
odmetnutih brigada.
Pripreme za ovu krajnje delikatnu i rizičnu operaciju potrajale su
mnogo duže nego što smo pretpostavljali. Trebalo je izvesti oružanu
akciju protiv vlastitih jedinica u Gradu koji je bio opkoljen višestruko
jačim neprijateljem.
Akcija, prvobitno planirana za septembar, odložena je za oktobar, a
zatim se odgađala dan po dan skoro do kraja mjeseca. U međuvremenu,
6) Integralni tekst Divjakovog pisma nalazi se u Prilozima na kraju ove knjige
154
kao sastavni dio ovoga plana, u Grad su kroz tunel ispod Sarajevskog
aerodroma, jedan po jedan, prebačeni pripadnici Crnih labudova iz
Kaknja, koji su trebali učestvovati u akciji.
U vezi sa nezakonitostima u vojsci oglasio se Izvršni odbor SDA. U
saopćenju sa sjednice od 23. oktobra 1993. kaže se:
''Polazeći od obaveza i odgovornosti koje Stranka demokratske akcije
ima u jačanju odbrambenih sposobnosti naroda Bosrie i Hercegovine
i razmatrajući tekuću vojnu i sigurnosnu situaciju u Sarajevu, Izvršni
odbor SDA konstatira da je u nekim jedinicama Prvog korpusa Armije
BiH već duže vrijeme ozbiljno narušen sistem rukovođenja i
komandiranja, čime se izravno dovodi u pitanje efikasnost izvršavanja
borbenih zadatakaislabenapori Armije BiH i naroda u njihovoj teškoj
borbi protiv agresora. Pojave kriminala i samovolje među pripadnicima
oružanih formacija također su uzele maha. Pojedinci u nekim jedinicama
u Sarajevu svojim nezakonitim postupcima i ponašanjem ruše ugled
koji su ove jedinice stekle u herojskoj odbrani Grada. Zbog toga Izvršni
odbor SDA zahtijeva od organa vlasti, prije svega od Predsjedništva
BiH i Štaba Vrhovne komande Armije BiH, da razmotre ovu situaciju
i poduzmu mjere na zavođenju reda i poštovanju zakona i time povrate
poljuljano povjerenje građana u njihovu vojsku i državu. Samo
organizirana i sinhronizirana borba može biti uspješna, a rat i ratno
stanje ne mogu biti izgovor za samovolju i bezakonje".
Da bih sačuvao tajnost operacije, sjednicu Predsjedništva na kojoj
je trebalo donijeti odluku o njoj, sazvao sam 25. oktobra pred ponoć.
Akcija je planirana za 26. oktobar rano ujutro.
Na sjednici je istovremeno donesena naredba o smjeni Mušana
Topalovića i Ramiza Delalića sa komandnih pozicija u Desetoj i
Devetoj brigadi i o njihovom lišenju slobode. "Dozvoljava se upotreba
sile radi izvršenja ove odluke ako se to pokaže potrebnim"" pisalo je
u naredbi Predsjedništva.
Dvadeset šestog oktobra Sarajevo je osvanulo pusto. Vladala je
potpuna tišina. Nekim slučajem, ni granate nisu padale. Dio jedinice
Devete brigade, stacionirane u objektima preko puta Katoličkog groblja
na Koševu, predao seveć u sedam sati ujutro. Drugi dio, uRomanijskoj
ulici, nastavljao je otpor do kasno popodne; U opkoljenu bazu otišli su
dr. Haris Silajdžić i Bakir Alispahić i ubijedili Ramiza Delalića da obustavi
otpor. Mušan Topalović Caco bio se zabarikadirao sa većom grupom
civila kao talaca u svojoj noćnoj bazi na Bistriku. Sačekivao je neoprezne
policajce i ubijao jednog po jednog - ukupno njih devet. Nismo znali šta
da činimo. Juriš na objekt značio je smrt za taoce. A bilo ih je između 40
i 50, uglavnom žena i djece, pokupljenih na brzinu iz okolnih kuća.
155
 Pred večer sam poslao kod njega Jusufa Pušinu, savjetnika u
Predsjedništvu, da ga pokuša uvjeriti da se preda. Cru:? je to.?dbio: a
Pušina nam je donio vijest o ubijenim policajcima čIJa su tijela bila
poredana u dvorištu.
Agonija talaca se nastavljala. Oko ponoći sam naz~ao .Cac~
telefonom i rekao mu da će po njega u II i 30 doći Jusuf Pušma I mOJI
pratioci Haris Lukovac i Osman Mehmedagić, koje je do~ro poznava?:
da ne puca, da će biti priveden u komandu i da će se prema njemu postupiti
po zakonu.
Caco se sa jednim brojem vojnika koji su bili u njegovoj komandi
predao oko ponoći bez borbe. Priveden je u komandu Prvog. ko.rpusa ~
ul. Đure Đakovića (sada Ali·pašina·ulica): Tamo-sugafizlčki,.napall
drugovi ubijenih policajaca. Postojalaje opasnost da ga linču~u. Da bi s~
izbjeglo najgore, uguran je u kola sa namjerom da se prebaCI u Okružm
zatvor. Na putu, kada su kola skretala u ulicu Koševo, Caco se naglo
trgao, otvori6vrata kola i pokušao bježatL StražarisupripucalLTako je
glasio zvanični izvještaj.
U prvim vijestima ujutro, spikerTVBiHje javio daje Caco prethodne
noći zarobljen i ubijen pri pokušaju bjekstva.
Stotinu pedeset pripadnika Devete i Desete brigade prošlo je kroz
zatvor i istragu, većina je brzo puštena i upućena na linije na Trebeviću i
Grdonju. Njih osamnaest je optuženo i sudeno za ubistva i oružanu
pobunu. U Gradu je zavladao red i sigurnost. Opasnost je opet vrebala
samo sa brda.
* MEMIJA: Problem hrane postaje prvorazredno pitanje i bojim se da
U oktobru se, neposr~dno pnj~ ovih d()gadaj~,iz inozemstva konačno
u BiH vratio dr. Haris Silajdžić, ministarvanjskih poslova, kojije u svijetu
sa uspjehom obavio poslove vezane za priznanje i afirmaciju Bosne i
Hercegovine kao samostalne i suverene države.
Trebalo je sastaviti novu vladu. P,?drazumijevalo se da će njen
predsjednik biti Haris Silajdžić. Silajdžić je koncem oktobra bez većih teškoća
sastavio Vladu i predstavio je Predsjedništvu (Edib Bukvić, Hamdija
HadŽlJiasall()vić,. Bakir Alispahić, hian Ljubijankić, Sead Kreso, Kasim
Trnka, Rusmir Mahmutćehajić, Faruk Smailbegović, Munever bnamović,
Dragoljub Stojanov, Arif Smajkić, Mustafa Beganović, Enes Duraković i
Ivo Knežević). Bilo je izvjesnih rasprava oko resora izbjeglica. Kandidat
SDA je bila Amila Omersoftić, Haris je davao prednost dr. Arifu Smajkiću,
i to je prihvaćeno, ali prava drama je nastala oko Rusmira Mahmutćehajića.
Silajdžić je predložio da iz dotadašnjeg Mahmutćehajićevog resora izdvoji
156
energetiku i priključi je ministarstvu privrede. Primijećeno je bilo da
Mahmutćehajić koristi svoju kontrolu nad energijom (tada uglavnom
naftom) da bi uspostavio kontrolu nad vojskom, pa i drugim resorima.
Jednog dana, kad sam potražio generala Delića, našli su ga kako čeka u
redu pred kabinetom ministra za energetiku i namjensku industriju (tako
se zvalo Mahmutćehajićevo ministarstvo) da bi od ministra lično dobio
nalog za nešto nafte za vojsku. Mahmutćehajić se ultimativno usprotivio
odvajanju energetike iz njegovog ministarstva, izjavivši da će, u tom slučaju,
dati ostavku. Problem je stajao otvoren nekoliko dana. Jedne večeri, za vrijeme
obilaska željezare Zenica, prišao mi je Mahmutćehajić i zatražio da ga
podržim u zahtjevu da zadrži poslove energetike u svome ministarstvu. Kada
sam to odbio, Mahmutćehajić je dao ostavku i od ministra pretvorio se u
''kritičara svegapostojeg" u Bosni.
*
U drugoj polovini novembra 1993., odmah nakon oslobođenja Vareša,
boravio sam dvanaest dana na slobodnoj teritoriji (6.·17. XI.). Posjetio
sam 17 gradova i razgovarao sa 32 općinska ratna predsjedništva. Po
povratku, dao sam dugi intervju za RTVBiH. Razgovor je vodio generalni
direktor RTVBiH Mufid Mumija. Izdvajam tri pitanja i tri odgovora:
*
INTERVJU ZA RTV BiH· skraćena verzija
(18. novembar 1993.)
ta nevolja može biti opasnija od četnika i od ustaša.
IZETBEGOVIĆ: To je stvar koja me u toku obilaska slobodne teritorije
pritiskivala čitavo vrijeme. Međutim, narod nije demoraliziran iako je
suočen s tim problemom i dobro zna za situaciju. Ali, evo, dok mi
razgovaramo, u Ženevi je u toku konferencija kojoj prisustvuje i naša
delegacija na čelu sa Silajdžićem, i na njemu je da učini sve da se ova
blokada probije, odnosno da se nađe način da se hrana uvozi. Naš je
stav da nije bitno hoće li se ona uvoziti iz pravca Srbije ili iz pravca
Hrvatske. Mi se slažemo i sa koridorom od Bara do Sarajeva. Naravno,
tu je i hrana koja bi eventualno došla iz Makedonije. Ona je jučer
krenula iz Skoplja, to je jedan komercijalni konvoj, a mi sa zebnjom
očekujemo hoće li proći ili neće. Jednom riječju, hrana ostaje pitanje s
kojim smo suočeni i koje ćemo nastaviti rješavati sa svom upornošću
koju zaslužuje jedan tako važan problem.
157

MEMIJA: Neke etape ove Vaše turneje po slobodnim teritorijama
trebalo bi posebno osvijetliti. Prije svega, Vareš. Vi ste bili u Varešu
neposredno nakon što su ga jedinice 2. i 3. korpusa oslobodile. Vi ste
tada uputili apel koji je i u međunarodnoj javnosti, a naravno, prije
svega, u domaćoj, naišao na izuzetan prijem, a to je da Hrvati koji
nisu iseljeni ostanu, a oni koji su otišli da se vrate.
IZETBEGOVIĆ: Da, taj poziv i sada vrijedi, mada je teško uspostaviti
kontakt sa tim narodom. Mi smo organizirali odlazak jedne delegacije
odavde koja je bila zaustavljena gore, na Kobiljači. U toj delegaciji su
bili monsinjor Vinko Puljić i fra Petar Anđelović. Izbjegli narod našao
se na neki način razapet između bojovnika HVO.., koji ga uvjeravaju
da ne treba da se vrati u Vateš, i has kojigapozivamo-da-se:vratisvojim
kućama. Ovo iseljavanje hrvatskog življa očigledno je bilo sastavni dio
jednog plana, to je takozvani Bobanov plan, da se dolje stvori nekakva
hrvatska državica u kojoj bi se okupili svi Hrvati iz Bosne i Hercegovine.
Boban je, naime,konštatira{),jnam-čitao taj-materijal,--kako je 700
hiljada Hrvata razasuto od Neuma, na jugu, do Save, na sjeveru, i kako
bi ih trebalo zbiti, teritorijalizirati, stvoriti jednu kompaktnu cjelinu,
itd. Nama naša šarolikost u Bosni ne smeta, naprotiv, ona predstairija
bogatstvo Bosne. Pitali su me naši, moram biti iskren, zašto da mi
vraćamo Hrvate ako Boban nas tjera iz Hercegovine. Odgovorio sam
da nama nisu svojstvene Bobanove metode, jer mi smo država, oni su
paradržava. Mi smo vojska, oni su paravojska, ili banda, najčešće. Mogu
slobodno kazati da su banda ljudi koji su izvršili etnička čišćenja u
Mostaru i Stocu i koji su nekidan srušili Stari most. A ima i druga,
praktičnija strana pitanja. Jedan od tih ljudi bijaše iz Hercegovine, pa
ga ja pitam: "Želiš li ti.da se mi vratimo u Stolac?". On, naravno, kaže
da želi. Jedini način, kažem IlIUi da se mi vratimo u Stolac jest da
Hrvati ostanu u Varešu, Jer Bobanov prljavi plan išao je u dvije faze.
Prvo je trebalo očistiti taj teien, isprazniti (ld muslimana Mostar, Stolac,
Čapljinu, Ljubuški, LivJio i takd dalje; aZatlll1utaj prazni prostor kao
stoku na~erati narod odozgo, sa sjevera, iz Bosne, dolje, u taj Bobahistan,
kako ga naši zovu. Ako mi nećemo da se taj plan ostvari, mi moramo
ubijediti naše sugrađanei Hrvate, da ostanu na svojim ognjištima, ne
treballIo pomagati Bobanu time što bi Hrvate tjerali iz Vareša. Dakle,
to je praktična strana problema, da ostavimo na trenutak po strani
onu čisto 1lI0ralnu, principijelnu stranu pitanja. Bosna i Hercegovina
mora biti pravna država. Treba znati da su bojovnici HVO.. neposredno
pred odlazak iz. Vareša megafonima pozivali narod da ide, da imaju
sahat-dva vremena da napuste grad, jer dolazi bosanska vojska koja,
navodno sve predsobarit pali i ubija. Narod je u nedoumici šta se
događa, ne može da rizikuje. U svakom slučaju, mi nećemo nikada biti
158
oni koji prog~ne narod. Vidite kako se na čudan način historija ponavlja.
Sad ponovo Imamo u Bosni neku sliku iz Drugog svjetskog rata. Taj
:at dob~o p:mtin: .. Kada je počeo rat, bilo mi je šesnaest godina, a kad
Je završIO, bIlo ml Je dvadeset godina. I tad su bili četnici i ustaše. I sad
ih, evo, pon~vo na sceni. Samo, gori četnici od onih četnika, gore
~staše .od omh ustaša. To, sasvim sigurno, mogu reći, jer one ustaše
Ipak msu rušile ni Most, ni džamije po Mostaru, a ove to jesu... "
MEMIJA: Hoćete li komentirati posljednju Tuđmanovu izjavu o Bosni
i Hercegovini?
IZET~EG<?VIĆ: Da, to je vrlo tužna i ružna izjava. Ona najavljuje
nek~ mvazlJuBosne, ako je dobro razumijem. Nažalost, ta invazija,
mazda ne u masovnom vidu, već je prisutna jer mi znamo da se
neki ~lement! Hrvatske vojske već bore kod Gornjeg Vakufa.
NaredIO sam Jučer da se tačno utvrde podaci. Nakon toga ćemo
tražiti sjednicu Vijeća sigurnosti UN i tra~iti zaštitu. Izgleda da je
gospodm Tu~man poku.šao da preko HVO-a osvoji dio Bosne, pa
kad m~ t~ ,n~Je .usPJelo, Jer je HVO ovdje poražen, mislim na onaj
pob~~JemckI dIO :.rv0-a, onda se odlučio da direktnim uplitanjem
?s.voj1 ono. što mje mogao HVO. Ali, Tuđman je dao još neke
IZJave. On Je pozvao na neku vrstu križarskog rata protiv, kako je
rekao, stvaranja ovdje neke islamske republike. Naš narod zna stvara
~i se ~vdje i~lam~ka republika, Mi, naravno, hoćemo da ovdje i
ISlam I mushmam budu slobodni, ali mi nemamo namjeru stvarati
ovdje nikakvu islamsku republiku. Tuđman ide Miloševićevim
putem, samo sa nekoliko godina zakašnjenja.
*
D:v.etog decembra pozvan sam da održim predavanje pred
po~~mclma seminara Odjeljenja za moral Glavog štaba Armije RBiH
kOJI se održavao u zgradi Doma Armije u Sarajevu. Iskoristio sam priliku
da govorim o ponašanju boraca: .
''Vi idet~ .od~v~e da .~jsci govorite neke stvari. Govorite im da ne smiju
progomtI neJac. UčInIte da se ove vojske narod ne boji. Ne znam koliko
je to sada slučaj. U nekoj mjeri jest. Ostrašćenost je velika velika su
zlodjela n~pravl!ena na sve..strane i ljudi često ne mogu d; razlikuju
ne~e st:"r~. ~ekI ~an s~ ubIjena dva svećenika u Fojnici. Ta stvar se još
u~l!e~ .lSpI.tU!e. Ah: recImo da je ubica bio neko od naših, bilo da je
clVlllh vOJmk, on Je pošao od toga - oni su nama srušili Most idemo
mi njin:a.:. Kome to - njima? F~anjevci i ustaše nisu isto. Ovakv~ logika
ne vodI mčemu. Ponavljam, ml treba da budemo vojska koju će narod
159
 smatrati svojom i tada ćemo biti nepobjedivi. Kada bi se sakupili svi
đavoli ovog svijeta, neće nam moći ništa ako budemo uza se imali
ljude. To je moja prva poruka. Prenesite je narodu i učinite to
jednostavnim jezikom, da vas običan svijet razumije.
Vidite, Bog nas je stavio na teška iskušenja. Klali su nas, ubijali su naše
žene i djecu, rušili naše džamije, a mi nećemo da ubijamo žene ~ djecu,
nećemo da rušimo crkve. Mi to nećemo, jer to nije naš put, lako se
dogodi poneki slučaj. Ovdje ima i vojnika i ja koristim priliku. da im
to kažem, a treba tu poruku prenijeti i svima ovdje i drugdje: ml ć~mo
pobijediti zato što poštujemo i tuđu vjeru, i tuđu ~aciju,. i drug~'p?li~čko
uvjerenje, i što pokušavamo da budemo u oVOJ teškOj nevoljI ljudI na
svom mjestu. A rušiti tuđe'bogomolje; to je,uostalom;~nama"izričito
zabranjeno. Zahvaljujući toj zabrani, i danas su u Srbiji, kojom su
vladali Turci četiri stotine godina i koji nisu bili baš svilen narod,
ostali Dečani, Gračanica, Sopoćani. Ostali su netaknuti jer je tako pisalo
ti Knjizi koju mi poštujemo; Pisalo je da se tone smije činiti i ljudi su
se toga pridržavali. Pa i mi, kad poštujemo i kažemo da hoćemo da
poštujemo crkve i tuđa uvjerenja, postupamo ne samo po najboljim
I tradicijama evropske demokratije, onoga do čega je svijet, polahko
napipavajući kroz historiju, došao, nego poštujemo direktno i doslovno
naredbu naše Svete knjige koja kaže da se tako što ne smije raditi"7l.
Evo kako je o istom pitanju tekao razgovor za njemački Stern (5.
novembra 1994.):
Stern: Gospodine Predsjedniče, Vi ste poznat kao musliman evropske
tradicije i tolerancije, otvoren prema cijelom svijetu, a sada se u
zapadnoj štampi pojavljuju izvještaji o takozvanoj islamizaciji u Bosni
i Hercegovini. Jesu li to samo glasine?
IZETBEGOVIĆ: Bit ću sa.svim"otvoren:nisu to samo glasine. Vraćanje
vjeri je skoro opći fenomen na svim prostorima na kojima je
komunizam brutalno suzbijao religiju pedeset ili sedamdeset godina.
Islamizacija, kako vi to nazivate, postoji u Bosni, ali postoji u istoj
mjeri i kristjanizacija, to jest vraćanje interesa za vjeru kod bosanskih
katolika i pravoslavaca. Ali, kršćanska Evropa ne registrira
kristjanizaciju, nije osjetljiva na taj fenomen, što ja razumijem i ne
zamjeram. Samo, moram vas nešto ispraviti: moja tolerancija nije
evropskog, nego muslimanskog porijekla. Ako sam tolerantan, ja sam
to prvo kao musliman, a zatim kao Evropljanin. Evropa ima neke
zablude kojih se nikako ne može osloboditi, uprkos očiglednim
7) Izetbegović, Čudo bosanskog otpora, 1994., str. 27. - 28.
160
činjenicama. U Bosni, II ovom ratu, naprimjer, uništene su stotine
crkava i džamija. Sve su ih uništili "Evropljani", nijednu Bošnjaci.
Turska vlast nije bila baš "svilena", ali svi kršćanski narodi i svi njihovi
najvažniji srednjovjekovni spomenici preživjeli su pet stotina godina
turske vlasti. To je činjenica. Ćuveni fruškogorski manastiri, nedaleko
od Beograda, preživjeli su 300 godina turske vlasti, ali nisu preživjeli
tri godine "evropske" vlasti. Spaljeni su u toku Drugog svjetskog rata.
Fašizam i komunizam nisu azijski, nego evropski proizvod. Ni sada
Evropa nije pokazala neku veliku osjetljivost prema pojavi fašizma
na Balkanu. Ja cijenim Evropu, ali mislim da ona ima odveć visoko
mišljenje o sebi.
*
Stanje na frontu prema HVO-u u zimu 1993. - 1994. bilo je krajnje
teško, posebno kod Mostara i Gornjeg Vakufa. Besmislenost sukoba bila je
očigledna, ali se on nastavljao. U opkoljenim gradovima ponestajalo je hrane.
Vjerske vode u Sarajevu i Zagrebu inicirali su upućivanje konvoja sa hranom
u najugroženija područja. Prva dva konvoja bila su upućena u Bilu, koja je
bila pod kontrolom HVO-a, i Maglaj, pod kontrolom Armije. Konvoj za
Bilu stigao je na odredište, ali je upao u unakrsnu vatru kod Gornjeg Vakufa.
Konvoj za Maglaj zaustavljen je u Zenici, jer HVO nije dozvoljavao prolaz
kroz žepče. Ubrzo nakon toga, 23. decembra 1993., dobio sam pismo od
Thdmana u kojem on optužuje Armiju za napad kod Gornjeg Vakufa.
Provjeravao sam navode i odgovorio pismom od 13. januara 1994. Najavio
sam naše obraćanje Vijeću sigurnosti i indirektno predložio pregovore, uz
napomenu da se od nas ne može očekivati da pregovaramo sa dželatima
bošnjačkog naroda. Mislio sam, naravno, na Bobana.
"Odgovaram na Vaše pismo od 23. decembra 1993. godine. Slažem se
da je humanitarna situacija u BiH veoma teška, i to je, čini se, jedina
stvar u kojoj se u ovom trenutku nas dvojica potpuno slažemo. Neke
činjenice, vezane za ovu situaciju, očito, vidimo sasvim različito. Prije
svega, konvoj za Novu Bilu stigao je na svoje odredište, za Maglaj
nije. Taj konvoj i sada stoji i čeka u Zenici ... Nama je žao zbog žrtava,
ali mi ovaj rat nismo započeli ni inače, ni kod Gornjeg Vakufa. Armija
BiH legalno brani ovaj grad od paravojnih jedinica HVO-a koje ga
pokušavaju zauzeti i koje su odgovorne za razaranje grada i za smrt
stotina njegovih građana. Navodna poruka zamjenika komandanta
Trećeg korpusa Džeme Merdana je od riječi do riječi izmišljena. Naša
armija ne ubija žene i djecu. Kakve dokaze imate, gospodine
Predsjedniče, za ovakvu grubu klevetu Armije BiH? Mislim da je
potpuno neprimjerno jednu neprovjerenu, a ja mislim i izfabriciranu
161
 izjavu, unositi u prepisku izmedu nas. Kada je riječ o Armiji BiH,
želim biti sasvim jasan. Prisustvo Armije BiH na svakom dijelu
teritorije BiH legalno je i legitimno u istoj mjeri u kojoj je prisustvo
drugih vojnih formacija koje ne priznaju vrhovnu komandu
Predsjedništva BiH nezakonito i neprihvatljivo. Armija BiH ne može
biti agresor u vlastitoj zemlji. To mogu biti samo vojske upućene iz
drugih centara i bez dozvole Predsjedništva Bosne i Hercegovine ...
Vlasti pod kontrolom HVO-a organizirale su logore i u njima zatvorile
desetine hiljada nedužnih civila. Uporno ste odbacivali ovu tvrdnju
kao klevetu. Prije nekoliko dana Vaš ministar vanjskih poslova, u
pismu Vijeću sigurnosti UN, pohvalio se da su hrvatske vlasti, citiram
'oslobodile 5.600 muslimanskih zatočenika'. Kako se mogu osloboditi
zatočenici iz logora koji ne postoje? Namj~rn"~ovclje;;eiznoslm
historijat sukoba u Hercegovini, praćen etničkim čišćenjem
:muslimanskog stanovništva u Mostaru, Stotu, Ćapljini, Livnu i
drugim mjestima, čiji jevrhunac barbarsko rušell!eStar()gmosta. Ne
iznosim ni uznemiravajuće podatke o prisustvu elemenata hrvatske
oružane sile na teritoriji BiH, što ukazuje na otvoreno miješanje
Hrvatske u unutrašnje poslove BiH, jer je to predmet našeg pisma
Vijeću sigurnosti UN. Ali, uprkos svemu rečet:l<im, želim Vam jednako
ozbiljno prenijeti naš iskreni interes za poboljšanje odnosa izmedu
dvije zemlje, pa i razvijanje svih oblika saradnje, ali za sve je potrebna
istlnitapromjena Vaše politike prema BiR Uz to, što sam Vam više
puta naglasio, ne možete od nas očekivati da o poboljšanju odt:l<isa
pregovaramo sa prononsiranim dželatima bošnjačkog naroda".
Nedugo iza ovog ledenog odgovora, Tuđman je preko ck Mate Granića,
tadašnjeg ministra vanjskih poslova i jednog odra?;urrmijih ljudi u hrvatskoj
vlasti, ponudio pregovore o okončanju sukoba.. Poruku mi je prenio dr. Haris
Silajdžić i ja sam je odmah prihvatio.Uslijedilisu pregovori u Washingtonu
i uspostavljanje Federacije BiH .• Prema nekim informacijama, idejni inicijator
stvaranja Federacije bio je Ivo Komš16, ugledni neZavisni hrvatski političar
i tadašnji član Predsjedništva BiH. . Predsjedništva RBiH. Nijaz Duraković je prigoyorio da. se sjednice
Ipak, mislim da je kombinacija našeg vojnog i političkog pritiska
uticala na brzu Tudmanovu odluku da sjedne za pregovarački sto. Vojni se
ticat) našeg pritiska na Vitez koji je počeo 15. januara 1995. i dostigao
vrhunac.ppčetkom februara. Politički pritisak bio jevažniji,a odnosio se
na našu prijetnju da ćemo se obratiti Vijeću sigurnostizbog očigledne
umiješanosti Hrvatske u rat u BiH. Ova druga stvar bila je osobito neprijatna
za Tudmana, posebno nakon zločina u Ahmićima i Stupnom Dolu.
Nastala kaorezultat sile a ne iz ubjedenjai političke volje, Federacija
uspostavljena u Washingtonu dugo je vegetirala. Trebalo je mnogo
162
vremena, koraka naprijed-nazad, da se uspostavi sloboda kretanja i
djelimično mješovita policija i administracija, ali, što je važno, sukobi
su skoro trenutno prestali. Mnoge institucije ukinute paradržave Herceg-
Bosne nastavile su funkcionirati do današnjeg dana. Ipak, one su u
nestajanju, a ne snaženju.
*
Odmah iza Nove godine 1994. dobio sam čestitku od jednog borca.
Uz čestitku šalje i pismo i žali se da mu je komandir opsovao Boga. Pita se
zašto to mora sada trpjeti ako je to morao u bivšoj JNA, gdje je svakodnevno
slušao te psovke. Osvrnuo sam se na to pitanje u obraćanju na Svečanoj
sjednici Glavnog odbora SDA, koja se održala 12. januara u Sarajevu:
"Prije četiri-pet dana kod Konjica sam imao savjetovanje sa vojnim
vrhom. Sastanak sam završio jednom preporukom našim oficirima.
Preporuka je bila vrlo kratka i glasila je: 'Ličite na narod iz kojeg
potječete. To je hrabar, pametan i ponosan narod, ne treba da
izbjegavate da ličite na njega, pa makar dijelili s njime i neke njegove
mahane'. Kad sam uputio vojnicima tu poruku, mislio sam na jednu
sasvim konkretnu stvar. Naš narod je vjernički narod iako ne obija
džamijske pragove, mi to dobro znamo. Ali, nemojte mit dirati u
neke svetinje! Dogada se da oficiri psuju Boga. To se rie smije dogadati.
Mi nećemo oficira pitati posti li i ide li u džamiju. Mi tražimo od
njega da se pošteno bori, a neka vjeruje u šta vjeruje. Ali, psovati
Boga - neće! Ja to ovdje poručujem, a mislim da i vi svi to poručujete.
Nažalost, to se događa, i meni se mnogi vojnici na to žale".
U ovom govoru bio sam malo nepravedan prema oficirima. Jer
poštovanje vjere u Armiji BiH bilo je pravilo. Ono što sam spomenuo,
bili su izuzeci.
*
Trećeg februara 1994. održana je prilično burna sjednica
Predsjedništva ne održavaju dovoljno često,.da~seneke odluke donose
individualno i van institucijasistema, idaodgovomosti i zaduženja treba
ravnomjernije rasporediti meduč)anovima Predsjedništva. Kritici su se,
u nešto blažoj formi, pridružili i Kljuić i Pejanović. Najveći dio njihovih
prigovora bio je opravdan, i to sam n!! sjednici rekao. Bilo je važno održati
jedinstvo Predsjedništva u ovim veoma teškim danima. U saopćenju
nakon sjednice, pored ostalog, konstatuje se:
"S obzirom na neke nedoumice i kontroverzne ocjene koje se plasiraju
II javnosti, a II vezi su prije svega sa stanjem i odnosima II samom
163
 Predsjedništvu, Predsjedništvo Republike Bosne i !:Iercegovine
zaključilo je slijedeće:
Prvo, ne radi se ni o kakvom personalnom sukobu, niti o borbi za
vlast. Naprotiv, iskazano je puno političko jedinstvo u odnosu na
temeljna pitanja međunarodno priznate države BiH, borbe za njen
teritorijalni integritet i suverenitet i njen demokratski i građanski
karakter. Iskazana je i puna podrška oslobodilačkoj borbi i Armiji
Bosne i Hercegovine, kao i opredjeljenju za uspostavljanje pravednog
mira, tako da sve spekulacije u vezi s tim Predsjedništvo odbacuje
kao neosnovane i zlonamjerne.
Članovi Predsjedništva su jednodušni u ocjeni da u~ovim odlučnim
historijskim trenucima nema mjesta za politički razdor, a postojeće
kritike su primarno usmjerene na jačanje mjesta i uloge samog
Predsjedništva, kao i drugih legalnih institucija sistema".
* povodom granatiranja Butmira, kada je bilo devet mrtvih i preko 40
Četnički "specijaliteti" bili su napadi na bolnice, biblioteke, pijace i
redove za hljeb i vodu. Naročito su ovi posljednji bili tragični. Od jedne
dobro ciljane granate, ginule su desetine ljudi, ponekad čitave porodice.
Petnaestog januara 1993. u Sarajevu je bačena granata na red za vodu.
Bilo j~d'l~ sahata poslije podne, a oko tri stotine ljudi, žena i djece, na
ledenomjanuarskom danu čekalo je da napuni svoje karnistere. Poginulo
je osam ljudi, medu njima i bračni par Azra i Asim Lačević, a njihova
kćerka Dalila i još njih četrdeset teško je ranjeno (Dalila danas živi u
Chicagu, gdje se udala):
Petog februara 1994. Illi tržnici Markale graIlata ispaljena sa srpskih
položaja na Mrkovićima usmrtila je 68 civila i ranila 142 (granata je
pala na prepunu tržnicu). Samo dan ranije, na Dobrinjije granatiranjem
ubijeno devet gradana Sarajeva. Medu poginulima su bili brat i sestra
Mirza i Selma Spahić.
Petog, a zatim ponovo 7. februara uputio sam pisma Manfredu
Werneru, tadašnjem generalnom sekretaru NATO-a. Drugo pismo
završavalo se riječima: "Gospodo, pakao u Sarajevu traje već preko 700
dana; Krajnje je vrijeme da se srpska mašina za ubijanje ljudi, bogomolja,
škola i bolnica, zaustavi u ukloni".
Dvijeu~astopnetragedije gradana Sarajeva na trenutak su probudile
savjest Zapada. Devetog februara NATO je uputio ultimatnm Srbima da
u roku od deset dana povuku teško naoružanje oko Sarajeva u radijusu
od 20 km od centra Grada ("zona isključenja"). Poslije kraćeg zatezanja,
Srbi su prihvatili ultimatnm, ali, vjerovali ili ne, slavili su to kao svoju
164
pobjedu. Pekli su volove i šenlučili na Trebeviću. Dvadesetog februara
predstavnik generalnog sekretara UN u BiH Japanac Yasushi Akashi
objavio je da nema razloga da traži zračne udare protiv Karadžićevih
Srba jer je, po njegovoj ocjeni, zahtjevu udovoljeno.
Jesu li Srbi stvarno povukli teško naoružanje oko Sarajeva ili je
Akashi to tako htio da vidi, je li bio prevaren ili je htio da to bude, ostat
će nejasno. Tek, u proljeće su nama počele stizati vijesti da je srpska
artiljerija svugdje oko Grada. U julu je to već bilo sigurno. Trideset prvog
jula uputio sam pisma generalnom sekretaru NATO-a i štabu
UNPROFOR-a u Zagrebu i zatražio efikasnu akciju za zaštitu svih
"zaštićenih zona" i posebno zona isključenja oko Sarajeva iGoražda.
Ništa nije poduzeto. I UN i NATO prešli su šutke preko kršenja svoga
ultimatuma od 9. februara. U augustu su ponovo počele padati granate
na Grad, ispočetka tu i tamo, da bi se u septembru sve vratilo na pakao iz
prethodne godine. Ovo stanje će potrajati čitavu narednu godinu, praktički
sve do masovnih zračnih udara NATO-a, koji su počeli 30. augusta 1995.
Sredinom ovog perioda, tačnije 7. maja 1995., dr. Haris Silajdžić je,
povrijedenih, pred kamerama i u prisustvu jednog broja ambasadora,
akreditiranih u Sarajevu, objavio podatke o broju žrtava nastavljenog
granatiranja u Sarajevu. Prema tim podacima, u posljednjih osam mjeseci,
dakle nakon uspostavljanja zone isključenja, u Sarajevu je od granata i
snajpera poginulo 240 civila, od čega samo u aprilu 26. Prvog maja, za
jedan dan, stradalo je 14 civila. Saopćenje je ostavilo izvjestan utisak na
prisutne, ali granatiranje je nastavljeno.
*
Poseban cinizam bila su stalna sumnjičenja da to mi sami sebe
granatiramo. Skoro svili put kad bi se zatražilo mišljenje odakle je mogla
biti ispaljena neka osobito ubilačka granata, eksperti UNPROFOR-a (Ilikada
nisu imenovani, ostajali bi anonimni) davali su neodreden oogovor:grartata
je mogla biti ispaljena sa srpskih, ali i sa muslimanskihpdložaja. Komandant
NATO-a general Joulwan će se, u jednom intervjuu mnogo godina kasnije
(sarajevski Avaz, 8. juli 2000.), poŽaliti'nabficireUNPROFOR-a da "neće
da stvari nazovu jasnim imenom",. Tražio sam od njih da dogadaje
interpretiraju onakvim kllkvi jesu, ali to se nije dešavalo" - kaže Joulwan.
Namjerno nejasni odgovori unaprijed su paralizirali svaku akciju, čak i daje
bilo političke volje za nju. Ravnodušni svijet mogao je nastaviti živjeti bez
grižnje savjesti, a ubijanje civilnog stanovništva se nastavljalo.
Na konvenciji SDA 25. marta 1994., govoreći o situaciji u Sarajevu,
rekao sam:
165

"Sarajevo će u svijetu ostati upamćeno kao simbol patnje, ali i kao
simbol otpora. Bacili su ovdje na nas, kažu, sedam stotina hiljada
granata. Dakle, bio je to neki test otpornosti ljudskog materijala. Mi
smo taj test, hvala Bogu, izdržali. Pokazalo se da često nije važno koliko
je neko snažan da udari, nego koliko je snažan da udarac izdrži".
*.
Pod nazivom "Proljeće '94", naše snage su u jurišu na Vijenac kod
Tuzle, 12. aprila 1994., godine u zauzele ovo utvrdeno uporište. U ovom
napadu 1.200 boraca 2. korpusa potisnulo je sa položaja oko 400
neprijateljskih vojnika. Poginula su 53, a zarobljeno je 56 neprijateljskih
vojnika. Naši gubici slibili 3 poginula i 25 ranjenih.
U proljeće 1994. (27. mart - 25. apriI1994.) srpske snage pripremile
su i izvele napadnu operaciju na Goražde, koje je bilo proglašeno
zaštićenom zonom UN-a, sa ciljem da ga zauzmu, a branioce i
stanovniŠtvo uništeT pr{)tjeiijii~ Početkom aprila kriza. je dostigla vrhunac.
U nedjelju, 10. aprila, NATO je izvršio ograničene zračne udare na
srpske pozicije oko grada. Tih dana u Istanbulu i još nekim turskim
gradovima održane su demonstracije podrške braniocima Goražda, a 12.
aprila veći broj studenata demonstrirao je pred francuskom Narodnom
skupštinom u Parizu, u znak protesta protiv srpskih napada na, ovu
"zaštićenu zonu". .
Branioci Goražda, njih oko 6.000, potpomognuti cjelokupnim
stanovništvom grada, u skoro jednomjesečnoj borbi uspjeli su da se odupru
višestruko brojnijem napadaču. I naši i neprijateljski gubici bili su veliki.
* Projekt "velike Srbije" definitivno je propao.
Desetog oktobra 1994. snage 00-7 Jug izvele su napad na objekat
Husar i u dvadesetominutnom napadu oslobodile ovaj objekt, važan za
operacije prema Tesliću.
Od l. do 3. oktobra i od 28. do 31.0ktobra snage Prvog Korpusa izvele
2 rušenju bogomolja, biblioteka i bolnica?
su dvije ofanzivne operacije na prostorima Treskavice i oslobodile 60 km
prostora, čime su u znatooj mjeri odbacili srpske snage od "vrata" Sarajeva.
* Svi vi koji niste okaljali ruke krvlju nevinih, dobro ste došli. Mi vas
Bosna se pod strašnim uticajem ratamijenja.la. Pitao sam se šta je
ostalo od nje nakon svega. Je li nakon toliko udaraca još živa. Na
konvenciji SDA 25. marta 1994., pokušao sam odgovoriti na to pitanje:
"Ćesto se pitam šta je Bosna nakon svega što se dogodilo. Šta je Bosna
danas? Ja bih mogao posigurno reći šta ona nije. Bosna se promijenila.
166
Ubijeno je 200.000 ljudi, 600.000 ih je, prema najskromnijim
procjenama, protjerano iz svojih domova, 800 džamija je porušeno,
stotine sela i gradova razoreno ... a neizbježni rezultat svega toga su
promijenjena osjećanja ljudi. Bosna će biti bolja ili gora, ali će biti
drukčija. Mi, naravno, hoćemo i vjerujemo da će biti bolja. Mi se borimo
da očuvamo Bosnu u njenim sadašnjim granicama... To je naše pravo ... ,
ali kod svih računa i analiza moramo imati u vidu da su se dogodile
strašne promjene. Moramo to imati u vidu kao ozbiljni ljudi.,. Time
što Bosnu nisu ubili, ojačali su je (...)
Rekoh kako je naša Bosna i Hercegovina na neki način postala moralni
ispit čovječanstva i, kad je već riječ o ispitu, vi znate kako su mnogi na
tom ispitu pali. Medutim, nama je velika utjeha da jeuz nas bio onaj
bolji dio čovječanstva. Kad sam nekidan bio u Americi, predložili su
mi da odem pogledati neku izložbu savremenih artmičkih slikara. Otišao
sam i ustanovio da je ova izložba u cijelosti bila I'osvećena Sarajevu.
Umalo nisam napravio nedopustivu grešku da ne oderilpogledati tu
izložbu. A ti ljudi su to spremili da nam pokažu kako oni; njih više od
pedeset slikara, osjećaju naš grad i pokušavaju da nam na svoj način
pomognu. Bosna je, dakle, moralno pitanje,a pitanje moralnog reda
uvijek je univerzalno i tiče se svakog čovjeka i svake žene". ,,','
Na inicijativu Predsjedništva RBiH, 5. augusta 1994. obratio sam se
sugradanima na dijelovima pod okupacijom Karadžićeve vojske:
U ime Predsjedništva Bosne i Hercegovine, obraćam se vama, gradanima
Republike Bosne i Hercegovine na privremeno okupiranim područjima.
Bez obzira iz kojih ste razloga ostali tamo gdje ste, pozivam vas da
se opredijelite za mir.
Propao je jer se zasniva na rušenju Bosne i Hercegovine kao
medunarodno priznate države, ali i više od toga: jer se temelji na genocidu
i etničkom čišćenju. Može li se neka državna tvorevina, bilo kakva i bilo
koja, trajno zasnovati na ubijanju i protjerivanju civilnog stanovništva,
Znate li, jesu li vas obavijestili, da su Bosnu i Hercegovinu do sada
priznale 83 države, medu njima sve važneive1ike zemlje svijeta bez izuzetka?
prihvatamo kao ravnopravne gradane zajedničke države, uz uvjet da se
opredijelite za mir, a protiv rata. '
Naša armija, u kojoj ima i Srba i Hrvata, nije osvetnička vojska.
Ona nije antisrpska vojska. Na njenoj zastavi lepršaju se zlatni ljiljani, a
ne mrtvačka glava.
167
 Naša zajednička domovina Bosna i Hercegovina ima sve uslove da
napokon postane država u kojoj će biti poštovana i zaštićena prava svih.
U međuvremenu učinite ono što ste kao ljudi dužni učiniti: stanite u
zaštitu onog malog broja preostalih Bošnjaka, Hrvata i drugih vaših
komšija u Banjoj Luci, Prijedoru, Sanskom Mostu, Bosanskom Brodu,
Brčkom, Bijeljini, Trebinju i drugim privremeno okupiranim mjestima
naše zemlje, koji su izloženi progonu. Otkažite poslušnost onima koji
vas pozivaju na nastavak rata i stradanja; Ono protiv čega je čitav
civilizirani svijet, ne može proći.
* zasjedanju Generalne skupštine UN. Stanje u zemlji bilo je krajnje teško.
Nakon oslobođenja Velike Kladuše(a\lgllstl?24JJ..l!ajJe.ći dio
stanovništva grada povukao se sa Abdićevom paravojskom. U zalud smo
ih pozivali da se vrate. Niponuđena amnestija nije pomogla. Abdićeva
otrovna propagandačinilaje svoje. Bio je to školski primjer satanske moći
medija nad ljudskom sviješću. Uz to, kninski Srbi su splječavali povratak
izbjeglih. JerZ3ŠtobilzšaJ(a'ispustili potenCijaIriihpet hiljada vojnika
Annije RBiH koje imje Abdić tako elegantuo izručio?
U intervjuu za Slobodnu Dalmaciju (2. septembar 1994.), na pitanje
o sudbini Fikreta Abdića, odgovorio sam:
"Mislim da je Fikret Abdić politički mrtav. On je učinio ogromne
štete stvari Bosne i Hercegovine i pravednoj borbi našeg naroda. Ima
neke nesretne simbolike u ovome što se događa. Na kraju balade,
Abdić se našao zajedno sa onima koji su pobili Krajišnike uPrijedoru
i Kozareu i porušili naše svetinje u Banjoj Luci i širom Bosne. To je
logičan kraj ljudi ove vrste. Za žaliti je samo šIo je u ovu nesreću
Abdić za sobom povukao i jedan broj nevinih ljudi. Mi činimo i
dalje ćemo činiti sve.daihiz9veneprilike izvučemo".
Ponašanje velikih sila i dalje je bilo dvosmisleno. Novinar
Oslobodenja (30. august 1994.) postavio mi je pitanje: "Kakva je
budućnost pred svima nama?" Odgovorio sam:
"Pred prošlu zimu pokušao sam staviti na papir sve faktore koji su u
tom trenutku utjecali na neposrednu budućnost naše zemlje. Upisivao
sam jedan po jedan i brzo se njih skoro trideset našlo na tom spisku.
A onda sam. pokušao odrediti specifični značaj ili pravac djelovanja
svakog od tih faktora. Ustanovio sam da ponašanje većine ovi faktora
nije uopće predvidljivo. Naravno, nije čudno što se među tim
nepredvidljivim činiocima našla, naprimjer, zima - hoće li biti duga,
oštra ili blaga - ali čudno je da su se iste nedoumice pojavile i pred
pitanjem ponašanja jednog broja utjecajnih zemalja svijeta. Njihova
168
politika izgledala mi je promjenljiva i nepredvidljiva doslovno poput
te predstojeće zime. Sjetite se samo jedne stvari: ko bi prije ovog rata,
dok se tako pompezno stvarala tzv. Nova Evropa, mogao povjerovati
da će se ta ista Evropa tako kukavički ponašati i tolerirati agresiju na
zemlju koju je upravo priznala, da će zatvoriti oči pred genocidom,
koncentracionim logorima i tako dalje? Ali, to se dogodilo i događa
se i dalje, i svi se osjećamo zatečeni".
*
Dvadeset sedmog septembra 1994. ponovo sam u New Yorku, na 49.
Pokušao sam, po ko zna koji put, skrenuti pažnju svijeta na tu situaciju.
"Dolazim iz Bosne i Hercegovine, daleke zemlje o kojoj se ovih dana
mnogo govori.
Nažalost, svoje izlaganje moram otpočeti ponavljanjem nekih činjenica
koje većini vas jesu ili bi trebale biti poznate.
Kada se, prije nešto više od tri godine, neminovno raspadala Jugoslavija,
mi smo činili sve da se taj razlaz obavi na miran način i bez nasilja.
Kada je došlo do otcjepljenja Slovenije i Hrvatske, i raspad Jugoslavije
postao neizbježan, mi smo organizirali referendum da bi na demokratski
način odlučili o sudbini Bosne. Skoro dvotrećinskom većinom svih
upisanih glasača, građani Bosne i Hercegovine, na referendumu od l.
marta 1992. godine, izjasnili su se za riezavisnost Zemlje. Slijedilo je
međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, ali i agresija. Odluka o
priznanju donesena je 5. aprila, a objavljena sutradan, 6. aprila 1992.
godine. Agresija na Bosnu od strane Srbije i Crne Gore počela je 5.
aprila, tačno na dan kada je donesena odluka o priznanju.
Ova agresija, sa više ili manje intenziteta, traje do danas, bez izgleda
da se uskoro zaustavi. .
Rat koji je nametnut Bosni i Hercegovini i njenom narodu, i koji je
ušao u trideset prvi mjesec, spada me.đu najkrvavnije u ljudskoj historiji.
Rezultat ove neravnopravne borbe: 70 posto okupirane zemlje već u
prvim mjesecima rata, više od 200.000 ubijenih civila, više od milion
(ili '/4) stanovnika protjeranih sa svojih ognjišta, porušeno stotine
gradova i sela.
To, dakle, nije bio klasični rat dviju vojski. To je bio rat vojske protiv
civila, praćen genocidom i dotle neviđenim rušenjem kulturnih i
vjerskih objekata.
169
 Svijet nije na odgovarajući način odgovorio na ovo barbarstvo.
Zaprepašten brutalnošću napada, ili moralno i psihološki nespreman,
ili pak spleten svojim proturječnim interesima, tek svijet je djelovao
zbunjeno i oklijevajuće. I kada su se pojavile slike i vijesti o novim
koncentracionim logorima u srcu Evrope, javnost je bila šokirana,
ali odgovorni ljudi uglavnom su šutjeli. Desetine hiljada ljudi ubijeno
je u ovim logorima, a hiljadama njih gubi se svaki trag.
Što su napadi bili suroviji, oklijevanje svijeta bilo je veće.
Slobodni svijet nije branio i odbranio slobodu.
Naš narod, suočen sa prijetnjom uništenja, odlučio je da se brani. Ali
tada se suočava sa novimapstiJ:dom.Našaoje svoje ruke vezane: Naime,
I' prije nego je počeo rat, Ujedinjene nacije su donijele poznatu reZoluciju
kojom su zabranile uvoz oružja na čitavo područje bivše Jugoslavije.
Sve se promijenilo. Počeo je rat. Pojavili su. se napadači i žrtve, a
. embargo na oružje osta.jao je isti kao da seu međuvremenu ništa nije
dogodilo. Pravda se pretvorila u vapijuću nepravdu. Napadači su imali
oružje - gomilali su ga četrdeset godina - a žrtva je bila nenaoružana,
ostajala je vezanih ruku.
Rezolucija o embargu na oružje pretvorila se u svoju suprotnost.
. Održavajući debalans u naoružanju, ona je produžavala rat, a pregovore
o miru pretvarala u diktat bolje naoružane strane.
Poručivali smo svijetu: ne morate doći da nas branite! Ali dođite,
odvežite nam ruke i dozvolite nam bar da se sami branimo!. II trenutku
dok ubijaju našJdjecu, siluju naše žene i rtIše ~ašesvetil1ie,priznajte
nam prav() na odbranu! . . .
Međutim, embargo na' oružje ostao je do današnjeg dana. Praktično,
samo sa puškama u ruci naši vojnici bor~ se protiv artiljerije i tenkova.
Izgubili smo mnogo ljudi. Pouzdani podaci govore da je 90 posto
njih poginulo od tenkovskih i artiljerijskih granata. Naši gradovi i
sela ostavljeni su i danas na milost i nemilost ovoj moćnoj tehnici u
rukama ubica.
Samo u gradu Sarajevu ubijeno je više od 10.000 ljudi, a više bd50.000
je ranjeno. Skoro da nema porodice bez žrtve - poginulog ili ranjenog.
Na sve ovo iz svijeta smo imali samo jednu poruku: pregovarajte!
Smatrajući da jejedini ispravan put da nastavimo braniti svoju zemlju
i da u toj pravednojborbi budemo pomognuti od slobodoljubivog
svijeta, dugo smo odbijali da pregovaramo.
170
Konačno, suočeni sa neizdrživim patnjama naroda i sa ravno-dušnošću
svijeta, nemajući izbora, prihvatili smo pregovore.
Pokazalo se da su napadači pregovore koristili samo kao kupovinu
vremena i pokriće za nastavak agresije.
U martu 1993. godine, nakon dugih i mukotrpnih pregovora, i uz
mnoge naše ustupke, potpisali smo Vance-Owenov plan. Napadači su
odbili da ga potpišu.
Slijedila je još jedna krvava runda rata, a zatim još jedna runda pregovora.
Rezultat: mirovni plan Konakt-grupe pet zemalja (SAD, Velika
Britanija, Francuska, Njemačka i Rusija) od jula ove godine.
I ovog puta mi smo se opredijelili za mir. I ovog puta napadači su se
opredijelili za nastavak rata. Prihvatili smo očigledno nepravičnu
mirovnu ponudu da bi se okončao rat. Učinili smo tako jer smo
povjerovali da će se nepravde mirovnog plana moći ispraviti u
godinama mira. Znajući dušu Bosne, vjerovali smo, a i sada vjerujemo,
da mir spašava, a rat razara ono što mi nazivamo Bosnom.
A to što mi nazivamo Bosnom nije samo parče zemlje na Balkanu.
Za mnoge od nas, Bosna je ideja. To je vjera daljudi različitih religija,
nacija i kulturnih tradicija mogu živjeti zajedno: Ako se dogodi da ta
ideja bude zauvijek pokopana i ako taj san o toleranciji međuljudima
na ovim prostorima ode u nepovrat, bit će krivi oni koji svojim
topovima već trideset mjeseci ubijaju Bosnu, ali ne manje i mnogi
moćni u svijetu koji su mogli da pomognu, a odbili su da to učine.
Prije dva dana izašao sam iz Sarajeva. Nisam izašao avionom jer je
Aerodrom zatvoren. Izašao sam nekim šumskim putevima koji su stalno
pod vatrom i na kojima ljudi svakodnevno ginu. Već danirna u Gradu
nema struje, vode, plina... Grad je potpuno blokiran i doslovno umire.
Ništa nije poduzeto.
Jučer, po dolasku. u Ov)! zgradu, primio sam pismo iz Srebrenice,
grada na Drini koji je od početka rata u okruženju. To bi trebao biti
izvještaj, a prije je krik iz istinskog ljudskog pakla. Nisam smogao
snage da to pismo još jednom pročitam.
Već tri mjeseca u toku je novi val etničkog čišćenja. Hiljade civila,
čijaje jedina krivica što nisu Srbi, protjerano je iz svojih domova u
Banjoj Luci, Bijeljini, Janji i drugim gradovima pod kontrolom
Karadžićeve vojske.
171
 I opet ništa. nije poduzeto. Svijet kao da se postepeno navikava na
nekažnjeno kršenje elementarnih normi međunarodnog prava. To je
jedno bolesno stanje koje se tiče svakog čovjeka i svake žene na svijetu,
bez obzira koliko su blizu ili daleko od Bosne.
Dugo sam odbijao i još uvijek odbijam da povjerujem u teoriju zavjere,
to jest u objašnjenje da se sve ovo događa B()sni jer tu živi većinski
muslimanski narod i da neke mračne sile svjesno guraju Srbe na
uništenje bosanskih muslimana.
Oni koji to tvrde, imaju svoje argumente. Vjerujem da ste ih čuli.
Naime, očigledno je da je u Bosni na djelu otvorena agresija, praćena
genocidom, konclogorimai drugim oblicima najcrnjeg fašizma·cSvijet
treba da bude slijep pa da to ne vidi. Ili je slijep ili svjesno pristaje na
ova zla? Slijep nije, ostaje druga mogućnost. To je njihova
argumentacija koja svaki dan irna sve više pristalica. Neće biti dobro
ako milijarda muslimana u svijetu prihvati ovu argumentaciju.
Posljednji događaji u vezi sa mirovnim planom Kontakt-grupe dali
su pristalicama "teorije zavjere" doda.tni argument.
Naime, ponuđeno je mirovno rješenje za Bosnu i Hercegovinu iza
kojeg je stalo pet velikih sila, pa time i većina međunarodne zajednice.
Biloje jasno rečeno da će strana koja odbije ovaj plan biti kažnjena, a
strana koja ga prihvati zaštićena. Dogodilo se, međutim, obrnuto: Srbi
su odbili plan i nagrađeni su suspenzijom sankcija. Mi srno plan
prihvatili i bili srno kažnjeni potpunom blokadom Sarajeva. Oba procesa
tekla su paralelno i istovremeno:
Ovih dana, sa najviših mjesta u Ujedinjenill1 nacijama nam poručuju:
ako zahtijevate i dobijete ukidanje embarga, na oružje, trupe
Ujedinjenih nacija će se povući iz Bosnei Hercegovine.
Ja, naravno, nisam poduzeo ovaj dugii naporni put od Bosne do Amerike
samo da bih vam iznio činjenice koje su većini vas uglavnom poznate.
Mi u Bosni vjerujemo da dobro i pravda, uprkos svim teškoćama, ne
mogu biti poraženi. Mi ile gubimo vjeru da svijet može biti bolji i da
treb. raditi i pokušavati uvijek ponovo. Sa tilll uvjerenjem sam došao da
vam govorim i da iznesem naše prijedloge, uprkos svim našim
razočarenjima i frustracijama.
Od ove Skupštine i Vijeća sigurnosti mi tražimo:
1. Da provedu sve rezolucije koje je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih
nacija donijelo o Bosni i Hercegovini.
172
2. Da poduzme mjere efikasne kontrole granice između Srbije i Crne
Gore, s jedne, i Bosne i Hercegovine, s druge strane, kako bi se spriječio
ili na vrijeme otkrio transport trupa, oružja i vojne opreme preko
ove granice.
3. Da, ukoliko se ovakvi transporti otkriju, odluku o suspenziji nekih
sankcija protiv Srbije (rezolucija Vijeća sigurnosti br. 943) bez odlaganja
ukinu i uvedu pooštrene sankcije iz plana Kontakt-grupe od jula
1994. godine.
4. Da nikakvo dalje ublažavanje sankcija prema Srbiji i Crnoj Gori ne
dopuste dok ove zemlje ne priznaju Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku.
5. Da bez odlaganja donesu rezoluciju kojom se pojačava zaštita i
proširenje zona sigurnosti iz rezolucija Vijeća sigurnosti br. 824 i 836,
a u skladu sa obavezama iz tačke 6. plana Kontakt-grupe.
6. Da donesu odluke koji će se spriječiti gušenje Sarajeva. U okviru ovih
mjera treba predvidjeti otvaranje Grada duž sjeverne komunikacije (put
i cesta) stvaranjem demilitariziranog pojasa od po 2,5 kilometara sa jedne
i druge strane ovih saobraćajnica. U demilitariziranom pojasu mogu
ostati samo trupe i policija Ujedinjenih nacija. Moguća upotreba sile
protiv gušenja Sarajeva predviđena je tačkom 4. odluke NATO-a od 9.
februara 1994. godine.
Uz gornje uvjete, i uz uvjet da UNPROFOR nastavi vršiti svoju misiju,
Vlada BiH bila bi spremna prihvatiti novu, modificiranu formulu za
problem embarga na oružje.
Naime, mi bismo svoj zahtjev za skidanje embarga ograničili samo
na donošenje formalne odluke, dok bi se primjena odluke odgodila
za šest mjeseci.
U ovom slučaju, trupe Ujedinjenih nacija moglebi ostati u Bosni i
Hercegovini, Kontakt-grupa bi ispunila svoje obećanje, a Karadžićevim
Srbima bi bila upućena jasna poruka. .
Želim na kraju naglasiti naša dva osnovna opredjeljenja:
1. Naš neopozivi cilj je demok)'atska Bosna i Hercegovina u njenim
međunarodno priznatim granicama i sa nacionalnim, vjerskim i
političkim pravima za sve njene gr"đane. U takvoj Bosni i Hercegovini
Srbi mogu imati sva prava do najvišeg stepena autonomije, ali ne mogu
imati državu u državi.
2. Smatramo da, kao i svaki narod, imamo neotuđivo pravo na
samoodbranu. Stoga, ako se iz bilo kojih razloga ne prihvati naš
173
 kompromisni prijedlog o embargu na oružje, mi ćemo tražiti od
naših prijatelja da se ovaj embargo odmah ukine, pa i jednostrano.
Na kraju, koristim priliku da se zahvalim svim prijateljima Bosne
koji podržavaju njenu borbu za opstanak i slobodu".
Dakle, nemajući izbora, odložio sam naš zahtjev za ukidanje embarga
na oružje. Kako sam se osjećao, može se zaključiti iz izjave londonskom
The Timesu, date tih dana (18. novembar 1994.):
The Times: Šta biste željeli da se dogodi sada, vojno i politički?
IZETBEGOVIĆ: Moj cilj je da se očuva Bosna i da u njoj muslimanski
narod ima svoje mjesto.Griješit~at()Jpislit~A"J>.ih želio d~c1ođete
sa vojskom i da našem narodu donesetecl(ž~vu i slobodu.. Naš narod
mora sam da se izbori za svoje mjesto pod suncem. Ne hi ;';aljalo da
mu slobodu neko donese na tanjiru. Ne traŽimo, dakle, vašu izravnu
pomoć, tražimo. da. nam ne $metateullašojborbizaopstanak, a
često nam smetate, otežavate našu i inače tešku borbu. Svjež primjer
je ta ucjena sa UNPROFOR-om: ako hoćete oružje i slobodu, ostat
ćete bez hljeba i lijekova. Podsjeća me to na ono satansko iskušavanje
Isusa u pustinji. Prisiljeni smo na taktiziranje, ali siguran sam da
našu dušu nećemo prodati đavolu".
* organizacije koja je prije dvadeset godina stvorena radi sigurnosti i
A taktiziranje je bilo kombinirano sa vojnim akcijama. Nešto prije
ovog razgovora sa novinarom The Timesa, izveli smo Kuprešku operaciju.
Prvi put od 1992. godine, HVO je konkretno bio na našoj strani, a protiv
Karadžićevih snaga.
Operacija je planirana i izvedena od 19. oktobra do 3. novembra
1994. godine, uz angažiranje oko 5.500 boraca Armije BiH. U ovoj
operaciji su oslobodena Kupreška vrata, ili Vrata Bosne, i grad Kupres
sa širom okolinom.
* otjelovijena. u Ujedinjenim nacijama i moćnom NATO-u, ne može
Ali, rat se nastavljao u cik-cak liniji. Vijesti o vojnim uspjesima
smjenjivale su se sa vijestima o krizama. Samo što se smirila euforija
nakon štosu naše snage oslobodile Kupres, počele su stizatiloše vijesti
iz Krajine. U prvoj dekadi novembra 1994. počeo je opći napad
Karadžićeve vojske zajedno sa snagama Fikreta Abdića na bihaćku regiju.
Nakon nekoliko dana ovim snagama pridružila se i paravojska kninskih
Srba pod Martićem. Neprijatelj je nadirao sa svih strana, prijeteći da
zauzme i sam Bihać. Novembar 22., primio sam pismo generalnog
174
sekretara NATO-a Willya Claesa da su zračne snage NATO-a, dan ranije,
tj. 21. novembra, bombardirale aerodrom Udbinu u Kninskoj krajini.
Cilj napada, pisalo je pismu, bio je da se zaustave napadi na Bihać, koji
je Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN bio proglašen "zaštićenom zonom".
S obzirom da se napadnuti aerodrom nalazio na području Republike
Hrvatske (ali već četiri godine pod kontrolom pobunjenih Martićevih
Srba), NATO je prethodno zatražio i dobio saglasnost hrvatskog
predsjednika Tudmana. Medutim, napad na Udbinu nije mnogo pomogao.
Veliku Kladušu smo, nakon četrdeset pet dana, teških borbi, morali
napustiti. Ćinilo se da je poraz neizbježan, što je navelo američkog
sekretara za odbranu Williama Perrya da brzopleto i neodgovorno izjavi
daje "rat u Bosni završen pobjedom Srba i da tosvijet treba da prihvati".
Bio sam šokiran ovom izjavom. Odgovorio sam mu na samitu u
Budimpešti. Usputno sam odgovorio i mnogim drugima.
GOVOR NA SAMITU OSCE-a
(Budimpešta, 5. decembar 1994.)
Posljednji događaji u našoj zemlji ispunili su me gorčinom, pa ću
biti kratak i izravan.
Ima odista nešto od ironije u činjenici da pred ovim visokim forumom
Saradnje, i koja te dvije velike riječi ima u svom imenu, moram govoriti
o nečemu što je sasvim suprotno tome: o nesigurnosti inesaradnji.
Jer, za ovo što se događa u Bosni blago je reći da je to slabost Zapada.
Nažalost, radi se o nečem mnogo ozbiljnijem od toga.
Prije mjesec dana agresija na Bosnu dobila je novi obrt. Pobunjeni
Srbi u Hrvatskoj iz tzv. UNPA-zona napali su sa leđa naš Peti korpus,
čime je otvorena tzv. bihaćka kriza. Iz zaštićene zone u jedi\Oj državi
organizira se napad na zaštićenu zonu u drugoj. Ništa se nepocluzima,
zapravo tvrdi se da se ništa ne može poduzeti, Ćitava svjetska zajednica,
spasiti jedan ugroženi grad. Je 11"to i može li to biti istina? A evo
nekih činjenica:
Posljednjih šest mjeseci prije napada, bihaćka regija se izgladnjuje,
humanitarni konvoji uopće ne idu (od 143 konvoja, samo 12 prolazi,
131 je vraćen), a neposredno pred napad bihaćku regiju napušta
francuski bataljon. Zamjenjuje ga jedinica iz Bangladeša, malobrojna
i slabo naoružana. Uspostavlja se potpuna medijska blokada, jer u
čitavoj regiji nema ni jednog stranog dopisnika, a UNPROFOR u
175
 svojim izvještajima umanjuje značaj i obim napada. Može li sve ovo
biti slučajno?
Jedan gospodin, visoki funkcioner, sa ciničnom ravnodušnošću
objavljuje svijetu i narodu kome prijeti pokolj i uništenje - da su Srbi
pobijedili. Kao da se radi o fudbalskoj utakmici, a on svira kraj! Ali,
baš zato što se radi o biti ili ne biti, kraj nije i borba se nastavlja, pa
se i Bihać i Kladuša, i Cazin i Krupa, i nakon mjesec dana ofanzive i
dalje drže i odupiru. Mogao bih gospodinu koga sam upravo
spomenuo navesti pregršt primjera grdno promašenih prognoza
njegovih uvaženih kolega. Događalo se upravo suprotno od onoga
što su oni predviđali i prognozirali.
Pariz i London su od samog početka istupilikaozaštitnic;-Srbije;
blokirali Vijeće sigurnosti i NATO, i time sprječavali sve korake
zaustavljanja srpskog napadačkog rata. To ne kažem ja - tako glasi
nedavna izjava Društva za ugrožene narode iz Goettingena.
A šta da kažem o ponašanju Rusije? Ona ulaže veto na rezoluciju
Vijeća sigurnosti i glasa za dostavu nafte hrvatskim Srbima
istovremeno dok ovi zabranjuju prolazak hrane i lijekova za izgladnjelo
stanovništvo bihaće regije. I, naravno, neizbježno pitanje: Karadžićevi
Srbi razmjestili su raketne sisteme širom Bosne - njih preko stotinu i
pedeset. Odakle im?
li,
Šta će biti rezultat rata u Bosni koji se produžavao zbog ove mješavine
nesposobnosti, oklijevanja, pa ponekad i zle volje Zapada? Rezultat
će biti: Ujedinjene nacije diskreditirane, NATO poljuljan, Evropljani
dem()ralizirani Cisjećanjemnesposobnosti da odgovore na prvi izazov
poslije hladnog rata. Bit će to drugi, lošiji svijet ukorne odnosi Evrope
i Amerike, ZajladaiRusije, Zapada, i~uslima!lskog svijeta, više neće
biti kakvi su bili. Složio.bih. se sHmimakoji predviđaju da će (citiram)
'ogromni stid i poniženje zbog sramnog povlačenja iz Bosne obilježiti
zapadni svijet na krajllov()g vijeka'. .
Mnogi su, očito, potcijenili ovo što se događa u Bosni. U početku je
to bila regionalna kriza, zatim je postala evropska, a danas je to, bez
sumnje, svjetska kriza. Stoga, odbrana ili pad Bihaća imaju planetarni
značaj, i to pitanje se tiče svakog od nas ovdje u dvorani ..
Na brutalnu agresiju, genocid neviđenih razmjera, koncentracione
logore, Zapad je reagirao tzv. humanitarnim odgovorom. Protiv teške
bolesti djeluje se sredstvom za umirenje, a bolest se u skladu sa
očekivanjem ili čak planom, razbuktava. A sada se taj 'humanitarni
odgovor' pretvara u ucjenu, u posljednje vrijeme dvostruku ucjenu
za naš narod.
176
Zasluživali smo pomoć jer nismo čekali skrštenih ruku. Pružili smo
neočekivan i za mnoge od vas neobjašnjiv otpor. Početkom rata, sa
svega ::otinjak grupa od po 20 do 150 ljudi naoružanih samo puškama,
stvonh smo vOjsku od 150.000 vojnika, koja je iz stroja izbacila
nekoliko desetina hiljada napadačkih vojnika i uništila više od 1.000
njihovih tenkova i oklopnih vozila.
Što je naš otpor jačao, vaša spremnost da nam pomognete bivala je
sve manja. Zašto? Ima li odgovora?
Gospodine Predsjedniče, ovo u Bosni je uistinu bio i jest sukob između
demokratije i najcrnjeg nacionalizma i rasizma. Naši protivnici
priznaju samo jednu (svoju) naciju, samo jednu (svoju) vjeru, samo
jednu političku stranku. Sve što nije njihovo, osuđeno je na istrebljenje.
Ćak su i groblja preorana. Pročitajte posljednji izvještaj specijalnog
izvještača Ujedinjenih nacija gospodina Mazowieckog o tome šta se
radi na područjima pod kontrolom napadača!
Upitao bih neku gospodu koja predano rade na tome da od ovog
čudovišta što je sebe nazvalo "republikom srpskom" naprave državu
- a neki od te gospode sjede i u ovoj sali - hoće li sutra raditi na tome
da ta "republika" bude priznata i da njeni tvorci slijedeći put sjede
ovdje sa nama? Upitao bih tu gospodu hoće li, spremaju li se da tu
tvorevinu, zasnovanu na nasilju i genocidu, danas-sutra pozovu II
porodicu civiliziranih zemalja?
Ja sutra idem u Ženevu na sastanak ministara islamskih zemalja. Kao
i vama ovdje, reći ću im svu istinu o tome šta se i zašto se u Bosni
događalo to što se događalo. Reći ću to vladama i poručiti narodima
muslimanskih zemalja.
U oslobodilačkim ratovima ima neka neuhvatljiva veličina koja se
opire analizama. Stoga se neki vojni i politički analitičari na Zapadu
stalno varaju u prognozama. Naš narod se bori za slobodu, ili više od
toga, za opstanak. Takva borba se obično teško vodi, ali teško i gubi.
Nijedan oslobodilački rat u posljednjih pedeset godina nije izgubljen.
Ne znam zašto bi bio naš. Niko i ničim ne može prisiliti naših 150.000
vojnika da polože oružje. Preporučio bih svakome da o ovoj činjenici
vodi računa i zbog nas i zbog sebe.
Nadam se da mi prijatelji Bosne neće zamjeriti na ovim riječima, a za
one druge, nakon svega, nije me briga. Hvala!
*
Po povratku kući odgovorio sam na nekoliko pitanja BH-pressa (7.
decembar 1994.). Razgovor je tekao ovako:
177
,I
ii Pitanje: Gospodine Predsjedniče, možete li, nakon povratka iz
I Budimpešte i Ženeve, za našu javnost nešto više reći o pitanju rata i
mira II Bosni i Hercegovini?
Odgovor: Mislim da sam ovih dana o tome mnogo govorio. Možda
bih mogao dodati da naša povremena oštra istupanja ne znače naš
manji interes za mirno rješenje rata koji nam je nametnut. Naprotiv,
mi ćemo kao i do sada nastaviti tragati za časnim i skorim mirom, jer
je mir našem narodu potreban. Ali, neophodno je s vremena na vrijeme
reći svijetu šta se ovdje radi, a šta taj svijet radi. Njemu je očigledno
stalo da pod svaku cijenu okonča rat i jednostavnije mu je da se
prikloni jačoj strani. Ali, treba mu reći da time upravo produžava rat.
U ovom traganju za mirom, mi ćemo koristiti "i,"vojna"ipolitička
sredstva. Vojna, gdje god moramo, politička, gdje god možemo.
Pitanje: Ali, prigovaraju nam da smo jučer na OSCE-u odbili primirje.
Odgovor: To nije tačno. Odbili smo pokušaj Rusa da nas i napadače
izjednače. Oni pozivaju "obje strane" da ne sprječavaju prolazak
konvoja sa hranom. Oni pozivaju opet "obje strane" na obustavu
vatre, itd. Takav poziv implicira da i mi zaustavljamo konvoje, što
apsolutno nije tačno. Mi nikada nismo zaustavili konvoj. Ovo više
ne ide. Mi kažemo: pozovite srpsku stranu da propusti konvoje,
imenuj te konačno onoga ko se služi hranom, plinom, vodom i
lijekovima kao sredstvom rata. Zar ova nevolja koja traje tri godine, i
stalno se produžava, ne pokazuje da se lažima i poluistinama ne
može ništa postići, da to samo produžava agoniju? Recite konačno
ko čini zlo u Bosni i na taj način ćete pomoći. A kad je riječ o tom
prekidu vatre, bez ograničenja i uslova, ona praktično znači
ovjekovječenje okupacije: Srbi k()ji čine 31,7 posto stanovništva BiH
okupirali su 70 posto zemlje isada bi stali. Rusi ih, izgleda, u tom
zahtjevu razumiju i podržavaju. Mi smo nudili prekid" vojnih
aktivnosti na tri mjeseca i taj prijedlog je još uvijek na stolu.
Pitanje: Ima li naša situacija veze sa krizom u NATO-u, naravno ako
se slažete da ta kriza postoji?
Odgovor: Kriza o kojoj govorite je očigledna. NATO je nastao kao
odgovor Zapada na sovjetsku prijetnju. On.je, da tako kažem, čedo
ove konfrontacije koja je između dva svijeta trajala preko četrdeset
godina. Evropljani sada rezonuju: nema više konfrontacije, nema više
prijetnje, ne treba nam više ni Amerika, ni njen NATO. Mislim da su
prerano to zaključili, ali vidjet ćemo. Nevolja je što se to reflektuje na
situaciju u našoj zemlji, i to u negativnom pravcu. Naša drama se
178
odvija u jednom svijetu koji se mijenja, u kojemu je sve fluidno,
nedefinirano. Stvaraju se neka nova savezništva. To ponekad stvara
neočekivane i nepredvidive teškoće.
Pitanje: Kakav se, onda, rasplet može očekivati?
Odgovor: Na to pitanje vam niko, baš niko u svijetu, u ovom trenutku
ne bi mogao pouzdano odgovoriti. Jedno je sigurno: mi ćemo nastaviti
da se branimo.
*
Vojna situacija u Krajini se pogoršavala iz dana u dan. Naročitu
zabrinutost su izazivali napadiMartićevihjedinica sa područja Hrvatske.
Iako hrvatska vlada za ove napade nije bila odgovorna - jer su napadi bili
djelo odmetnutih paravojnih Martićevih jedinica - pisao sam hrvatskom
predsjedniku Tudmanu:
"Kao što Vam je poznato, već deset dana traju snažni vojni napadi na
zaštićenu zonu Bihać. Najveći dio ovih napada dolazi iz pravca
Hrvatske, poglavito iz UNPA-zona sa područja Vaše zemlje. Također
postoje pouzdane informacije da je u UNPA-zonama u toku gomilanje
novih snaga koje se spremaju da iz više pravaca poduzmu neposredne
napade na Bihać i Veliku Kladušu.
Prije tri dana regija je bila napadnuta i izuaka.Zrakoplovi su doletjeli
sa aerodroma Udbina, dakle opet sa područja Hrvatske.
Iako su nam poznate specifične okolnosti pod kojima se teritorija
Hrvatske koristi za pripreme i izvršenje napada na teritorija Bosne i
Hercegovine, tražimo da, u duhu odredaba međunarodnog prava,
bez odlaganja poduzmete sve potrebne mjere da se spriječe napadi na
Bosnu i Hercegovinu sa teritorije Vaše zemlje.
Očekujemo da ove mjere poduzmete i u duhu odredbe čl. 8. o vojnoj
saradnji u graničnim područjima između. dvije· zemlje iz našeg
Sporazuma o prijateljstvu i saradnji od 21. srpnja 1992. i Dodatka
ovom Sporazumu od 13. rujna 1992."
*
Kad god smo bili u vojnoj stisci, situacija se koristila da se na nas
izvrši dodatni politički pritisak: ovaj put aktualizirala se ideja o konfederaciji
bosanskih Srba i Jugoslavije (Srbije). Na to upućuje jedno pitanje iz
intervjua koji sam za list Ljiljan dao 10. decembra 1994. Pitanje je glasilo:
179
 "Posljednji plan međunarodne Kontaktne skupine za BiH definiran
je kao donji prag nacionalne politike ispod kojeg se ne može ići. Nije
li srpska ofanziva na Bihać za svoj politički cilj imala i pomjeranje
ovog praga da bi se iznova, iz pozicije ucjenjivača, inistiralo na novim
ustupcima, praktično legalizaciji agresije? S kojom namjerom je srpski
agresor započeo ovu ofanzivu i šta se krije iza prikrivenog dopuštenja
takve agresije tzv. međunarodne zajednice?"
Odgovorio sam: "Najjednostavnije, to je pokušaj da se mi smekšamo.
Nije slučajno da baš u jeku ofanzive na Cazinsku krajinu imamo i
političku ofanzivu, invaziju posjeta čije poruke se ne odnose, kao što bi
se očekivalo, na obuzdavanje napada na Bihać, nego na političko rješenje.
Mnogi procjenjuju da je sada došao trenutak Katfštl)zna:te;mi-sellspješno
odupirerno vojnoj ofanzivi na Peti korpus, a i političkoj ofanzivi na
mirovni plan".
A 28. novembra uputio sam poruku Krajišnicima:
"Dragi Krajišnici, hrabri narode Bosanske krajine,
Već 25 dana naš narod bez daha prati vašu herojsku borbu za život i
slobodu. Neprijatelji sa istočne i sa zapadne strane udružili su se sa
izdajnicima. Znajte da u toj neravnopravnoj borbi niste sami. Ćinirno
sve da vam pomognemo. Neprijatelji će biti poraženi, a zločincima i
izdajnicima ćemo suditi.
Naša Armija, čiji ste vi sastavni dio, aktivna je na svim frontovima sa
ciljem da vam olakša i pomogne. Ona nastoji da na dugoj liniji fronta
veže značajne neprijateljske snage i tako pomogne vaš otpor. U tom
nastojanju, ona u velikoj mjeri uspijeva.
Neprijatelj razvija otrovnu propagandu. Kada gubi bitke - on priča
pobjedama, a kada trpi poraze.' on nas poziva na predaju.
Ne slušajte ga i ne nasjedajte njegovim pričama koje su sračunate na
to da unesu pometnju u naše redove i da razore našu volju za otporom.
Isto tako, ne očekujte mnogo od svijeta. Naši najbolji kadrovi su
zaduženi za ove kontakte i oni taj posao obavljaju k~alitetno i
neumorno, ali naša sudbina se rješava u Bosni i zavisi prije svega od
nas samih.
Okrenimo se stoga sebi i zbijmo naše redove! Podržimo svugdje hrabre
vojnike i Komandu Petog korpusa! Sačuvajmo dostojanstvo i kada
zadajerno i kada primamo udarce! Nekasvaki pojedinac savjesno izvrši
svoj zadatak, svoj dio posla, i pobjeda će - sa Božijom pomoći - biti naša!
180
Ponavljam: znajte da niste sami. Armija se bori uz vas, a naš narod
prati vašu borbu sa divljenjem i molitvama".
*
Ideja konfederacije bosanskih Srba i Srbije nastavila se pronositi.
Sve češće se čula u izjavama nekih zapadnih diplomata. Imao sam utisak
da podudarnost u ovim izjavama nije slučajna.
Zato sam 30. novembra uputio pismo predsjedniku Sjedinjenih
Država gospodinu Clintonu, obavješavajući da takvu ideju nećemo nikada
prihvatiti. Pismo je glasilo:
"Danas u Sarajevu trebam primiti na razgovor predstavnike Kontakt-
grupe pet zemalja za Bosnu i Hercegovinu. Obaviješteni smo da će
Kontakt-grupa predložiti ustavne aranžmane prema kojima bi Srbi
dobili pravo konfederalnog povezivanja sa Srbijom.
Vrlo je jasno da bi takvo rješenje u krajnjem rezultatu značilo kraj
Bosne i izravno dovelo u pitanje opstanak našeg naroda.
Stoga mi takvo rješenje ne možemo prihvatiti.
Podsjećamo vas da smo ranije prihvatili mirovni plan Kontakt-grupe,
da smo prije dva dana ponudili prekid vatre u čitavoj Bosni i
Hercegovini na tri mjeseca i da smo prihvatili plan UNPROFOR-a
za trenutni prekid vatre u Bihaću.
Odbili su sve prednje prijedloge za mirno rješenje sukoba u Bosni Srbi.
Sa žaljenjem konstatiramo da su se od početka agresije na Bosnu
činili neprincipijeIni ustupci napadaču koji priznaje samo jedan (svoj)
narod, samo jednu (svoju) vjeru, samo jednu političku stranku, i koji
o je osudio na istrebljenje sve što nije njegovo.
Pošto je u pitanju opstanak našeg naroda, ja sam dužan obavijestiti
Vas da mi nećemo kapitulirati i da nemamo izbora nego nastaviti
borbu, bez obzira na ishod.
Primite izraze moga poštovanja",
Odgovor je bio brz i nedvosmislen. U pismu koje je nosilo datum 4.
decembar 1994., predsjednik Clinton je, pored ostalog, pisao:
"Želim da budem jasan: USA i dalje zastupaju očuvanje Bosne i
Hercegovine kao jedinstvene zemlje u postojećim granicama. Što se
tiče pitanja 'konfederacije' koju spominjete u pismu, naš stav se nije
promijenio. Ne podržavamo konfederaciju bosanskih Srba sa Srbijom".
181
 • U decembru 1994. bio sam pozvan na Samit OIC-a koji se održavao
Stanje u Armiji i odnos snaga u drugoj polovini 1994. opisao
sam odgovarajući najedno pitanje novinara sarajevskog Oslobođenja
(30. august):
"Znali smo da će bilo kakvom raspletu, povoljnom za nas, morati
prethoditi stvaranje armije od dvije stotine hiljada boraca, a to traži
vremena. Sada smo u toj fazi. Ostvaren je izvjestan balans snaga. Nije
simetričan. Mi imamo prednost u ljudskom faktoru (broj i moral),
oni u tehničkom. Mi se trudimo da jaz koji nas dijeli u pogledu
tehničke opremljenosti dviju vojski barem smanjimo i unekoliko
uspijevamo u tome. Ali to je još uvijek nedovoljno. Osiguranjem
savremenih antitenkovskih sredstava uspijev'1l11o-neutraTliiia.tinjihovu
nadmoćnost u oklopnoj sili. Ono za što još nismo našli pravi odgovor
je njihova artiljerija. Što se tiče minobacača, mislim da ćemo ih uskoro
dostići i moći im parirati".
* Tu i tamo, u islamskom svijetu čuju se mišljenja da nismo trebali
U borbi Bosne i Hercegovine protiv agresije važnu ulogu odigrale
su muslimanske zemlje. One su pružile značajnu političku, materijalnu i
vojnu pomoć. "Nikada, u posljednjih stotinu godina, muslimanski svijet
nije bio ujedinjen kao u slučaju Bosne. Tim nastojanjima pridružili su se
svi - sunijsko i šitijsko, arapsko i nearapsko muslimansko društvo od
Maroka do Indonezije. Bilo je to najšire i najdjelotvornije civilizacijsko
svrstavanje u,.koristbosanskih muslimana", pisao je S. Huntington,
nalazeći u tom dokaz više za svoju teoriju o "sukobu civilizacija". Iako
mi je odbojna Huntingtonovateorija. o sukobu civilizacija, njegova tvrdnja
o jedinstvu islamskog svijeta u slučaju Bosne, bila je tačna.
Na prijedlog Irana, Organizacija islamske konferencije (0lC) osnovala
je grupu za zagovaranje bosanske borbe u Ujedinjenim nacijama, a zatim
je Turska, kao član ove grupe, u ime OlC-a predložila rezoluciju kojom se
zahtijeVala vojna intervencija u skladu s članom 7 Povelje UN-a.
U maju 1993. Organizacija islamske konferencije oštro je napala
plan zapadnih zemalja i Rusije o osiguranju tzv. sigurnih zona, optuživši
ih za getoizaciju muslimana u Bosni.
Mjesec dana iza toga OIC je, na Konferenciji UN-a zaIjudska prava,
uspjela progurati rezoluciju koja je osudivala srpsku i hrvatsku agresiju i
zahtijevala ukidanje embarga na uvoz naoružanja za bosansku armiju.
U julu 1993. OlC je ponudila 18.000 vojnika za mirotvorne snage UN-
a. Zapadje pristao na 7 hiljada vojnika i oni su 1994. - 1995. stigli iz Turske,
Pakistana, Malezije, Indonezije i Bangladeša.
182
u Kazablanki (Maroko). Govorio sam pred prisutnim šefovima država i
vlada preko pedeset islamskih zemalja:
GOVOR NA SAMITU ORGANIZACIJE ISLAMSKE
KONFERENCIJE (izvodi)
(Kazablanka, 13. decembar 1994.)
"Pozdravljam vas i zahvaljujem Kralju, Vladi i narodu Maroka za
gostoprimstvo koje su nam ukazali.
Pretpostavljam da znate mnogo od toga šta se u posljednje dvije i po
godine događalo u "Bosni i Hercegovini. Nedavno je jedan turski
historičar rekao da samo mongolska invazija na Bagdad u 13. vijeku
po strahotama nadmašuje velikorpski genocid nad muslimanskim
narodom moje zemlje! (... )
izlaziti iz Jugoslavije, te da smo ostali sa Srbima u Jugoslaviji, mogli
smo izbjeći rat.
Gospodo, to je površno, a možda i zlonamjerno tumačenje!
Mi smo pozivali politička vodstva Srbije i Hrvatske da formiramo
konfederativnu Jugoslaviju, u kojoj bi muslimanski narod bio
ravnopravan sa ostalim narodima, a Bosna i Hercegovina ravnopravna
sa Srbijom i Hrvatskom. Oni koji su poveli agresiju na Republiku
Bosnu i Hercegovinu, istog onog dana kada je ona dobila međunarodno
priznanje, krenuli su da nas podjarme u svojoj državnoj tvorevini,
"velikoj Srbiji", u kojoj bi nestalo i Republike Bosne i Hercegovine i
bošnjačkog (muslimanskog) naroda kao političkog faktora. Štaviše, u
takvoj tvorevini muslimani bi bili topovsko meso u velikosrpskom
ratu protiv ostalih, čak i muslimanskih naroda na. Balkanu.
Na referendumu smo odbili takvo potčinj"vanje i inferioran položaj
koji nam je bio namijenjen za mnoge godine naprijed. Morali smo
prihvatiti borbu radi odbrane naših života, vjere i dostojanstva. I čim
smo se prvi put počeli boriti - prvi put protiv genocidne tradicije na
Balkanu, izvazvali smo neviđeni bijes naših neprijatelja, javnih i
prikrivenih, znanih i neznanih.
U ovom nametnutom ratu dva puta smo šokirali svijet. Prvi šok bio je
naš otpor. I neprijatelji i svijet očekivali su naš brzi poraz. Dogodilo se
183
 da je naš otpor jačao iz dana u dan, a sve novi i novi vojnici nicali su
kao iz zemlje. Uprkos ogromnoj tehničkoj nadmoći napadača, uspjeli
smo sačuvati 30 posto teritorije i istisnuti neprijatelja iz skoro svih
većih gradova. Gdje god se našao čovjek prema čovjeku, naš vojnik se
pokazao superiornijim i izlazio kao pobjednik. Naš problem ostala je
teška artiljerija neprijatelja.
Drugi šok ticao se političke strane naše borbe. Zbog strahote zločina,
ali i ukorijenjenih predrasuda, svijet je očekivao osvetu sa naše strane.
To se nije dogodilo. Suprotno tome, mi smo proklamirali demokratsko
društvo, zasnovano na vjerskoj i nacionalnoj toleranciji. Pokazalo se
da mi nismo nikakvi ekstremisti i fanatici, kako naš narod često
predstavlja evropska orijentalistika i neldzapadnimediji; Mi čuvamo
svoj islamski identitet, osta.jući otvoreni za sve što je dobro i na Istoku
i na Zapadu. . jedne manifestacije solidarnosti sa Bosnom i njenom borbom za
Mi volimo reći: naš je cilj država u kojojIliko neće biti progonjen
zbog svoje vjere, nacije i političkog uvjerenja. Mi smo privrženi ovom
načelu i mi ćemo ga se pridržavati.
Zahvaljujući ovim dvjema činjenicama, od kojih se prva odnosi na
vojni, a druga na politički aspekt naše borbe, mi ćemo, sa Božijom
pomoći, konačno zaustaviti seriju genocida protiv muslimanskog
naroda koja je počela prije tri stoljeća.
Naime, po prvi put pružen je organiziran oružani otpor zločincima
ne na lokalnom nivou, nego na nivou čitavog naroda. Nikada ranije
otpor takve vrste nije bio pružen, pa su se tragedije ponavljale. Nadalje,
taj otpor se ovaj put, za razliku od mnogih ranijih,odvijau drukčijem
historijskom kontekstu. Mi više nismo sami, uz nas je čitav
muslimanski svijet, koji izrasta u snažan i nezaobilazan politički faktor,
a uz nas su i svi narodi, iako nisu i sve vlade, svijeta.
I, konačno, mi smo uspjeli da problem Bosne stavimo u fokus svjetske
javnosti. Dva značajna samita, onaj skorašnju u Budimpešti i ovaj
današnji u Kazablanki, bave se Bosnom.
Propao je pokušaj neprijatelja da u tišini i na brzinu obavi svoj
zločinački posao. Sve što se događa u Bosni osvijetljeno je jarkim
svjetlom i niko neće moći reći da nije znao. Ova okolnost pomaže
braniteljima, a otežava posao napadačima ...
Trebate ubijediti zapadne zemlje da im je u interesu saradnja sa
islamskim svijetom i da trebaju mijenjati svoju politiku prema Bosni.
Trebate ubijediti i pravoslavni svijet da neće ništa dobiti svojim
184
nacionalizmom i silom i da bi za njega bilo bolje da odustane od
mogućih dugogodišnjih konfrontacija sa svijetom islama.
I jednima i drugima treba dokazati da im se ta konfrontacija sa
islamskim svijetom ne isplati i da je Bosna test jedne drukčije politike.
Učinite to, upotrijebite vaš uticaj, krajnje je vrijeme."
*
Po povratku u Bosnu, zatekao sam poziv za zasjedanje Skupštine
RBiH. U pozivu je pisalo da se od mene očekuje da izvjestim Skupštinu
o trenutnoj vojnoj i političkoj situaciji u zemlji. Na zasjedanju Skupštine,
17. decembra 1994., rekao sam:
"Upravo sam se vratio iz dalekog Maroka, gdje sam bio svjedok još
slobodu. Mi u toj borbi nismo i nećemo ostati sami. Ipak, za sudbinu
naše zemlje bit će odlučno baš ono što ćemo mi unutar nje učiniti,
dakle, ono što ćemo mi sami znati, htjeti i moći uraditi.
Što se tiče opće situacije, ona se može opisati kao teška, ali ne i loša.
Stanje je teško uprkos činjenici da smo jači neko ikad prije. Naime,
ovih dana došlo je do sticaja jednog broja za nas negativnih okolnosti.
Teška vojna situacija u bihaćkoj regiji iskorištena je za politički pritisak
na našu zemlju. Zajedno sa ofanzivom na naš Peti korpus, uslijedila
je i politička ofanziva na naše pozicije, koja je manje vidljiva, ali koja
nije manje intenzivna. Prihvatanjem mirovnog plana Kontakt-grupe
pet zemalja iz jula ove godine, mi smo odredili donji prag naše politike
ispod kojeg se ne može ići. Srpska vojna ofanziva, očito sinhronizirana
sa međunarodnom političkom ofanzivom, imala je za cilj pomjeranje
ovoga praga. Mi se uspješno nosimo sa oba ova pritiska. Mislim da je
i četnicima u Bihaću i različitim centrima moći u svijetu, koji su
organizirali invaziju posjeta i različitih inicijativa, uglavnom na našu
štetu, sada jasno da smo mi ovaj pritisak izdržali i preživjeli.
To bi bila sažeta ocjena opće vojno-političke situacije u zemlji u ovom
trenutku.
Pošto politička situacija više zavisi od vojne - a ne obrnuto - prvo ću
se u najkraćim crtama osvrnuti na stanje na našim frontovima.
Opća karakteristika vojne situacije u Bosni i Hercegovini od početka
rata je velika razvučenost linija. Dužina fronta se mijenja i varira
između 1.200 i 1.300 kilometara, i samo je nešto manja od nekadašnjeg
Istočnog fronta u Drugom svjetskom ratu i fronta u nedavnom ratu
između Irana i Iraka.
185
I Ovako velika dužina bojišta nameće ogromne probleme. Jedina nam
je utjeha što iste takve probleme nameće i drugoj strani. Ostali vojni
problemi uglavnom su različiti od protivnikovih: mi imamo bolje
ljude, oni bolju opremu; mi imamo bolji moral, oni bolju logistiku.
Ove okolnosti bitno određuju našu borbenu taktiku, a ona se sastoji
u zadavanju stotina sitnih udaraca neprijateiju po čitavoj dužini fronta.
Pošto nemamo dovoljno teškog naoružanja, posebno artiljerije, još
uvijek nije moguć strateški preokret na bojištu. Naš cilj u ovom
trenutku je da prisilirno protivnika na mir. Pošto je očigledan politički
i ratni cilj neprijatelja bio uništenje Bosne kao države i uništenje
bošnjačkog naroda kao kičme te države, naš je cilj da ga prisilirno da
odustane od tog genocidnog plana. To odustajanje neminovno će
značiti njegov politički i vojni poraz.
Rekao sam da je mir naš cilj. To je naš cilj zbog nas i zbog Bosne. Zbog
nas - jer naš narod treba mir. Zbog Bosne - jer rat razara ono što Bosna
jest i što mi hoćemo da ona bude. Mir, je može spasiti.,Onako kako mi
težimo miru, tako neprijateij, zbog prirode svojih ciljeva, teži ratu i
čini sve da ga produži. Agresor obmanjuje svoj narod i svjetsku javnost
kada kaže da su ponuđene mape razlog neprihvatanja mirovnog plana.
Istina je da on ne može prihvatiti mir, jer mir znači početak kraja
genocidnog plana i početak odgovornosti za počinjene zločine. Stoga
je realno očekivati da će neprijatelj izmišljati uvijek nove razloge da se
'svaka mirovna inicijativa realno onemogući i da se rat produži
unedogled. Naravno, ništa ne mijenja na stvari što će notorni pokretači
agresije i gen()cida navlačiti mirotvorni plašt i govoriti o miru da bi
obmanuli naivne i one koji žele, da budu obmanuti. Kao ,što znate,
jedna takva fursase uJliavopriprema.
Trenutno se bije bitka za Bihać. To nije obična bitka. Vojnici to znaju,
a mi ostali, običan narod, pa i svijet, to osjećamo. Mnogo toga se
iskušava i rješava baš gore na relativno malom prostoru, u Bihaću i
oko njega. Otuda ovo očajničko hrvanje koje je ušlo u sedmu nedjelju.
Mi smo, hvala Bogu, očuvati sve svoje vitalne pozicije. Naravno, ostat
će nejasno zašto se Hrvatska nije aktivno umiješala u nešto što se i
nje i te kako tiče ...
A sada nekoliko zapažanja i pogleda na osnovna politička pitanja.
Srpska strana još uvijek ne prihvata mirovni plan Kontakt-grupe.
Kada i ako ga prihvati, mogući su razgovori o svemu. Prije toga - ni o
čemu. Mislim na razgovore o političkom rješenju. Mogući su, naravno,
razgovori, pa i dogovor o humanitarnim pitanjima ili o prekidu vatre
ako druga strana ima za to interesa, i pod razumnim uslovima.
186
Skidanje dijela sankcija Srbiji bilo je preuranjeno. Granica između
Srbije i Bosne i Hercegovine očito nije zatvorena. U tome se slažu svi
objektivni posmatrači, a to potvrđuje i četnička ofanziva na bihaćku
regiju, koja bez logističke pomoći Srbije ne bi bila moguća. Protivimo
se, stoga, bilo kakvom daljnjem skidanju sankcija dok Karadžićevi
Srbi ne prihvate mirovni plan i dok Srbija ne prizna Bosnu i
Hercegovinu i Hrvatsku. Sa žaljenjem kosntatiramo da se Rusija skoro
otvoreno stavila na stranu napadača na Bosnu i Hercegovinu, a
britansku vladu pitamo je li sigurna da se britanska javnost slaže da
se na Balkanu ozakoni tvorevina koja uopće ne pozna pojam ljudskih
prava, koja je utemeljena na genocidu i etničkom čišćenju i za koju je
osionost i sila jedino pravilo ponašanja. Primjećujemo i pozdravljamo
promjene u stavuFral:lcuske prema Bosni i Hercegovini, a Ameriku i
Njemačku molimo da svoju politiku prema Bosni konačno definiraju
i da je se drže. Što se tiče islamskog svijeta, očekujemo da ispuni
obećanje iz Deklaracije o Bosni, koju je jučer usvojio.
UNPROFOR nam je još uvijek potreban. Bit ćemo sretni kada dođe
dan da mu se zahvalimo i da ga zamolimo da ode. Dotle očekujemo
da se njegovi visoki predstavnici pridržavaju rezolucija Vijeća
sigurnosti, a ne političkih direktiva svojih vlada, a naš narod pozivamo
na prijateljski odnos prema vojnicima Ujedinjenih nacija, od kojih
najveća većina korektno obavlja svoju dužnost.
Federacija Bošnjaka i Hrvata naš je cilj i naš put. Naš je cilj - jer u njoj
vidimo djelimično ostvaren naš san o integraciji Bosne i Hercegovine.
Naš je put - jer u njoj vidimo način da se ta integrcija nastavi i dovrši.
Teškoće u implementaciji federalnog ustava očito se tiču različitih
pogleda na temeljno pitanje opstanka države kao najvišeg interesa
našeg naroda. Naši zajednički prijatelji u svijetu, koji su iskreno i
predano stali na stranu ovog projekta, pitaju nas u čemu su teškoće.
Naš odgovor je da je provedba Federacije u krajnjoj liniji problem
demokratije. Jednonacionalni, jednovjerski, jednostranački karakter
vlasti na području pod kontrolom Hrvatskog\>ijeća obrane u
suprotnosti je sa samim konceptom Federacije i njenim ustavom.
Jedino demokratija može razriješiti ovaj čvor. Dotle ćemo se vrtjeti u
krugu i tražiti probleme tamo gdje ih nema. Ova demokratska evolucija
na spomenutom području u interesu je hrvatskog naroda i Republike
Hrvatske i oni treba da je ohrabre i podrže. Ipak, Vašingtonski
sporazum je, uprkos svim teškoćama, odigrao historijsku ulogu. Da
je samo zaustavio onaj nesretni rat između Bošnjaka i Hrvata, vrijedio
je svakog truda. A on je otvorio i mnoge druge mogućnosti koje,
istina, nisu iskorištene, ali još uvijek nisu izgubljene.
187
 Naš stav o embargu na oružje ostaje nepromijenjen. Ako Srbi ne prihvate
mirovni plan Kontakt-grupe, embargo na oružje treba da bude ukinut,
sa odložnim rokom od šest mjeseci, ali najkasnije do 30. jula 1995. godine.
Red je da se ovom prilikom, makar u najkraćem, osvrnemo na to šta
smo uspjeli, a šta nismo, jesmo li u ovom općem metežu napravili
neku grubu grešku i je li se moglo mnogo bolje. Na ovo pitanje moći
će se pouzdano odgovoriti tek iz neke vremenske distance. Naravno,
vi imate pravo da o tome i danas dajete svoj sud i taj sud će biti
saslušan sa dužnom pažnjom. Mislim da smo uspjeli bar u dvije
važne stvari. Uspjeli smo organizirati odbranu stvarajući u ratu armiju
od dvije stotine hiljada boraca i uspostaviti i očuvati demokratski
karakter vlasti. Uspjeli smo također da fokus svjetske pažnje.sve Yrijeme
održimo na Bosni i na taj način otežamo posao napadača i zločinaca.
(...)
S druge strane, nismo uspjeli osigurati. koliko-toliko stabilno
finansiranje nekih važnih društvenih potreba kao što su zdravstvo,
obrazovanje, sudstvo, penzije... U izbjegličkom pitanju također nismo
uspjeli napraviti bitan pomak.
Neko je sa pravom rekao da je u Bosni na sceni svjetski rat, ciljajući
očito na to da su u ove naše vidljive i nevidljive frontove umiješane
sve relevantne sile svijeta. Ovdje se maksimum historije događa na
minimumu prostora. U takvoj situaciji, prolazeći kroz krajnje burno
razdoblje svjetske historije u kojem nestaju dotle moćne imperije i u
kojem se rastaču dotle stabilne međunarodne institucije, mi
pokušavamo provesti.našu zemlju do neke mirne luke u nadi da će se
dogoditi čudo i. da će se bura smiriti.
I na kraju, o slobodi.·
Naš je neopozivi cilj da Bosna- bez ob.zira šta će još biti - bude zemlja
u kojoj niko neće biti progonjen zbog svoje vjere, nacije i političkog
uvjerenja. Ovu formulu često skoro doslovno ponavljam, ali s obzirom
na ono što se događa blizu nas, i desno i lijevo, moram to učiniti. Ta
formula je praktični izraz naše odanosti principu najvišeg reda:
principu slobode. Sloboda je ono što našim životima daje smisao.
Ona taj život čini podnošljivim i ona ovu našu tešku i mučnu borbu
obasjava blagim sjajem".
• godine (...).
Nekoliko sati prije isteka 1994. godine, uz posredovanje bivšeg
američkog predsjednika Jimya Cartera, potpisali smo četveromjesečno
188
primitje. Dvadeset osmog decembra, u kritičnim danima pregovora, primio
sam pismo državnog sekretara Christophera u kojem nas ohrabruje da
postignemo dogovor o prestanku neprijateljstava. Nešto ranije potpisali
smo ugovor o prekidu vatre. On se pokazao korisnim. Ako izuzmemo
Bihać, proteklih sedam dana - otkako je taj ugovor potpisan - na ostalim
frontovima nismo imali ni ranjenih ni poginulih vojnika.
Naš neposredni motiv da prihvatimo primirje bio je zaustavljanje
ofanzive na Bihać, a drugi da se - ako je to moguće - izbjegnu gubici
života u našem narodu, a da se pri tome ne dovede u pitanje naš osnovni
cilj - Bosna i Hercegovina kao država u njenim međunarodno priznatim
granicama i njen budući razvoj kao slobodne i demokratske zemlje.
Da Karadžić ne bi ovaj ugovor iskoristio za neograničeno produženje
okupacije zemlje, ugovor o primirju zaključen je na određeno vrijeme.
U međuvremenu trebaju otpočeti pregovori o političkom rješenju sukoba.
Da bi ti pregovori počeli, tražili smo da srpska strana prihvati mirovni
plan Kontakt-grupe pet zemalja. Bez takve izričite izjave, političkih
pregovora neće biti.
Dan ranije, Vlada RBiH je prihvatila dva programa za godinu u koju
ulazimo: jačanje odbrambene moći i osiguranje egzistencijalnog minimuma
za svakog građanina. Bili su to kompleksni programi koji uključuju veliki
broj sasvim konkretnih zadataka. U skladu sa ustavnim ovlašćenjima i
obavezama, Predsjedništvo će se više baviti prvim, Vlada drugim, iako su ta
dva programa uzajamno povezana i uvjetovana. U gladnoj zemlji, odbrana
ne funkcionira, a da bi se proizvodilo, zemlja mora biti zaštićena. Odbrana
je sa stotinu niti povezana sa privredom. I vojnici i privrednici treba to da
razumiju i uvaže.
*
U novogodišnjoj poruci građanima Bosne i Hercegovine, između
ostalog, rekao sam slijedeće:
"Rat ne smije trajati nijedan dan duže nego što mora, ali ni mir se
neće i ne može prihvatiti po svaku cijenu.
Stoga ćemo pregovarati gdje god možemo, ali i ratovati ako moramo.
Ako neprijatelj u toku naredna četiri mjeseca ne pokaže spremnost za
razumno političko rješenje, primirje neće biti produženo, a mi ćemo
zatražiti da se ukine embargo na oružje sa važnošću od 1. maja naredne
Sjetimo se u ovom trenutku sa poštovanjem i osjećanjem duga onih
koji su pali u borbi za slobodu ili kao žrtve rata. Sjetimo se, također,
189
 naših izbjeglica i poželimo im da se uskoro vrate na svoja ognjišta.
Naše misli na trenutak poklonimo našim vojnicima koji se u ovoj
hladnoj decembarskoj noći nalaze na prvim linijama. Mrtvima rahmet
ili pokoj duši, a živima sve čestitke što su uspravno i ispravno izdržali
proteklu godinu! I, naravno, najbolje želje svima vama u godini koja
dolazi!
Bog će pomoći narodu koji radi i koji se bori za slobodu".
• kojoj će se poštovati čovjek i njegova prava. Konceptu jednonacionalnih,
Treća ratna zima vukla se sporo, dan po dan, teška, gladna i hladna.
Upirali smo poglede u proljeće sa nekom neodredenom nadom. Da hoće
samo proćijanuar i februar. Oružje je uglavnom mirovalo, osim u Krajini.
Za Prvi mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, u Domu Armije
upriličenaje skromna svečanost. Obratio sam se prisutnima. Ovdje
donosim skraćenu verziju:
"Današnji dan podsjeća nas na naše tadašnje dileme inespokojstva,
ali i na stradanja, borbe, herojstva i žrtve. (... ) Od tada, od tog marta,
prošle su tri duge godine. Tri godine uistinu nisu veliki period u
životu jednog naroda. Ali, za tri godine na Ovom malom parčetu
zemlje odigralo se više događaja, dobrih i loših, više borbi, više zločina,
više izdajstava i heroj stava, više života i umiranja nego u bilo koja tri
vijeka naše historije. (...) S obzirom na ogromnu skalu stradanja i
patnje, jedno pitanje neizbježno se nameće: je li ovaj stradalnički put,
put borbe za slobodu bio jedini mogući izbor; i je li postojao ikakav
drugi put da bi se izbjegao ovaj naš tragični sudar sa historijom?
Odgovor na ovo pitanje vraća nas na onu burnu 1991. godinu; na rat
u Sloveniji i Hrvatskoj, na njihove referendume, na raspadjugoslavije,
na Vukovar i Dubrovnik i sve drugo što je to pratilo. Mi smo se našli
na historijskom raskršću: pognuti glavu i ostati u krnjoj Jugoslaviji,
tačnije u velikoj Srbiji, ili uspraviti se i krenuti u pravcu slobode, sa
svim rizicima što je jedan takav izbor nosio?
Odlučili smo se za ovo drugo. Kažem - odlučili, iako nisam siguran
da je to prava riječ. Izbora, ustvari, nije ni bilo. (... ) Sve je teklo
neumitno kao u nekoj antičkoj drami. Našu slobodu mi nismo mogli
upotrijebiti na drugi način. Slobodni ljudi su, ustvari, robovi slobode.
Prvi mart je, dakle, bio naša sudbina i neumjesno je pa i griješno
pitanje je li išta moglo biti drukčije. Jer, mi ne bismo bili ono što
smo da smo tada, u ime sumnjive sigurnosti, izabrali potčinjavanje.
190
Naravno, umjesno je pitanje: kakva bi ta sigurnost bila? Vidimo je vrlo
jasno u položaju Crne Gore, u položaju naroda na Kosovu i u Sandžaku.
Istina je da patimo i ginemo, ali za slobodu Bosne. A onako bismo
ginuli za tuđi račun, na nekim frontovima protiv Hrvatske, Sandžaka,
Kosova, a za slavu i veličinu velike Srbije.
Dakle, postojao je samo jedan put i naš narod je na današnji dan, prije
tri godine, krenuo tim putem. U tome je smisao l. marta i našeg
današnjeg praznika. (...) Naš cilj je Bosna slobodnih ljudi, Bosna u
jednovjerskih i jednostranačkih paradržava - kažem to u množini - mi
suprotstavljamo naš koncept slobodne i demokratske Bosne. Mržnji i
netrpeljivosti mi suprotstavljamo demokratiju i toleranciju. Kada to
geslo ispišemo na svim našim zastavama, onda treba da tome postojano
težimo, korigirajući svakodnevno svoj put i neumorno ispravljajući
svakodnevne nepravde.
Ne činimo to zbog njih, njima ništa ne dugujemo. Činimo to zbog sebe.
Svaki narod ima svoju obećanu zemlju. Naša obećana zemlja je Bosna.
Pozivam vas da se za nju izborimo."
•
Naš odgovor na srpsku ofanzivu u Krajini bila je Vlašićka operacija
(izvedena 19. - 30. marta 1995.), pod nazivom "Domet-l". U operaciji je
uzelo učešća oko 21 hiljada boraca Armije BiH. Ovu smionu i drsku operaciju
planirala je i izvela komanda Sedmog korpusa Armije, na čelu sa njenim
tadašnjim komandantom generalom Mehmedom Alagićem, pomognuta
jedinicama Trećeg korpusa, posebno Sedme muslimanske brigade, dijelovima
Četvrte muslimanske brigade i Gardijske brigade Glavnog štaba, u izuzetno
teškim meteorološkim uslovima (snježne mećave i vrlo niske temperature).
Oslobođeno je oko 51 kmz površine, sa objektima Crni vrh, Šantić, Paljenik
i Galica i sa vrlo moćnim predajnikom RTVBiH na planini Vlašić, od
posebnog značaja i za Armiju BiH, ođnosno njen sistem veza.
Gubici neprijatelja bili su oko 200 poginulih, 180 ranjenih i 12
zarobljenih vojnika i starješina, uz velike količine oruđa, oružja i opreme.
I naši gubici bili su veliki: 61 poginuli borac, 75 ranjenih i 5
zarobljenih boraca.
•
Koncem marta 1995. održana je sjednica Glavnog odbora SDA. Ja
sam govorio o teškoćama u Federaciji i o blokadama koje provodi HVO.
191
Hrvatski mediji oštro su reagirali. Tridesetog marta dao sam intervju
Oslobođenju. Na pitanje znam li za ove reakcije i kakav je moj odgovor,
rekao sam:
"Pročitao sam neke od tih napisa. Oni pokušavaju hrvatskom
čitateljstvu sugerirati da sam ja govorio o Hrvatima ono što sam
govorio o HVO-u, bolje reći o dijelu HVO-a. To za mene nije isto, a i
za Hrvate je dobro da to nije isto. O Hrvatima imam visoko mišljenje
i znam za prijateljska osjećanja većine hrvatskog naroda, i ovog ovdje
i u Hrvatskoj, prema narodu kojem pripadam. I to veoma cijenim.
Ne bih to mogao reći za HVO. Podsjetio bih vas na onu moju
intervenciju kada je jedan strani novinar spomenuo kako su '".Hrvati
srušili Stari most u Mostaru'. Rekao sam mu ..do.slovno: 'Nisu Jo
učinili Hrvati, učinili su to neki ljudi iz HVO-a'''.
A na pitanje Oslobođenja da sam ih nazvao fašistima, odgovorio sam:
'Ja sam ponovio neke činjenice koje, nažalost, nisu sporne. A to je da
na područjima pod kontrolom HVO-a vladaju nacionalna, vjerska i
politička isključivost: priznata je samo jedna nacija - hrvatska, samo
jedna vjera - katolička i samo jedna politička stranka - HDZ. Zna se
kako se svugdje u svijetu nazivaju jednonacionalni ijednostranački
koncepti. Pa, dobro, neka oni tom konceptu dadnu neko drugo ime,
ako baš hoće. Jedno je sigurno, to nije demokratija, jest njena negacija.
O ovoj žalosnoj pojavi ja ne govorim kao dušman. Želio bih da se
stanje popravi. Bit ću sretan kada čujem da u Stocu, Prozoru, Ćapljini
žive Bošnjaci i drugi slobodno, da se čuje ezan i da, osim HDZ-a,
može da se čuje kritička riječ i drugih stranaka. Dok to ne bude
slučaj, stvari su to što jesu bez obzira na to kako ih imenujemo".
* Govorim to sa uzbuđenjem jer je ovo vrijeme kada je sloboda moga
U aprilu sam imao dva obraćanja nebošnjacima: Srbima i Jevrejima.
Srbima, na Drugoj Skupštini SGV-a, Jevrejima, povodom Pesaha.
Učesnicima Skupštine gradana srpske nacionalnosti (9. aprila),
rekao sam:
"Želim vas pozdraviti i poželjeti vam uspješan rad.
Hoću također da izrazim svoje poštovanje vama koji predstavljate
savjest i onaj drugi, neokaljani obraz srpskog narođa.
Ćestitam vam na hrabrosti da dođete u Saraje~o i govorite istinu.
Svjedočenje istine uvijek je zahtijevalo veliku mjeru hrabrosti, danas
ponajviše.
192
Vi ne predstavljate naoružani dio srpskog naroda, vi ste njegov goloruki
dio. Oni imaju oružje, vi imate riječ, a istinita riječ se toliko puta
pokazala kao moćno oružje.
Cilj legalne vlade Bosne i Hercegovine, u ime koje vam se obraćam,
jest demokratska Bosna i Hercegovina ili, kako mi volimo da kažemo,
država u kojoj niko neće biti progonjen zbog svoje vjere, nacije i
političkog uvjerenja. Vjerujemo da je u tome suština civilizacije.
Vjerujemo također da ljudi različitih vjera i nacija mogu živjeti zajedno
u toleranciji i miru. Kažu da je to na ovim prostorima utopija. Mi
odgovaramo da je to jedini ljudski izlaz iz ove nevolje koja je pogodila
mnoge nevine ljude svih vjera.i nacija i mi nastavljamo da u to
vjerujemo. A utopija u koju se vjeruje prestaje biti utopija."
*
A Jevrejima:
"Dozvolite mi da vam čestitam današnji praznik i da vam poželim da
ga provedete u miru i radosti, koliko je to, naravno, U ovakvim
prilikama moguće.
Ćinim to sa zadovoljstvom iz tri razloga: prvo, kao vaš sugrađanin, vi
ste moji komšije i vaša radost je i moja radost, drugo, kao musliman,
Kur'an sadrži uzbudljive rečenice o događaju koji vi danas obilježava te,
Kur'an upečatljivim slikama govori o ropstvu jevrejskog naroda u Egiptu
i njegovom putu u slobodu, i, treće, činim to kao čovjek uopće. Pesah
je tradicionalni praznik slobode, a sloboda je uzvišena riječ i univerzalna
vrijednost koja se se tiče svakog čovjeka i svakog naroda.
naroda ugrožena i dok traje njegova dramatična borba daje spasi i
sačuva.
Rekao sam da vam želim radostan praznik, a on, zbog poznatih
okolnosti, nije tako radostan. Ipak, složit ćemo se da je on radosniji
nego prošle ili, još više, pretprošle godine, Hoću da kažem da stvari
idu u dobrom pravcu, pa se imamo pravo nadati da ćete slijedeći
Pesah proslaviti u boljim prilikama, pa, ako Bog dadne, i u miru.
Na kraju, apeliram na vas da ne idete iz Bosne, da ostanete u ovoj
zemlji, koja je i vaša zemlja. Naš je cilj da ona bude toleratna zajednica
vjera i nacija, kao što je bila stoljećima. To je težak zadatak. Zajedno
sa vama bit će nam lakše da postignemo taj važni i vrijedni cilj".
193
 * Na stadionu su se, malo dalje u polumraku, naslućivale neke prilike,
Jedanaestog aprila 1995. iz Pariza, gdje je zasjedala Komisija Skupštine
Vijeća Evrope, stigla je lijepa vijest: Jedan sam od tri kandidata za Evropsku
nagradu za ljudska prava. Sjednici Komisije ispred BiH prisustvovali su
Miro Lazović, predsjednik Skupštine RBiH, i prof. Abdulah Konjicija,
predsjednik naše Komisije za ljudska prava.
Nagradu nisam dobio, ali kažu: važno je učestvovati.
* njegove velike tajate i krenuli smo na dugu noćnu vožnju preko brda. Iako
Svi mi koji smo u toku opsade živjeli tl Sarajevu bili smo u stalnoj
životnoj opasnosti. Zgrada Predsjedništva gadanicjenekaliko'stotina puta
(niko ne zna tačan broj) i ilajužiloj strani bila je-daleko od linije fronta
manje od 500 metara. Ja sam se preselio u kabinet u unutrašnjosti zgrade
koji sam, u šali nazvao "kukavički" kabinet. U svemu ostalom bio sam u
istom položaju kao i većina Sarajlija - ni boljem, ni gorem: Ipak, bilo je
iznimnih situacija.
U aprilu 1995. nalazio sam se u posjeti nekim jedinicama u
sjevernoj Bosni.
Obilazak sam završio posjetom Štabu Trećeg korpusa ijedinicama 7.
muslimanske brigade. Obilazak i neizbježni sastanci odužili su se preko
programa. Sve je kasnilo tri-četiri sahata..
Te večeri, umjesto u 5 sati, poletjeli smo sa zeničkog stadiona u
kasno noćno doba. Cilj je bio Tarčin. Najkritičniji je bio prelet preko
planine Vranice. Svi u helikopteru smo šutjeli, požurujući u sebi da se
ova avantura što prije završi.
Bili smo iznad planine VraniCe kada mije jedan od pilota došao reći
da se pali crvena lampica, što znači daje helikopterukvaru. Ne razumijem
se u ove stvari, ali objasnio mi je da su neke komande zablokirale. Rekao
je: "Nedaleko smo od Fojnice, ak() bude osvijetljeno, pokušat ćemo se
spustiti na stadion".
Naši helikopteri nisu imali redovni tehnički pregled, niti opremu za
noćno letenje. Gore nije moglo biti: u potpunom mraku u pokvarenom
helikopteru. Nisam vjerovao da ćemo se izvući.
U dnu helikoptera, u mraku, sjedili su novinarka RTVBiH Arijana
Saračević i snimatelj Hakija Topić. Do njih je bio Bakir Sadović. Kasnije
sam, iz razgovora sa njima, saznao da su razumjeli da nešto nije u redu.
Srećom, u Fojnici je bilo struje. Pilot je zatražio da se držimo čvrsto
za sjedišta (uredaja za vezivanje nije bilo) i otpočeo je manevar spuštanja.
Prolazili su dugi minuti, ali, na kraju, iako malo tvrdo, dotal<nuli smo tlo.
194
vjerovatno začuđene nezvanim gostima s neba.
Pilot je otvorio vrata helikoptera i pozvao jednog od njih. "Koja je
ovdje brigada i ko je komandant?", upitao sam, "Tursumović 8 1, gospodine
Predsjedniče, 145. brigada", odgovorio je upitani, prepoznavši me.
Poznavao sam pukovnika Huseina Tursumovića još. iz "Crnih
labudova". Bio je poznat kao ozbiljan čovjek i borac. Zatražio sam da ga
hitno pozovu.
Tursumović nas je smjestio u troja kola. Ja sam sjeo na prvo sjedište
je bio april, na visinama ispod Lopate još je uvijek bio snijeg. Prvo su
otkazala jedna kola, jer nisu imala zimsku opremu. Nakon nekoliko
kilometara, to se dogodilo sa drugim. Svi smo se ukrcali u Tursumovićevu
tajatu, koja se, uz povremeno guranje, probila do Tarčina negdje iza ponoći.
Silazeći u Bradinu, na ulazu prema svjetlima, vidio sam dva-tri
vojnika koji su stajali na cesti i posmatrali naše približavanje. Držali su
puške na gotovs. Jedino što sam tada pomislio bilo je: jesu li naši ili
njihovi? Nisam se pitao jesu li dobri ili loši ljudi, samo na kojoj su strani.
Tragika rata je što se u njemu gube etička mjerila.
*
Tridesetog aprila 1995. isticalo je četveromjesečno primirje. Borbe
su u ovom periodu bile utihnule, ali ne i sasvim prestale. Karadžić je
napao Bihaćku krajinu, a mi odgovorili napadom na Vlašić. Ipak, osim
ovih akcija, na drugim dijelovima fronta vladalo je zatišje. Treba li
produžiti ovo varljivo primirje u situaciji kadaje 2/3 Bosne i Hercegovine
pod okupacijom Karadžićeve vojske? Desetog aprila sazvao sam sjednicu
Predsjedništva BiH na kojoj je zaključeno:
1. Naša delegacija primit će predstavnike Kontakt-grupe, saslušati ih i
potvrditi da mi ostajemo pri ponuđenom planu (mapi) Kontakt-grupe.
2. Mi nećemo otvoriti nikakve političke pregovora sa Karadžićem
prije nego prihvati plan Kontakt-grupe. U vezi s tim, ni posredovanje
predsjednika Cartera u ovom trenutku nije prihvatljivo. Mi
pozdravljamo svaku mirovni inicijativu, ali Carterova posjeta
objektivno ne bi doprinijela miru, jer bi mogla biti protumačena kao
alternativa naporima Kontakt-grupe i produžavala bi neizvjesnost.
Naime, ako predsjednik Carter nudi isto što i Kontakt-grupa, onda
je, što se tiče nas, ta posjeta suvišna, jer smo mi taj plan prihvatili.
8) Danas je Husein Thrsumović komandant Sedme mehanizirane brigade (ranije
Sedma muslimanska brigada)
195

Ako nudi nešto drugo, onda je čak i štetna.
3. Ako Karadžić prihvati plan Kontakt-grupe, otvara se put direktnim
pregovorima u kojima su moguće izvjesne modifikacije na mapi, uz
održavanje omjera 51:49 i uz obostranu saglasnost.
4. Ako dođe do pregovora, u iste treba, u skladu sa prijedlogom
Skupštine građana srpske nacionalosti BiH, uključiti i SGV kao
predstavnika značajnog dijela srpskog korpusa koji nije uzeo učešća
u agresiji na BiH.
5. U budućem ustavnom uređenju BiH nije prihvatljiva konfederacija
između tzv. srpskog entiteta u BiH i Srbiji. MogJtćLsJURe.cijalni
odnosi uz uslov istih takvih odnosa između BiH i Bošnjaka u Srbiji.
6. U vezi sa zahtjevima za produženje primirja, Predsjedništvo je
zauzelo sljedeće stavove:
a) Ako Karadžić do 30. aprila ne prihvati plan Kontakt-grupe, mi
primirje formalno ne možemo produžiti, jer to u sebi nosi opasnost
postepenog legaliziranja status quoa, koji je za nas krajnje nepovoljan
(Karadžićeva vojska sada drži 65 posto teritorije).
b) Ovo ne znači da ćemo preduzimati ofanzivne akcije.
c) Ako Milošević prizna BiH, spremni smo na produženje primirja
na 2-3 mjeseca, da bi se ispitalo otvara li to mogućnost političkog
rješenja sukoba.
d) Ako Karadžić poslije 30. aprila prihvati plan Kontakt-grupe, primirje
se isti dan automatski i formalno uspostavlja ..
e) U svim slučajevima produženja primirja, zahtijevat ćemo da se već
u prvih sedam dana provedu sve tačke iz ugovora o prestanku
neprijateljstava od 31. decembra 1994. (obustava vatre u zoni Bihaća,
otvaranje svih "plavih puteva', slobodan pristup konvoja svugdje, a
posebno u Bihać i enklave na Drini, itd.). Ukoliko to ne bude slučaj,
dogovor o primirju prestaje važiti.
7. Nema ublažavanja sankcija Srbiji dok ne prizna BiH, što
podrazumijeva priznanje teritorijalnog integriteta BiH kao države u
međunarodno priznatim granicama.
8. U kontekstu bilo kakve suspenzije sankcija Srbiji, tražit ćemo
postavljanje trupa UN-a na granici prema Srbiji i Crnoj Gori u broju
dovoljnom da osiguraju efikasno zatvaranje (kontrolu) granice.
196
9. Kad je riječ o sankcijama, prihvatljiva je samo suspenzija sankcija.
Ukidanje sankcija moguće je tek kada se uz saradnju Srbije
implementira mirovni dogovor o BiH.
10. Predsjedništvo protestira zbog obnovljenih napada na civile u
Sarajevu i nastavka davljenja Grada. Tražimo da međunarodna
zajednica zaštiti Grad u skladu sa preuzetim obavezama. U vezi s tim
dajemo do znanja slijedeće: ako Karadžićeve snage nastave granatirati
Grad, a međunarodna zajednica to ne spriječi, bit će pozvana naša
vojska i građani Sarajeva da oslobode Grad.
11. Mi kao miran izlaz iz ovog stanja nudimo demilitariza<:iju Sarajeva
u radijusu od 20 km, što uključuje povlačenje svih vojnih formacija.
Brigu o javnom redu i sigurnosti preuzele bi snage UN-a sa policijom,
koja bi bila proporcionalno sastavljena. Ovaj prijedlog povezujemo sa
ranijom idejom o dvogodišnjoj upravi UN-a nad područjem Sarajeva.
12. Nismo tražili promjenu mandata snaga UN-a, ali tražit ćemo striktnu
implementaciju sadašnjeg mandata, jer je očito da je on tokom primjene
potpuno deformirano U toku je izrada materijala u kojem se navode
glavne tačke ove deformacije. Skraćenu verziju materijala u vidu pisma
uputit ćemo generalnom sekretaru UN-a, šefovima i ministrima ino-
poslova država Kontakt-grupe, eventualno kopredsjednicima za pitanja
bivše ]u)šoslavije i drugim relevatnim faktorima. .
13. Predsjedništvo posebno izražava svoje nezadovoljstvo i svoj pro-
test zbog povlačenja snaga UNCa pred prijetnjama Karadžićevih vojnika
na ilegalnom punktu u Kasindolskoj ulici. Ovaj punkt je suprotan
ugovoru o Sarajevskom aerodromu od 3. jula 1992. godine i direktno
ugrožava sigurnost ljudi i dobara na Aerodromu, kao i sam objekt.
Zahtijevamo da se punkt ukloni.
14. Sa predstavnicima Kontakt-grupe, sa naše strane, pregovarat će
jedinstvena delegacija u sastavu: Izetbegović, Zubak, Ganić, Silajdžić,
Pejanović, Komšić i Ljubijankić, te Begić i Sabrihafizović, kao savjetnici
delegacije.
*
Uoči isteka četveromjesečnog primirja, odgovorio sam na nekoliko
pitanja BH-pressa:
U jednom pitanju tvrdilo se da su obje strane kršile dogovor:
Odgovorio sam:
"Primirje je po prirodi nedjeljivo. Karadžić je mislio da može imati
mir gdje želi, a napadati gdje mu odgovara. Konkretno, imati mir u
197
 Tuzli i centralnoj Bosni, a napadati Bihać i nastaviti gušiti Sarajevo.
Upozoravali smo i njega i međunarodne faktore, i to više puta, da to
neće ići. Kada su naše službe otkrile da je Karadžić pod okriljem
primirja, značajne snage prebacio na Bihać sa ciljem slamanja Petog
korpusa, mi smo poduzeli akcije na Vlašiću, da mu pokažemo da je
njegova računica bila pogrešna. Mi to ne krijemo, ali jasno je da se
naša akcija na Vlašiću ne može posmatrati odvojeno od napada na
Bihać koji nisu prestajali od novembra prošle godine, pa i tokom
čitavog primirja, što je direktna i stalna povreda potpisanog dogovora
o prestanku vatre".
* Ćestitajući vam Dan pobjede nad fašizmom prije dalekih pedeset
J oš je trajalo varljivoprimirjekada sam pozvan da, pred njemačkim
Udruženjem za vanjsku politiku, održim predavanje o situaciji u Bosni i
Hercegovini. Pred prepunom salom Udruženja u Bonnu, 17. marta 1995.,
govorio sam o agresiji na Bosnu i ponašanju svijeta, o životu u
opsjednutom Sarajevu, on!llg10znom preporodu, o susretu Istokai Zapada
u Bosni i dr. Predavanje je odštampano u Prilozima na kraju ove knjige'.
* tuzlanskoj Kapiji.
Devetog maja u Sarajevu, kao i u najvećem dijelu svijeta, proslavljen je
Dan pobjede. Primijetio sam kako bivši komunisti pokušavaju iskoristiti
ovaj dan da bi skrenuli pažnju na sebe. Kao daje borba protiv fašizma bila
borba za komunizam. Moja poruka je glasila:
"Dragi građani, obraćam vam se povodom sutrašnjeg praznika -
Dana pobjede.
Mnogi odgovorni ljudi u svijetu ne kažu da je to bila pobjeda nad
fašizmom, jer, očigledno, ona to nije bila. Tada je dobivena velika i
značajna bitka protiv fašizma, ali rat protiv fašizma, nažalost, nije bio
dobiven. Današnja Bosna je živo i tragično svjedočanstvo te činjenice.
Historija ne počinje sa nama. Stoga, sve što je bilo dobro treba da
pamtimo, ali i ništa što je bilo loše ne treba da zaboravimo. Pobjedom
prije pedeset godina nije nastao mnogo bolji svijet. Na prostranim
oblastima Planete nastavila su egzistirati ili su uspostavljena društva
neslobode, odgovorna za stradanje miliona ljudi, a tzv. slobodni svijet
nastavio je živjeti sa svojim interesima, licemjerjem i ravnodušnošću.
U Sovjetskom savezu imali smo staljinizam i Gulag, a u Jugoslaviji
jednostranački sistem sa Golim otokom i mnogim drugim 'otocima'.
Armija koja je rušila Vukovar i Dubrovnik i koja danas ruši bosanske
gradove i ubija civile materijalni je i psihološki produkt sistema koji je
198
vladao u proteklih četrdeset godina. Da je bilo slobode i kritičke riječi,
ta armija ne bi bila to što jest, pa ne bi ni učinila zla koja je učinila.
Nema, dakle, razloga da idealiziramo prošlost i sijemo iluzije.
Stoga, naš današnji protest protiv fašizma ne znači našu volju da se
vratimo u društvo neslobode. Neki naši slavljenici to zaboravljaju.
Nakon svega što je izdržao, naš narod ima pravo i na miri na slobodu.
Nažalost, zlo u historiji nikada neće biti potpuno pobijeđeno. Pred
čovjekom stoji stalna borba protiv zla. Vjerujemo da je u tome.smisao
naših života i smisao ljudske historije.
godina, ja vam želim novu pobjedu nad zlom ovih dana, ma kako se
to zlo zvalo".
*
Zlo ovih dana, ma kako se ono zvalo, odnijelo je još jednu krvavu
pobjedu. Dvadeset petog maja 1995. to zlo je pokosilo mladost na
Granatom ispaljenom sa Ozrena, sa udaljenosti od skoro 20
kilometara, na licu mjesta ubijeno je oko 70 ljudi (konačni bilan s 71),
uglavnom mladića i djevojaka. Ekipa eksperata (tri naša stručnjaka i pet
evropskih posmatrača) utvrdila je da je granata ispaljena iz topa M-48
ruske proizvodnje. Ćitava naša borba bila je sukob izmedu zla i dobra,
ali kontrast izmedu dva načela ovaj puta bio je potpun: bradate ubice iz
ozrenskog brloga i vedra lica mladića i djevojaka na tuzlanskom šetalištu.
Thzla je bila u šoku, ali valjalo je organizirati sahranu. Posmrtni
ostaci četrdeset sedam žrtava leže danas na zajedničkom greblju u
centralnom gradskom parku u Thzli. Sahranaje prvobitno bila zakazana
za 28. maj, ali je obavljena 29. maja u ranu zoru. OdložeIla je zbog
opasnosti od nove granate. Jer, neka čovjekolika čudovišta vole gadati
sahrane. Tada se okupi mnogo ljudi.
*
Ne volim rane telefonske pozive. Otkako je rat počeo, nikada mi
nisu donosili lijepe vijesti. Tog jutra - bio je 28. maj 1995. - oko šest sati
pozvao me general Delić i, glasom koji nije slutio na dobro, rekao mi:
"Imam veoma tužnu vijest za Vas". Napravio je malu stanku (kako su
duge stanke ove vrste!) i nastavio: "Sinoć je iznad Kninske krajine oboren
naš helikopter u kome se nalazio ministar Ljubijankić" .
199
 Pretpostavljam dasam šutio,jer se ponovo čuo generalov glas: "Jeste
li me čuli, Predsjedniče?" Naravno, čuo sam, ali sam ostao bez riječi,
zaprepašten ovom strašnom viješću. Ko će je i kako saopćiti Irfanovoj
ženi i djeci? .
Dr. Irfan Ljubijankić bio je minsitar vanjskih poslova u tadašnjoj
bosanskoj vladi, osnivač SDA u Krajini 1990., dobar i hrabar čovjek.
Oko podne se saznalo da je stradala kompletna naša delegacija koja
se vraćala iz posjete Cazinskoj krajini. U četveročlanoj delegaciji su se,
pored ministra Ljubijankića, nalazili i dr. Izet Muhamedagić, zamjenik
ministra pravde, dr. MensurŠabolić, službenik naše ambasade u Zagrebu,
i major Fadil Pekić, pratilac dr. Ljubijankića. Poginula su i tri člana posade
- Rusi, koji su za visoku "nadnicu za strah" pilotiraii helikopterom na ovoj
pogibeljnoj liniji. Letje bio krajnje rizičanjer je preSijeca() KniifSkU kfajinu,
teritoriju koju su tada pod kontrolom držali pobunjeni Martićevi Srbi.
Nekoliko dana ranije helikopter je bez teškoća izvršio noćni let od
Zagreba do heliodroma nedaleko od Bihaća. Sada je bio u povratku.
Hrabri putnici su se ukrcali u letjelicu u Ćoralićima 28. maja iza 2
sata poslije pola noći. Oko četiri sata data je uzbuna, jer se helikopter
nije pojavio na uzletištu u Zagrebu. Sigurnosna služba Hrvatske vojske
snimila je slijedeći razgovor srpske posade koja je, očito, bila obaviještena
o letu i čekala spremno da otvori vatru:
. Freq: 235800 - Vardar.
245800 - Drina.
Drina: Ovdje Lala.
Vardar: Jesi li ga vidio?
Drina: Vidio sam od mene 25,00 pravo na sjever.
Vardar: (šuti)
Drina: Ne vidim, moram izaći iz ove kabine u drugu.
Vardar: (šuti)
Drina: Još ne vidim, čim vidim javit ćemo vam.
Jeste li počeli sa radom?
Vardar: J esmo, ima li šta?
Drina: Samo budite spremni, javit ćemo vam ..
Vrijeme: 2,44.
Drina: Halo, evo ga prema tebi 110,25. Vrijeme 2,49.
Drina: Jesi li ga pogodio?
Vardar: Pa, normalno, evo sad će doći glavni.
Drina: Vidjeli smo lansiranje.
200
Drina: Poziciju nam daj.
Vardar: KPDJA.
Drina: U redu, čestitam i siđite, zdravo!
U komentaru naše vojne službe stoji da se može zaključiti da je
helikopter pogođen nakon deset minuta leta na udaljenosti od oko 30
kilometara od mjesta polijetanja. Helikopter je pao kod mjesta Kremen,
pet kilometara od Slunja, na teritoriji koja je od 1990. bila pod vojnom
kontrolom hrvatskih Srba. Ovaj prostor oslobođen je u akciji "Oluja" u
prvim danima augusta 1995. Pet godina kasnije, na mjestu pogibije
bosanske. delegacije podignuto je skromno spomen-obilježje.
Irfan Ljubijankić, inače ljekar, bio je umjetnička duša. Pisao je pjesme
i dobro sviIioklavir. Bio je zaljubljeJl u svoju Krajinu, kojaje već preko
tri godine bila u okruženju. Svoju ljubav i želju da vidi Krajinu, platio je
životom. Iza njegaje ostala žena i dvoje maloljetne djece. Sahranjen je u
rodnom Bihaću.
*
Još jedan očajnički pokušaj deblokade Sarajeva izvršen je u drugoj
polovini juna 1995. godine.
Možda nije primjereno ovu operaciju porediti sa sličnim pokušajima
u drugoj polovini 1992. godine, ali su sa vojnog stanovišta uzroci
neuspjeha bili isti: nedovoljna vatrena moć i nedovoljno poznavanje
situacije sa druge strane linije. Jedno je bilo jasno: samo brzi proboj,
jedna vrsta blitz-kriega, imala je šansu. Vrijeme u ovoj vrsti akcije nije
radilo za nas. Kako su dani prolazili, tehnička nadmoć neprijatelja sve je
više dolazila do izražaja. Poslije skoro mjesec dana i značajnih gubitaka
na obje strane, operacijaje zaustavljena.
*
Devetnaestog jula 1995. vojska hrvatskih (kninskih) Srba napala je
sa zapadne strane bihaćki džep. Peti korpus se povlačio, ali je pružao
ogorčen otpor i usporavao neprijateljsko napredovanje. Obavio sam više
telefonskih razgovora sa generalom Dudakovićem. Prvi put Dudak nije
bio optimist. Bio je zabrinut. POIllislio sain: situacijaje ovaj put ozbiljna,
tačnije rečeno - bila je kritična. Međutim, dogodilo se čudo. Kada je
kriza bila na vrhuncu, neočekivano me Tuđman pozvao i predložio da
dođem u Split na, kako je rekao, "važne razgovore". Tamo nas je dočekala
visoka hrvatska vojno-politička delegacija. Predložili su zajedničku vojnu
akciju u zapadnoj Slavoniji i bihaćkoj enklavi, poznatoj pod nazivom
"Oluja". Sa mnom su bili Silajdžić i general Delić. Ponudu smo odmah
201
prihvatili. Akcijaje počela u petak 4. augusta u ranim jutarnjim satima i
uspješno završena za manje od tri dana. Hrvati su oslobodili Kninsku
krajinu, a mi probili trogodišnju blokadu bihaćke regije. Spas je došao
odakle sam se najmanje nadao. Vidio sam u tome Božiji znak. Bog je
potvrdio svoje obećanje da će pomoći narodu koji se bori.
*
Konačno, 30. augusta 1995., sa više od tri godine zakašnjenja,
uslijedili su masovni zračni udari na položaje Karadžićeve vojske širom
Bosne. Ove dane; obilježene zločinom i kaznom, vrijedi bliže opisati.
Imao sam poziv francuskog predsjednika Chiraca da 29. augusta
1995. zvanično posjetim Francusku.
Krenuli S1110 iz Sarajeva 27. augusta kasno popodne i zanoćili u
Mostaru, gdje nam se trebao pridružiti Safet Oručević, gradonačehiik
Mostara. Sutradan, 28. augusta, osvanuo je izrazito lijep i vedar dan
kasnog ljeta i ništa nije slutilo na zlo.
Bilo je predvideno da u 11 sati krenemo iz baze u Mostaru prema
helikopteru koji nas je čekao u Jablanici. Moj sin Bakir u isto vrijeme
trebao je krenuti kolima prema jednom vojnom aerodromu kod Pule u
Hrvatskoj, odakle će poletjeti za Iran, transportnim avionom koji je
dopremao oružje za Bosnu ..
Pošto smo kasnili, spremao sam se užurbano kada mi je rečeno da
me hitno treba Sarajevo. Glas sa one strane telefona javljao je da je prije
desetak minuta pala granata na tržnicu Markale i da ima veliki broj
ubijenih i ranjenih.
Uz tuzlansku, 25. maja 1995., bila je to najveća tragedija izazvana
granatom nakon one od 5. februara 1994. godine, kadaje, svega stotinjak
metara od ovog mjesta, istom takvom granatom ubijeno 67 ljudi i žena i
ranjeno 142.
Nastalaje opća pometnja - mogu reći - na nebu i na zemlji. Za kratko
vrijeme nebo se naoblačilo i počela je oluja. Odlučio sam da otkažem
putovanje u Francusku. Bolje je - mislio sam - da idem u Sarajevo i
prisustvujem dženazi ubijenih, nego da uzaludno obijam pragove
evropskih vlada koje ostaju ravnodušne na zločine u srcu Evrope.
Safet Oručević je razmišljao sasvim obrnuto: upravo je sada trenutak
da se Evropa i Amerika izjasne. Treba ići i postaviti imjasno pitanje jesu
li spremne da konačno kazne zločin i .aktivno podupru mirovne pregovore
koji su već petnaest dana bili u toku. Treba ih to pitati sutra u Parizu.
Argumenti su bili očigledni. Ovo je uistinu prilika.
Krenuli smo u Jablanictl,gdje nas je čekao helikopter, koji bi nas
prebacio do Splita. Ali,kakosmo se udalj avali iz Mostara prema
202
unutrašnjosti, vrijeme je bilo sve lošije. Na momente se od niskih oblaka i
pljuska više ništa nije vidjelo. Voda je navirala iz neba i zemlje.
Stigli smo u Jablanicu, ali o polijetanju helikoptera nije moglo biti govora.
Preko Sarajeva, dogovorili smo da se pripremi drugi helikopter sa
uzletišta Polog, južno od Mostara.
Prije polijetanja, preko novinara koji nas je pratio, uputio sam poruku
gradanima Sarajeva:
''Vijest o jutrošnjem četničkom zločinu na sarajevskoj tržnici zatekla
me je u Mostaru na putu za Francusku. Na trenutak sam se kolebao
da li da uopće nastavim taj put. U svijetu, pored neprijatelja, imamo
i dosta prijatelja. Nažalost, najviše je ravnodušnih. Iz te činjenice, još
od početka proističe neprincipijelna politika prema BiH, kao i prema
čitavoj krizi koja je ovdje nastala. Današnja tragedija, prizori
unakaženih ljudi koje gledamo na televiziji rezultat su neprincipijelne
politike jednog svijeta koji nas je prepustio stradanju i pri tome nam
vezao ruke.
Idem u Evropu da tamošnje odgovorne ljude upitam dokle će se ta
situacija nastavljati i da im ujedno kažem da mi ovo nasilje više nećemo
trpjeti. Upotrijebit ćemo sva sredstva koja nam stoje na raspolaganju
da se iz ove nevolje izbavimo. Hoću da naglasim: sva sredstva.
A što se tiče današnjih ubica, njima poručujem da neće ostati
nekažnjeni. I to vrlo skoro. Taj dan nije daleko".
Na aerodromu Orly u Parizu očekivali su nas u četiri sata poslije
podne. Stigli smo sa tri sata zakašnjenja.
Tamo nas je čekala počasna četa i velika grupa novinara. Vijest o
tragediji na sarajevskoj tržnici već je obišla svijet.
U prolazu sam izjavio da očekujemo hitan oružani odgovor Zapada
na mašinu za ubijanje iznad Sarajeva i da su bez te akcije pregovori o
miru mrtvi. Ovu izjavu, u raznim varijantama, ponavljatću u svim
prilikama te večeri i su tradan.
Istina je da odluku o zračnom napadu nije bilo lahko donijeti. Kada
je NATO, 25. i 26. maja 1995., izvršio ograničene zračne udare, Srbi su
zarobili 375 pripadnika UN-a (uglavnom vojnih posmatrača) i vezali ih
za stubove i ograde mostova na Palama i !leke objekte oko njih. Sjećanje
na ovo poniženje bilo je još uvijek svježe.
Sutradan u 10 sati primio me francuski predsjednik Chirac. Rekao
je: "Mi smo spremni, Amerikanci se kolebaju".
Na izlasku iz Jelisejske palače, ponovio sam po ko zna koji put da
nema mirovnih pregovora bez kažnjavanja Karadžićevih zločinaca.
203
 Tih dana Richard Holbrooke, briljantni američki diplomat, koji je
polovinom augusta krenuo sa američkom mirovnom inicijativom, pratio
me je kao sjenka. Nisam se iznenadio kada sam saznao daje sada u Parizu.
U toku dana u dva maha zakazivao mije sastanak, ja sam odbijao. Poručio
sam mu da samo energična akcija NATO-a može spasiti mirovne pregovore.
Da bih se sklonio i izbjegao pritisak, odazvao sam se pozivu grupe
francuskih intelektualaca za razgovor te večeri u francuskom Institutu za
medunarodne odnose. Sa mnom su na susret krenuli i Krešimir Zubak, Miro
Lazović i naš ambasador u Francuskoj prof. dr. Nikola Kovač.
Domaćin susreta bio je ugledni francuski intelektualac i član Instituta
Jean Barrio. U razgovoru kojije trajao više od dva sahata, odgovarao sam na
pitanja koja je Jean Barrio nazvao "ikonoklastičnim", a odnosila su se na
mogućnost mira, ponašanje velikih sila,posebno FranC(fSke;<rMitterandu i
Chiracu, mojem odnosu prema Srbima, tzv. islamskom fundamentalizmu,
budućnosti Bosne ... itd., sve u svemu preko dvadeset zanimljivih pitanja i,
prema mome sudu, otvorenih odgovora?)
Kada smo izašli sa sastanka, bilo je prošlo devet sati: U Parizu je
pala noc i kišilo je. Predložio sam da se obučemo sportski, nabijemo
neke kape na glave i prošetamo Jelisejskim poljima. Bili smo negdje na
polovini ove čuvene avenije kada nam je prišla grupa nepoznatih ljudi.
Predstavili su se kao ljudi iz američke ambasade i saopćili da nas
ambasadorka Harriman poziva na večeru. Naslutio sam o čemu se radi i
pokušao se izvući. Rekao sam da nisam prikladno obučen, a i da sutra
rano putujem natrag u zemlju.
Tadaje jedan odAmerikanaca povukao snažan argumenat: "Gospoda
ambasador ima za vas veoma važnu poruku".
Odmah sam zaboravio na svoju neuglednu odjeću (bio sam u nekoj
vindjakni i pantalonama koje su bile pokisle), pa smo krenuli.
Američka ambasadau parizu smještena u lijepoj zgradi sa velikim vrtom
nedaleko od Jelisejskih polja, na desnoj strani u pravcu Trijumfalne kapije.
Ulazeći u dvorište, na trijemu zgrade primijetio sam stariju gospodu
koja nam se smiješila. Bila je to Pamela Harriman, američka
ambasadorka u Parizu,. udovica poznatog američkog "lutajućeg"
diplomate Averella Harrimana.
Gospođa Harriman nas je srdačno dočekala i uvela u veliko
predsoblje. Ođl1lah sam u uglu za telefonom primijetio (pogodite!)
RichardaH6lbrbOkea. Klimnuo sam mu glavom u znak pozdrava, na što
mi je on, na moje iznenađenje, dao znak rukom da dođem, pokazujući
mi telefonsku slušalicu. Sve je očito bilo dobro sinhronizirano i sigurno
sam samo ja, a niko od Amerikanaca, bio iznenađen.
9) Integralni tekst ovog razgovora odštampan je u Prilozima ove knjige
204
Sa druge strane telefona javljao se Strobe Talbott, zamjenik tadašnjeg
državnog sekretara USA Warrena Christophera. On mije približno rekao
slijedeće: "Molim Vas da nastavite sarađivati sa ambasadorom
Holbrookeom na traženju uslova za mir u Bosni. Znam Vaše dileme i
razumijem ih. Uvjeravam Vas da jučerašnji zločin nad građanima Sarajeva
neće ostati nekažnjen. Izvršit ćemo zračne udare na Karadžićeve položaje".
Zvučao je vrlo odlučno i ubjedljivo, i pozdravljao se, očito, u želji
da što prije završi razgovor. Ja sam ipak stigao da ga upitam: ''To je
dobra vijest, g. Talbott, ali niste mi rekli kada će to biti". Odgovorio je:
"To Vam ne bih mogao reći jerni sam ne znam tačno. Jedino što znamje
da će to uslijediti brzo, vrlo brzo". Spustio sam slušalicu, još uvijek
pokušavajući da shvatim pravo značenje ove dramatične poruke.
Otišli smo tada na večeru i na razgovore koji su trajali do iza ponoći.
Sutradan rano ujutro, 30.augusta, probudilo me snažno kucanje na
vrata moje hotelske sobe. Moj pratilac Osman uzbuđeno mije javljao da
su izvršeni napadi na četničke položaje i da je nebo nad Gradom crveno
od udara po okolnim brdima. Kasnije smo saznali da su gađani i drugi
ciljevi širom Bosne. T'1ko je počela nova faza rata u Bosni koja će se 21.
novembra završiti parafiranjem mirovnog sporazuma u Daytonu.
*
Zračni napadi uzdrmali su odbrambeni sistem srpske vojske i
omogućili znatno lakše izvođenje završnih operacija u zapadnoj Bosni i
na Vozući. Ova druga operacija izvedena je 10. septembra 1995. godine
zajedničkom akcijom snaga Drugog i Trećeg korpusa Armije BiH, kojima
su komandovali Sead Delić i Sakib Mahmuljin, sada generali Armije BiH.
Glavni udar u ovoj dobro planiranoj i izvedenoj operaciji izvršila je jedinica
"Mudžahedina" sastavljena od dobrovoljaca iz muslimanskih zemalja.
Petnaestog septembra otvoren je Sarajevski aerodrom nakon što je
pet mjeseci bio zatvoren. Uskoro će biti otvoren i put preko Hadžića (za
Sarajevo), koji je bio prekinut sve vrijeme rata.
Tako je željezni obruč oko Sarajeva, nakon četrdeset tri mjeseca,
bio probijen. Prema istraživanjima koje je proveo višegodišnji komadant
Prvog korpusa Armije BiH general Nedžad Ajnadžić, u odbrani
opsjednute prijestolnice poginuo je 6.581 borac, od čega 6.104 Bošnjaka
(92,7 posto), 240 Hrvata, 223 Srba i 18 iz reda ostalih naroda. U isto
vrijeme, od snajpera i granata poginulo je preko 10.000 Sarajlija (tačan
broj još se uvijek ne zna).
Posljednja velika operacija bosanske armije odigrala se u zapadnoj
Bosni u vremenu od 13. septembra do 12. oktobra 1995. uz angažiranje
205
oko 16 hiljada boraca. Oslobodeni su: Kulen-Vakuf, Bosanska Krupa, Poglavlje V.
Otoka, Bosanski Petrovac, Ključ, Sanica i Sanski Most. Računa se da je
poginulo preko 900 neprijateljskih vojnika i ranjeno preko hiljadu. Naše SREBRENICA
snage imale su 178 poginulih, 588 ranjenih i 41 zarobljen borac.
Medutim, prije ovih značajnih uspjeha naše vojske dogodila se
Srebrenica.
Rezolucija Vijeća sigurnosti 819 - Srebrenica zaštićena zona.
Srebrenica gladuje. Maj 1995.• pad helikoptera. Dva susreta
sa Naserom Orićem. Početak masovnog napada. Pismo
predsjedniku Clintonu. General Ruperth Smith najavljuje
zračene udare· general Janvier otkazuje. Dezorganizacija
u gradu i vojsci. Pad grada, egzodus i pokolj civila. Mladić
kreće na Žepu. Evakuacija civila iz Žepe. Pismo Johnu
Majoru. Pismo Vijeću sigurnosti UN. Izvještaj Generalnog
sekretara UN • medunarodna zajednica priznaje
odgovornost za tragediju Srebrenice. Odgovori za Davida
Harlanda

Sa stanovišta odbrane od agresije situacija je u proljeće 1992. u

čitavoj BiH bila veoma teška, u Podrinju posebno. Tada su se u BiH
našle ne samo jedinice JNA redovno stacionirane u BiH, nego i korpusi
koji su se povukli iz Hrvatske. Bosna i Hercegovinaje u tim danima bila
najveća kasarna na svijetu. Agresija na Bosnu, početa napadom na
Bijeljinu, nastavila se upadom u Zvornik, Višegrad i Foču, dakle na čitavo
Podrinje. Može se smatrati malim vojnim čudom to što smo se u Foči
odupirali pet dana i da smo uspjeli sve do 1995. sačuvati Srebrenicu i
žepu. Početni otpor bio je moguć zahvaljujući hrabrosti ljudi i izvjesnim
pripremama za odbranu koju je organizirala SDA preko Patriotske lige.
Kasnije je odbranu preuzela Armija BiH.
Postojao je plan za formiranje posebnog Osmog korpusa koji bi branio
Podrinje. Prema planu, u sastav ovog korpusa trebale su ući jedinice koje
su tada branile Goražde, žepu i Srebrenicu .. Medutim, u meduvremenuje
uslijedilo potpisivanje sporazuma o demilitarizaciji Srebrenice i žepe. Ovaj
sporazum, koji je sa naše strane potpisao tadašnji načelnik Štaba Vrhovne
komande Sefer Halilović,postigilut je u krajnje teškom trenutku za
Srebrenicu i omogućio je opstanak grada još preko dvije godine. Umjesto
korpusa, formirana je 81. divizija sa sjedištem u Goraždu. Tako je Srebrenica
ostala u zoni odgovornosti Drugog korpusa, čiji je štab bio u Tuzli.
U zimu 1992.11993. uzaludno sam iz Sarajeva insistirao da Drugi
korpus pošalje pojačanje II Cersku i Konjević-Polje, koji su, bili
neposredno ugroženi. Govorilo se da tadašnji komandant Drugog korpusa
Željko Knez favorizira sjeverni pravac, na račun drinskog, ali ja ne bih

206 207

mogao to potvrditi. Prije bih rekao da mi nismo imali dovoljno snaga da
se upustimo u ofanzivne akcije prema Drini. Za četnike je naš prodor na
Drinu značio prekid komunikacija sjever - jug i branili su taj pravac
svim sredstvima, nešto poput posavskog koridora.
Moram priznati daje postojalo čvrsto uvjerenje da će UN-a zaštiti
Srebrenicu i Žepu, koje su, Rezolucijom 819 i 824 Vijeća sigurnosti UN
(april 1993.), proglašene zaštićenim zonama. Koliko znam, i Srebreničani
su vjerovali. Međutim, mi smo, za svaku eventualnost, upućivali
najnužniju vojnu opremu u Srebrenicu. Naravno, koliko je to bilo moguće,
jer smo prebacivanje mogli vršiti samo helikopterima. Za odbranu od
tenkova, bile su to dovoljne količine.
Kad god smo pokrenuli pitanje ukidanja em15arga na"oružje;prijetilo
nam se povlačenjem snaga UNPROFOR-a. Ova prijetnja bilajeozbiljna. U
slučaju odlaska UNPROFOR-a, u naročito teškoj, ako ne i beznadežnoj,
situaciji našle bi se sve tri podrinjske enklave: Goražde, žepa i Srebrenica.
Ja sam, stoga, na zasjedanju GeneialTleskupštine koncem septembra 1994.,
odložio naš zah\iev za skidanje embarga za šest mjeseci. Nisam imao izbora.
Trupe UN-a bile su nada ovih enklava, ali ta nadaje u ljeto 1995. iznevjerena.
Pravljeni su planovi o proboju opsade Srebrenice, ali oni su se
sudarali sa činjenicom da se radi o formalno demilitariziranoj i zaštićenoj
zoni UN-a. Svaku našu akciju ove vrste UN-a trupe bi iskoristile kao
izgovor za povlačenje. Odluka je bila krajnje rizična. Šta ako akcije ne
uspije? Četnici bi u tom slučaju zauzeli grad, izvršili osvetu i mi bismo
bili direktno odgovorni za tragediju.
. Jedina mogućnost je bila da se, uz pomoć trupa UN, održava status
quo do razrješenja kompletne situacije u BiH putem mirovnih pregovora.
Do tog raspleta je došlo, alije za Srebrenicu i Žepu bilo prekasno.
UNPROFOR, sastavljen u tom trenutku od vojnika iz trinaest zemalja,
samo je prividno bio pod jedinstvenom komandom; Ustvari, svaka veća
jedinica primala je paralelne komande od štabova svojih zemalja.
Naprimjer, Francuzi, koji su držali sektor oko Sarajeva, uključujući i
Sarajevski aerodrom i istočnu Bosnu, realno su bili pod komandom
francuskog generala Janviera i naređenja dobivali izravno iz Pariza. Bila
je tojavna tajna. Moji razgovori sa predsjednikom Chiracom 29. augusta
1995., to će potvrditi. Predsjednik Chirac to nije ni pokušavao sakriti.
Mislim·daje čak želio daja dođem do tog zaključka.
Trebaloje mijenjati ljude u Srebrenici, ali pošto je grad bio zvanično
demilitariziran, nismo mogli slati nove oficire. Mogli smo školovati samo
postojeće, i to smo činili. Zbog pada helikoptera u maju 1995., jedna grupa
vojnih starješina nije se mogla vratiti u Srebrenicu, među njima i tadašnji
komandant naših jedinica u Srebrenici Naser Orić. U oborenom helikopteru
nalazio se Orićev zamjenik Ramiz Bećirović i četiri liječnika. Trojica
208
liječnika su p?~i~~Ii. Beć~ro~ić j~. teš~o ranjen. Upućivanje zamjenika
koman~antaDlvlzlJe I č~tl~ VOjna liJečmka svjedoči o našoj čvrstoj namjeri
da brammo grad. ~azmlš!Jalo se loupućivanju državne delegacije, ali je
UNPROFOR odbiO da oSigura prijevoz i pratnju, a bez toga se nije moglo.
U samom gradu situacija je bila u svakom pogledu vrlo loša.
Po~rem~~o Je nestajalo hrane, a nedostatak soli bila je svakodnevica.
IZVještaj Jedne međunarodne grupe opisuje žalosno stanje u Srebrenici
1993. godine:
"Nema hrane i ljudi prose jedan od drugog. Od zapaljenja pluća i
neuhranjenOSI! . s.v~kodnevno je umiralo 20-30 osoba, a bilo je 100-
200 veoma ozbIlJ?lh b~lesnika, kao i oko 300 lakše oboljelih koje je
trebalo eva.kuual! .. Br?! sta?ov~ika daleko je premašivao kapacitet
vodov~da I kanahzacIJe. Bilo Je šezdesetak slučajeva tuberkuloze"
(navodi Owen, Balkanska odiseja, str. 157).
Z?O~ teške situ~cije, često su iznošene ideje o zamjeni Srebrenice i
pre~eIJenJu. stanovmštva, ali su te ideje odbacivane. To je bio rezultat
s~vJetov~Ja sa političkim i vojnim rukovodstvom Srebrenice. Oni su
vjerovali. da se ~ogu. odbraniti. Meni se činilo da je situacija, u slučaju
~asov?IJeg ~epnJate!Jskog ~apada, neodrživa i bio sam za evakuaciju, ali
msam mSlstlrao. Koliko se sjećam, ni vojnici nisu bili za evakuaciju.
Kao posljed~c~ ~tal?e ugroženosti i specifičnog sindroma zatvorenog
grada, ~ SrebremcIJe bil? nervoze, svađa, uzajamnih optuživanja, tuče,
pa. I ubistava. Nasera Onća smo pozvali da utvrdimo o čemu se radi.
Pnče o tome š:a s~ događalo bile su onda, a i danas su,. protivrječne. Mi
?vamo u ?kruz~nJu, om tamo u okruženju. Teško smo mogli doći do
Istme: ValJ~lo bl saslušati desetine ljudi, suočavati ih. Sve je to u onim
uslOVima bilo nemoguće.
Sa komandantom Srebrenice Naserom Orićem susreo sam se u dva
maha. Prvi put prije ~apada, a drugi put za vrijeme napada na grad u julu
1995. Oba pu~ bilo Je to u Kaknju, u kasami "Crnih labudova." Tražio
sam da se vrat~ u S~ebrenicu. P!eške nije mogao, a običnim helikopterom,
n~on ~b~~J~ letjelice u maJu 1995., odbio je da ide. Istina je da je to
?Ilo krajnje nz:čno. Kad sam ga.drugi ~ut susreo, napad na Srebrenicu bio
J~ ~ toku ..~atraž.lo sam da u Tuzli sakupI dobrovoljce i pođe u susret zbjegu
clVlla kOJI ~~ ~e~ao prema Tuzli. Zahvaljujući ovoj akciji, u kojoj su
sudJelovalelJedlmce Drugog Korpusa, spašen je veliki broj civila i boraca.
. Iz svih .i.nformacija do kojih se kasnije došlo vidjelo se jasno da se
radilo o ramJe donesenom srpskom planu likvidacije sve tri podrinjske
enkl~ve -"dakle, ~ored ~r~~renice, i Žepe i Goražda. I genocid je bio
planiran. ~as~ nad CIVilima u Srebrenici izvršeni su 14., 15. i 16.jula,
a sve grobmce bile su 17. Jula zatvorene" - izjavio je Jean Rene Ruez,
209

francuski policijski komesar, svjedočeći pred Misijom francuskog
parlamenta za ispitivanje "slučaja Srebrenica". Upadi četničkih snaga u
zaštićenu zonu Srebrenice bili su svakodnevna stvar, što je navelo
UNPROFOR da napusti pet punktova i povuče se u dubinu zaštićene zone.
Konačni napad na Srebrenicu počeo je 6. jula, ali prvih dana sličilo
je na sve one ranije upade sa ograničenim djelovanjem. Tek 8. ili 9. jula
moglo se zaključiti da se radi o masovnom napadu na grad. Zatražili
smo akciju zračnih snaga NATO-a. Vjerovali smo da međunarodna
zajednica neće dozvoliti da snage UNPROFOR-a i zaštićena zona budu
pregažene. Sa druge strane, više smo očekivali i od same odbrane
Srebrenice, jer je raspolagala sa značajnim protivtenkovskim
naoružanjem, između ostalog sa skoro 300proj~)(g!! RI'Q_L?~setak
"crvenih strijela", što je bilo sasvim dovoljno da se :zaustavi tenkovski
napad. Koliko znam, u općoj panici ova sredstva nisu upotrijebljena ili
nisu adekvatno upotrijebljena.
Srpsku odluku da napadnu Srebrenicui:Ž:eptl,_pr_eIllaopćim
procjenama, ubrzale su vijesti o raspoređivanju Snaga za brze reakcije,
koje su trebale pojačati UNPROFOR i vratiti mu poljuljani kredibilitet
nakon uzimanja talaca i ponižavajućeg vezivanja vojnika UNPROFOR-
a za stubove. Na Igmanu se našla združena saveznička artiljerija, slavne
haubice 155 mm, lahke britanske samohotke i teški francuski minobacači.
Srbi su odlučili da ovu akciju preduhitre.
Sedmog jula bosanski Srbi su napali jedan posmatrački položaj
holandskog kontingenta u Srebrenici i uzeli 55 holandskih vojnika za
taoce. Da bi spasila taoce, međunarodna zajednicaje odbila izvršiti zračne
napade i praktički žrtvovala Srebrenicu.
DeV'etogjula uputio sam hitnu poruku američkom predsjedniku
Clintonu, a o situaciji. u Srebrenici telefonomrazg6varo sa turskim
predsjednikom Demirelom i iranskim predsjednikom Rafsandžanijem.
U pismu predsjedniku Clintonu napisao sam:
"Kriza oko Srebrenice, koj~j~opsj~c1n~ta od početka agresije, traje dugo.
Srebrenica je, Rezolucijom Vijeća sigurnosti 824, proglašena zaštićenom
zonom UN. Ona je također 1993. na osnovu sporazuma sa
UNPROFOR-om,.demilitarizirana. Uprkos ovim činjenicama,
Srebrenica je izložena granatiranju. Međutim, jučer je srpski agresor
otpočeo i masovan mehanizirano-pješadijskinap.d. Trupe
UNVROFOR,a, koje su malobrojne u ovoj enklavi, nis\l ni voljne ni
sposobne da grad zaštite od napada. Preko 60 hiljada.civila, uglavnom
žena, djece i starih osoba, našlo se u smrtnoj opasnosti.
Molim Vas da upotrijebite VaŠ uticaj da međunarodna zajednica ispuni
svoje obaveze prema ovoj zaštićenoj zoni UN-a i da spriječi nove akte
210
terorizma i genocida protiv civilnog stanovništva Srebrenice. Molim
Vas za hitan postupak".
Devetog jula, kasno navečer, bio sam krenuo da prođem kroz tunel
ispod Sarajevskog aerodroma na putu za Zenicu, kada me je iz Splita
nazvao general Ruperth Smith, komandant UNPROFOR-a, i uzbuđenim
glasom mi saopćio daje konačnonaređena akcija zračnih snaga NATO-
a n~ srpske položaje i da će uslijediti bez odlaganja. Znam da je general
Smith od prvog trenutka bio za akciju i da se za to iskreno zalagao.
Kočio je neko iznad njega, general Janvier ili Akashi, a moguće i generalni
sekretar UN-a Boutros Ohali.
U januaru 1994. francuski general Jean Cot, koji je jedno vrijeme
bio zapovjednik UNPROFOR-a u Bosni, izjavio je u Le Mondeu da je
više puta zahtij~vao od Butrosa Ohalija odobrenje za zračne napade, ali
da Je generalm sekretar to odbijao. Mnogo godina kasnije, general
Joulwan, komandant NATO snaga za Evropu, izjavio je: "Mi u NATO-u
u to vrijeme bili smo zabrinuti zbog neodlučnosti UN-a da zatraži
upotrebu naše vojne sile, mada se radilo o jasnim kršenjima zaštićene
zon~" .\u intervj~~ za sarajevski Avaz, 8. jula 2000., u povodu pete
godišnJice tragedIJe). Danas je poznato da su u vrijeme srebreničke krize
avioni iz baza u Italiji bili poletjeli i da su vraćeni sa pola puta.
Na vijest o akciji koju mije prenio general Smith,nastavio sam put
za Zenicu, sa olakšanjem. Čitavu noć.od9. na 10 . i sutradan čitav dan
dežurali smo očekujući izvještaj o napadu. Nije stizao. Jedanaestog jula,
kasno popodne, počele su stizati vijesti o ulasku Mladićevih jedinica u
grad, a da nikakva akcija NATO-a nije uslijedila. Osjećao sam se izdanim.
Nažalost, ne prvi put.
Sa tim osjećanjima objavio sam 12. jula saopćenje za javnost.
Saopćenje je glasilo:
"Zahtijevamo:
l. Da UN i NATO upotrebom sile uspostave sigurnosnu zonu
Srebrenice u granicama prije napada, tj. sa stanjem u maju '1993.
Ako to ne mogu ili neće, neka to javno kažu.
2. Da svim sredstvim,a,uključujućibacaIljem izzraka, u zajednici sa
UNHCR-om, osiguraju šatoi~, hranu i lijek~ve. u pravcu zaštićene
zone za stanovništvo koje se povlači, uključujući evakuaciju bolesnih
i ranjenih civila. ·0·· . . o
Ako to ne mogu ili neće, neka to javno kažu.
Najmanje što duguju ovoj zemlji, ravnopravnoj članici UN i ovom
narodu jest jasan i nedvosmislen odgovor na gornje zahtjeve. Sadašnja
konfuzija u izjavama samo otežava ionako tešku situaciju.
211

3. Konačno, njihov negativni odgovor značit će njihov javni pristanak
na legalizaciju sile u međunarodnim odnosima i prihvatanje genocida
kao svršenog čina, kao i prihvatanje ratnih zločinaca kao ravnopravnih
partnera. To je razlog što oni izbjegavaju jasan odgovor i zašto je
nama takav jasan odgovor potreban".
Jedini je reagirao francuski predsjednik Jacques Chirac. Zatražio je
da se razmotri mogućnost da se vojnim sredstvima Srebrenica vrati pod
kontrolu snaga UN-a. U šutnji ostalih vidio sam da nikakve akcije neće
biti, ali sam francuskom predsjedniku uputio pismo zahvalnosti:
"Obraćam Vam se povodom Vaših posljednjih izjava o ulozi snaga
UN-a u Bosni i .potrebi da se nakon tragedijeu Srebrenici zaustavi
negativni razvoj situacije u Bosni koji prijeti ratnim požarom U' ovom
dijelu svijeta.
Vaša izjava primljena je ovdje sa odobravanjem i nadom da će
međunarodna zajednica konačno početi izvršavariwoje-·obaveze koje
je prema Bosni preuzela.
Sve što tražimo je da se dosljedno i bez kolebanja provedu rezolucije
Vijeća sigurnosti o kojima je postignut međunarodni konsenzus.
Francuska, kao velika sila i stalna članica Vijeća sigurnosti, ima u tom
.... pogledll:po'sebna prava i obaveze.
Zaista je,gospodine Predsjedniče, krajnje vrijeme da Srbija i Srbi
prestanu diktirati politiku Evrope.
Molim V";dausu-'ajete uVašim naporima da se nasilje na Balkanu zaustavi".
Naš glavni hendikepbio je nedostatakpouzdanih informacija o snazi
i namjeramaneprijatelfa: UNPROFOR je sigurno imao podatke o
koncentraciji Mladićeve vojske, aH i oni su o namjerama mogli samo
nagadati. Po njihovom ponašanju moglo bi se zaključiti da su bili zatečeni.
Vidi se to i po neodlučnosti naredenja za zračnu akciju. Avijacija bi dobila
dvara.zličitaI\aređenja u roku od jednog sahata. Četnici su ove. okolnosti
u cijelostiisKoristili. . '. . .
. Generai'joulwal1, u već spomenutom intervjuu za sarajevski Avaz
Guli 2000.), izjavio je: "Da smo bili odlučniji, srebrenička tragedija mogla
se izbjeći".
A što se tiče situacije unapadnutom gradu, nju su obilježavali panika
i dezorganizacija. To je moj utisak iz velikog broja telefonskih razgovora
koje sam obavio između 7, ill. jula. Kasnije sam saznao da su se mnoge
I
212
manje jeđinice i pojedinci hrabro borili do smrti, ali mislim da, počev od
9. jula, jedinstvene komande više nije bilo.
Prvu vijest o padu grada čuo sam u Zenici. Mislim da mi je vijest
saopćio general Delić. On je bio u neposrednoj i stalnoj vezi.
Iz Srebrenice je autobusima evakuirand oko dvadeset hiljada žena i
djece. Duga kolona muškaraca praćena vojskom probijala se danima
prema Tuzli iKladnju.
Istina je da su srebrenički borci koji su se probijali u pravcu Tuzle činili
to sa više elana nego vojnici koji su bili upućeni iz Tuzle prema Srebrenici.
Ne bih tu bježao od čisto ljudskog objašnjenja: snažnija motivacija
boraca koji se probijaju ka spasu i sigurnosti od vojnika koji idu u susret
opasnosti. Drugi razlog bitnoga.o biti četnički kukavičluk. Četnici su
izbjegavali susret sa naoružanim i dobro motiviranim borcima koji su se
probijali. Davali su prednost susretu sa nenaoružanim civilima, a takvih
je bilo mnogo. Cilj - zauzimanje građa - već su bili postigli.
Štabovi velikih sila, za.hvaljujući satelitskim snimcima, znali su da je
u toku pokolj zarobljenika i civila. Mi smo samo nagađali i sa nevjericom
primali vijesti, sve crnje od crnjih. Sjećam se da smo dva-tri dana nakon
pada Srebrenice uhvatili telefonski razgovor dvojice četnika. Jedan kaže:
"Jučer smo ih sredili". "Koliko, je li trideset?", pita drugi. "Dodaj dvije
nule" - odgovara prvi. Mislim da se taj snimak nalazi u arhivi Predsjedništva.
Međutim, ono što se stvarno dogodilo prevazišio je i naše najcrnje slutnje.
Međunarodni komitet Crvenog križa došao je do cifre od 7.079 ubijenih
civila i vojnika samo u prva četiri dana masakra. Broj nije konačan.
Koje kriv?
Kad se dogodi tragedija ovog obima, nema nevinih. Svako od nas je
kriv što je moguć svijet u kojem je moguća Srebrenica. Svako mora
vjerovati da je mogao učiniti više. Ja nisam bio sasvim zadovoljan
aktivnošću Armije u kritičnim trenucima, činilo mi se da "pipkavo" obilazi
oko četničkih položaja. Vojnici smatraju da suučinilisvešto.je u tim
prilikama bilo u njihovoj moći. U samoj Srebrenici stalno je tinjao sukob
između civilnih i vojnih vlasti. U svakom slučaju, sloga nije bila na visini
trenutka. Djelimično je to rezultat psihološke situacije u zatvorenom gradu
u kojem se krajnje teško živjelo.
Na dvogodišnjicu srebreničke. tragedije, ll. jula 1997., uputio sam
poruku ženama Srebrenice:
''Je li se nesreća ovakvih razmjera mogla spriječiti, pitanje je koje će se
pred savjest svakog od nas i svakog odgovornog čovjeka u svijetu
postavljati dok ne dobije pravedan i pošten odgovor. To su zaista bili
veoma teški i strašni dani za Bosnu. Neuspješni pokušaj deblokade
213

Sarajeva dvadeset dana prije četničke ofanzive na Srebrenicu, ogromna
premoć neprijatelja koji je bio direktno pomognut iz Srbije,
ravnodušnost svijeta, kukavičko ponašanje vojnika tadašnjeg
UNPROFOR-a, vaša dugotrajna izolacija i unutrašnji problemi koje
je ona izazvala u opkoljenom gradu - sve se to tih strašnih julskih
dana bilo okrenulo protiv nas.
Želim da vjerujete da činimo i da ćemo učiniti sve da vam pomognemo.
Znam da to nikada nije dovoljno, ali nakon četverogodišnjeg rušilačkog
rata Bosna je puna rana koje treba zacijeliti. Srebrenica je samo najveća
i najdublja od njili'.
U znak protesta zbog kukavičkog ponašanja medun1ll'Qcll1ezajednice
u slučaju Srebrenice i Žepe, Tadeus Mazowieckije27.jllla~1995.podnio
ostavku na svoju funkciju specijalnog izaslanika UN-a za ljudska prava.
"Pojedinac ne može vjerodostojno govoriti o ljudskim pravima dok
medunarodna zajednica i njeni lideri nemaju hra!Jrostiiodlučnosti da ta
prava štite", napisao je ovaj čestiti čovjek u svojoj ostavci. ~ Nakon Srebrenice i ubistva nekoliko hiljada ljudi u ovoj demilitariziranoj
U decembru 1999. objavljen je izvještaj generalnog sekretara UN-a
Kofija Annana o srebreničkoj tragedijL Izvještaj je bio pokajnički.
Medunarodni faktori su priznali odgovornost za nesreću. Ipak, imena
najodgovornijih zvaničnika tek se stidljivo naslućuju, iako je krivica
generala Janviera i Akashija van sumnje.
Ni~~rn siguran daćemoikađii znati sve okolnosti tragedije. Možda
kroZ. tride'setak godina kada se otvore sve arhive.
U ovom kontekstu, zanimljiv je jedan detalj iz moga razgovora sa
predsjednikom Chiracom 29. ili 30. augusta 1995., dakle nešto više od
mjesec dana niikonsrebreničke katastrofe. Rekao sammu da za nesreću
smatram odgovornim i franclIskog generala Janviera. On je bio iskreno
začuden i odbacio je tu mogućnost "Ne, on je vrlo korektan oficir" -
rekao je. Ja sam odgovorio da imam pouzdanu informaciju da je upravo
Janvier zaustavio zračrtu akcijU; a lIZ to se u vrijeme krize sastao sa
Mladićem. On je ponoviO da ne vjeruje, ali da će stvar ispitati. Mjesec
dana kasnije Janvier je povučen.
* Nakon onoga što se dogodilo sa zaštićenol1l zonom Srebrenica i
Ohrabren pasivnošću svijeta u slučaju Srebrenice,lVlladić je krenuo
na Žepu. U planu mu je bilo i Goražde, ali je zaustavljen.
i.!
Sedamnaestog jula 1995., u dva maha razgovarao sam sa
komandantom UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu, generalom
Rupertom Smithom,.ispitujući mogućnost evakuacije civila iz Žepe uz
pomoć UNPROFOR-a. Ponudio sam direktne pregovore na vojnom nivou
214
sa neprijateljskom stranom o ovom pitanju. Istovremeno sam dao instrukciju
ministru vanjskih poslova Muhamedu Šaćirbegoviću da pitanje sigume
evakuacije pokrene pred Vijećem sigurnosti UN-a i drugim medunarodnim
institucijama. Zatražio sam da posebno istakne odgovomost medunarodne
zajednice sa sudbinu stanovništva zone koju je Vijeće sigurnosti UN-a
proglasilo zaštićenom.
Dvadesetog jula uputio sam britanskom premijeru Johnu Majoru
pismo sa zahtjevom da ga predoči ministrima vanjskih poslova i
odbrane zemalja Kontakt-grupe na sastanku koji se upravo održavao
u Londonu.
Pisao sam:
"Dok je u toku vaš sastanak u Londonu, drama naroda takozvane
zaštićene zone Žepa se nastavlja.
Pet hiljada žena, djece i iscrpljenih ljudi suočava se sa smrtnom opasnošću.
enklavi, niko nema pravo da, ostajući pasivan, omogući srpskim
teroristima novi masovni zločin.
Stoga vas pozivam da upotrijebite sva raspoloživa sredstva i spriječite
pokolj nad nevinim narodom Žepe.
Molim Vas, gospodine premijeru, da učesnike, prije početka vašeg
sastanka, upoznate sa ovom porukom".
A pet dana kasnije, pošto su se napadi nastavljali, uputio sam pismo
Vijeću sigurnosti UN:
"Zaštićena zona Žepa je i dalje predmet brutalnog napada. Zbog
neprekidnog granatiranja, stanovništvo je napustilo grad i nalazi se u
zbjegu u okolnim šumama. Zahtijevam da Vijeće sigurnosti naredi
sigurnu evakuaciju žena, djece, bolesnih i ranjenih osoba iz Žepe,
Tražim da se evakuacijaizvrši pod punom zaštitom trupa UN-a i da
se generalu Smithu odobri upotreba svih sredstava, ukJjučujući i
upotrebu sile ako konvoj sa ~ivi1ima bude napadnut.
nakon što ste odbilida branite Žepu, koju ste svojom rezolucijo'm
proglasili zaštićenom zonom UN-a, spasavanje žena i djece je mini-
mum koji ste dužni osigurati. Učinite to bez odlaganja i bez ikakvih
dvosmislenosti i rezervi.
Tražim da ovo moje pismo bude pročitano na početku današnje
sjednice i da bude uručeno svim članovima Vijeća sigurnosti".
215
 i
I
Općenito, i vojska i civili Žepe iskazali su u ovoj nevolji više disci-
pline nego u Srebrenici. Velika zasluga za ovo pripada dvojici hrabrih ljudi:
komandantu Žepe pukovniku Avdi Paliću i načelniku grada Mehrnedu
il Hajriću. Od onih tragičnih dana, za sudbinu ove dvojice istinskih j~naka
ništa se ne zna. U pokušaju da nadu spas za civilno stanovništvo Zepe,
otišli su na pregovore sa Mladićem i nisu se više vratili.
Žepaje pala 25. jula 1995.
* snage uđu u Srebrenicu. Tražilo se dugoročnije rješenje za zaštitu
Nesreća Srebrenice i Žepe imala je snažan uticaj na dalje dogadaje.
Naši apeli i prigovori, naizgled bezuspješni, gomilali su se i dostigli kritičnu
granicu. Tridesetog augusta 1995., nepuna dva mjesecanakon-Srebrenice,
uslijedila je zračna intervencija NATO-a na srpske položaje širom Bosne.
Neposredni povod bila je granata ispaljena 28. augustana sarajevsku tržnicu
Markale, ali mislim da je pravi razlog bila Srebrenica. Srebrenica je
neposredno uticala i na hašku optužbu protiv Karadžića i Mladića.
Za sve nas tragedija Srebrenice ostaje najveća nesreća koja se mogla
dogoditi u našim životima. Prevelika nesreća za premalu Bosnu.
* humanitarne situacije i radi spajanja sa porodicama.
Kako vrijeme prolazi, interesiranje svijeta za srebreničku tragediju
ne opada nego raste. Šesnaestogjula 1999. primio sam Davida Harlanda,
načelnika za civilne poslove misije Ujedinjenih nacija za Bosnu i
Hercegovinu i odgovorio na njegova pitanja.
ODGOVORIDAVIDU HARLANDU
(16.juli 1999.)
D. H.: Gospodine Predsjedniče, Vama je sigurno poznato da je
Generalna skupština UN-a donijela odluku da se ispitaju okolnosti
pada Srebrenice u ljeto 1995. Ge:t;teralni sekretar UN-a uputio je misiji
UN-a za BiH verbalnu notu u kojoj me je ovlastio da pom<;>gnem u
pripremi ovog izvještaja, a ti skladu sa par. 18. rezolucije. Dabih to
učinio; ja bih Vas zamolio da mi odgovorite na jedanbr()jpitahja o
nekim okolnostima pada Srebrenice koji, su Vam:amoŽđapoznati.
Moje prvo pitanje glasi: Jesu li vlasti Republike Bosne i Hercegovine
podržali evakuaciju civila iz Srebrenice u martu-aprilu 1993. godine?
A. 1.: Da, ali ne iz samog grada, nego jednog broja civila, koji su se
pred četničkom ofanzivom na Cersku i Konjević-Polje bili povukli
216
prema Srebrenici. Srebrenica je postala prenapučen grad. Zavladala je
teška humanitarna kriza. Grad su tada napustili uglavnom bolesni,
stari, iznemogli, žene i djeca, i to sa prostora koje su srpske snage
zauzele u ofanzivi marta-aprila 1993. godine. Odluku o evakuaciji
ovih civila donio je general Morillon. Mi se nismo protivili.
D. H.: Jesu li vlasti Republike Bosne i Hercegovine smatrale da bi u
Srebrenicu mogli ući Srbi u njihovoj ofanzivi iz marta-aprila 1993. godine?
A. 1.: Vlasti su razmatrale sve mogućnosti kako spriječiti da srpske
stanovništva u gradu. Ako i nisu mogli ući u martu 1993. godine,
Srbi su to mogli pokušati kasnije. Srebrenica je bila potpuno odvojena
od ostatka slobodne teritorije. Nije bilo moguće dopremiti opremu,
naoružanje i municiju za dužu odbranu. Najveća briga je bila kako
prehraniti stanovništvo. Ovo su bili razlozi da se prihvati ideja o
zaštićenim zonama. Jedinice Armije RBiH u Srebrenici bile su
razoružane. Svo teško naoružanje je izuzeto. Položaji prema srpskim
snagama zatrpani. Postojale su obaveze-garancije UNPROFOR-a prema
rezoluciji UN-a o zaštićenim zonama. I narod je vjerovao da će te
obaveze biti ispoštovane. Istina, stanovništvo je i dalje napuštalo
Srebrenicu, ali manje iz straha od četničkog napada a više zbog teške
D. H.: Jesu li vlasti Republike Bosne i Hercegovine smatrale da je
NATO-ov ultimatum od 9. februara 1994. godine doprinio odluci
Srba da povuku svoje teško naoružanje oko Sarajeva ili da ga stavi na
sabirna mjesta za naoružanje koje će kontrolirati UNPROFOR?
A. 1.: Ultimatum NATO-a bio je samo djelimično djelotvoran. Veliki
dio naoružanja nije stavljen pod kontrolu, niti je UNPROFOR bio
spreman da do kraja provede odluku. Srbi su izuzimali naoružanje
kad god su to htjeli. Poznat je slučaj izuzimanja teškog naoružanja sa
sabirnog centra u Lukavici. Bilo je to u martu ili aprilu 1994. Očigledno
je njihova procjena bila da se ipak radi samo o verbalnoj prijetnji
NATO-a u to vrijeme.
D. H.: Jesu li vlasti Republike Bosne i Hercegovine smatrale da bi u
Goražde mogli ući Srbi u njihovoj ofanzivi u aprilu 1994. godine?
A. I: Postojala je realna opasnost, ali vjerovali smo da će se Goražde
održati i ono, se krajnjim naporom, održalo.
D. H.: Jesu li vlasti Republike BiH smatrale da je NATO-ov ultima-
tum od 22. aprila 1994. godine odigrao jedan dio u odluci Srba da ne
nastave sa ofanzivom protiv Goraida?
217
 r
I
A. 1.: Sasvim sigurno, jest. Međutim, ključna je bila odbrana Goražda
Armije RBiH. Omnziva je trajala gotovo mjesec dana prije ultimatuma.
,
'I Da jedinice Armije RBiH nisu bile sposobne braniti Goražde taj mjesec
dana, ultimatum bi vjerovatno zakasnio.
D. H.: Zašto, sa gledišta vlasti RBiH, Srbi nisu ušli u Srebrenicu prije
jula 1995. godine?
A. I.: Događanja u toku 1992., 1993. i 1994. stvorila su kod Srba utisak o
kolebljivosti i neodlučnosti međunarodne zajednice. U srpskom vodstvu
bile su različite procjene o spremnosti svijeta da intervenira. Mladić se
na Srebrenici odlučio da rizikuje. Pokazalo se da je bila tačna njegova
procjena da se međunarodnazajednica~nećLodlučitLna_aJ<cjju.
Pretpostavljam da je takav zaključak izveo, pored.ostal()g; iizrazgovora
koje su srpske vođe imale sa Akashijem i generalom Janvierom.
D. H.: Do koje mjere su vlasti Republike Bosne i Hercegovine
razmatrale razmjenu Srebrenice i Žel'es;':'hosanslGffi-Si:liiffi'akio dio
mirovnog rješenja? Koji su razgovori na ovu temu održani interno, a
koji sa Srbima?
A. 1.: Nikakve rasprave o ovom pitanju nisu vođene sa srpskom
stranom, ali u Daytonu su Amerikanci, pa i svi ostali, tražili od nas
, da prihvatimo kon~čno ponuđenu mapu entiteta u BiH. Ta mapa se
u toku pregovora mijenjala. Na kraju 'smo uspjeli da dobijemo Sarajevo
i koridorzaGoražde, ali ne i Srebrenicu i Žepu. Kada nisam htio da
prihvatim Brčko II RS (bilo je to 20. novembra), razgovori su bili
pred kolapsom. Mogli smo se samo vratiti u Bosnu i ~astaviti rat
pod krajnje nepovoljnim uslovima, tj. u potpunoj izolaciji od
međunarodne zajednice. Tadanamse činilo da ćemo gubitak većinskih
bošnjačkih područja u Podrinju moći djelimično nadoknaditi kroz
povratak prognanih na, ta područja, koji je bio garantiran Aneksom
7 Dejtonskog ugovora. l sada u to vjerujemo i djelujemo u tom pravcu.
D. H.: Je li moguće da je mišljenje da će Srebrenica biti prepuštena
bosanskim Srbima u mirovnom sporazumu uticalo na spremnost
branilaca Srebrenice da pruže i žešću odbranu?
A. 1.: Rekao sam da nikada prije Daytona niti se mislilo niti govorilo
o tonie da se Srebrenica prepusti Srbima. Dokaz je odbrambeno oružje
koje smo slali garnizonu u Srebrenici. Bili smo ih snabdjeli i strijelama
TF-8 protiv tenkova, a u posljednjem helikopterskom letu za
Srebrenicu, kojije oboren u maju 1995., bila,su i četiri vojna ljekara.
Trojica ljekara su prilikom obaranja helikoptera poginuli, a zamjenik
218
komandanta major Bećirević je teško ranjen. Ne šalju se vojni ljekari
I sofistICIrano oružje u grad koji namjeravate napustiti.
D. H.:]e li Armiji Republike BiH naređeno da opskrbljava vojnom
opremom branioce Srebrenice i nakon 13. aprila 1993. godine? Ukoliko
Je tako, zašto? Ukoliko nije tako, zašto nije?
A. 1.: Da, Armija je imala zadatak da na moguće načine vojno podržava
branitelje Srebrenice, ali naglašavam, ne ofanzivnim, nego defanzivnim
oružjem.
D. H.: Jesu li vlasti RBiH znale za bilo kakve napade van zaštićene
zone Srebrenice nakon aprila 1993. godine?
A. 1.: Koliko znam, ne.
D. H Zašto, po mišljenju vlasti RBiH, UNPROFOR nije uspio
primijeniti svoj mandat odvraćanja napada na zaštićene zone
Srebrenicu i Žepu? Jesu li vlasti bile iznenađene ovakvim neuspjehom?
Jesu li njihovi planovi pretpostavljali ovakav neuspjeh?
A. 1.: UNPROFOR se uvijek pravdao da nema mandat za upotrebu sile.
MeđutIm, kada su Srebrenica i Žepa proglašene zaštićenim zonama UN-
a, vjerovali smo da će UNPROFOR koristiti svoje ovlašćenje da zatraži
zračnu podršku NATO-a. On je to mogao i morao učiniti jer je rezolucija
Vijeća sigurnosti o zaštićenim zonama u BiH bila donesena pozivom na
:oglavlje VII. Povelje, što znači da će biti, ako to bude potrebno, provedena
I uz upotrebu sile. Mi smo imali sve razloge da vjerujemo u zračni odgovor
NATO-a u slučaju robusnijeg napada srpskih snaga na Srebrenicu i Žepu.
Vi znate da je takva odluka bila donesena, pa povučena, pa opet donesena,
pa ponovo i konačno povučena. Zašto i kako, na to pitanje mogu
odgovoriti samo Akashi i general Janvier. Njima je poznata ta igra koja
se iza kulisa odvijala 8., 9., 10. i ll. jula 1995. Mene je general Smith 9. jula
kasno, navečer nazvao da mi saopći vijest da je zračna akcija NATO-a
naređena i da će uslijediti sutra rano. Mislim da je general Smith bio
korektan vojnik i da ga je bilo stid neodlučnosti političkih lidera UN-a
koji su pristali da trpe nasilje pa i poniženja vojnika Ujedinjenih nacij~
od srpskih generala. Nažalost, ni njegova ni moja očekivanja nisu se
ispunila. Više instance UN-a, ili nekih drugih sila, odlučile su drukčije.
D. H.: Jesu li vlasti RBiH očekivale napad Srba u julu 1995. godine?
Jesu li očekivali da bi Srebrenica mogla pasti? Jesu li predviđali da bi
Srbi mogli masakrirati većinu mladića i muškaraca koje su zarobili?
A. l.: Naravno, ništa se nije moglo sasvim isključiti. Postojale su neke
indikacije i obavještajna saznanja, ali ne sasvim pouzdana. Mi u Sarajevu
219
 bili smo u okruženju. Uvijek je bilo sumnji u moguće ratne varke i
namjerne dezinformacije srpskih štabova. Mogu vam samo reći svoj lični
stav: nisam očekivao napad na Srebrenicu sa ciljem okupacije grada.
Nisam, takoder, očekivao da će se Srbi, nakon svega, odlučiti na pokolj.
Vjerovao sam da medunarodna zajednica ovaj put ne bi tolerirala takvo
što. Ali, obično se ne dogada ono što očekujete, posebno ako je to čemu
se nadate povoljnija varijanta.
D. H.: Je li osvajanje Srebrenice i Žepe učinilo konačni mirovni
sporazum lakšim?
A. 1.: Ne mislim da je tako, osim u jednom drugom smislu: naš strah
da se ne dogodi još jedna Srebrenica, pa još jedna, pa još jedna, itd.
Ponašanje svijeta nije nas ohrabrivalo. Naprotiv.---""------
D. H.: Je li Dejtonski mirovni sporazum imao više prednosti za Bošnjake
nego ranija predložena mirovna rješenja prema kojima bi Srebrenica i
Žepa ostali u područjima kojima bi upravljale bošnjačke vlasti (npr.
Vance-Owenov plan, plan Kontakt-grupe, plan HMS Invincible, i sL)
nije ranije učinio? Po mišljenju vlasti RBiH, bili takvi zračni napadi
bili vojno ili politički korisni da su upotrijebljeni u augustu 1993.
godine (Igman), u februaru 1994. godine (Sarajevo), u aprilu 1994.
godine (Goražde) ili u julu 1995. godine (Srebrenica i Žepa)?
A. 1.: Svi se slažu, i mi u BiH i odgovorni ljudi u svijetu, da su napadi
koncem augusta 1995. zakasnili barem tri godine. A zašto je konačno
do njih došlo? Pa, izgleda da se čaša prelila. Svijet, kakav god je, nije to
više mogao mirno posmatrati. To je jedan razlog. Drugi bi mogao biti
procjena da je još uvijek moguć mir na osnovu kompromisa.
Medunarodnoj zajednici odgovarao je mir bez pobjednika i bez
poraženih. Takav mir bio je još moguć u jesen 1995. Slijedeće godine bi
se možda mi odlučili da idemo do kraja. Svijetu to nije odgovaralo, pa
se odlučio na vojnu i političku akciju.

A. l.: Mislim da je za nas Vance-Owenov plan bio povoljniji od

Dejtonskog, upravo zbog većinskih bošnjačkih područja u Podrinju.
Ali, Vance-Owenov plan Srbi su odbacili i rat se nastavio. Medutim,
Dejtonski sporazum imao je jednu drugu, veoma važnu prednost
pred Vance-Owenovim, Sastavni dio tog plana bile su medunarodne
vojne snage za njegovo provodenje. Vance-Owenov plan, čak i da su
ga Srbi formalno prihvatili, mislim da bi ostao mrtvo slovo na papiru
u svim onim dijelovima koji Srbima ne bi odgovarao,

D. H.:J~sulivlasti RBiH bile svjesne bilo kakve uključenosti, direktne

ili indirektne,SavezneRel'ublikeJugoslavije u napade na Srebrenicu
i~~ " '

A.l.: Na to pitanje već samvaffiodgć>vorio. Dakle,u nekoj mjeri, da.

D. H.: Kada su vlasti Republike BiH počele vjerovati da je većina

I' muškaraca i mladića koje su zarobili bosanski Srbi izmasakrirana?
II Koji subili izvori tih informacija?

l[l.,ill A. 1.: Saznali smo za pojedinačna pogubljenja čim

su stigle prve
izbjeglice u Tuzlu i Kladanj. Ali, ono što se stvarno dogodilo
II prevazilazila jei naše nacrnje slutnje. Mislim da takvo što strašno
'.1 niko nikada nije mogao pretpostaviti.

ii D. H.: Zašto je, prema mišljenju vlasti RBiH, UNPROFOR pozvao

!II na značajne zračne napade NATO-a 29. augusta 1995. godine, kada to

220 22!
 Poglavlje VI.
RATOVATI I PREGOVARATI

Carringtonovo posredovanje. Vance-Owenov mirovni plan.

Karadžić odbija. Uvjeravanja u Atini - Karadžić potpisuje,
Srpska skupština odbija. Tzv. Program zajedničke akcije -
Zapad ustuknuo pred Karadžićem. Proglas gradanima Bosne
i Hercegovine. Vance se povlači, dolazi Stoltenberg.
Owen-StoItenbergov mirovni plan. Dvoličnost UNPROFOR-
a. Pritisci. Sastanak na britanskom nosaču helikoptera.
Zasjedanje Prvog bošnjačkog sabora i Skupštine RBiH. Ri-
chard Holbrooke i američka mirovna inicijativa. Tragedija
na Igmanu. Zračni udari zustavljeni. Pismo predsjednicima
Clintonu i Chiracu; Sastanak u Ankari i Republika Srpska.
Ženevska konferencija i Bazični principi. Odgovori za Sky
News. Thdmanov intervju pariškom Figaru. Sastanak u New
Yorku. Američki ultimatum i prekid vatre

Mrzio sam rat, pamtio sam još uvijek dobro onaj od prije četrdeset
godina. Kada je zahvatio Jugoslaviju, bilo mi je šesnaest godina. U
sjećaoju su mi ostali glad, bombardiraoja, izbjeglice, ratno bezakonje.
Po tom iskustvu sam se razlikovao od mnogih mladih saradnika i
prijatelja, koji su o Drugom svjetskom ratu znali ponešto samo iz knjiga.
Pregovarati gdje god možemo, ratovati gdje moramo - bio je.princip
kojeg sam se držao, bolje reći, kojeg sam se, u situaciji kakva j~ bila,
morao držati.
AIi,ja sam bio pregovarač u ime vojno znatno slabije straoe. Slabiji
se mora pozivati na principe, jer nema sile. Teško pregovaraču čiji su
jedini adut principi!
Kad sam. 3. jula 1992.. primio lorda Carringtona,· predstavnika
Evropske zajednice za pitanje Jugoslavije,iza.nas. su bila tri mjeseca
razornog i krvavog rata,
Obojica smo bili razočarani nakon sastanka. J a, njegovom
nespremnošću, ustvari nespremnošću Evrope, da zaštiti jednu malu
evropsku zemlju kojaje bila žrtva agresije. On, mojim - mislim potpuno
razumnim - zahtjevom da, kao uslov pregovora, naredi sedmodnevni
prekid vatre i stavljanje teškog naoružanja JNA pod kontrolu UN-a.
Nisam bio mnogo iznenaden. Jedan izvještaj EEZ-a iz 1988.
nagovještavao je ovo kolebljivo ponašanje Evrope prema nadolazećoj krizi

223
u Jugoslaviji: "Sporazum potpisan u Beogradu 1988. (misli se na sporazum
izmedu Jugoslavije i EEZ -a, -op A. I.) definiran je kao sporazum sui generis,
u tom smislu da su političke motivacije prevladale nad ekonomskim, najprije
zbog zaoštravanja situacije u zemlji, zatim zbog rastuće uloge zone SEV-a u
jugoslavenskoj vanjskoj trgovini i zbog delikatnog političkog trenutka koji
je uslijedio nakon smrti predsjednika TIta. Na motivacijama političke prirode
zasnovano je gotovo posvemašnje pomanjkanje obaveza Jugoslavije u
reciprocitetu ustupaka". Tako glasi drugi stav tačke. 17. izvještaja Giorgija
Rosetija, poslanika u Evropskom parlamentu, podnesen u ime Komisije za
vanjske odnose. Izvještaj je prihvaćen na zasjedanju Evropskog parlamenta
ujanuaru 1988. i bio je tipičan primjerpragmatičkogumjesto principijelnog
pristupa. Evropa se davno prestala boriti za ideju. Sve se pretvorilo u računicu.
Moram priznati, lord Carrington je u jednojs[vruiDio veoma pošten
prema meni: ni u jednom trenutku nije dozvolio da ostanem u zabludi da
će svijet, Evropa posebno, pomoći napadnutoj Bosni. Naprotiv, bio je
vrlo jasan i otvoren: "Nemojte računati na to, to se neće dogoditi.
Pokušajte pregovarati sa Srbima, to je jedini izlaz"';
Šutjeli smo obojica nekoliko mlnuta prije nego što se on digao.
Ispratio sam ga do izlaza iz zgrade. Na podestu izmedu dviju stepenica,
on se naglo zaustavio i upitao me: "Pa, šta namjeravate činiti?" "Borit
ćemo se" - odgovorio sam. "Kako to mislite, znate li s kim imate posla?"
"Znam", odgovorio sam, "ali, zar imamo izbora?" Nije komentirao, ali
uvjeren sam da je pomislio da sam lud.
Svi stnonll, srećom, tada bili pomalo ludi. Mnogo kasnije, najednom
skupu vojnika i starješina bosanske armije, rekao sam im da idu među
narođ da ga~pozna.ju: .... '. '., .. '.' .....
"Zašto bijoŠ'bilodobro dapr()deteB()snom? Treba daupoznate svoj
narod. Ja sam pohbV09vih9an.~zast!be otkrivao tlij nar-()d u neposrednim
susretima. To je dobar svijet i, posebn(), to je hrabar svijet. Događaju se
čudne stvari. Kažu mi: 'Predsjedniče, nemamo metaka, nemamo hrane'. I
sad ja očekujem daće mi ~azat1:Dajte,tražjtenekakav izlaz. A onda slijedi
neočekivana rečenica. 'Ali, molimoVas;niŠta'iin rie popuštajte!' Imamo
mi snage, borit ćemo se do kraja! Ja sam ponekad bio malo zbunjen, ne
znam šta bih im na to rekao, ali je to tako bivalo skoro iz slučaja u slučaj.
(.. .}Nekobi rekao: pa gdje je tu logika. Nemaje! I dobro je daje nema! Ne
bih želio da sada zalutam u filozofiju o odnosu života i logike,ali složit
ćemo se da je bilo dobro što nismo bili sasvim logični. Jer,da smo bili
logični, predali bismo se koncem aprila ili početkom maja 1992. godine.
Sva logika svijeta bila je tada protiv nas. I sadje kodnas takav nelogičan
narod: nemamo hrane, nemamo metaka, ali mi ćemo se boriti i pobijediti.
Šta da im radiš? To je jedan dobar i hrabar narod",
(Iz obraćanja polaznicima seminara za moral Glavnog štaba Armije BiH,
Sarajevo, Dom Armije, 9. decembar 1993.)
224
*
Četvrtog jula 1992. u Grudama je proglašena samozvana Hrvatska
zajednica Herceg-Bosna, a već sutradan onaje poduzela prvu akciju protiv
bo~anske d~a:~: ~aplijenila. j.e trideset osam kamiona oružja i opreme
~o~u smo ml bill tajno nabavili za odbranu Sarajeva (o ovoj pljačkijavio
Je I The New York Times u broju od 6. jula).
~ao preduvjet za nastavak pregovora prema planu Cutillero-Carrington,
zatražIO sam da se osigura povlačenje teškog naoružanja oko Sarajeva u
skladu sa Rezolucijom Vijeća sigurnosti 752. U pismu od 26. jula 1992.
upoznao sam lorda Carringtona da su se, nakon razgovora u Londonu
dogodili novi masovni zločini i nikli koncentracioni logori širom BiH. Pism~
sam ~j.učio rije~ima:"Uvjeravam Va.-: da će se bez eliminacije teškog
naoruzanja, kako Je to dogovoreno 17. Jula u Londonu, agresija na BiH
nastaviti i da bi u takvoj situaciji pregovori značili samo pokriće za nastavak
agresije i legalizaciju osvajanja teritorija primjenom sile i etničkog čišćenja".
Odgovora nije bilo. Umjesto toga, za 26. august zakazana je u
Londonu konferencija o bivšoj Jugoslaviji sa preko četrdeset učesnika.
Poslije dvodnevnog zasjedanja i brojnih sastanaka, među mnogim
dokurne~~im~, usvojena je i Deklaracija o Bosni i Hercegovini.
DeklaraCijom Je, uz ostalo, potvrđen integritet granica BiH. Cutillero i
Ca;rington dal.i su ostavke, a dalji pregovori povjereni su Cyrusu Vanceu
(u Ime UN-a) I lordu Owenu (u ime Evropske zajednice).
.Vance.! Owen su u oktobru preliminarno predstavili dokument pod
nazivom Moguća ustavna struktura BiH", koji je predviđao
d~centraliziranu državu sa sedam do deset provincija, koje uglavnom
msu zasnovane na etničkom principu. Naravno, bila su tu i načela
pariteta i konsenzusa, kojima Bosna, izgleda, ne može umaći. Vance-
Owenov plan predviđao je devetočlanu Vladu (3+3+3) koja će odluke
donositi konsenzusom. . .
Te~~oće ~u nastale kadaje trebalo izraditi mapu provincija. Bosanska
?eleg~?IJa, kOJU ~~ u ~eđuvremenu napustili hrvatski predstavnici Ljubić
I Brkic, predlozIla Je mapu sa trinaest provincija. Hrvatski i srpski
predstavnici nastavili su insistirati na svojim, "hrvatskim" i "srpskim"
provincijama, pri čemu su Srbi u srpske provincije uključili i prostrane
teritorije naseljene većinskim bošnjačkim stanovništvom.
Na sastanku u Zagrebu p()lovinomdecembra 1992., Owen mi je
ultimativno postavio zahtjev zadirekt~im pregovorima sa predsjednikom
SDS-a Radovanom Karadžićem: Prijetio je da će se, u protivnom,
e međunarodna zajednica povući ne samo iz pregovora nego i iz svakog
učešća u BiH. Ovo drugo nisam nikako smio dozvoliti. Bez kakvog-
takvog učešća svijeta, posebno bez isporuka hrane i lijekova, napadnuta
Bosna nije mogla preživjeti.
225
 Prihvatio sam razgovore sa Karadžićem.
Počeli su dugi i iscrpljujući ženevski pregovori, čiji je rezultat bio
prijedlog mirovnog plana za BiH. Prijedlog je sadržavao četiri dokumenta:
Sporazum o BiH, Sporazum o miru u BiH, mapeprovincija i Sporazum
o prijelaznim rješenjima.
Opet je to decentralizirana država, ovaj put sa deset provincija. Na
nivou države su vanjski poslovi, vanjska trgovina, državljanstvo, porezi za
potrebe države, centralna banka sajedinstvenom valutom, medunarodne i
meduprovincijske komunikacije (željeznice, ceste,PTT saobraćaj, i dr.) i
energetski sistem. Ostalo: multietničke vlade na temelju popisa 1991,
sloboda kretanja po čitavoj teritoriji, ljudska prava po evropskim
standardima i sa medunarodnom kontrolom, demokratski izabrana državna
i lokalne vlade sa mehanizmom za rješavanjeSporoVlfmedtinjim:c----
Mapa provincija u velikoj mjeri se zasnivala nae(riičkorn principu i
uz očito uvažavanje rezultata agresije i etničkog čišćenja. Tako su npr.
Bošnjaci, koji su,po popisuiz 1991., godine činili 43,74 posto stanovništva
dobili tek 26,36 posto teritorije (ne račlulajući Sarli}evoTMitse pokušavao
kupiti ovim neprincipijelnim kompromisom na račun slabijeg.
Suštinu naše pozicije, kako ju je shvatao svijet, definirao je Carl Bildt
riječima: "Ako se stvar pojednostavi, oni (Muslimani, op. A. 1.) mogli su
da biraju izmedu toga da imaju 30 posto vlasti na 100 posto Bosne ili 100
posto uticaja na30 posto Bosne... Alternativa 100 posto kontrole nad 100
posto teritorije Bosne nije postojala i nije smjela postojati". (Carl Bildt,
Misija mir, str. 488.)
Naravno, ostaje pitanje zašto 30 posto? Zašto je skoro 50 posto
Bošnjaka (oni kažu, muslimana) imalo pravo samo na 30 posto Bosne?
To je bila evropska pravda za bosanske muslimane.
Da bi se naglaSila američka uključenost umirpvniproces, pregovori
su preseljeni u New York. . Krajišnikovo lukavstvo. Nakon dulje rasprave, a pred samo glasanje
* uslIjedIla su lobiranja i, kada se Skupština nakon večere sastala
Bili smo nezadovoljni prijedlogom, ali u meduvremenu sa terena su
počele stizati uznemirujuće vijesti o mogućem otvorenom sukobu izmedu
HVO-a i Armije BiH. Iz američke daljine, činilo se da bi taj sukob značio
kraj Bosne, jer bi za Armiju BiH otvorio još jedan front, a jedine linije
snabdijevanja preko Hrvatske i Hercegovine bile bi prekinute. Rat je
trebalo zaustavljati, jer je prijetio ne samo razaranjem Bosne nego i
propašću same bosanske ideje. U takvoj situaciji sam 25. marta u New
Yorku potpisao Vance-Owenov plan. Moj potpis bio je praćen
IimitirajućOni klauzulom koja je glasila:
"Prvo, naši potpisi na ovim dokumentima postat će nevažeći i bit će
smatrani pravno ništavnim ako se ne ispune slijedeći uslovi:
I 226
- ako sve zainteresirane strane, a posebno agresorska, ne potpišu
dokument bez ikakvih alternativa ili rezervi',
- ukoliko međunarodna zajednica ne poduzme, u odgovarajućem
vremenskom okviru, efektivne mjere provođenja potpisanog sporazuma;
- ukoliko se agresija nastavi.
Drugo, nijedna odredba potpisanog dokumenta ne može biti
interpre~irana. i
ne može se shvatiti na način da umanjuje integritet i
suveremtet BIH kao nezavisne i nedjeljive državne cjeline".
. Prije toga, na zasjedanju od 15. marta 1993., Skupština RBiH usvojila
Je z~IJ~~ke kojhna ~aje p~dršku mirovnom procesu "radi zaustavljanja
agreSIje .- tako Je PISalO, I odobrava dotadašnji rad naše delegacije na
pregovonma u New Yorku. Zaključci su doneseni jednoglasno.
Hrvatska strana je takoder prihvatila Vance-Owenov plan, što se
moglo i očekivati, jer su svi njeni uslovi bili ispunjeni. Karadžić je plan
odbacio. Uslij~dilo je ubjedivanjekoje je bilo kombinirano sa prijetnjama
bombardIranjem srpskih položaja i pojačanim sankcijama Srbiji.
Ko.načn~, 2. maja 1993. Karadžić je u Atini, nakon "obrade" koja je
traJa~a čltav~ noć,. stavio svoJ. potpis, ali i ovaj put uz uslov koji je taj
pOtpIS praktIčkI člmo bezvnJednim: da tzv. Srpska skupština odobri
dokument. Bolji poznavaoci prilika znali su šta znači taj uslov.
U ubjedivanje članova Srpske skupštine, koja se sastala na Palama
kasno 6. maja 1993., ukljUČili su se i grčki premijer Micotakis i
predsjednik Srbije Milošević. Uprkos nekim glasinama koje su govorile
supr~tno, mi~lim da su nastojanja ove dvojice da privole Srpsku skupštinu
na pnhvatanJe sporazuma, bila iskrena i u početku - uspješna. Milošević
Je smatrao da su Srbi postigli sve suštinske ciljeve, a ekonomske sankcije
postale su pretežak teret za Srbiju. Izgleda daje planirani tok stvari omelo
Kr~jišnikje predložio prekid radi zajedničke večere. To je i učinjeno, ali
raspoloženje je bilo potpuno izmijenjeno: saglasnost je odbijena, a rat j~
nastavljen pojačanom žestinom. .
*
Nije trebalo čekati dugo na uzmak velikih sila. Već 22. maja 1993.
USA, Velika Britanija, Francuska,Rusija i Španija lansiraju tzv. Progran:
~ajedničke akcije, kojim se praktički odriču Vance-Owenovog plana. Bio
Je to suštmski ustupak Karadžićevim Srbima, prema Noelu MaIcolmu,
"konačan nalog za izvršenje smrtne presude nad Bosnom i Hercegovinom"!)
l) Noel Malcom,Povijest Bosne, str. 329.
227
Srbi ne bi morali vratiti okupirane teritorije. Do daljnjeg bi se garantirale
samo tzv. sigurnosne (zaštićene) zone UN-a za muslimansko stanovništvo.
Reagirao sam ogorčeno. Dvadeset trećeg maja obratio sam se gradanima
Bosne i Hercegovine:
"Građani Bosne i Hercegovine,
Siguran sam da ste i vi, kao i ja, prošle noći sa zebnjom osluškivali šta
će reći velika četverica u dalekoj Americi. Siguran sam da ste, kao i ja,
poraženi onim što se iz šturih saopćenja dalo naslutiti.
A čuli smo, ako smo dobro čuli, da se agresor neće povući sa okupiranih
teritorija, da se, dakle, naš istjerani narod neće moći vratiti na svoja ognjišta,
da će se za jedan dio našeg naroda osigurati tzv.'saftz6rie~što znači'rezervati,
itd., itd.
Ako je to tako, mi možemo' samo reći da je taj novi plan za nas
apsolutno neprihvatljiv.
Ako međunarodna zajednica zaista nije spremna braniti načela koja je
sama proklamirala i za koja tvrdi da su njeni temelji, ako je spremna da
prizna zakon sile u međunarodnim odnosima, da zatvori oči pred
nezapamćenim gaženjem ljudskih prava i međunarodnog zakona, štaviše,
da nagradi agresiju i genocid, neka to otvoreno kaže našoj i svojoj
javnosti. Neka objavi novi kodeks ponašanja u kojem će sila biti prvi i
posljednji argument i neka obznani da Povelja UN-a i brižljivo i strpljivo
građeni zakoni međunarodnog poretka više ne vrijede.
GrađaniBosne i Hercegovine, Bog i ljudisu nam svjedoci da smo učinili
sve da se rat izbjegne, a kada je do rata, došlo, da se nađe put do mira.
Ali, to može biti samo pravedan mir. Apravedan mir, kao minimum,
uključuje vraćanje okupiranih teritorija i vraćanjeg našeg napaćenog
stanovništva na njegova ognjišta: Bez toga nema i neće biti mira.
Potpisujući Vance-Owenov plan, mi smo rekli našu posljednju riječ,
naš minimum ispod kojeg nećemo i ne možemo ići. Nećemo više
gubiti vrijeme u jalovim pregovorima. Umjesto toga, okrenut ćemo
se našem narodu, svim građanima koji vole ovu zemlju i kojima je
Bosna i 'Hercegovina na srcu i pozvati ih da se ujedine i da svim
sredstvima, sVIm dopuštenim sredstvima, brane nezavisnu i suverenu
Bosnu i Hercegovinu, njenu cjelovitost i slobodu.
Dragi građani, svijet nam nije ostavio mnogo izbora. Vjerujem da
dijelim vaše misli i osjećanja kada kažem da mi nećemo pognuti
glavu i da ćemo prihvatiti rizik borbe za slobodu i dostojanstvo.
228
Ne bojte se i ne sumnjajte, narod koji se bori 'za opstanak i slobodu,
ako se uistinu bori, ne može izgubiti".
Karakteristično je da u ovoj zavjeri protiv Bosne Njemačka nije
učestvovala. Njen ministar odbrane Folker Ruhe Program zajedničke
akcije nazvao je "moralnom katastrofom", a njemačke novine
Westdeutsche Zeitung pisale su tih dana: "Oni koji ubijaju, proganjaju i
siluju, pobijedili su".
*
Lord Owen nije odustao. Nakon što je Cyrus Vance dao ostavku,
novi dvojac nastavio je raditi ovaj put u sastavu lord David Owen -
Thorwald Stoltenberg. Pošto su Srbi odbili Vance-Owenov plan,
podrazumijevalo se da se rješenje moglo tražiti samo u ustupcima srpskoj
strani, i to će se dogoditi.
Umjesto decentralizirane države sa deset provincija, novim planom
ponudena je konfederacija (savez) tri republike: srpske, hrvatske i
bošnjačke. Rješenje je praktički potraženo u podjeli Bosne, na čemu je
od početka otvoreno insistirala srpska, a manje otvoreno hrvatska strana.
Novi pregovori počeli su u julu 1993. u za nas krajnje nepovoljnoj
političkoj i vojnoj situaciji. Mi smo se borili na dva fronta i teško
održavali poziciju.
U toku pregovora; srpski general Mladić je poduzeo ofanzivu na
Bjelašnicu i Igman, a predstavnici medunarodne zajednice davali su
šokantne i zbunjujuće izjave o ovoj srpskoj akciji i uopće ratu u BiH. Sa
ove distance čini se da su vojne akcije srpskih i hrvatskih snaga bile
tolerirane, pa možda i ohrabrivane, da bi se naša strana primorala na ustupke.
Tako je, naprimjer, potpukovnik UNPROFOR-a B. Fuer 16. augusta
1993. izjavio da "Sarajevo nije u blokadi već u vojnom okruženju" (!?),
a britanski brigadir Hays, nekoliko dana ranije, da "nije problem ofanziva
Srba na Bjelašnicu i Igman, nego ofanziva bosanske armije kod Gornjeg
Vakufa i Prozora".
Devetog jula u The New York Timesu objaVljen je članak dopisnika iz
Washingtona, prema kojem je gospoda Ogata najavila mogućnost
povlačenja snaga, UN-a ako ,Predsjedništvo RBiH odbije pregovore.
Ozbiljnost' ove prijetnje može se zakijučiti iz činjenice da je UNHCR,
zahvaljujući prisustvu snaga UN-a, koje su štitile Sarajevski aerodrom i
konvoje, u Bosnu uvozio i do osam hiljada tona hrane i lijekova sedmično
(podatak UNHCR-a). Zahvaljujući tome, još uvijek nije bilo zabilježeno
masovno umiranje od gladi. Sada se i ta opasnost nadvila nad široka
područja Bosne, posebno gradove.
229
 Spomenuta srpska akcija na Bjelašnicu i Igman, koja je trebala
definitivno zatvoriti obruč oko Sarajeva, bilaje predmet teške diplomatske
bitke na pregovorima u Ženevi u kojoj smo uspjeli nadmudriti četnike.
O tom zanimljivom detalju već sam govorio u IV poglavlju ove knjige.
V međuvremenu je Vijeće sigurnosti u dva maha razmatralo zahtjev
za ukidanje embarga na oružje. Drugi put to je bilo na osnovu prijedloga
islamskih i jednog broja nesvrstanih zemalja. Interesantan je rezultat
glasanja: šest za (USA i pet nesvrstanih zemalja) i devet suzdržanih
(uključujući Francusku, Englesku i Rusiju). Bosni i Hercegovini
uskraćeno je pravo na odbranu. Bila je to i poruka tri velesile, posebno
Velike Britanije, dazaBiH nema izlaza nego da pregovara i da prihvati
ponuđeno. Ova poruka bila je ravna ucjeni, ..... ~ ____.._.
,,I i.
U pregovorimaza raniji Vance-Owenov plan, za lord~ Owena ne
bih mogao reći da je bio pristrasan ili navodio vodu na mlin jedne od
strana. Ali, ne mogu to isto reći za lorda Owena i u slučaju pregovora za
postizanje·· ovog drugog plana: Owen-Stoltenberg. Njegovo ponašanje
ovaj put bilo je tipičan primjer real-politike, a real-politika i moral, očito,
ne idu zajedno.
Lord Owen je otpočeo snažan i sistematski pritisak na našu vladu
da prihvati podjelu zemlje, pa i moguću podjelu Sarajeva, zatim se
usprotivio bombardiranju srpskih položaja zbog nastavka agresije, pa
izjavio dasu Srbi vlasnici 65 posto zemlje uBiH (Karadžićev podatak)
i, konačno, pokušao razbiti postojeće Predsjedl1ištvo Republike BiH,
predlažlićidaseumjesto zakonitog Predsjedništva formira devetočlano
koordinaciono tijelo na paritetnom principu, po tri člana iz reda srpskog,
hrvatskog i bošnjačkogriaroda.
S obzirom na Qvakopbnašanje,rinekojpriliCi sam izjavio da je lord
Owen Chamberlain naših dana,što jeTheWashington Post - mislim ne
bez zadovoljstva - prenio. u broju?d J O. augusta.
. Vjeku ove krize, održanestl'demonstracije izbjeglica iz Bosne i
Hercegovine. Razjarena masa odviše hiljada ljudi ljuljalaje i prijetila da
sruši ogradu oko sjedišta UN-a u Ženevi. Prišao sam im sa druge strane
ograde,.rukovao se sa mnogima i zamolio ih da se raziđu.
U svemu štoje predlagao i radio, lord Owenje ovaj put imao podršku
Milošević!iHTudrmina. Štaviše, na sjednici Predsjedništva RBiH 9. jula
19930 u Zagrebu" onje.predstavio zajednički srpsko-hrvatski, ustvari
Milošević,Thđmanovplan. koji se sastojao od ustavnih.principa mirovnog
sporazuma i prijelaznih aranžmana. Ovaj planje praktički značio ukidanje
države Bosne i.Her~eg();vine i preki<\ njenog državno-pravnog
kontinuiteta, koji je bio potvrđ~van u svim ranijim dokumentima, počev
od Londonske konferencije naovamo. Prema ovome planu, Bosna i
230
Hercegovina bi bila jedna vrsta konfederacije ili savez tri mini države na
ugovornoj osnovi.
Mi smo odbili ovaj prijedlog. Umjesto toga, Predsjedništvo RBiH i
političke stranke su, na sjednici od 17. i 18. jula 1993., definirali vlastiti
plan prema kojem je BiH federacija sa međunarodno-pravnim
subjektivitetom i isključivom nadležnošću u pitanjima ljudskih prava,
odbrane teritorijalnog integriteta, vanjskih poslova, državljanstva i osnova
ekonomskog sistema.
Naoružana ovim prijedlogom, bosanska delegacija je krenula u
Ženevu na pregovore zakazane za 26. juli. Bez mnogo diskusije, naš
prijedlog su srpski i hrvatski predstavnici odbacili. Na stolu je bio samo
Owen-Stoltenbergov plan i alternativa: nastavak rata. Zatražio sam da
se, radi odluke, osigura zasjedanje Skupštine RBiH.
Skupštinaje zasjedala 27. i 28. augusta. U uvodnom izlaganju sam rekao:
"Naš položaj obilježavaju dva ostrašćena nacionalizma u neposrednom
susjedstvu i čudna, nerazumljiva ravnodušnost ili pasivnost ostatka svijeta.
U takvoj situaciji, stalno suočavani sa alternativom nastavka rata, nismo
više mogli braniti koncept jedinstvene BiH. Odlučili smo se da odbranimo
njenu cjelovitost, za buduće, nadam se, razumnije generacije. U
međuvremenu se, izgleda, moramo podijeliti. Možemo to učiniti za
pregovaračkim stolom ili na bojnom polju, u ratu, u kome, nažalost,
postepeno svi zakoni prestaju važiti. Mislim da je bolje da to učinimo za
pregovaračkim stolom. Ipak, za historiju treba da ostane upamćeno - mi
nismo htjeli podjelu, ona nam je nametnuta".
U ovakvoj situaciji pitanje novinara londonskog The Timesa, zvučalo
je cinično:
The Times: Šta biste rekli kritičarima koji tvrde da želite nametnuti
islamsku državu?
IZETBEGOVIĆ: "Rekao bih im da imaju ili loše informacije ili loše
namjere. Ja se zalažem za cjelovitu Bosnu, a cjelovita Bosna - jer je
višenacionalna - po definiciji ne može biti islamska država. To može biti
samo podijeljena Bosna, a za poclijeljenu Bosnu zdušno rade upravo
neke evropske vlade. Tako dolazi do paradoksa - Evropa u Bosni stvara
islamsku državu'!.
Rasprava na Skupštini odvijala se u znaku vrlo teške vojne situacije
i osjećanja da BiH nema izbora.
U skupštinskim Zaključcima, usvojenim drugog dana zasjedanja,
između ostalog, stoji: "Mirovne pregovore u Ženevi treba nastaviti u
pravcu iznalaženja rješenja koja osiguravaju trajan i pravičan mir,
231
 državno-pravni kontinuitet i međunarodno-pravni subjektivitet BiH ...
Ustavni sporazum o savezu republika treba da doživi znatne izmjene u
dva pravca: precizirati da se ne radi o ukidanju BiH kao države, nego o
transformaciji njenog unutrašnjeg državnog ustrojstva u tri republike, i
jasno definirati zajedničke funkcije na nivou BiH, sa minimumom koji,
pored međunarodno-pravnog subjektiviteta i vanjske trgovine, uključuje
i državljanstvo, kontrolu granica i osnove ekonomskog i pravnog sistema.
U pogledu mapa "republika", Skupština RBiH je zaključila da
teritorija "bosanske republike" mora uključiti sva područja sa bošnjačkom
apsolutnom i relativnom većinom, uzimajući kao osnov popis
stanovništva iz 1991. godine. S obzirom na poznati stav agresorske strane,
ovaj zahtjev je praktično značio odbacivanje plan!l'_~_~~ _______ _
I Općenito, pregovori su se odvijali u dvije faze. Prva, u julu i augustu;
druga, u septembru i oktobru.
Početkom septembra, stigla je vijest da su u Metkovićima blokirani
kamioni sa naftom za-Sarajevo. Bilo je to vrijeme-kada se Bosna i
Hercegovina približavala svome dnu. Sjećajući se tih dana, Noel Malcolm,
u uvodu svoje Povijesti Bosne, piše:
"Ovu sam knjigu pisao u augustu i septembru 1993., obuzet gotovo
posvemašnjim očajem zbog budućnosti Bosne. Ćinilo se da je vanjski
svijet odustao od svakog ozbiljnijeg pokušaja da spasi Bosnu od
propasti; izgledalo je, isto tako,. da su srpski po!itičari.i vojni
komandanti, koji su isplanirali osvajanje teritorija i masovno
protjerivanje stanovništva, gotovo postigli sve svoje ciljeve".
Devetog septembra primio sam pismo francuskog i njemačkog ministra
vanjskih poslova Jupea i Kinkela da se pregovori o miru moraju nastaviti,
a da će ove dvije zemlje insistirati d~ se osigura izlazak bosanske republike
na more. Nešto ranije, Turunanjeodbio da tajizlaz bude u Neumu.
Drugu rundu pregovora mi smo počeli zahtjevom da se osiguraju političke
slobode i stranački pluralizam na.či!livom prostoni B()sne i Hercegovine.
Delegaciju bosanske vlade, prema odluci Skupštine, činili su
. Izetbegović, Silajdžić, Lazović, Komšić, Ljubijankić, Filipović, Abdić, i
eksperti Trnka i Ćukle.
Ila
Dvadesetog septembra uslijedio je sastanak delegacija britanskom
nosaču helikoptera HMS Invincible, koji je plovio Jadrans!dm morem.
Prisustvovali sui Tudman i Milošević. Pozivajući nas na nosač, lord
Owen je očito želio da nas impresionira. Međutim, mi svikli na snažna
osjećanja i svjedoci krajnje dramatičnih događaja, ostali smo uglavnom
ravnodušni. Šta na vas može ostaviti utisak ako znate da u tom trenutku
u hrvatskim koncentracionim logorima skapavajuhiljade ljudi?
232
Owen ovu želju da ima odluku o mirovnom sporazumu iskoristio
sam da, uz pomoć UNPROFOR-a, 27. septembra okupim učesnike
Bošnjačkog sabora, a zatim i poslanike Skupštine BiH iz svih dotle
nedostupnih krajeva.
Na Skupštini sam održao uvodno izlaganje. Bilaje to analiza razloga
za iprotiv predloženog plana. Moj prijedlog kako da se razriješi ova "dilema
između pravednog rata i nepravednog mira", kako sam je definirao, izostao
je. Međutim, iako sam u analizi naveo devet razloga za prihvatanje, a četiri
protiv plana koje su predložili Owen i Stoltenbrg, bilo je jasno da je u
manjem broju zadržana veća težina. Plan je praktički odbačen u
diplomatskoj formi, jer je prihvatanje uvjetovano potpuno normalnim, ali
za Srbe neprihvatljivim uslovom: vraćanje svih teritorija na kojima su,
prema popisu stanovništvaT99r,Bošnjaci činili apsolutnu ili relativnu
većinu. Kakvaje bila situacija:;najbolje ilustrira upravo ova činjenica: jedan
potpuno razuman uslov bio je neprihvatljiv, i to smo i mi i oni znali.
Evropska unija je preko svojih ministara vanjskih poslova nastavila
pritisak na bosansku vladu da prihvati mirovni paket. Posebnu bezdušnost
pokazao je britanski ministar D. Hurd, koji je izjavio da Britanija neće
učestvovati u operaciji humanitarne pomoći u narednoj godini. Teža
prijetnja se nije mogla izreći, jer je stanovništvo čitavog niza bosanskih
enklava, među kojima Sarajevo, Maglaj, Srebrenica i Goražde, već
uveliko gladovalo.
Da bi nas privoljeli na prihvatanje Owen'Stoltenbergova plana, ministri
vanjskih poslova Evropske unije, na sastanku 22. decembra, ponUdili su
ispravku mape "bosanske republike" sa prvobitnih 28,3. na 33,3 posto
teritorije BiH, ali mi smo to odbili. Iako smo na plan stavljali teritorijalne
primjedbe, naš suštinski razlog bilo je neprihvatljivo ustavno Jješenje.
Nakon nastavka pregovora 18 januara i 12. februara 1994., bilo je jasno
daje Owen-Stoltenbergov plan mrtav. Slijedilo je direktno uključivanje
Amerike u problem Bosne.
*
Hrvati i Bošnjaci odlučili su da svoj sukob obustave. Desetog februara
1994. za:k!jučeno je primirje, nakon čega suu Frankfurtu (19. februara)
uslijedili razgovori o mirnom Iješenju krize, a zatim u Washingtonu (od
26. februara do l. marta). Rezultat je bio Okvirni sporazum o uspostavljanju
Federacije na područjima BiH sa većinskim bošnjačkim i hrvatskim
stanovništvom. Pregovore je u naše ime vodio tadašnji ministar vanjskih
poslova BiH dr. Haris Silajdžić.
Hrvatsko-bošnjački sukob insceniranje radi stvaranja velike Hrvatske
na račun Bosne i trajao skoro godinu dana. Kada smo mi pružili
233
neočekivan otpor, posebno u Mostaru i srednjoj Bosni, pokušaj je
obustavljen, bolje reći odložen ili, još tačnije, pokušaj je nastavljen
političkim umjesto vojnim sredstvima. Jedno je sigurno: taj sukob nismo
mi ni željeli ni počeli. Samo bi neki ludak u našoj situaciji, dok je u
punom jeku bila srpska agresija, pomislio na otvaranje još jednog fronta.
Hrvatsko rukovodstvo je moglo da rezonira - i očito je rezoniralo -
obrnuto: dok su Bošnjaci zauzeti srpskom agresijom, iskoristimo situaciju
i uzmimo komad Bosne. Računica se pokazala pogrešnom. Početkom
1994. mi smo imali jasnu vojnu inicijativu u centralnoj Bosni. Vitez je
bio pred padom i, uprkos tome; mi smo prihvatili ponudu za mir i
pregovore u Washingtonu. Naši generali nisu bili oduševljeni obustavom
akcije, ali mi koji smo odlučivali razmišljali smo drukčije: možemo dobiti
Vitez ali, s obzirom na ono što.bi se tada moglo dog6oi1HrVirezu; ideja
Bosne je mogla pretrpjeti nepopravljivi udarac.
Petog jula 1994. Mostar je predat na privremenu (dvogodišnju) upravu
Evropske unije. Na svečanosti inauguracije uprave EU nad Mostarom, kojoj
su prisustvovali prec!sjednik Hfvaiske Franjo Tl.Idiiian:Tiriiiiisirlvanjskih
poslova Njemačke, Francuske i Grčke, Kinkel, Juppe i Papoulias, rekao sam:
"Ova saglasnost bošnjačke i hrvatske zajednice iz Mostara da upravu
nad gradom privremeno predaju Evropskoj uniji - krupan je i hrabar
kotak za sve učesnike.
Mostar je prošao kroz istinski ratni pakao.
Siguran sam da pojam urbicida, ubistva grada, nigdje u' svijetu ne
može biii p!astičnije predočen nego u Mostaru, nažalost.
Mostar u.našem bosanskom i hrvatskom jeziku znači - grad s mostom.
Mostovi koji su gradu dali ime,alakođer i ljepotu i dušu, porušeni
su - svi d6 jednoga. Tu sudbinu hije izbjegao ni čuveni Stari most,
koji je bio uvršten u svjetsku kulturnu baštinu.
Vjerovatno će historičari još dugo tragati za odgovorom na pitanje
kako je i zašto došlo do tragičnog hrvatsko-bošnjačkog sukoba nakon
petstotina godina nečega što je bilo više od obične tolerancije ...
'. Ali, mislim da nemamo izbora i da se, uprkos svemu, moramo
okrenuti budućnosti.
Potpisujući <:Ianasovaj sporazum, mi obilježavamo jedan novi početak
za Mostar, za Bosnu i Hercegovinu, ali i za Evropu.
Da bismo ponovo podigli mostove nad rijekom, moramo ih
prethodno izgraditi u dušama ljudi".
234
Rata izmedu Bošnjaka i Hrvata, u kojem je uzela učešća i vojska
Republike Hrvatske, nije više bilo, ali je ostalo nepovjerenje i hladan
mir. Nije puno bolje ni danas, dok pišem ove redove.
*
Na drugoj strani činili su se napori da se rat u čitavoj BiH zaustavi i
nade obuhvatno rješenje. Tako je 25. aprila 1994. u Londonu objavljeno
daje osnovana četveročlana Kontaktna grupa radi usaglašenog djelovanja
u naporima za okončanje rata u BiH. Grupi koju su prvobitno činile USA,
Velika Britanija, Francuska i Njemačka, uskoro se pridružila i Rusija.
Amerika je popustila pred pritiskom Evrope, priklonila se njenoj
real-politici i praktički prihvatila podjelu zemlje na Federaciju i srpski
entitet u odnosu na 51 :49. To je poznati i kontroverzni plan Kontakt
-grupe, ustvari diktat svijeta. Rat će potrajati još više od godinu dana, ali
politička sudbina BiH bilaje ovim odlučena. Sve što će se dalje dogadati
bit će odredeno ovim kompromisom iza kojeg su stale sve relevantne
sile svijeta od Amerike do Rusije.
Suočensa ovim svjetskim ultimatumom, odlučio sam da predložim
istovremeno sazivanje Skupštine Republike BiH i Bošnjačkog sabora.
Na Skupštini BiH, koja je održana 18. novembra 1994., Silajdžić je
obavijestio poslanike da je medunarodna zajednica prvi put izrazila spremnost
da vojnim snagama, iIključujući i kontingent NATO-a, osigura provedbu
plana Kontakt-grupe i da je to veoma važna okolnost. Skupština je, većinom
glasova, uz sedamnaest protiv i dva uzdržana glasa, prihvatila plan.
Zasjedanju Skupštine RBiH prethodio je Drugi bošnjački sabor,
kojem je prisustvovalo 355 sabornika sa svih slobodnih teritorija BiH.
Svi su ukazivali na nepravičnost plana. Ja sam rekao da očigledne stvari
ne treba dokazivati i da se treba usredotočiti na pitanje šta je izlaz. Na
zasjedanju, u kratkom govoru, rekao sam:
"Plan koji nam je ponuđen i o kojem treba da se izjasnimo je nepravedan.
Govorim ovo da bih vama i sebi uštedio vrijeme i trud. Jer, ovih dana
neki ljudi se ubiše trudeći se da dokažu ovu svima očiglednu činjenicu.
A očigledne činjenice ne treba dokazivati. Neki to čine iz ubjeđenja,
vjerujući naivno da će na taj način pomoći, aneki, upravo većina njih,
da bi izbjegli odgovor na pravo i mnogo teže pitanje: šta nam u takvoj
situaciji valja činiti ... Ponuđeni plan, uprkos svim njegovim
manjkavostima, ne možemo odbiti. On je nepravedan i loš, ali sve
opcije koje bi nastale iz njegovog odbijanja, a koje mi u ovom momentu
možemo procijeniti, za naš narod su lošije od njega ... Naša borba za
integraciju Bosne će zavisiti u velikoj mjeri od nas, od toga ko smo mi
sami, šta možemo. Da li mi hoćemo i možemo od dijela Bosne koji
235
 kontroliramo napraviti savremenu, demokratsku i slobodnu zemlju ...
Da li će njena svjetlost biti dovoljno jaka da osvijetli i dalje kutove
zemlje i rastjera mrak šovinizma ili ćemo se i sami zatvoriti u tjeskobu
šovinizma i mržnje. Bosna ne trpi isključivosti. Ovakva kakva jest,
višenacionalna i viševjerska, ona traži nekoga kome to šarenilo ne smeta.
A mi smo ti kojima to ne smeta. Nama ne smetaju ni crkve, ni katedrale,
mi smo naučili da živimo sa ljudima koji drukčije misle i osjećaju i
smatramo to svojom prednošću ..."
Za prihvatanje plana glasalo je 303, a protiv 46 sabornika (uz šest
nevažećih listića).
Ovim je izbor izmedu pravednog, ali bezizglednog rata i
nepravednog mira, bio učinjen. Stvari su se dalje kretale-u izlomljenoj
liniji, ali pravac je bio određen. Bosna ovim nije bila sačuvana. Sačuvana
je ideja cjelovite Bosne za koju će se trebati strpljivo boriti u dugim
godinama koje dolaze.
Početkom augusta 1995. nalazio sam se u Zenici kada mi je saopćeno
da u BiH dolazi francuski ministar vanjskih poslova Herve de Charette.
De Charette mi je uručio ličnu poruku francuskog predsjednika Chiraca.
U poruci se, uz poziv da dođem u zvaničnu posjetu Francuskoj, predlagalo
da se izlaz iz sukoba potraži u direktnom kontaktu sa Beogradom.
Odgovorio sam mu pismom od 7. augusta: o
"Vaša lična nastojanja radi spasa Srebrenice, a potom i Žepe, naš
narod je pozdravio sa simpatijama i zahvalnošću. Nažalost,
ravnodušnost međunarodne zajednice omogućila je i ovoga puta još
jedan masovan genocid nad nedužnim ljudima.
Uprkos tome, mi nastojimo aa prepoznamo svaki signal koji vodi
obustavljanju sukoba. Gospodin De Charette će, siguran sam, biti
vjeran tumač naše spremnosti da otvorimo vrata miru, ma sa koje
strane on bio najavljen.
U tom smislu, mi nemamo predrasuda ni prema prijedlozima iz
o o
. Beograda. Nažalost, mOram naglasiti da Milošević, uz pisma i pozive
za obustavljanje rata, istovremeno u Bosnu šalje svoju vojsku i ratnu
tehniku. Samo u posljednjoj ofanzivi na Bihać učestvovalo je 6.000
vojnika iz Srbije i Crne Gore!
U stalnom smo kontaktu sa g. Carlom Bildtom, čiju misiju iskreno
podržavamo. Vjerujemo da bi uzajamno priznavanje Bosne i Srbije,
odnosno, međusobno priznavanje svih država nastalih nakon raspada
Jugoslavije, cijelu krizu usmjerilo u pravcu pravednog i trajnog rješenja.
236
Takvom raspletu Francuska, kao velika sila, može mnogo doprinijeti,
neposrednim djelovanjem, ali i uticajem na svoje partnere u Evropskoj
uniji i Vijeću sigurnosti UN-a".
Francuska će uskoro odigrati značajnu ulogu u donošenju odluke o
zračnoj akciji NATO-a (30. augusta), koja će značiti početak kraja rata u
Bosni i Hercegovini.
*
Sutradan, 8. augusta, stigao sam preko Zagreba u Bosansku krajinu,
koja se preko tri godine nalazila u obruču. Oslobođena je u zajedničkoj
vojnoj akciji bosanske i hrvatske vojske u zapadnoj Slavoniji i našoj
Krajini od 4. do 7. augusta 1995. ("Oluja'.'). Čitav dan sam bio na
točkovima. Obišao sam Bihać, Cazin, Bužim i Veliku Kladušu, koja je
dan ranije bila oslobođena. Posjetio sam svježu humku najmlađeg
generala bosanske armije rahm. Izeta Nanića, koji je dva dana ranije
poginuo u bici za proboj krajinskog obruča.
Po povratku iz Krajine odgovorio sam na nekoliko pitanja urednika
RTVBiH BeIrnina Karamehmedovića (13. august 1995.).
Prvo pitanje ticalo se nastavka vojne saradnje Armije BiH i HVO-a
·i Hrvatske vojske. Nisam se zanosio iluzijama:
"Mislim da u tom pogledu ne bi trebalo gajiti pretjerani optimizam.
Hrvatska će ići do granica svojih interesa. Maksimalno što možemo
očekivati jest tehnička pomoć, pomoć u opremi. Možda će nešto više
biti saradnje sa HVO-om, mada i to ograničeno. Ne mislim da tu
možemo očekivati neke spektakularne stvari".
B. K.: Antony Lake nalazi se na turneji po evropskim prijestonicama.
Obišao je London, Bonn, Pariz, Madrid i govori se da je Amerika
spremna odstupiti od mirovnog plana Kontakt-grupe. U svim tim
spekulacijama, koje uglavnom saznajemo iz medija, jer još uvijek nema
nikakvog zvaničnog plana, spominju se varijante tipa. zamjene
teritorija, Goražde za neke dijelove Sarajeva, eventualno proširenje
koridora gore kod Brčkog, konfederalno ili čak federalno povezivanje
Pala sa Beogradom, itd. Evo prilike da iz prve ruke, od Vas, saznamo
kako stoje stvari sa američkom inicijativom.
A. L: Mislim da taj pIaf) ne postoji, postoji samo iniciajtiva. I ja sam,
na neki način, prepušten spekulacijama. Čitam izvještaje koje
objavljuju neke novinske agencije, ne znam koliko su te vijesti
pouzdane. Danas sam telefonom razgovarao sa potpredsjednikom
SAD-a Al Goreom i pokušavao da iz razgovora doznam nešto više.
On je rekao da prekosutra u Sarajevo dolazi jedna američka delegacija
237
 sa pomoćnikom državnog sekretara za Evropu Richardom
Holbrookeom na čelu. Oni će nam iznijeti suštinu inicijative. Može
se govoriti o nekom američkom planu koji nije završen, nego je u
toku definiranja. U pitanju je, za sada, više jedna istražna misija. Oni
ispituju mogućnosti. Ja sam, znajući da je to tako, danas američkom
potpredsjedniku rekao da sam čuo za spekulacije o Goraždu i rekao
da mi Goražde nećemo dati pa makar ratovali još petnaest godina.
On je u razgovoru potvrdio neke za nas važne stvari, i to da će se
inicijativa zasnivati na potvrdi suverenitata i teritorijalnog integriteta
BiH u međunarodno priznatim granicama. Dodao je da se u tom
pogledu ne trebamo plašiti bilo kakvih kompromisa. Kompromisi bi
se mogli ticati teritorijalnih stvari. Tu se, prema mome mišljenju,
najavljuju izvjesna odstupanja od plana-K()nrakFgrup-e.~Vik·ćemo
znati kada oni dođu u Sarajevo. Najavljuje se američko učešće u
implementaciji jednog takvog ugovora i prijetnje srpskoj strani da će,
ako odbije taj mir, biti izložena sili. Naime, potvrđeno mi je da bi
sasvim sigurno tada došhdoskidanja embarga-BiH j·vjerovatno do
zračnih udara na srpske položaje. Al Gore je na kraju rekao da će to
biti fer i pravičan plan.
B. K.: U svim varijantama spominje se postojanje jednog srpskog entiteta
u BiH. Da sada ne prejudiciramo kakav će odnos tog entiteta biti prema
drugim dijelovima BiH, dugoročnije gledano, da li jedna takva ponuda,
prema Vašem mišljenju, vodi integraciji ili dezintegraciji BiH? .
A. 1.: [mate pravo, bit će neki srpski entitet, a kako će biti organiziran,
to ne znam. Mi smo nudili federalno uređenje, koje, opet, sa svoje
strane ima svoje nedostatke. Onda bi oni imali pravo delegirati u
centralne organe neke ljude. Ako bi to bili neki pročetnički elementi,
kako bi ta država izgledala, .itd.. A1i, to je neka cijena održanja BiH. A
vodi li integraciji ili dezintegraciji, pomalo zavisi i od nas. To je jedna
igra koja niti je dobivena, niti izgubljena. Zavisi od toga ko smo mi
ovdje, da li ćemo mi na teritoriji koja je pod kontrolom legalnih vlasti
stvoriti jedan napredan dio BiH, konkurentan dio, čiji će model,
ekonomski, politički i društveni, biti izrazito nadmoćan prema ovom
drugome. Da li će se tu uspostaviti civilno društvo sa ljudskim pravima,
poštivanjem svojine, demokracije i da li ćemo sve ono što je svijet
spreman da učini za Bosnu na najbolji način iskoristiti i na taj način
uticati na integraciju BiH? Ja mislim da će ovo drugo slučaj".
B. K.: Spomenuli ste maloprije novog evropskog posrednika za
pregovore na prostoru bivše Jugoslavije, švedskog diplomatu Carla
Bildta. U našoj javnosti o tome nije se mnogo govorilo. Da podsjetimo
da je Hrvatska Bildta proglasila personom non grata nakon njegovih
238
izjava da bi predsjednik Tuđman trebalo biti pozvan na odgovornost
za ratne zločine. Čini mi se, iako nismo o tome mnogo govorili, da
ipak na strani legalne bh. vlasti postoje neke rezerve prema misiji
gospodina Bildta. Možete li to potvrditi?
A. 1.: Prema g. Bildtu mi imamo nešto manje kritičan stav nego Hrvati,
ali, ipak, kritičan stav. Bildt ima pristup koji izaziva rezerve. Ja sam
upravo govorio o jednom elementu njegovog plana, a to je srbijansko
priznanje neke BiH koja ne postoji i koja postoji u Miloševićevim
vizijama. Bildt nas je ubjeđivao da to prihvatimo, što je kod nas
izazvalo opravdano podozrenje. Drugo, mi smo tražili da to priznanje
bude uvijek kombinirano sa efikasnim zatvaranjem granica na Drini,
za što Bildt nije pokazivao veliko razumijevanje. Mi smo ukazivali
da ovakvo krnje priznanjeBIH, za koje bi Milošević dobio ukidanje
sankcija, omogućuje Miloševiću da igra dvije igre. Da istovremeno
dobije ukidanje sankcija i nastavi kroz šupljil<avu granicu graditi veliku
Srbiju. Mi smo morali upozoriti Bildta na tu stvar, što bi njemu, kao
iskusnom diplomati, trebalo biti jasno od početka, ali mu nije bilo
jasno. Tu je i [gmanski put. On je u jednom momentu rekao da će
nam osigurati snabdijevanje Grada preko Kiseljaka, tj. preko teritorija
koju kontrolira Karadžić. Mi smo odgovorili da to nije nikavo rješenje.
. Ne treba biti previše pametan i znati da četnici mogu tu cestu u
svakom trenutku zatvoriti. On je rekao da to razumije, međutim, bio
je spreman d. se odrekne [gmanskog puta, jer mu je Karadžić obećao
otvaranje puta preko Kobiljače. Malo previše vjeruje u Karadžićeva
obećanja, nakon svega.
B. K.: Upravo ponašanje Karadžića i njegovih sljedbenika posljednjh
dana demantira njegova obećanja, jer oni ponovo sprječavaju ulazak
u Grad tim dogovorenim putem.
A. 1.: Nama je bilo čudno da jednom iskusnom diplomati uopće
moramo ukazivati kakve sve zamke to nosi. Ali, Bildt je pravio te previde.
*
Američka mirovna inicijativa, pod rukovodstvom ambasadora Richarda
Holbrookea, krenula je polovinom augusta 1995. godine. Nju su omogućili
skorašnji vojni uspjesi hrvatske i bosanske armije u zapadnoj Bosni, a tragedija
Srebrenice dodatno je upozoravala da se nešto mora učiniti.
Spremali smo da se sastanemo sa američkim mirotvorcem kad nam
je došla vijest da su na [gmanu, na putu za Sarajevo, poginuli članovi
američkog pregovaračkog tima Robert Frasure, Joe Kruzel i Nelson Drew.
239
Njihovo vozilo, mimoilazeći se sa francuskim oklopnjakom na uskom
Igmanskom putu, survalo se u provaliju duboku 100 metara.
Tako je ova misija počela u znaku nesreće.
Otišao sam sa Silajdžićem i Šaćirbegovićem u Ambasadu SAD da
izrazim saučešće.
Richard Holbrooke, vidno potresen tragedijom, pokušao je raditi
svoj posao i povesti razgovor.
Rekao je da kao polaznu tačku treba sasvim jasan odgovor kakvu
Bosnu hoćemo. "Možete imati cjelovitu decentraliziranu državu ili dio
Bosne na kojem ćete isključivo vladati. Šta od tog dvoga želite", obratio
mi se pokazujući mapu na zidu. .._~~ _ _.....
"Ono prvo" -odgovorio sarn bez predoIrtišljanja.
S obzirom na okolnosti, razgovor je bio kratak, ali, kao što će se pokazati
i odlučujući. Mnogo čegaje bilo riješeno ovim kratkim razgovorom.
• • .... O.M ".~.,_ •• _""' _ _ ,_o
* ll. Potpisnice mirovnog sporazuma će pomoći Bosni i Hercegovini
Nekoliko dana ranije (18. augusta), da bih obavijestio Holbrookea i
sve zainteresirane i da bih uticao na njihove moguće zahtjeve; objavio sam
dokumenat pod nazivom "Program od dvanaest tačaka za: mir u BiH" u
kojem sam definirao naše ciljeve u mirovnim pregovorima za BiH. Ovdje
ću navesti njegovu skraćenu verziju:
"1. Svako mirovno rješenje mora se zasnivati na suverenitetu i
teritorijalnom integritetu Republike BiH, a Srbija trebada prihvati
uzajamno priznanje svih država koje su nastale raspadom bivše Jugoslavije;
2. Plan Ko;taktnegrupe pet zemalj~ od jula1994.~a nas je i dalje na
snazi. Mislimo da bi to trebao biti iza njeg,?ve all tore... ..
3. U sklopu obuhvatnog mirovnog plana mora biti riješeno pitanje
. Sarajeva. Nakon Srebrenice i Žepe, mi nismo spremni predati Sarajevo
na upravljanje UN-a;
4. Pitanje Bosne je pitanje demokratije. Mi priznajemo jednaka prava
Srbima u Bosni, ali nikakva prava ne priznajemo paljans~ornrežimu.
Taj režim, jer se zasni'va na genocidu, mora biti ilivojIlo pobijeđen,
ili potpuno izoliran. Spremni smo pregovarati savodstvom srpskog
naroda koje će poštovati elementarna prava nesrpskog stanovništva u
BiH i ponašati seu skladu sa normama civilnog svijeta ...
5. Pošto bi zaključenjemira u ovom trenutku onemogućilo integraciju
BiH vojnim putem, ustavno uređenje BiH ne može sadržavati ništa
240
što bi ometalo njenu mirnu reintegraciju u budućnosti, a mora
sadržavati sve što tu integraciju omogućuje ...
6. Ratni zločinci trebaju biti i dalje energično gonjeni i ovaj proces
treba da bude intenziviran ...
7. Implementacija mirovnog plana treba da bude garantirana učešćem
vojnih snaga pet zemalja članica Kontakt-grupe. Pošto su SAD pokretači
nove mirovne inicijative, značajne američke snage također trebaju biti
uključene...
8. Zemlje potpisnice će ustanoviti specijalni fo~d za obnovu BiH ...
9.· Zemlje potpisnice će politički i materijalno podržati jačanje
Federacije BiH ...
10. Pregovore sa srpske strane treba da vodi predsjednik Srbije Slobodan
Milošević ...
da osigura svoju odbranu u budućnosti. One će također podržati
učlanjenje BiH u IMF, Svjetsku banku i druge međunarodne
organizacije globalnog i regionalnog značaja ...
12. Mirovni sporazum će, osim direktno zainteresiranih zemalja,
potpisati i članice Kontakt-grupe, kao i predstavnik Organizacije
islamske konferencije".
U Programu se mogu prepoznati neki važni elementi budućeg
mirovnog sporazuma zaključenog u Dejtonu u novembru 1995. godine.
*
U Bonnu se 27. augusta održavao Međunarodni kongres o genocidu.
Nisam mogao prisustvovati, ali sam skupu uputio slijedeću poruku:
"Bosna i Hercegovina je već četvrtu godinu izložena brutalnoj
srbijansko-crnogorskoj agresiji, u kojojsu.na svirep način stradale
hiljade nevinih ljudi, najvećim dijeloI]1 Bošnjaka, više od milion ljudi
protjerano je sa svojih ognjišta, a stotine gradova i sela razoreno.
Jedna originalna duhovno-kulttil'hasupstanca, koja se čitav milenij
taložila u susretu i prožimanju različitih civilizacija, kultura, vjera -
ono što mi zovemo duh bosanski - grubo je napadnuta.
Bosna je već bila ono što civilizirani dio svijeta želi da postane. I,
umjesto da baš ovdje međunarodna zajednica brani i odbrani vlastite,
svečano proklamirane principe, ona ih je izdala. Stradanje Bosne, uz
241
 rijetke izuzetke, pratila je čudna ravnodušnost, pa i sramna šutnja
svijeta.
Na vama je, uvažena gospodo, da znanstveno rasvijetlite ovaj
anticivilizacijski sunovrat. Učinite to sa surovom iskrenošću, kako se
Bosna više nikada i nikome ne bi dogodila".
Sutradan, 28. augusta, bačenaje granata na sarajevsku tržnicu. Slike
masakra civila obišle su svijet i uzdrmale savjest odgovornih. A 30.
augusta ujutro uslijedila je zračna intervencij~ NATO-a ?wti.v srpskih
položaja, koja je promijenila tok rata, o čemu Je već bilo riJečI.
Zanimljivo je da su se isti dan uvečer u Beogradu sastali Mil?šević ~
Bulatović sa predstavnicima bosanskih Srba.Dogovorenoje da će.Miloševlc
predvoditi srpski tim i da će imati odlučujuću riječ u miroynimpregovorima
koje je pokrenula Amerika. Patrijarh Pavle bio je svjedok ovog dogovora.
Bombardiranje srpskih položaja trajalo je dva dana i dvije noći i zatim
zaustavljeno, a da nijedan cilj, vojni i politički,nije bio ostvaren.
Uputio sam istovjetno pismo predsjednicima Clintonu i Chiracu,
protestirajući protiv ove neodlučnosti:
"Postoje znakovi da je zaustavljena započeta akcija UN-a i NATO
-a protiv srpske mašine za ubijanje civila u Sarajevu. Nastavlja s~ ~tara
igra. Na djelu su ponovo isti oni ljudi koji od poče~ka pa~.ahZ1raJU
svaku akciju međunarodne zajednice, produžavaju rat 1 agoniJu Bosne
i uništavaju kredibilitet međunarodnih institucija.
Srpska artiljerija oko Sarajeva nije uništena, cesta pr~ko Igmana i.:
ponovo pod vatrom, aza put Kiseljak - Sarajevo nudi se dosadašnji
režim što znači da će cesta jedan dan biti otvorena, a deset dana
zatvo;ena, zavisno od volje onih koji četrdeset mjeseci teroriziraju
Grad.
Srpski komandant lv!ladić u svom pismu od 1. se.pt~mbra ~iktir~
uvjete. Izgleda da je general Janvier spreman da ovaj diktat prihvat!.
Igra sa sudbinom Bosne i njenog naroda se, dakle, nastavlja ..
Uvjeravam Vas, gospodine Predsjedniče, da to nije put da se unaprijedi
započeti mirovni proces. Naprotiv.
Stoga Vas molim da upotrijebite Vaš uticaj da se preuzete obaveze u
cijelosti ispune,' a onima koji su izvršili nezapamćene zločine treba
poručiti da oni nisu ti koji mogu diktirati uvjete".
Trećeg septembra pozvao me potpredsjednik USA Al Gore i potvrdio
da će se napadi nastaviti.
242
Napadi su nekoliko dana kasnije obnovljeni i trajali su do 14.
septembra, kada su definitivno obustavljeni.
*
Ćetvrtog septembra nalazio sam se u službenoj posjeti Turskoj kada
su mi javili daje u Ankari Richard Holbrooke i da me želi vidjeti. Nisam
bio mnogo iznenaden, ali zbog unaprijed utvrđenog pwtokola, naši
razgovori počeli su tek u 11 sati navečer. Sastanak je održan u rezidenciji
američkog ambasadora u Ankari.
Holbwoke je pripremao sastanak ministara vanjskih poslova Srbije,
Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koji se trebao održati 8. septembra u
Ženevi. Cilj: utvrditi bazične principe mirovnog sporazuma za Bosnu.
Osnovna Holbrookeova' 'zamisao zasnivala se na kompromisu: mi
a,
bismo priznali Republiku Srpsku za uzavrat, Srbi će priznati državu
BiH, odnosno doslovno "dalje legalno postojanje države BiH u njenim
međunarodno priznatim granicama i uz dalje međunarodno priznanje".
U prvi mah, zbog "republike srpske", energično sam odbio ovu ideju.
Uslijedilo je naizmjenično ubjeđivanje Holbrookea i Roberta Owena, uz
potezanje najrazličitijih argumenata. Carl Bildt zvao me i ispred Evrope
insistirao na kompromisu. Robert Owen, stručnjak za međunarodno pravo
u Holbwokeovom timu, dokazivao je da ovo "republika" ispred RS ne
znači mnogo. Važno je šta je taj entitet po definiciji u budućem ustavu
Bill "Evo, Texas ima naziv republike, a samo je jedna od saveznih država
u sastavu USA" - tvrdio je. Ja sam se sjetio da su se i kod nas, u bivšoj
SFR Jugoslaviji, savezne države nazivale repUblikama. Ali ovu
"republiku", o kojoj je riječ, stvorio je Karadžić na genocidnim osnovama.
*
Mogli ste Holbwokae voljeti ili ne voljeti, ali niste mogli ne respektirati
ga. Njegova argumentacija odavalaje britku inteligenciju, izvanredan taI-
elit i velikopoinavanje problema. ...
Kažu da diplomatija i sila stojeuobrnut6modnosu. Što imate više
sile, sve manje trebate diplomatije: Uonom:ekstremnom slučaju - ako
ste supersila - ne treba varti.više nikakva,diplomatija.
Holbwoke obara ovu teoriju. Iako je zastupao najveću silu - ustvari,
tada jedinu pravu super silu na svijetu." bio je u.punoj mjeri diplomat i
služio se vještinom ubjeđivanja kao najjačim oružjem. Moć Amerike
ovdje se podrazumijevala.
Ako ste upotrijebili logičan i neoboriv argument protiv stanovišta koje
je on zastupao i od kojeg nije htio (ili mogao) odstupiti, ne bi koristio
243
III'
I
prijetnju ni ucjenu. Nakraju ubjedivanjarekao bi: "Gospo~ine P~eđsjeđniče,
vi ste apsolutno u pravu, ali..." Koliko sam puta od naših prvih susreta u
Sarajevu u augustu 1995. pa tokom mnogih ~asnijih čuo ~ njegovu čuv~nu
rečenicu: "You are absolutely right, but...". Sta ste trebahjoš da dokazujete
ako ste "potpuno u pravu"?
, 'I ovaj puta u Ankari, kada sam mu po ko zna koji put rekao da mi ~e
možemo prihvatiti republiku srpsku,jer... i naveo mu ~ve argu~ente kOJih
je i on bio potpuno svjestan, Holbrooke se .~a kraju POSlUZlO sv?!om
slavnom rečenicom: "Vi ste apsolutno u pravu IJa vas potpuno razumiJem,
ali..." Skoro trosatni razgovor koji se završavao oko dva sata p,:slije pola
noći zaključio je riječima: "Ne možemo RS izostaviti iz nacrta. Zao mi je,
ali ne možemo učiniti više". . ....----.--.---." ...--....."...
Odlučio sam da odmah po povratku u Sarajevosazpyem sjednicu
Predsjedništva i da ih obavijestim o tome šta nas čeka uZenevi. . " 0,
* dnevnog reda nalazio se ženevski dokument. Prenio sam im bez
Nije mi. dakle, bilo lahko sa Holbrookeom, ali izgleda da nije ni
njemu bilo sa mnom, U knjizi To End a War, sjećajući se teških pregovora
u Daytonu, Holbrooke piše:
"Najteži sastanci bili su sa Izetbegovićem. Na posljednjem od naša tri
sastanka tog dana, pokušali smo razgovarati s bosanski~
'predsjednikoril unoseći lični ton. Podsjetili smo ga na sva dobra kOJa
mir može donijeti i nabrojali bitne uspjehe koje je proces već domo
Bosni: obustavu neprijateljstava, dizanje opsade Sarajeva, djelimično
otvarailjeputeva, štetekoje je bosanskim Srbima nanijelo
bombardit~njeNATO-a, paketSvjetske banke odpet milijardi dolara
koji je čekao zemlju nakon sporazuma o miru, program "Opremi i
obuči" za bosansku armiju. Christopher je zaključio s dramom
neuobičajenom za njega: 'Predsjednik Clinton je stavio ogroman ulog
da se spasi Bosna. Ali ni.onnećeviše pomagati vašoj vladi akovi
postanete prepreka za sporazum u Daytonu'. Izetbegović nije ništa
odgovorio i činilo se kao da nije dirnut Christopherovom izjavom".
Moždaje Holbrookeu bilo teško sa mnom jer me nije poznavao.
Mislim da je imao neke predrasude o meni. Evo kako me je Holbrooke
vidio (u sp()menutoj knjizi, str. 100):
"U središtu ovog čvora bila je značajna figura Alije Izetbegovića. On je
ideju o Bosni održavao u životu pod najtežim okolnostima . U
sedamdesetoj godini, nakon što je osam godina odolijevao u Titovim
zatvorima i četiri godine srpskim napadima, politiku je vidio kao
neprestanu borbu ..• Njegove oči imale su hladan i dalek pogled, poslije
244
toliko patnji izgledale su mrtve za bilo čiju bol ... Malo me podsjećao
na Mao Zedonga i druge radikalne kineske komunističke lidere - dobar
II revoluciji, slab II vlasti",
Malo su me zabavljala ova Holbrookeova zapažanja o meni i mojoj
ličnosti. Pitao sam se: zar moje oči uistinu izgledaju "mrtve za bilo čiju
bol"? Imam o sebi sasvim drugu predstavu. Iako je najmanje mjerodavno
ono što o sebi mislimo, ne znači da je Holbrooke bio u pravu.
*
Ujutro, 8. septembra, kada je sastanak u Ženevi trebalo da počne,
telefonom me pozvao državni sekretar Christopher, instistirajući da bez
izmjena prihvatimo nacrt ženevskog dokumenta. Tvrdio je da on znači
"moćno priznanje statusa Bosne" i da će Amerika odlučno stajati iza
njegove realizacije.
Sjednica Predsjedništva bila je upravo u toku i kao jedina tačka
komentara Christopherovu poruku.
Dokument je prihvaćen sa očitim osjećanjem tegobe. Tako je počela
ilova era u historiji Bosne i Hercegovine, puna nedoumica i dvosmislenosti.
Prvi dio tog važnog dokumenta glasi:
l. Bosna i Hercegovina nastavlja svoje međunarodno pravno postojanje
(subjektivitet) u svojim sadašnjim granicama i sa neprekinutim
. međunarodnim priznanjima.
2. Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta, Federacije Bosne i
Hercegovine, kako je uspostavljena Vašingtonskim sporazumom, i
Republike srpske (RS). '
2.1. Prijedlog Kontakt grupe o teritorijalnom omjeru 51:49 je osnova
za sporazum. Ovaj prijedlog o teritoriji otvoren je za izmjene na
osnovu zajedničkog sporazuma.
2.2. Svaki entitet nastavlja da postoji u skladu sa svojim sadašnjim
ustavom (izmijenjenim i dopunjenim, tako da je u skladu sa ovim
osnovnim principima).
2.3. Oba entiteta imaju pravo da uspostave paralelne specijalne odnose
sa susjednim zemljama, ne, povrjeđujući suverenitet i teritorijalni
integritet Bosne i Hercegovine.
2.4. Dva entiteta se recipročno obavezuj: a) da provedu opće izbore pod
međunarodnim nadzorom; b) da usvoje i pristupe općeprihvaćenim
međunarodnim standardima i obavezama u oblasti ljudskih prava,
245
 ukljuČ1.ljućiobavezu dozvole slobode kretanja i omogućavanja raseljenim
licirriadapovrate u posjed svoje kuće ili da dobiju pravednu naknadu;
c) da prihvate obavezujuću arbitražu za rješavanje međusobnih sporova.
"Ovo nije ishod kojim se Zapad može ponositi", bio je komentar
AntonyaLewisa u sutrašnjem The New York Timesu (o priznanju RS).
.. "Na dan održavanjaŽenevske konferencije odgovorio sam na nekoliko
pitanja novinara Newsa. .
Sky News: Koja su Vaša očekivanja od Ženevske konferencije?
IZETBEGOVIĆ: To je mir, opstanak Bosne kao države i takva ustavna
rješenja koja će omogućiti njenu punu reintegraciju mirnim putem u
budućnosti.---·~·-~---·----·-·-·
Sky News: Politički i vojni pritisak na Srbe je po~eća~. Je li tajl'~;tisak
dovoljan? . Zašto smo prihvatili ovaj kompromis? Odgovor je jednostavan: da bi
IZETBEGOVIĆ: Ne, taj pritisak nije dovoljan: Zfačlli udari, oni prije
sedam dana, i ova nova runda nanijeli su ozbiljne štete samo infrastrukmri
Karadžićeve vojske. Štete na pokretnim metama - tenkovima i artiljeriji -
prema našim saznanjima, relativno su male. Mašina za ubijanje oko
Sarajeva nije uništena. Sarajevo je i dalje u opasnosti.
Sky News: Jeste li spremni na povlačenje sa nekih teritorija koje sada
.drži Vaša Armija? . moguć je i pritisak na okruženje da nam oteža snabdijevanje i nastavak
i i IZETBEGOVIĆ: Kad je riječ o unutrašnjem razgraničenju, za nas i
dalje važi plan Kontakt-grupe pet zemalja. Mi smo prihvatili mogućnost
izvjesnih manjih modifikacija,' ali hoću da naglasim: naša vojska se
nigdje neće povući. Mi možemo samo dobiti !eritorije ~ više ili manje-
ali povlačenje ni sa jedne stope zemlje i nigdje n~dolazi u obzir.
* činjenicom koja se manje vidi i o kojoj se rijetko govori: strahom od
Dva dana kasnije (10. septembra), u specijalnom članku za sarajevsko
Osioi?odenje, dao sam opću ocjenu rezultata Ženevske konferencije:
"U prošli petak u Ženevi su se ministri vanjskih poslova Bosne i
Hercegovine, Hrvatske i Srbije saglasili o nekoliko osnovnih principa
budllćeg n:ira u BiH.
;Ništanije:potpisano,ali nešto dogovoreno jest,i to će biti os Ilova za
nastavak pregovora. Pokušat ću da iznesem svoj osobni sud o tome.
Bio je to klasični kompromis, a svaki kompromis nosi sobom okus gorčine.
Šta je dogovoreno u Ženevi? Ono najvažnije može se svesti na dvije tačke:
246
1. BiH nastavlja da egzistira kao cjelovita i suverena država - članica
Ujedinjenih nacija u međunarodno priznatim granicama.
2. BiH se ubuduće sastoji od Federacije BiH i Republike Srpske, sa
unutrašnjim razgraničenjem u omjeru 51:49 u korist Federacije.
Srbi su, dakle, morali priznati i prihvatiti državu Bosnu i Hercegovinu
protiv koje su ratovali, mi smo morali prihvatiti njihovu republiku
nastalu agresijom. Uz to, oni su morali prihvatiti omjer unutrašnjeg
razgraničenja 51:49, koji su od samog početka kategorički odbijali, a
konfederacije sa Srbijom nema.
Ove važne okolnosti, a posebno da se srpska republika nalazi u sastavu
BiH ida nema konfederaCiju, Karadžićevi mediji prešućuju srpskom
narodu, ali obmanjivanjem i samoobmanjivanjem ništa se ne mijenja.
se okončao rat. Odveć je mnogo nesreće i patnji naroda, svaki dan
rata donosi nove žrtve i invalide, izbjegli narod u tuđini gubi strpljenje
1 nadu, a broj izbjeglica se ne smanjuje, nego povećava, kao što se
povećava broj srušenih kuća i tvornica. U slučaju nastavka rata izgledi
su neizvjesni, jer nam svijet jasno poručuje da imamo njegovu podršku
za mir, ali ne za rat. U slučaju odbijanja mira, za koji svijet misli da
je razuman, embargo na. oružje gotovo sigurno ne bi bio ukinut, a
rata. Pošto je rat po svojoj prirodi proces koji je teško kontrolirati,
moguća je u svakom trenutku njegova eskalacija sa uključivanjem u
rat Srbije i Rusije, itd. U slučaju takvog razvoja stvari, sve je na kocki
i moglo bi se sve izgubiti.
Ponašanje Zapada nije nelogično kao što se često tvrdi. Ono je određeno
i bit će dalje određeno interesima pojedinih zemalja, ali još više jednom
ruskih atomskih bombi. Danas je taj strah veći nego u vrijeme Sovjetskog
saveza. Onda su one bile pod punom kontrolom, danas su tamo moguća
svakojaka neprijatna iznenađenja. Ovu činjenicu o kojoj zapadnjaci
stalno misle i o kojoj nerado govore, naši analitičari isto tako stalno
previđaju. Međutim, ona stoji iza ovog "nerazumljivog" ponašanja
Zapada. Bit će to i dalje slučaj, pa kada govorimo o ram i miru u
Bosni, ovu važnu okolnost ne smijemo gubiti iz vida.
Svijet je takav kakav jest, mi ga ne možemo promijeniti. Ono što
možemo jest upoznati ga i ne zatvarati oči pred činjenicama.
Šta se dobiva ovim gorkim mirom? Pokušat ću nabrojati:
247

1. Federacija dobiva još oko 15 posto bh. teritorije, uključujući, pored
ostalog, i gradove Bosansku Krupu, Sanski Most, Donji Vakuf, Jajce,
Trnovo, Brčko, Odžak, Derventu, Doboj, Bosanski Brod, Šamac i dr.
Takoder, dobiva kopnenu vezu sa Goraždem, čime se Goražde
deblokira. Dobiva, najverovatnije, Sarajevo, koje će ostati nepodijeljeni
grad. Kažem vjerovatno, jer to još nije sasvim sigurno, ali je dovoljno
sigurno, to je naš uvjet od koga ne možemo odstupiti.
2. Na ovako prošireni prostor Federacije mogu se vratiti i smjestiti sve
naše izbjeglice i otpočeti normalan život.
3. Umjesto humanitarne pomoći, dobit ćemo pomoć za obnovu
zemlje. Otvarajući ponovo tvornice, škole·i·univer·"itete·i·time
perspektivu normalnog života našim gradanima, bit .ćemo u stanju
da radno sposobnima vratimo posao, mladima škole, a penzionerima
penzije. Takoder bi konačno krenula sistematska briga za invalide i
šehidske porodice.
4. Konačno, sa ovih osnova mogao bi otpočeti proces mirne
reintegracije dijela Bosne koji je sada pod četničkom kontrolom. To
je mukotrpni zadatak slijedećim dvjema generacijama, ali dvije osnovne
pretpostavke za to bile bi ostvarene već sada:
-prvo, sami princip cjelovite Bosne, koji je prihvaćen od svih relevantnih
zemalja svijeta i formalno potvrden jučer u Ženevi, i
drugoipdbranjen.i ~io Bosne, sada konstituiran kao Federacija, u kojem
se treba i mokqstyariti xi~obtepen (itempo) političkog iekonomskog
razvoJa.
Prvo je formalni, a drugo realni OSllO" buduće reintegracije Bosne.
Hoćemo Ji ove mogućnosti iskoristiti, to u velikoj mjeri zavisi od
nas, od toga ko smo mi sami i jesmo \i . u .stanjuda na ovom dijelu
_Bosne ostvarimo takav.model demokratske i napredne države koji će
pobijediti mrak po razbacanim parčićima tzv. srpske republike.
Ima,sanlo jedna alternativa ovom putu: to je nastavak rata da bi se
vojnim 'putem, vojnom pobjedom ujedinila Bosna. Možemo li to
posiićiIkoliko to košta, prije svega u životima? Koliko j?Šubijenih,
koliko još osakaćenih i koliko još dobrovoljnih i prisilnih izbjeglica?
Mi smo mali narod. Gdje je granica izdržljivosti tog naroda? I zar se
nismo saglasili da rat nastavlja razarati samo biće Bosne, a da ga mir
možda može spasiti? Zar se nismo složili da ratnim zločincima sa
Pala odgovara nastavak rata, da ih on hrani i brani, a da će im mir
ovako ili onako doći glave? Etničko čišćenje je ono što zatire Bosnu.
248
Uporedite samo koliko su stvari u tom pogledu krenule natrag u
posljednjih nekoliko mjeseci, nakon zločina u Srebrenici, Žepi, Banjoj
Luci. Uprkos uspjesima Armije, Bosna kao višenacionalna zajednica
danas je dalja od sebe nego prije godinu dana. Zar nastavak rata neće
djelovati u istom pravcu?
Ipak, ako zatreba, ratovat ćemo, ali tada moramo biti sigurni da drugog
izbora nije bilo". -,
*
Desetog septembra 1995. razgovarao sam telefonom sa predsjednikom
Francuske Jacquesom Chiracom i američkim ambasadorom u Sarajevu
Johnom Menzisom. Razgovor setidio iste teme. Obojica su me obavijestila
?a Karadžićevi Srbi ne povlače teško naoružanje oko Sarajeva pod
Izgovorom da će Annija BiH iskoristiti izmijenjenu situaciju da zauzme
dijelove Grada koji su sada pod njihovom kontrolom i da na ovoj osnovi
srpski advokati u svijetu traže obustavu akcija NATO-a i UN-a. Da bi ovaj
izmišljeni razlog otklonio, ja sam i francuskoj i američkoj strani pružio
garancije daArroija BiH neće poduzimati ofanzivne akcije u zoni Sarajeva,
niti će pokušati ostvariti vojnu prednost na osnovu povlačenja srpske
artiljerije. Ove obaveze Annija BiH će se pridržavati dok traju politički
razgovori o statusu Sarajeva, s tim da se oni povedu odmah i završe u
razumnom roku. Naglasio sam da se podrazumijeva da ova obaveza prestaje
u svakom trenutku u slučaju srpskog napadana Grad. Posebno sam skrenuo
pažnju da se ne ponovi situacija iz februara 1994., kada su Mladićeve
snage samo prividno povukle teško naoružanje, a ustvari prikrile ga i
obnovile napade.
*
Na sjednici Skupštine Republike BiH od 18. septembra odvijala se burna
rasprava o tome je li trebalo prihvatiti Republiku Srpsku. Odbojnost prema
tom J:ješenju medu poslanicima bila je skoro opća. Jedan profesor ustavnog
prava opširno je govorio o tome kako treba izgledati jedna savremena i
normalna država i, naravno, zalagao sezalo da mi danas izglasamo takvu
državu. Morao sam se javiti da prisutnepoclSjetim na realnosti:
"Ja bih odmah dao svojghiszrprijedl6g koji nam je upravo izložio
uvaženi profesor univerziteta, koga ja veoma poštujem, ali profesori
obično mnogo znaju o teoriji- ne znaju neke stvari iz prakse. Ne može
se deklaracijom ukinuti zlo te vrste. Kada bi se moglo, mi ne bismo
trebali oklijevati nijednog momenta, trebalo bi odmah izglasati taj ustav
i još danas riješiti problem. Ali, nažalost, i nakon toga, četnici bi ostali
na Trebeviću i nastavili ubijati našu djecu i isključivati gas i struju.
249
 Lijepo bi bilo da mi ovdje danas iZglasamo da je buduća država federacija
kantona, i to ne nacionalnih, nego mješovitih, i sve po kriterijima
saobraćajnim, ekonomskim i ne zham kakvim još sve. Evo, učinite to,
ali četnici se neće zbog toga povući. Oni će ostati i dalje okupirati i
Zvornik i Bijeljinu, iz Banje Luke istjerivati narod, a naših milion ljudi
nastavili živjeti u izbjeglištvu. Istina, mi bismo imali jedan ustav iza
koga bismo stajali sa punim ponosom, ali se ništa ne bi događalo ni
promijenilo. Sve bi ostalo isto.
Kažu da u politici treba napisati spisak lijepih, poželjnih stvari, ali
da odmah sa tog spiska treba izbaciti sve što nije realno, što se iz ovih
ili onih razloga ne da ostvariti. Nema ništa jalovije u politici nego
raspravljati o divnim, ali neostvarenimidejama:~0d~~~toga ~ nema
nikakvog hajra. Te priče mogle bi biti zanimljive za pjesnike i literaturu,
a u politici vladaju druga pravila. Bolji je jedan realan kompromis
nego pregršt idealnih recepata koji ostaju samo na papiru".
* onaj carinik u New Yorku, ili prolaznik na ulici, vidio sam kako nas
Naši vojni uspjesi u augustu i septembru 1995., a posebno zračni
udari NATO-a označili su prekretnicu u ratu. Vojna situacija promijenila
se u našu korist, ali su se naslućivali problemi druge vrste koje donosi
mir i vojni uspjesi. Iz mog obraćanja na zasjedanju Skupštine BiH 18.
septembra 1995. vide se jasno te nove dileme i strahovanja:
. "Neki ljudi svojevremeno zamjerili su mi kad sam rekao da cjelovitu
Bosnu; u koju se mi zaklinjemo, niko ne garantira. Jer, danas niko
nikome ništa ne garantira, Svako kaže: pokušajte, borite se, izborite se.
Stoga, i ovo ovdje što ja kažem, hoće li Republika Srpska početi nestajati
i hoće li se njeno nestajanje nastaviti ili neće, zavisi od toga jesmo li mi
u stanju da vojno idemo dalje.I1l]amo li dovoljno snage i hrabrosti da
to radimo i, posebno,ćemo biti u stanju da na dijelu Bosne koji mi
kontroliramo rlapravimo jedan uzoran primjer države, primjer
demokratskog i ekonomski razvijenog društva, da li sredstva koja će
nam dati svijet danas-sutra pretvoriti u neke fabrike ili u kola i.vikendice,
hoćemo li ga pokrasti, ili ćemo ga upotrijebiti za narod i za dobro,
hoćemo li lni sve to biti u stanju uradimo. Hoćemo li suzbiti korupciju,
pa će doći najbolji ljudi da rade, hoćemo li održati obećanje dato
borcima, invalidima i šehidskim porodicama, ili ćemo iznevjeriti ta
obeća~ja, itd? Na to i mnoge druge važne stvari mislim kada kažem da
budućnost u velikoj mjeri zavisi od nas, ko smo i kakvi smo mi sami.
Sjećam se, u vezi s tim, jednog ratnog romana u kome piše kako u ratu
idu prvo borci, pa zatim nekakvi kaplari, oficiri, admirali, pa generali,
250
pa ministri, pa na kraju ratni profiteri. Tako idu u ratu, a kada dođe
mir, onda neko kaže "nalijevo krug" - pa krenu prvo ratni profiteri,
zatim admirali, generali, ministri itd. a na repu se vuku borci i, naravno,
za njima onaj nesretniji dio boraca koji je ostao bez nogu i ruku. Hoće
li se ta priča koja opisuje ove sumorne istine rata i mira ponoviti kod
nas ili neće?
Pitanje je, također, hoćemo li, sada pod uticajem vojnih uspjeha,
zaboraviti se i početi vući neke pogrešne poteze, pa okrenuti svijet
protiv sebe, ili ćemo ostati ozbiljni i odgovorni ljudi. Pobjeda je teret
i ja se, pravo da vam kažem, više ne bojim poraza. Poraz je nešto iza
leđa, ali pobjeda nosi svoje vlastite probleme. Zapamtite, i sada ih već
nosi. Ja se pitam, hoćemo li sada, kada pobjeđujemo, moći biti i
ostati ljudi, kao što smo bili ljudi kada smo primali udarce. Vidite,
mi smo uspjeli pribaviti i sačuvati naklonost svijeta. Kada kažem
naklonost svijeta, ne mislim na naklonost vlada, nego naroda, običnih
ljudi ... Ja sam dosta putovao ovih godina, vidio sam šta obični ljudi
misle o Bosni, onaj običan svijet, onaj policajac na ulazu u Ženevu,
dočekuje običan svijet. Nekidan sam bio u Francuskoj i osjetio to.
Hoću da kažem da svijet, i to baš njegov najbolji dio, a najbolji dio
su obično njegovi pjesnici, umjetnici, ludi idealisti, onaj pomalo,
kako se to kaže "otkačeni" svijet - ali to su obično najbolji ljudi,
upravo su nas oni podržavali .
Nemojte, ja to poručujem našim vojnicima prije svega, da se zaboravite.
Pobjede su teška iskušenja, neke pobjede su nosile klice poraza
pobjedničkih naroda. Stoga, mi sada, kada pobjeđujemo, trebamo
nastojimo da ostanemo ljudi kao što smo to bili u najtežim danima.
Poštujmo ratne zakone, zaštitimo civilno stanovništvo koje zatičemo
na oslobođenim teritorijama i osigurajmo zakonit odnos prema
zarobljenicima" .
*
Hrvatski predsjednik Franjo1bdman je koncem septembra boravio u
Parizu i tom prilikom dao f'rancusKom listu Figaro intervju koji je uzburkao
javnost. Novine su bile pune napisa o tome. RTVBIH je zatražila moj
komentar (29. septembar). Pitanje urednika Karamehmedovića je glasilo:
Kako biste prokomentirali izjave hrvatskog predsjednika Tuđmana
da je Hrvatska dobila zadaću evropeizacije Bošnjaka i da je do stvaranja
Federacije, naprimjer, došlo zato što Evropa i svijet nisu mogli
dopustiti da se na tlu Evrope stvori muslimanska država?
251

IZETBEGOVIĆ: Prije svega, predsjednik Tuđman dobro zna da nas je
upravo Evropa gurala da stvorimo muslimansku državu. Zar nije Owen-
Stoltenbergov plan bio upravo to i zar mi nismo to odbili? Bošnjački
narod je vezao svoju sudbinu za cjelovitu i građansku Bosnu i ide tim
putem ustrajno.
A što se tiče evropeizacije muslimana ovdje, vidite, mi smo evropska
zemlja, evropski narod. Ja to ističem ne kao neku prednost, nego samo
kao činjenicu. Kada bih ja otišao u Afriku i rekao da sam Afrikanac,
ne bi mi vjerovali čim me pogledaju. Mislim da nije u redu dijeliti
svijet na Evropejce i na ostali dio svijeta, uvredljivo je to za ostale.
Znam da se mnogi narodi i ljudi u svijetu vrijeđaju na takvu
kategorizaciju. Konačno, Evropejc; sui Karadžić.i_Mladić'cpa.i onaj
general što je pucao na mostarski Most. I on je Evropejac, ali to ništa
nije pomoglo. Mislim da ljude treba dijeliti na civiliziran"; barbare i
da je to jedina prava podjela. Sve drugo su uvrjedljive besmislice.
KARAMEHMEDOVIĆ:Akojemogiiće;jošjedi1.opitai1.jevezano za
intervju hrvatskog predsjednika. On je, izmedu ostalog, rekao da u
bosanskom rukovodstvu ima jedan broj pragmatičnih ljtidi. Šta u
ovoj izjavi znači biti pragmatičan?
IZETBEGOVIĆ: Pa, ne znam tačno, ali pretpostavljam da znači ono što
i inače znači. Pragmatici su ljudi koji vide, a prave se da ne vide, čuju, a
prave se da ne čuju, pamte, a prave se da zaboravljaju, itd. Mi se ponekad,
u interesu našeg naroda, BiH, budućnosti, pravimo da ne vidimo neke
stvari koje vidimo, ne čujemo koje čujemo, da smo zaboravili neke stvari
koje nikada nećemo zaboraviti. Nastojimo gledati u budućnost. U interesu
nekih viših ciljeva, u ovom slučaju u interesu našeg naroda i ove zemlje,
ponekad smo spremni prešutjeti neke stvari. Osim kada je to neophodno,
kao što je to večeras,
A što se tiče TUdmanovog hvalisanja da su mu neki Evropljani
povjerili "europeizaciju" bosanskih muslimana i sprječavanje stvaranja
muslimanske države na tlu Evrope, mislim da je bilo istine u ovim
TUdmanovim pričama. Mnogi u Evropi i Americi, uz časne izuzetke, sa
podozrenjem su gledali na ono što se dogada u Bosni. Trebalo je ugasiti
ono što su onismatrali islamskim preporodom u zemlji. Mnoge veoma
ružne stvari su učinjene da se ovo postigne. Jedna od njihje krirriinalizacija
bošnjačke vlasti u BiH koja će se intenzivirati nakon rata i dostići vrhunac
člankom The New York Timesa u augustu 1999. godine.
* Parlament i Predsjedništvo, druge dvije strane na posrednim. Očito je
Znao sam da o nastavku bombardiranja srpskih položaja postoje
značajna mimoilaženja medu saveznicima. Nije bila tajna da se
252
Francuska, Španija, Kanada i Grčka protive. Rusi su otišli korak dalje i
zaprijetili da će izravno pomoći Srbima ako se napadi nastave.
U jeku ovih diskusija došla je vijest da se Holbrooke sastao sa
Karadžićem i Mladićem u Beogradu. Ova dvojica su već bili proglašeni
ratnim zločincima, ali kažu da u politici cilj opravdava sredstvo.
Bio sam poražen ovom viješću, ali uz nju je išla i jedna dobra:
Karadžić je prihvatio povući teško naoružanje i obustaviti opsadu
Sarajeva. Zauzvrat, bombardiranje će biti suspendirano. Bio je 14.
septembar 1995. godine.
*
Polovinom septembra Holbrooke je najavio satanak u New Yorku na
kojem će se ići korak dalje od ženeve: precizirati centralne institucije,
podjela nadležnosti izmedu države i entiteta, kompetencije Vijeća ministara
i način izbora Predsjedništva i Skupštine BiH. Holbrookeova ekipa radila
je sa našim predstavnikom Šaćirbegovićem, koji je bio u stalnoj vezi sa
nama. Posao je išao dobro i mi smo nacrtom, koji je bio završen 22.
septembra, bili uglavnom zadovoljni. Sadaje trebalo uvjeriti Miloševića.
Američka ekipa, u sastavu Owen, Hill i Pardew, otputovala je 23.
septembra u Beograd na razgovore. Milošević ih je pustio da se prvo
bore sa Karadžićem i njegovima, koji nisu htjeli čuti o nekakvim državnim
instituCijama. Kada su se pregovarači dobro umorili i shvatili u kakvom
su se čudu našli, Milošević je odstranio bosanske Srbe i, kao "mirotvorac"
i čovjek "dobre volje", prihvatio mnogo od onoga što su Karadžić i
kompanija odbijali. Ali ne i sve. Ako ste papir nakon Miloševićeve
intervencije uporedivali sa Karadžićevim Zahtjevima, on je bio dobar.
Ako ste ga uporedivali sa onim sa čime su Amerikanci krenuli u Beograd,
on je bio apsolutno neprihvatljiv. -
Bili smo obaviješteni šta se dogodilo u Beogradu, ali Amerikanci
sada prave još jednu grešku. Umjesto da dodu u Sarajevo da nama sa
ponovo usaglašavaju tekst, oni su, jednostavno, produžili za Ameriku.
Smatrajući da to nije fer, objavili smo da ne dolazimo u New York.
Amerikanci su tada bili gotovo na pola puta do kuće, već su bili prešli
Irsku, ali je državni sekretar Christopher naredio da s~ ekipa vrati u Bosnu.
Izgleda da nije išlo glatko. Poslije dugog ubjedivanja, oni su konačno
promijenili pravac, spustili se u Irsku, odmorili se i vratili ovamo. Tada
je počela najteža runda pregovora, kojaje; sa malim prekidima, trajala
skoro čitav dan i noć. N a kraju, ostala je neusaglašena samo jedna odredba,
ali veoma važna. Mi smo, naime, insistirali na direktnim izborima za
različita politička filozofija stajala iza ovih stavova. Srbija i Hrvatska su
željele slabog šefa države, mi jakog. Dvadeset petog septembra, iza
253
 ponoći, zvao me Holbrooke. Rekao sam mu kratko da moram imati
odredbu o direktnim izborima. Osvanuo je 26. septembar, dan održavanja
Konferencije, a saglasnosti o tome nije bilo. Sve delegacije i stotine
novinara su se bile okupile u New Yorku. Petnaest minuta prije početka
konferencije nazvao me državni sekretar Christopher i zatražio da se po
svaku cijenu spasi Konferencija. Tada smo obavijestili Šaćirbegovića da
prihvati dokument uz uvjet da Kontakt-grupa izjavi da ona pod ovim
izborima podrazumijeva direktne izbore, a američka strana vrlo jasno
kaže da podržava cjelovitost BiH i da će se usprotiviti bilo kakvoj podjeli.
Konakt-grupa je dala traženu izjavu, a ovo drugo je predsjednik Clinton
lično o potvrdio dok je sastanak bio u toku slijedećim riječima: "Bosna
će ostati jedinstvena međunarodno priznata država. Amerika će se snažno
suprotstaviti podjeli Bosne". Tako je ova dramatična epizoda-završena,
* saopćio da je samo 24. maja 1995. zabilježeno, duž linije fronta i po
Još odpolovine septembraAmerikanci supočeli insistirati na
usporavanju,' a iatim' ipolpunom -zaustiivljarijUlirvatsKo:bosimske
ofanzive u zapadnoj Bosni. Istina, Holbrooke nas je ohrabrivao da
uzmemo Prijedor i Bosanski Novi, ali je bio odlučno protiv nastavka
operacija prema Banjoj Luci.
. Tu~mana ~ije bilo teško ubijedi ti, pogotovo kada je na odbijanje
naišla njegova Ideja da se sa Srbima mijenja Tuzla za Banju Luku. Čini
se daje on .ovu nebuloznu .ideju iznio nekolicin( zapadnih zvaničnika.
Tuđman nije više imao interesa za nastavak akcije prema istoku. Tome
je doprinijela i vijest o pogibiji više hrvatskih vojnika pri pokušaju
prelaska~rekonabujaleUne 18. na 19. septembar. Tak() S1ll0 već od 20.
se~tembra pr*tički?stali sami u borbi protiv Karadž!ćevih jedinica,
kOJe su nakon poraza počele konsolidiratisvojepoložaje .•
Stvari su se počele kretati u pravcu ob~;tavevatre~ .
Inicijativu u ovom smi~lup~k:re~uo je' Holbrooke 2. oktobra.
~aradžić i ~ladić su prihvatili prijedlog bez mnogo ubjeđivanja. Ako
Izuzmo:mo Jedno posrnuće kod Ključa, mi smo imali vojnu inicijativu.
Međutim, Hrvatska vojska je definitivno bila zaustavljena. Amerikanci
~u se počeli protiviti nastavku borbi i najavili. potpuno zaustavljanje
Iransh logistike, koja je išla preko Hrvatske. . kamionima, prebačeni su dijeloviGardijske brigade, Specijalne jedinice
... P~jetoga, ~?bil~ smo još jedno rječito upozorenje. Najednomje
aVI~~cIJ~ Karadzlć,:vlh Srba postala aktivna. Njeni bOrbeni galebovi
polijetali su sa BanJolučkog aerodroma i tukli naše i hrvatske kolone u
pokretu. NATO nije ·reagirao. Poruka je bila jasna:ipobjednika u
bos~~kom ratu ne smije biti. Ili: Srbi ne smiju biti potpuno poraženi,
što Je IstO. Još na sastanku. u Mostaru; Holbrooke mi je najavio:da će
bombardiranje biti obustavljeno d~bi se dala šansa političkim
254
pregovorima. Već je bilo izvršeno 3.400 letova. Smatralo se daje srpska
pozicija dovoljno omekšana i da ne treba ići predaleko.
Prema prilično pouzdanim podacima, rat je dnevno u Bosni i
Hercegovini odnosio po 150 ljudskih života, što vojnika što civila.
Sabirajući sve te činjenice, zaključio sam da izbora nema.
Petog oktobra stavio sam potpis na ugovor o prekidu vatre, ali sam
obustavu borbi uslovio dolaskom plina i struje u Sarajevo i otvaranjem
puta za dostavu hrane Goraždu. Računao sam da ćemo na ovaj način
dobiti još nekoliko dana da bismo uzeli Prijedor i Bosanski Novi.
Holbrooke je ove uslove prihvatio i unio u dokument.
Kada je primirje zaključeno, borbe, sa izuzetkom Krajine, skoro su
isti dan utihnule. Svi su očito bili umorni od rata. Štaje tb značilo, može
se zaključiti iz činjenice da je u toku rata bilježeno u prosjeku dvije
hiljade oružanih incidenata dnevno. General Rupert Smith je, naprimjer,
dubini, oko 2.700 manjih i većih akcija. O žestini borbi u bos:illskom ratu
govorio je i podatak da su do 16. maja 1995. poginula 162 pripadnika
UNPROFOR-a, a 1.420 ih je ranjeno (iz izvještaja generalnog sekretara
UN-a Boutrosa Ghalija Vijeću sigurnosti). Inače, do kraja rata, prema nekim
podacima, UNPROFOR je izgubio 204 vojnika, Evropska unija šest
posmatrača, a Sjedinjene Američke Države tri mirovna pregovarača.
Vojnici, naročito Krajišnici Dudakovići Alagić, nisu bili oduševljeni
zaključenjem primirja. Meni se, pak, činilo da oni odveć precjenjuju
naše mogućnosti, a posebno da ne vide političke okolnosti: američki
stav i protivljenje Hrvatske da se rat nastavi. Tuđmanje otvoreno zaprijetio
da preko njegove teritorije neće za Bosnu više proći ni jedan metak.
Još jedan događaj bio je prilično upozoravajući: naše spomenuto posrtanje
i gubici u srpskoj kontraofanzivi kod Ključa krajem septembra. Ključ, koji
smo oslobodili 15. septembra, bio je nekoliko sati praktično napušten.
Ovu krizu, vezanu za Ključ, pamtit ćemo i po najvećem manevru
koji je izvela naša armija u minulom ratu. Pošto su Peti i Sedmi korpus
bili angažirani nešto sjevernije, jedini način da se stabilizir~ p()ljuljani
front na liniji Otoka - Sanica - Ključ, bio je da se dovuku snage sa drugih
linija, uglavnom ii centralne i sjeverne Bosne. U roku od šest dana (od
2. do 7. oktobra) na ključki front, što helikopterima, što autobusima i
MUP-a, "Crni labudovi" .i dijelovi 146., 309., 210. i 225. brigade iz
Visokog, Kaknja, Tuzle i Banovića, u jačini od oko osam hiljada boraca.
U toku pregovora o prekidu vatre Srbi su nastavili etničko čišćenje.
Petog oktobra uputio sam pismo Richardu Holbrookeu:
''Unatoč našim upornim nastojanjima da dodemo do prekida vatre, mi
se u posljednje vrijeme susrećemo s problemom sve masovnijeg progona
255
 Bošnjaka i Hrvata iz dijelova Bosne i Hercegovine pod okupacijom
Karadžićevih Srba. Ovaj sramni proces protjerivanja ljudi sa njihovih
vjekovnih ognjišta, umjesto da nakon Ženeve bude obustavljen, još više
je intenziviran. Prema podacima Ureda za izbjegla i raseljena lica našeg
ministarstva za izbjeglice, samo u posljednjih deset dana protjerano je
preko pet hiljada ljudi iz Bosanskog Novog, Prijedora, Banje Luke, Doboja
i drugih mjesta.
upozorenje da se dogovor o prekidu vatre mora ispoštovati. General Delić
je već bio izdao odgovarajuće naredenje, ali borbe u Krajini nisu
prestajale. Pronosile su se vijesti - uglavnom neosnovane - da prijeti pad
Banje Luke. Kolone srpskih izbjeglica zakrčile su puteve kroz posavski
koridor prema Srbiji. Suočen sa ovim talasom izbjeglica i pritisnut
prigovorima Karadžića i Mladića, Milošević, za koga su ove ljutite i
razočarane izbjeglice bile nova prijetnja stabilnosti režima, zaprijetio je

S obzirom da je ovaj postupak Karadžićevih Srba u suprotnosti sa
slovom i duhom ženevskih dogovora, molim Vas da zatražite od
predsjednika Miloševića da se progon nesrpskog stanovništva odmah
obustavi. Od njega također zatražite da odmah sa teritorije BiH povuče
zloglasne jedinice Željka Ražnjatovića Arkana".
. ~"'~,- ..
Jedanaestog oktobra došli su plin i struja u Sarajevo, a humanitarni
konvoji pošli prema Goraždu, čime su uvjeti za obustavu vatre bili ispunjeni.
Ruski predsjednik Boris Jeljcin lično se zauzeo da se obnovi isporuka
plina Sarajevu. Od njega sam,putem ru,ske arnbasade..u5arajevu, primio
pismo u kojem se zalaže za postizanje primirja u Bosni i potvrduje
privrženost Rusije očuvanju cjelovitosti i suverenosti Bosne i Hercegovine.
Rusija je sve vrijeme emotivno bila na strani Srbije, ali je u pitanju
integriteta Bosne i Hercegovine ostala principijelna. "Imamo za to naše
domaće razloge", govorio je ruski ministar vanjskih poslova Andrej
Kozirjev, ciljajući na stanje u Rusiji. Iskoristio sam odgovor JeItsinu da
ovu činjellic\I naglasim:
"HvalaVam zaVaše pismo od 4. oktobra.
neposrednim uplitanjem u sukob. Spominjale su se dvije-tri srbijanske
divizije koje bi se uključile na strani Karadžićevih jedinica. Ja nisam u
to vjerovao, ali Amerikanci jesu. Ambasador Menzis je ponovo došao
kod mene i sasvim ozbiljnim tonom mi prenio poruku da će avijacija
NATO-a, ako ne zaustavimo borbe, djelovale po n3Šimjedinicama. Rekao
-~~----"--".-~-.--- .-
je daje prijetnja ozbiljna i da će biti realizirana .
Pošto naredenja telegramom ili telefonom nisu pila vode, zatražio
sam od generala Delića da odmah ode u Krajinu i provede odluku o
prekidu vatre. Borbe su konačno zaustavljene 13. oktobra. Dan ranije
uspjeli smo osloboditi Sanski Most i to je bio posljednji grad osloboden
u ovom ratu.
Tako je rat, koji je trajao 1.280 dana, i čiji su ljudski i materijalni
bilansi stravični, konačno bio zaustavljen. Predstojali su mukotrpni
pregovori o miru.

S~glasa~;siln saVailla da je u rješavanju bosanske krize nastupio

piijeloilirii' treriufrik: " '
,- .-- -"'\i>l'<'l'-"

Nadam'sed~ćep;~'V~žan k'd~aklltompogledu.biti učinjen u narednih

nekoliko
. ,.'
sati obustavom,vatrena'teritoriji
", '._', u'., "_ '" " '" '.: " "
čitave
' "
Bosne i Hercegovine.

Uvijek smo sniat~dli'?sniatr"ll1oda,' je uloga Rusije ti rješavaIlju

problema na Balkanu i između država nastalih raspadom Jugoslavije
" -' nezaobilazna. U tom pogledu, potpuno razumijemo Vaš interes.

Visoko cijenimo podršku državnih organa Ruske Federacije svim

dosadašnjim mirovnim inicijativama za Bosnu i Hercegovinu. Vaša
osobna podrška principu očuvanja cjelovitosti Republike Bosne i
Hercegovine i jasan i principijelan stav Vaše Vlade u ovom pitanju
ovdje je priman sa priznanjem i odobravanjem".
Medutim, borbe u Krajini su se nastavljale.
Dvanaestog oktobra posjetio me je novi američki ambasador Menzis,
koji je predao akreditive samo nekoliko dana ranije, iprenio mi američko

256 257
 Poglavlje VII.
DE]TONSKI DNEVNIK

Šesnaest tačaka za mir. Govor na 50. zasjedanjn Generalne

skupštine UN -a. Susret sa predsjednikom Clintonom. Susret
sa Muhamedom Alijem. Izjava o miru. Muzej avijacije u
baziWright-PeUerson. Razgovori sa Miloševićem i
Bulatovićem. Razgovori sa Granićem i Šuškom. Prvi dio
Okvirnog mirovnog ugovora. Balans naoružanja u regiji.
Centralna banka i valuta. IFOR - medunarodne snage za
implementaciju dogovorenog. Pitanje izbora. Institucije.
l'itanje Sarajeva. Ko!'idQrza Goražde. Potpisivanje
Sporazuma o Federaciji. O Tudmanu. Razgovori sa
Christopherom. Mape, mape, mape. Razgovori sa Bildtom
i tri politička direktora za vanjske poslove. Zubakova
pobuna. Razgovori sa Shattuckom. Nadgledanje izbora.
Glasanje izbjeglica i raseljenih lica. Razgovori sa Antonyjem
Lakeom. Rezerve prema projektu Delta. Razgovori sa
ministrom Willijamom Perryem. Milošević odstupa - IFOR
na čitavoj teritoriji BiH. Koridor kod Brčkog. Milošević
predaje .Sarajevo, ne da Brčko. Kolaps pregovora koji je
trajao jednu noć. Milošević prihvaća arbitražu za Brčko.
Predsjednik Clinton objavljuje mir. Parafiranje u Daytonu,
potpisivanje u Parizu. Govori. Ukidanje ratnog stanja.
Izjave za El-Mundo. Podvale o gradanskom ratu

U svome dugom životu radio sam najrazličitije poslove: kao zatvorenik

kopao zemlju, nosio malter, sjekao šumu, a kasnije, kao slobodan čovjek,
rukovodio gradilištem, zastupao na sudu, pisao članke. Ipak, mojnajteži
posao bili su pregovori. Pregovarati znači odlučivati. A donositi odluke je
najteži posao koji je nesretnom ljudskom biću namijenjen;
Moj problem je bio u tome. što niti sam mogao dobiti dobar mir,
niti voditi dobar rat. Pregovori. So Se vodjli.uuvjetima ucjene i sa mačem
nad glavom Bosne. Narod, napadnut odbtojnojačih i bolje opremljenih
neprijatelja, bio je izloženteškoITl stradanju, a mir koji se nudio uvijek
je bio suprotan ne samo mojim principima, nego i elementarnoj pravdi.
Teško sam mogao prihvatiti takav mir, a još teže vratiti se kući sa
porukom da se rat nastavlja. Moje dileme su bile teške. Osjećao sam se
kao razapet.

259
li
"
1<
 * Stoga je potrebno učiniti novi napor da se dovrši instaliranje Federacije,
Deset dana prije početka pregovora u Daytonu, na sjednici Izvršnog
odbora SDA (20. oktobar 1995.), definirao sam naše ciljeve. Bio je to
moj augustovski program od 12 tačaka, ovaj put nešto detaljnije razraden:
1. Naš je cilj očuvanje suverene i cjelovite Bosne i Hercegovine. Taj
cilj se može postići vojnim i političkim putem. Mislimo da smo
došli do tačke kada bi se rat mogao zaustaviti, a ()statak puta do
suverene i cjelovite Bosne nastaviti političkim sredstvima. Predstojeći
mirovni pregov()ri su test koliko je ovakvo očekivanje opravdano.
2. CjelovitostBosne garantiraju zajedničke institucije izajeđničke
funkcije države; Te institucije su, poređostann;'Paflanrent,
Predsjedništvo, Vlada, Ustavni sud' i Centralna emisiona banka, a
funkcije: vanjski poslovi, odbrana, zaštita ljudskih prava i sloboda, zaštita
vanjskih granica, komunikacije, moneta, carine i vanjska trgovina,
bucHet' innansiranje'11a'riivou' dižave:Stpšk.stf:illa-uCi'mt'ćEsYe da
broj zajedničkih funkcija reducira. Naš interes je, naravno, obrnut.
3. U situaciji kakva 'jest i s obzirom na vjerovatan paritetni sastav
"
zajedničkih organa, osnovni problem je mogućnost blokade
funkcioniranja zajedničkih institucija korištenjem veia. Mi trebamo
državu kojamože funkcioniratii ne smijemo dozvoliti &ise ponovi
situ~cija '1991.:1992:, 'kida, '"bogp!ak,e konse11zusa' (veia): 'ni jedna
odluka suštinskog značaja nije mogla biti donesena. Mi tr~b~mo (1)
cjelovit~Bosnu i (2) državu koja može funkcionirati., Izgled" da su
ova dva zahij~vaproiivrječna i pred nama stoji pitanje kako razriješiti
ovaj čvor. Neki predlažu većinsko odlučivanje, ali tada postoji realna
opasnost od dogovora dvojice protiv trećeg, a taj treći može biti i
,bošnjačka strana;.Izlaz je možda'uugrađivanju jednog mehanizma
za deblokadu. To bi vjerovatno bio>Ustavni sud, koji bi, u ovom
slučaju, uključivao i nekoliko sudija stranaca. U svakom slučaju, način
I odlučivanja i mogućnost blokade donošenja odluka ostaje najozbiljnije
pitanje Bosne kao cjelovite d~žave. '
4.Važ'm koraku reintegraciji Bosne je bošnjačko-hrvatska f~de'iacija.
Oni',međutim,nefunkcionira. Obrazovanje kantona d~jaie; !H id"' vrlo
spbr~:VladaFederacije je, ustvari, vlada samo dijela teritorije Federacije,
i, to saITloonog pod, kontrolom Armije RBiH.,Nadijelu"Bosne pod
kontrolom HVO-ai dalje djeluje vlada tzv. Herceg-Bosne i neina nikakvih
znakova da senar'jerava samoukinuti. Uvezi sa ovim, stagnira formiranje
federalne policije i vraćanje izbjeglica, il sl6bodakretanja je na mnogim
mjestima ograničena.
260
jer je to naš vitalni interes. Na današnjoj sjednici, u okviru druge tačke
dnevnog reda, prof. Ganić će izložiti program mjera koje bi mogle voditi
tome cilju. Zamišljeno je da te mjere djeluju istovremeno ili u uskoj vezi
jedna s drugom, a plan je djelimično usaglašen sa hrvatskom stranom.
5. Mapa Kontakt-grupe vrijedi ako se ne saglasimo o promjenama.
Mi nećemo odstupiti od Goražda i Brčkog, i to smo američkim
posrednicima u više mahova stavili na znanje.
6. Kada je riječ o Sarajevu, imamo više varijanti, ali sva rješenja se
zasnivaju na konceptu jedinstvenog, nepodijeljenog grada. Ovo je,
uz.problem zajedničkihJUnkcija, svakako najteža tačka, u pregovorima.
U vezi s tim, bilo bi preporučljivo da se odmah priđe reorganizaciji
grada Sarajeva obrazovanjem Distrikta Sarajevo, shodn()m primjenom
odredaba koje, prema Ustavu Federacije, važe za obrazovanje kantona.
Pri tome, treba biti vrlo obazriv i imati mjeru u stepenu i dinamici
prenošenja nadležnosti sa općina na Distrikt. Ustav Federacije ne
zahtijeva imperativno niti automatsko razvlašćivanje općina i dopušta
u ovom pogledu fleksibilna rješenja. Prenošenje ovlašćenja sa općina
na kantone treba biti odmjereno i postepeno.
Z Mirovni sporazum, ako se išta potpiše, može biti proveden samo
uz pomoć snažnih međunarodnih snaga. To ne može biti
UNPROFOR. To mogu biti samo snage NATO-saveza, eventualno
dopunjene vojnicima drugih prijateljskih zemalja. Ukoliko Rusija
ponudi svoje vojnike, njihov broj treba biti izbalansiran sa brojem
vojnika iz muslimanskih zemalja.
8. Trupe za implementaciju mira trebaju biti raspoređene u vidu
garnizona na području čitave Bosne i Hercegovine. Za nas nije
prihvatljivo da budu raspoređene samo na linije razgraničenja.
9. Finansirarije vojnika iz muslimanskih zemalja trebaju preuzeti
Ujedinjene naCije.' ," '
10. Me~unarodne vojne snage za implementaciju mira ne mogu
ometati odbrambene napore Armije BiH,
11. Snage za implementaciju mira mogu ostati na teritoriji BiH godinu
dana, a duže samo na traženje Predsjedništva.
12. Jedinice vojske Republike Hrvatske mogu ostati na teritoriji RBiH
najduže trideset dana nakon što mirovni ugovor bude potpisan, a
duže samo uz dopuštenje Predsjedništva RBiH.
261

13. Pozdravljamo izraženu spremnost međunarodne zajednice da pruži
ekonomsku pomoć za obnovu zemalja pogođenih ratom na području
bivše Jugoslavije, a posebno za obnovu Bosne i Hercegovine. Medutim,
izričito tražimo da ova pomoć bude uslovljena: a) poštovanjem
teritorijalnog integriteta BiH od susjednih zemalja; b) poštivanjem
ljudskih prava i prava nacionalnih manjina; e) poštovanjem prava
izbjeglica i prognanih lica da se vrate na svoja ognjišta. U ovom
pogledu, zapadne zemlje ne bi smjele nastaviti praviti greške
pristajanjem na nove neprincipijelne kompromise. Ekonomska pomoć
_ jer je sve stranetrebaju - snažno je sredstvo kojim se rukovodstva i
javnost mogu podstaći da krenu putem poštovanja zakona.
14. Demokratskiizhoriširom Bosne i Hercegoviiit"su vel1klFšanšada
se sa vlasti ilkloIlezločinački režimi i nacionalistički fanatici; Ta šansa
ne smijebitipropuštena, a to će biti slučaj ako se prethodno ne
osiguraju uslovi zaistinski demokratske izbore. Za io je potrebno: a)
da se osigura neophodni minimum . slobode (sroboda·aktivnosti
političkih stranaka, sloboda medija, lična i imovinska sigurnost
gradana i sl.); b) povratak većeg dijela protjeranog stanovništva u
njihova mjesta življenja; e) efikasna međunarodna .kontrola izbora i
d) da izbori budu održani u vrijeme prisustva medunarodnih vojnih
snaga za implementaciju mira. Izbori za Parlament i Predsjedništvo
moraju biti direktni.
15. Lic~ koja Haški tribunalosumnjiči za ratne zločine ne mogu
sudjel(lVati na izborima.
16. Da bi se pospješio povratakizhjeglica, bilo bi korisno osnovati
mješovite komisije i uspostaviti biroe za
prijeni! pružanje pomoći
izbjeglicama u svim većim mjestima RlliH.
I strani sve obrnuto, naše ideje, uvjereni smo, trijumfirat- će II mirnoj
U razmaku od 10 dana, dva puta sam putovao u Ameriku. Prvi put da
bih istupio pred Generalnom skupštinom UN-a. U govoru koji sam održao
II 24. oktobra rekao sam sve štamislim o miru i kako vidim Bosnu u budućnosti.
GOVORNA GENERALNOJ SKUPŠTINI.
UJEDINJENIH NACIJA
(New York, 24. oktobar 1995.)
Organizacija UN-a, čiji jubilej danas obilježavamo, bila je stalni izvor
naše nade, ali i stalni razlog naših razočarenja. Neki kažu da je ona U
262
isto vrijeme najveći, ali i najneefikasniji organizam u ljudskoj historiji.
To potvrđuje broj nerealizovanih rezolucija. Takva kakva je, naša
organizacija vjerovatno odražava nesavršenstvo našeg svijeta. Ako
stalno popravljanje svijeta nije jalov posao, dalje usavršavanje UN-a
je ne samo potrebno, nego i moguće.
Naš najviši cilj je očuvanje mira. UN su doprinijele sprječavanju
globalnog rata, ali su se pokazale manje efikasne u zaustavljanju
regionalnih sukoba. Medutim, zbir katastrofalnih posljedica u lokalnim
ratovima od osnutka UN-a do danas dostiže tragične bilanse svjetskih
ratova ovog stoljeća.
UN su efikasno djeloyaleu zaustavljanju krize u Zaljevu. Nažalost, ta
efikasnost nije se ponovila u slučaju agresije na moju zemlju. Cijena
oklijevanja bila je zastrašujuća. Tu visoku cijenu platio je moj narod.
Želio bih ponoviti riječi ministra inozemnih poslova Gruzije koji je sa
ove govornice prije dva dana poručio da "mi moramo imati hrabrosti
i volje da agresiju nazovemo agresijom, a genocid genocidom".
Kao što znate, vrlo često je nedostajalo ili hrabrosti ili volje, a ponekad
i jednog i drugog.
Kroz nekoliko dana počinju pregovori o miru u Bosni. Ovoj inicijativi,
koju je pokrenula Amerika i njen predsjednik, mi prilazima u najboljoj
vjeri i sa mnogo nade. Naš narod treba i želi mir. Mi nismo otpočeli
rat, pa, iako pobjedujemo, nismo sanjali da budemo pobjednici u ratu.
Mi smo uvijek radili za mir i hoćemo da budemo pobjednici u miru.
Želimo stvoriti društvo zasnovano na političkom i etničkom pluralizmu,
poštivanju ljudskih prava i privatnom poduzetnišrvu. Pošto je na drugoj
utakmici u slijedećih pet-deset godina. Zahvaljujući izrazitoj nadmoćnosti
našeg modela društva i države, mi ćemo, sa Božijom pomoći, pobijediti.
Bosanskavladaivojska nece prihvatiti podjelu i dezintegraciju zemlje
bez obzira na pakovanje u kojem bi ona bila servirana. Podjela Bosne
vodilabi nastavkurata, odmah ili kasnije.
Istinski demokratski izbori u Bosni su velika - ako ne i jedina - realna
šansa da se sa komandnih političkih i vojnih funkcija uklone zločinci
i nacionalistički fanatici koji su izazvali rat i koji će nastaviti trovati
odnose medu ljudima i nacijama. Da ova posljednja šansa za
demokratiju na Balkanu ne bi bila izgubljena, moraju se osigurati
uvjeti. Ti uvjeti su sloboda i efikasan medunarodni nadzor izbora.
263
 Ako se mirovni pregovori završe uspješno, slijedi obnova ratom
zahvaćenog područja, posebno Bosne. Medunarodna zajednica obećava
značajnu podršku planu obnove. S tim u vezi, učinio bih jedan, možda
neočekivan, prijedlog: uvjetujte tu pomoć! Pošaljite jasnu poruku da
strana koja neće poštovati slobode i ljudska prava, neće dobiti pomoć.
I odlučite da se ti uvjeti striktno poštuju. Ne činite ponovo greške u
nadi da možete kupiti ili popraviti zločince i tirane novim koncesijama.
Idite i korak dalje. Izolirajte zločince i tirane. To je jedini put.
Ljudi koji su poveli narode na put zločina moraju biti uklonjeni. Bez
toga nema mira i sigurnosti ni II Bosni, ni II regionu.
I je boks može nazvati "plementiom vještinom".
I Mi želimo i imamo pravo da integriram() B()snu,I'Qjaje,.!l~y.oJjom nal:<lcla,
. nego silom oružja, razbijena. Bošnjačko-hrvatska federacija je važankorak
u tom pravcu i svi prijatelji Bosne trebaju podržati i pomoći ovaj projekt.
Da bi se postigao mir - i još više - da bi se on održao, mora se uspostaviti
balans u naorUžariju: Taj balanssemožeuspoštavifina-višem-i\i-na
nižem nivou. Mi dajemo prednost ovom drugom i tražimo redukciju
srpskog teškog naoružanja. Ako to Srbi ne prihvate, jedini izbor je
naoružavanje bosanske armije, koja će, ojačana, postati faktor mira i
stabilnosti u regionu.
. Sada su skoro svi naši gradovi na dometu srpske artiljerije. Ta artiljerija
mor.biti uklonjena ili uništena. Ne možemo, niti ćemo pristati da
nastavimo ·život pod stalnom prijetnjom.
I na kraju: u proteklad~a dana u ovoj .sali su. održani. mnogi govori.
Ćule su se lijepe i uzvišene riječi o demokratiji i slobodi i sve što uz
to ide. Oslobodiipravdi govorili su. neki koji su pogaziiii dalje gaze
elementarna prav.cljudi inaroda. Jed'll stari sveti spis kaže: "Po djelima
njihovim suditeim'~. Stoga,slušajmo šta govore, ali pitajmo ih šta
čine! Ćim se vrate kući, oni će nastaviti. po svome.. Naravno, ako im
to dozvolimo."
.'
Nakon istupanja na Generalnoj skupštini UN-a, bio sam primljen
kod predsjednika Clintona u njujorškom hotelu Waldorf Astoria. Na
sastankll sam saznao važnu novost: Rusi su prihvatili da sv()je trupe u
Bosni stave pod komandu NATO-a, što praktično zmiči Amerikanaca.
I
Bilo je to po.prvi put otkako NATO postoji.
I novembra 1995.
* U našoj delegaciji, pored mene, bili su i Haris Silajdžić, Krešimir
I U Americi mi se ov()m prilil<Olll ispunilajošjedna davna želja: susreo
I sam se sa Muhammed()m Alijem.Muhammed Alibiojelegenda ne samo
!
u boksu. .
264
Doputovao je tog jutra u NewYork negdje iz unutrašnjosti (grada se
ne sjećam), u pratnji svoga menadžera. Prvo što sam mu rekao je da sam
i ja Ali. Rekao je da zna, k1imnuvši glavom. Ali je još uvijek lijepo
izgledao, ali se teško kretao i govorio. Osjećao sam veliku, skoro bratsku
bliskost sa ovim čovjekom. Godinama sam pratio svaku njegovu borbu,
ako je to ikako bilo moguće, i burno navijao. Naravno, nikada neću
zaboraviti onaj nesretni meč sa Fraserom prije skoro trideset godina.
Sarajevo je tu noć probdjelo, a sutradan osvanulo potišteno. Sa šeretskim
osmijehom na licu, Ali mi je ponudio da se boksujemo i, podigavši dvije
pesnice u visinu lica, zauzeo gard. Prihvatio sam igru. Muhamed Ali je
bio veliki dječak, čovjek koji je zaslužan da se jedna gruba borba kao što
Kada sam se vratio u Bosnu, više lj uđi me pitalo o susretu saAlijem
nego sa predsjednikom Clintonom.
*
Mase ljudi u Jugoslaviji bile su indoktrinirane nacionalističkom
propagandom, pa su vođe postale zarobljenici ovog monstruma kojeg su
najčešće sami kreirali. Mnogi koji su poznavali Miloševića, pitali su se je li
on uopće bio nacionalist, ili je nacionalizam koristio kao instrument vlasti.
Da bi bio podržan i izabran, morao je uvjeriti Srbe da je veliki nacionalist.
Tako se ostvaruje ona mudrost da narod ima vođe kakve zaslužuje .
Imao sam odbojnost prema zvaničnim ručkovima i uopće neformalnim
političkim sastancima. Ćinilo mi se neprirodnim i izvještačenim da
objedujem i pokušavam neobavezno ćaskati sa ljudima koji mi nisu bili
bliski prijatelji. Moram priznati da mije trebalo mnogo vremena da shvatim
kako osmijesi i srdačni pozdravi diplomata ništa ne znače. Mogli su to
činiti i da vam istovremeno rade o glavi. Općenito, u politici nema genija,
niti ljudi kojima biste se posebno divili. Istinskih genija ima u nauci i
umjetnosti. U politici su svi manje-više osrednji, i oni "veliki" i oni "mali".
Velike susamo ambicije i sujete. Naravno, postoje i rijetki izuzeci.Zvanični
ručkovi su pozornica usiljenih osmijeha, taštille,izvještačenosti i glume, i
sve to začinjenohrl!nomkojune yolite. .
Takvi ručk~"i i\,ečer~ .bile su sllstavni dio protokola pregovora u
Daytonu i ja sam ih, koliko safl! god: 1110gao, izbjegavao. Sa službenim
ručkom u hotelu "Hope" (Nada),uameričkoj zračnoj bazi Wright
Patterson u Daytonu (Ohio), počeWsu lllirovni razgovori. Bilo je to I.
Zubak,Jadranko Prlić, Miro Lazović, Ivo Komšić i Muhamed
Šaćirbegović i, kao pravni eksperti: Kasim Trnka, Kasim Begić i Džemil
Sabrihafizović.
265
 Prije ručka, državni sekretar Warren Christopher i ambasador Rich-
ard Holbrooke imali su odvojene razgovore sa svakom od tri delegacije:
srpskom, hrvatskom i našom.
Na plenarnoj sjednici, koja je zatim uslijedila, uvodna izlaganja su
podnijeli Warren Christopher, Carl Bildt, Tuđman, Milošević i ja.
Christopher je posebno naglasio spremnost SAD-a da pomogne u očuvanju
jedinstvene države Bosne i HercegoVine u izgradnji Federacije i očuvanju
multietničkog karaktera Republike Bosne i Hercegovine. Napravio je
poređenjasa pregovorima u Campdavidu i istakao potrebU nekomuniciranja
sa štampom. Izjave za štampu davat će glasnogovornik State Departmenta,
nakon konsultacija sa predstavnicima naših delegacija Christopher je posebno
istakao uključenost predsjednika Clintona u sve što sedogađau pr~~()v()ri~a
i, što je za nas bilo od posebne važnosti, iznio privrženost USA-a očuvanjU
jedinstvenog Sarajeva kao glavnog grada Republike. .
Kad sam dobio riječ, rekao sam:
"Došli smo da pregovaramo u dobroj vjeri i odlučni da učinimo sve
što je u našoj moći da se postigne pravičan i trajan mir. Svako ko je
došao sa istom nakanom" naći će u nama susretljive sagovornike.
Naše uvjete za mir mi smo u posljednje vrijeme u više mahova vrlo
jasno iznijeli. Ipak, smatram potrebnim da naše osnovne stavove ovdje
i danas ponovim. To su, prije svega:
1. Cjelovita i suverena država Bosna i Hercegovil1a, zasnovana na
demokraciji, pluralizmu i poštivanju ljudskih i manjinskih prava,
.1 kako bi se, pored ostalog, stvorili uvjeti za povratak prognanih
njihovim kućama.
I 2. Ta i takva Bosna sastojat će seod dva dijela: Federacije i srpskog entiteta.
Federacija je nastalayoljom i odlukom bošnjačkog i hrvatskog naroda,
kao dva ravnopravna i konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine.
3. Bosna i Herc~govina'će zadržati zajedničke institucije koje su
neophodne za njeno funkcioniranje kao nezavisne, suverene i
međunarodno priznate države. Odlučivanje u ovim institucijama mora
biti riješeno na način koji omogućuje da se eventualne blokade brzo
i efikasno otklanjaju, .
4. Mapa unutrašnjeg razgraničenja,kada je riječ o teritoriji Federacije,
ne može, u kvantitativnom i kvalitativnom pogledu, biti ispod mape
Kontakt-grupe.
5. Implementaciju dogovorenogtrebaju osigurati međunarodne vojne
snage. Ove snage trebaju biti raspoređene na čitavoj teritoriji zemlje i
izići na međunarodne granice BiH.
266
6. Gonjenje ratnih zločina mora biti nastavljeno. Tražimo od Srbije i
Crne Gore da sarađuju sa Međunarodnim tribunalom u Haagu.
7. Mora se osigurati efikasna međunarodna kontrola izbora i oni
moraju biti slobodni i direktni za parlamente entiteta, nacionalni
parlament i Predsjedništvo. Treba osigurati učešće našeg izbjegličkog
korpusa u ovim izborima.
8. Ekonomska pomoć za rekonstrukciju Bosne i regiona treba svugdje
biti uvjetoval1a poštivanjem ljudskih i manjinskih prava.
Prije nego što završim ovo kratko obraćanje, smatram neophodnim
da pažnju ovog skupa skrenem na jedno pitanje koje mi se u ovom
momentu čini važnijim od svih drugih.
Naime, dok mi ovdje pregovaramo i dajemo svečane izjave i obećanja,
na teritoriji pod kontrolom Mladićeve vojske, ovaj put posebno u
Banjoj Luci i zapadnoj Bosni, u toku je pojačan teror protiv nesrpskog
civilnog stanovništva.
Prestao je rat na frontovima, ali je nastavljen i, štaviše, intenziviran
rat protiv civila.
Žene i djeca se izbacuju na ulice, a muško stanovništvo se odvodi u
nepoznato. Do nas dolaze crne vijesti o masovnim likvidacijama.
Pročitajte bilo koje današnje američke novine.
Našem narodu treba mir i mi smo došli da ga postignemo, ali ja vas
pitam: kako se može pregovarati dok se genocid nad našim narodom
nastavlja?
Stoga, tražim od predsjednika Miloševića da bez odlaganja naredi obustavu
progona. Pozivam međunarodnu zajednicu sa Vijećem sigurnostiUN-a
na čelu da poduzme mjere koje nalaže situacija. Molim predsjednike
Clintona, Chiraca i Jeljcina, kancelara Kohla i premijera Majora' da
upotrijebe svoj uticaj da se stradanje civila u Bosni konačno zaustavi."
Na kraju sastanka uručen namje dio Općeg okvirnog sporazuma o
miru u BiH koji sadrži odredbe o prestanku neprijateljstava, razdvajanju
snaga i izborima. Ponovljen je zahtjev da, u interesu normalnog toka
pregovora, ne dajemo izjave za štampu ~nešto čega smo se samo
djelimično pridržavali;
Sutradan, 2. novembra, sastao se naš pregovarački tim sa predsjednikom
Tuđmanom i članovima hrvatske delegacije. Posredovao je Holbrooke.
Raspravljana su pitanja uspostave Federacije i problema koji je prate.
Dogovoren je povratak po 200 porodica sa hrvatske i bosanske strane u
Travnik, Bugojno, Jajce i Stolac.
267

Trećeg novembra održao sam sastanke sa predstavnicima
ministarstava vanjskih poslova Francuske, Velike Britanije, Njemačke i
Rusije. Sve četiri delegacije istakle su važnost pregovora i ponudile pomoć
svojih vlada u mirovnom procesu. . nacionalna vlada direktno birti ili imenovati, o izborima, kao i o pitanju
U toku dana dostavljeni su nam aneksi o ljudskim pravima, povratku
izbjeglica i kulturnim spomenicima.
U prijepodnevnim satima imao sam sastanak sa predsjedniko~.Srbije
Slobodanom Miloševićem, prvi na ovim pregovorima. Inače, ramJe sam
ga u više mahova susretao, najčešće na sastancima jugoslavenskog
Predsjedništva. u Beogradu.
Nisam siguran da dobro poznajem Miloševića, lili često~~~ ~i~i~~
ii da su on i njegova politika dvije različite stvari. !eškosam mog.~o uskla~ltl
'I
ono šta on radi sa utiskom o njemu kao čOVJek':!. Jer, on mje odbOjna
ličnos{Istina,uvijekje pomalo pijan - ili se tako doima - i raspolože~ za
~~~gr~~~~J;!~~d:~~iiJ;~~~oiJi}e~~:oO;%l~~11~~~st~~a~~~~~š~~
drugo. Medutim, čini se da je ona druga, zla strana njegove ličnosti
nadmoćnija, tako da Milošević neizbježno proizvodi zlo.
Jedan detalj sa dejtonskih pregovora možda može ilustrirati ovaj
protivrječan sud o Miloševiću.
Nakon dugih pregovora i natezanja, on je jednog dana iznenada
promijenio stav o pitanju Sarajeva i ugilivnom prihvatio naš zahtjev.
Izlazeći iz sobe, Silajdžiću i meni se obratio riječima: "Lako je vama,
dobili ste Sarajevo, a meni sada valja šljem na glavu pa medu one budale".
Ciljao je ha Krajišnika i Koljevića, koji su u drugoj zgradi nestrpljivo
l
očekivali rezultat. Ne mislim da je tada glumio. Naprotiv, uvjeren sam
da je to bio njegovislC1"iniitavodruštvu okdKaradžića;.
Te večeri srno bili pozvilrifda. ()biderno zrakoplovnu baZu Wright-
'I Petterson, u kojoj su se preg()vori vodili. U bazi se nalazio Muzej avijacije,
il najveći te vrste na svijetu. To je prava historija avijacije od prve letjeilice
braće Wright do najsavremenijih tomilhavk raketa. U Muzeju se mogao vidjeti
ill'Jj i avion.B_52, koji je, 6. augusta. 1945., bacio prvu atomsku bombu (na
, \1
il Hirošimu), kao i model te bombe. Na velikom prostoru izmedu ili ispod
ovih impresivnih eksp()nata bio je za ovu priliku improviziranrestoransa
stolovima za večeru.Dopira1i sui zvuci muzike. Nisambiozavečeru.pa
ili sam posmatrao okolo~ Da li slučajno stol Nikole Koljevića,bliskog saraonika
Radovana Karadžića,rtalazio se tačno ispod ogromnog tomahawka, oružja
fi
H':;
'•. . i.'.'[.'.'
i ,
kojim je u noći oeil Lria 12. septembra 1995. sa podmornica u Jadranskom
moru gadana Banja Luka (Koljević je Banjolučanin)l).
J) KoJjević je i997. izvršiosamoubisiv~(~vanična v~;z'ija)
:.]11
f:!
'.)1
'I
[:~ 268
i,;
Četvrti novembar počeo je sastankom našeg tima sa Richardom
Holbrookeom i njegovim savjetnicima. Razgovarano je o sastavu
Predsjedništva, načinu njegovog izbora, našem zahtjevu da se Karadžić
i ostali ratni zločinci ne mogu kandidirati na izborima, dilemi treba li se
tzv. vitalnih nacionalnih interesa.
Proučio sam materijal o rješenju problema Federacije koji je sačinio
Michael Steiner, predstavnik Njemačke u Kontakt-grupi.
Kasno navečer, večerali smo sa predstavnicima hrvatskog
pregovaračkog tima Matom Granićem i Gojkom Šuškom.
Peti dan pregovora primio sam u posjetu gospodu Elizabeth Rehn,
specijalnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava, i gospodu Christine
Wallich iz Svjetske banke, zadužene za saradnju sa RBiH.
NaŠa delegacija sastala se sa hrvatskom delegacijom na čelu sa
ministrom Matom Granićem. Razgovarali smo o primjedbama na
materijal o Federaciji koji je sačinio Steiner, a zatim smo Silajdžić i ja
imali skoro trosatni sastanak sa Miloševićem i Bulatovićem.
Šesti novembar: Sastanak sa američkim generalom Suelom u vezi
sa organiziranjem zajedničke komande vojnih snaga Federacije i američke
pomoći u tom pogledu.
Ambasador Steiner je prezentirao novi prijedlog materijala o
Federaciji, nakon djelimično prihvaćenih pismenih primjedbi naše
delegacije, a zatim su razmatrana pitanja saradnje sa MMF-om, odnosima
izmedu Vlade RBiH i Federacije u stvarima odbrane, načinu prikupljanja
carina i njihove raspodjele. Održan je još jedan dvosatni sastanak sa
Miloševićem i Bulatovićem. Dan je zaključen radnom večerom sa
Richardom Holbrookeom i šefovima pregovaračkih timova. Holbrooke
je potvrdio spremnost Amerike i saveznika da pošalju vojne snage u
Bosnu radi implementacije Mirovnog sporazuma.
Kod svih ranijih mirovnih pregovora opsjedala me jedna misao:
kako. dogovoreno provesti, bez obzira na sadržaj potpisanih
dokumenata? Ranijim pregovaračima ispred medunarodne zajednice
nije stajala haraspolaganju nikakva vojna sila. A kako bi taj mirovni
ugovor mogao izgl~.dati ako biga Karadžić biospreman dobrovoljno
provesti? On bi mogao biti samon,aša kapitulacija. U ovom pogledu, u
Daytonu je situacija bila drukčija. Bilo je jasno, ovaj put o tome su bile
javno preuzete i obaveze, daće Se. dogovoreno, ako treba i silom,
provesti. Uza sve manjkavosti, Dejtonski ugovor imao je tu prednost
pred svim ranijim.
Ali, ova prednost imala je i svoju drugu stranu, svoje naličje.
Ako sam nešto istovremeno želio i mrzio, to su strane trupe u Bosni.
Ali, izmedu dva zla, razuman čovjek bira manje.
269
 A zašto su stranci zlo? Jer su vlast bez kontrole, a svaka vlast bez
kontrole neizbježno se pretvara u samovolju. To će se dogoditi i u Bosni.
Našli smo se pred dramatičnim izborom: ili stranci (Amerikanci,
Englezi, Francuzi) ili domaći ekstremisti. Ili arogancija stranaca ili
otvoreno nasilje srpskih i hrvatskih tvrdolinijaša i separatista. Nije valjalo
ni jedno ni drugo, ali trećeg nije bilo na raspolaganju.
Zaključio sam daje bolje imati strance koji vas ne vole, nego domaće
koji vas mrze.
* entiteta i jasna definicija šta je teritorijajednog, a šta drugog. "Ćim svaka
Sedmi novembar počeo je sastankom "u četiri oka" sa Richardom
Holbrookeom.· -----------
Razmatranje budući balans u naoružanju u regiji. Holbrooke
ocjenj~je da je u dosadašnjem toku pregovora učinjen izvjestan progres
na pitanju Federacije, ali da se nije napravio nikakav napredak u pitanju
Sarajeva:· Sllllltiadllje-potrefjjj6đll tazgovaralllsliMiloševlćelllsvaki
dan da bismo našli rješenje. Nakon sedam dana pregovaranja, američki
tim nije zadovoljan postignutim rezultatima.
Poslije toga, održao sam sastanak sa Miloševićem i Holbrookeom.
Prisustvovali su predsjednik Crne Gore Bulatović i srpski ministar
inostranih poslova Milutinović.
Uraspravio Sarajevu Srbi su zatrllŽili podjelu Sarajeva. Pogledao
sam u Holbrookea. On je to kategorički odbio, izjavivši da se o podjeli
grada ne može pregovarati. Američka strana predilIŽe rješenje Sarajeva
kao "federal district", što znači da ostane u Federaciji, ali uz etnički
balansirano rukovodstvo i jedinstvene policijske snage. Sa svoje strane
sam posebno naglasio potrebu odlučnog stava američke strane kako se
ne bi ponovio primjer Mostara.
Naš zahtjev je bio takoder da se uloga IFOR-a (međunarodnih snaga
za primjenu sporazuma) mora riješiti dok pregovori u Daytonu traju ..
Amerikanci se slllŽu sa našim prijedlogom da izbori za nacionalnu
skupštinu i Predsjedništvo budu direktni, ali su iznijeli i prijedlog tzv.
rIiješ()vitog modela: opći izbori za nacionalni parlament, a delegirari~e
za:I'redsJedništvosa (ri, šest ili deyetč1anova. Ja sam predloži() daji
Predsjedni~tv,ublide vlšeod tr()je ljudi, u protivnom, ()ničejJn"clstilvlj~tf
samonacljeiz .k6jihsu izabrani. Holbrooke je J?renioz1ihtjey.,!rylilsk~
strane da Hrvatidobiju mjesto premijera ili ministraspoljnih.posl()vlli
posebno naglasiopo(rebu da se tačno utvrdi ko kome ~dgovirra cPieIIlij~t
Nacionalnoj skupŠtini,VladaprerIiijeru, itd.). U Evropipostoje različita
rješenja: vladaodgovara:šefudržave (uiašem slučajuPredsjedilištvu)
ili Nacionalnoj skupštini;
270
Poslije podne imao sam sastanak sa predsjednikom Federacije
Krešimirom Zubakom, a navečer sa francuskom delegacijom na mirovnim
pregovorima i ponovo sa Miloševićem.
Osmi novembar. Sastanakje počeo rano ujutro. Na redu su najteža
pitanja. Prisustvuju: Holbrooke sa svojim pregovaračkim timom, premijer
Silajdžić, predsjednik Federacije Zubak i predsjednici Milošević i
Bulatović. PredllIŽem da se raspravlja pitanje po pitanje i da plan Kontakt
-grupe bude osnova za razgovore, što znači da nam se vrate Žepa i
Srebrenica. Milošević insistira da formula za mirovno rješenje budu dva
strana shvati štaje njena teritorija, bit će odmah sve jasno. ( ... ) Ne budimo
zamrznuti postojećim pozicijama"- rekao je. Ovim je Milošević tačno
definirao svoju strategiju u toku ratain3kon njega.
Zbog predaha i konsultacija, učinjeno je nekoliko pauza. U jednoj
od pauza razgovorima se pridružiO.! Krajišnik. Holbrooke naglašava
potrebu diskusije o ustavu, mapama i Sarajevu, koje je kijučno pitanje.
Ponovio je tri modela izbora za Predsjedništvo i potrebu da jedan od
članova ima mandant nadređene osobe. Ja sam zatrllŽio da se osiguraju
uslovi za fer izbore na cijeloj teritoriji BiH (sloboda govora, štampe i
kretanja, itd.), inače će izbori ostati gola formalnost, i predložio da se
razgovara o načinu provođenja izbora. Zatim sam izložio shemu kako
vidim nacionalne institucije: Parlament je političko tijelo koje odrllŽava
političku konfiguraciju zemlje, Vlada odgovara Parlamentu, a
Predsjedništvo ima mogućnost veta. Parlament i Predsjedništvo trebaju
biti birani direktnim glasanjem.
Milošević je predložio sistem delegacije Predsjedništva. Prema
njemu, treba imati na umu specifičnost BiH i potrebu da se uspostavi
što jednostavniji model, kojim bi se onemogućila opstrukcije rada.
Moram priznati da nisam razumio zašto bi sistem delegacije spriječio
opstrukcijU, ali takvo je bilo njegovo objašnjenje, Milošević je također
za izbore u entitetima što je moguće prije. Ponovio jeda suto direktni
izboriiuFederacijii uRepublici Srpskoj i za"nasta~ljanježiv()ta oba
entiteta sa postoječimustavima, kojićebiti usaglašeni sa ustavom BiH".
Smatra dall Naci?iulljjiJ?arlament\rebit delegirati 24 predstavnika iz
Federacije i 12 iz ReJ?ubllke Srpske. Takoder predilIŽe da Federacija
ima dva mjesta u PredsjedništVu, Republika Srpska jedno, s tim da
članovi PredsjedništvaiZFedehicij6MdUj:>redsjednik i potpredsjednik
Federacije. Na ovaj prijedl()g intervenirao je ambasador Holbrooke,
istakavši različitu poziciju -Predsjedništva, koje je šef države i koje
predstavlja zemlju kao cjelinu. Premijer Haris SilajdžiĆ je ukazao na
čirijenicu da su direktni izbori prihvatljivi za sve i da nam treba zemlja
sa određenom konzistentnošću koja će održavati cjelovitost. Prema
271
njegovu mišljenju, ono što predlaže Milošević je zapravo unija.
Bosanski Srbi treba da shvate i prihvate da će BiH biti i njihova zemlja.
Zubak je za kombinaciju direktnih izbora i delegacije i naglašava
potrebu da Vlada reflektira nacionalnu strukturu.
Holbrooke smatra da na cijeloj teritoriji BiH treba prije izbora ukloniti
kontrolne punktove. Posebno naglašava da će Sarajevo biti nepodijeljeni
grad. Ja sam se ponovo vratio na grupu pitanja: Srebrenica, Žepa, Goražde
i Sarajevo. Goražde mora imati teritorijalnu vezu sa ostalim dijelom
Federacije ili preko Rogatice ili drugim pravcem.
Holbrooke je više puta ponovio da nema govora o nekim zidovima
u Sarajevu ili bilo čemu što bi podsjećalo na raniji Berlin. Uprkos ovome,
Krajišnik je zatražio da Novo Sarajevo pripac!neR<!Pllbli.fL~rpskoj.
Komšić ukazuje na činjenicu da se grad nije mogao pOdijeliti ni ratom,
ni u ženevi. "Sarajevo će nastaviti da postoji kao jedinstveni glavni grad"
- rekao je i podržao prijedlog specijalnog distrikta. Ja sam zatražio da se
raspravi. pitanje. sigurnostjuSarajevu i predlo.ži_~Aa.~e\lspostave
jedinstvene policijske snage po općinama. Usprotivio sam se uklanjanju
vojske iz grada. Pošto su snajperisti i dalje aktivni i pošto se oko grada
nalazi Karadžićeva vojska, mi ne možemo sebi dozvoliti taj rizik.
Krajišnik predlaže da komunikacija prema Tuzli ostane naša, a da
se za Zenicu napravi bajpas u Ilijašu. Uvijek Karadžićevi bajpasi, tuneli,
nadvožnjaci, mostovi.
Ambasador Holbrooke: "USA i K()ritllkt grupaimaju zacilj da riješe
konflikt i ponudit će rješenje za Sarajevo kao specijalni distrikt".'
Danas je održan i treći sastanak o Federaciji. Prisutni su: Steiner,
Danijel Server, specijalni koordinator State Departmenta za pitanja
Federacije, hrvatski ministri Granić i Šušak i predsjednik Federacije Zubak.
Ponuden je novipriJedl()g "Sp6r~ull1~6 oŽi~ot;()renju Federacije u
BiH". Zubak insistira 'na odvajanju kompetencija dvije vlade, federalne i
državne. Predložene su manje izmjene naponudenom tekstu.
Deveti novembar . Danas sam imao šest sastanaka. Prvo smo se,
ministar Šaćirbegović i ja, sastali sa američkim savjetničkim timom, na
čelu sa generalom Clarkom, radi razgovora o njihovoj bud\lćoj misiji u
BiH (poIl1Oć u obuci kadrova i prijedlog organizacije Armije i riaoružanja).
Zatim se cijela naša delegacija sastala sa ambasadorom Holbrookeom,
generalom Clarkom i američkim timom radi rasprava o mapama. J a sam
naglasio naše prioritete: koridor Brčko, Sarajevo i Goražde. Slijedila je
rasprava o linijama razdvajanja u odnosu na plan Kontakt-grupe. Razgovori
su nastavljeni raspravom o Ustavu, izborima i ulozi OSCE-a. Da li OSCE
organizira ili samo nadgleda izbore? Bio sam za to da OSCE i nagleda i
organizira izbore.
272
Poslije ručka, slijedio je sastanak sa Tuđmanom i ministrom Granićem.
Razgovoru je prisustvovao i Šaćirbegović. Na dnevnom redu - revizija
postignutih dogovora sa projekcijom za budućnost.
U kasno popodne, premijer Silajdžić i ja sastali smo se sa Robertom
Owenom radi nastavka razgovora o ustavnim rješenjima. Owen prenosi
da se ideja o dvodomnom parlamentu ne svida Miloševiću. Milošević se
takoder protivi da OSCE organizira izbore (predlaže da ih samo nadgleda).
Takoder, traži da osoba koja živi van BiH dode u BiH i tu glasa. Mi
ukazujemo da ustav Republike Srpske nije u skladu sa demokratskim
principima i sa ustavom RBiH i da se utvrdi rok u kojem će se izvršiti
uskladenje. OSCE mora razriješiti pitanje prava nesrpskog stanovništva
na teritorijama Republike Srpske. Owen prenosi pitanje srpske strane
kada će oni početi učestvovati u organima državne vlasti.
Slijedio je još jedan sastanak našeg pregovaračkog tima sa generalom
Clarkom i predstavnicima Pentagona o srpskom prijedlogu mape.
Ocijenili smo daje prijedlog neprihvatljiv i predložili dase od sada korekcije
i prijedlozi ucrtavaju na podlogu - mapu Kontakt-grupe, radi uporedenja.
Kasno navečer održan je sastanak sa Owenom i ambasadorom
Menzisom o ustavnim pitanjima i o predloženom američkom tekstu o
izborima i nadgledanju izbora od OSCE-a. Vodi se diskusija o
interpretaciji riječi "supervise the elections". Mi tražimo izbore na cijeloj
teritoriji za nacionalnu skupštinu. Tražimo, takoder, da se omogući
nesrpskom stanovništvu koji živi u Srpskoj da imajednak pristup glasanju
kao i da se omogući Srbima koji ne žive u Republici Srpskoj da mogu
ući na listu za Predsjedništvo. Naša delegacija je predložila da svaki
glasač može glasati za bilo koga sa liste za Predsjedništvo.
Krajem dana primio sam konačan tekst Sporazuma o oživotvorenju
Federacije BiH.
Deseti novembar. Rano ujutro, premijer Silajdžić i ja primili smo
ambasadora Steinera i razgovarali o Federaciji, a zatim smo primili državnog
sekretara USA Christophera i ambasadora Holbrookea. Državni sekretar
naglašava važnost postignutog sporazuma o Federaciji i traži raZ!ožnu podjelu
ključnih mjesta u vlasti tokom prijelaznog perioda. Ja predlažem da Hrvati
dobiju mjesto potpredsjednikaVIadei ministra spoljnih poslova, a da Silajdžić
ostane na mjestu predsjednika Vlade. Objašnjavam da smo mi već dali
koncesiju Hrvatima razdvajajući Vladu Federacije od Vlade BiH,
naglašavajući uslov da se Vlada BiH i vlada Federacije odvajaju paralelno
sa prestankom postojanja Herteg-B()sne:
Državni sekretar Christopher ukazuje na potrebu jasnih i preciznih
mirovnih odredbi, jer će se samo pod tim uslovom predsjednik Clinton,
nakon potpisivanja mirovnog sporazuma, obratiti Kongresu i zatražiti
učešće trupa USA u sastavu IFOR-a (medunarodnih vojnih snaga).
273
 Američko javno mišljenje protivilo se vojnom angažiranju u Bosni.
Pentagon je pokušavao da ovaj angažman što je moguće više smanji,
predlažući da se medunarodne vojne snage (IFOR) rasporede samo u
Federaciji. Rekao sam da je ovo potpuno neprihvatljivo. IFOR se treba
rasporediti po čitavoj teritoriji, uključujući granice BiH.
Osjetljivost Amerikanaca na mogućnost vojnog angažmana
podsticanaje lošim iskustvima iz Vijetnama i najsvježijim iz Somalije.
Morali su računati i sa gubicima, i to ih je činilo opreznim. Uvjeravao
sam sve američke zvaničnike da ne trebaju očekivati slične nevolje u
Bosni. Pokazat će se da sam bio u pravu. Bio je to rezultat korektnog
ponašanja vojnika IFOR-a, ali i naše politike, naših poruka narodu i
osjećanja samog tog naroda da su mu strani vojnici u ovom trenutku
neophodni. Ipak, ni najveći optimisti nisu vjerovali dani-nakon-pet-godina
neće biti zabilježen nijedan napad na vojnike SFOR-a.
Holbrooke je u nastavku razgovora ponovio Miloševićevu saglasnost
da izbori budu direktni, s tim da prvi mandat i za Predsjedništvo i za
Skupštinu bude dvije godine.Insistiraojeda-se~više-razgovara sa
predstavnicima Evropske unije i Carlom Bildtom, da bi se oni obavezali
na učešće njihovih snaga u medunarodnim snagama za implementaciju
dogovorenog. Ponovo ističe da se USA ne može pravno obavezati ni na
šta ukoliko ne dobije saglasnost od Kongresa, što zavisi isključivo od
jasnoće mirovnih odredbi. Premijer Silajdžić traži da se u anekse sporazuma
uk!juči obaveza pomoći za obnovu zemlje.
Nakon ovog sastinka;kojl jetrajaosk()r() dva
sahata,. održana je
ceremonija potpisivanja Sporazuma o Federaciji. Uvodno obraćanje imali
su: državni sekretar c:ristopher, ambasador Ishinger, ispred Evropske
unije, i Holbro()k~,_azatimtrojica predsjedIlika: Zubak,TlIdman i ja.
Bio sam zdvojan u pogledu provedbe dogovorenog ipC>tpisanog. Moja
iskustva sa Thđmano bila su vrlo loša. Vidjelo se to iz prve rečenice
moga govora. Rekao sam:
rn ..
"Današnji dan netunazvatihistorijskirn.Ostavit· ću ·historičarima da
u nekoj daljoj btidućnostiocijene njegov značaj. A oni· če suditi ne
po danas rečenom, nego po učinjenom.
Ovaj dan radije ću nazvati danom naše odlučnosti ili danom nade,
I kako je to upravo rekao državni sekretar g. Christopher.
Još jednom smo potvrdili našu odlučnost da. nastavimo•..napore na
uspostavi Federacije BiH, o kojoj smo se dogovorili prije više od osamnaest
mjeseci II Washingtonu. S tim ciljem dogovorili smo se o izvjesnim
promjenama kojeiu opisane u upravo potpisanim dokumentima.
Kao razumni ljudi, odlučili smo da promijenimo ()ho štci očito nije
funkcioniralo, zadržavajući nepromijenjene temelje i bazične principe
274
na kojima je uspostavljena naša Federacija. Izvor naše nade bio je u činjenici
da su upravo svi faktori trajnog karaktera bili na strani Federacije. Oni
drugi su prolazni i vrijeme koje dolazi ostavit će ih za sobom.
Ta i takva procjena bila je izvor našeg strpljenja, ponekad i ponekome
nerazumljiva strpljenja, uprkos svemu.
Zajedno sa današnjim sporazumom, dogovorili smo se o vraćanju
jednog broja porodica u Jajce, Bugojno, Stolac i Travnik. To jest mali
korak, ali veoma značajan. Za obje strane to je test dobre volje i
spremnosti da se i sve ostalo dogovoreno provede. Uslov je poznat:
sigurnost u ovim gradovima. Sa naše strane, ja želim ovdje izjaviti da
smo mi odlučni da tu sigurnost garantiramo.
Od ne manje važnosti je naš dogovor o Mostaru. Dogovorili smo se
o mjerama koje će pomoći da se premosti sadašnja podijeljenost grada.
Sretan sam što su Amerika i Evropa snažno podržale ovaj koncept i zahvalan
sam g. Christopheru na izjavi koju je u tom pogledu danas dao".
*
U svom govoru Tuđman je Federaciju tretirao kao državu i govorio
o njenom odnosu sa Hrvatskom.
Nisam volio Thđmana. Bilo je nešto skorojevićkog u njegovom
ponašanju, a njegov protokol bio je na granici kiča. Uvijek je htio da
uzme komad Bosne - veći ili manji. Nisam čitao njegovu doktorsku
disertaciju, ali mi je poznato da se ticala banovine Hrvatske uspostavljene
1939. sporazumom Mačeka i Cvetkovića. Banovina je bila po njegovoj
mjeri i ukusu jer je uključivala i velike dijelove Bosne. Pretpostavljam
daje sa zadovoljstvom čitao Huntingtona. Ustvari, Huntingtonov "sukob
civilizacija" pružao je dobro teoretsko opravdanje za njegove apetite
prema Bosni.
(Podjele po Huntingtonovoj liniji .bile su Thđmanova fiks'ideja. Kada
je kosovska kriza 1999;, u toku zračnih udara NATO-a bila na vrhuncu
Thđman se javio sa svojimprijedlogomlješenja:podjela Kosova na albanski
i srpski dio;Volio jeturiječpodjela"Upitan za komentar, rekao sam da
prijedlogu nedostaje jedino t6što'nije proklamiran u Karađorđevu.)
Ipak, Thđmanjebi()jeđnOza'fuvatsku i drugo za Bosnu i čitav
drugi svijet. Njegove zaslugez:a'Hrvatsku su neprocjenjive. Položio je
temelje hrvatske države koja će jednog dana - kada on ode - postati
~emo~atska i napredna zemlja. Njegove zasluge za Hrvatsku su trajne,
njegove pogreške privremene i popravIjive. Što se tiče njegovog uticaja
na zbivanja u Bosni, stvari stoje uglavnom obrnuto.
275

Bio sam skeptičan u pogledu ispunjenja obaveza preuzetih danas od
Hrvata, jer je Federacija već skoro dvije godine tapkala u mjestu. Ali,
valjalo je uvijek ponovo pokušavati jer izbora nije bilo. Ovaj put otišli
smo korak dalje: prihvatili smo da Hrvatima prepustimo funkciju ministra
vanjskih poslova. Šaćirbegović je dao ostavku da bi ovo mjesto mogao
zauzeti Prlić. Državni sekretar Christopher nas je ubjedivao daje to uvjet
da zajedničke institucije počnu funkcionirati: "Stvorit će se zajedničke
političke i ekonomske institucije koje će ujediniti dvije zajednice" -
govorio je Christopher. Christopherov optimizam se još uvijek nije
pokazao opravdanim. Federacija je i dalje puka forma bez sadržaja. I
dalje su dvije vojske, dva platna prometa, dvojni penzioni fondovi, dvojni
nastavni planovi, pošte, željeznice i podijeljeni Mostar. Ipak, stvari se
kreću u pravcu Federacije, aC ne suprotno ooii:je:--
Zaključujući ceremoniju, Christopher je naglasio da će centralnavlada
BiH zadržati svoja ovlašćenja, što uključuje pitanja suvereniteta zemlje,
spolj !lU politikll' t,rgqyinll iI1l()l1etaI1lupolitiJcu!~<:>Jc~~~e_JJ.o~slo:,i pol icije,
sudstva, prikupljanja poreza, zdravstva i obrazovanja prenijeti na Federaciju.
Također je rekao đa ovaj sporazum obavezuje Federaciju da poštuje Ijuđska
prava svih građana i da im omogući da se kreću slobodno po cijeloj teritoriji
Federacije, kao i da se uklone unutrašnje carinske kontrolne tačke.
Na kraju dana, Silajdžić, Šaćirbegović i ja sastali smo se još jednom
sa državnim sekretarom Christopherom i ambasadorom Holbrookeom.
Christ()pher je istaknuo važnost današnjeg dana i urgiraoda se požuri u
realizaciji sporazuma, izražavajući nadu da će se u pitanju mapa napraviti
napredak. Rekao je .da on i američki pregovarački tim redovno
obavještavajuKongres o toku pregovora. Ja dajem uvjeravanja daćemo
učiniti sve da postignemo mir. iukazujemna:potrebu da se utvrdi način
odbrane BiHnakonodlaska,IFOR~snaga:.'Američkoj strani uručujemo
naš aid-memoir u vezi s.tim. Prentijer Silajdžić ponavlja potrebu unošenja
klauzule o obavezi međunarodne zajednice da pomogne u rekonstrukciji
BiH, a Christopher ponovo naglašava potrebu većeg uključivanja
Evropskeunije u provođenje Mirovnog plana.
Kada sam pošao iz Sarajeva, smatrao sam da pregovori mogu trajati
najviše deset dana. Međutim, prošlo je deset dana, a da suštinski ništa nije
postignlIto. Ja sam izgubio i ono malooptintizma sakojim sam došao u
Dayton. Slabo samjeo i spavao, lupanje srca budilo me noću; Izgledadaje
moje stanje primijetio Holbrooke jer mi je nakon današnjeg f!lZgovora
prišao ill~injo .neočekivanu ponudu: da jedno od moje djece dođeu Dayton
i bude sa mll()m. Odbio sam, ali sam izove ponude zak!juČio?a Holbrooke
nije pesimist kaojaidanema namjeru lahko odustati,. Meni se činilo da
sam svaki dan bio sve bližiinfarktu.To se dogodilo, ali tri mjeseca kasnije.
Ipak, siguran sam da sam ga "zaradiQ" u Dayton\l. .' ... , .
. "'.' /, '.,' , ,',' .i
276
Jedanaesti novembar. Druga dekada pregovora počelaje nastavkom
rasprave oko mapa. Holbrooke je izložio prijedlog kojije dala srpska strana.
Prijedlog je bio potpuno neprihvatljiv. Uslijedila je diskusija o linijama sa
kojih bi (prema srpskom prijedlogu) mi i oni trebali da se povučemo. U
raspravi o koridoru kod Brčkog, mi smo odbili zahtjev da se koridor kod
Brčkog proširi. Nakon toga, Holbrooke je predložio da linije kod Brčkog
ostanu nepromijenjene,jer se Srbi nikada neće dobrovoljno povući sa ovoga
područja, a NATO snage, prema Holbrookeu, nisu spremne tjerati Srbe da
se silom povuku. Predložio je da tu liniju nazovemo "privremena linija
razdvajanja". Mi smo izrazili bojazan dabi mogao izbiti novi rat oko Brčkog.
Silajdžić je podsjetio da su Miloševiću olabavljene sankcije samo zato što je
prihvatio plan Kontak.t-grupe, a. taj plan ne predviđa proširenje koridora.
U popodnevnim satima imali smo odvojene sastanke naših i stranih
eksperata sa Robertom Owenom. Tema: učešće Srba iz Republike Srpske
u zajedničkim organima Bosne i Hercegovine i nadgledanje izbora.
Navečer kasno. zvali su me izRTVBiH. Novinarki sa one strane telefona
rekao sam dajoš uvijeknemasuštinskog napretka i dodao: "Jedno je sigurno:
nešto ćemo morati dijeliti, ili teritoriju ili vlast. Radije ćemo dijeliti vlast".
Dvanaesti novembar. Komšić, Lazović i ja sastali smo se sa
Schvarzom Schillingom, medijatorom Evropske unije za pitanja Federacije.
Schilling je istakao daje potpisani sporazum o Federaciji veoma važan za
jačanje mirovnog procesa i izraZio uvjerenje da će slijedeća tri dana
pregovora biti odlučujuća. Premanjegovll mišljenju, samo jaka Federacija,
privlačna za međunarodni kapital, može biti faktor reintegracije Republike
Srpske u Bosnu i Hercegovinu. Naveo je primjer Savezne Republike
Njemačke i bivše DDR, koje su se ujedinile poslije skoro pedeset godina,
zahvaljujući ekonomskoj snazi SR Njemačke. Naglasio je potrebu
omogućavanja zakonitim vlasnicima neometanog prava povratka posjeda
i predložio da se odmah ustanovi komisija za ta pitanja koja će sarađivati
sazemljama koje su prihvatile naše izbjeglice. Ovim bise izbjegla nova
humanitarnakatasirofa u slučaju da se potpiše Mirovni sporazum, a
domicilne zemlje odmah odluče davraćajullaše izbjeglice kućama.
Članovi n~iđelega~ijesus!elisll se saporo<licama pbgimilih članova
američkog pregovara~Jcpg;timana Igri}rul~ uaugllstu 1995. (Frasure,
Kruzel i Drew). Izrazio. sam sypjesm.lčešće suprugama i djeci poginulih
Amerikanaca i naglasio njihovAqpr!nos,.ll1irovnOm procesu. Razgovor
je nastavljen u neformalilOm tonu sa. djecom poginulih. Pozvao sam
članove porodica da posjete Bosnu i Hercegovinu i obidu mjesto pogibije
~jihovih najbližih. .
NakOn ovoga uslijedio je sastanak sa Holbrookeom i njegovim
timom. Prisutni i Šaćirbegović i Zubak.
277
 Ambasador Holbrooke je ponudio prijedlog mape koju je dao
Milošević, uz napomenu daje on u ovom slučaju samo prenosilac poruka,
i da ne stoji iza tog prijedloga. Mapa je bila potpuno neprihvatljiva.
Holbrooke nam je uručio i prijedlog dokumenta sa naslov(}m Elementi
dogovorenih principa za Sarajevo u 11 tačaka, koje je izradio Robert Owen.
Kasno navečer održan je radni sastanak cijele naše delegacije sa
pravnim ekspertima o ustavnim pitanjima.
Thinaesti novembar. Silajdžić i ja sastali smo se saambasadorom
Holbrookebrn i američkim timom. Srbi su ponoVili neizmijenjen prijedlog
mapa. Jasam ovaj postupak ocijenio nedopustivim i zaprijetio da ću se
obratiti medijima i obavijestiti ih o pritisku koji se vrši na nas. Holbrookeu
sam uručio naš komentar na prijedlog materijalaElg!llent!ilogQ}'Q!enih
principa za Sarajevo. . državom. Šaćirbegović je naglasio da država mora imati sredstva za
Uslijedio je sastanak sa Paulinom Neville-Jones i Alenom Charltonom
iz britanskog ministarstva vanjskih poslova. Gospođa Jones,koja nikada
nije krila da nas ne voli,.došlaje.izrazitLsvoju.zabrinutostzh.ogne<:!ostatka
progresa u pregovorima i zaprijetila povlačenjem snaga UN-a iz Bosne.
"Morate biti svjesni da je međunarodna zajednica spremna ostati u BiH
samo u slučaju da se postigne dogovor. Negativan signal odavde bi doveo do
povlačenja UN-snaga koje su smanjile patnje vašeg naroda. Mnogo su veće
konsel.<yence ukoliko sada ne postignete sporazum, jer se mi nećemo vratiti
na status quo" - kazala je, ustvari zaprijetila, gospođa Jones. Još je dodala da
je došla danas "na vrijeme upozori": Doživljavajući ovo kao otvoreni i
neopravdani pritisak, odgovorio sam: "Branite vašu mapu - mapu Kontakt-
grupe, i ne. doz,()lite da srpska strana bude nagrađena za počinjeni genocid".
U nastavkUrazg;ovora britanskadelega9ija je branila srpski zahtjev
za širim kori40romk6dBrčkog,nekrijućidakod.Srba postoji želja da
se odvoje i daje ta činjenica svlmapozl1ata. .Ja SaJ:l1Pr()testirao: "Vi ste
ovdje da nam pomogn(lteda.držayao~tan~.cijela,.Svijet ne znadasmo
ovdje pod pritiskom, Vi ne biste treb,alipodržavatiubice, Milošević treba
ukidanje sankcija, to očajnotreba,izVtšite pritisak na njega; a ne na nas"
- rekao sam nekrijući srdžbu ..
Jonesova je nastavila u istom tonu, izjavljujući da će naše pozicije
biti mnogo slabije ako se pregovori prekinu nego pozicije Srba i da će
posljedice biti teže za nas nego za njih. Pokušao sal)ljpj. objasIliti da
Milošević želiproširenje koridora samo da bi mogao~epub%lI~rpsku
odvojiti idaVelika Britanija ne bi trebala podržava,separ~tizam,~olernika
je nastavljena.Silajdžić: "Srbi su počinili genoci?il(J'~ir~iovl!situaciju
i vi nemate pravo braniti njihove stavove", na štosamjasam dodao da
smo mi pristali na ove pregovore samo nakon što je MiI(}~ević prihvatio
plan Kontakt-grupe, a u tom planu nernanikakvog'J<orid6i'a."Vi ga morate
podsjetiti na to i zaprijetiti mu" - rekao sim.'·
278
Britanski predstavnici su otišli nezadovoljni ovim razgovorom.
Danas se pronijela vijest o neposluhu bosanskih Hrvata Tuđmanu,
prvom nakon Kljuićevog neposluha 1992. Zubak je odbio da se saglasi sa
predajom Posavine Srbima, što je TUđman ranije prihvatio, pa možda i
dogovorio u zamjenu za "čistu Baranju". ''To će biti s tobom ili bez tebe",
navodno je TUđman rekao Zubaku. "Onda, bez mene" - odgovorio je Zubak.
U toku dana nastavili smo jučerašnji dijalog sa Christianom
Schwarzom Schillingom. Schilling je ponovio svoje uvjerenje o potrebi
jačanja Federacije kao faktora ujedinjenja BiH. Raspravljana su pitanja
finansijske prirode i dilema može li se Federacija pojaviti pred
međunarodnom zajednicom kao subjekt u dobivanju kredita i kakve će
ona imati finansijskegdnose sa svjetskom zajednicom u poređenju sa
otplatu duga. Silajdžić je iznio stav da se Federacija ne može pojaviti
kao međunarodni subjekt jer će to biti nadležnost centralne vlade.
Odlučeno je da se pozove gospođa Wallich iz Svjetske banke da pruži
potrebna obja'Šnjenja. Ja sam istakao daje današnji dan bio kritičan što
se tiče mapa i da smo izloženi velikom pritisku USA i Velike Britanije, i
obavijestio delegaciju daje naš odgovor bio jasan: "Ovo je mapa vaših
vlada, nije naša. Branite vašu mapu. Ako se pritisak nastavi; mi ćemo se
obratiti štampi".
Poslije podne, sastali smo se sa ambasadorom Steinerom i Christianom
Clagesom iz ministarstva spoljnih poslova Njemačke.
Clages je sugerirao da korigiramo naš komentar na predloženi tekst
Elementi dogovorenih principa za Sarajevo. Raspravljana je odredba o
prijelaznom periodu i način popune kadrova, kao i shema koja će
funkcionirati do izbora. Steinerov prijedlog je da prve dvije godine
predsjednik Predsjedništva BiH bude Bošnjak. Ja sam predložio da
predsjednik bude kandidat koji dobije najviše glasova. Nastavljena je
rasprava o vojnoj strukturi i načinu vojnog komandoyanja .. Kadjeriječ o
vladi, predložio sam da to bude vlada eksperata.. oo. ' . .
Naša idelegacijasezatim sastala sa Carlom Bildtom i političkim
direktorima ministarstayasBpljnihposl()vll\,elike Britanije,Njemačke i
Francuske. Raspravljlll10je o problemusigurlO~ti~arajeva nakon odlaska
IFOR-snaga. Mi sm(}ptedl(}~jlirn(ldunarodneBolicijske snage. Ja sam
obavijestio prisutne da su pOl1udene maBe za ras neprihvatljive, posebno
kad je riječ o koridoru kod Brčkog i u istočnoj Bosni.
Nakon ovoga, Šaćirbegović ijasmo se sastali sa Johnom Shattuckom,
ppmoćnikom državnog sekretara USA za ljudska prava.
S obzirom da se Shatttuck upravo vratio iz Bosne, moje prvo pitanje
Odnosilo se na stanje u Banjoj Luci. Shattuck me je obvijestio da se radi o
279
 velikom broju nestalih osoba i ukazao na problem prisilnog rada na
teritorijama pod srpskom kontrolom. Šaćirbegović je rekao da Milošević
zna da se radi o koncentracionim logorima i tu činjenicu opravdava izlikom
da "svi moraju da rade". Šaćirbegović: "Imamo Rezoluciju Vijeća sigurnosti
UN-a koja kaže da se radni kampovi moraju raspustiti i da se svi moraju
povinovati odredbama Rezolucije". John Shattuckje spomenuo situaciju
sedamnaest zarobljenika, radnika Merhameta, koje su predstavnici
Medunarodnog Crvellogkriža posjetili i za koje srpska strana tvrdi da ih
je spremna razmijeniti. Zatražili smo njegovu pomoć da se osigura
razmjena, što je on obećao.
I Holbrooke.je dolazio tri puta u toku dana, donoseći svaki put novi
I prijedlog mapa.', '. ,.
I Četrl1aestinovembar. Razgovor sadržavnim sekretar-;;-;;:;
Christoph<2!0mi ambasadorom Holbrookeom. Sa naše strane, prisutni:
Silajdžić,Saćirbegović, Zubak i ja.
""'Christopherje-izrazio.zadovoljslVo.štojma.priliku..da,.na.p.utuza
Japan, '..ostane u Daytonu jedan dan i razgovara sa svakim od šefova
delegacija: Ja sam izjavio da se na nas vrši pritisak da prihvatimo mapu,
koja potpuno. odstupa od mape Kontakt-grupe, što se vidi i na mapi koju
je upravo donio ambasador Holbrooke. Rekao sam da postoji crta ispod
koje mi nećemo ići ni pod kojim uslovima. Predao sam pismo državnom
sekret,aru (ad~esiranotakoder na sve predstavnike Kontakt-grupe u
Dayf6iiu)u kome naša delegacija izražava negodovanje zbog ignoriranja
činjenice da je predsjednik Srbije Milošević, samo na osnovu izjave da
prihvaća plan Kontakt-grupe, dobio suspenziju nekih sankcija i da smo
mi, samo uiusloy poštovanjaplanaKontakt-grupe,došli na pregovore.
Reka~ sam ela mi možemo prihvatiti razgovore o izmjeni mapeKontakt-
grupe, samo pod uvjaOrr1 daseočlIva. kYalitativ?iikvantitativni balans.
U raspravi Okokor1dorakod 13 rčkog,Zubak je ukazao na to da
Milošević insistiranaširokornkoridoru, jer računa na podjelu, što je
očigledna stvar i što senlkako'i1e može prihvatiti;
U toku dana Christopher je dolazio još tri puta nakon razgovora sa
Miloševićem i Tudmanom, posljednji put oko ponoći. U svakom od
raigovora raspravljano je o mapi i mogućnosti da se dobije Foča i dio
rijeke' Driileza izgradnju hidroelektrana za naše potrebe, vraćanju
Srebreniceižepe, itd. Christopher nas je obavijestio daSrbidefinitivilo
odbijajlldiiYrate Doboj i da to dovodi pregovore u pitanje. '
TokomtrećegsastaIlka raspravljano je o Sarajevu. Američka strana
prezentirala jesrJ?ski, revidirani prijedlog Elementid6goyorenih principa
za Sarajevo. Rekao sam da papir uopće nije prihvatljiV jer podrazumijeva
podjelu grada,pošto, kako stoji u prijedlogu, svaka općina zadržava lokalne
policijske snage. Dogovoreno je da naši eksperti daju prijedloge izmjena.
280
Državni sekretar je naglasio da Amerikanci u ovom pitanju stoje apsolutno
na našoj strani i da je predsjednik Clinton proveo tri sata u Kongresu
razgovarajući o Bosni, sa ciljem da se osiguraju potrebna sredstva u budžetu.
U jednom trenutku Christopher se obratio direktno meni:
"Namaje veoma stalo da vam pomognemo. U ovom trenutku imamo
velike mogućnosti da ustanovimo jedinstvenu državu, da završimo rat, da
dobijemo fondove za rekonstrukciju i ja apeliram na vas da ne propustite
ovaj jedinstveni trenutak. Vi ste, gospodine predsjedniče, u ovom trenutku
jedina osoba koja može ukazati na potrebu pozitivnog pristupa ovim
prijedlozima. Ne dozvolite da Vama prevladaju detalji, koji, uporedenju
sa cjelinom rješenja, nisu tako značajni. Mi vršimo pritisak na Miloševića
da se riješi Karadžića i Mladića, da bi se moglo primijeniti ovo o čemu
dogovorimo u Dayt6iiu:Ako postignemooiližiV sporazum ovdje, Kongres
će podržati slanje naših trupau sastavu IFOR-snaga. Ako, medutim, to ne
bude slučaj, neki ljudi u SAD-a će biti sretni i reći će: operimo ruke od
svega, mi smo iskreno pokušali i sad više ne možemo ništa".
Na kraju je državni sekretar rekao da će se vratiti ponovo u Dayton
u subotu 18. novembra i pomoći oko pitanja koja budu ostavljena "za
zadnju minutu".
Pošto sam ispratio Christophera, primio sam ponovo predstavnike
Evropske unije Carla Bildta i tri politička direktora ministarstava vanjskih
poslova Velike Britanije, Francuske i Njemačke. Upoznao sam ih sa
razgovorima prethodnog dana i sa. konkretnim problemima u vezi sa
unutrašnjim razgraničenjem.
Kasno navečer, Silajdžić i ja primili smo Miloševića i Bulatovića.
Razgovarali smo o Sarajevu i oslobađanju zatvorenika.
Petnaesti novembar. Stvari nisu išle naprijed. Još uvijek nema sigurne
teritorijalne veze sa Goraždem, Sarajevo polovično riješeno, Srebrenicu,
Foču i Višegrad ne đaju, neriješen jedan broj ustavnih pitanja. Istovremeno,
pritisak sa svih strana. Zovu me predsjednik Chirac, premijer Major i
predsjednik DemireL Svi govore isto: ovo je najbolja prilika da se postigne
zadovoljavajući mir, kasnije će biti samo teže. D.ošao je iBildt sa porukom
ministara Evropske.unije da se pregovori, koji su bili zapali u ćorsokak,
moraju nastaviti i naći Iješenje. Novih Pre~ovoraneće uskoro biti. Ovo je
posljednja šansa da se uhvatii'voz zami!,'. Poruke su bile skoro istovjetne
i prepoznavao se američki rukopis.·c .
Uslijedio je sastanak sa lohnomShattuckom, ambasadorom
Menzisom i Jakom Zekulicem iz State. Departmenta.
Razgovor se vodio o zatočenima u regiji Banje Luke. Dogovoreno
je da Shattuck podnese prijedlog teksta o oslobađanju svih zarobljenih
civila pozivajući se na rezoluciju Vijeća sigurnosti 1.019 od 9. novembra
1995. godine, koja traži da bosanski Srbi omoguće nesmetan pristup
281
 zatočenim osobama iz Srebrenice i žepe, kao i onih sa područja Banje'
Luke i Sanskog Mosta. Prema ovoj rezoluciji, predstavnicima
Međunarodnog križa će biti omogućeno da registrira sve zarobljene osobe
i da imaju pristup svim mjestima zatočeništva.
Jak Zekulic nas je obavijestio o zahtjevu Srba da izbjeglice i raseljena
lica glasaju u mjestu i za općine u kojima se zateknu u vrijeme izbora,
što sam energično odbio.
I hrvatski predstavnici su bili za to da ova lica glasaju u mjestu u
kome sada žive, što je u pravilu značilo u mjestima u kojima su zauzeli
tuđa imanja i kuće. Radilo se o budućem famoznom obrascu P-2. Naš je
stav bio obrnut: izbjeglice i raseljena lica trebaju glasati u općinama i za
općine u kojima su živjeli 1991. Smisao ovog različitogpriSJ1!!)a bio jtl.
jasan: srpska i hrvatska strana - barem kroz ljude koji su ih tada
predstavljali - željelaje zadržati i učvrstiti demografsku sliku BiH nastalu
ratom, što znači protjerivanjem i etničkim čišćenjem. Ovakva
demografska situacija sa syojestrane impliciralajeilLb~ell1 potencijalno
sadržavala mogućnost trojne podjele Bosne. Nigdje se kao na pitanju
primjene obrasca P-2 nisu jasnije očitovale dvije različite politike prema
opstanku i budućnosti bosanske države.
Ja sam ukazao na probleminterpretacije termina "supervise" izbora
_ nadgledanja izbora od OSCE-a, što Srbi tumače samo kao praćenje
izbora, dok je to za nas organiziranje i nadgledanje izbora. Nakon našeg
prijedloga da se glasa prema popisu stanovništva od 1991., stav američke
vlade je da OSCE registrira sve izbjeglice i da sa zemljama koje su primile
naše izbjeglice dogovori da mogu glasati bez bojazni da će ih zemlja
r: domaćin (Njemačka, Austrija ili Švicarska) neposredno vratiti u Bosnu.
l!.'
"
ii Zatim sam sa našom delegacijom primio Carla Bildta i tri predstavnika
Evropske unije. Gospođa Nevil Jones je uložila protest zbog navodnog
maltretiranja humanitamih radnika i promatrača UN-a u centralnoj Bosni,
i na što sam ja dao uvjeravanja da ću narediti da se ispita slučaj. Na upit
Carla Bildta dokle se stiglo u mirovnim pregovorima, odgovorio sam da,
nažalost, nemamo dobrih vijesti iako se prethodnog dana (14. ll. 95.)
radilonamapama od ujutro u 9,00 do 24,00. sata. Problem je u tome što
Milošević nudi rješenja koja su potpuno različita od onih iz mape Kontakt-
grupe. Radna aneksima se nastavlja,još uvijek ima razlika u mnogim
pitanjima, ali vjerujemo da ćemo ih riješiti. Ministar Šaćirbeg()vić je rekao
daje manji optimist i da postoje indikacije o namjeri podjele zemlje.
Ambasadori Ishinger i Jones su mi predložili da odem u Washing-
:!
ton i da se obratim Kongresu sa zahtjevom za punu podršku
implementaciji Sporazuma. Znajući američki stav, odgovorio sam da to
mogu učiniti samo sa valjanim dokumentom, jer Kongres traži jasan i
održiv dogovor. Ambasadori Evropske unije dali su uvjeravanja o
282
odlučnosti NATO-a da uputi vojnike odmah poslije potpisa sporazuma i
da poteškoće u ovom smislu ne dolaze iz Evrope, nego iz USA.
Zatimje održana ceremonija potpisivanja Sporazuma o ustanovljenju
Vijeća za saradnju između Republike Hrvatske i RBiH i Federacije. J a
sam predvodio našu delegaciju, a Tuđman hrvatsku.
Na kraju smo imali dva kraća sastanka sa Holbrookeom. Bio je to
nastavak razgovora o mapama.
Šesnaesti novembar. Odmah ujutro održanje sastanak naše delegacije
sa Bildtom i tri politička direktora (Njemačke, Francuske i Velike Britanije).
Raspravljano je o vremenskom okviru održavanja tri konferencije: u Parizu,
gdje bi se Mirovni ugovor potpisao, u Londonu, o ekonomskoj obnovi i
rekonstrukciji BiH i,konačno, u Bruxellesu, o implementaciji civilnih
aspekata mirovnog ugovora. Predsjednik Zubak, kojije bio podnio ostavku,
upitao je: "Šta vrijede ugovori ako ostanemo bez naroda, a narod se neće
vratiti u Posavinu, jer je ostala pod srpskom kontrolom?"
Ja sam rekao da bih mogao biti umjereni optimist ukoliko se uspije
iznaći rješenje za Goražde. Obavijestio sam sagovornike da sam upravo
razgovarao telefonom sa prof. Ganićem iz Sarajeva. Ganić me upozorio
da srpska propaganda, na čelu sa Karadžićem, poručuje bosanskim
Srbima da ne prihvate plan.
Nakon ovoga, Silajdžić, Šaćirbegović i ja primili smo Anthonya Lakea,
savjetnika predsjednika Clintona za nacionalnu sigurnost. Razgovoru je
prisustvovao i ambasador Holbrooke. Lake nas je obavijestio da je upravo
razgovarao sa predsjednikom Clintonom i prenosi nam naglašeni stav
američke administracije da je sada pravo vrijeme da se dođe do rješenja.
Nabrojao je sve prednosti onoga što je do sada postignuto u pregovorima:
jedinstvena BiH u međunarodno priznatim granicama i, prema njegovom
mišljenju, pravedno rješenje. Naglasio je da USA neće siliti na sporazum
bilo koga ko ne vjeruje daje sporazum prihvatljiv. Uloga USA nije samo
da postignemo sporazum, nego da dobijemo najbolji sporazum. koji se
može postići. Ako se pregovori ne mognu' uspješno završiti u Daytonu,
preostala nerazriješena pitanja morat će se rješavatillParizU. Ukazao je na
podijeljeno mišlje11je Kongresa u vezi sa slanjeniameričkih vojnika u
Bosnu, kao i ()premanja i obuke naše Annije. Dabi se dobio sporazum,
moramo biti spremni na ustupke i na Činjenicu da Će ljudi uvijek stavljati
naglasak na OIlO št()llije p()stiglluto, ne Ila ollošto jest.
Objasnio sam da ml ČlJirrrt6 sve Što možemo i obavijestio Lakea o
srpskoj propagandi koja poručuje bosanskim Srbima da ne prihvate nikakav
sporazum. Holbrooke je rekao daMilošević prihvata koridor za Goražde,
ali ne širi od tri kilometra, i da je spreman vratiti Grbavicu ukoliko će
Srbima pripasti dijelovi na sjeveroistočnoj strani Sarajeva. Premijer
Silajdžić objašnjava da Srbi žele uski koridor za Goražde kako bi ljudi
283
osjećali nesigurnost i napustili grad. Šaćirbegović ukazuje da nema dovoljno
ugradenih mehanizama implementacije, kao ni policijskih snaga za
sigurnost povratka izbjeglica i nadgledanja izbora.
Uuce izražava zabrinutost zbog opiranja nekih članova Kongresa ideji
projekta "Delta" (program obuke i opreme naše armije koji će provesti
američki stručnjaci). Šaćirbegović pita može li se razgovarati o specijalnim
odnosima BiH i NATO-a ili, palc, o mogućnosti da NATO da posebnu
izjavu daje BiH značajna za stabilnost Evrope, pa talco iza NATO. Silajdžić
ukazuje na problem Sandžalca. Opisuje situaciju u Sandžalru i ukazuje na
činjenicu da tamo nema promatračke misije OSCE-a i zahtijeva da se
otpočne rasprava o tom pitanju unutar evropskih partnera.
Napravljena je pauza za ručalc, a zatim smoponoYQJ:azg.o-yamJiBa
Antonyjem Lalceom i ambasadorom Holbrookeom. lJ raspravi oko mape
ja ukazujem da mi ne možemo više popuštati i da treba ispitati je li
Milošević zaista ozbiljan u ovim pregovorima. Holbrooke tvrdi da će
general.Joulwan sutra.razgovaratLsaJllliloŠe'li~~lIlj~l:>jaJlIlit:i.p1t1da je
koridor za Goražde od samo tri kilometra. potpuno neprihvatljiv sa vojnog
stanovišta i da Grbavica nikalco ne može ostati srpska. Talcoder nas
obavještava da se Milošević složio sa prisustvom NATO-a prema NATO-
ovim pravilima, što znači bez dvostrukog ključa.
Sedamnaesti novembar. Sastanak sa Williamom Perryjem,
ministrom odbrane USA. Prisutan Holbrooke.
'P~;:;:Y-k~e da je ovo historijski mornent,kojiSviu Washingtonu
prate sa velikom pažnjom i da je, u poredenju sa situacijom od prije
dvije sedmic~iučinjenveliki progres. Objašnjava daje Amerika spremna
da angažira svoje snage za implementaciju sporazuma, ali. da će trebati
podrška Rusljeda biplan.primij~nili sa minimalni l1l rizikom. Evropljani
nemaju iste obaveze prema Bosni kaošto ima.Amerika. Treba učiniti
sve da se prvouspotavijaka.Federayija,.da bi se zatim moglo ićldalje.
Objašnjavam daje državni sekretarChristopherdao prijedlog mape koju
smo mi prihvatili, a Srbi odbili, pri čemu smo mi učinili velike koncesije.
Holbrooke kaže daje prethodne noći dugo razgovarao sa Miloševićem o
koridoru za Goražde i da je dobijen koridor .širok približno osam
kilometara.!:'erry ukazuje na značajan trenutalc angažmana NATO-a, što
je važno ne samo za.Bosnu, nego i za Evropu. Nakon toga, uslijedio je
obilazak Agencije za mape ministarstva odbrane USA, gdje je
demonstriran video-prikaz koridora i aviosnimci regije Goražde.
U nastavku sastanka,. poslije pauze, razgovoru se pridružio general
Joulwan. Potvrdio je da su Rusi, na sastanku sa predsjednikom Clintonom,
prije dvadeset dana, pristali da svoje snage u sastavu IFOR-a stave pod
komandu Amerikanaca. Za ovaj neobični detalj, koji otkriva složenost
odnosa izmedu dvije zemlje, znao sam već nešto ranije.
284
Holbrooke nas obavještava da je Milošević prihvatio naš zahtjev da
se snage IFOR-a mogu rasporediti po cijeloj BiH, što je sigurno bio koralc
naprijed. Ja ukazjem da se Srbi moraju povući ne samo sa Grbavice i
Jevrejskog groblja (dijelovi Sarajeva), nego i sa brda iznad grada. General
Joulwan: "Ja sam objasnio Miloševiću da bi naše snage bile ranjiveaIco bi
srpske trupe ostale na brdu iznad grada, kao i da ćemo, u slučaju napada,
vrlo oštro reagirati i uzvratiti". Šaćirbegović pita šta će se dogoditi alco
civili budu napadnuti, hoće li IFOR i tada reagirati. General Joulwan ne
daje direktan odgovor. Ja tražim da se smanji demilitarizirana zona oko
koridora Goražde sa dva najedan kilometar sa svalce strane i ukazujem da
će ljudi ostati u Gradu samo alco se budu osjećali sigurni, a alco ne, otići će.
Joulwan insistira da vojni aneks moraju potpisati i predstavnici Republike
Srpske. Ja se protivlm;jeije·Milošević ovlašćen potpisati u ime bosanskih
Srba. Holbrooke objašnjava da Kongres neće poslati trupe bez potpisa
predstavnika vojske RS na aneks l (vojni aneks). "Mi time ne dijelimo
vašu zemlju, to je samo potpis da se njihova vojska slaže sa našim
dolaskom" - kaže Holbrooke. Objašnjenje nije zvučalo osobito uvjerljivo.
Uslijedila je duža rasprava o osobama koje će potpisati vojni aneks
i olegalitetu njihovga potpisa.
Kasno popodne primio sam Bildta i tri politička direktora evropskih
zemalja. Objasnio sam situaciju sa mapama i sporne tačke, kao i raspravu
oko širine koridora za Goražde. Zubalc je govorio o potrebi razrješenja
preostalih pitanja, posebno pitanja Centralne banke i zajedničkog
monetamog sistema. Nalcon toga je uslijedila rasprava o izborima, načinu
glasanja izbjeglica (u mjestu gdje su izbjeglice registrirane 1991. ili u mjestu
gdje sada žive). Bildt je ukazao na teškoće i zatražio da medunarodna
zajednica izbore samo nadgleda, što smo mi odbili. J a sam uzvratio
zahtjevom da promatrači OSCE-a i ostalih medunarodnih institucija dodu
ranije, dok bude trajala izborna kampanja, a ne samo za dane.izbqra ..
Navečer sam imaosastanalc sa državnim sekretiu"0rnClnistopherom i
ambasadorom Holbrookeom. Prisutni i Silajdžić i Šaćirbegović:
Christopher je rekao daje obavij~ten o našimintenzivnirn akiivnostinia,
sastancima sa miI1istromPerryjem i savjetnikom Lakeom i izrazio
zadovoljstvo štoje koridor za.9oražde proširen. Jasam prezentirao mapu i
objasnio da još uvijek ne postoji rj~šenje za izgradriju hidroelektrane na
Drini i da Brčko uopĆe nije riješeno. Na ovo jefIolbrooke predložio da
Amerika ponudi pismenu garanciju koja će seodriositi na hidroelektranu i
još neka područja. Rekao sam da sutra možemo završiti mapu, a preksutra
ostala neriješena pitanja.
Osamnaesti novembar. Ambasador Menzies i general Kerrick nas
obavještavaju o neophodnosti postizanja sporazuma danas do 24,00 sata.
285
U tom slučaju, sutra (nedjelja) izvršilo bi se finiranje dokumenata, a
ceremonija parafiranja obavila u ponedjeljak.
Ja sam ponovio: Ako nema sporazuma oko Brčkog, nema rješenja,
pa ni ceremonije. Razgovorima se zatim pridružio državni sekretar
Christopher. On ukazuje da smo stigli do trenutka kada treba odlučiti
hoće li se pregovori nastaviti ili će biti prekinuti. Ponavlja vremenski
okvir: danas i naredna dva dana.
Ambasador Holbrooke prezentira korist za Bosnu koja će proisteći
iz Mirovnog sporazuma. Pa ih nabraja:
Prvo: Jedna nacionalna vlada sa demokratskim ustavom i centralnim
institucijama, kontinuitet i priznanje države, sloboda kretanja kroz cijelu
zemlju, Bošnjak predsjednik za prvi mandat,'direktnLizborLza
Predsjedništvo i Parlamentarnu skupštinu, jaka zaštita ljudskih prava,
isključenje ratnih zločinaca iz vlasti, demokratski izbori u oba entiteta
koje će nadgledati medunarodna zajednica, Centralna banka sajednom
valutom i medunarodno sponzorirani program obukepolicijeiilildglecianja.
Drugo: Paket ekonomske obnove (obaveze međunarodnih donatora,
MMF i IBRD-programa sa ciljem brze obnove zemlje, otpis većeg dijela
duga, krediti i garancije za rekonstrukciju infrastrukture, članstvo i
koncesioni krediti MMF i Svjetske banke i početna podrška USA u Iznosu
od 500 miliona američkih dolara).
Treće: IFOR-snage, predvođene NATO-om i pod američkom
komandom; 60.000 vojnika, od kojih 20.000 Amerikanaca; razdvajanje
snaga, IFOR"a u oba entiteta, regionalna kontrola naoružanja,
ukidanjeembargana oružje, vojni paritet sa snagama bosanskih Srba.
Četvrto: Značajno ojačana Federacija (novi sporazum o Federaciji
osiguravajasnu definiciju vladinih ovlasti i raspuštanje vlade Herceg-Bosne).
Peto: Teritorija' Federacijeje 'povečana sa 50 Posto I1apreko 55 posto
tokompregovora2l. i to je kompaktna održivateritorija. .Goražde osigurano i
dostupno, IFOR (ili drugi)izgt1ldatćenoviP}!tkr()z koridor Goražde,a dok
put ne bude gotov, IFOR će u potpuI1ostipatrolirati putevima Rogatice i
Foče. Th je i komitet za primjenu Sp()razuma, kojim će rukovoditi radna
grupa iz Bruxellesa, rad medunarodnih agencija, koje će koordinirati visoki
predstavi1iksa sjedištem u Sarajevu; praćenje ljudskih prava, izgradnja mjera
povjerenja i izbori, koje će nadgledatiOSCB irazličite medunarodne agencije.
Šesto: Dodatna zaštita ljudskih prava, garantirano pravo povratka
izbjeglica ili kompenzacija za izgubljenu imovinu, podrška Sudu za
ratne zločine, obaveza da se osigura oslobađanje svih civila, razmjena
ratnih zarobljenika, uspostava Komisije za ispitivanje ratnih zločina
počinjenih u ratu.
2) Ovajprocenat će se kasnije vratiti nešto malo preko 51.
286
Sedmo: Saglasnost Beograda da normalizira odnose sa BiH
uključujući dodatne predložene mjere izgradnje povjerenja (posjet~
predsjednika Izetbegovića i premijera Silajdžića i ostalih zvaničnika
Beogradu, direktni zračni saobraćaj izmedu Beograda i Sarajeva, priznanje
od stra~e Beograda bosanskog suvereniteta i teritorijalnog integriteta,
otvaranje ambasada u Beogradu i Sarajevu, saradnja u pitanjima transporta
i korištenja struje, vode i plina, trgovinska i privredna saradnja, ustanovljenje
"vruće linije", direktne telefonske komunikacije, zajednička privredna
komora, kulturna, sportska, naučna i obrazovna saradnja, razmjena posjeta
delegacija oružanih snaga, kreiranje carinske unije, itd.).
Silajdžić primjećuje da se predstavnici Evropske unije protive ideji
da OSCE vodi izbore. Slažu se samo da ih nadgledaju, i ukazuje da se u
tom slučiiju~riemože govoriti o "meaunaroilno vođenim izborima".
Što se tiče mogućeg ukidanja sankcija Srbiji, ambasador Holbrooke
naglašava da do toga može doći samo nakon slobodnih i fer izbora.
Nakon toga je uslijedila rasprava o mapi. Holbrooke obavještava da
Milošević traži koridor kod Brčkog IS km i priznaje daje to neprihvatljivo
za nas. Silajdžić ukazuje da se ovo pitanje ne može ostaviti nerazjašnjenim.
Ja zahtijevam za Brčko rješenje kao u planu Kontakt-grupe.
Holbrooke odgovara da ne možemo dobiti Brčko, a da naša
nepopustljivost znači povratak na bojno polje. Državni sekretar
Christopher podsjeća da postoji cijena za mir, da je ona visoka i da se
više dobiti ne može.
Kasnije nam se pridružuje David Lipton iz Svjetske banke.
Razgovaramo o ustanovljavanju jedinstvene monete i jedinstvene
finansijske ustanove. Nakon duže rasprave, Zubak se saglasio sa
jedinstvenom finansijskom ustanovom imonetom.
Slijedio je uobičajen dnevni brifing sa Carlom Bildtom i tri politička
direktora. Na dnevnom redu - nerazriješeni problemi u vezi sa mapama
i ustavnim Iješenjima.
Premijer Silajdžić posebno ukazuje na problem Sandžaka. Insistira
na potrebi slanja evropskih posmatrača za ljudska prava u Sandžak.
Nakon ovoga, uslijedio je ponovnisastanak sa državnim sekretarom
Christopherom i finansijskimekspertiIna.
Ja zahtijevam izjavucpismo o buducoj finansijskoj podršci. Također,
Zahtijevam da se razjasni pitanje načina glasanja raseljenih lica i izbjeglica
(može li raseljeno lice mora glasati gdje je registrirano ili može i u mjestu
gdje živi kao izbjeglica).
Prilikom nove rasprave o ponuđenom prijedlog mape, ja sam,
nezadovoljan ponuđenim prijedlogom oko Goražda, rekao da ne želim
dalje raspravljati na takav način i zaključio sam sastanak.
287

Ali, tada je uslijedio obrt. Milošević je odlučio predati Sarajevo.
Ovaj dramatični trenutak Holbrooke opisuje ovako:
"Napokon, u subotu rano poslijepodne, pozvao sam Miloševića da
malo prošetamo unutrašnjim dijelom kompleksa. Ogorčeno sam se
požalio što će njegovo ponašanje dovesti do prekida raz~?vora I o~~~
se koncentrirao na Sarajevo. 'Neka pitanja mogu se ostaViti po stram Ih
skrpiti', rekao sam, 'ali Sarajevo se mora riješiti u Daytonu'. 'U redu',
odgovorio je smijući se. 'Danas neću jesti sve dok ne riješimo Sarajevo'''.
Nešto kasnije, dok sam pričao s Hillom i Clarkom, vrata mog apartmana
otvorila su se bez upozorenja i Milošević je upao. "Bio sam u vašem
susjedstvu i nisam želeo proći pored vaših vrata, a da ne pokucam",
rekao je široko seosmjehujući. Bilo je jasno M iD:iiCifešt(n'až·tfo~da:
nam kaže.
"U redu, u redu", rekao je i sjeo. "Do vraga s vašim DC-modelom: to
. je prekom plikovanoinećeuspjeti~Ja. ću. riješitiSarajeY9.. Ali.i9š.;U e
smijete razgovorati o mom prijedlogu ni s kim iz srpske delegacIJe.
Moram razraditi 'tehnologiju' kasnije, kada sve bude riješeno".
"Kažem vam", nastavio je, "Izetbegović je zaradio Sarajevo ne napuštajući
ga. On je tvrd tip. To je njegovo".
Te riječi vjerovatno su izazvale najviše zaprepaštenja i bile najneočekivanije
na Konferenciji. Dok je govorio, Milošević je na mapi peroru iscrtao dio
Sarajevo.koji je bio spreman dati Muslimanima. Chris Hill se odmah
usprotivio: bio je to krupan ustupak, ali to nije cijeli Grad. Milošević je
za Srbe zadržao Grbavicu, ključni dio s druge strane rijeke od centra
Grada. Iako je to bio dramatičan korak naprijed, Miloševićev prijedlog
nije u potpunostiujedil1javaoSaraj~vo.
Kada je Hill ukazao na to, Milošević je planuo. "Dajem vam Sarajevo",
skoro je vikao na Chrisa, "a vi govorite takve gluposti!" Rekli smo
Miloševiću da će Izetbegović .vjerovatno odbaciti njegov prijedlog,
iako predstavlja "velik korak u pravom smjeru".
Hill i ja smo odmah otišli kod bosanskog predsjednika. Izetbegović
, nije priznao važnost ponude, nego se usmjerio samo na njene nedostatke.
I "Sarajevo ne može postojati bez Grbavice", rekao je sa žarom. Dio
koji jeMil()šević želio zadržatizaSrbe zadirao je direktno u centar
Grada, a zapadnim novinarima bio je poznat kao snajperska aleja.
Ipak smo svi zaključili da su pregovori o Sarajevu ušli u novu fazu.
Uzevši mapu sa detaljno upisanim ulicama Sarajeva, Hill, Clark i ja
otišli smo u Miloševićev apartman. Počeli smo proučavati svaki put i
288
svaku crtu terena. Milošević je izgledao popustljiv; Hill je predskazao
da ćemo slijedećeg dana dobiti cijelo Sarajevo ako se budemo držali
našeg stava. Odjednom nas je preplavio osjećaj nade i otišli smo kao
na krilima."
Tako ovaj trenutak opisuje Holbrooke i pita se zašto je to Milošević
učinio. Holbrooke smatra da je Milošević predajom Sarajeva htio oslabiti
paljanske Srbe. Ne mislim da je ovo objašnjenje tačno. Ni kasniji razvoj
dogadaja nije ga potvrdio. Moje objašnjenje je bilo: Milošević je nakon
osamnaest dana pregovora shvatio da u pitanju jedinstvenog Sarajeva nema
kompromisa, pogotovo što je i stav medunarodne zajednice, posebno USA,
ovaj puta bio čvrst i jednodušan.
.l'jesnikAbdulahSidran,u.jednom kasnijem razgovoru, iznio je mi
svoje tumačenje: ''Miloš.eviću je trebalo 150. hiljada sarajevskih Srba da
njima napuni podrinjske gradove". Tako misli Sidran, ali tada ostaje bez
odgovora pitanje: ako je tako, zašto je osamnaest dana odbacivao svaki
razgovor o sličnoj ideji? Možda nikada nećemo znati pravi Miloševićev
motiv, ali jedan naš veliki cilj u Daytonu bio je postignut.
Devetnaesti novembar. Ovaj kritični dan počeo je vrlo rano (ili
vrlo kasno). U dva sata poslije pola noći sastali smo se Silajdžić, Zubak,
Šaćirbegović, Trnka ija sa Robertsom 0\Venom i njegovim tiJ:llompravnih
eksperata. Rasprava se vodilaospornim pitanjima izUstava,ta.čku po
tačku. Na ponovljeno Zub<t\{ovo traženje, dogovoren je dvodomni
parlament i procedura imenovanja ministara (nominate) i njihovog
odobrenjaod Parlamenta (approval). .
U rano popodne, .sa Zubakom i Šaćirbegovićem posjetio sam grupu
naših učenika i studenata koji se nalaze na školovanju u državi. Ohio i
susjednim saveznim državama (oko 40 učenika). Susretu je kratko
prisustvovao i državni sekretar Christopher i ambasador Holbrooke. U
prijateljskom i neformalnom razgovoru, pokušao sam objasniti sadašnju
situaciju u BiH i naše ciljeve.
Nakon ove posjete, državni sekretar Christopher priredio je radni
ručak za Silajdžića, Zubaka i mene. Prisutni su ambasadori Holbrooke i
Menzies. Tokom ručka nastavljena je rasprava o našim pozicijama i
spornim pitanjima.
Pred večer je nastavljena debata u istom sastavu.
Ja objašnjavam da su rnape problem na ovaj ili onaj način, na šta
državni sekretar Christopher sumira dosadašnje rezultate pregovora, poziva
se na obaveze koje je preuzeo sekretar za odbranu Perry (zbog povećane
širine koridora za Goražde, Perry smatra da je sada dovodenje IFOR-snaga
i njihova efikasnost značajno olakšana). Ponavljam problem Brčkog.
Christopher naglašava da zna značaj Brčkog, ponovo ukazuje na pozitivno
289

rješenje Goražda i Sarajeva i pismo predsjednika Clintona kojim se SAD
obavezuju da će odmah po potpisivanju sporazuma otpočeti proceduru
donošenja rezolucije u Vijeću sigurnosti UN-a o ukidanjuembarga na oružje
za BiH i Hrvatsku. Amerikanci insistiraju da popustimo i postignemo
sporazum. Pokušavam objasniti svoju upornost. Da bi se pregovori spasili,
predlažem da se pitanje Brčkog odloži i povjeri komisiji kojom će
predsjedavati Amerikanci i u kojoj će biti po dva Bošnjaka, dva Srbina i
jedan Hrvat, s tim dase to pitanje riješi u slijedeća dva mjeseca.
Na traženje Christophera, svi odlaze, ostajemo samo on i ja.
Christopher naglašava da je najvažnije da se rat zaustavi i da se pomire
pozicije u vezi Brčkog,jer je Milošević na rubu gubljenja kontrole nad svojom
delegacijom i da:semože"dogoditida cijela stvar propadne ukoliko hudemo
nepopustljivi. Ponavljam ideju o ostavljanju Brčkog kao neriješenog pitanja
i objašnjavam kako loš sporazum naš narod neće prihvatiti. Nisam primijetio
da su moj i argumenti ostavili utisak na Christophera.
.. N'isast3iikUČfanova našeoelegacije;rrolotooke-dajeuu'glllistuuspjeha
koje smo postigli i istu takvu listu posljedica ukoliko pregovori propadnu.
o. Ne znam kada je bilo ovo što se dalje dogadalo: je li to bilo u nedjelju
navečer ili u ponedjeljak ujutro. Jer spojili su se dan i llOĆ inije bilo nikakvog
Preldda.Skoro čitavu noć od nedjelje na:ponedjeljak:smo probdjeli. Silajdžić
je od rane večeri na pregovorima sa Miloševićem i američkom delegacijom.
Jashksjediousvommalomapartmanuis vremenana vrijeme se
obavještavao o tome kako teku pregovori. Ostavio sam Silajdžića da se ovu
večer hrve.sa Miloševićem. Mladi je i u boljoj je kondiciji. Dolazio je kod
mene fukomvečeri ip()novo oko ova sata poslije ponoći. "Ide dobro", kaže.
U četiri sataujutrci obuk~o~ampidžamui pošao haspavanje kadasu poručili
po mene da dodem.da proslaviillosporaZum:·~avukaO sam zimski kaput
preko pidžame i pošao usilsjedlluzgradu,'gdje jli ha okupu hilo čitavo društvo:
Christopher, Holbrooke; HilI,Clark:,Mil6ševič,Silajdžić i drugI. Imao sam
neku zebnju u duši. Mislio sam na .Brčko; Kada su preda mnom raširili
kartu,jedino šta sam pogledao bila je ova tačkana Savi: primijetio sam da je
ostala Srbima. Šutio sam neko vrijeme. Holbrooke kao daje čitao moje
misli. Konačno me, skoro sasnebivanjem, upitao jesam li zadovoljan. Rekao
sam da nisam i da bez Brčkog ne mogu prihvatiti sporazum. o
Mislim daje medu prisutnima nastala mila konsternacija; Kasnije
sam saznao izašto: bili su većproslavili postizanje sporazilmai uspješan
završetak miroynihpregovora u Daytonu. Ja sam pokvario slavlje. Razišli
smo se bez pozdrava.
OSVal1UO je ponedjeljak, 20. novembar, posljednjidan pregovora. Čitav
dan su se smjenjivale posjete, pozivi, pritisci, obećanja, apeli. Sastao sam
se u više mahova sa Christopherom, Miloševićem, Thđillanom, generalom
290
Clarkom, ekspertni m timovima za mape i ustavna pitanja i, naravno, sa
neizbježnim ambasadorom Holbrookeom.
Pred kraj dana konstatirali smo daje ostalo neriješeno Brčko i 1,5 posto
teritorije koju bi mi, prema mapama i odnosu 49:51, trebali vratiti Srbima.
Kasno navečer, oko II sati, posjetio me državni sekretar Christopher
i kratko rekao da u roku od jednog sata treba odgovor na dva pitanja:
hoćemo li Srbima prepustiti Brčko i jesmo li spremni vratiti višak od 1,5
posto teritorije. Ako ovo ne možemo učiniti, pregovori se završavaju i
smatraju neuspjelim.
v Obavio sam hitne konsultacije u našem timu, a zatim po
Saćirbegoviću odgovorio: vratit ćemo 1 posto teritorije, a Brčko ne damo.
Brzo nakon ovoga u moju sobu došao je John Komblum i donio
papir u na kome je pisalo da, i pored učinjenih napora, pregovori o miru
nisu uspjeli i da se zaključuju. Apelirano je na strane da se uzdrže od
razbuktavanja sukoba.
Donosilac je zamolio da potpišem prijem ovog pisma. Stavio sam
potpis i prvi put nakon pet dana otišao mimo na spavanje.
U toku noći, medutim, dogodio se obrt. Milošević je prihvatio
arbitražu za Brčko. Holbrooke taj dogadaj opisuje ovako:
"Odjednom je Kati bahnula u sobu. 'Milošević stoji na snijegu, na
parkingu, i čeka da razgovara', rekla je. Prvi put sam opazio da pada
snijeg. Trkom se vratila i uvukla ga u moju sobu, gdje smo ga dočekali
Christopher i ja. Izgledao je kao da cijele noći nije spavao.
'Nešto se mora učiniti da bi se spriječila propast', rekao je klonulo.
'Predlažem da Tuđman i ja potpišemo sporazum i ostavimo otvoreno
Izetbegoviću da ga potpiše kasnije'.
'To je potpuno nemoguće', odlučno je rekao Christopher. 'Ne možemo
imati sporazum koji nisu svi potpisali. To nije valjan ugovor'.
'U redu, u redu', rekao jeMilošević. 'Onda ću preći i zadnji kilometar
zbog mira. Složiću se za arbitražuooBrčkomzajednu godinu od
sada, a vi, gospodine Christopher, možete odlučiti"'. o
Nisarrizna:ošt:&sedoiad~6,~p~tfill?sru,n s~ za put u Bosnu. Oko
osam sati dobiosamobavijes(daChristopher želi dame hitno vidi... Došao
je u društvu Holbrookea; ()dbiq,da sjedne,iskorosa vrata me upitao:
"Prihvatate li arbitražu za Br/:ko?3 Biosam zbunjen na trenutak, a onda
odgovorio "Da, prihvatam". "Onda je u redu" -odgovorio je. Holbrooke mu
je nešto poluglasno rekao, oni su se pozoravili i skoro pobjegli iz prostorije.
U II sati i 40 minuta, bio je utorak 21. novembar, predsjednik Clinton
izašao je i u dvorištu Bijele kuće, pred mnogobrojnim novinarima, objavio
da je Sporazum o miru u BiH postignut:
291
 "Poslije skoro četiri godine, dvije stotine i pedeset hiljada ubijenih, dva
miliona izbjeglih i grozota koje su užasnule ljude širom svijeta, narod
u Bosni konačno ima šansu da iz užasa rata ude u obećanje mira".
Kod nas je tada bilo 17 sati i 40 minuta. Kćerka Sabina mi je kasnije
pričala: "Vraćala sam se te večeri sa posla, ušla sam u hodnik i, skidajući
kaput, kroz poluotvorena vrata na TV ekranu vidjela predsjednika
Clintona kako okupljenim novinarima saopćava da je postignut mir. Jedva
sam shvatila o čemu se radi jer su u toku dana dolazile potpuno suprotne
vijesti: o kolapsu pregovora u Daytonu i o povratku naše delegacije kući.
Ćitavo jutro razmišljala sam o tome kako nas čeka još jedna teška i
neizvjesna zima ikako ću i dalje morati ispraćati djecu u školu pitajući
se hoće li se vratiti zdrava i čitava. Valja i dalje, Ile .2:tll1mo l<:olik:(),.~i.vj~!i
u danonoćnom strahu. A sad, najednom mir! Kada sam se pribrala i
shvatila šta se dogodilo, briznula sam u plač i jedva sam se zaustavila".
Mislim da je ogroman broj ljudi i žena u Bosni te večeri mislio i
osjećao kao moja Sabina.
Ceremonija parafiranja Sporazuma zakazana je za tri sata poslije
podne po američkom vremenu.
Govorili su Christopher, Bildt, Ivanov, Holbrooke i nas trojica
predsjednika: Milošević, Thdman i ja. Rekao sam:
"Ovo jest historijski dan i za Bosnu i za svijet. Za Bosnu, jer će rat-
nadamo. se -..biti zamijenjen mirom. Za svijet, jer je stradanje Bosne i
sve ono što ga je pratilo bilo moralno pitanje prvog reda, a moralno
pitanje tiče se svakog čovjeka i svake žene na svijetu.
Dokumentima koje smo upravo potpisali garantira se očuvanje
suverene i cjelovite Bosne i Hercegovine i daljnja izgradnja otvorenog
društva zasnov~nog )la toleranciji i slobodi.
To smatramo'glavnimi najVećim rezultatom upravo završenih pregovora.
Ćvrsto smo odlučni da preuzeteobavezeispunimo.
Molimo svijet da nas iI tome podrži i pomogne.
Tu podršku i pomoć posebno očekujemo od Sjedinjenih Američkih
Država, njenog predsjednika, njenog kongresa i njenog naroda.
Ne oklijevajte da to učinite, jer će time prestati patnje mnogih ljudi i
pomoći da se ugasi opasno ratno žarište, koje je predstavljalo prijetnju
miru u regionu i svijetu.
A mojem narodu poručujem:
Ovo možda nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U
situaciji kakva jest, u svijetu kakav jest, bolji mir se nije mogao postići.
292
Bog nam je svjedok da smo učinili sve što je bilo u našoj moći da
nepravda za naš narod i našu zemlju bude manja".
Po povratku iz Daytona, novinar Ljiljana upitao me da objasnim šta su
značile riječi: "U svijetu kakav jest...". Odgovorio sam: "To je svijet u
kojem je moguće povesti nepravedan rat i nametnuti nepravedan mir".
*
Da bi bilo pravo i Francuskoj, ustvari Evropi, odlučeno je da se
svečano potpisivanje mirovnog sporazuma izvrši u Parizu (u Daytonu je
samo parafiran).
Sve živo što je na bilo koji način uzelo učešća u razgovorima u
Daytonu, nekoliKo·stotina osoba, okupilo se tog 14. decembra u francuskoj
prestolnici u palači Elysee.
Atmosfera je bila svečana, a ja sam osjećao želju da budem sam.
Nakon potpisivanja, održani su govori. Ja sam rekao:
"Došli smo ovdje da potpišemo Ugovor o miru u Bosni i Hercegovini
koji smo parafirali u Daytonu prije nešto više od dvadeset dana.
Naš narod i naš parlament prihvatili su taj ugovor. Učinili su to bez
oduševljenja, poput čovjeka koji ispija koristan, ali gorak lijek.
Ipak, želim vas uvjeriti u našu odlučnost da potpisani ugovor i sve
njegove dijelove dosljedno i pošteno provedemo.
Naš cilj bio je i ostao cjelovita i demokratska Bosna. Odredbe Ugovora
to garantiraju, ali hoće li te odredbe postati život ili će ostati mrtvo
slovo na papiru, to od ovog trenutka dobrim dijelom zavisi od nas, od
toga šta mi hoćemo i šta možemo. Borba za te ciljeve nije izgubljena,
ali nije ni dobijena. Ona se nastavlja drugim, miroljubivim.sredstvima,
ne silom oružja kojeg smo bili lišeni, nego snagom ideja; duha. Vjerovali
smo i tvrdili da je naš model višenacionalne zajednice i otvorenog
društva nadmoćan i da ne može izgubiti. Došlo je vrijeme da to sebi i
drugima dokažemo.,
Sa ovim mislimanliporučujemo~rbil11adajeratiavršen i da zlo
treba da prestane. Mi još jedn'om objavljujemo d~ nema revanša i
osvete, ali da ima i da treba da ima pravde. Ljudska prava moraju
svugdje biti uspostavljena.Prognimiciimaju pravo na svoj dom, a
krivci na svoju kaznu. Jer, kazna je ljudsko pravo zločinca.
Srbima oko Sarajeva treba omoguCiti izbor: da odu ili da ostanu. Mi
ih pozivamo da ostanu i nastave živjeti u sigurnosti. Jedini uslov je
da poštuju zakone Bosne i Hercegovine koji nareduju slobodu, a
zabranjuju nasilje. Neka pomognu svojim susjedima da se vrate svojim
293

kućama i neka sarađuju sa legalnim vlastima Bosne i Hercegovine u
uspostavljanju reda i zakona. Zatražit ćemo od IFOR-a i
međunarodnih organizacija da u toku prijelaznog perioda posreduju
na ostvarivanju kontakata na svim nivoima ~ako bi se odredbe danas
potpisanog Ugovora u cijelosti provele.
Pozivamo svijet da u ovom historijskom trenutku pomogne Bosni.
Pošaljite vaše trupe da provedu Ugovor o miru i ispunite vaša obećanja
koja se tiču ekonomske pomoći za obnovu zemlje, Bosna će vam to
uzvratiti na najbolji način, postajući faktor mira i stabilnosti u ovom
dijelu svijeta". . . .
* nikakve-naae~'a činilo:'" da je otponjioizgilbio svaki smisao i da se
Dvadeset drugog decembra 1995. stavio sam potpis na odluku
Predsjedništva RBiH o ukidanju ratnog stanja u Bosni i Hercegovini.
Odluka je glasila:
l. Na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine ukida se ratno stanje,
uvedeno OdlukomPredsjedništva Republike Bosne i Hercegovine od
20. juna 1992. godine ("Službeni list RBiH", broj 7/92.).
2. Odluka o proglašenju neposredne ratne opasnosti od $. aprila 1992.
godine ("Službeni list RBiH", broj 1/92. i 13/94.) ostaje na snazi.
3. Svi-državni ()rgani će bez odlaganja izvršiti pripreme i pristupiti
provođenju Općeg okvirnog sporazuma o miru u Bosni i Hercegovini.
4. Ministarstvo. odbrane će, u zajednici sa Generalštabom Armije
Republike Bosne i Hercegovine i drugim državnim organima, poduzeti
potrebne mjere u cilju provođenja ove odluke.,
5. O ovoj odhiciPredsjedniŠtvciRepublike Bosne i Hercegovine će
obavijestiti Vijeće sigurhost1 Ujedinjertihhacija.
* karakteru rata u Bosni: je li se radilo o agresiji ili gradanskom ratu?
. Posljednjiintervju u ovoj ratnoj godini dao sam španskom El Mundu
(28. decembar 1995), a ticao se zaključenog mira u BiH:
. EIMundo: U svom govoru· u Parizu, Vi ste definirali ovaj mir kao
"goiak'! za narod Bosne i Hercegovine. Možete li nam: objasniti
značenje t<;g gorkog mira?
A.I.: Taj mir jegorakiz više razloga. Osnovni.je,svakako, taj što mir,
takav kakav jest, praktički priznaje re.zultate napadačkog rata na Bosnu:
podjelu i etničko čišćenje. Kako bi izgledala Evropa da je neka nebeska
sila zaustavila rat uljeto 1944.? Zar za mnoge narode taj mir ne bi bio
294
gorak? Napadački rat morao bi se završiti porazom napadača. Svaki
drugi ishod je nepravedan i ima okus gorčine.
El-Mundo: Kada Vam je bio najteži lični moment u ove tri godine
rata, u "danima bez budućnosti" za Vašu zemlju?
A. I.: Bilo je mnogo "najtežil{' dana: tragedija Srebrenice, pogibija
bliskih ljudi, mnogo njih, itd. Ipak, 9. novembar 1993. izdvaja se od
ostalih. Tog dana vatrom iz tenkova namjerno je srušen Stari most u
Mostaru, malo arhitektonsko čudo neviđene ljepote. Na trenutak sam
zamrzio ljudski rod. To i jesu bili najteži dani ovog rata ili" dani bez
budućnosti", kakosteih nazvali. Moj narod bio se doslovno našao
opkoljen sa svih strana.Bio je nastupio potpuni mrak. Nije bilo više
nastavljaosaffi6još po inerciji.
El-Mundo: Kako se osjeća čovjek koji je vodio bosanski narod poslije
potpisivanje predaje gradova Žepe, Srebrenice, Zvornika, Brčkog,
Bijeljine i drugih dijelova bosanske teritorije?
A. I.: Osjećam se gorko, ali se ne dvournim, jer izbora nije bilo. Granica
izdržljivosti našeg naroda bila je već davno prijeđena. Ipak, ne vjerujem
da su ti gradovi zauvijek izgubljeni. Brčko, svakako, nije. Neko je
izbrojio da smo mi Srebrenicu u posljednjih 300 godina devet puta
gubili i devet puta je vraćali. Zašto ne bi mogli i deseti put?
El-Mundo: S Vaše.tačke gledišta, ko su pravi pobjednici ovog rata?
A. 1.: Moralni pobjednici smo mi. Vojnih pobjednika nema. Svi su i
dobili i izgubili.
*
Tako se završio jedan krvav i razorni rat. Kada je javnost počela da
zaboravlja .povode i početak sukoba, u etar je vješto ubačena dilema o
To pitanje postalo. jenepogIješiv test za razlikovanje prijatelja i
neprijatelja Bosne, Za prijatelje, tOJebilaklasična agresija, za neprijatelje
-gradanski r a t - .•
Političkim ka!kuHmtimau b6sanskbjopoziciji odgovarala je šutnja
o ovom nezaobilaznom pitanju da bi održavali f!oskulu o jednakoj
odgovornosti sve tri strane za rat u Bosni i Hercegovini. Najefikasniji
način da nilŠkode Stranci demokratske akcije, kojaje bila na čelu odbrane,
bio je daje stavljaju u isti koš sa HDZ-om i SDS-om, a najlakši put za to
bioje da se sukob proglasi gradanskim.
295
 I nekim silama u svijetu više je odgovarala verzija o građanskom
ratu. Ako su se događali agresija i genocid, svijet je bio dužan nešto
poduzeti da zaštiti napađnutu zemlju, a postojale su i izričite obaveze po
Konvenciji o kažnjavanju zločina genocida iz decembra 1948. godine.
Ipak, istina se postepeno probijala, jer su činjenice bile očigledne i
neumoljive, a naš diplomatski dvojac Silajdžić - Šaćirhegović obavio je
ogroman posao.
* Usljed oklijevanja velikih sila, rezolucije UN-a nisu provedene, vojna
Vijeće sigurnosti UN-a većje 15. maja 1992. donijelo Rezoluciju 752
kojom se zahtijeva da ''bez odlaganja prestanu svi oblici miješanja izvan
Bosne i HercegoVine,Št()uključuje jedinice Jugoslavenske narodne. armije
(JNA), ka() ieiemenatahrvatske vojske..." (operativni paragraf3 Rezolucije).
Pošto se beogradski režim nije povinovao zahtjevima iz Rezolucije
752, Vijeće sigurnosti 30. maja 1992. u Rezoluciji 757 ponavlja zahtjev
za trenutnim prestlInkom uplitanja susjedauunutrašnje-stvari-BiH,-traži
od njih da poštuju teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i uvođi
sankcije protiv Srbije i Crne Gore.
U Rezoluciji 787 od16. 12. 1992. u operativnom paragrafu 5, Vijeće
sigurnosti UN-a zahtijeva da susjedne zemlje zaustave infiltraciju
neregularnih vojnih grupa u Bosnu i Hercegovinu, apostrofirajući ovaj
put i elemente vojske susjedne Hrvatske.
U Rezoluciji 471121 pod nazivom "Situacija u Bosni i Hercegovini",
od 8. decembra 1992., prvi put se izričito spominje riječ agresija.
Izražavajući žaljenj9š.to su sankcije koje je Jlametnulo Vijeće sigurnosti
ostale bez efekta, Generalna skupština UN optužuje Jugoslavensku
narodnu armiju (JNA) za "direktnu i iriđirektriu podršku agresivnim
aktima protiv Bosne i Hercegovine", a u operativnom paragrafu 2
Rezolucija "strogo osuđuje Srbiju, Crnu Goru i srpske snage u Republici
Bosni i Hercegovini zanarušlivanjesuvetenitta, teritorijalnog integriteta
i političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine i njihovo ponašanje suprotno
relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Generalne Skupštine UN-a i
Londonskog mirovnog dogovora od 25 .. augusta 1992." U paragrafu 3
Generalna skupština UN zahtijeva od Srbije i Crne Gore da bez odlaganja
obustave ''njihove agresivne akte i neprijateljstva i dau cijelosti i
bezuslovno usklađe svoje ponašanje sa relevantnim rezolucijama Vijeća
sigurnosti..."(naprajaju se sve do tada donesene rezolucije Vijeća
sigurnosti i generalne skupštine UN-a). U paragrafu 7 Generalna skupština
poziva Vijeće sigurnosti da "upotrijebi sva potrebna sredstva da očuva i
uspostavi suverenitet, teritorijalni integritet i cjelovitost Republike Bosne
i Hercegovine". Rezolucija se prvi put poziva na poglavlje VII. Povelje,
296
koje dopušta upotrebu sile za provođenje odluke. Ovi zahtjevi ponavljaju
se u rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a 819 od 16. aprila 1993., 838
od 10. juna 1993. i u predsjedničkim izjavama od 24. aprila 1992. i 17.
marta 1993. godine.
U Rezoluciji 48/88, od 20. decembra 1993., "Situacija u Bosni i
Hercegovini", konstatira se da se agresija na Bosnu i Hercegovinu
nastavlja i zahtijeva da Vijeće sigurnosti bez odlaganja provede odredbe
Rezolucije 838 od 10. juna 1993.
intervencija da se spriječi genocid nije uslijedila, ali je nedvosmisleno i
u više mahova konstatira da se radi o agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
Muslimanske zemije.suhezizuzetka podržavale donošenje rezolucija
o Bosni, a u nekim slučajevima bile i njihovi inicijatori. Ni govori
predstavnika većine zapadnih zemalja nisu ostavljali sumnje kadje riječ o
prirodi sukoba u Bosni i Hercegovini. Prilikom usvajanja Rezolucije VS
757 od 30. maja 1992., čule su se ovakve izjave:
Mađarska: "Određbe rezolucije 752 uopće se ne provode. Agresija
protiv Bosne i Hercegovine nastavlja se svom snagom".
Venecuela: "Ova rezolucija osuđuje ponašanje jedne zemlje, koja je
zloupotrijebila svoju vojnu moć i ugrozila suverenitet jedne zemlje-
članice naše organizacije - Bosne i Hercegovine".
Austrija: "Današnja odluka Vijeća sigurnosti da nametne obuhvatne
sankcije protiv Srbije i Crne Gore je opora, ali neophodna. Ona je postala
neophodna zbog upornog i neodgovornog ponašanja beogradskih vlasti,
kako vojnih tako i civilnih. Njihova politika i praksa uzrokovale su
stradanja i razaranja na tako visokoj skali da to u našem dobu prevazilazi
maštu. Njima će suditi ne samo historija, nego i njihov vlastiti narod".
Sjedinjene Države: ''Agresija srbijanskog režima i njegovih vojnih
snaga protiv Bosne i Hercegovine predstavlja prijetnju međunarodnom
miru i sigurnosti i ozbiljan izazov vrijednostima i načelima na kojima počiva
Završni akt iz Helsinkija, Pariška povelja i Povelja Ujedinjenih nacija".
Ruska Federacija: "Beograd je ignorirao dobre savjete i upozorenja i
nije uskladio svoje ponašanje sa Zahtjevima međunarodne zajednice. On
je time sam uzrokovao sankcije Ujedinjenih nacija. Glasajući za sankcije,
Rusija izvršava svoje obaveze stalnog člana Vijeća sigurnosti radi održanja
međunarodnog reda i zakona".
Francuska: "Evropska unija i njene zemlje-članice već su usvojile
niz mjera protiv Savezne Republike Jugoslavije i pozvale Vijeće sigurnosti
da preduzme sličnu akciju".
Velika Britanija: " ... Nema uistinu nikakve sumnje gdje sada leži glavna
odgovornost: na vlastima, civilnim i vojnim, u Beogradu. To se ne može
297
 sakriti; ne mogu nam dokazivati da nemaju vere sa onim što se dogada u
Bosni i Hercegovini. Višecijevni bacači raketa ne mogu se naći u seljačkom
hambaru. Oni potiču iz skladišta Jugoslavenske narodne armije. Oni se
snabdijevaju municijom iz njenih rezervi. Da su beogradske vlasti uistinu
željele danas uvjere u njihovu nevinost,jasumnjam da bi danas bombardirale
Dubrovnik. One bi morale vjerovati da smo mi uistinu veoma glupi ljudi".
Naše službe posjeduju brojne originalne dokumente - naredbe,
zapisnike, vojne karte i slične dokumente - zaplijenjene u kasarnama
JNA i vojske RS prilikom oslobadanja dijelova BiH (Sarajevo, Vozuća,
bihaćki region), iz kojih se da zaključiti o pripremama jugoslavenskog
Generalštaba za rat u BiH, o naoružavanju isključivo srpskog stanovništva
1991.-1992., oforiniranju parami1itarnihjedinica'Za·upade-u~Bosnu·
(Arkanovih, Šešeljevih isličnih), o transformaciji Druge vojne oblasti u
Sarajevu u Vrhovni štab RS na čelu sa Mladićem, o plaćanju i rješavanju
statusnih pitanja oficira Mladićeve vojske od Generalštaba JNA, 6
logističkoj podršci vojsci RS kao dijeluJNA",.-..-.--- ... ---.------.--
Sudsko vijeće je zaključilo
da "su snage bosanskih Srba djelovale
kao de facto organi druge države, SRJ".
Pravosnažnom presudom u predmetu Aleksovski, Sudsko vijeće je
utvrdilo da su (citiram):
"Oružane snage bosanskih Hrvata djelovale pod zapovjedništvom
Hrvatske i kontrolom HV-a u izvršavanju oružanog napada na BiH.
Stoga je ovaj konflikt bio međunarodnog karaktera".
Konačno, u komentaru za The New York Times, u broju od 23. maja
1999., povodom zračne kampanje NATO-a u slučaju Kosova, predsjednik
USA Bill Clinton je rat u Bosni izričito okarakterizirao kao agresiju. Cilj
je bioetničko čišćenjerll~Lu~_ostavljanja velike Srbije, pri čemu su čitavi
narodi bili osuđeni na uništenje zbog njihove etničke ili religijske
pripadnosti. "To je najpnje viđeno u Hrvatskoj i Bosni, ali tada je
međunarodna zajednica reagirala sa neutralnošću koja izjednačava žrtvu
i agresora", zaključio je predsjednik Clinton.

U memoarskoj knjizi Borisava Jovića opširno se govori o sastanku

Jovića sa Miloševićem 15. decembra 1991. na k()me su razmatrali pitanje
"budućeg konflikta uBiH". Tada je zaključeno da će biti potrebno da
rukovodstvo SDS-a u BiH preuzme komandu na, onim što su oni nazvali
"srpskim dijelom JNA".
UBilIkanskojodiseji, lord Owen opisuje kako je u razgovoru, koncem
aprila 1993., Ćosiću i Miloševiću skrenuo pažnju na direktnu umiješanost
Jugoslavenske narodne armije (JNAJu rat u Bosni: "Ćosićjebioprilično
uzdrman, te je moguće da nije bio upoznat sapotpunim()psegomnjenog
učešća. Milošević, l11edutiril;nijeni trepnuo,JerslUri muiini? činjenice
sa kojima je, siguran sam,
biosas~iin upoznat,budućida je vjerovatno
odobrio svaki aspekt vojriiH d:lnosa'; {Owen; l1alkanskaodiseja, str. 165).
Haški tribunal je, Jlresllc\~j~gflo optuŽbama za ratne zločine, do sada
u dva slučaja utvrdio da se u ratu u BiH radilo o međunarodnom 'sukobu.
U pravosnažnoj presudi u predmetu Tadić, Vijeće tribunalaje utvrdilo
slijedeće,

" ... Daje stvaranje vojske RS bilo pravna fikcija, te da je čak poslije 19.
maja 1992. g. komandna struktura JNA ostala neizmijenjena,
preimenovana u vojsku Jugoslavije i nastavila kontinuirano kontrolirati
bosansku srpsku armiju BiH (VRS). Ostalo je isto oružje; ista oprema,
isti oficiri, isti zapovijednici, uglavnom iste trupe, isti logistički centri,
i isti ciljevi i zada.ci; ista taktika i iste akcije. SRJ je bila umiješana u
sukob pri čemu je njena Vlada u biti ostala snaga koja je upravljala
bosanskim Srbima."

298 299
 Poglavlje VIII.
NAKON DAYTONA

Srbi pokušavaju odgoditi predaju Sarajeva. Pismo admiralu

Smithu. Bura oko Djeda Mraza. Rimski sastanak. Pogorelica.
Pismo gospodiAgnelli. Infarkt. Poruka Mostarcima. ''Pravila
puta". Integracija Sarajeva. Srbi napuštaju i pale Sarajevo,
IFOR posmatra. Poruka Srbima. Zakon o amnestiji. Igre oko
Brčkog. Pismo Carlu Bildtu. Govor u Zenici. Govor na Žuči.
prvi znakovi korupcije. Govor u Gelsenkirchenu. Govor na
Grepku išta je čuo novinar The-New York Timesa. Ratno
predsjedništvo RBiH odlazi. Govor na 51. zasjedanju
Generalne skupštine UN-a. Redukcija naoružanja. Odgovori
za Avaz - bilans 1996. Ponovne igre oko Brčkog. Razmišljanje
o ostavci. NagradaAmeričkog centra za demokratiju. Susret
sa predsjednikom Clintonom. Papina posjeta Sarajevu.
Bonska konferencija. Borba za jedinstvenu valutu. Govor na
Samitu OIC-a u Teheranu. Greška francuskog protokola.
Pismo predsjedniku Chiracu. Mitterand i Chirac. Bernard
Henry Levy. Hrvatska nastavlja sa dvostrukom politikom.
Opći izbori i pobjeda. Ugovor o korišćenju luke Ploče i
Sporazum o posebnim odnosima sa Hrvatskom. Posljednji
susret sa kraljem Hasanom. Madridska konferencija. Tzv.
Tajni referat. Konačna odluka o Brčkom. Moje svjedočenje.
Povratak izbjeglica teče sporo. Neuspjela predsjednička
inicijativa o povratku. Kampanja opozicije se pojačava.
Kosovska kriza i zračni udari NATO-a na Jugoslaviju. Govor
u Vijeću Evrope. Silajdžićeva inicijativa za reyiziju
Dejtonskog mirovnog sporazuma. Samit Pakta o stabilIlOsti
Jugoistočne Evrope. Kleinova izjava okorupcijiu; BiH.
Članak u The New York Timesu o korupciji u BiH. Ot"oreno
pismo· visokom predstavniku. Izvještaj mild unarodne
komisije.Njujorška~jednicaPredsjedništva 1Jill- odluka II
osnivanju granične slUžbe. l\1oj ''b,uškački'' govor. Općinski
izbori, april 2000. iizborni neuspjeh SDA. Zdravlje se
pogoršava. Prijevremeno povlačenje iz Predsjedništva. Vlast
stranaca

"I čeka nas, ako Bog da, mir. Ne odmah, ali uskoro. Dobro se
pripremite za taj mir. Naš Pejgamber je, kad se vratio iz jedne teške

301
 bitke, rekao da ide iz male bitke u veliku bitku, mislio je na onu u
miru. I zaista, ono što nas čeka kad se zaključi mir, neće biti nimalo
lahko. Bojim se da ćemo često pomisliti na dane kada je bio samo
rat. Kad je bolestan, čovjek ima samo jednu želju - da ozdravi, a kada
ozdravi - onda se javi stotinu želja i ponekad bude nesretniji nego
kad je bio u krevetu. Slično je sa narodom koji ratuje i koji je u
ovakvoj situaciji u kakvoj smo mi; Njemu se čini: kad ove granate
prestanu i dode mir, onda će sve biti lahko, onda je pred njim ravan
put. Ovdje vas je većina mladih ljudi. Znajte, ogromni problemi nas
čekaju: srušena industrija, nezaposlenost, glad ... Sad nas svijet hrani.
Svi, manje-više, jednako dobijaju. Medutim, ono što dolazi, krajnje
su nejednakosti - imat ćete bogataša, ratnih profitera koji će
eksploatirati onaj obični svijet koji nećeimatiposlii: Dalde' vi koji
ćete morati da vodite ovaj narod u miru; dobto se spremitoza to!
Nemojte živjeti u iluzijama, niti sijati iluzije da će biti lahko! Bit će
veoma teško. Mi ćemo biti zemlja koja će iz rata izići sa desetine
hiljada' ozlijedenili ljudi-iriv"lioa; Oa' tbg:i.aooard16--njilibit će
potpuno nesposoban za bilo kakav posao. Oni će trebati našu pomoć.
Imat ćemo ogroman broj porodica bez domaćina, brojnu siročad. Ja
sam zaboravio tu brojku, a znam d" sam se neki dan užasnuo kada
mi je jedna žena iz "Sumejje" ili "Fatme" rekla o koliko se siročadi
oni već sada brinu. A onda, naravno, neizbježna pitanja pravde i
. nepravde. Dakle, neka nam je Bog na pomoći."l)
Ovo sam govorio dvadeset mjeseci prije Daytona, na jednoj
konferenciji$DA (25. marta 1994.). Nisam se, očito, zanosio iluzijama.
Mnogo toga sam. tačno predvidio, bio bih sretniji danisam. .
Nakon potpisivanja mirovnog 'sporazuma u Parizu, Srbi su razvili
očajničku diplomatskU aktivnost ctaoriemoguće ujedinjenje Sarajeva. U tome
su biljeŽili izvjesneuspjehe:f5ošlo iirije'zai:Ukom dapokolebaju k()mandanta
SFOR:a admirala Smitha, koji je bio odgovoran za provođenje mirovnog
ugo~8rt\.·A.dmiralSmith se neoprezno upustio u pregovore o Sarajevu.
Priličrio grubo sam ga upozorio da to nije njegovo OVlašćenje. Sutradan,
pošt'6 srunsaznao za njegove iiligovore na Palama, napisao sam lllU:
" ,',o", '," ' , - _.,-" ..
''Vaši razgovori na Palama 26. decembra 1995,[ Vaše izjave nakon tih
razgovora izazvali su duboku uznemirenost naših gradana.
U nastojanjima da potkopa Mirovni sporazum, paljanski režim čini
sve da nametne diskusiju o Dejtonskom sporazumu o srpskom
l) A. Izetbegović, Čudo bosanskog otpora, str. 47.-48.
302
Sarajevu. Mislim da ne treba da dokazujem da ne postoji nikakav
poseban sporazum o Sarajevu niti posebno srpsko Sarajevo. Postoji
veliki paket o mirovnom rješenju i taj paket je cjelina. Sarajevo se
uopće ne može posmatrati odvojeno, a upravo to paljanski režim
želi. Mi smo učinili ogromne žrtve da bismo imali jedinstveni grad i
zato je svako odvojeno razmatranje Sarajeva apsolutno neprihvatljivo.
Vaše obećanje da ćete razmotriti mogućnost odlaganja primjene
Sporazuma u dijelu koji se odnosi na Sarajevo može kao posljedicu
imati dovodenje u pitanje provedbe Sporazuma u mnogim mjestima
koja su u paketu sa Sarajevom. Ono bi takoder ojačavalo paljanski
režim, odložilo povratak izbjeglica i dovelo do odlaganja izbora,
jednOin riječju, stvorilo političku klimu koja može upropastiti mir.
Ako, kao i mi, želite da olakšate srpskim civilima na Ilidži i drugdje
da ostanu kod svojili kuća, tada ubrzajte, a ne odlažite odlazak
Karadžićevih vojnika. Skratite, a ne produžavajte rokove. Samo tako
možete pomoći. Svako odlaganje će stvoriti nove teškoće.
Gospodine admirale,
Mi znamo da Vi imate pravo promjene rokova uprovodenju
Sporazuma, ali to pravo odnosi se na probleme vojne i tehničke
(vremenski i terenski uvjeti), a ne i političke prirode. Politički pregovori
su završeni u Daytonu i ta knjiga je zatvorena. Vama je dodijeljena
misija primjene, a ne i promjene postignutog političkog dogovora.
Iz svih ovih razloga, mi od Vas očekujemo da Sporazum u cijelosti i
dosljedno provedete i da to saopćite paljanskom režimu. Svaki drugi
odgovor na zahtjev paljanskog režima izazvao bi nepovjerenje u
ispravnost Vaših postupaka i vodio u neuspjeh.
Gospodine admirale, molim Vas da u interesu mira ne ponovite greške
UNPROFOR-a". . '
Pismo je imalo efekta, Sarajevo je ujedinjeilo po planu.
*
Rijetko je koja moja izjava pobudila tako resko reagiranje kao ona
koju sam dao nakon dočeka Nove 1996. godine. Poznataje kao "Izjava o
Deda Mrazu". Ustvari, protestirao sam protiv nedoličnog načina na koji
su neki ljudi proslavili dolazak 1996. godine. Sve se vidi iz mog
Otvorenog pisma urednicima RTVBIH od 2. januara 1996.:
303
 r
"Gospodo,
Sa osjećanjem neprijatnosti odgledao sam sinoćnji Dnevnik i neke scene
za koje vi kažete da prikazuju kako je dočekana Nova godina u Bosni.
Mislim da je ogromna većina naših ljudi, posebno boraca, osjećala istu
vrstu potištenosti nakon te emisije. Pitali su se gdje to zapravo oni žive.
Jer to što vi prikazujete kao narodni doček Nove godine ustvari je doček
koji je sebi priredila jedna manjina, u svakom slučaju ne više od jednog
promila ljudi unašoj sredini. Šta je sa ostalih 99,9 posto naših građana?
Ako su uopće i proslavili dolazak Nove godine, ako su imali prilike i
volje za to, učinili su to skromno i na način koji neće povrijediti osjećanja
hiljada ljudi koji su izgubili svoje drage i svoje domove. Samo jedallbroj
drskih i bezdušnih pojedinaca usudio se da se, dok sujoš Svježe humke
i rane, naloče i krevelji pred kamerama kao da se ništa nije dogodilo.
I vi, urednici radija i televizije, imate svoj dio odgovornosti. Prikazali
ste i propratili sve to bez komel1.tara, a. utisa!{"jeTsaodol5favanjem.
Mi jesmo evropska zemlja, ali to ne znači da trebamo širom otvoriti
vrata i svim evropskim porocima: alkoholu, pornografiji, drogi i
raspojasanosti svake vrste. Ugledat ćemo se na evropsku poslovnost,
tačnost, radinost, smisao za organizaciju, ali nećemo slijediti Evropu
i Ameriku u svim njihovim adetimabez kriterijai tnjere.
Također vas molim da nam ne namećete nekakve djeda mrazove i
druge simbole strane našem narodu. Neka ih svako zadrži za sebe,
kod svojih kuća, ako baš želi. Televizija je javna institucija, a naš
narod više nijeblećak koji se dade vući za nos. ..
. " " "
Mi, naravno, nećemo posegnuti'za ceniurojni zabranama, ali ćemo
se pobrinuti da narod sa prezirom odbije različite sumnjive vrijednosti
koje mu se u ime kulture i slobode, ustvari lažne kulture i lažne
slobode, pokušavaju nametnuti".
Godinu dana kasnije, kada sam mislio da se epizoda sa Djeda
Mrazom zaboravila, primio sam pismo od urednika The New York Timesa
O'Connora u kojem je izrazio želju da sa mnom razgovara o jednom
broju aktuelnih pitanja. Jedno pitanje, posebno istaknuto, bilo je, kako
je on rekao, o sv. Nikoli. Ciljao je na moju izjavu o Deda Mrazu.
Odgovorio sam mu pismom od 28. decembra 1996.:
"Poštovani gospodine O'Connor,
Primjećujem težak i pomalo smiješan nesporazum. Postoje dva lika
koja su prividno slična, a potpuno su različita, bolje rečeno spolja
304
slična, a iznutra različita: sveti Nikola i Djeda Mraz. Nose ista odijela i
pojavljuju se približno u isto vrijeme, pa ih ljudi zamjenjuju, i ovi naši
ovdje i vi u Americi pogotovo. Sveti Nikola potiče iz krišćanske tradicije
i pojavljuje se na Božić, Djeda Mraz potiče iz bivšeg SSSR-a i pojavljuje
se na Novu godinu. Kod nas, na teritoriji bivše Jugoslavije, a to je bio
slučaj i u čitavom bivšem istočnom bloku zemalja, u javnosti nije bilo
svetog Nikole ili Božić-Bate, nego je bio samo novogodišnji Djeda Mraz.
On nema nikakve veze sa vjerom i proizveden je u SSSR-u nakon
revolucije da bi se vjerska tradicija prekinula.
U svome otvorenom pismu, koje sam napisao početkom 1996., ljutito
sam reagirao na nedolično ponašanje nekih pojedinaca prilikom
dočeka Nove 1996. godine,"podsjećajući ih da. su .rane još svježe i da
nije prošlo ni šest mjesecinakon tragedije u.Srebrenici. U tom pismu
spomenuo sam i Djeda Mraza i rekao da on nije u našoj tradiciji, kao
što i nije. O svetom Nikoli u tom pismu nije bilo riječi.
Ovdje, u Bosni, Božić je svugdje proslavljen na dostojan način.
Muslimani poštuju tuđe simbole, ali ih nisu spremni prihvatiti kao
svoje, poistovjetiti se s njima, niti se to može tražiti od njih.
Nadajući se da će ovo moje objašnjenje doći do Vaših čitalaca, molim
Vas da im prenesete moje najbolje želje za Božić i Novu godinu".
*
Sedamnaestog februara 1996. bili smo pozvani u Rim na prvi
sastanak predsjednika Hrvatske, Jugoslavije i Bosne i Hercegovine nakon
ptopisivanja Dejtonskog sporazuma. . .
Sastanak je sazvala gospoda Susanne Agne11i, tadašnji ministar
vanjskih poslova Republike Italije, u svojstvu predsjedavajućeg Evropske
unije. O važnosti sastanka govorilaje činjenica dil:će.mu;pored ostalih,
prisustvovati i državni sekretar USA Woren·Christopheri komandant
NATO-a za Evropu američki general Joulwan(. Prisustvo Richarda
Holbrookea se podrazumijevalo,
Na dnevnom redu našao s.e veliki broj pitanja, sve teža od težih:
punktovi, zakonita (nezakonita) hapšenjll mi ~esti, kantonaIna razgraničenja,
Sarajevo (distrikt-kanton), medumU"pdnepolicijske snage, carinska uprava
Federacije, objedinjenje perizionih fondova, itd. Merie je emotivno najviše
pogađalo pitanje Mostara.
U Mostaru je početkom februaradošlo do krize kada je tadašnji
predstavnik Evropske unije za ovaj grad Hans KoscJmik iznio plan
organizacije Mostara sa velikim centralnim distriktom. Hrvati to nisu
305
 prihvatili, priredili su demonstracije, napali Koschnika i ovaj je jedva
izvukao živu glavu. Mostar je grad koji je, uz Sarajevo, u najvećoj mjeri
bio porušen. Zvali smo ga naša Hirošima. Nalazi se sa desne i lijeve strane
rijeke Neretve, povezane savišemostova. Jedan ad njih, kameni luk poput
polumjeseca, star preko 500 godina, srušili su 1993. Ciljanom vatrom
naoružane hrvatske jedinice koje su bile proglasile vlastitu republiku.
Sve smo činili da ponovo ujedinimo grad razdvojen ratnom linijom
na dva dijela. Koschnik je pokušao velikim centralnim distriktom, koji
bi bio pod zajedničkom upravom, relativizirati ovu podjelu i učiniti korak
ka ujedinjenju. Naša strana je pozdravila ovaj plan, ali ga je hrvatska
strana ogorčeno odbila;
Umjesto da svom snagom podržiplan svoga predstavnika, Evropska
unija je ustuknulapOdprijetiljom hrvatSkih ekstremista:Kli6 rrolik6puta
u prošlosti, zatražiIlije da ponovo pregovaramo o već riješenom pitanju.
De';etog februara uputio sam pis.mo gospođi Agnelli. Pismo je glasilo:
"Pitanje Mostara, o kojem smo sinoć kasno razgovarali telefonom, u
suštini je pitanje demokratije i ljudskih prava.
Na zapadnom dijelu Mostara suspendirana su četiri elementarna
ljudska prava: sloboda kretanja, sloboda vjere, sloboda političke
aktivnosti i pravo na privatno vlasništvo.
Mostar je jedino mjesto u Evropi (pa možda i u svijetu) gdje je javno
ispoljavanje vjerskih osjećanja, osim za pripadnike jedne vjere, zabranjeno.
: ;
i,:
l' Preksinoćnji demonstranti su za vrijeme agresije protjerali bošnjačke i
l srpske porodice, uzeli njih"va imanja i ne žele ih vratiti, Oni žele podijeljeni
!.
grad da bi održali ovo neprirodno i nepravično stanje i u tome je suština
otpora prijedlozima erropskog upraviteljaHansa Koschnika.
Bili smo spremni na izvjesne koncesije - i. činili smo ih - da bismo
izbjegli sukob, ali sada seradi o mnogo važnijem pitanju: hoće li se
nasilje legalizirati i nastaviti ili će se otvoriti putslobodi i poštivanju
ljudskih prava. A pitanje takve vrste ne tiče se nikada samo jednog
grada, nego i Evrope i civiliziranog svijeta uopće.
i i
Svakid,tljnji kompromis bio bi neprincipijelno pogađanje na račun
standarda ivtijednosti za koje se savremeni svijet opredijelio".
Istldal1k~d~ sam otputovao za Rim -bilo je to 16. februara - IFOR
je izveo akciju na Pogorelicu, bazu našeg MUP-a, u brdima 30 kilometara
zapadno od Sarajeva. Svi svjetSki listovi osvanuli su sa naslovima: "IFOR
otkrio ilegalnu iransklI Yojnubazu u Bosni,. "Pronadeno oružjei sredstva
za atentate i izvođenje terorističkih akata", "Izetbegović prekršio
Dejtonski sporazum"; itd;
306
Nisam nikada ranije čuo za ovu bazu, ali, ako izuzmemo novinarsko
pretjerivanje i dramatizaciju, u vijestima je bilo istine. U Pogorelici je
nadeno neprijavljeno oružje i sredstva čija je namjena bila sumnjiva.
Ministar unutrašnjih poslova Bakir Alispahić objašnjavao je da su ova
sredstva služila samo za obuku, što je i za nas prijatelje zvučalo
neuvjerljivo. Nakon toga prisiljen je na ostavku i morao je otići.
Novine su spekulirale da je IFOR i ranije znao za ovu bazu i da je
akciju planirao u vrijeme rimskog sastanka da bi otežao moj položaj.
Šta je istina, ne znam, ali moj položaj u Rimu bio je uistinu težak.
Ovome se pridružio pritisak Evropske unije za reviziju Koschnikova
plana. Predloženo je značajno smanjenje centralnog distrikta u Mostaru,
štosmo mi u prvi mah. odbilL-Uslijedila je, preko ministrice Agnelli,
prijetnja Evropske unije da će se povući iz Mostara.
Čitav dan u subotu i noć na nedjelju održavani su sastanci, pisani
neki papiri, mijenjani, odbacivani, pa opet pisani. Osjećao sam da me
snaga napušta. Ako prihvatim smanjenje centralne mostarske zone, moji
Mostarci će se osjetiti poraženi, a likovat će hrvatski ekstremisti. Ako ne
prihvatim, Evropska unija će napustiti Mostar i onda zbogom ujedinjenju.
Znao sam da obje strane u Mostaru sa napetom pažnjom prate svaku
riječ u Rimu. Novinarki kojaje pisala izvještaj sa ovog skupa rekao sam
da je najbolje da ga započne riječima: "Ovdje je ludnica".
Pitao sam Oručevića šta da radimo. Njegov odgovor nije mi
pomogao. Rekao je da će prihvatiti sve što ja odlučim. Suočen sa
mogućnošću odlaska Evropske unije, što je bio cilj hrvatSkih tvrdolinijaša,
odlučio sam da prihvatim korekciju plana.
Osjećajući se izdan od Evropske unije, Hans Koschnik je podnio
ostavku. Njemu je bilo lahko. On je mogao podnijeti ostavku. Ja nisam
mogao. Bar tako sam mislio.
Prihvaćanje diktata Evropske unije i revizija distrikta izazvala je
šok u istočnom Mostaru. Osjećao sam da me Mostarci kunu, ali oni nisu
znali svu istinu.
Vratio sam se u Sarajevo. Sutradan se završavaloramaZan i počinjao
Bajram.
Nevolje ne dolaze. sal1le,y"le doćiugrupama.
Sjedio sam u kancelariji;.obavioko zna koji telefonski razgovor, kada
mi je sekretar unio pismo sa oznakom "lično". Bila je to ostavka Safeta
Oručevića na položaj gradonačelnikaMostara. Mogao sam samo zamisliti
kakva je situacija vladala u gradu kada se Safa odlučio na ovaj korak.
Kada sam se pribrao, odgovorio sam mu da ne prihvatam ostavku.
Nema ostavki dok se neke važne stvari u Bosni ne srede.
307
I
I
I
iI Još ranije bio sam obećao da ću prvi dan Bajrama otići da posjetim
paraplegičare u Državnoj bolnici. Prije toga, bio sam na bajram-namazu u
Begovoj džamiji i rukovao se sa barem hiljadu ljudi.
Razgovor sa paraplegičarima je razgovor sa ljudima bez nade. Zadržao
i sam se više od dva sahata i slušao ispovijesti,jednu.po jednu. Osjećao sam
I da mi nedostaje ideja i riječi. Šta da kažem ljudima koji osjećaju da su
unesrećeni za čitav život. Sutradan ujutro, na drugi dan Bajrama, Danu
šehida, na šehidskom groblju Kovači ponovila se situacija. Majke, žene i
sestre poginulih ne mire se sa gubitkom. Čini mi se da u mene upiru
molećive poglede, a ja ne mogu ništa da im kažem. Mogu li ih uopće
razumijeti? Šta uopće znači izgubiti sina ili muža? Možemo li mi, drugi,
koji to nisu doživjeli, istinski shvatiti? ,-- --
--~~-~-~-.--""
Bio je radni dan, a ja sam poslije podne otišao da obavim obavezne
bajramske posjete: bratu i trima sestrama. Skoro sam trčao odjedne posjete
do druge, ne osjećajući nikakvu radost. Navečer sam se morao pojaviti na
bajramskom prijemu koji je priredivao Reis. Moguli da ne odem? Onda
sam mislio da ne mogu. Poželio sam da Bajram što prU;;prođe:--- .. _.- ..
Sutradan ujutro rano - bio je treći dan Bajrama - osjetio sam snažne
bolove u prsima i prebačen sam u bolnicu. Ljekari su konstatirali - infarkt.
* Naš strateški cilj je jasan: jedinstveni Mostar i na toj osnovi ojačana
Mjesec .dana nakon onog .ilesretnog Rima,. uputio sam poruku
Mostarcima:
"Drage Mostarke i Mostarci,
poznato mi je kako ste primili vijest iz Rima prije skoro mjesec dana.
Imao. sam namjeru .da vas aclmah nal«)n. toga sastanka posjetim,
razgovaramsa vama i suoČim se sa vašomIJlItnj()m. Bolest me je.omela
u tome, pa vam se javljam ovim putem, sazakašnjenjemi još uvijek iz
bolesničke postelje. . slučaj, morate znati istinu: ja sam tu odluku donio i ja sam za nju
Ono što se dogodilo u Rimu nije se moglo izbjeći. To možda nije
dobro rješenje, ali svako drugo je, po mojoj ocjeni, bilo nepovoljnije.
Kada smo stigli u Rim, Evropljani su već uveliko zasjedali i bili
raspakovali Koschnickov "paket". Tražili su tzv; obostrano prihvatljivo
rješenje. To. su nam jasno stavili do znanja;
Za on~manjeupućene, učinit ću jedno objašnjenje: Evropa je
ekonomski· džin, .a politički je uglavnom nemoćna. Zbog načina
odlučivanja, ona teško može donijeti ijednu iole radikalniju odluku.
Jer, ako, naprimjer, petnaest zemalja glasa za neku odluku, a samo
jedna protiv, odluke nema. To je, uz ostalo, razlog što je bilo moguće
308
da se pripremi, otpočne i četiri godine vodi genocidni rat U samom
srcu Evrope, a da ga ona nemoćno posmatra.
Mi smo, naravno, mogli ustrajati na Koschnickovoj arbitraži i
demonstrativno napustiti Rim, ali šta bismo dobili? Istina je da ne bi
bilo likovanja one druge strane, možda bi i neke principijelnije evropske
vlade ostale na našoj strani, ali ništa ne bi bilo učinjeno. Stanje u
Mostaru bi za duži period bilo zamrznuto, što bi objektivno pomoglo
upravo hrvatskim ekstremistima. Jer, ako se ništa ne čini, vrijeme ne
radi za cjelovit Mostar i Federaciju, nego protiv njih. Nakon nekoliko
uzaludno potrošenih mjeseci, opet bismo morali sjesti za pregovarački
sto i tražiti tzv. obostrano prihvatljivo rješenje. Razmišljao sam: Ako
i ću tomorati učiniti ustupak nakon nekoliko mjeseci, učinit ću to odmah
T i sačuvati makar i usporen. tempo kretanja ka cilju. Važno je da stvari
ne stoje, da se kreću, a ako se kreću, one mogu ići samo u jednom
pravcu: u pravcu cjelovitog grada. Konačno, šta gubimo, zar uopće
imamo nešto u rukama? Tako sam razmišljao.
Ne smijemo biti suviše nestrpljivi. Ovih godina rješava se sudbina
našeg naroda za naredno stoljeće, a to zahtijeva manje emocija, a više
promišljanja, upornosti i strpljenja.
Federacija i očuvana slobodna i demokratska republika. Tome cilju
trebamo ići uporno savlađujući iz dana u dan prepreke i pokušavajući
uvijek ponovo. Taj cilj se nalazi na generalnom pravcu ljudskosti i
civilizacije i mi na tom putu ne možemo izgubiti.
Iz gornjeg, vi ćete sami zaključiti nešto što sam nestrpljivo čekao da
vam kažem: odluka o Mostaru, kakva god je, pogrešna ili ispravna,
moja je i za nju niko nije odgovoran osim mene. Vjerovao sam i
vjerujem da će se dugoročno ona pokazati dobrom. Ako to ne bude
pred historijom i pred vama odgovoran. Niko drugi.
I na kraju: ne žalostite se mnogo zbog likovanja nekih pojedinaca i
grupa s one strane Neretve. lovi oko Sarajeva ponašali su se bahato i
nasilnički i pogledajte kakav im je kraj. Zakon i pravda su, na kraju
krajeva, jači od bezakonja i sile, ali trebir izdržati".
*
U Rimu se dogodila i jedna dobra stvar: donesena je odluka pod čudnim
nazivom: "Pravila puta". Suština ovih Pravila bila je da niko ne može biti
uhapšen niti optužen za ratni zločin bez saglasnosti Haškog tribunala. Cilj
309
je bio da se poveća sloboda kretanja, koja je bila svakodnevno sve manja
zbog proizvoljnih hapšenja pod optužbom za ratni zločin. Odredba
dočekana sa rezervom pokazala se uskoro vrlo korisnom. Kada su još
odlukom visokog predstavnika uvedene jedinstvene saobraćajne tablice,
sloboda kretanja bila je gotovo u cijelosti uspostavljena.
• koja je pala pod muslimansko-hrvatsku kontrolu', govorio je Gojko
Ujedinjenje Sarajeva izvršeno je po planu. Počelo je sa Vogošćom
22. februara, a·završeno Grbavicom 18. marta 1996.
Ali, tada se dogodio veliki egzodus sarajevskih Srba. Pošto nisu
uspjeli da ometu ujedinjenje Grada, odlučili su se za taktiku "spaljene
zemlje". Napuštali su Grad i za sobom ostavljali-pustoš;'Ne'nalazim
boljeg i korripetentnijeg svjedoka o tome što se dogadalo, od samog
Richarda Holbrookea. U 20. poglavlju svoje znamenite knjige To End a
War, on opisuje ovu apokalipsu:
"Sarajevo je bilo ujedinjeno t;čn;poPfariu.O;~mnaestog'mart~-1996.
grupa grubih bosanskosrpskih policajaca, čiji se glas jedva čuo od
škripave svirke himne pretkomunističke Jugoslavije, spustili su njihovu
zastavu na policijskoj stanici na Grbavici i otišli na Pale. 'Ovo područje
spasili smo vojno', izjavio je Milenko Karišik, bosanskosrpski ministar
unutrašnjih poslova, 'ali smo ga izgubili u Daytonu'. Slijedećeg dana,
bosanski Srbi predali su Federaciji dijelove Sarajeva koje su oni
kontrolisali. Nije bilo borbe, ni pokušaja da se to osujeti.
Ali u tom trenutku koji je predstavljao jedan od najvećih uspjeha
Dejtona, bosanski Srbi iskoristili su pasivnost IFOR-a da bi spasili
nešto za svoju separatističktlstv,,~.Tokom.clvije sedmice prije
ujedinjenja Sarajeva; Pale sunaređivale svirriSrbima u Sarajevu da
spale njihove stanoveinapust~ C;racLĆak,su emitovali detaljne upute
kako da potpale vatru, (Nagomilajte sav namještaj na sred sobe, polijte
benzinom, upalite gas ibac:ite šlbičukada krenete.) Mlade palikuće,
većinom razbijači s Pala, krilžili su ulicama upozoravajući sarajevske
Srbe da će biti strogo kažnjeni, možda čak i ubijeni, ako ne unište
svoje domove i ne odu;
Onim bosanskim Srbima koji su se za vrijeme rata sa sela spustili u
Sarajevo, nije bilo teško uništiti stanove koji ionako nisu bili njihovi.
Ali desetine hiljada porodica bosanskih Srba su generacijama u miru
živjele u ovom nekad kosmopolitskom gradu. Većina bi bila spremna
ostati da nisu bili prisiljeni da odu. Kris Janowski, glasnogovornik
visokog komesara Ujedinjenih nacija za izbjeglice, ocijenio je da je
prije egzodusa u Sarajevu bilo sedamdeset hiljada Srba, od kojih je
310
najmanje trideset hiljada željelo da ostane. Poslije paljanske taktike
zastrašivanja, ostalo ih je manje od deset hiljada, a mnogi od njih će
također brzo otići. U nedjelju prije 19. marta, uporna rijeka Srba
zapriječila je puteve koji su vodili iz Sarajeva, noseći namještaj, dijelove
sanitarija, pa čak i vrata. Iza njih ostajali su u dimu dijelovi Grbavice
i Ilidže. 'Nijednom Srbinu ne smijemo dozvoliti da ostane na teritoriji
Kličković, šef Ureda za raseljenje bosanskih Srba (a kasnije ministar
unutrašnjih poslova Republike Srpske).
Novinari su izvještavali o nevjerovatnim prizorima: jednu Srpkinju
pretukao je i silovao mladi Srbin,pljačkaš, prije nego što je zapalio
njen stan, stariji bračni par Srba koji su cijeli rat ostali u Sarajevu
uzalud su preklinjali talijanske vojnike da im pomognu kada im je
jedan razbojnik digao stan u zrak. RoberfGelbart, pomoćnik državnog
sekretara za borbu protiv droga i provedbu zakona, na moju sugestiju
u to vrijeme bio je u posjeti Sarajevu; s gađenjem je posmatrao kako
IFOR i međunarodne policijske snage odbijaju da uhapse pljačkaške
palikuće i kako IFOR svoju vatrogasnu opremu drži u svom
kompleksu. Očajni, Muslimani su u srpski dio grada uputili svoju
zastarjelu opremu za gašenje, gdje su ih srpske palikuće napale
kamenjem. Ali, IFOR je odbijao njihove zahtjeve da ih zaštiti. Gelbart
je gledao kako zgrade gore dok vojnici IFOR-a stoje 150 metara dalje,
i kako· britanski general Michael Walker, drugi po rangu oficir u
IFOR-u, hladno odbija molbe zamjenika visokog predstavnika
Michaela Steinera za intervenciju IFOR-a. 'Stidio sam se što sam s
tim bio povezan', rekao mi je Gelbard kasnije, 'što nisam bio u stanju
postići da IFOR nešto uradi'. Gelbard će sve ovo izmijeniti kada ga,
godinu kasnije, predsjednik Clinton i državni sekretar Albright postave
za koordinatora za klimavu implementaciju.
Ova tragedija mogla je lahko biti spriječena da je IFOR preduzeo
akciju. Ali ia~oneizazvan i zaplašen, NATO/IFOR nije učinio ništa.
Jedaii glasnogovornik IFOR-a je izjavio da, iako su paljevine 'žalosne',
'Srbi imaju pravo spaliti svoje kuće'. A jed~ii drugi glasnogovornik je
izjavio da IFOR 'nije policija i neće preuzimati dužnost policije'.
Šokirani neočekivanom pasivnošću IFOR-a, zvanični ci UN-a, sada u
obrnutoj ulozi, kritikovali su NATO zbog njegove neaktivnosti. 'Da
je (NATO) biotvr~i,stvaribibiledrukčije', izjavio je Kris Janowski.
'Gledamo kako multieinička ~osna odlazi u kanalizaciju"'.
•
Kritikovan sam da nisam učinio dovoljno da se zadrže Srbi na dijelu
Sarajeva koji je prelazio pod jurisdikciju Federacije. Bildt je pisao:
311
"Muslimansko rukovodstvo, a time pogotovo Izetbegović, izdali su
multietničko Sarajevo. Izetbegović je, istina povremeno reagirao na najgore
nasilje ... , ali nije pokazao ni mrvu one odvažne umješnosti državnika koja
je bila potrebna da bi se pružila ruka pomirenja da ono malo Srba koji su
još živjeli u Sarajevu, tu i ostanu"(Bildt, Misija mir, str. 277.). Koliko je
tačno to što Bildt kaže; čitalac može procijeniti iz upravo citiranog
Holbrookeovog opisa situacije u integriranom dijelu Sarajeva u februaru i
martu 1996. i slijedećih činjenica,
Na sjednici od 22. decembra 1995. Predsjedništvo je uputilo poziv
Srbima da ostanu u svojim kućama. U izjavi stoji:
"Predsjedništvo Republike BiH poziva građane s~područja Grbavice,
Ilidže, Vogošće, Ilijaša i Hadžića da prihvatemirovn()rješ~njez<lgrad
Sarajevo i ostanu u svojim kućama ina svojim imanjiina.
Predsjedništvo izražava svoju spremnosLda u· saradnji Sa
međunarodnom zajednicom osigura puna ljudska i građanska prava
i bezbjednost svih građana Sarajeva. ..... . ... .._..._ ........ .
Predsjedništvo će se istovremeno zalagati da ratni zločinci budu
primjerno kažnjeni".
Na sjednici od 21. februara 1996., uoči početka integracije,
Predsjedništvo je proglasilo Zakon o amnestiji. Amnestija je donesena
prvenstveno zbog gradana srpske nacionalnosti u budućem integriranom
Sarajevu. U saopćenju tim povodom, Predsjedništvo poruČuje:
''Predsjedništvo se ponovo obrača srpskom narOdu. da ne nasjeda
prOpagandi paljanskogreži!lla koji ždi daSrbesvrsta u nacionalna
geta, da ih rasdi iz svojih domova i vj~~0'Tih,()gnjišta. Ne vjerujte u
lažna obećanja. Znajte da će se po pejt()lls.k()msporazumu svi morati
vratiti u svoje domove. Nemojte da vasposlijeistjeruju iz tuđih imanja
i kuća koje vam se obilato·nllde. Ostanite svojina svome.
.. . . . , . , .. .. .
, , . .
Svi oni koji ostaju uSarajevUslI sigurni i organi Države i Federacije
. BiH garantiraju njihov integritet, slobodu, ličnu i imovinsku
sigurnost.
Srbi Sarajeva,
Usvojen je Zakon o amnesiiji.Svipošteni građani su po njemu sigurni
i ravnopravni. Ne napuštajte svoje domove. Na to vas tjeraju oni koji
hoće da sakrijll i opravdaju svoje zločine. Vi imate i garancije
međunarodne zajednice. Ostanite u jedinstvenom Sarajevu da
zajednički gradimo budućnost. j>redsjedništvo RBiH poziva
međunarOdnu zajednicu da spriječi nasilno isdjavanje ljudi, pljačku
i~
J
312
imovine i sijanje straha među onima koji hoće da ostanu u svojim
domovima",
Apeli Predsjedništva i amnestija bili su iskreni, ali to je ipak bila teorija.
Praksa je bila nešto drugo. Na terenu su se događale ružne stvari. Srbi su
uistinu bili uznemiravani. Dugogodišnja napetost činila je svoje. Upitan o
tome, u intervjuu za RTVBiH, izjavio sam (10. juli 1996.) slijedeće:
"Vjerujem da su mnoge pritužbe u tom pogledu bile osnovane. Moram
biti pošten i to reći. Ne vrijedi poricati neke stvari koje se događajU.
Ako ih poričete, neće nikad biti otklonjene. Držim da Srbi u ovim
dijdovima imaju prOblema. S druge strane, nije to nikako u nekom
obimu koji opravdava nedavnu SteinerOVU izjavu ("Stidim se Sarajeva").
.. Radise o različitilrl;·đ,rkažem dvojnitnkriterijima. Kada jedan Srbin
ovdje u okolini Sarajeva doživi neku neprijatnost, onda o tome govore
svi, svjetska štampa o tome piše. Istovremeno, iz Kotor-Varoši, Banje
Luke nastavlja se progon bošnjačkih pOrOdica praćen premlaćivanjem.
Od toga se ne pravi nikakva buka, svijet se na tako što navikao i ne
reagira. Ali, svejedno, ako hoćemo da budemo demokratska i pravna
država, mi nasilje svake vrste treba da suzbijamo. Time mi, po mojem
mišljenju, stičerno pravo da se taj princip provodi širOm Bosne i
Hercegovine i stičerno moralno pravo da se modd' demokratske i
pravne države širi i dalje. Ali taj modd moramo prije svega ovdje,
kod nas, primijeniti. Ćovjek koji je odbio Karadžićev poziv da napusti
svoju kuću i ostao ovdje vjerujući u ovu vlast i njeno obećanje da će
biti zaštićen, mora biti zaštićen. Ni na koji način ne može se pravdati
da taj čovjek doživi bilo kakve neprijatnosti. To je uistinu
neprihvatljivo".
*
Palj anska vlast je veliki dio srpskih izbjeglica iz Sarajeva usmjeravala
prema Brčkom. Logika je bila: izgubili smo Sarajevo, osigurajmo za
naknađu barem Brčko; Carl Bildt, tadašnji visoki predstavnik, i admiral
Smith p()smatrali su ovq sa neobjašnjivom pasivnošću. Tvrdili su da
nemaju načina dato zaustave. Devetog marta uputio sam im pismo:
"Isdjavanjem Srba iz. okoline Sarajeva, p~ljansko vođstvo nastavlja
genocidnu politikuetl1ičkogčišćenja koju je provodilo tokom čitavog
rata.
Vi tvrdite da nemate načina i sredstava da utičete na ovu politiku
koja je, očito, suprotna duhu i slovu Dejtonskog ugovora o miru.
Vi također tvrdite da nemate načina ni da utičete na kretanje ovih
kolona i mjesto gdje će se one zaustaviti.
313
 Ipak, smatram da sloboda izbora mjesta življenja na koju se srpsko
vodstvo poziva, ima jedan apsolutni izuzetak - to je Brčko.
Srbi nemaju pravo da svoje nesretne sunarodnike, koje su bez ikakvog
opravdanog razloga pokrenuli iz njihovih domova, nastanjuju II grad
Brčko, jer, prema Dejtonskom dogovoru, o konačnoj sudbini ovog
grada treba odlučiti međunarodna arbitraža.
Ovo znači da se Brčko u međuvremenu nalazi pod posebnim režimom
i da su sve radnje koje znače prejudiciranje arbitražne odluke,
nedopustive.
Ako je nastanjivanje Srba u bošnjačke kuće u Zvorniku .ili Foči
nezakonito, njihovo nastanjivanje u Brčko predstavlja dvostruku
povredu Dejtonskog dogovora, jer, uz ostalo, očito ima za cilj da
stvori svršenu činjenicu i oteža pravično rješenje ovog krajnje
osjetljivog pitanja.
Smatram da' ste dužni' potražiti" načina, da spiiječiieovugrubu
nezakonitost i djelovanje suprotno Dejtonskom ugovoru.
Želim vas uvjeriti u našu odlučnost da naša prava koja se tiču grada
Brčkog, zaštitimo."
Pismo je ostalo bez efekta.
* li zemlje potpisnice Dejtonskog sporazuma na cjedilu ostavile
Po izlasku iz bolnice odgovorio sam na nekoliko pitanja novinara
sarajevskog političkog magazina Ljiljan (24. mart 1996.):
Ljiljan: Izgleda da je odlazak u Rim zbilja bio događaj s negativnim
predznakom. Ćini se da je to bio veći događaj nego što se još uvijek
može sagledati? Na koncu, bio je iznenadan, zar ne? Naša javnost je,
dozvolit ćete mi. ovu konstataciju, .bila šokirana, pogotovo dio
. hercegovačkih Bošnjaka; Šta se, ustvari, desilo u Rimu? Pred kakvu
ste soluciju bili dovedeni? Koje su bile dileme? Kako su' se ponašali
akteri u Rimu? Možete li Rim široko objasniti pred našom javnošću?
. A. I.: Ne bih se mogao sasvim složiti sa. vama kad je riječ o značaju
rimsKog sastanka. Ništa posebno važno nismo' na ovoj lWl1ferenciji
ni dobili ni izgubili. Koschnikov plan Hrvati su odbili, a Evropa se,
po svom običaju; izmakla. Iznenađuje li Vas to i je li to nešto novo?
Zar nam i .u. ·najtežim danima genocida Evropljani nisu govorili:
dogovorite se, nema vam druge. S kime smo trebali da se dogovorimo?
Sa ubicama. Zato ne razumijem zašto bi neko sada bio šokiran ili
314
razočaran. Sve je to bilo već viđeno. Koschnikov plan i njegov veći
centralni distrikt bio je tek projekt, nije to nešto što smo imali pa u
Rimu izgubili. Osnovno što javnost treba znati da bi razumij ela Rim
jest da je Evropska unija bila napustila Koschnikov plan prije nego
što smo mi stigli u Rim. Oni su već uveliko zasjedali i tražili tzv.
obostrano prihvatljivo rješenje. Njemački predstavnik u Evropskoj
uniji je našem ekspertu dr. Kasimu Begiću vrlo jasno rekao: 'Ako se
danas ne dogovorite, Evropska unija će se u roku od tri dana povući
iz Mostara'. Ja sam u toj situaciji imao samo jedan cilj: obavezu
hrvatske strane da prihvati slobodu kretanja i raspoređivanje mješovite
policije u gradu. Znao sam da se to neće u cijelosti realizirati, ali
važno je bilo da se nastavi pritisak svijeta u tom pravcu i da taj pritisak
ne popusti: Mislim da' mi je nedavni sastanak u Ženevi dao za pravo.
A što se tiče atmosfere na rimskom sastanku, ona je uistinu bila
paklena jer su istovremeno čitavu prethodnu noć i naredni dan u tri
prostorije tekla tri sastanka i stalno se proizvodili sve novi i novi
papiri, koji su odbacivimi, mijenjani, dopunjavani, pa ponovo
odbacivani. Našoj novinarki, koju sam vidio da piše raport iz Ženeve,
bila je to nedjelja navečer, rekao sam da bi bilo najbolje da izvještaj
počne riječima: 'Ovdje je ludnica'. Srećom, nije me poslušala, napisala
je nešto slično.
Ljiljan: S Vašom bolešću bosanskohercegovačka država i bošnjački
narod dovedeni su u neslućene, ma kako očekivane kušnje. Prvo, jesu
jedinstvenu državu BiH? Imamo utisak da je nakon Dejtona počelo
forsiranje entiteta a ne države BiH kao multinacionalne države,zatim
da su se, pogotovo Evropljani, složili oko koncepta nacionalnih država
u BiH ... Evo, jučer gosp. Zubak tvrdi u Slobodnoj DalmacijidkjeBiH
moguća samo kao federalno-konfederalna tvorevina. Izgleda d,.. se
novi gusti oblaci viju nad bošnjačkim narodom ukoliko svjetska
zajednica krene u bilo koju od ovih avantura. U nedavnom.intervjuu
ste izjavili da niste sigurni. da je naša javnost svjesna ozbiljnosti
situacije. Jeste li imali u vidu iste stvari?
A. I.: Mislim cia jeto pra\iopi;~~je,a ~e terne izRima. Sile dezintegracije
Bosne, i unutrašnje i vanjske, jesu u.ofanzivi. Najviše me zabrinjava
činjenica da se i nakon pejtonanastayljaetničko čišćenje. A najvažnija,
za Bosnu daleko najvažnija. odr~dba Dejtonskog ugovora bila je ona
koja je predviđala postepen\l etničku reintegraciju. Povratak raseljenog
stanovništva ne ostvaruje se. i, za sada, ne vidi se način kako da se tu
stvari pokrenu u pozitivnom smjeru. To je najveći problem i najveća
prijetnja nad Bosnom. U toku su i pokušaji da se svijet ubijedi da su
315
 svi jednako krivi, da ni legalna bosanska vlast nije imuna od uskogrudosti
i nacionalizma, i da Bosna nije moguća. Neke naše greške - a njih ima
- koriste se u ovoj otrovnoj propagandi. Međutim, situacija je takva da
grešaka ne smije biti, jer između naših grešaka i njihovih zločina svijet
stavlja znak jednakosti. To je žalosno, ali svijet je takav kakav jest, mi ga
ne možemo izmijeniti. Ono što možemo znati jesu činjenice, bez obzira
da li nam se one sviđaju ili ne, unijeti ih u račun, a onda pokušati da
taj račun izvedemo što je moguće tačnije. I naša propaganda je dobrim
dijelom pogrešna. Mediji se utrkuju da pokažu nepravde i zločine koje
su Bošnjacima učinili Srbi i Hrvati. Naravno, zločine ne treba prešućivati
II i zataškavati" ali ima li išta dobrog i ljudskog između ova tri naroda.
li Dogodi ,lise i, jedan gest pažnje između ljudi različitih vjera i nacija u
I ovoj našoj Bosni?Ne vjerujem da t()ganelha,'li tose;iz-mentj56fpiin6
neshvatljivih razloga, stalno prešućuje. A to je upravo ono što U ovoj
situaciji treba isticati. Jer, dokazivati samo nevolju između tri naroda u
Bosni nije ništa drugo nego dokazivati da Bosna nije moguća, a taj
posao dobro odrađuju Krajišnik i Boban. Našeje valjda'dadokazujemo
obrnuto., Naše je da nalazimo pozitivne primjere i da ih ističemo.
Naravno, ne trebamo ih izmišljati. Vi pitate da li se to svijet složio oko
koncepta nacionalnih država u BiH. Nije problem je li se svijet složio.
Problem je što smo se mi izgleda složili, ili se bar tako ponašamo. Evo,
pogledajte, naprimjer, neke članke u našoj štampi, pa i u vašem listu.
Njihovo čitanje vas neće učvrstiti u ubjeđenju da je Bosna kao
multinacionalna država moguća. Sasvim obrnuto."
• i, ako se stvari historijski posmatraju, za to smo od 1945. do 1995. plaćali
Početkoml996. opozicij~ je krenula u političku ofanzivu. Dio
atmosfere koja je vlad(i]a,može se de~ifrirati iz mog govora u Zenici
(stadion Bilino polje, 14.april):.
"Naša unutrašnja situacija jeuznakuvrijenja. Osnivaju se nove stranke,
a opozicija radikalizira svoje uglavnom neosnovane kritike. Vještački
se stvara neka vrsta zle volje, neke negativne energije koja obeshrabruje.
Opozicija smatra da joj prisustvo strane vojske i stranaca otvara neke
šanse. Mislim da se vara, jer, u krajnjoj liniji, na izborima neće
~dluči""ti stranci nego narod.
Taktika opozicije je da stalno ukazuje na ono što nije postignuto, a
da prešućuje; bolje reći ignorira sve što je ostvareno, često u najtežim
uslovima. Govori: Podrinje nije oslobođeno, zemlja je razorena, četnici
su ostali na skoro pola teritorije, demobilizirani vojnici nemaju posla,
IFOR ograničara suverenitet zemlje, Federacija ne ide, izbjeglice se ne
vraćaju, itd., itd. Sve je to uglavnom tačno, ali oni prešućuju, bolje
316
reći ne kažu: zavladao je mir, narod više ne gine i ne strada, umiranje
i sakaćenje je prestalo, pola Bosne je odbranjeno, stvorena je snažna
armija skoro iz ničega, Bosnu je priznalo preko stotinu zemalja,
bošnjački narod je spašen od uništenja koje nam je bilo namijenjeno
i najavljeno. Oni prešućuju te važne činjenice. Oni također prešućuju
činjenicu da je Bosna u jesen 1991. bila stavljena pred izbor ili da
postane dio velike Srbije ili će biti uništena; oni ne govore da Bosna
nije postala ni dio velike Srbije niti je uništena, nego je odbranjena,
da se polahko diže iz pepela, da se bolje živi nego prije pola godine,
da je Sarajevo, koje je znalo samo za granate, glad i mrak,' danas
slobodno, osvijetljeno i puno robe, da se veliki broj boraca zaposlio,
da ljudi u Bosni slobodno govore, pišu, osnivaju stranke, pa čak i
slobodno lažii;-riiko ih za riječ ne gOiii:--'
Uz nevolje koje je ostavio neizazvani genocidni rat, sve ovo dobro i
pozitivno stalno se previđa ili prešućuje.
Zašto se to čini? Zato da bi se stvorila zabuna kod naroda i preuzela
vlast. Neistine i poluistine služe kao sredstvo u toj borbi.
Da nije bilo SDA, Bosna bi danas bila ili provincija velike Srbije, ili bi
bila uništena. Od te sudbine ne bi je mogao spasiti SDP, a neke minorne
stranke još manje. Da nije bilo SDA, ni SDP ne bi postojao, postojao bi
Savez komunista BiH ili Miloševićeva Socijalistička partija (SP), kao
sastavni dio SP neke krnje Jugoslavije. Mi smo omogućili transformaciju
SK u SDP, mi smo otvorili proces demokratizacije na ovom dijelu svijeta
ogromnu cijenu.
Jučer je u Sarajevu osnovana nova stranka. Njeni osnivači kažu da se
bore za bosansku Bosnu. Hoće valjda da kažu da se mi zalažemo za
muslimansku Bosnu. Pa dobro, neka im bude, mada će prije biti da
se oni 'rie' bore 'za Bosnu, nego za vias,t -u -Bo'sni, a to' nisu iste stvari.
Jer, na dijelu Bosne koji je bosanska Armijaoslobodila, borba za
bosansku Bosnu je dobivena, til borbu trebavoditi i dobiti na dijelu
Bosne koji je trenutno pod ~rpskoml h'r"atskom kontrolom. Hoće li
oni tu biljku ~ bosanskuB~s~~'~ zasaditi u Banjoj Luci, Bijeljini,
Ćapljini, Livnu. Ako hoće,njlhovtnid je vrijedan svake hvale, pa bi
i mi svi glasali za tu stranku. Ali; alam'eta za to nema. To oni ne kane.
Oni hoće još jednom da oslobađ~ju već oslobođenu Bosnu, a onaj
njen nesretniji, neoslobođeni dio ostavljaju drugima.
Eto zašto kažem da se radi o borbi za vlast. Istina, borba za vlast u
demokratskoj Bosni, u ovakvoj kakvu smo je mi napravili, legalna je
317

stvar, pa neka im je sretno. Ali borbu za vlast ne treba brkati sa
patriotizmom. Patriotizam i briga za demokratiju su nešto drugo.
Ako, pak, nije borba za vlast, .onda se radi o pokušaju da se opameti
bošnjački narod koji se previše osvijestio pa previše traži. Potrebno je
sada taj narod malo smiriti.
Ima ih koji tvrde da je ovdje na djelu fundamentalizam, naravno
islamski. Dokaz za toje što predsjednik države ide petkom na džumu.
I uvaženi predsjednik Clinion i' kancelar Kohl idu u crkvu, pa to
niko ne smatra ničim sumnjivim.
Imao sam običaj da svoje kritičare iz opozicije upitam šta predlažu.
Istina je, kažem; da Federacija ne i.de - šta predlažete? U Bosni su tri
vojske, to je veoma loše, imate li prijedlog šta učinitiđabudijedna,
bosanska? U Mostaru HVO (ili HDZ) odugovlači, šta mislite da bi
trebalo tiČiniti da opstrukcije više ne bude. Hrvatska vodi dvo ličnu
politiku, predlažete li da prekinemo odnose, itd.? Kao što znate, takvih
i sličnih pitanja ima nil pietek. Moji sagovornicl btli Su obično ljudi
sa akademskim titulama, ali nikada, baš nikada,nisam dobio odgovor,
niti sam imao utisak da ga moji učeni sagovornici znaju. Ti kritičari
su poput liječnika koji vam kaže da imate groznicu - što i vi sami
dobro znate- ali vam terapiju niti kažu, niti znaju. Uostalom, vi ih
poznate,postavite im gornja ili druga pitanja,pa ćete se uvjeriti u
ovo što govorim. Stoga, dolazim do zaključka da ne treba da se osvrćem
na njIhove piiče ida treba da idem svojim putem. Nema čarobnog
· rješenja, preostaje samostrpljiv i uporan rad.
· Opozicija. k'o opozicija, .nemana vratu svakodnevne probleme, pa
ima vremena za prol'agandu i medije. Ona lovi naše greške, i ima
pravo, ako joj midiijemo materijala za to, a to se dogada.
. .,' ,:.'~,(, ?:-:?:'~-:'~;:;::',.,',;',',:;:Y?Hfi o:\:;\r(:~(:",~':'i t:<f::: ~-;':>:"
Tako, napri!l)jer, j~4~!l,p!ed.sj~d!l*)ppćine, član. naše stranke, mjesec
· dana ne nalazi vremena da primi. bprca koga su" sa porodicom istjerali
, "- '," _,'.' ~ <.i ,'-i'" ~ .• ,', '::'" J.,: , ,,),' "',';":' ,-/' '- •
iz stana. Zar )edanpr~dsjednikopćin~ 1I10že uopće imat! prečeg posla
· !lego da primiborcakbjisesa.ženom idvojedjece našao naulici?
Pošto on ima prečeg posla,o!l čovjeka šalje nadležnoj službi, ova poteže
!leke. propise, a. ovi propisi kažu da stan pripada ženi koja je četiri
.. godine provela u Beogradu, itd. Ovo je priča p ljudima i propisima,
loši~IjiIdima i lošim propisima, ne pričam je slučajno, jer se ta priča
oiavnodiIšnosti inepravdi u različitim varijantama, ponavlja, ako ne
. svak()dn~~b,onda vrločestci. To je priča (j vlasti, s"akojvlasti pa i
našoj,o' tome kako vlast· kvari ljude i kako se službe neizbježno
birokratiziraju i udaljuju od naroda i kako treba iz dana udana voditi
brigu da bi ta vlast služila ljudima, a ne sebi samoj"').
2) Izetbegović, Godina rata i mira, str. 73.-80.
318
r
l
I
*
v Na velikom narodnom zboru u povodu obilježavanja godišnjice bitke
na Zuči, 8. juna 1996., odali smo poštu Srbima i Hrvatima palim u borbi
za Sarajevo i BiH. Obraćajući se skupu od preko dvadeset hiljada ljudi,
rekao sam:
"Dragi borci Armije Bosne i Hercegovine, drage Sarajlije, dragi gradani
Bosne, ma sa koje strane ste došli, pozdravljam vas i zahvaljujem vam
što ste ostavili načas svoje poslove i došli da zajedno oživimo sjećanja
na teške i slavne dane borbe za spas Sarajeva i Bosne. Preživjeli borci
sudbonosne bitke na Žuči okupili su se danas, a mi smo došli da im
izrazimo svoje poštovanje. Zamolio sam organizatore da nikoga od
preživjelih učesnika bitke·za Sarajevo ne zaborave i vjerujem da su se
oni potrudili da.toosiguraju.
Došli ste u velikom broju u ovaj vreli dan, što znači da zaborava
nema i da ga neće biti.
Vidite, današnji program je počeo kako to i priliči, himnom i odavanjem
pošte poginulima u odbrani Sarajeva. Iako su većina palih boraca, čak
ogromna većina, bili Bošnjaci, nije proučena samo Fatiha. Ustali smo
i minutom šutnje odali poštu i poginulim Hrvatima, Srbima i svim
ostalima. Ali i da je samo jedan Hrvat ili Srbin poginuo braneći Sarajevo,
a nije jedan, nego mnogo njih - mi bismo trebali ustati i odati mu
poštu na način koji priliči. Trebali bismo jer je ovo Bosna. O toj Bosni,
o tom snu o Bosni, želio bih danas reći nekoliko riječi.
Uvijek smo je zamišljali kao zemlju dobrih, uspravnih i ispravnih
ljudi. I vjerovali da je u tome moć Bosne, ali, i nemoć napadača koji
su uvijek ponovo kidisali u nastojanju da je pokore. Kada se jednog
:. .
dana budu pravile analize, kada se iz neke historijske udaljenosti
bude odgonetalo to čudo bosanskog otpora, naći će se - siguran sam
- da je ta tajna bila negdje u dušama ili karakteru ljudi.
Sjetite se proljeća i ljeta 1992. Mi skoro goloruki; oni naoružani do
zuba. A zatim, mi njih zajedno sa njihovim čeličnim grdosijama,
postepeno potiskujemo iz Grada, gore,. u šume, gdje i pripadaju. Bio
je to istinski sukob izmedu dobra izla, izmedu čovjeka i nečovjeka.
Duh je pobijedio. Ni po ka~oj"oj!loj logici ni računici nisu oni
tada trebali napustiti Sarajevo. Svi vojni aduti bili su na njihovoj
strani, nijedan na našoj. Ipak su podvili rep i otišli, i onda, 1992. i
sada 1996. Zašto?
Treba da razmišljamo o tome zbog naših današnjih dilema, sumnji i
mogućih grešaka. I danas se mnogi sa pravom pitaju kako ćemo izaći na
319
 kraj sa prijetećim brojem pravnih i političkih zamki koje se pletu ~ro~~
cjelovite Bosne. Odgovor je kao i prije četiri go~in:: bit ćemo JačI I
pobijedit ćemo ako budemo bolji o~ naših pro1l~mka~ a~o uz vOJ~u
snagu koju moramo imati, budemo Istovremeno l. nO~lO~1 d~~aza~l.h
ljudskih vrijednosti, a protiv jednoumlja, barbarstva, Is~IJ~čI~ostll na~IIJa
svake vrste. I obrnuto: izgubit ćemo tu bitku ako pnmlJemmo lOgiku:
sve što oni nama čine činit ćemo i mi njima. Tada gubimo našu moralnu
i političku prednos~, a na sceni ostaje njihova brojna i materijalna
nadmoćnost. Tu grešku ne smijemo napraviti.
Jedna od tih čudnih bitaka ove v~ste,. čija se .vanjska historij.a donel~le
zna - nešto od nje upravo ste čuh u IzlaganjU generala Dehća - a čIJa
će se unutrašnja historija tek pisati, odigrala. se priječeJiri gQfiiIld)aš
na prostorima gdje se mi danas n~laz!m~. Nije ta ?itKa i~ajaIallekol~ko
dana, prije bih rekao da se nastaVila I shJedeće dVIJe godlll~: pa ~ozd~
i do samog kraja rata. Jer, skoro tačno godinu dana kasmje, u Junu I
julu 1993. nedaleko odavde ginu, u malom raztp.a~l1.V'relllella,skoro
jedan za drugim, dva slavna komandanta, Šeha I Safet. Imao:am č~st
da lično poznajem ove skromne ljude, ali i velike b?~ce. Tih teških
dana - bilo je to u vrijeme krize na Igmanu - četmcI su d?sl.~~no
hiljadama granata preoravali ovo relativno malo parče zemlje CIJI se
današnji mir doima skoro nestvarno. A zatim su nastavili da s vremena
na vrijeme ponovo pokušavaju zauzeti Žu~ i .to. je traja~o skoro ?o
kraja rata. Preživjeli ratnici, koje danasovdJe.vldltp~ vehko~ broJU,
pamte taj pakao i mogli bi o tim. danima k?zat1.vlše od me~e. ? svima, bez obzira ko su, da m()je ime ne spominju kada se upuštaju u
tome nam je upravo nešto govono Ibro, ah to Je samo ..mah. dl.o
uzbudljive priče o besprimjernoj hrabrosti jedne generacije kOJa Je
živjela i umirala za Bosnu".
.*
Sa terena su počele s vremena~avrijemestizati vijesti o ~Ioupom:bama
vlasti. Neki ljudi su koristili položajdaugrabe ponešto št~ lm neY13 pada .
Vlast kvari ljude. Ovaj neumitni zakon očito je počeo dJelovati. Sestog
jula 1996. uputio sam otvoreno pismo svim predsjedni~ima o.pćina i
predsjednicima općinskih organizacija SDA u BiH. Pismo Je glasdo:
"06 mene dolaze ružne vijesti o dodjeli poslovnih prostora u
.pojedinim općinama, posebno sarajevskim. Ž~lioci su .najčešće invalidi
i demobilizirani borci koji tvrde da su u oVim dodjelama potpuno
zaobiđeni ida su se većine poslovnih prostora dokopaIi ratni profiteri
i rođaci ili prijatelji utjecajnih ljudi.
Ako u tim prigovorima ima i dio istine - a čini se da j:, naž~~ost:
mnogo toga istina' onda je to pouzdan znak da nam Je zataJIlo I
320
ljudsko i političko čulo. Ljudsko, jer su borci zaslužili da se za njih
pobrinemo, a mi smo im to obećali. Političko, jer ćemo se suočiti sa
njihovim nezadovoljstvom.i opravdanim gnjevom.
Stoga vas pozivam da obratite pažnju na ovo pitanje i da zloupotrebe
u dodjeli poslovnih prostora spriječite. Za loše odluke ne pozivajte se
na propise. Ako su propisi nepravedni i ne valjaju, mijenjajte ih ili
predložite njihovu promjenu. U svakom slučaju, bez odlaganja
poduzmite nešto da se nepravde otklone.
Zatražit ću da seuskoro u javnosti (štampi, TV i dr.) povede rasprava
o ovom pitanju i da se krivci" prozoVu".
Događaji će pokazati da pismo nije imalo značajnije efekte.
Zloupotrebe su nastavljene, samovještije ipritajenije.
*
Ovim ružnim vijestima pridružile su se neke informacije iz izborne
kampanje kojaje bila u toku. Hrvatski predstavnici Stjepan Kljuić i Ivo
Komšić, inače moji dobri saradnici u ratu, grubo su vrijeđani na
političkom skupu u Gradačcu i Kalesiji. Po okolnostima slučaja moglo
se zaključiti da su napadači bili iz SDA. U izjavi od 15. augusta 1996.
osudio sam ove incidente:
"Izražavam svoje duboko neslaganje i žaljenje zbog ovoga i poručujem
slične incidente. Borio s~m se za Bosnu u kojoj će ljudi moći misliti
i govoriti slobodno. Nesretan sam kada vidim da se pojedinci, umjesto
argumentima, služe urlanjem i motkama, jer tako se, bez obzira na
motive, pomaže neprijateljima Bosne.
Poznajem dobro i Kijuića i Komšića, znam njihovo ponašanje u ratu
i sada u miru; Za mene su oni, bez obzira na različite političke stavove,
bili i ostali časni Ijudi,.vrijedni poštovanja";
Koncem a~gusta. bi~J~ kišo~i\dan. na stadionu u Gelsenkirchenu u
Saveznoj RepubliciNjem~~~j.oIiupi()seV'e,1iki broj Bošnjaka. Bio sam
pozvan da se obratim. Sa n;tP?1"Il~~ bilijg~l1er8JDudaković. Safa Oručević
i jedan broj slavnih boraca iz min.ulog rata: Muteve1ija. Prevljak. Lovac.
Humo. Muderis i drugi. Održaosarl)qllži.govor. Ovo je skraćena verzija:
"Zaključili smo mir u Daytonu. Zasada je to više odsustvo rata nego
pravi mir. Dejton je kompromis. a kompromisi nisu pravda. Ipak. ne
umire se više u Bosni. A umiralo se mnogo i svakodnevno. To je
321
 dijeljenje ili sabiranje i oduziman 'e Ti d ' ,
moralo prestati i mi ne treba da žalimo, Ako ponekad požalima što moralnim predznakom i od J ' la valPr?cesa stoje I pod različitim
smo potpisali Dejtonski ugovor, sjetimo se onih koji su zahvaljujući nose se <aa z o I dobro , 1'11' zlOCln
" 1'kazna
tom miru ostali u životu, A radi se ohiljac!atna naših momaka koji Sastavni dio ovog procesa je naša poruka ili '
bi u nastavku rata poginuli ili ostali invalid!.. Zbog njih taj mir je za organe mjesta u kOJ'ima ste" 'l' .. preporuka vama da glasate
'l' ' zlvJe I pnJe rata' Treb' " TJ b' ,
dobar, jer umiranja je bilo previše, Naš narod jernaliharod i on nije B anJo ucam za Banju Luku St' ' S ' mJcI za re mje,
' ocamza tolac Zvorn'č ' Z
mogao nastaviti da svaki dan broji svoje mrtve; ?sakaćene, .. lt, U umcan, etnički čistači i d'Jel't
'd Z l " '
I el"JI Basne ' kao štoI am za vormk, ',
su P?tpuno suprotno, Protjerali su uška' ,znate, pos~upIlI
Njemačka vam je pružila gostoprimstvo, primila vas i pružila vam sela I gradova gdje su živJ'eli d' 'h P ,m vlastIte sunarodmke iz
zaštitu kada je ivaiiia ,'naina'bilo"mjteže:Hvala njetnačkbj vladi i " ,sa a I tjeraju da tu i gl ' ' T '
ostanu u tuđ' k'
"
d a'defimltlvno ' , asaJu, 'o znacI:
velikom njemačkom narodu, Treba odati priznanje ljudima ove zemlje lm ucama I na tuđIm'
,
l ', "
j <ucama lImanjima protjeranih B l ImanjIma - ustvari,
koji u nevolji nisu pitali kakose ko zove; U međuvremer u ,. dok se još
v •

izmislila famozni obrazac P-2 ~s~Ja<a, Međunarodna zajednica je

<OJ:, lml omogućuje da taj status
nalazite u ovoj zemlji, budite joj. zahvalni, A najbolja z.ahvalnost je da
poštujete njene zakone, Ja hoću da vjerujem clašte;eTd6'saditoga
pridržavali i da niste okaljali lijepo ime našeg naroda: Sretan sam
L legaliziraju, Neki kažu da J'eC
" 'l '
to UClll1 a IZ neznanJ'a 'k 'd _.
, .
a pos lJedIce su u ovom sluč' k
o ona uClm a namjerno k'
v
' aa a Je to vazno Važne
'
d
,ne 1 tvr e da Je
'
su samo posljedice
'

aJu atastrofaIne Mi ' " '

kada čujem da naša djeca dobro uče i dobro se ponašaju, Ona treba o brascu P-2 i proglasili ga ' d ' smo naJaVIlI rat
as ava < etnIčkog
novIm sre stvom za n t l '
da u svemu budu najbolja, neka nauče dobro jezik domaćina da bi u
"š' '
Cl cenJa, za neku vrstu 'k v • ., •
anacnog TJešenja etmčkog pitanja u Bosni",
budućnosti bili živa veza između dva'naroda i dvij~pr;;"telJsl<ezemlje,
Mi smo za mir, Nemojte se nik~d~kolebati ako glasate ili radite za *
mir, jer mir je Bosni potreban, Rat je razarao, ne samo našeži:vote i U govoru na predizbornom sku u SD
naše domove nego i samu idejuBosne,koja;bez. mira nemože:opstati, 1996.) osvrnuo sam senad ., aš p , A u Jablanici (4, septembar
" vIJe n e sudbme: aprilski rat i Dejtonski "
Rat je rasijao naš narod širom bijelog svijeta i sada.hodimo itumaramo Kada sam ' , mIr.
pb t\luini daga nekakosakupimo"Zatsje.. našacstall1~A~viz~ bila: .. spomenuo stvan kOJe se nisu
dVIJe: aprilski rat i Dejtonskim' 1< d"
l ' b' "
m~g e IZ JeCI, navest ću
pregbvarat ćemo gdje god možerrio~ratovat,i gdje i kad mor~mo, , , Ir, e vIJe stvan bIle su naša sudbina,
Rat Je bIO planiran, Onima kojima to ni'e ' " ,
Stoga cwroučinitisve da saČuvamo rriir, DejtbI1ski ugovor je proces u Haagu _SVJ'edoč' 'h J Jasno, preporucIO bIh da prate
uravnotežena cjelina različitih elgmenata;'usaglaš~na u teŠkim' i'dugim .. d
mje ovoljno uvjerljivo nel
enje om tzv političkih SVJ' d k A I
: , e o a, <ome ni to
pregovorima, Zato seonn~'inože partijalnbprov'ciditi: Ne može se godinu, SDA je sve či;ila ~: se vdratđl pedt godma natrag, u 1991. i 1992.
birati: ova odredba mi odgdiii~; pać\l"j€'prbWstf;ovami ie ne sviđa Ja OVI pregovora u proljeće 1991 i š'h' ,,:,
'l 'h ne o e o rata Sjetit 'h 'l
e se om. sl,nih i
pa neću, A to upravo srpsk~ stpr~či!,-i"a,s,\iiet još '!vijek zat"arajedno napada JNA na Sloveniju u 'ul~ dna I 1~lcIJalIva, U Junu dolazi do
oko. pred tom činjenic()lw,J'!ese:lmoćitako,»lajvažnija odredba zemlj~ ,su proglasile neza~sn~st oda agreslJ~ na H,~va:sk,!,Ov~ dvije
Dejtonskog ugovora, zbog_kqj~stnqpiogutali'mnoge gorke pilule za međunarodna. , za.J'ednl'ca J'e topnznaaOtl'
' I bIvše Jug?slavIJe I koncem." 1991 '
a k " , ' ....
nas, jest ona o povratku Svih "u'svbje domove, Srbi su u Daytonu pred dramatičnim izborom' .'0's· tat'. 'l" s a krJe ,~nJa Jugoslavija i Bosna
, . , .' . I I I ne u nJo J l'" " ,
prihvatili ovu odredbu i morat će-je provesti, ili neće biti srpske republike. zaIsta dramalIčria.dile.ma. p . 1II'.'.ki' '1'. . , .J. . \lgos aVIJI. To Je bIla
'cr . . . ' ra< c ,I I ostalI u krnJo J l'"
Platili smo visoku cijenu za pravo' riaših ljudi da se vrate na svoja I nom Gorom ili p.toglasiti· ' , ' " , . ,Jugos aVIJI sa Srbijom
. " ,nez~Vlsn~st~,~, tIme rizikovati rat.
ognjišta i tu pogodbi nemanitr.inWbih,~Borba za vaš povratak u sela
K
i gradove iz kojih ste prognanibioje~Vijekvaž"n' cilj, Od danas to je aa što znate, mi smo se za ovu sudbonosn d
naš najvažniji zadatak kojem će bitipodied~nisvidrugi, Toćemo uporno
Održan je referendum rezultat 'e az u,~ l~k~ obratili narodu,
onim što je to značilo: J p nat, uslIjedIla Je agresija sa svim
tražiti od svihpotpisIlika Dejtonst<df:-iigovora in'ašu saradnju na bilo
kom polju i pitanju uslovljaVati"ispunjerijem ove z~' nas najvažnije 'b"Jezna sudbinska stvar bio je dejtonski mir.
Druga neIz
odredbe ugovora o miru, Oni .su ·proveli .etničko čišćenje, .mi ćemo
provesti suprotan proces - povratak domovima. Ta dva procesa su Dejt~nski mir bio je neizbježan k . , ,
suprotna kao što su suprotne dvije matematičke radnje: množenje i sudbme koje se nisu mogle izb' ć' ~?ll apnIskJ rat. To su te dvije
Je l, I e one dobre za nas ili ne.

322 323
 Nekoliko dana ranije (31. augusta) govorio sam na Grepku, mjestu
. b'ltk J d . d njih tvrde da se
Ima ih koji su veliki gene~al~ nakon d em' OepnolgnOuli glave ali pošto nevidenog stradanja našeg naroda u toku 1992. i 1993. godine. Teško
. b' ć" M • da Je I mogao a s , sam se odupirao emocijama. Narod je uzvikivao tekbire. Jer, tamo gdje
rat mogao IZ J~ 1.. .o.z T t sudbinu u sebi. Čitav historijski
to nismo mogh uČimtI, nosl.~ smo u v 'est i naš ponosni narod, je stradanje i umiranje, i vjera je blizu. Iako je bio politički skup, on je
kontekst, naše okruženje: s.vJ t~ka~.k~::o :ako historijske prilike u
IJet bio prilično vjerski obojen, ija im to nisam zamjerao. Medutim, zamjerio
sve je to značilo NE krnjoj ugos. aVIJI. . . ., t.' moguća oružana mi je jedan list na Zapadu.
· .čka mirovna IOlCIJa Iva,
jesen 1995. go d me, amen. ;. . nih stotine hiljada ljudi u Dopisnik The New York Timesa iz Sarajeva prvo je čuo neke poruke
intervencija, hiljade pog~~uhh I dr~n!et PI.'POPUt sniJ'ega zima koja koje nisam uputio, a nije čuo neke koje jesam. Napisao je da sam pozvao
. . l'š
IzbJeg I tvu, naš na..
rod kOJI ..........
se u tu lm o '.
····,·····'··'·isci·fiii·vecesvJetske na oružje, a ja riječ oružje nisam uopće spomenuo. On preuveličava
dolazi, možda posljednja ~ansa ~ o~e~n!:~~:~i p;:r bio 10bar za nas incidente u predizbornoj kampanji, i te incidente vidi samo pod kontrolom
sile, sve se to nije moglo. Ign?nr~tI. ej ono doba kao što znate, bh. vlasti. Šta se pod srpskom kontrolom radi, ne vidi.
ili ne, bio je naša sudbma l SVI su ga u ,
On mi posebno zamjera dvije stvarL·
jednodušno prihvatili. .•.• ' . :
Prvo, što sam rekao da će Srbi morati provesti Aneks 7 Dejtonskog
Da se vratim na ono: sve što je učinjeno u Bosni, dobro Ih .loše,
ugovora ili neće biti Republike Srpske. To sam rekao i dalje mislim tako,
zasluga je ili greška Stranke. samo ne znam šta tu nije u redu.
... . ' . ····d··· ....... riznaloše ipropušteno,-ali.ne i Drugo, što sam rekao da će se i izabrani Srbi, bez obzira koji, morati
OpozIcIJa Je sprem~a. a nam p
učinjeno i dobro učmjeno. zakleti na Ustav BiH ako hoće da uđu u zajedničke institucije. Razumije
se da će morati. Nisam rekao da će morati staviti ruku na Kur' an, nego
A medu dobrim stvarima je, prije svega, organizacija otpora.
na Ustav BiH, a to je Dejtonski ustav, ali to se ovom gospodinu ne sviđa,
. me izuzev verbalne podrške, nisu Bog zna šta opet ne znam zašto.
Pošto znajU da u t? ' I mislili su čitavu teoriju o tome
učinili, hoće da to I nama ospore. z . odvi'ao se spontano. Na kraju tog mog govora na Grepku, rekao sam neke riječi koje bi
kako je otpor ~~arajevu i širomb~~nš~:~s~r~:su bdi tu, nije bilo ni
se američkom uhu trebale svidjeti, ali ovom dopisniku nisu.
Po njima, sve Je Išlo sam:o po se l. o "doktrinom spontanosti". Rekao sam: "Mi hoćemo da Bosna bude demokratska zemlja, zemlja
A U l ' r n'je Ja sam to nazvao .. u kojoj će se svako moliti Bogu kako ga je njegova majka naučila i u
D : ~;.~.dao~t.lrl.·~. a!' ta.' čna, onda je mobilizacija i organizacija 200 '001~
SAk
o Je 0,4 . . ž" . 'šl spontano. 1ma I kojoj niko neće biti progonjen zbog svoje vjere, nacije i političkog
boraca, njihova~pre~:r o:~:~rlu~:~r;r~bij:l~ s:o oba. Oni kažu, uvjerenja". To sam rekao, ali taj gospodin upravo ne čuje to, pa nakraju
smo za vratom dva.e m . g. • . . v' ••.. .• . k .. lo ovaJ' malo zaključuje: "Predsjednik Izetbegović hoće muslimansku Bosnu". Ja neću
· " 1 '" d AerodroMa Iskopan Je ta o, ma .' ' ..
spo~tano. I tu~e ISp~•.... ". moo sebi". I nabavka helikopter~ k?JI muslimansku Bosnu, ja hoću cjelovitu demokratsku Bosnu, ali Bosnu u
onaJ, kako ko ~ kakCIgđ)e, s~ . p a osebno Goraždu i Krajim . kojoj će narodi i građani biti slobodni, svoji na svome, i u kojoj .neće više
sU osiguravab otpo~ ue?kla:::;:,lladi u Bosni" i to je nekako nikada biti moguć genocid nad bošnjačkim narodom.
~~~~:~~';ot~e~~~;~~~~~:n~ii hraniIr nas. ~ to š.to je dinar s~ab~:rh *
i to je slučajno. I teška politička nad~.udnvan!~, počev o s!'bi. A
dana 1993. pa do i dan~s, sve se to po njima odVl samo po
kad kažu spontano, 001 hoće rećI bez zasluge SD . . k, Izbori su se približavali, a sa njima i kraj mandata ratnog predsjedništva
Republike Bosne i Hercegovine. Na sjednici Skupštine RBiH od ll.
septembra 1996. podnio sam izvještaj o radu Predsjedništva za period 20.
* decembar 1990. do 10. septembra 1996..
Početak tog izvještaja je glasio:·
U govoru u Jablanici odgovorio sam na zanim~i~o p.itanjeak°
. .. '. R k sam da može biti konsno o "Trebale bi desetine istraživača da bi se sačinio iscrpan i nepristrasan
djelovanju OPozIcIJe. u saraJev.~: ~n~? drugi entitet. Štetno, ako ostanu
izvještaj o radu Predsjedništva, koje je skoro šest godina vodilo Bosnu
oni prekorače, ::~~~~ ~uo~~::~l~m l~galne vlasti. Kao Što ~e poznato, i Hercegovinu u najburnijem i najkritičnijem razdoblju njene historije.
~:~d~~:~::vo drugo. Pozicija bošnjačkog naroda je oslabljena.
325
324
 Ove što. se pred vama nalazi, nije izvještaj, Te su, prije, sumarne besan~ke armije u teku rata, Pisac članka te ne kaže etverene l'
. naznake keje megu pružiti izvjesnu predstavu e radu.eveg važneg ~u, e~lt~, sve muslImanske,miriše na terorizam, Za njega je deveij~~
~ ne e Ima muslImanske Ime I da nesi bradu pa da b d ..
ergana Republike u vremenu keji, je iza nas, Prsac '" k l" u e sumnJIV,
spemmJ: I ne e Jude, NjIheva jedina krivica je te što. su u teku
Rad Predsjedništva meže ilustrirati peda tak' da je ene u teku sveg .. pemagalI
rata ." ' .. armiji da deđe de nešto. eruzJa,
'š besanskeJ .' D anas u
mandata edržale 325 sjednica i razmatrale preko. 2,000 tačaka dnevneg sVIjetu ZIVI VI e ed mIlIjarde muslimana Ne znam ke
d 'h k' ' l ' . ' '
' ,
mejeumteresu
reda, dek materijali, edluke i kerespendencija ebuhvataju više hiljada a I eva VIm I s Icmm člancima gura u zagrljaj ekstremista,
stranica različitih teksteva, Naša zemlja i naš narod prošli su krez pakao., Svijet je smatrao. da
Očekujemo. daće te jedneg dan.biti predm:"iproučavanja i ebjektivne Ima pravo na embargo, na oružje, mi smo smatrali da imamo ravo
analize, a nadam se i nepristrasne i pravedne ecjene našeg rada", ~a sa~eedbra:u, U kenkur~n.ciji sa dva prava, vjerovali srne i vj?revat
,e~e a J~ na eprave brloJace, Stega se ja nemam namjeru nikeme
Izvještaj sam zaključio. riječima: IZvmJavat! što. smo. u teku rata učinili sve da deđeme de e .' 'd
se db ' N ' ruzJa I a
or~nune:, .protlv,edajem priznanje hrabrim l'udima i
"Mi, članevi eveg tijela imamo. i sami kritički stav prema rezultatu zahv~IJuJempnJatelJskrm
stra Š h' .. ,
zemljama keje su nam pe l J
meg e u ratu a
T:
keji je pestignut. Ipak, vjerujemo. da je edbrambeni rat, što. je bila mca na e ls!on)e Je završena; okrenuli smo novu: mir. .
glavna preekupacija eveg ergana, s ebzirom na krajnje teške uvjete u
kejima je veđen, uspješne završen, Njegevi rezultat(stvori!imesneve Z~h~alj,ujem ,Sj~d!njenim Američkim Državama što. su pekrenule
da se pelitičkim sredstvima u miru nastavi berba za cjelevitu :~J,I~J~~:U ZI a mUl,lkšto z~jed?e sa drugim zemljama čine napere da se
r 1 l <omp lovani ml! učvrsti.
demekratsku Besnu i Hercegevinu, , I
Te če estati naš cilj i kada budemo. ebični građani eve zemlje", M I' srne, mala,'"
T: zemlJ'a
" i merame
' vo. d'It!, etverenu I, peštenu pelitiku
, ~Jna dIplemacIJal dvestruke igre su privilegija velikih Zb t ',
Sa~tav sedrnečlaneg Predsjedništva se u teku rata mijenjao, Od kraja : IZ mn~g~hdrugih, ~azlega, među keje spada i upra~e e~m~~~t~
s
1993, taj sastav se'ustalio i izgledao je ovake: Alija Izetbegović, Ejup clanak, Ja cu.~enevlt! necke fakte i naše ciljeve, p
Ganić, Nijaz Duraković, Stjepan Kljuić, Tatjana Ljujić-Mijatević, Ivo
Komšić iMirkoPejanqvić (tri Bošnjaka, dva Hrvata i dva Srbina), Betn~ j~ rr:-~guča same kao. demekratska država tri ravnepravna nareda
I s e e ~I gra~ana,Ovu temeljnu edredbu Dejtenskeg mirovneg
* ugevera I ml pnhvatame sa svim kensekvencama Te J' e e
- :,-:,;:~>:
fermula' 'd d·' d ' , n a peznata
. .: -- ,'>'-:" -.; - . ,,: o Je na rzava, va en t1teta, tri naroda.
Na 5 L sjedniciGeneralneskupštine UNca održao sam govor keji je
Običn~ se tvrdi da Dejtenski ugever nije debar. On je debar 'er 'e
zaustavI,e umIranje u Besni i jer belji ne pesteji, Glavna manjk~ve~t
ecijenjen šekantriim,Izgledaditjehepisano pravile da u ovim prilikama
treba samo ponavljatim~keopćeprihvaćene fraze, Te je pitanje "lijepog
ponašanja" u institucijamaUN~a, Nisam mnege mario za ova pravila, U mje u njemu s,ame,m n<;ge u njegevej implementaciji, Sve leše strane
teg ugevera bIle bl samrane ake bi en bio. u petpunesti i de l' d
preveden, Te, nažalest, nije slučaj,
avionu, na putu za New York, dešae mi je do ruku list The Washington
s Je ne
Post, u kojem se u negativnom kontekstu govori o naoružanju naše armije
lJtok),! ratai iznose neke insinuacije, Sutradan, u govoru pred Skupštinom, ~ge~erom je predviđene da prestane pestejati "Herceg-Besna"
bid sarri.vrlo direktan, . erml~ana kao. paralelna država u teku rata, Ona, međutim' , '
pesteJII emeta ~spest~vuFederacije Besne i Hercegevine, Dej;e~!~~
GOVOR NA GENERALNOJ SKUPŠTINI UJEDINJENIH NACIJA ugeveromk predVIđene
"h Je da drugi bh, entitet ' Republ'k
I a Srps<a,emegucI
I "
(New York, 25, septembar 1996,) Pevrata ",u nj! eve demove preko. pela miliena protjeranih BešnJ'aka i
H rvata, ,e ne same da se ne dega đa, nego. se protjenvanje
' , nastavlja,

y~~če, pr~bl~m D<;jt~nskeg ugevera je problem njegeve selektivne

"Putujući juČer za New York, u avi enu sam čitao. članak objavljen u
a { e, parcIJa ne pnmJene, Srbima se, naprimjer, sviđa Paragraf 2 i~
uglednim arneričkim nevinama u kejem se govori e naoružavanju

327
326
 Aneksa 4 koji spominje Republiku Srpsku; ne sviđa im se Aneks 7;
koji nalaže povratak prognanih. Oni prihvaćaju prvu odredbu, drugu
odbacuju. Svijet, a prije svega članice Kontakt-grupe, moiaju im jasno
reći: Dejtonski ugovor je cjelina. Ako nema povratka protjeranih,
nema ni Republike Srpske. U protivnom,Dejtonski ugovor će pierasti
iz male i podnošljive u veliku i nepodnošljivu nepravdu, a
nepodnošljiva nepravda vodi u novi konflikt.·
. Dejtonskim . ugovorom predviđeno je poštivanieljudskih prava na .
čitavoj teritoriji, a oni se na čitavoj te'ritoriji.više ili manje krše.
Septembarski izbori i predizborna kampanja.bili·su prilika da se to'
stanje provjeri na terenu na vrlo .e!ikasa ll nač,iI1:._ .. " ••.••. _ ...
Posebno loše stanje u ovom pogledu)eIla:t~ritorijisrpskog entiteta.
Za ljude iz Federacije ni prije izbora nije bild slobode krHanja, ili je
ona vrlo ograničena, a mogle su djelovati samo srpske političke stranke.
Štaviše, birački odbori koji su registrirali glasače i brojali·glasove·bili
su u ovom entitetu u svim slučajevima jednonacionalni, a često i
jednostranački.
Kada je riječ o slobodi medija, značajan napredakučinjen je samo na
teritoriji pod kontrolom legalne bosanske vlade, gdje djeluje veliki broj
nezavisnih novina i časopisa, 40 radiostanica i 12 TV-stanica. U
predizbornom periodu (posljednjih 50 dana}nadržavnoj radioteleviziji
(RTVBIH), u vrhunskom terminu (8-12 sati navečer) vladajuća stranka
imalajenaraspolagnaju ljIO, opozicija 9/10 vremena. Vlada je dala
privremeno odobrenje i za rad OBN (Open Broadcisting Network) i
spremna je ovo odobrenje produžiti. pod.uvjetolIL,di OBN pokriva
čitavu teritoriju Bosnei Hercegovine i d:ibudii' otvq,rena za sve političke
tendencije -lijeve i desne. .
, .,\
Problem Brčkog praktički će rješavati glavni arbitar, Amerikanac Robert
Owen, jer srpska strana ne dolazi na sastanke Arbitražne komisije. Obje
strane iznijele su svoje argumente. Želim istaći da glavni arbitar u
donošenju odluke nema odriješene ruke. On je vezan poštivanjem
principa zakonitosti i pravičnosti, kao što izričito piše u Aneksu 2,
član .5 Dejtonskog ugovora.
Ovu kratku analizu implementacije Dejtonskog ugovora završit ću
II konstatacijom da se glavni ratni zločinci, Karadžić i Mladić, nalaze
na slobodi - uprkos Dejtonu, zahtjevima Haškog tribunala i
I elementarnim zahtjevima pravde.
Mi bismo željeli proklamirati princip pomirenja ljudi i naroda. Bosni je
to potrebno. Ovdje niko ne zastupa stav o kolektivnoj krivici naroda.
328
Krivica je uvijek individualna, bez obzira koliko krivaca ima. Al~ da bi
narodi bili iskupljeni, da bi se otvorio put izmirenju, zločinci moraju
biti kažnjeni. Zato je osnovan sud u Haagu, ali, kao što je poznato, ni
glavni tužilac ni predsjednik Međunarodnog suda u Haagu nisu
zadovoljni ponašanjem međunarodne zajednice. Oni uzalud prozivaju
krivce i šalju potjernice. Svijet u pitanju zločina traži neko bezbolno,
srednje rješenje. Kada su u pitanju zločini kao ovi u Bosni, svaki
kompromis je sramna izdaja pravde. Nekažnjeni zločini nastavit će da
truju Svijet i da razaraju njegove institucije. . . .
Neki ljudi u Evropi i Americi postavljaju pitanje je li Bosna, nakon
svega, moguća. Oviljudi ne znaju činjenice ili su moralno otupjeli.
Oni kao da ne znaju da je !la teritoriji srpskog entiteta pobijeno i
protjerano preko pola ~iliona ljudi, dakle oko 40 posto njegovog
autohtonog (predratnog) stanovništva. Bili su ravnodušni prema ovoj
činjenici. Moj je odgovor: ako je moguć nekažnjen genocid, Bosna·
nije moguća. <.
Slažem se da je kažnjavanje genocida skupa stvar, ali cijena nekažnjenog
za čitav svijet je mnogo veća.
Dalde,pravo pitanje nije mogu linarodi živjeti zajedno, ono je mnogo
konkretnije i prozaičnije i glasi: ima li pravo veći narod protjerati onaj
manji, a zatim pod parolom 'ne možemo živjeti zajedno' prisvojiti
njegovu imovinu i zatražiti da se ovo nasilje zaboravi i legalizira? Tako,
ustvari, glasi pitanje je li Bosna moguća, a za ljude od principa i morala
odgovor je jasan.
Nakraju, šta bi trebala buduća Vlada Bosne i Hercegovine uČiniti u
ovom zaista kritičnom i historijskom trenutku za Bosnu i
Hercegovinu? Ona bi, po mome mišljenju, trebala dase, prije svega,
konstituira kao maksimalno reprezentativna Vlada, sastavljena od svih
relevantnih političkih snaga u skladu sa rezultatima izbora,
uključujući, pri tome, i opoziciju iz oba entiteta.
Ona bi zatim trebala proglasiti program od najmanje tri tačke.
Prvo, zatražiti od svih potpisnika Dejtonskog sporazuma njegovu
punu i dosljednu primjenu. Trenutno, svi i unutrašnji međunarodni
faktori, bar verbalno, izražavaju podršku Ovom ugovoru. Vlada ih
treba uhvatiti za riječ. Međunarodni pritisak u ovom pravcu će još
dugo biti neophodan.
Drugo, Vlada treba proglasiti pomirenje ljudi i naroda uz uslov
energičnog gonjenja ratnih zločinaca.
329
I
Treće, Vlada treba osigurati slobodu medija kao put ozdravljenja zemlje.
Mediji su prije nekoliko godina započeli rat neviđenim širenjem
mržnje. Mediji mogu istom efikasnošću učvrstiti mir širenjem
tolerancije i razumijevanja među ljudima. Državna RTV pružila je
odgovarajući primjer u toku predizborne kampanje. I OBNbi mogao
i doprinijeti ovome ako bude otvoren za sve idejne i političke pravce i
ako bude pod nadzorom Parlamenta.
I
l
Ovaj program Vlada ne može ostvariti sama. Bosna je još bolesnik i
treba joj podrškfsvijeIa. Bit će neOl'hbdnbprisUsfvbmeđu'r;:;irodnih
vojnih snaga za ograničeno vrijeme i ekonomska pomoć na dugi rok.
Prije nego što završim, želim reći nekoliko riječi o Ujedinjenim nacijama ..
Podržavamo ieformu sistema Ujedinjellih naci)a:PromJelle su
neophodne ne samo u organizaciji nego i u psihologiji; ako mogu tako
da kažem. Potrebne su promjene u organizaciji Vijeća sigurnosti u skladu
sa promjenama u svijetu, ali i novi odnos prema obavezama. Ujedinjene
nacije ne smiju preuzimati obaveze koje ne mćguiiVrš1tr(jl1e~ne'smiju
proglasiti. zaštićenu zonu, a zatim je prepustiti njenoj sudbini. To je
nedopustivo! Moj narod platio je beskrajno visoku cijenu ove
neodgovornosti. Zaštićena zona Srebrenice i njenih preko 8.000
nedužnih života nisu jedini, ali su najteži primjer ovoga nerazumljivog
odnosa. Mi ne znamo ko je odgovoran, ali mi tražimo promjene koje
ćeosigurati da se slična praksa viš.enikada ne bi ponovila.
Jučer sam u ovoj zgradi potpisao ugovor o sveobuhvatnoj zabrani
nuklearnih proba. Mi smo mala zemlja i moj potpis na ovaj ugovor
nema veliki značaj. Ipak, mi želimo, makar to bilo i simbolično,
participirati u svemu· šIo je konstruktivno. Jednog .danaBosna će
preko svoga predshivnika.potpisatiugovoio suzbijanju terorizma, a
nekog trećeg dana :0 borbi protiv droge i organiziranog kriminala,
itd. Bosna će se, tako se nadam, u budućnosti pridružiti svakoj akciji
čiji je cilj suzbijanje zla, stalno pomicanje ove granice u pravcu dobra
i ka jednom boljem i sigurnijem svijetu."
*
Oružje je bilo važno za odbranu Bosne, ali pravorješenje je bilo
ograničenje~aoružanja u neposrednom susjedstvu. Još rariije pristupili smo
Bečkom protokolu oregionalnoj kontroli naoružanja iz 1994. godine. U
Daytonu je dogovoreno balansirarije naoružanja na sniženom nivou na relaciji
Jugoslavija - BiH - Hrvatska (5:2:2) i unutar Bosne i Hercegovine na relaciji
Federacija - RS (2: 1). Konkretne kvote i faze redUkcije naoružanja utvrđene
su Sporazumom o subregionalnoj kontroli naoružanja (Firenza, juli 1996.).
330
Prva faza redukcije okončana je u decembru 1996. i do tog roka
uništeno je gotovo 1.700 komada krupnog oružja.
Cilj prve faze bila je redukcija 40 posto naoruž~nja. ~re~vi~enog za
uništavanje u kategoriji borbenih aviona, helikoptera I artilJenJs~h oruda,
te dvadeset posto tenkova i borbenih vozila. SRJ je u prvoj fazI umštl~a
oko 400 komada naoružanja, što je bilo u granicama Sporazuma IZ
Firence. HrVatskaje takoder ispunila svoje obaveze i uništila je oko 400
komada naoružanja. Federacija BiH je uništila oko 700 komada
naoružanja, i to uglavnom minobacače manjeg kalibra, čime je ispoštovala
obaveze iz prve faze. RS je prvobitno uništila manje od 50 komada
naoružanja, što je bilo znatno ispod obaveza. Na~on. medunarodnog
pritiska, RS je uništila još oko 1.100 komada naoruzanja.
U drugoj fazi redukcije RS je prijavila za uništavanje. oko 2.000
komada oružja, uključujući i veliki broj teškog. Srpska strana Je započela
sa drugom fazom uništavanja u maju 1997. godine i do septembra Je
uništila oko 550 komada oružja.
Federacija BiHje za drugu fazu uništavanja prijavila oko 1.300 komada
oružja i do septembra 1977. je uništila oko 500 komada. U z ovakav tempo,
naša strana je ispunila svoj dio obaveze za 1997. godinu.
Hrvatska je u ovoj fazi uništila oko 600 komada oružja, uglavnom
artiljerije, što je više od obavezne cifre.
SRJ je zadrugu fazu prijavila uništavanje oko hiljadu komada oružja,
uključujući veliki broj teškog naoružanja . .oni su sa izvršenje~ ov~
obaveze počeli u julu, s tim daje završe do kraja septembra 1997. IzvJe.š~J~
medunarodnih posmatrača ukazuju da će i SRJ do utvrdenog roka umštltl
predvidene količine oružja. • .
Uzeto u cjelini, za drugu fazu predvideno je uništenje više od 4.600
komada naoružanja, od čegaje oko 2.000 već uništeno. Završetkom ove
faze bit će uništeno ukupno 6.200 komada oružja.
Za sigurnost u ovom dijelu svijeta važno je da se ovajposao nastavi
i uspješno okonča.
*
Odgovarajući na jedno pitanje. urepnika b~jal~čkih Nezavi~nih
novina Željka Kopanje (29. oktobar. 1996.), Izmo sam procjenu
demokratskog razvoja u susjednoj Hrvatskoj i uticaja tog razvoja na
odnose sa Bosnom i HercegovinoID:
"S obzirom na geopolitički položaj BiH, saradnja sa Hrv~tskom je
neophodna i sve bosanske vlade, bez obzira na sVOJU fil~zofiJu, ~orat
će uvažavati ovu činjenicu. Ova saradnja se održavala cak u Vrijeme
331
 oštrih sukoba sa HVO-om. Generalno uzevši, ti odnosi će zavisiti o
razvoju demokracije u Hrvatskoj. Sa njenim rastom, rast će i ti odnosi.
Lićno vjerujem da Hrvatska, i razvojem iznutra i utjecajima izvana,
mora slijediti demokratski kurs. Stoga vjerujem u dobre odnose Hrvatske
i BiH u budućnosti".
* tabele, što je i nama i našoj Bosni neobično.
Drugog i trećeg decembra 1996. u Lisabonu je održana konferencija
o Bosni. U svomizlaganju·kojesamnazvao"KratkimraportomizBosne",
govorio sam o sporoj i nepotpunoj implementaciji Dejtonskog ugovora i o
teškoćama koje otuda nastaju. Govor sam završio riječima:
"Dozvolite mi da ovaj kratki govor završim jednim komentarom,
vrlo aktuelnim u današnjoj Bosni.
Radi se o·načelu jednakosti ili ravnopravnosti.
U Bosni se danas ta riječ, ta velika riječ jednakost, vrlo često. čuje,. ali
se podjednako upotrebljava i zloupotrebljava.
Želim da iznesem svoj osobni stav: jednakost svih ljudi - DA, jednakost
svih gradana u Bosni - DA, jednakost svih naroda - DA, jednakost
Srba i Bošnjaka, Bošnjaka i Hrvata, itd. - DA Ali jednakost ubica i
,
,
njihovih žrtava - NE, ma ko bile ubice i ma ko bile žrtve".
* Dnevni avaz: Iako emocije u politici ne smiju biti dominantne, kako
Bližio se kraj dramatične 1996. godine. U intervjuu sarajevskom
Dnevnom avazu odgovorio sam na nekoliko pitanja glavnog i odgovornog
urednika o torne kako vidim godinu koja se upravo završava. Krvlju
obojena Bosna počela je poprimati neke sive tonove:
Dnevni avaz: Kraj je godine i sumiranje rezultata je uobičajeno. Kako
Vi ocjenjujete situaciju u i oko Bosne i Hercegovine u protekloj godini?
Ćime ste zadovoljni, a čime ne?
A I.: Svako će Vam, pa i ja, na to pitanje odgovoriti da je zadovoljan
što je konačno došao mir, što se ne puca i ne gine više. (... ) Bilo kako,
. kad se zemlja koja je ratovala nade u miru, tada se mjerila preko noći
promljene.:Iz nekog herojskog doba, najednom se nadete u
svakodnevici u kojoj su važni zaposlenje, plaća, struja, grijanje, penzije,
cijene, itd. A ako te standarde primijeni m, onda ile mogu biti
zadovoljan, jer: ,nezaposlenost je velika, plaće male, plina čas ima čas
nema, vode isto tako, a nepravdi na sve strane. Možda bih mogao biti
zadovoljan, ali pod uslovom da stalno sebi prizivam u sjećanje odakle
332
se krenulo i kako bi sve moglo biti mnogo gore. Moglo bi ?iti gladi
i prosjaka, a nema ih, mogla bi biti ve~ika i~flacij.a, ~ nema Je: m~glo
bi biti i bez struje, a struje hvala Bogu Ima, ltd., ah mJ~rello. mJe~'hma
standarda, sve je to dosta mršavo. Jedno je ona heroJs~a. !JestvI~~ na
kojoj je Bosna, boreći se za ideale, zauzimala čelnu pOZICIJU u s~IJetu,
a drugo ljestvica standarda, gdje se Bosna najednom našla pn dnu
Dn_n,' a-'az'
- . Ipak, ostali su strateški interesi i ciljevi naše
. . države
~š.
i
mislim da se nalaze na obje ljestvice. Mogu li Vas .uglt~tI o a .~~
osobnim obavezama koje proističu iz Vaše realne pozIcIJe oca nacIJe
sa kojom se ne morate slagati?
A.!,: Imam aver~ij~ narazne "očeve ~a~ije" i ne :,olim t~j naziv: ali
odgovorit ću vam na prvi dio pitanja. Najkraće: to Je ~Jelov~tost drzave
i njen demokratski karakter. Ćini mi se da u Bosm ~:,o Id.e Jed.n~ s
drugim. Pokazalo se, naime, da je koncept podjele ~vI!ek bIO pracen
praksom genocida ili bar nasilja. Bez toga, po~jel~ mje Išla. I obrnuto:
ako ste zastupali demokratski princip. to Je uVIJek 1S.t~vr:men~ z~ač.tlo
cjelovitu Bosnu. Mogli bismo, dakle, naŠ cilj izraZIti u J:d.noJ r~Ječ~ •.a
. sl o b o da, sloboda da se bude Bošnjak, Hrvat Ih Srbm
to Je . k ' Ih,
jednostavno, gradanin, da se piše i govori slob~dno, da se rec~ po
Bosni slobodno, a kada se radi, da se bude ogramčen samo zakomrna.
se osobno osjećate dok vodite razgovore sa Krajišnikom?
A 1.: To je sastavni dio mog posla, a u tom poslu !ma vrlo malo prijatnih
stvari, većinom su neprijatne, pa sam, narodski rečeno, oguglao.
Dnevni avaz: Jedno od velikih iskušenja i veli~i test pred
medunarodnom zajednicom je arbitraža oko Brčkog: Kol~ko ta odluka
može utjecati na povratak ratnog stanja ili jač~nJ~ mlr~ u ~IH,. s
obzirom na sve jači ratni vokabular sa Pala kada Je nJeč o Iščekivanju
odluke o ovom gradu?
A 1.: Brčko je zaista velikoisktišellj~, najveće iskušenje za mir..o~
. potpisa u Daytonu. Ja nevidi!tlkako ~iriaš ~arod mogao pod~'Jetl
nepravičnu odluku oko Brčkog.Mislrm da Je čaša prep~na. NI ~v:
nepravde nisu iste. Postoje oile .koje se n~ mogu progutatI. Brč.ko Je.~
po porijeklu i po stanovništvu I po vlasmštvu naš gra~. GenOCid kOJ~
je nad Bošnjacima izvršen 1992. godine je argument Više, upr~vo o~aJ
argument koji sadašnju situaciju dovodi do apsurda. ~er. srpski ~ahtJe~
znači traženje nagrade za zločin. Oni i ne pokušavaju dokazati da bl
333
 grad trebao ~iti njihov, nego samo da jest njihov, jer ga oni drže.
Ostalo prešuc~ju~ ..1I se podrazumijeva: mi smo pobili i protjerali
pr~~e vlas~Ik~ l dmmo grad, dakle grad je naš. Ako nam to ne priznate,
ml. ce.mo JOŠ jed~om upotrijebiti silu. Ali, ovo više nije 1992., niti su
..
om VIše sIla. Om to znaju, a mislim da to i svijet zna. Zato vjerujem
da se nepravda neće ponoviti.
Prijedlog se pripisivao Amerikancima. Nastala je opća uzbuna. Pozvao
sam ambasadore Kontakt-grupe (USA, Njemačka, Velika Britanija,
Francuska, Rusija) i saopćio im da ću, ako se ova vijest pokaže tačnom,
istog dana dati ostavku na članstvo u Predsjedništvu i pobrinuti se da
čitav svijet sazna punu istinu o nepravdi koja nam je učinjena. Predao
sam im pismo u tom smislu:

Dnevni avaz: Srpske vlasti ne dozvoljavaju povratak ljudi na svoje. Na
prost?r podkontr",l"'In Armije BiH odbjegli Srbi se svakodnevno
vraćaju. Može li se. dogociitid';k61ikogodj,,"ov;;-dr;;:godobro
dođemo. u situaciju hermetičke zatvorenosti Republike Srpske i
prostora pod kontrolom HVO-a za Bošnjake, a, s druge strane,
procentualno značajnog povećanja broja Srba i Hrvata u dijelovima
podkontrolom legalni~ vlasti? Kako obezbijediti reciprocitet vraćanja
ljudI, a da naša vlast mkada ne posegne za paljanskim i metodama
zapadnog Mostara?
A. I:: Upravo ste opisali našu veliku dlIemu. U tre;;;;:ci;;;;~;;~~~Či;;i
nerjeŠIvom. A~o čv~sto os~anemo na .reciprocitetu, proces povratka
prognan~h moze bItI defimtlvno bIoIman, a planovi etničkih čistača
prak~I.čb podržani. Ako taj princip zanemarimo i dosljedno a to
zn~čl.Je~nos:rano, primijenimo zakone, možemo dovesti' do sittiacije
kOJu jeJoš fll:,sko pravo definiralo kao summum ius, summa iniuria,
tj. stanje u kajem zakon proizvodi nepravdu. U našem konkretnom
slučajU, Srbin koji drži muslimansku kuću u Zvorniku dobio bi
ovdje sv~ju, pa bi imao dvije kuće, a Bošnjak nijednu. Stoga ~e principa
reclproC1teta. mora~~ držati. Ono što možemo učiniti, to je da ne
budem? SUVIŠ~ krutI l da budemo spremni. uvijek učiniti prvi korak
kako bl otvorIh prOces i držali ga stalno otvorenim. Ovo što sam
rekao o reciprocitetu tiče se materijalnih dobara kuća stanova itd
Ali kad)e riječ.o lj.udski~pr~vi~a, tU prigovOrreciproci;eta ne vrijedi:
~e mozete reĆI: Vl ne pnznajete vjerske slobode nama, ne priznajemo
~I mI.vama. To ne ide. Ne ide iz dva razloga: prvo, ljudska prava su
I:",an l Iznad principa korisnosti l, drugo, da i nisu iznad tog principa,
ljudska prava su u mteres~ društva ili zajednice koja ih primjenjuje.
Poka~alo se da demokratIja l slobode ljudi koriste društvu i državi
gdje l? I~a. Totalitarna društva svugdje nazaduju. Proizlazi da treba
da poš:uješ s!obodu drugog čovjeka radi sebe, ne radi njega. Što se
mene tIče, mIslIm da treba da poštujemo ljudska prava zbog načela.
* cinizme i licemjerstva svjetske diplomatije".
Ćetrnae~tog januara 1997. Reuter je proširio vijest da je odlučeno
da Brčko prIpadne Republici Srpskoj uz neke garancije Federaciji.
334
"U javnosti su se ovih dana pojavile spekulacije da bi arbitar za Brčko,
pod pritiskom jednog dijela međunarodne zajednice, mogao donijeti
odluku da Brčko preda Srbima.
Ako bi se to dogodilo, ja ću podnijeti ostavku i povući se sa funkcije
u Predsjedništvu BiH.
Ovo bi bio moj protest zbog otvorenog kršenja principa pravičnosti,
na koji je, prema članu V, Aneksa 2 Dejtonskog ugovora, u don,?šenju
odluke arbitar bio izričito obavezan i zbog ove posljednje u nizu
nepravdi koje je svijet učinio demokratskoj Bosni i njenim ljudima.
Iako smo bili napadnuti, svijet nam je embargom na oružje svezao
ruke, što je omogućilo pokolje nad bošnjačkim narodom širom zemlje,
počev od onog u Zvorniku 1992. pa do onog u Srebrenici 1995. U
ovim tragedijama uloga, pa i krivica međunarodne zajednice, nije
uvijek bila jasna. Brčko je drukčiji slučaj. Bila bi to odluka da se
žrtva, po ko zna koji put, kazni, a nasilnik nagradi za genocid, samo
ovaj put donosena svjesno i nakon razmišljanja.
Sa svijetom koji je spreman na takvo što ja ne bih mogao da sarađujem,
a zbog svoje funkcije to bih morao, pa je jedini izlaz da se povučem, da
bi se možda našao neko ko može. Za sada ga među bošnjačkim narodom
ne vidim. Jer, koliko znam, slično će postupiti i Silajdžić, a vjenljem i
Bičakčić, i Ganić, i Muratović, i mnogi drugi. U tom slučaju,ja. vidim
haos u Bosni.
Mislim da ne postoji niko ko bi bošnjačkomnarodu.mogao objasniti
da bi trebao mirnootrpjeiti i ovu posljednju. nepravdu. Ćaša je
konačno puna.
Ako se iz navedenih·.razloga budem morao povući, učinit ću sve da
objasnim običnim ljudi • II svijetu- i onima na Istoku i onima na
trl
Zapadu _ šta se događalo ti Bosni posljednjih pet godina i zašto se to
događalo, u nadi da će se na taj način smanjiti prostor za buduće
Ne znam koliko je tačno, niti koliko je moje pismo na to utjecalo, ali
izgleda da je arbitrava odluka, na zahtjev Amerikanaca, u avionu
.
335
.
 modificirana, tako daje ono što je zvanično objavljerio bilo dvosmisleno.
Srbi nisu dobili Brčko, ali će ga dobiti ako u godini koja predstoji ispune
neke uvjete koji su se ticali ljudskih prava, mješovite policije i administracije
i posebno povratka njihovim domovima protjeranih Bošnjaka i Hrvata.
Znao sam da ove uvjete Srbi niti hoće niti mogu ispuniti.
Napetosti i nadmudrivanja oko Brčkog nastavile su se još čitave dvije
godine, dok konačno arbitar za Brčko Robert Owen nije našao solomonsko
rješenje: 5. marta 1999. proglasio je Brčko distriktom, jednom vrstom
trećeg entiteta u sastavu Bosne i Hercegovine.~Distrikt će imati multietničku
vlast sa vlastitim sudstvom i policijom. Teška manevarska borba da se
odluka implementira traje još uvijek i kraj joj se ne.vidi.
* na život svakog čovjeka i svake žene n.svijetu? U Bosni se testiraju
Krajem marta 1997. bio sam pozvan u Ameriku da primim nagradu
Američkog centra za dernokratiju. Uručenje nagrade upriličeno je u zgradi
Ujedinjenih nacija u NewYorku.Govorili sm()prtlclsiecinikGel1tra
profesor Weinstein, tadašnji američki ambaSador pri UN Bill Richardson,
i ja. Pošto sam se zahvalio na priznanju, govorio sam o situaciji u BiH i
posebno sporoj implementaciji Dejtonskog ugovora. Iz govora se vide
teškoće i problemi sa kojima smo se tada suočavali: .
"Odbrana demokratije u Bosni zasluga je mnogih ljudi koji su
pripadali različitim narodima i različitim političkim stiankama u
zemlji. Današnji čin razumijem kao priznanje svim tim ljudima koji
su u teškim danima rata i opće konfuzije sačuvali kompas, ostajući
čvrsto na pravcu tolerancije i demokratije. Stoga sam zamolio g. Miru
Lazovića, ratnog predsjednika Skupštine, i prof. dr. Ivu Komšića,
člana ratnog Predsjedništva Republike .Bosne i Hercegovine, da
prisustvuj\! današnioj .sV'ečanosti.Hv~laim što suse tom pozivu
odazvali:· ..
(...)
Moja vizija Bosne je jasna: cjelovita i demokratska zemlja. Vjerujem da
je i vi tako zamišlja te. To je vizija, a život i realnost su često nešto
drugo.
Rat svugdje stavlja na teška iskušenja demokrate i demokratiju.
Dogodilo se to i u Bosni. Vi dobro znate koliko smo. uspjeli da se
odupremo tim izazovima, kao i koliko nismo. Osobno mislim da su
naše moralne. pobjede brojnije od naših poraza i time tumačim vaše
današnje priznanje.
Jedan prijatelj iz Amerike nedavno mi je postavio pitanje da li uistinu
vjerujem da je, nakon svega, višenacionalna Bosna moguća. Isto pitanje
336
postavljali su mi i mnogi dobronamjerni ljudi iz Evrope. Na ova
pitanja obično sam odgovarao također pitanjem: a šta je alternativa?
Ako mislite da je to samo podijeljena Bosna, vi nedopustivo'
uproštavate problem. Radi se o mnogo ozbiljnijoj stvari. S obziro'in
~ .
na ono što se dogodilo, počevši od agresije u proljeće 1992., preKo
genocida, pa do najnovijeg izigravanja svega što je svečano dogovoreno
u Daytonu, to bi bio ne samo politički poraz Bosne, nego i moralni
debakl svijeta sa nesagledivim posljedicama. To bi bilo definitivno
priznanje sile i prevare u međunarodnim odnosima, legalizacija
genocida i nasilja, poraz demokratije i trijumf dva mala, ali otrovna
fašizma, na jednoj i na drugoj strani. Bi li se ovako kolosalno posrnuće
demokratije i zakona moglo ticati samo Bosne i zar ono ne bi uticalo
moralna snaga i slabost savremenog svijeta. Za sada je, nažalost, daleko
više dokaza o njegovoj moralnoj slabosti.
Nedavno je jedan visoki američki funkcioner izjavio da će se američ!,i
vojnici povući iz Bosne u predviđenom roku, čak ako bi to dovelo
do obnavljanja sukoba. On doslovno kaže: 'Ako Bošnjaci, Srbi iHrvati
hoće da se tuku, to je njihov izbor'. Bio sam, naravno, iznenađen: zar
se zaista radi o zaraćenim stranama koje žele da se nastave tući i zar
na sceni nisu drugi razlozi koji mogu voditi obnavljanju rata? Zar se
ne radi o tome da svijet već dugo tolerira grubo kršenje Dejtonskog
ugovora, nemoćan da spriječi ovu očitu eroziju. Nema slobode
kretanja, ni povratka izbjeglica, a paljanski režim javno kaže da neće
izručiti ratne zločince, niti prihvatiti Centralnu banku i zajedničku
valutu, na šta se jasno obavezao Mirovnim ugovorom. Na ovo nema
pravih reakcija. Poznajem dobre, obične ljude u Bosni, oni ne žele da
se tuku, oni žele mir, oni očajnički trebaju mir. Male i velike vođe bi
možda rado nastavili rat, ali to je druga stvar i o njoj bi trebalo
posebno razgovarati.
Pošto je Dejtonski ugovor delikatna ravnoteža različitih elemenata i
interesa, tislilađivana: u toku teških i dugih pregovora, on 'vrijedi samo
kao cjelina. Priroda ovakvih ugqvora ne, trpi djelimičnu implementaciju.
Republika Srpska nemože iz tJgovora preuzeti. s~mo ono što njoj
odgovara, a odbaciti dijelove. koji j()js.eh~ sviđaju. A Republika Srpska
upravo tako postupa. Aneks 7, koji. iitvrđuje pravo prognanika da se
vrate svojim domovima, uopće se ne provodi, čime se osujećuje
višenacionalni karakter Bosne, pa i cjelovite države - što je bio naš
glavni cilj u Daytonu. Jer, paljanski režim je, ne upotrebom, nego
zloupotrebom Ugovora, ostvario i dalje ostvaruje svoje ciljeve. A mi
naše ciljeve - da spomenem samo povratak prognanih i cjelovitost države
337
 - ne ostvarujemo. Ako se ovaj negativni trend ne zaustavi, Dejtonski
ugovor neće više postojati, a situacija će se naći izvan kontrole.
Tako stvari stoje sa civilnim aspektima Dejtonskog ugovora. Neki na
Zapadu na to odgovaraju: Ali je zato vojni dio uspješno realiziran,
misleći pri tome na, postignuto primirje i razdvajanje vojnih snaga na
terenu. Slobodan sam 'izjaviti da to ne vrijedi baš mnogo. Ako civilni
dio Dejtonskog ugovora ne bude proveden, bit će uskoro poništeni i
njegovi vojni rezutlati, k~o da ih nikada nije ni bilo i možemo ponovo
imati rat. Samo~prove(!bamiiovnog ugovoril'i.! cje1iiii može osigurati
mir u ovom regionu;koji je u stanju krize i vrenja. Mislim da svijet
I Bill Clinton i državni sekretar (potpis nečitljiv).
ovu činjenicu nedovoljno uviđa.
Šta se u ovakVoj situaciji može učiniti? Iako smoizgublIi mnogo
L Ovo zbližavanje Arkanzasa iBili početkom devedesetih bilo je rezultat
vremena, želim naglasiti da još uvijek nije kasno, a našim prijateljima
u Americi i širom svijeta savjetujem slijedeće:
Osigurajte pošteno'idosljedno ' provođenje' Dej tonskog~ugovora.
Vrijeme pregovora ,i dogo:"ora je prošlo. Ovo je vrijeme provedbe.
Visoki predstavniknetrebada strane poziva na neka nova dogovaranja,
nego da, konačno traži da ispune ono što je dogovoreno.
Prestanite sa politikom po~uštanja zlui nepravdi jer to samo ohrabruje
ekstremiste, i ne govorite da su svi jednako krivi, jer je to historijska
, neistina. Lažnećepomoćid\:0I1fuzijaće se samo povećati.
Prisilite sve strane da usklade svoje ustave sa Dejtonskim ugovorom i
izvršite uništaVanje viška oružja prema Bečkom protokolu.
Pomirenje naroda j~"'loguće).lzcl~a, uvjeta: kažnjavanje ratnih
zločinaca i, slobo~a lliedija. ;Prvo,bi k()lektivnu' krivicu zamijenilo
individualnom"dJ,Ug(),bip,omoglootrježnjenju ljudi od šovinističkih
i rasističkih zabluda.
Mi znamo da najveći diO posla treba da obavimo sami, jer se radi o
, našoj zemlji. Ali usituadji kakva jest,potrebna nam je vaša pomoć.
Stoga; nemojte ostaviti Bosnu. Pozitivan ili negativan razvoj u Bosni
utjećat će snažrio n.čitav region, koji je danas u stanju krize. Bosna
je zemljacmost. U rijoj se susreću dva svijeta, tri kulture i četiri religije.
Bašzatoje,pr6blem Bosne ovdje i sada vrhunsko pitanje demokratije".
Prilikom ove posjete Americi bio sam primljen kod predsjednika
Clintona. Bio je to neforwalni,susret. Iskoristio sam priliku da dokučim
338
nešto više o ličnosti ovog čovjeka kojeg su neke čudne okolnosti još od
početka povezivale sa sudbinom Bosne.
Davno, još u martu 1992., na mom radnom stolu našao se živopisan
dokument, ustvari povelja o bratimljenju američke savezne države Arkanzas
i Bosne i Hercegovine. Na kraju proglasa (procJamation), kojim se utvrđuje
da građani Arkanzasa sa Republikom Bosnom i Hercegovinom, uspostavljaju
tijesnu kulturnu, edukativnu, ekonomsku, naučnu i svaku drugu saradnju,
stajalo je: "Kao svjedočanstvo ovome, ja ovdje svojom rukom polažem veliki
pečat državeArkanzas, udaren u prijestolnici na Little Rocku 8. dana februara,
ljeta gospodnjeg hiljadu devetstotina devedeset druge", i u potpisu: guverner
naporajedne grupe Bosanaca na čelu sa dr. Ediborn Korkutom, uglednim
liječnikom, koji je već više godina živio i radio u Americi.
U julu 1992., Bill Clinton, tada još uvijek guverner Arkanzasa, ovlastio
je svoj predizborni štab u Little Rocku da, u vezi sa ratom u Bosni, objavi
saopćenje prema kojem bi USA trebale da predvode u zahtjevu da Vijeće
sigurnosti UN izda saglasnost za zračne napade protiv onih koji sprječavaju
da se ukaže humanitarna pomoć i da USA trebaju biti spremne pružati
odgovarajuću vojnu podršku toj operaciji. Na kraju saopćenja stajalo je:
"Moramo jasno reći da će privredna blokada protiv Srbije biti pooštrena,
ne samo za naoružanje, već i za naftu i drugu robu nužnu za opstanak
otpadničkog režima Slobodana Miloševića. Ujedinjene nacije treba dati
dozvolu evropskim i američkim pomorskim snagama na Jadranskom moru
da zaustavljaju i pretresaju brodove koji možda prevoze krijumčarenu robu
za Srbiju i njenu saveznicu Crnu Goru".
Kad je izabran za predsjednika i preuzeo dužnost Ganuar 1993:),
Clinton je postao znatno uzdržljiviji. Mislim da mu je tu uzdržanost
savjetovao tadašnji državni sekretar Warren Christopher, "elektronski
mozak" tadašnje ,američke administracije. Christopher je tražio da se ne
unosi mnogo emocija i etike u politiku. Kada se Christopheruproljeće
1993. vratio sa svoje turneje po Evropi, gdje je bio u ispitivačkoj misiji O
mogućoj vojnoj intervenciji u BiH, senator Bidense požalio kako se državni
sekretar u Evropi suočio sa "mozaikom ravriodušriosti i kukavičluka".
Sjećam se svoje zebnje sa kojom sani pratio OYU turneju. Znao sam unaprijed
rezultat. Christopher je otišao u Evropudalmđe ravnodušnost i - našao je.
Ipak, Clinton je pobijedio Christophera kada se, koncem augusta 1995.,
nakon Srebrenice i granate na tržnicu Markale u Sarajevu, saglasio sa
zračnim udarima protiv Karadžićeve vojske u Bosni.
Kada smo se rastajali, predsjednik Clinton mi je prijateljski stegnuo
ruku i osmjehnuo se široko. Bilo je nešto dječačko u tom čovjeku kojeg je
339
senator Biden opisao kao najinteligentnijeg čovjeka sa kojimje saradivao.
Ja mu nikada neću zaboraviti to što je odbio Holbrookeov zahtjev da izvrši
pritisakna nas kada su zapeli pregovori u Daytonu. "Neću da vršim pritisak
namu$limane", odgovorio je na ovaj zahtjev. .
,_ ",',J, >' ' i"
NaizlaskuTz Bijele kuće, u dvorištu me sacekala grupa novinara. Pitali
sume o hapšenju Karadžića Ue li mi predsjednik Clin.ton obećao američku
akciju u ovom smislu) i o mogućnosti povlačenja medunarodnih vojnih snaga
(IFOR) iz Bosne, koje tamo imaju privremeni mandat. Na prvo pitanje sam
odgovorio neodredeno, sa čime novinari nisubili·zadovoljni;-aza drugo sam
odgovorio da postoje četiri uslova. Nabrojao sam ih: .da se poštuje Sporazum
o subregionalnoj kontroli naoružanja zaključen u Firenci u julu 1996., da
BiH postane članica Partnerstva za mir, da se.u potpunosti realizira američki
program naoružanja VojskeFederacije i, konačno, dasebrviiiSkik:omponenta
u potpunosti integrira u Vojsku Federacije. ..
* On je proistekao iz mudrosti naših predaka, koji su vjerovali da u
Dvanaestog aprila 1977., poslije više odlaganja, u posjetu Sarajevu
stigao je papa Ivan Pavao Drugi. Prema ovom čovjeku gajio sam iskreno
i duboko poštovanje. Divio sam mu se dok je još bio prvosvećenik Poljske
crkve i kao kardinal Carol Vojtila najavljivao slobodu svoje zemlje od
komunističke diktature. Njegov neumorni rad za mir i razumijevanje
medu narodima jedna je od svijetlih stranica historije XX. stoljeća.
Bio sam u zatvoru kadaje papa Vojtila posjetio Maro]{() (i965.) i pred
80 hiljada mladih muslimana govorio o "našem zajedničkom Bogu
Abrahamovom" (Ibrahimovom), da bi zatim, u aprilu 1986., posjetio rimsku
sinagogu. Bilo je to prvi put u historiji da poglavar Katoličke crkve prekorači
prag jevrejskog hrama, čin. kojije značio pružanje ruke narodu koji je
dvadeset minulih stoljeća bio optuživan za ubistvo Isusa Krista.
U Bosni i Hercegovini Papaje bio posebno popularanjer je koristio
svaku priliku da skrene pažnju svijeta na situaciju u njoj. U jednom od
~vojih zapaženih govora, 'rekao je: "Pri kraju je stoljeće koje je
obilježeno možda najokrutnijim zločinima ljudske povijesti. Stoljeće
kojejeotvoreno dramatičnim ratom što je. započeo u Sarajevu~ to
stoljeće se pri svom kraju još jednom suočava s tragedijom koja u
Saraje,vu im ll svoj žalosni znamen nerazumijevanja i mržnje. Sarajevo,
grad-mučenik,simbol je toliko mjesta koja još danas u svijetu strahuju
od gospo<iara rata';.
. Na SarajevSkotn aerodromu puhao je ledeni sjeverac, To nije smetalo
da Papi bude priređen veoma svečani doček. Pozdravljajući ga, rekao sam:
"Ćini mi veliku čast što Vas mogu pozdraviti danas u ovom gradu-
mučeniku. Siguran sam da Vašu posjetu podjednako pozdravljaju svi
340
ljudi dobre volje, bez obzira na vjeru, naciju i svjetonazor, ovdje u
Sarajevu i širom Bosne i Hercegovine.
Ovo nepodijeljeno poštovanje zaslužili ste Vašim dosljednim
zalaganjem za mir i slobodu svugdje u svijetu. Vaša osuda nasilja u
Bosni, izrečena ne jednom, nego u više mahova, bila je mehlem na
rane i za sve nas značila je ohrabrenje i nadu.
Vaša Svetosti, Vi dolazite u grad vjere, ali ne jedne, nego četiriju
konfesija: islama, katoličanstva, pravoslavlja i jevrejstva.
Može se to zaključiti već iz panorame ovog grada u kome stoljećima,
jedne pored drugih, u malom razmaku, stoje džamije, katedrale,
pravoslavne crkve i sinagoge.
Taj prizor nije slučajan.
vjeri nema sile i da je svaki vid slavljenja Jednog i Jedinog Boga vrijedan
poštovanja.
Stoljećima prijestolnica tolerancije, Sarajevo je na kraju dvadesetog
vijeka bilo žrtva neviđenog nasilja i mjesto ljudskog stradanja. Iz
usputnih slika od Aerodroma do Grada Vi će.te moći naslutiti samo
nešto od pakla kroz koji je ovaj grad prošao ... "
Papa je sutradan održao misu na prepunom sarajevskom stadionu
Koševo. U toku dva sahata mise promijenila su se dva godišnja doba,
januarska sniježna mećava i aprilsko proljetno sunce.
*
Koncem juna dao sam intervju za beogradski NIN. Izdvajam
odgovore na dva zanimljiva pitanja novinarke Gordane Igrić:
NIN: Verujetidi u mogućnost opstankacelovite BiH? Zašto niste
prihvatili ulazakBiH u "skraćenu" Jugoslaviju?-
A. J.: Ne samo da vjerujem, nego i radim za opstanak cjelovite BiH.
U tome imam punu podršku mciganaioda:j tezultat ne može izostati.
A što se tiče drugog dijela Vašeg pitanja, odgovor je jednostavan: jer
nismo, mislim na Bošnjake, .~ogliprihvatiti da budemo građani
drugog reda, a to je najmanje'štobi nam se moglo dogoditi. To
podređeno stanje trpili smo preko sto godina. Odlučili smo se na
rizik jer mi smo ponosan narod.
NIN: Prošle zime i u proleće, moguća ofanziva Armije BiH protiv RS
bila je vrlo aktuelna. Potom su Vašoj partiji vrlo bliska sredstva
341
 informisanja lansirala nove mape etničke podele Bosne. Da li mislite
da bi Bosna u kojoj bi živeli samo Bošnjaci, a Srbija i Hrvatska u
kojoj bi živeli samo Srbi, odnosno Hrvati, bile, na duži rok,
perspektivnije države?
A. 1.: Hrvata ima od Neuma do Brčkog, Bošnjaka od Višegrada do
Bihaća. Sa Srbima je slična situacija. Kako sad tu možete obrazovati
nacionalne države? Možete, naravno ako prethodno izvršite neki krvavi
demografski inžinjering i ljude silom potrpate u nacionalne torove. A
to su ustašeičetl1ici,iII Drugom sVjetsk6m ratuTiiov6m,-1992::1995.,
pokušali učiniti. Tada se Vaše pitanje može čitati i ovako: pristajete li na
prethodno etničko čišćenje? Naravno da ne pristajem. Slijedi da su
nacionalne države u Bosni sa moralnog i pravnog stanoYištaJlemQguće.
Moguće su ako se moralne i pravne norme prije toga biuta[l1() pogaze.
Kao što Vam je poznato, upravo to je učinjeno, ali mislim da je došlo
vrijeme kada na golom nasilju ne možete zasnovati državu. Možda i
možete, ali ona neće opstati.
* ogroman rad da se odluka Ustavnog suda, možda najvažnija nakon Dejtona,
Paljanska vlaSt3) nastavljalaje opstruirati državu Bosnu i Hercegovinu
gdje god je to mogla. Održavala je zabludu u srpskom narodu da je
Republika Srpska država, a ne samo entitet u Bosni i Hercegovini.
Sabotirala je funkcioniranje zajedničkih institucija, izbjegavala sve što
je zajedničko, i u mogućoj mjeri izbjegavala i samo spominjanje države
Bosne i Hercegovine. Kao odgovor na ovo, u istoj mjeri rasla je u našoj
javnosti odbojnost prema RS.
Odlučio sam da ukažem na ovaj problem na Konferenciji o BiH
koja se održavala u Bonnu 9. decembra 1997.:
"Dio naše javnosti bio je tadaš~kiral1 našim prihvaćanjem Republike
Srpske i učinili smo to teška srca. Ali, imali smo dva dobra razloga za
to: zaustavili smo· rat koji je prijetio novom spiralom umiranja i
razaranja i - što ovdje želim posebno naglasiti - osigurali opstanak
BiH kao cjelovite i međunarodno priznate države.
To je bio taj unakrsni kompromis i on se nalazi u samim temeljima
Daytona.
S obzirom naovu bazičnu činjenicu i na sadašnje ponašanje Srba, pa i
kolebljiyosi pijela međunarodne zajednice, moram konstatirati slijedeće:
ako srpska vlast ne priznaje državu BiH kako je definirana u čl. 1.
3) Vlast bosanskih Srba pod kontrolom Karadžića, prozvana tako po svom
sjedištu na Palama, mjestu nedaleko od Sarajeva . naglašenim nacionalnim simbolima. Donosio je nacrte novčanica sa
342
Ustava BiH, tada mi ne priznajemo RS i tražimo da nas svijet, koji je
garantirao ovaj ugovor o miru, slijedi u ovoj logici i u ovom stavu sa
svim konsekvencama.
Ignoriranje ove temeljne činjenice Dejtonskog ugovora, razlog je
dosadašnjeg i svih budućih neuspjeha u provođenju Ugovora i može,
prije ili kasnije, dovesti do njegovog potpunog kolapsa. Svi napori
povezani sa toliko žrtava i troškova, mogli bi biti izgubljeni".
Svoje izlaganje završio salD zahtjevom da se izvrši usklađenje Ustava
entiteta sa Ustavom BiH, pri čemu sam posebno naglasio utvrdivanje
konstitutivnosti sva tri naroda u oba entiteta, srpskog u Federaciji i
bošnjačkog i hrvatskog u Republici Srpskoj. Nedugo nakon toga, podnijet
cu i forriialailzahtjev Ustavom sudu BosnetHercegovine da utvrdi da su
ustavi Federacije i Republike Srpske u ovoj tački u supromosti sa Ustavom
Bosne i Hercegovine. Sudje ovaj zahtjev prihvatio glasanjem sa pet prema
četiri glasa, nakon procedure koja je trajala skoro 2,5 godine (l. jula 2000.)
i koja je na mahove bila dramatična i praćena opstrukcijama srpske, pa
djelimično i hrvatske strane. Odluka je formalno donesena, ali ostao je
provede. Sve okolnosti ukazuju da će to biti težak i mukotrpan posao.
*
Ovo ponašanje paljanske vlasti vrlo slikovito se ilustriralo na mučnim
raspravama o izgledu nove novčanice Bosne i Hercegovine.
Mi smo htjelijedinstvenu novčanicu BiH, SDS - dvije različite, jednu
za Federaciju, drugu za RS. Jer, po njima, RS je bila država i sve je
trebalo biti različito.
Rasprava o novoj bosanskoj novčanici počela je u 1997. i ttajala
skoro godinu dana. .
U aprilu 1997. Predsjedništvo se, u zgradi Zemaljskog muzeja u
Sarajevu,sastalo sa Kornblumom, Gelbardom i Davidom Liptonom,
ekspert0IU Svjetske barike, da bi raspravljalo Davampitanju vitalnom za
buducnost Bosne i lI~rc:egovine.KrajišllikJe ~asp~avu dočekao spreman:
odmahje predloži() da)3iH Ilemajedinstvelmvalutu. Neka Federacija ima
marku, a Republika Srpska - dimu:. KadJe ovo odbijeno, rekao je da će oni
predložiti svoj dizajn, a neka Feperacija predloži svoj. Bilo je očigledno
da će borb.zajedinstvenu bh,val)ltu])ititeška i neizvjesna.
Početkom jula 1997. u Lukavici je održan sastanak Predsjedništva
BiH sa Gelbardom i Holbrookeom. Za bosansku novčanicu zatražio sam
neutralan dizajn, dok je Krajišnik nastavio da daje prijedloge sa
343
križevima, crkvama, Kraljevićem Markom, Njegošom, hramom svetog
Save u Beogradu, itd. Visoki predstavnik Carl Bildt bio je spreman na
kompromis da bi riješio problem. Tadašnji guverner Centralne banke
Serge Robert, Francuz, nije pokazivao interes da utiče na rješenje, čime
je praktički pomagao Krajišniku.
Sastanak je trajao satima, a Krajišnik nije popuštao. U jednom
momentu izvadio je iz džepa izlizane novčanice engleskih i škotskih
funti, tvrdeći da Engleska, iako jedna zemlja, ima različite novce. Pozivao
se na nekakva rješenja.u.Argentini iPanami. ".-.--.-,c,-c-~--, .. "
U pismu \Ipućenom visokom predstavniku Westendorpu (kopija
dostavljena i meni), Krajišnikje 10.jula 1997., pisao:
"Što se tiče, zahteva gospodina Izetbegovića da se ,na-dizajn ističu
simboli koji su isključivo vezani za BiH, želim Vas izvestiti da je
takav zahtev neprihvatljiv.
Dogovor oko dizajna je vezan za simbole srpskog naroda, a pošto se
srpski nacionalni prostor prostire ivan RepublikeSil'ske,to je [ogično
da se na apoenima novca mogu naći simboli koji su vezani za prostor
van BiH", .
Uz ovo pismo Krajišnikje dostaVIo prijedloge dizajna za novčanicu
od 100 konvertibilnih maraka na kome se nalaze Petar Kočić i manastir
Gračanica. Ostale novčanice (50, 20, 10,5,1, i 0,5) imale su iste elemente,
s tim da su na njima bili likovi Brank.. Ćopića, Ive'Andrića, Meše
Selimovića, Njegoša, Nikole Tesle.i Jovana Dučića, te i crkve Gračanica,
manastira Ostrog, manastira ŽitomiSlić, manastir .Moštanica, hrama
svetog Save, manastira Ozren i manastira Krka.
Krajišnik se posebno brinuo da boja, veličina, ,oblik slova i motivi,
uvijek budu različiti od onih na federalnom prijedldgu novčanica. Ako je
kod nas crvena, srpska će biti plava, ako je kod mis naslikan neki cvijet,
kod njega će biti neka građevina. Nije važno šta je, važno je daje drukčije.
Trinaestog januara 1998. održana je sjednica Predsjedništva BiH
kojoj su prisustvovali Gelbard, Westendorp, .Klein, i, novi guverner
Centralne banke Nicol. Krajišnikje ovaj put izlazio sa prijedlozima da u
uglovima novčanice budu četiri slova S'), pravdajliCi .to ravnopravnošću
entiteta i pravom Srba "da oni plaćaju svojim novcem, ida neće
međunarodnazajednica kazivati Srbima koje pare ce oni nosidu džepu".
Prijedlcigje, naravno, bio odbijen. Vidjevši daje borba'tizallidiia, Krajišnik
je učinio još jedan očajnički pokušaj: predložio je dase Bosna odrekne
vlastite valute i da novčanica bude njemačka marka; s obrazloženjem da
4) Velikosrpska parola: "Samo sloga Srbina ,spasava" .. četiri riječi koje počinju
sa slovom S
344
će narod to zdušno prihvatiti. Prije toga predložio je da uvedemo dolar i
da bi "Muslimani, Srbi i Hrvati makar šest mjeseci bili Amerikanci".
Time bi, po Krajišniku, uštedjeli 30 miliona DM za štampanje novca.
Westendorp je bio potpuno izgubljen. Plašio se da novac neće biti u
upotrebi ako ga on uvede svojom odlukom. Gelbard je, na konferenciji
za štampu nakon sjednice, izjavio da "nažalost, tri strane nisu postigle
dogovor", propustivši da javno označi Krajišnika kao krivca.
Odlučio sam da se poslužim trikom. Zatražio sam da se prije sjednice
Predsjedništva BiH, kojaje bila zakazana za 19. januar 1998., deponiraju
dizajni rješenja u Centralnoj banci BiH. Pošto je to učinjeno, ja sam ha
opće zaprepaštenje prisutnih, a posebno Krajišnika, izjavio da u svemu
prihvatam dizajn RS, ali bez nacionalnih i vjerskih simbola. Dao sam
listu imena i simbola koji se danas nalaze na novčanicama. Krajišnik
nije vjerovao svojim ušima; napravio je lice kao da se nadnio nad
provaliju. Situacija je bila tragikomična. Rekao je da ako Federacija
prihvaća njegov dizajn, onda ga on ne prihvaća. Nastalaje svada izmedu
Krajišnika i Gelbarda. Gelbard gaje pozvao na razgovor u njegovu sobu,
odakle je Krajišnik ljutito napustio zgradu Muzeja. Gelbard se vratio
vidno uzrujan, govoreći da je sve u redu.
Dva dana kasnije, Westendorp i Nicol objavili su izgled novih
bosanskih novčanica. Likovi na njima bili su iz različitih nacija, ali svi iz
bosanske književnosti.
Na ovu, koliko jednostavnu, toliko lukavu ideju da prihvatimo srpski
dizajn, prvi je nadošao Kemal Muftić, moj savjetnik za medije. "Zar je
važno što će na novčanicama biti neke loze i drveće umjesto cvjetova, ako
osiguramo da veličina i boja novčanica budu jednake", objasnio je. Ipak,
pravde radi, moram reći da nisam osjećao mržnju prema Krajišniku, niti je
on bio najgori čovjek koga sam susretao. Najgora vrsta ljudi su izdajice
(Dante ih smješta u deveti krug pakla), a Krajišnik nije bio izdajica. Služio
je srpskom narodu, onako kako je on taj narod i njegove interese shvaćao.
A što se tiče bosanske novčanice, ona je, imajući čvrstu"deviznu
podlogu, pobijedila. Potisnula je uljeze,' hrvatsku kunu i srpski dinar,
koji su prije toga suvereno vladali mi velikom dijelu Bosne i Hercegovine.
*
U jeku ovih rasprava o valuti, u razmakuod samo pet dana, zakazane
su tri velike međunarodne konferencije na koje sam bio pozvan.
Zasjedanje Islamske organizacije za obrazovanje, nauku i kulturu
(ISESCO) bilojepredviđeno za 7. i 8. decembar 1997. Slijedilaje veoma
važna konferencija za implementaciju mira uBiH koja je bila zakazana
za 9. i 10. decembar u Bonnu, i, konačno, zasjedanje Organizacije
islamske konferencije (OIC) 10. i ll. decembra u Teheranu.
345
 Šestog decembra poletio sam specijalnim saudijskim avionom za Rijad.
Saudijska Arabija radovala me je ne samo svojim svetim mjestima,
nego i prosperitetom koji je bio očigledan. Na univerzitetima Saudijske
Arabije te je godine studiralo preko 150.000 studenata, a planirali su da od
2000. godine nastavu izvodi isključivo njihov kadar. Samo prije pola
stoljeća Rijad je bio okružen plotom i kaljavim putovima, a Kraljevina je
imala veliki broj nepismenih.
Togjutra, 7. decembra, u velikoj sali Rijadskog univerziteta, uručena
mi je diploma počasnog dbktorapra:Vnilfna:uka:,a-zaposlijepbdlle bila je
zakazana posjeta kralju Fahdu u njegovoj rezidenciji koja me podsjećala
na one iz bajki. Ovo je bio naš peti susret.
Kralj nas je dočekao u svečanomsalonu.!.3io jebqlesrap.,Sjediqje u
širokoj fotelji ogrnut crnim, tankim ogrtačem, u tradicionalnoj arapskoj
odjeći. Teško je govorio. "Imali ste problema sa srcem, kako ste sada?"
- upitao me. "Kad god dodem u Saudijsku Arabiju, ozdravim" - odgovorio
sam. Ukratko sammu izložio situaciju u Bosni Lrekao-zakonferenciju u
Bonnu. Dodao sam da sam ovdje došao na poziv Univerziteta u Rijadu i
da odatle putujem u Teheran, na Konferenciju OIC-a. "Saznao sam da
danas Saudijska Arabija ima 150.000 studenata i da ubliskojbudućnosti
nećete zavisiti od inozemnih nastavnika", upitah. "Sahih" (toje istina),
reče kratko, ponosan na taj uspjeh svoje zemlje. Bio je to, ustvari, njegov
uspjeh, jer je on upravo, kao ministar obrazovanja, prije četrdeset godina
zlIpbčec)"bVajprbces intenzivnog obrazovanja naroda.
! Kad smo se pozdravljali, Kralj mi pruži ruku uz osmijeh, zaželi sretan
put i uspjeh na obje konferencije. "Kad idući put dodete, igrat ćemo fudbal",
l dodade u šali, ciljajući očito.na loše zdravlje nas obojice. . Poštujući vaše vrijeme i današnji program Konferencije, ja ću se u
PrijestolonasljednikAbdullah,visok i krupan čovjek, čekao nas je u
susjednom salonu. Dočekilonasje stdačno;Govorio je odsječno, čak
brzo. Kad sam mu rekao da putujem u Teheran na konferenciju OIC-a,
upitao me imam li namjeru: govoriti. "Imam namjeru govoriti, i to o
problemu zaostalosti muslim~lnskih naroda. Evo, jučer sam od odgovornih
ljudi iz ISESCO-a dobio podatke. Možete li zamisliti da i danas ima
muslimanskih zemalja u kojima broj nepismenih prelazi- čak 60
procenata?" "Da" - odgovoro je, "to je jedan problem, drugi je nesloga,
gospodine Predsjedniče. Vidite li koliko ima budala medu nama? Popravit
ću odnose sa Iranom. Nema razloga da se svadamo" - reče odlučno.
* drugoj muslimanskoj zemlji. Druga dobra vijest, koju sam upravo
Za konferenciju OIC-a u Teheranu već sam imao pripremljen govor.
Nakon saznanja u Rijadu, bacio sam ga u koš i u noći uoči Konferencije
napisao potpuno novi. Oko pet sati ujutro predao sam ga Hajriću na
346
!.
prevodenje i otišao da odspavam nekoliko sati. Govor je bio pomalo
heretički
i izazvao je žive komentare.
Iranci, domaćini OIC-a te godine i budući predsjedavajući, za ovaj
skup lidera muslimanskih zemalja sagradili su posebnu zgradu u velikom
parku, na sjeveru Teherana. Konferencijska sala bila je akustična,
prostrana i opremljena najsavremenijom tehnikom. Medutim, iznenada
je pao veliki snijeg, došlo je do kvara na instalacijama na krovu i
- najednom se krem muslimanskog svijeta našao u mraku. Moj govor
odložen je za nekoliko sati. Ova slučajnost je učinila da sam govor održao
u večernjim satima, kada su sve velike televizijske stanice muslimanskog
svijeta rad Konferencije pratile uživo.
GOVOR NA KONFERENCIJI
ORGANIZACIJE ISLAMSKIH ZEMALJA
(Teheran, ll. decembar 1997.)
"Smatram velikom privilegijom što mi se pružila prilika da govorim
na ovom značajnom skupu muslimanskih zemalja. Upravo se vraćam
sa Konferencije u Bonnu. To je bila specifična konferencija posvećena
Bosni na kojoj je razmatrana situacija u mojoj zemlji i donesene neke
važne odluke. Nažalost, termini održavanja ovog Samita i konferencije
u Bonnu su se podudarili, pa sam u mogućnosti da vam se tek danas
obratim. Hvala vam na toj izuzetnoj prilici.
svom izlaganju osvrnuti samo na jednu temu: Istok i Zapad i moja
Bosna između njih. Ideju za ovu temu dalo mi je moje posljednje
putovanje koje je još u toku. U sedrnici koja upravo završava poletio
sam iz Bosne u Saudijsku Arabiju, na konferenciju o obrazovanju,
zatim u Evropu, na konferenciju o Bosni i evo me danas u Teheranu,
na Islamskoj konferenciji. To. je ii Istok - Zapad: IStok. .
Mislim da prilično dobro poznam oba ovo kraja sviieta. Na mom
putovanju saznao sam. i neke novečinjenice,dobre i loše.
Saznao sam ohrabrujuću činjenicu o pet miliona učenika i studenata
u Saudijskoj Arabiji, ali i žalosnu o 68,5 posto nepismenih u jednoj
čuo je dvadeset miliona ljudi koji pohađaju neku od škola u Iranu, a
loša da je nepismenost među ženama skoro u svim muslimanskim
zemljama nedopustivo visoka. Žene čine polovinu ljudskog roda.
347
 Neobrazovana žena ne može podići i odgojiti generaciju koja će voditi
naše narode u 21. stoljeće.
Oprostite mi što ću biti vrlo otvoren. Lijep, laži ne pomažu, a gorke
istine mogu biti ljekovite. ' jedan mladić i pruža mi mali ispisan papir. Poruka je bila fi'a engleskom
Zapad nije ni pokvaren ni degeneriran. 'Truhli Zapad' - ovu
samoobmanu komunistički sistem je skupo platio. Zapad nije truho.
On je jaki obrazovan i organiziran. Njegove škole su bolje od naših i
njegovi gradovi su čistiji od naših;'Nivo Ijudskih'prava na Zapadu je
viši, a socijalna briga za siromašne i manje sposobne bolje organizirana.
Zapadnjaci su uglavnom odgovorni, i tačni ljudi., Takva su moja
iskustva sa njima. Znam, također, i tamne strane njihovo!Ln"PEet~ai
ne gubim ih iz vida.
Islam jest najbolji, - to je istina, ali mi nismo najbolji. To su dvije
različite stvari koje često zamjenjujemo.
Umjesto da mrzimo Zapad, takmičirno se s njim! Zar nam Kur'an nije
upravo to naredio: 'Natječite se II dobru .. .' Pomoću vjere i nauke možemo
stvoriti snagu koja nam je potrebna. Istina je da je to dug i težak put, to je
tegobno penjanje uz planinu, ona uzbrdica o kojoj govori Kur'an, ali drugog
puta nema.
Zato osnivajmo svugdje fondove za školovanje! Neka nijedno naše
dijete ne ostane van škole. Bogate muslimanske zemlje treba u tom
važnom poslu da pomognu siromašnim. Uradimo to već danas ili
zakažimo odmah danas posebnu konferenciju za to.
Neki ljudi misle da, se prednost može, postići t,rorom. To je zabluda
koja se opasno širi, Jerorizam je izraz naše sadašnje i, mogući uzrok
naše buduće, nemOći. Qn nijesamonemor~lan nego ineproduktivan.
Nemoralan, jer ginu nevini ljudi, a neproduktivan, jer nikad i nigdje
nije ništa riješio. Terorizam suodbacili svi ozbiljni politički pokreti u
povijesti. Mislim da ga je Kur'an izričito zabranio poznatom rečenicom:
'Ko ubije jednog nevinog čovjeka kao da je pobio čitav svijet...' Ima,
,nažalost, ljudi koji to zaboravljaju.
A sada nekoliko riječi o Bosni iz koje dolazim.
Sp()m'enuo sam Istok i Zapad. Bosna se nalazi na razmeđu ta dva
svijeta, na Velikoj granici, kako to mi volimo reći. Svaki deseti Bošnjak
poginuo je u minulom ratu. Tako visokom cijenom platili smo pravo
na opstanak i slobodu. Zato ne dopustite da se učini nova nepravda
Bosni. Poručite svima da je za vas Bosna sveta zemlja jer je natopljena
krvlju nevinih ljudi, vaše braće po vjeri."
348
Kada sam završio govor, u sali je vladala napeta tišina, pouzdan
znak da su moje riječi proizvele izvjestan utisak. Osjećao sam neko
ol~šanje u duši.
Izlazeći iz sale, primijetio sam kako se iz publike prema meni gura
jeziku i sastojala se od dvije rečenice, zapravo jednog pitanja i jedne
konstatacije. Glasila je: "Zar ste zaboravili da vas je Zapad, kojeg hvalite,
u toku rata prepustio uništenju? Zapamtite, samo muslimani su vam
istinski prijatelji".
*
U aprilu 1998. dva značajna Francuza došla su u posjetu Bosni:
predsjednik Francuske Republike Jacques Chirac i francuski pisac i filozof
Bernard Henry Levy.
U posljednjih šest godina imao sam više susreta sa predsjednikom
Chiracom, prvi od njih još 1992. Chirac je tada bio gradonačelnik Pariza
i spremao se istaći svoju kandidaturu za predsjedničko mjesto. Bio sam
iznenaden kako malo poznaje Bosnu i njene probleme. Kada sam ga
ponovo susreo 1995., uoči odluke o zračnim napadima na položaje
bosanskih Srba, situacijaje bila sasvim drukčija: znao je i za put Kiseljak
- Sarajevo i za Igman i za francuske topove kalibra 155 na ovoj planini.
Chirac je bio potpuno različit od svog prethodnika Francoisa
Mitterranda. Nisu ih dijelile samo ideološke razlike, nego i karakteri.
Mitterrand je bio zatvoren, zamišljen, rezerviran; Chirac, sav u pokretu.
Kada vam je govorio, gledao vas je pravo u oči i pokušavao vas ubijediti
u ono što govori. Za vrijeme jednog ručka, rekao sam mu da nije diplo-
mat. Na ovu moju primjedbu, on je za trenutak ušutio, u nedoumici. Ja
sam objasnio da mu time želim učiniti kompliment, na što se on široko
nasmijao i zahvalio.
Mitterrand i Chirac - dva različita čovjeka i dvije različite politike
premaBosnL Mislim da se prvenstveno radilo odva različita odnosa prema
Srbiji i Srbima. Kod Mitterranda taj odnos je bio odreden uspomenama na
Prvi i Drugi svjetski rat, kada sU,se Francuzi i Srbi nalazili na istoj strani.
Neki su to nazivali "bratstvom po oružju". Ništa što su Srbi činili u ovom
ratu nije kod Mitterranda moglo bitnopromijeniti ovu simpatiju iz prošlosti.
Moždaje Chirac dijelio slična osjećanja" alLona su bila potisnuta jednom
svježijom uspomenom: slikom francuskih vojnika koje su Srbi u aprilu
1995. vezivali za stubove na Palama. Bilo jeto grubo poniženje Francuske
i njene vojske koje Chirac nije mogao oprostiti.
Mitterand je 28. juna 1992., u vrijeme paklenih dana, učinio nenadanu
posjetu opkoljenom Sarajevu. Dočekan je kao spasilac: obišao je mjesto
349
 zločina kod sarajevske tržnice, posjetio bolnicu i - što je važno - taj dan na
Grad nisu padale granate. Medutim, ostala je sve do današnjeg dana sjenka
sumnje nad ovom posjetom. Šta je bio njegov motiv: pomoći Sarajevu ili
spriječiti vojnu intervenciju međunarodne zajednice protiv agresora? Sve
veći broj ljudi u Bosni i u svijetu vjeruje daje cilj bio ovo drugo.
Dok sam pisao ove redove, u Parizu je objavljena knjiga o
Mitterandovoj kontraverznoj posjeti Sarajevu. Autor Mathieu Braunstein
prvi put objavljuje podatak da se Mitterand ovom prilikom, na
Sarajevskom aerodromu, ,na kratko susreo sa,Karadžićem,i-Mladićem,
što je, po njegovom mišljenju, organizirao tadašnji komandant
UNPROFOR-a, kanadski general McKenzie.
Braunstein piše: '
"Time što se, mada bukvalno, na minutu sreo sa Karadžićem i MladiĆem,
Mitterand je dao do znanja da nije došao u zvaničnu posjetu zemlji
koja je upravo stekla nezavisnost, i zato snosidio odgovornosti za ovo
što se u toj zemlji dogašalo slijedeće tri godine (..TUito;Mitteranći.i je
bosanski predsjednik Izetbegović obavijestio o postojanju logora i
egzaktno naveo gdje se nalaze. Francuski predsjednik na to nije reagirao,
a u Parizu je to prešutio. Umjesto da on zahtijeva medunarodnu istragu,
mjesec kasnije logore Keraterm i Omarsku otkriVaju anglosaksonski
mediji (puni naziv knjige: Francois Mitterrand u Sarajevu, 28. jun 1992. -
Iflrljivi rendez-vous, izd. Harmattan, Pariz, 2001.).,
Kada se dogodila Srebrenica, predsjednik Chirac predložio je vojnu
akciju da bi se ponovo uspostavila pregažena zaštićena zona UN-a.
Amerikanci i Britanci su smatrali da plan nije realan i do akcije nije došlo.
Međutim, francusko kolebanje će se očitovati i pod Chiracom. Glavna
tužiteljica Haškog tribunala Louise Arbour početk()ri) 1999. žestoko je
kritikovala francusku vladu zbog nedovoljne saradnje sa sudom, a
predsjednik, Chirac je u februaru primio Biljanu Plavšić, predsjednicu
Republike Srpske, sa svim počastima koje se ukazuju šefudIŽave.
Našajavnost bila je zaprepaštena.
Uputio sam protestno pismo francuskom predsjedniku, na što je
usJijedioodgovor daje na francuskoj strani postojala samo želja dase
ukaže pažnjajednoj ličnosti koja predstavlja novi umjereni kurs u politici
bosanskih Srba i uputi poruka režimu na Palama da on nema legitimitet
i međunarodnu podršku. Mi srno, naravno, smatrali da ovo nije bio
najbolji način da se takva poruka uputi. Za pariški Le Monde izjavio sam
(4. april 1998.) slijedeće:
"Kad je riječ o dočeku gospode Plavšić pred JeJisejsk()m palačom,
namjere su mogle biti jedno, a politički efekti sasvim drugo. Namjera
350
I;
II
ii.l,1i
I'
Francuske, kako nam je kasnije objašnjeno, bila je da se uputi poruka
palj anskom režimu da druga vrsta Srba, ona na čelu sa gospodom
Plavšić, ima francusku podršku. Mi smo, medutim, vidjeli naličje
medalje, a to je državni protokol. I Srbi i Bošnjaci su to doživjeli kao
priznanje državnosti Republike Srpske; Srbi, sa jednim osjećanjem,
Bošnjaci, sa drugim. Prema Daytonu, samo je BiH država, RS je entitet
u toj državi. Još jednom se pokazalo kako namjere u politici ne znače
baš mnogo i kako su važne samo posljedice, a posljedice su ovakve
kakve sam naveo. Nešto od tih negativnih efekata otklonjeno je
pismom predsjednika Chiraca".
Jedan drugi veliki Francuz nije se nikada kolebao. Poznati francuski
intelektualac BernardJ:I~I1IJ'l-evy, bio je tih dana u svojoj dvanaestoj
posjeti Bosni. Prvu je učinio još u junu 1992. Rat je bio u jeku, a Sarajevo
opsjednuto. O tom prvom dolasku u Sarajevo Levy je pisao:
"Kad smo prvi put došli u Sarajevo u junu 1992., Grad je bio pod
opsadom, ljudi su živjeli pod bombama, djeca su živjela i igrala se po
podrumima, i pred tom slikom pakla nije više bilo političkog
rezoniranja, nije bilo više historijskog podsjećanja, nije bilo
tradicionalnog prijateljstva sa tom i tom zemljom regije. Bila je
činjenica da smo se osjećali prisiljenim da zauzmemo jedan stav.
Antifašizam je, prije nego što je postao ideja, bio refleks ..." (intervju
objavljen u sarajevskom Oslobođenju od 15. jula 2000.).
Levy je napisao knjigu i snimio dva filma o bosanskoj tragediji i sa
GilJesom Herzogom snimio film o bosanskoj armiji.
Ova dva Francuza - Levy i Herzog - koji su imali skoro religioznu
odanost prema Bosni, predložili su mi da tražim od Chiraca da, prilikom
oslobođenja Sarajeva, bosanska vojska prva uđe u Grad, kaošto suu
oslobođeni Pariz 1944. prvi ušli francuski vojnici. Ovako se, iz poznatih
razloga, neće dogoditi, ali mi je u nezaboravnom sjećanju ostao ovaj
romantizam dva istinska prijatelja Bosne.
Levyju sam, 8: aprila 1998., Ulučio Srebreni orden bosariskoga grba,
kojim ga je odlikovalo ratno Predsjedništvo BiH. Održao sam kratki
prigodni govor:
"Ovih dana navršilo se šest godina od početka ag~esije na Bosnu i
Hercegovinu, tihtragičriihdogadaja; tragičnih ne samo za Bosnu,
nego i za Evropu is.Jijet.SiJ.)e', kaoi toliko puta u historiji, pokušala
da trijumfuje nad sIobod~m. Sil~ nije pobijedila, ali nije ni poražena.
Kao i kroz čitavu historiju, kraja neina, a borba za slobodu se nastavlja.
Vi ste bili prvi koji nas je posjetio i ohrabrio u onim teškim danima.
Koliko se sjećam, bilo je to u junu 1992. godine, kada je agresija bila
351
 u punom jeku. Vi ste bili među prvima koji su shvatili da se u Bosni
ne vodi običan rat, da je u pitanju nešto mnogo dublje i važnije, da se
događa nešto što se tič~ i Vas, pa i svakog slobodnog čovjeka i žene na
,svijetu.
Iza Vas su dolazili mnogi drugi, nama dragi i bliski ljudi, a z;tim se
to nastavilo kroz sve ove godine do današnjih dana. Ali, Vi ste bili
prvi koji je otvorio vrata i pokazao primjer Vašim kolegama nezavisnim
intelektualcima, piscima i umjetnicima. U teškim godinama rata, Vaš
dolazak i dolazak tih hrabrih ljudi biojeia:i1asmehlem na ranu,
svjetlost koja je obasjavala jedno mračno doba ..
Skromno i pomalo zakašnjelo priznanje koje Vamdanasuručujem,
znak je naše zahvalnosti za Vaš hrabri korak u onom strašnom junu
1992:, za Vašu hrabru riječ, za knjigu simboličnog naslova Ljiljan i
pepeo, za film Jedan dan u smrti Sarajeva, za film "Bosna", za Vašu
saradnju u filmu Armija i za sve drugo što ste učinili za Bosnu i što
je u jednoj kratkoj čestitcinem()iućenabroJail~··-------···
Želim Vas uvjeriti, g. Levy-, da će se Bosna, bez obzira na sva kolebanja,
pa i neizbježne dileme, nastaviti razvijati u skladusaVašim i našim
idealima slobode i· tolerancije, i da nikada nećete požaliti što ste u
onim kritičnim danima stali na stranu Bosne.
HvalaVam g. Levy-, i prekoVas hvala svima antifušis~ma Francuske i svijeta".
* Nije moje da cijenim kako sam položio taj za mene beskrajno težak
Tridesetogju~a 1998. pozvan samna sveČanost dodjele titule
počasnog doktora prava naistal)bulsko lll univerzitetuMarmara.
Klimatizacija ne pomaže mnogo na vr~lom.ljetnom danu u prepunoj
svečanoj sali, gdje se okupilo nekoliko' stotina profesora i studenata
Univerziteta Marmara i mnogo gostijU, medu kojima i predsjednik
Republike TUrske Sulejman Demirel i u vrhu sale veliki hor mladića i
djevojakakoji pjevaju neke turske pjesme slične marševima.
Kada su me ogrnuli svečanom togom doktora nauka, održao sam
kratkigovor,obojen ličnom notom:
"Oprostite mi što će moje kratko. izlaganje, umjesto' dugog govora () pravu
. i pravnojl1auci o, kojoj vi svi znate više od mene, ima# jeđnu]ičnu notu.
Pravo· je gilam()jainl"denačka ambicija. Kao n:.liidi(možda kao
dijete, sanjao sam da budem pravnik da bih branio ono što sam
smatrao pravdom. Ali, po dolasku komunista na vlast, dospio sam u
zatvor, pa samse nakon tri godine robije, po očevu savjetu,upisao na
352
studij agronomije. Naime, bilo je opće uvjerenje da politički
neistomišljenici, kao pravnici, u komunističkom sistemu nemaju
nikakvih šansi. Nakon tri godine studija agronomije, vratio sam se
svojoj ljubavi iz mladosti - pravu.
Pravo nikada za mene nije bilo samo profesija. Ono je bilo moje
opredjeljenje, moja vjera, neka vrsta moje životne filozofije. Uvijek
sam vjerovao da tzv. pravo jačega nije pravo, nego činjenica, da su
pravo, ili zakon, nastali da bi zaštitili slabije, i da je sloboda mišljenja
prvenstveno sloboda da se drukčije misli.
Tako sam vjerovao u svojoj mladosti, tako sam nastavio da vjerujem
kao zreo čovjek, i t().""oje uvjerenje u dva maha platio slobodom,
ostavši u zatvoru skoro devet godina.
Ali moja glavna iskušenja nisu bile te godine zatvora. Naprotiv, prava
iskušenja su bile godine vlasti. Preuzimajući, prije osam godina, dio
odgovornosti za sudbinu jedne male zemlje, napadnute spolja i
razdirane iznutra, nastavio sam iz dana II dan provjeravati uvjerenja
iz svoje mladosti. Na jednom ne velikom, ali surovom primjeru, imao
sam sasvim nehotičnu priliku da ispitujem sebe i druge, da izbliza
posmatram odnos između zakona i sile, načela i interesa, morala i
politike. Opstanak naroda kome pripadam bio je doveden u pitanje
više nego ikada prije u njegovoj dugoj historiji. Imperativi te borbe i
imperativi pravde ili zakona bili su na stalnom testu.
i važan ispit. Uostalom, najmanje je mjerodavno što sami o sebi
mislimo. Želim samo da vas uvjerim da sam činio sve da ta dva
imperativa uskladim koliko god je bilo moguće. Ako je riječ o mojim
nastojanjima - o rezultatima ne govorim - vjerujem da sam yaše
priznanje zaslužio".
*
Hrvatska politika prema BiH p()d1'udmanom nije se mijenjala.
Nastavilo se sa lijepim izjav~a, alljeprllks~uporno usmjeravana drugim
kolosijekom. Osmog septembra 1988. posjetio me dopisnik Slobodne
Evrope i postavio nekoliko pitanja.Dv~s1;lseodnosila na politiku susjeda:
Slobodna Evropa: Kako gledate na činjenicu da predsjednik Tuđman
poziva na dogovor u Zagreb sve predsjedničke kandidate Hrvate, da,
recimo, u Hrvatskom Saboru sjede poslanici koji predstavljaju Hrvate
iz Bosne i Hercegovine. Da li je to, po Vama, u suštini nepoštovanje
suvereniteta Bosne i Hercegovine?
353
 Moj odgovor: Slabi uticaj Tuđmana na bosanske Hrvate. Na sastanak
u Zagreb prije nekoliko dana od devet pozvanih odazvala su se samo
dvojica. Očigledno, to Tuđmanovo miješanje u unutrašnje stvari BiH
"izlazi iz mode". Na pomolu je neko drugo vrijeme. A što se tiče
drugog dijela vašeg pitanja, to je očigledno ilegalno i unikum u svjetskoj
političkoj praksi. Hrvatska hoće u evropske integracije. Sa ovakvom
praksom neće moći. Ona će sa BiH morati zaključiti ugovor o
dvojnom državljanstvu. Tako je predviđeno Dejtonskim ugovorom.
U ugovoru će se precizirati aktivno i pasivnobiračkopravo, služenje
vojske, plaćanje poreza. Svugdje u svijetu tu je kriterij stalno mjesto
boravka. Stvari se neizbježno kreću u pravcu normalizacije, mislim
na budućnost. Sadašnja situacija je relikt nenormalnog stanja i situacije
koji tok događaja: ostavlja za leđima.
Slobodna Evropa: Koliko Srbija i Hrvatska još uvijek utiču na političke
tokove u Bosni i Hercegovini? Može li biti suštinske demokratizacije
u Bosni i Hercegovini bez demokratizacije političkog života u Srbiji
i Hrvatskoj? ..
Moj odgovor: Uticaj okruženja na procese u BiH je vrlo značajan, ali
nije presudan. Mi smo donedavno čak imali jednu vrstu rasizma i
fašizma u dijelovima BiH, a ipak izvjestan stepen demokratije tamo
gdje je bila sarajevska vlast. Afirmacija Bosne bit će olakšana dvjema
činjenicama: demokratizacijom Hrvatske i daljnjim slabljenjem Srbije.
Takav"razvojočekujemo u budućnosti;· Demokratski raspletu Srbiji
ne vidim u skoroj budućnosti. Naravno, čuda se mogu dogoditi. Sva
historija je priča o događanju nepredviđenih i neočekivanih stvari.
* i evidentno. Vi spominjete oporavak Zapadne Njemačke poslije
Tri dana kasnije, slična pitanja postavio mije dopisnik istambulskog
Cumhuriyeta:' . po sjećanju, ali između Bosne i Hercegovine i Njemačke postoje
Cumhuriyet. Šta mislite o tome kako hrvatska i srpska strana i njihove
odluke oblikuju budućnost Bosne?
Mojodgovor: Među Hrvatima i Srbima imaju uglavnom dvije struje:
probosanska i separatistička: Zovu ih mehka i tvrda, ili umjerena i
radikalna struja. Tok stvari i izgled Bosne zavisi u značajnoj mjeri od
uzajamnog odnosa ovih dviju struja u hrvatskom i srpskom korpusu.
Mislim da će prevagu odnijeti umjerene snage. Ipak; za sudbinu Bosne
odlučujući je stav Bošnjaka, a naš stav je jasan: mi nećemo dati Bosnu.
* oni nemaju, ali nemamo neke njihove vrline: visoku svijest o disciplini
Prošla su još tri dana, u BiH su upravo održani opći izbori, a intervju
je zatražio dopisnik GlasaAmerike. Pitanja i odgovor su karakteristični:
354
Glas Amerike: Gospodine Izetbegoviću, protekle su gotovo tri godine
od potpisivanja Dejtonskog sporazuma i prestanka rata. Mnogo toga
je učinjeno, ali BiH, prema ocjenama međunarodne zajednice, posebno
Sjedinjenih Američkih Država, još nije u fazi stabilnoga i trajnoga
mira. Kako ocjenjujete sadašnje stanje u BiH?
A. l.: Protekle su nešto više od 2,5 godine mira. Ćitao sam neku
analizu koja kaže da zemlja koja je prošla kroz rat, da bi se oporavila,
treba tri puta više vremena nego što je ratovala, dakle za svaku godinu
rata tri godine mira. Istina je da se mir još uvijek ne može opisati ni
kao stabilan ni samoodrživ, ali uistinu ogroman put je pređen. Možda
jučerašnji izbori na najbolji način ilustrira taj progres. Provedeni su
bez ijednog ozbiljnog incidenta;ljudisu išli slobodno preko entitetskih
crta, što je još prije godinu .. dana bilo nezamislivo.
Glas Amerike: Međunarodna ekonomska pomoć Bosni i Hercegovini
veća je od one što je data,naprimjer, Njemačkoj poslije Drugog svjetskog
rata, ali ekonomija BiH još nije u stanju da samostalno krene. Na
političkom planu gotovo se nijedan važan dogovor ne postigne bez
međunarodne arbitraže. Da li je Bosna i Hercegovina samostalna i
suverena država, odnosno u kojoj je mjeri država s obzirom da ima dva
entiteta, tri realiteta, kako se to često kaže, a sve bitne odluke donosi
visoki predstavnik Carlos Westendorp?
A. 1.: Bosna i Hercegovina liči na čovjeka koji je bez svoje krivice
polomljen u nekom saobraćajnom udesu. Pošto je teško pokretan,
potrebna mu je pomoć trećeg lica, u ovom slučaju međunarodne
zajednice. Ali, bolesnik se oporavlja i to je u posljednje vrijeme ubrzano
Drugog svjetskog rata. Ne mislim da je on išao mnogo brže, govorim
najmanje tri bitne razlike, ustvari tri komparativne prednosti
Njemačke. Prvo, Njemačka nije imala nacionalni problem. Ona je
nacionalno jedinstvena zemlja. Drugo, Njemačka je bila relativno
razvijenija zemlja, sa više dobrih inžinjera, ekonomista i velikim
brojem dobrih majstora i poslovođa: Treće, Njemačka je, uprkos
fašističkom političkomuređenju, imala jednu varijantu kapitalističke
privrede ili tu vrstu svijesli.Ovdjejel'reko četrdeset godina vladao
socijalizam. Sada, kada hOćemO d"provedemo privatizaciju, mi imamo
problem ne samo da promijenimo odnose u ekonomiji nego i stanje
svijesti. Konačno, Bosanci nisu Nijemci. Mi imamo neke vrline koje
i radu. Mi smo malo komotniji svijet, to moram priznati. Veoma
cijenim Nijemce, ali sam ipak sretan što sam Bosanac.
355

GlasAmerike: U Bosni i Hercegovini ljudi uglavnom žive u zatvorenim
etničkim zajednicama. Može li BiH zaista postati multietnička i šta
na tom planu radite Vi i Stranka demokratske akcije?
A. 1.: Činimo sve što možemo: Zagovaramo toleranciju i mogućnost
zajedničkog života, učimo narod tome. A u praktičnom smislu
podržavamo povratak izbjeglih i raseljenih lica njihovim kućama.
Povratak izbjeglica, odnosno provedba Aneksa 7 Dejtonskog ugovora
najjači je fuktorpopravljanja poremećene demografske slike BiH. Ali
svaki povratak, da bi bio permanentan proces, mora biti dvosmjeran.
On to sadanije. U Federaciju BiH vratilo se preko 200 hiljada izbjeglica,
u RS vrlo malo. Ali, jučer su bili izbori i mi očekujemo da će nakon
njih povratak izbjeglih dobitino'lih zamah. Ali;Bošna-i1iliii!aneće
biti multietnička i izmiješana kakva je bila vijekovima. Mogu reći:
nažalost. Genocidni rat je učinio svoje.
GlasAmerike:Da li su vjera i nacija previše prisutne u politici Stranke
demokratske akcije i drugih nacionalnih stranaka?
A. 1.: Vjera i nacija jesu prisutne u SDA, ali u umjerenom i pozitivnom
smislu. Naša je deviza: voljeti svoje, poštovati tude. Prisutnost vjere
reakcija je na ateističku represiju nad vjerom u toku 45 godina
komunističke vladavine, a snažno osjećanje bošnjaštva posljedica je
osjećanja ugroženosti. Vi znate da je cilj agresije bilo uništenje
bošnjačkog naroda. Biološka ugroženost uvijek rezultira okupljanjem
naroda.
Glas Amerike: Mnogi tvrde da medunarodna zajednica, pomažući
opozicione partije, .ali i na druge načine, želi da sa političke scene
skine prije svega Srpsku demokratsku stranku, zatim Hrvatsku
demokratsku zajednicu, ali i Stranku demokratske akcije. Kakav je
Vaš komentar?
A. 1.: Ove tri stranke ni na koji način se ne mogu staviti u isti koš. Ko
god to čini, pravi krupnu grešku. U ratu koji se dogodio u Bosni, mi
l smo bili na raznim stranama, na različitim stranama barikade, kako se
:~
j to kaže. SDS, a kasnije i HDZ su napadali, a mi branili Bosnu. Mi smo
.1
sačuvali jedan stepen demokratije i slobode, mislim na slobodu medija
I i političkog djelovanja, koliko je to u jednom surovom ratu bilo moguće.
I Osim toga, SDS i HDZ su opterećene ratnim zločinima, SDA - nije. I
danas mi zastupamo ideju cjelovite i demokratske Bosne - Koalicija
četiri stranke, koju smo inicirali, tako se upravo i zove - dok je kod njih
I prisutan duh totalitarizma i separatizma. Sve je to vrlo. očigledno. Ako
to neko neće da vidi, to je greška, a greške obično plaća onaj ko ih čini.
'I Možda ne uvijek, ali u pravilu.
356
GlasAmerike: U ovom razgovoru razgovarali smo o sadašnjem trenutku
Bosne i Hercegovine i njenoj budućnosti. Bliska prošlost je ipak
nezaobilazna. Recite nam za kraj, gledajući sa ove distance, da li biste
kada bi to bilo moguće nešto promijenili u svojoj i politici Stranke
demokratske akcije tokom rata u Bosni i Hercegovini?
A. l.: Možda u pojedinostima bih, ali generalno - ne. Nikakve greške
strateškog značaja nisu učinjene. Da Vas podsjetim: mi smo pokušavali
očuvati Jugoslaviju dok je to bilo moguće; kada se, odlaskom Slovenije
i Hrvatske, Jugoslavija raspala, organizirali smo referendum o
nezavisnosti i izborili se za priznanje zemlje. Kada smo napadnuti,
organizirali smo odbranu Bosne. Branili smo Bosnu i istovremeno
pregovarali, tragajući za mirom. Čim je koliko-toliko pravedan mir
bio moguć, zaključili smo mir, itd. Dakle, ni iz ove udaljenosti ne
vidim da je moglo drukčije, barem sa naše strane. Razlaz je izgleda
bio neminovan, ali nije morao biti tako krvav. Za ovo drugo su
direktno odgovorni drugi.
*
Pitanja su, ovaj put, stigla sa druge strane svijeta. Za intervju se
prijavio japanski visokotiražni dnevnik Asaki Skimbun iz Tokija (23.
septembar 1998.).
Asahi Shimbun: Koliko vremena će Bosna imati potrebu za
medunarodnim prisustvom, posebno vojnim kao što je SFOR? Biste li
se složili sa idejom o smanjenju broja vojnika SFOR-a već od slijedeće
godine? Takoder, ako govorimo o ulozi medunarodne zajednice,
primjećuje se, posebno nakon konferencije u Bonnu, aktivnije učešće
g. Westendorpa u rješavanju nekih pitanja nametanjem nekih odluka
autoritetom visokog predstavnika. Poznato je i da g.Westendorp'nije
krio svoju volju i nadu da "alternativne stranke" pobiJede'naizborilIla.
Možete li nam iznijeti Vaše poglede na takve stavove'medunarodne
zajednice? Smatrate li daje ovakvo ponašanje g. Westendorp. bilo fer?
A. 1.: Ja sam u Sintri, a zatim u Bonnu podržao vanredna ovlašćenja
g. Westendorpa i nemogu se ljutiti kada on ta ovlašćenja upotrijebi .
Njegovo navijanje - da upotrijebim taj' sportski izraz - za tzv.
alternativne partije nije bilo sasvim fer, ali ostalo je bez efekta na
izbore. Naš narod voli strance,' \ni smo nacionalno i vjerski vrlo
izmiješana zajednica, ali narod ne voli da mu stranci dijele pravdu.
Mislim davisoki predstavnik treba da bude ideološki neutralan i da
mu provodenje - ili neprovodenje - Dejtonskog ugovora treba da bude
jedini relevantan kriterij. U Bosni je jedino to produktivno.
357

* lokalne vlasti u RS ne čine ništa da ih izruče Haškom tribunalu;
Dvadeset drugog novembra u Zagrebu sam, u ime BiH, sa Hrvatskom
potpisao U govor o korišćenju luke Ploče. Prije toga, prof. Ganić je
potpisao Sporazum o posebnim odnosima između Republike Hrvatske i
Federacije BiH.
Moram priznati da nisam sa istim osjećanjima pratio potpisivanje
ova dva ugovora. Nije tajna da je u bosanskoj, a posebno bošnjačkoj,
javnosti postojala izvjesnarezervakaqllje riječ.()_~!l()r!lz_umuo posebnim
odnosima sa Hrvatskom. Naknadno su u parafirani tekst Sporazuma
unesene neke izmjene pa je on u izmijenjenom obliku bio prihvatljiv.
U kratkom obraćanju nakon potpisa Sporazuma, rekao sam:
"Onima koji bi i dalje imali rezerve prem~bvbmespo;:aiumu,
preporučio bih da gledaju u budućnost, tj.dau procjenu uključejedan
faktor koji se zove vrijeme. Stvari ne stoje, ne miruju, one se kreću
naprijed i ja u perspektivi vidim jednu demokratsku BiH, jednu
demokratsku Hrvatsku, i dvije susjedriezemlje1(ojeseukljucuJuti
evropske integracije. U takvoj novoj situaciji, u tom novom historijskom
kontekstu, ovaj sporazum znači i izgleda mnogo drukčije. Jer, iste stvari
u različitim uvjetima više nisu, iste".
Thđman, koji je sa hrvatske strane potpisao oba ugovora, ovo moje
izlaganje očito nije slušao sa oduševljenjem. Zadržao nas jena ručku, ali
je sve vrijeme bio šutljiv i naglašeno hladno učitiv.Jasam se pravio da
to ne primjećujem.
* 4 glasio je: "Poziva se arbitar za Brčko da se kod donošenja odluke pridržava
Implementacija mira u Bosni i Hercegovini nastavilaje da kasni uprkos
konferencijama u Sintri (30. majlj 1997.), Bonnu; (9. i JO. decembra 1997.)
;i
i Luksemburgu (9. juna 1998). Petnaestog decembra 1998. zakazanaje nova
i
konferencija o BiH u Madridu, u atmosferinezadoyoljstva i nervoze. Nisam
smatrao da ovo nezadovoljstvo međunarodne zajednice treba ublažavati.
Naprotiv,napravio sam bilans ispunjenja obaveza sa ranijih konferencija i
ustanovio da 15 zaključaka iz Sintre, 32 zaključka iz Bonna i čak 35 iz
: I Luksemburga nisu uopće ili su samo djelimično provedeni, i to upravo oni
koji bi pozivitno djelovali na unutrašnju integraciju u Bosni i Hercegovini.
'I' U svom izlaganju u Madridu, rekao sam:
I - Da se obav~za isticanja državnih simbola u nekim dijelovima zemlje
uopće ne poštuje;
- da Jugoslavija još uvijek uvjetuje uspostavljanje diplOmatskih odnosa
sa BiH, uprkos jasnim odredbama Dejtonskog ugovora i onih iz Sintre,
Bonna i Luksemburga; " Kako zadržati tako neophodne strance, a ne postati protektorat?
358
- da je velika većina optuženih za ratne zločine i dalje na slobodi i da
- da rekonstruiranje policije u RS kasni;
- da se pregovori o sukcesiji imovine bivše Jugoslavije opstruiraju;
- da je ustav RS u nekim tačkama i dalje neuskladen sa Ustavom BiH;
- da je povratak manjinskih naroda svugdje nedovoljan, a da je u
Banju Luku zanemariv;
- da rezultati općinskih izbora nisu u cijelosti implementirani
(Srebrenica nije jedini, ali je najočitiji primjer);
,qaplatni promet, sUdstvo.ipolicija u nekim kantonima Federacije
nisu integrirani;
- da Republika Hrvatska i dalje izravno finansira HVO, što podriva
napore na integraciji Vojske Federacije, itd.
Na kraju sam rekao da možda nije najvažniji, ali jest najeklatantniji,
primjer otpora integraciji BiH uporno zadržavanje posebnih telefonskih
kodova u RS i na nekim dijelovima Federacije BiH i opiranje da se prihvati
zajednički kod 387 za cijelu BiH, iako je ovaj zaključak ponavljan na
konferencijama u Bonnu i u Luksemburgu.
Zatražio sam da se u pripremljeni nacrt deklaracije sa ove konferencije
uvrsti još šest tačaka. U jednoj od njih (tačkom 2) zahtijevala se podrška
Konferencije načelu konstitutivnosti naroda u BiH, a prijedlog pod tačkom
principa legaliteta i pravičnosti, kako je izričito predviđeno DejtoIlskim
ugovorom i da na osnovu ova dva načela definira rješenje za Brčko koje će
biti u interesu ne jednog nego sva tri naroda i svih građana BiH",. Ovaj
prijedlog otvoreno je sugerirao rješenje Brčkog u formi distrikta, v,an oba
entiteta,a u sastavu bosanskohercegovačke države.
Donesenaje još jedna deklaracija - Madridska,sa kojom smo ušli u
novu 1999. godinu.
*
Polovični rezultati dosada:Šiijih konferencija o Bosni, nepotpuna
realizacija Dejtonskog mirovnog sporazuma, spora unutrašnja integracija
BiH, dileme i govori koji su se čuli na Madridskoj konferenciji, izazvali su
opravdanu zebnju za sudbinu bosanskohercegovačke države i bošnjačkog
naroda u njoj. Ekstremisti na obje strane, očito, nisu bili poraženi i strpljivo
su čekali svoj trenutak. Valjalo se konačno odrediti put kojim treba ići.
359
 Po mojem mišljenju, trebalo je učiniti dvije stvari: priključiti se Evropi
i sačuvati nacionalni identitet. Je li to oboje moguće, ne isključuje li to
jedno drugo? Ipak, ta formula, dosta komplicirana, činila mi se jedinom.
Odmah po povratku iz Madrida, sazvao sam sjednicu Glavnog odbora
SDA, najavljujući raspravu o stanju i budućnosti bošnjačkog naroda na
pragu novog stoljeća. Okupljenim članovima Glavnog odbora podijelio
sam unaprijed pripremljeni referat, čiju sam skicu napisao u avionu,
putujući natrag u Sarajevo. U referatu je pisalo (18. decembar 1998.):
"Draga braćo i sestre,
Poštovani članovi Glavnog odbora,
Želim danas, na ovom skupu, pokrenuti jedno pitanje krajnje važno
za budućnost Bosne i bošnjačkog naroda. Moje izlaganje će biti kratko
i njegova dužina nije u srazmjeri sa važnošću pitanja o kojem je riječ.
Počet ću sa upravo završenom Madridskom konferencijom. Trajalaje
dva dana, 15. i 16. decembra 1998.; i završena j~ donoj~nj~m J5ekla~acije
i Aneksa sa ukupno 160 tačaka. Najvažnije su svakako one o učvršćenju
i očuvanju cjelovitosti bosanske države i povratku izbjeglog
stanovništva. Visoki predstavnik očuvao je svoja ovlašćenja, što nije
loše, bit će uspostavljena granična policija, nastavit će se prodor
konvertibilne marke, proširit će se Vijeće ministara, povećat će se
uloga Stalnog v()jnogkomitetakao)lukleusab\lduće jecIinstvene i
odbrambene strukture BiH, inicira se uspostavljanje sudske institucije
na nivou države (sada imamo samo Ustavni sud), donijet će se
jedinstveni izborni zakon za cijelu zemlju, jednom rječju, snažit će se
bosanska drža';a. Ništa od ovoga za nas ni do sada nije bilo sporno.
Pitanje je samo kako to provesti ..
Međutim, iako to nije izričito rečeno, jedna poruka se jasno "čita" iz
duha madridskog dokumenta i izlaganja brojnih predstavnika
međunarodne zajednice. Naime, ovakva Bosna i Hercegovina; s
obzirom na sve okolnosti - prije svega geografske i političke - u
perspektivi treba da se uključuje u evropske integracije i da se pretvara
u građansku državu, sa slabljenjem nacionalnih naboja i sa
dominacijom onoga što obično nazivamo zapadnom civilizacijom.
O ovom drugom pitanju, u bošnjačkoj javnosti i u članstvu Stranke,
očitopostoje dileme.
Došao je trenutak da odlučimo šta hoćemo. Hoćemo li ovakav razvoj
i hoćemo li ovakvu državu? Treba li se tome opirati ili treba prihvatiti
ovakav tok stvari? Šta Stranka treba da radi i u kojem pravcu treba
voditi narod?
360
To je pitanje o kojem bih želio danas da porazgovaramo. Ne možemo
ga izbjeći, sa njim se suočavamo svaki dan u raznim formama. Treba
da učinimo izbor sa svim konsekvencama koje iz toga slijede.
Predlažem da diskusiju o tome održimo sutra, a da o tome U
međuvremenu razmislimo.
Što se mene tiče, reći ću odmah svoj stav: treba da se smiono krećemo
u pravcu Evrope, da bismo osigurali taj kišobran nad Bosnom, jer
sve druge varijante nose u sebi veliku mjeru neizvjesnosti.
Naš narod još uvijek je ugrožen, i to biološki, a to znači i duhovno
ugrožen. Jer, da biste bili bilo što, morate postojati. Mir u Bosni se
održava talfva:ljujućiprisustvu stranih trupa; Sasvim je neizvjesno šta bi
se dogodilo (ili šta će se dogoditi) u slučaju njihovog odlaska. Hoćemo li
morati ponovo ratovati? Hoće li naša djeca (ili naša unučad) doživjeti
stradanje, silovanje, progone? Naš narod se našao u kliještima između
Srbije i Hrvatske. Nije on izabrao to mjesto, niti narodi biraju svoje
susjede. Našli smo se tu gdje jesmo, jedino što možemo učiniti je tražiti
način da fizički i duhovno opstanemo.
Nismo mi odgovorni za ovu nezavidnu situaciju. Naš opći geopolitički
položaj je takav kakav je i, uz to, na Balkanu koji se neprekidno trese.
Do sada nismo napravili nijednu stratešku grešku. Kad god smo došli
na historijsko raskrižje, a došli smo u posljednjih deset godina u više
mahova, uvijek smo uspijevali odabrati manje lošu opciju. Dok je
postojala Jugoslavija, podržavali smo je. Pokušali smo je popravljati,
što je bilo sasvim legitimno. Kada je, istupanjem Slovenije i Hrvatske,
došlo do njenog raspada, proglasili smo nezavisnost jer je to bila
manje loša varijanta od krnjejugoslavije (ustvari, velike Srbije na čelu
sa Miloševićem i Karadžićem). Kad smo bili napadnuti, izabrali smo
otpor i uspjeli da se odupremo. Kada nam je, nakon 43 mj~secarata,
ponuđen realan mir, prihvatili smo ga kao manje zlo od nastavka
rata. U dilemi između cjelovite BiH (ovakva kakva je) i muslimanske
državice na dijelu Bosne, izabrali smo prvo. Mislim da nismo
pogriješili, bez obzira na sve probleme koji tu odluku prate.
Muslimanska državica, s obzirom na mOg\lći geopolitički položaj,
pretvorila bi se u geto, a geto je lošiji izbor od sadašnjeg stanja.
Sada smo ponovo na križanjuputeva i moramo odlučiti kuda i kako.
Teškoće sa kojima se trenutno suočavamo ne tiču se naše sposobnosti
da gradimo državu. Naš narod, znao bi, ništa manje nego svaki drugi,
napraviti nacionalnu državu. AIi, okolnosti su pred nas stavile zadatak
druge vrste: napraviti multinacionalnu državu, što je neuporedivo
361
 složeniji posao. Takvih država ima veoma malo u svijetu. Skoro sve
teškoće sa kojima se danas suočavamo tiču se prirode ovog projekta,
dakle multinacionalne države. To jest najteži, ali za naš narod
najvrjedniji dio Dejtonskog ugovora. Radi se o eksperimentu u kojem
se ispituje mogućnost zajedničke države tri naroda, tri religije, pa i tri
kulture. Uspjeh ovog eksperimenta imao bi historijski značaj ne samo
za nas nego i za svijet.
Neke okolnosti idu nam na ruku. Riječ jeo neizbježnim promjenama
u okruženju. l.TH~v;t;kojĆe;;a vlast d()Hcle;;;okr;':tsl,~snage, a sa
njima i nova politika prema BiH. Srbija će još dugo slabiti, da bi se
nakon mnogo grešaka i dugog lutanja, i ona okrenula demokratiji i
Evropi, Dalde, u prvoj dekadi narednog stoljeća imamo:slahu'Srbiju
- na istoku i demokratsku Hrvatsku - na zapadu ..
Morat ćemo također preispitati naše prioritete, imajućistalno na umu
da naši glavni protivnici nisu bosanski opredijdjenioPQzicionari
nego srpski i hrvatski ekstremisti, ili doslovno - četnici i ustaše.
Moramo u svemu promovirati jasan bosanski kriterij.
Jer, kao što smo više puta naglašavali, naš cilj nije Stranka nego narod.
Stranka je sredstvo. Dobro je da je Stranka na vlasti, i borit ćemo se
da to i dalje bude, ali elementarna sigurnost bošnjačkog naroda ne
smije zavisiti od izbornih. rezultata. Stranke..ubudućnosti.Bilo. bi to
rizično, jer političke stranke pobjeđuju, ali i gube. Sigurnost zemlje i
naroda mora se zasnivati na drugim trajnijim faktorima ..
Tu sigurnost ja vidim samo u Bosni koja jepostal.istinski demokratska
zemlja i uz .to.- o čemu je ovdje riječ - članica evropskih integracija. U
civiliziranoj zemlji nem.boljŠevika; aJli četriika iustaša, pirni rizika
za fizički opstanak boinjačkog naroda. Bila bi postignuta sigurnost,
bar u mjeri u kojoj je ona uopće moguća, jer apsolutne sigurnosti u
historiji nema. . . . '..
Naravno, takav izbor ima svoje vlastite rizike. Oni se tiču očuvanja
narodnog identiteta, sa svim što ova riječ znači. Spasit ćemo tijelo, li
hoćemo spasiti i dušu?
Sačuvat ćemo naš identitet ako ga zaslužujemo. Sloboda je emanet,
odgovornostistalna borba u kojoj slabiji gube. Mi nismo duhovno
slabiji i mi tu bitku ne bismo trebali izgubiti. I o"ako se svakodnevno
suočavamo sa izazovima - dobrim i lošim - evroameričke civilizacije,
i to suočavanje je koliko. neizbježno, toliko korisno. Naravno, morat
ćemo mnogo učiti i mnogo raditi. Ako zbog nerada i nemara budemo
362
poraženi, bit će to zato jer smo prekršili jedan od nepromjenjivih
Božijih zakona: zakona rada i borbe, i nećemo se imati kome žaliti".
Pošto je referat bio označen sa "povjerljivo", neki listovi, koji su
došli u posjed teksta, odmah su ga nazvali "tajnim referatom Alije
Izetbegovića", a neki i mojim političkim testamentom. Nisam demantirao.
*
Kako je 1998. go.dina prolaziJa, približavala se konačna arbitražna o.dluka
za Brčko. Aneks 2 Dejtonskog ugovoraobavezivao je medunarodnog arbitra
da se kod donošenja odluke pridržava principa zakonitosti i pravičnosti. Hoće
li se arbitar pridržavati ovih načela ili će podleći političkim pritiscima i
obzirima pragme? Razloga·zastrah je bilo dovoljno.
Da bi bila pravična i zakonita, arbitražna odluka bi grad morala
dodijeliti državi Bosni i Hercegovini ili njezinoj Federaciji. Ali tada bi
entitet koji se zove Republika Srpska bio teritorijalno presječen, što bi
zadavalo nepremostive probleme velikosrpskom projektu. Srbi bi se mogli
latiti svoga oprobanog oružja: prijetnji silom i destabilizacijom toga i
šireg prostora. Amerikanci, koji su u Bosnu poslali dvadeset hiljada svojih
vojnika, sigurno ne bi dozvolili razvoj dogadaja koji bi mogao ugroziti
život jednog jedinog njihovog vojnika. A Srbi su već bili počeli zastrašivati
i SFOR i nas. Na čelo njihove republike bio je došao izvjesni Poplašen,
ekstremni političar, koji je davao uznemirujuće izjave, mobilizirajući Srbe
na akcije koje SFOR ne bi poželio vidjeti. Uz to, mi smo u dijelu općine
Brčko, nadomak samoga grada, uz pomoć Visokog saudijskog komiteta
za pomoć BiH, popravili ili nanovo izgradili preko hiljadu. kuća,
ambulante, škole, džamije i vratili nešto našeg stanovništva. Naših hiljadu
crvenih krovova srpski ekstremisti doživljavali su kao provokaciju.
Jednom riječju, idealna prilika za nekog zapadnog real-političara da, radi
"mira u kući", predloži staus quo.
Odlučio sam da se obratim nekom našem utjecajnom prijatelju koji
bi mogao neutralizirati negativne političke pritiske. Izbor je pao na
marokanskog suverena kralja Hasana Drugog. Kralj Hasan bio je
podjednako uticajan naZapadu kao i umuslimanskomsvijetu,a, uz to,
bio je brižan prijateljBosile. Odlučio sam da Kralja posjetim neposredno
pred Madridsku k()nferimciju Vijeća za implementaciju mira kojaje biJa
zakazana za 15. decembar 1998.
U malu cesnu sa osam sj~dišta sjelo je nas nekoliko: dr. Silajdžić,
dr. Trnka, Džemal Latić, prevodilac, pratilac ija. Profesor Ganić, iako je
bio obećao, nije krenuo sa nama. Šaleći se na njegov račun, kako se boji
aViona, znali smo da i u ovoj šali ima zrno istine.
Kada smo se našli iznad Alpa i kadaje cesna počela propadati u žestokim
vrtlozima vjetrova, priznavali smo u sebi daje Ganić ispao mudriji od nas.
363
 Odahnuli smo kada smo se, radi kratkog odmora, spustili u Malagu,
gdje nas je dočekalo blago i rumeno predvečerje. Mrak još nije bio pao
kada smo se našli iznad Gibraltarskog moreuza. Ovo je bila jedinstvena
prilika da ga vidimo. Naravno, odmah smo počeli pričati o legendarnom
Tariku injegovom prijelazu preko ovog tjesnaca, koji nije bio samo uzak,
već - kako nam se činilio iz aviona - i plitak, poput neke bare razlivene
izmedu marokanske pustinje i španskog kamenitog priobalja. Nakon
svega što se dogadalo u Bosni posljednjih godina, ne morate biti musliman
da biste se u ovoj prilici sjetili tragične sudbinešParlskihmuslimana.
"Bože, Bože, gdje si nas posijao!" - citirao je pjesnik Latić riječi nekog
lika iz Skenderove Ponomice.
Kralj Hasan]e tih dana boravio u Marakešu, čija je klima bila
povoljnija za. njegovo već dobro narušeno zdraVlje: Dočekaocrrasje-dr.·
AbdellatifFilali, nekadašnji premijer Maroka i tadašnji ministar vanjskih
poslova, koji je, kako smo saznali, bio u nekom srodstvu sa Kraljem.
Hotel u kojem smo odsjeli bio je prijatan, graden u berberskom stilu,
smješteri u ta.skošnofupa:rkll.Čim samušao;-nrtidovlfua:"SVbga.
apartmana primijetio sam velike fotografije Winstona Churchilla. Da,
ovo je isti onaj apa.rtman u kojem je Churchill tajno odsjeo u prvim
godinama Drugog svjetskog rata i planirao vojne pripreme protiv
Hitlerovih armija u sjevernoj Africi, o čemu pišeusvojim memoarima.
Imao sam čast da budem smješten u istom apartmanu u kojem je boravio
i veliki državnik prije više od pola stoljeća. .... ....
Kralj Hasan je slovio za vrlo obrazovanog arapskog suverena.
Poznavao je islamsko pravo i tumačenje Kur' ana, govorio više jezika,
družio se s vjerskim učenjacima i organizirao posebne sesije sa njima.
Izrazio nam je dobrodošlicu na francuskom jeziku. Rekao je da
pomno prati zbivanja okoBosne.. "Kakvajetrenutna situacija i šta
možemo učiniti za Vas?" -upitao rriena početku. B~z rnnogo uvoda, rekao
sam mu glavni razlog naše posjete: pravda za Brčko.
Slušao me je pažljivo i k1imaoghlVom."GospodinePredsjedniče",
reče nakon male stanke, "samo nastavite tim putem. Mislim da vodite
ispravnu politiku. A što se tiče vašeg problema, mislim da muslimanske
zemlje trebaju pokazati svoju zainteresiranost za pitanje Brčkog i zahtijevati
daodluka bude pravna, a ne politička, što Vama ide u prilog". Odgovorio
sam da je to jedino što tražimo. . .
Bio je to naš p<:>sljednji susret. Kralj Hasanjeumro u ljeto naredne godine.
* profesionalno i uspješno obavila.
Tako smo u 1999. godinu ušli opterećnibrigom za Brčk<h Bilo je
najavljeno da će arbitar Robert Owen ovaj puta donijeti konačnu odluku
i da se to očekuje koncem februara ili početkom marta.
364
Dvadeset prvog januara posjetio me generalni direktor sarajevskog
Dnevnog avaza Fahrudin Radončić i zatražio razgovor o Brčkom. Evo
nekih pitanja i odgovora:
Pitanje: Gospodine Predsjedniče, najaktuelnije i najvažnije pitanje
u BiH trenutno je problem Brčkog. Postoji li mogućnost da arbitar, tačnije
rečeno medunarodna zajednica, ili još tačnije Amerika, grad prepusti
Republici Srpskoj?
Odgovor: Ne mogu reći da takva mogućnost teorijski ne postoji, ali
to bi bila tragična greška.
Pitanje: Slažem se s Vama, ali da li biste za naše čitaoce mogli
pojasniti Vaš 'odgovor?
.Odgovor: Pa, mislirnda.bidošlo do haosa. Više ništa nebi bilo kao
prije takve odluke. Bošnjački narod bi takvo što doživio ne samo kao
izdaju njegovog vitalnog interesa, nego i kao porugu medunarodnim
zakonima i pravdi. Vi znate da takvo rješenje nije bilo prihvatljivo ni u
Daytonu. Postoji granica, odnosno mjera nepravde koja se može progutati.
Pitanje: Koji su naši glavni argumenti na predstojećoj arbitraži?
Odgovor: Svi, baš svi, argumenti su na našoj strani i više puta su
nahrojani. Teret dokazivanjaje na drugoj strani,jer je naše pravo očigledno.
Pitanje: Ali, njihov argument je teritorijalna cjelovitost RS?
Odgovor: Šta će im teritorijalna cjelovitost u zajedničkoj državi. Ni
Federacija nije cjelovita. Njihov argument otkriva namjeru secesije, jer
im samo u tom slučaju treba teritorijalna povezanost. To je razlog više
da se Brčko dodijelili Federaciji. Ispravila bi se jedna dejtonska nepravda
i istovremeno uputila snažna poruka da od otcjepljenja nema ništa. Oni
koji traže Brčko za RS, i oni koji ih o tome podržavaju, praktički idu na
secesiju, odnosno razbijanje BiH, i to je nama jasno.
Na kraju razgovora, direktor Avaza upitao me je ostajem li pri izjavi
da bih dao ostavku u Predsjedništvu ako bi Brčko bilo dodijeljerio RS.
Odgovorio sam potvrdno. "A g. Silajdžić"? - upitao je. "Ne sumjam da
bi učinio isto" - odgovorio sam.
*
Posao koordiniranja naših napora zaBrčko povjeren je Državnoj
komisiji za arbitražu Brčkog,na čelusa prof. dr. Ejupom Ganićem,
tadašnjim članom Predsjedništva RBiH, kasnije predsjednikom
Federacije. Komisija jeirriala zadatak da prikuplja dokumentaciju i
priprema naše argumente za arbitražu i ovaj zadatak je veoma
Za početak rada Tribunala za Brčko uzima se 15.juli 1996., kadaje
predsjednik Medunarodnog suda pravde imenovao predsjedavajućeg
arbitra, američkog advokata Roberta Owena.
365
 Prva arbitraža održanaje u Rimu od 8. do 16. januara 1997. Donesena
je tzv. privremena arbitražna odluka. Ovom odlukom uvedena je
međunarodna uprava i supervizija na dijelu općine sa aktuelnom "srpskom
većinom", ali nije riješeno pitanje teritorije i statusa grada. Odluka je
bila odraz "realne" politike, a ne pravde i pravnih normi. Zabrinutost
članica Kontakt-grupe i strah od potrebe eventualnog vojnog angažiranja
u provedbi pravedne odluke u Brčkom uticali su na arbitra Owena. Uprkos
jasnim argumentima za predaju Brčkog Federaciji BiH, onje u posljednji
čas odgodio donošenje konačne odluke, čime je produžio.faktičkostanje
s upravom RS nad gradom. Pošto je Arbitar uveo međunarodnu
superviziju, u relevantnim međunarodnim krugovima (zemlje članice
Kontakt-grupe: SAD, Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Rusija i
Italija), arbitražna odluka se smatrala pravičnom:Supervii6fje~d()bio
značajna ovlašćenja u oblasti lokalnih zakona i propisa, policije, povratka
prognanih, izbora, ekonomske obnove, revitalizacije luke, uspostavi
graničnih prelaza i carinskih službi, itd.
Implementacija privremene arbitražne odlt.ikepoČefa:je-oivaranjem
ureda supervizora u Brčkom u martu 1997. Za supervizora je imenovan
Amerikanac Robert Farrand. Državna komisija za Brčko, koja se
transformirala u Federalnu komisiju za sprovedbu arbitražne odluke za
Brčko, dobila je zadatak da zastupa i predstavlja Federaciju BiH u
kontaktima sa supervizĆlrom, da mu predlaže konkretne mjere i aktivnosti,
kao i da provodi obaveze Federl\cije BiH koje proizlaze iz njihovih odluka.
I' Supervizor je u toku 1997. izdao jedanaest naloga i četiri dopune
naloga za uspostavu i funkcioniranje multietničke skupštine, policije,
uprave i sudstva.
Kada se, nakon godinu dana, održavalo Drugo. zasjedanje
Arbitražnog tribunala za Brčko (od5. do 12. februara 1998.), naša javnost
napeto je pratila zasjedanje i svaku izgovorenu riječ. Naš pravnizastupnik,
američki advokat Edward de Laney, izjavio je da srpska strana nije ništa
učinila na provedbi arbitražne odluke iz Rima Ganuar 1997.) i da je,
štaviše, nesposobna da bilo šta učini. Predložio je da Brčko bude
dodijeljeno Federaciji ili da se donese kompromisno rješenje, što bi
značilo da se Brčko stavi pod nadzor centralnih organa vlasti BiH.
i Arbitar Owen je 15. marta 1998. donio tzv.dopunsku arbitražnu
odluku, kojom je konačnu odluku o statusu Brčkog ponovo odložio za
još jednu' godinu. Iako je koristio pravni rječnik i rnnogokoristio riječ
pravda i pravičnost, iz Owen ova obrazloženja je bilo jasno da odluka o
Brčkom prelazi iz sfere prava u sferu političkog odlučivanja, što nama
II nikako nije odgovaralo.
Nakon objavljivanja dopunske odluke, odgovorio sam na nekoliko
I pitanja sarajevskog Dnevnog Avaza (15. mart 1998.):
" il
366
Pitanje: Moje prvo pitanje glasi: jeste li iznenađeni arbitražnom
odlukom o Brčkom?
Odgovor: Iskreno, nisam iznenađen. Kad je svijet u pitanju, ili
međunarodna zajednica, kako hoćete, ja sam se davno prestao bilo
čemu čuditi.
Pitanje: Da li je naš tim, na čelu sa prof. Ganićem, dobro odradio
svoj posao?
Odgovor: Mislim da nije dobro, nego odlično. Vidio sam materijale i
dokumentaciju koju su predali Sudu. To je sve vrlo sistematično i dobro
urađeno. Doveli su skoro sve relevantne svjedoke, počev od guvernera
TPK dr. Jamakosmanovića;papreko Bešlagića, Komšića, Oršolića, dr.
Hudolina, zatim ljude iz Vlade i brčanske općine, iz skoro svih političkih
stranaka, iz SGV-a, pa čak i načelnika Osijeka dr. Zlatka Kramarića. Na
naš prijedlog saslušani su zvaničnici iz međunarodnih organizacija:
SFOR-a, IPTF-a, UNHCR-a i dr. Angažirani su, pored naših stručnjaka,
i američki advokati, a u finišu prof. Ganić je posjetio Sjedinjene Države,
Francusku i Njemačku. Mi sami smo učinili čitav niz koraka političke
naravi. Ali, kako narod kaže, uzalud je ćoravom namigivati. Radi se o
čisto političkoj odluci velikih sila.
Pitanje: Naši novinari, koji su biliu Beču - ne hvale na takav način
našu ekipu. Tvrde da su prerna Dodiku naši bili blijedi, da je Dodik
privlačio neuporedivo veću pažnjri medija i slično?
Odgovor: Ovo posljednje je istina, ali sve to nema mnogo veze sa
arbitražnom odlukom. Niti je Dodik na pretresu ponudio neke
ozbiljne argumente, niti su ti argumenti igrali neku ulogu. Naveo je
prijetnju da Brčko mora pripasti Republici Srpskoj ili će se on povući,
i tu prijetnju nije ispunio, niti je ko očekivao da je ispuni. Istina je da
je Dodik bio medijski zapažen, ali razlog za to je sasvim drugi: konačno
sena političkoj sceni, nakon sedam godina, pojavio jedan normalan
srpski političar. Ljudi su išli da vide to čudo kao rijetku prirodnu
pojavu. Naravno, ima mnogo normalnih Srba među običnim
narodom, ali u politici su bili vrlo rijetki. A kad je riječ o novinarskoj
hvali ili kritici, to je sada u trendu, popularno je, pa možda irentabilno,
napadati vlast u Sarajevu i hvaliti protivnike.
Pitanje: Kažete da je odluka političke prirode. Možete li biti precizniji?
Odgovor: Pa, predizborna kampanja je već počela. Americi i Evropi
je stalo da učvrsti Dodika. Odluka o Brčkom, ovakva kakva je, jasna
je poruka Srbima da u septembru ne glasaju za paljanski režim, da
glasaju za Dodika. A za sada mi plaćamo cijenu.
367
 Pitanje: Šta znači "za sada"?
Odgovor: Ako pažljivo iščitate odluku, u njoj ćete naći i druge
zanimljive poruke: Dodik mora vratiti Bošnjake i Hrvate u grad,
mora uspostaviti višenacionalnu vlast i policiju, očistiti Brčko od
ratnih zločinaca, zajedno sa glavnim supervizorom uspostaviti
slobodnu ekonomsku zonu, omogućiti državnim organima da otvore
luku, itd.
U nastavku razgovora rekao sam da Dodik··n~može·ov~"domaće
zadatke" ni izbliza ispuniti i daje to naša šansa kroz godinu dana. Nije
I trebalo mnogo pronicljivosti da se ovako što predvidi.
i Treea - pokazatee se - posljednja arbitraža. za. Brčko održ.ana je.u
Beču od 8. do 17. februara 1999.
i Saslušano je šest svjedoka medunarodne zajednice, 17 svjedoka
prema prijedlogu Republike Srpske i 16 svjedoka prema prijedlogu
advokata Federacije BiH. Šesnaestog februara saslušan samkao dvanaesti
svjedok Federacije. Izjavio sam:
"Sa izrazima poštovanja za Arbitrag. Owena i njegove kolege, želim
izjaviti slijedeće: Brčko treba da pripadne Federaciji. Razlozi:
l. U Daytonu mi smo bili definitivno odbili rješenje prema kojem bi
Brčko ušlo u sastav RS. Ja sam 20. novembra 1995. bio potpisao i
dOkument o napuštanju mirovnih pregovora i vraćanju naše delegacije
u zemlju isključivo zbog Brčkog. Tada je ponuđena ova arbitraža,
nakon čega jeOkvirni mirovni sporazum bio potpisan. Ova činienica
nije sporna; mislim da je·i Vama, g. Owen, kao učesniku pregovora u
Dayt()nu, poznata.
2. U Aneksu o Brčkom,' radi sea ·Aneksu 2;· u članu V izričito se navodi
da će se arbitar, kod donošenja odluke, rukovoditi principima zakonitosti
i pravičnosti. Dakle, arbitar u, donošenju odluke nema odriješene ruke.
On sene može rukovoditi isključivo pragmatičkim političkim, a zaobići
pravne razloge. On je vezan sa dva navedena načela, Njegova odluka
mora biti zakonita i pravična, u protivnom ona neće biti u saglasnosti sa
Dejtonskim sporazumom.
3. Brčko je prije rata bio većinski bošnjačko-hrvatski grad. Službeni
popis. stanoVništva iz 1991. godine pokazuje da je odnos Srba prema
nesrbima bi021:79 posto u korist nesrba. Slična proporcija je i u
imovini. U samom početku agresije (maj - juni 1992.) bivša JNA i
srpske paravojne j,dinice izvršile su genocid nad bošnjačkim i
hrvatskim narodom u Brčkom. Jedan dio je ubijen, a najveći dio
368
protjeran. Sadašnja situacija, dakle, stvorena je i održava se silom, a
ne 1 pravom.
4. Zbog navedenih činjenica, ni u jednom mirovnom planu za BiH, a
bilo ih je više (Cutillerov, Vance-Owenov, Owen.stoltenbergov, Plan
Kontakt-grupe pet velikih sila, itri.) nije bilo predviđeno da se Brčko
prepusti dijelu Bosne pod dominacijom Srba. Naprotiv, svi dosadašnji
mirovni projekti predviđali su vraćanje Brčkog njegovim pravim
vlasnicima - Brčacima.
5. Ponašanje srpskih vlasti u toku rata i nakon njega, u Brčkom i uopće
u RS, pokazuje da ta vlast ne može osigurati ni minimum prava i
pravde za nesrpsko stanovništvo, dakle za ogromnu većinu njegovih
predratnih stari6Vilika:VFeđeraciji ima mnogo više zakonitosti, pa i
slobode i tolerancije;za· manjinsko stanovništvo. To je sadašnje stanje i
to će, po općoj ocjeni, još više biti slučaj u budućnosti.
. ~ ...... 6. U slučaju da arbitar ignorira navedene činjenice i donese nepravičnu
odluku, to će sasvim sigurno uzrokovati nezadovoljstvo većine bh.
stanovništva i zaustaviti implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Zbog svega navedenog, kao i drugih razloga koje je naša delegacija
iznijela u toku ovog i dva ranija zasjedanja ove arbitraže, smatram da
Vaša odluka treba da glasi: "Brčko Federaciji".
Petog marta arbitar je objavio konačnu odluku: Brčko neee pripasti
ni Federaciji BiH ni Republici Srpskoj, nego ee biti poseban distrikt u
sastavu Bosne i Hercegovine. Distriktom ce upravljati multietnička vlada,
koja ee do daljnjeg (rok nije odreden) djelovati pod nadzorom
medunarodnog supervizora.
Naša predvidanja da Dodik nece moci (ili nece htjeti) ispuniti
zahtjeve iz Dopunske odluke od 15. marta 1998. godine pokazala su se
tačnim. U tački 6. i 7. konačne odluke arbitar Owen je konstatirao:
"6. Tokom rasprava u Beču 1999. godine utvrđeno je da RS nije ispunila
zahtjeve Dopunske odluke od 15. marta 1998. godine u pogleđu traženih
dokaza. Umjesto da predstavljeni dokazidetnonstriraju aktivan i
dosljedanl'rogram promjene orij\!ntacije i poštovanja Dejtonskog
sporazuma i prethodnih arbitražnih()dluI<a tokom 1998. godine, oni
su pokazali da su, i pored d6biih nainjerapremijera RS Milorada
Dodika, tokom 1998. godine srpsko političko vođstvo koje je imalo
direktnu lokalnu kontrolu u Brčkom, a naročito pojedinci povezani sa
antidejtonski orijentiranim partijama, kao što su SDS i SRS, kako
lokalno, tako i na nivou entiteta tolerirali, a čini se i podržavali značajni
stepen opstrukcije ciljeva Dejtonskog sporazuma i Tribunala, posebno
u pogledu težnji da se a) podstakne i omogući povratak raseljenih lica
369
 i izbjeglica u njihove predratne domove, b) potpomogne razvoj
demokratskih multietničkih ustanova i e) ostvari saradnja sa
međunarodnim režimom nadzora.
7. Tribunal je također zaključio kako se nivo lokalnog opstrukcionizma
najvjerovatnije neće efikasno umanjiti svedok se antidejtonskim
političkim elementima, posebno partijama poput SDS-a i SRS-a, koje
predvodi novoizabrani predsjednik RS Nikola Poplašen, dozvoljava
da zadrže dominantnu ulogu u dijelu oblasti Brčko koji se nalazi u
okviru RS. Zapravb, da su prodejtonski-OTijentiranntrukturemogle
da provedu svoje programe u Brčkom tokom protekle godine, sadašnja
odluka Tribunala da zatraži promjenu u upravi vjerovatno ne bi bila
potrebna, ali nepomirljivost SDS:a i SRS-a nijeostavilaTribunalu
drugi izbor".
Nekoliko dana nakon objavljivanja konačne odluke, odgovorio sam
na nekoliko pitanja BH-pressa. Jedno pitanje se ticalo Brčkog:
Pitarije: Borba dvijii sii'iififziiBrčRozaVl'šefiaje, spoftSkiml'jecnikom
rečeno, neriješenim rezultatom, što za Bosance i nije tako loše. Neki
smatraju da najveća zasluga za to pripada Vama.
Odgovor: Moj odgovor će vas možda iznenaditi, ali iskreno smatram da
najveća zasluga za to pripada Poplašenu')' Nije tajna cla su međunarodni
faktori dugo razmatrali mogućnost da Brčko ostave Srbima, ne zato što
. bito bilo pravedno, nego zato što imjeto bilo lakše.-Svbjomreputacijom
Šešeljevog čovjeka i, posebno, svojim ponašanjem u proteklih šest mjeseci,
Poplašen ihje definitivno uvjerio da to nije moguće. Svi naši argumenti
o prokletoj nepravdi ako bi Brčko ostalo u sastavu RS dobivali su na
težini upravo zbog Poplašena i konačnosuprevagnuli; Drugi čovjek koji
je zaslužan za ovu odl)lku je arbitacQ)V"n, koji je smogao hrabrosti da
prizna ovu činjenicu. Iza nj~gaj~Poplašen piosn3Žan argument. Owen
je to u svojoj odhlciinapis~o.D~kle, hvalanjima dvojici. O zaslugama
nas ostalih drugom prilikom.
Implementacija finalne odlukeide sporo .i sa velikim teškoćama.
Ipak, njen najdelikatniji dio - demilitarizacija Distrikta - izvršena je
uspješno i bez incidenata. Posljednje jedinice Vojske Federacije napustile
su prostor Distrikta 31. decembra 1999.; a Republike Srpske(i .. marta
2000, godine. Rubikon je bio preden. . svako ostane gdje se zatekao, najčešće na tudoj imovini. "Svi na svoje"
NajvažnijaođredbaDejtonskog ugovora: p()vratak izbjeglica, sporo
se ispunjavala. Nama se činilo da povratak teče ne samo sporo nego i
5) Smijenjeni predsjednik Republike Srpske
370
neravnomjerno, posebno u gradove pod srpskom i hrvatskom kontrolom.
S obzirom daje Ante Jelavić, hrvatski član u Predsjedništvu BiH, verbalno
podržavao povratak, odlučio sam da na praktičnom primjeru istestiram
iskrenost ovih riječi.
Polovinom februara 1999., u razgovoru sa njim, pokrenuo sam
inicijativu za povratak po 1.000 porodica izbjeglih Bošnjaka i Hrvata u
Mostar i Sarajevo. Po svom običaju, rekao je da "nema problema". Na
sjednici Predsjedništva BiH, koja je održana u utorak 23. februara,
inicijativaje prihvaćena, ali i dopunjena tako da uključuje i Srbe i povratak
prvenstveno u gradove Banju Luku, Mostar i Sarajevo.
Dva dana kasnije, Predsjedništvo BiH priredilo je večeru u čast
generalnog sekretara NATO-ajavijera Solane i komandanta NATO-a snaga
za Evropu generala Weslya Clarka, koji su se nalazili u posjeti Bosni i
Hercegovini. Bili su tu i visoki predstavnik Westendorp i komandant SFOR-
a u BiH general Meigs, daJde, sve do jednog, najvažniji ljudi, ako se već za
povratak izbjeglih i progeranih željelo nešto učiniti.
General Clark je za večerom pokrenuo pitanje povratka i
predsjedničke inicijative. Rekao je da su oni (mislio je na prisutne strance)
spremni akciju pomoći politički, vojno i finansijski. "Vojno", odnosilo
se na sigurnost povratnika. Povratak u Sarajevo, Mostar i. Banju .Luku
bili bi udarni pravci povratka na najtvrda i najvažnija mjesta. Tri grada
trebali bi da pruže primjer i idu korak naprijed. Specifičnostje i to što bi
se za povratak sačinili detaljni planovi (nazvao sam ih "telefonski
imenici") sa imenima povratnika, njihovoj sadašnjoj aclresi, adresi na
koju se žele vratiti, stanju objekta u koji treba da se vrate, gdje će se
sadašnji stanar smjestiti (ako je stan privremeno useljen), itd. Spiskovi
bi se uzajamno uskladili i razmijenili. Imenovala bi se lica - koordinatori,
koji bi sa lokalnim vlastima i predstavnicima međunarodne zajednice
rješavali probleme koji će se neizbježno pojavljivati.
Nakon svega, nisam uopće bio optimist. Zabrinjavalo me što su se
odmah pojavile demagoške parole: nećemo mi nikakvih brojeva, mi
hoćemo "svi na svoje". Ili: mi hoćemo da se izradi sveobuhvatan plan
povratka u BiH. Ovakav plan, naravno, ne bi se.nikad napravio i takav
prijedlog obično dolazi od nekih ljudi poznatih po tome što čine sve da
jest, opet, lijepa parola, ali u nekim slučajevima ona postaje dobar alibi
da se ništa ne učini.
Povratak ljudi njihovim domovima, za ljude koji rade na tome,
mukotrpan je posao. U kući ili stanu povratnika, ako je stan iole ispravan,
u pravilu, sa pravom ili bez prava, stanuje neko, izbjeglica, borac ili neki
funkcioner. Prva dvojica, izbjeglica i borac, imaju nesporna moralna prava
371
 koja niko ne može ignorirati, morate im naći drugi, odgovarajući stan, a
funkcioner obično ima jake veze i vezice i brani se i nogama i rukama.
Svi obično imaju žene i djecu.
U toku čitave 1999. godine nastavilo se mnogo govoriti o povratku
"svih na svoje" i posebno u tri velika grada. Mnogo se govorilo, malo
učinilo. Posebno je povratak u zapadni Mostar i Banju Luku bio
zanemarljiv. Prema podacima UNHCR-a, agencije UN-a za izbjeglice, u
i: Sarajevski kanton vratile su se 2.683, u zapadni dio općine Mostar 98, a
I na područje općine Banja Luka 133 rrtanjinskeporodice.Procesetničkog
li čišćenja 1992.-1995. išao je brzo, proces suprotan njemu - povratak
I; kućama - teče vrlo sporo.
li
11
I'
* historijski fakti su zaboravljeni ili prešućivani,jer se nisu ukJapali u shemu
i U subotu 28. februara 1999. objavljeno je ujedinjenje dviju partija koje
I borbe za vlast. Odlučio sam da predstojeći Dan nezavisnosti iskoristim
!j' su u svom nazivu imale socijaldemokratski atribut: SDP, kojaje imala sjedište
u Sarajevu, i Stranka bosansk6herceg6vačkihsocijalderrtokrara;'sasjedištem
i' , u ThzIi. Objedinjavanje socijaldemokrata svom snagom su javno i tajno
I podržavali stranci s mimovnim misijama u Bosni i Hercegovini.
I
I
U redovnom sedmičnom obraćanju sarajevskom Avazu, odgovorio
sam na pitanje jednog čitaoca o tome kakav bi efekt ovo ujedinjenje
moglo imati za BiH (4. mart 1999.).
, Moj odgovor je: Efeki' može biti vrlo pozitivan,riikakav ili vrlo loš, i
to, isključivo u zavisnosti. od toga da li će i koliko oni učiniti u
Republici Srpskoj i u dijelu Federacije za koji obično kažemo da je
pod kontt919m HDZ-a. Ovo što ću vam reći moj je iskren stav: ako
oni tanIOpostanu relevantna politička snaga, ako dobiju značajan
broj pristalica lIsrpskomko~l'usu u RS i hrvatskomu dijelu gdje je
sada domi~antan HDZ, olldaseradi o potpuno novom kvalitetu u
političkom životu BiH. 'Radi' se o tome da 'oni "pređu rubikon" ...
Akb to ne učine,'ak~ os"t'anu samo'na ovoj strani "rijekĆ::",··ohda je to
"vodu vari, vodu hladi", ili još gore: proziran pokušaj da se pod
plaštom socijaldemokratije razvlasti bošnjački narod, jer se onda sve
to praktično svodi samo na pitanje: hoće li bošnjački narod
'(naglašavam: bošnjački narod, jer se samo o tome radi) sutra voditi
Alija, Haris, Edhem, Safa ili će to biti Zlatko, Tokić, Ljubiša i Karlo,
odnosnci u nekoj daljoj budućnosti, neki drugi Alija i . neki drugi
Zlatko i drugovi? Cijena novog pravca će sigurno biti jedna vrsta
zaborava za mnogo toga što se tiče nacionalne emancipacije bošnjačkog
naroda. Ali, svejedno, ako oni uspiju u srpskom i hrvatskom korpusu,
što im ja radi Bosne iskreno želim, mi treba da ih podržimo, a što se
tiče zaborava, mi ćemo se pobrinuti da ga ne bude.
372
Na općinskim izborima u aprilu 2000., ujedinjeni socijaldemokrati
zabilježili su značajan uspjeh u bošnjačkom narodu i potpuni neuspjeh
medu Hrvatima i Srbima. SDA je "izgubila" mnoge općine u kojima je
držala vlast posljednjih deset godina, a srpske i hrvatske nacionalne stranke
SDS i HDZ učvrstile su svoje pozicije.
*
Pošto ništa bitno nije mogla postići medu Srbima i Hrvatima,
opozicija i njeni mediji su se svom silinom bacili na bošnjački korpus i
SDA. U njihovoj propagandi SDA je bila sukrivac za rat i sve ono što je
on donio. Niko više nije spominj aa Osmu sjednicu srpskog Saveza
komunista (septembar 1987.), na kojoj je praktički počeo raspad
Jugoilavije;ariJečagresijajeupadljivo izbjegavana: Neki najznačajniji,
protiv ovog pokušaja zabune i zaborava.
OBRAĆANJE NA PRIJEMU POVODOM
DANA NEZAVISNOSTI
(Sarajevo, zgrada Predsjedništva BiH, I. mart 1999.)
Poštovane dame i gospodo, dragi prijatelji,
Zamolio sam vas da dodete da zajedno obilježimo naš veliki praznik
- Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Prije nego što kažem nekoliko
riječi o značaju toga dana za gradane Bosne i Hercegovine, dozvolite mi
da vas sve ovdje prisutne pozdravim. Posebno pozdravljam visoke
predstavnike vjerskih zajednica, ovdje vidim reisa Mustafu efendiju dr.
Cerića, biskupa g. Peru Sudara, vladiku Nikolaja, g. Fincija iz jevrej ske
zajednice, naše uvažene franjevce na čelu sa fra Petrom i dr. Odmah
zatim želim pozdraviti naše prijatelje iz svijeta, uvažene predstavnike
ambasada prijateljskih zemalja, predstavnike OHR-a, SFOR-a, UNHCR-
a, OSCE-a, kao i vladinih i nevladinih organizacija koje su ovdje u službi
mira, članove Vijeća ministara i Vlade Federacije, visoke zvaničnike
kantona, predstavnike političkih stranaka i sve vas koji ste došli da zajedno
podijelimo radost današnjeg dana.
Ova skromna svečanost je sjetal1je na referendum održan na današnji
dan prije sedam godina, kadaje skoro 2/3gradana tadašnje Socijalističke
Republike Bosne i Hercegovine glasalo za nezavisnost zemlje.
Geslo pod kojim je referendum održan glasilo je: "Za nedjeljivu,
nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu". To geslo ostalo je rukovodni
princip snaga koje su branile nezavisnost zemlje i ostalo je naše geslo
kroz jedno krajnje teško vrijeme, sve do današnjeg dana.
373
 Vlast tada već krnje Jugoslavije, njena tadašnja Armija i paravojne
jedinice SDS-a odlučile su daignoriraju volju naroda i odbacile su ovu odluku.
Šestog aprila 1992. zemlje Evropske zajednice priznale su
nezavisnost Bosne i Hercegovine, a u maju Ujedinjene nacije primile su
RBiH u članstvo Ujedinjenih nacija. Tadašnja vlast krnje Jugoslavije,
njena armija i paravojne jedinice SDS-a ignorirale su i ovu jednodušnu
odluku svijeta i odbile da je prihvate.
Umjesto toga, pokrenule su napadački rat protiv najmlade članice
-- -----.----
----.""~
Ujedinjenih nacija.
Rat koji je uslijedio bio je dugotrajan i nemilosrdan i izazvao je
ogromne ljudske žrtve i nevidena razaranja sela i gradova, tvornica i
historijskih i kulturnih spomenika. Mi taj rat sa pravom nazivamo
agresijom, jer je pokrenut protiv jedne međunarodno priznate zemlje i
jer je uslijedio da bi se silom osujetila volja većine građana Bosne i
Hercegovine.
Mi se, također, sa pravom smatramolegalnim~ilegitimnim
braniteljima Bosne i Hercegovine jer smo u tim kritičnim danima djelovali
u skladu sa voljom ove većine građana i u skladu sa zakonima
međunarodnog prava.
Toliko o prošlosti, kojoj se u ovakvim prilikama vraćamo samo koliko
moramo.
Kao prvi korak ka budućnosti mnogi spominju "istinu i pomirenje".
Istina i pomirenje DA, ali i pravda. Neko tu pravdu namjerno ili
nenamjerno zaboravlja. To je razlog što ćemo snažno podržavati rad
Haškog triBunala, bez obzira okome se radi i što nećemo prihvatiti
zaborav za ratlle zločine.
Rat u kojem je plaćena toliko visoka cijena ~ završen je prije nešto
više od tri godine mirom u Daytonu. Utvrđena je nova unutrašnja
organizacija bosanske države.I'omnogima, ona ne funkcionira jer
dejtonska rješenja nisu dobra. U tome ima nešto istine, ali to nije čitava
istina. Dejtonski sporazum bi bio dobar da se dosljedno provodi. Rat je
zaustavljen, alije nastavljen drugim sredstvima. Ta nova vrsta rata zove
se opstrukcija i onaje, nažalost, na djelu na mnogim osjetljivim mjestima
u Federaciji i državi.
Jedini:lijek ovome je naša odlučnost i ođlučnost svijeta da se
dosljedno,i,u potpunosti provede ono što je u Daytonu dogovoreno i
potpisano. Te Qdlučnosti nema ilije nema dovoljno. Priznajem daje kod
svih ima višenariječima nego na djelima. Ostvarivanje zaključaka
Madridske konferencijeje dobar test. Postoje znakovi kolebanja i zamora.
Želim da se u budućnosti to stanje promijeni. Želim takoder da u svoje
ime i u ime svih koje predstavljam, danas i ovdje, potvrdim našu
, 374
spremnost da uložimo nove napore na učvršćenju mira i sigurnosti u
zemlji, na povratku prognanih, na izgradnji tržišne ekonomije, na
suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala, na transformaciji
pravosuđa, jednom riječju na izgradnji cjelovite, demokratske i
prosperitetne Bosne i Hercegovine, države koja će djelovati u interesu
svih građana, bez obzira na vjeru, naciju i političko uvjerenje.
Taj naš napor bit će uspješniji ako se nađu pravična rješenja za Brčko,
ako se prizna konstitutivnost sva tri naroda na teritoriji čitave BiH i ako
se nastavi međunarodna politička i materijalna podrška Bosni i
Hercegovini kao multinacionalnoj državi koju čine dva entiteta, tri naroda
i, nadam se, ravnopravni građani.
Sa tim mislima i željama, ja vam zahvaljujem što ste svojim
pnsustvomuveličitliovii"našuSKrOmnll svečanost i, naravno, još jednom
vam čestitam ovaj za naš historijski dan. Hvala!
*
Nikad mira na Balkanu! Ovaj put beogradski režim odlučio se na
"konačno rješenje" kosovskog pitanja. Iz dana u dan pojačavao je etničko
čišćenje Albanaca na Kosovu. Gvozdenom metlom čisto je sve pred
sobom. Preko milion ljudi, žena i djece napustilo je svoje kuće i krenulo
prema Makedoniji, Albaniji i Crnoj Gori. Dvadesetak hiljada došlo je' u
Bosnu, a nekoliko hiljada u zapadne zemlje. Kao odgovor, 23. marta
NATO je pokrenuo zračnu kampanju protiv ciljeva u Jugoslaviji. Pronosile
su se vijesti o masovnim ubistvima albanskih civila, ali i okolebanjima
među zapadnim saveznicima o nastavku zračne kampanje. Sedmog aprila
uputio sam poruku Organizaciji Islamske konferencije, koja je tih dana
održavala sastanak u Ženevi:
Izražavajućisvoje iskreno poštovanje i zahvalnost danas prisustnim
predstavnicima članica Organizacije islamske konferencije (OIC),
posebno članovima Kontakt-grupe, želim zamoliti članice,OICa za
hitnu pomoć narodu Kosova, koji preživljava veoma teške dane.
Prvo, predlažem da Ole bez rezerve podrži akciju NATO-snaga koja
je u toku. Skoro milion i\Jbanaca protjerano je iz svojih domova.
Nesreća se pretvara u jedpuod najv~ćih ljudskih katastrofa nakon
Drugog svjetskog ,.rata., pv()neviđeno protjerivanje civilnog
stanovništva može biti kažnjeno ili nekažnjen? i, što je mnogo važnije,
može biti sa nadom na povratak ili bez te nade. Ako se akcija NATO-
a zaustavi, zločin će' ostati nekažnjen, 'a protjerano stanovništvo se
više nikada neće vratiti u svoja sela i gradove,
Drugo, molim članice OICa da bez oklijevanja pruže svaku vrstu
pomoći izbjeglicama sa Kosova, posebno u šatorima, hrani, odjeći i
375
 lijekovima i da u tu svrhu formiraju komitet za koordinaciju pomoći.
Zahvaljujem Saudijskoj Arabiji i Turskoj koje su u pružanju pomoći
l',
narodu Kosova već pružile odgovarajući primjer.
Treće, takođervas molim da u dokumentu, koji će taj visoki skup
donijeti, uputite riječi ohrabrenja i solidarnosti sa bošnjačkom
nacionalnom manjinom u Sandžaku.
) ';
Izražavajućiželje za uspješan rad današnjeg skupa OlGa, upućujem
Vam bratske selame i iiraze dubĆlKogpoštovanja:;-------
U Predsjedništvu BiH, očito, nije vladala jednodušnost kadaje riječ
o akciji NATO-a. Srpski član u Predsjedništvu BiH u dva mahaje zatražio
da se na dnevni red stavi pitanje korištenja zračnog prostoraBiHzazračne­
napade na Jugoslaviju. Upitao sam ga ima li dokaze o tome cia se prostor
BiH koristi za ove svrhe. Odgovorio je da nema dokaze i da je to pitanje
postavio komandantu IFOR-a generalu Meigsu. Ja sam tada izjavio da o
pretpostavkama nisam spreman raspravljati, a da-NATO-ima-pravo
patrolirati nebom iznad BiH prema rezoluciji UN-a o uspostavljanju tzv.
no-jlight zone (zone zabrane letenja), koja je efektivna od 1993. Da je
ovo i neophodno, dokaz je nedavno obaranje dva jugoslavenska M/G-a
koji su prodrli u bosanski zračni prostor kod Thzle.
Bombardiranje Srbije zaustavljeno je 10. juna, pošto je Milošević
prethodno prihvatio izapočeo povlačenje jugoslavenske vojske sa )(osova.
* opisati specifično situaciju u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Banjoj Luci, Mostaru,
S obzirom nahaotično stanje na Balkanu, bilo je prilično jasno dajedino
uključenje BiH u evropske integracije može pribaviti dugoročniju sigurnost.
Dvadeset sedmog aprila 1999. naša delegacija otputovala je u Stras-
bourg na sastanak Vijeća Evrope. Bosnai Hercegovina već treću godinu
pokušava postati članica ovog tijela koje je neka vrsta predsoblja za ulazak
u Patnerstvo za mir i kasnije u Evropsku uniju. Evropska politika Bosne
bio je moj definitivni izbor uprkos svim iskušenjima koje sam objasnio
urefetatu što su ga novinari nazvali "tajnim" (decembar 1998.). Išli smo
u Strasbourg da ih ubjedujemo da taj postupak ubrzaju. U toj funkciji
bio je i moj govor pred prepunom salom Vijeća.
Moram priznati daje moj govor bio odveć optimističan. SliČio je na
sliku bez sjenkLToje odgovaralo prilici. Ne mogu ići u Evropu; tražiti da
nas tamo prime Lpredoko 600 poslanika iz 19 zemalja, ne računajući
novinare i publiku na velikoj galeriji, govoriti da stanje ne valja. Drugi će
se pobrinuti za to. Uostalom, ima puno i dušmana i onih potpuno
ravnodušnih (ovi drugi su mi odbojniji), koji im stalno pune uši o
problemima u BiH. Moje je bilo da malo popravim tu sliku i ukažem na
i i
;i 376
i
~'i
neke nade i izlaze u koje uistinu vjerujem. Činilo mi se da sam u tome bar
dijelom uspio. Na sastanku Komiteta ministara (prisutno preko 100
zvaničnika), tri člana Predsjedništva dala su uvodna izlaganja, a zatim
odgovarali na pitanja. Meni su se obratili predstavnici Slovenije, Italije i
Kipra. Njihova pitanja su se ticala povratka izbjeglica (uvjeti i izgledi),
ljudskih prava u BiH (s obzirom na izvještaj o nezadovoljavajućem stanju
u tom pogledu) i na uticaj NATO-ove akcije na stanje u BiH. Odgovorio
sam da za uspješan povratak izbjeglica ima više uvjeta (sigurnost, stan,
posao, školski nastavni programi), ali da su dva glavna: uspostava mješovite
policije, posao koji je tek na pola puta, i ravnopravnost gradana u svim
dijelovima BiH. Za ovo drugo sam rekao da smo pokrenuli postupak pred
Ustavnim sudom BiH (naš zahtjev za konstitutivnost tri naroda na cijeloj
teritoriji BiH); Objasnio sam dase niko neće vratiti (ili će se teško odlučiti
na to) ako će u vlastitoj zemlji biti gradanin drugog reda. A ova situacija se
onda reflektira i na pitanje stana, posla i škole. U pogledu ljudskih prava,
ljut na izvještaj o tome, zatražio sam da izvjestitelji Vijeća Evrope ubuduće
sačinjavaju specificirane izvještaje i da provjeravaju informacije i podatke
koje u izvještaj unose. Rekao sam da je stanje ljudskih prava u BiH vrlo
neujednačeno, da varira u velikom rasponu od grada do grada i to od stanja
kakvo je u jednoj Austriji do stanja kakvo je bilo u Enverovoj Albaniji i da
se nikakve generalne ocjene ne mogu dati. Uopćeni izvještaji, kakvi se
sada prave, samo pomažu da se brutalni prekršioci ljudskih prava u tom
"prosjeku" saleriju. Ne mogu se "izmiješati" podaci o ljudskim pravima u
Sarajevu i Foči i vaditi neki prosjek iz toga. A upravo se to radi. Treba
Bihaću, Bijeljini, Višegradu, itd. Mislim da su me članovi Komiteta dobro
razumjeli. U pogledu trećeg pitanja, odgOvorio sam da očito postoje razlike
u ocjeni neophodnosti NATO-akcije, ali da postoji apsolutni konsenzus
sva tri člana Predsjedništva i sigurno najvećeg dijela građana BiH da naša
zemlja ostane izvan sukoba. Svi, naravno, imamo svoje razloge za takav
stav, ali zaključak je isti i toje dobro.
Imali smo odvojene razgovore sa generalnim sekretarom Vijeća Evrope
Danielom Tarschysom i predsjednikom Parlamentarne skupštine Vijeća
Evrope lordom Jonstonom,_velikim prijateljem Bosne. Najžučnija rasprava,
međutim, vođena je na sastanku sa,izvjestiteljima,Vijeća Evrope o stanju
ljudskih prava u BiH. U izvještaj1Jsarn našao niz netačnosti, posebno o
Sarajevu. Gdje su te informacije (dezinformacije)."pokupili" ne znam, ali
izvještači navode da zbog lošeg stanja ljudskih prava, stanovništvo napušta
Grad. ("Više ljudi je prošle godine napustilo Grad, nego što je u njega
ušlo" - kažu oni). Rekao sam daje ovo najobičnija laž i upitao ih znaju li:
da u Sarajevu, koje je od osnutka muslimanski većinski grad, djeluje veliki
Katolički školski centar sa osnovnom školom, gimnazijom i medicinskom
školom, dva katolička fakulteta, najveće hrvatsko kulturno društvo
377
 ;
"Napredak", da slobodno djeluju hrvatske političke stranke sa svojim
listovima, da u Sarajevu danas živi preko 60 hiljada Srba i Hrvata, da
TVBiH nije SDA-televizija (predložio sam im da zatraže podatke o
urednicima i novinarima TVBiH), da naša delegacija u Vijeću Evrope nije
SDA-delegacija jer je od pet članova samo jedan iz SDA (Bičakčić), od
preostale četverice su dva Srbina i jedan Hrvat, itd. Mislim da su sve ovo
prvi put čuli. A, eto, oni su neki izvještači o stanju u BiH. Zaključio sam
konstatacijom: Da je svugdje kao u Sarajevu, Bosna i Hercegoivna bi odmah
poslije Dejtonabila primljena uVijećeEvrope,a ovako će čekati ko zna
još koliko. Predložio sam iin da pokušaju precizno odgovoriti zašto.
Krajem dana na sastanku Komiteta ministara, Živko Radišić, srpski
član Predsjedništva, održao je govor u kojem su mupuna usta bila Bosne
i Hercegovine. Menije preostalo samo dana to kažem "ainiil";Na.nekom
ranijem sastanku Vojnog komiteta nakon sličnog govora srun fo glasno i
rekao. Generalni sekretar NATO'a Havijer Solana i komandant NATO-
za Evropu general Clark kojisu bili prisutni sastanku, na ovo rnoje glasno
"amin" slatko su se smijali. Ovaj pU(llisrunrekao"amiriw(pomisliosam);
ali sam kratko izjavio da se sa g. Radišićem u rečenomu potpunosti
slažem i da bih rnogao potpisati svaku njegovu upravo izgovorenu riječ.
Nakon sastanka prišao mi je predstavnik Italije irekao: mislim da
ste veoma blizu cilja, učinite nešto značajno i pozitivno što prije, pomozite
nam da bi mi vama mogli pomoći.
Tako se završio ovaj poprilično dinamičan i zamoran·dan.
* juna 1999.) dao sarajevskom Avazu:
U· maju je dr. Haris Silajdžić lansirao ideju o izmjeni Dejtonskog
Za
sporazuma. Idejaje izazvala veliki interes u javnosti. čas 8use stvorili
tabori za i protiv. Ovidrtigi Ilajčešće su tVrdili daje inicijativa nelegalna,
da znači rušenje Dejtonskog ugovora i slične gluposti. Istina je obrnuta.
Ideja je imala pravno utemeljenje u samom Ugovoru. U njegovom
najvažnijem dijelu - Aneksu 4, odnosno Ustavu BiH - ugraden je
mehanizam za njegove izmjene i dorade. Ustav BiH može se mijenjati
odlukama Parlamenta BiH i ja vjerujem da će se to u budućnosti dogadati.
Zahtjev je legalan, je li i realan? Za izmjenu ustava potrebna je
dvotrećinska većina u Predstavničkom domu i konsenzus u Domu
narocfa. Kod postojećeg odnosa političkih snaga, to je, po mojoj ocjeni,
potpuno nerealno.
Stogajeu ovom momentu jedino produktivno trošiti energiju na
realizaciju nekih za državu BiH veoma važnih praktičnih pitanja kao što
je provedba odredaba Madridske konferencije, posebno odredaba o
povratku izbjeglica, graničnoj policiji i transformaciji Vijeća ministara.
Zatim, na zaključenje ugovora o dvojnom državljanstvu, imovinskim
378
pitanjima i povoljnijem trgovačkom režimu sa Hrvatskom, za realizaciju
obećanih donacija sa Treće i Četvrte donatorske konferencije, za to da
naši gradani u inozemstvu na vrijeme dobiju pasoše, jednom riječju za
neke prizemnije, ali realnije stvari. U ovom času najbolji način da
"revidiramo" Dejtonski ugovor bio je da u što većoj mjeri realiziramo
njegove dobre strane. Otvaranje drugih, trenutno potpuno bezizglednih
pitanja, dobro je dolazio onima koji bi mukotrpan rad na realizaciji
mogućih stvari zamijenili jalovom polemikom o nemogućim. Dobar
primjer za to je susret premijera RS Milorada Dodika sa Gelbardom 9.
juna. Umjesto da govori o 70 hiljada bošnjačkih i hrvatskih izbjeglica
koje je obećao vratiti u RS, Dodikje razgovor vješto obmuo na polemiku
sa Silajdžićevom idejom. Dodik je zaradio dva poena: prikazao se kao
branilacDejtona i srpskih interesa i izbjegao temu vraćanja izbjeglica.
Što ne bi, pružila mu se prilika.
*
Ljeto je počelo bumo u Bosni. Prvo je zamjenik visokog predstavnika
Jacques KJein objavio članak o korupciji u BiH, izjavljujući daje korupcija
ukorijenjena u kulturi ove zemlje i navodeći neke, po mojoj ocjeni, nemoguće
cifre o korupciji u Thzlanskom kantonu, zatim se ministar unutrašnjih poslova
Sarajevskog kantona požalio na neefikasnost tužilaca i sudija u gonjenju
siledžija, da bi, na kraju, dr. Silajdžić zatražio da se ospori legitimitet
Republike Srpske, jer ne provodi Dejtonski mirovni sporazum.
Dio atmosfere može se dokučiti iz intervjua koji sam tih dana (24.
Pitanje: Preko našeg lista vodila se neka vrsta polemike između g. Kleina
i Vas o korupciji u BiH. Zatim je o istoj temi govorio američki ambasador
Kauzlarich, a prije toga g. Sklar. Vaše reakcije su bile, mogu li reći,
neočekivane, jer ste uvijek govorili da su Amerikanci naši najveći saveznici.
Odgovor: Nisam rekao Amerikanci, nego Sjedinjene Američke Države.
Amerika nam je saveznik i prijatelj i u to ČV!sto vjerujem. Za
Amerikance, ne znam. Ima ih koji nas vole i koji nas ne vole, a najveća
većina njih ni jedno ni drugo, rade svoj posao i ne mare puno za ono
što se događa u dalekom svijetu.
Pitanje: Ipak, bila je malo neočekivana reskost u Vašim odgovorima.
Posebno ona sa g. Sklarom: "Skinite nam se sa vrata". Pa i ova sada sa
g. Kleinom. Neki smatraju daeste izgubili nerve i da bi ovakav način
rnogao štetiti odnosima BiH i SAD?
Odgovor: Kad je riječ o g. Sklaru, čitava rečenica je glasila: "Ili recite šta
znate, ili nam se skinite sa vrata", a to je mnogo drukčije. Nisam izgubio
nerve. Naprotiv, moj rječnik bio je smišljen i, ako mogu reći, namjeran.
379

Pitanje: Zašto?
Odgovor: Ima više razloga za to. Prvi je da ih prisilim da budu
određeniji, a drugi jer nemam oraha u džepu, pa mogu sebi dozvoliti
taj luksuz. Živim u dvosobnom stanu, koji je vlasništvo Predsjedništva
BiH, bez posluge i bilo kakvog luksuza. Nemam ništa osim baš
najosnovnijih potreba. Ni ja ni moja djeca nemamo nikakve imovine.
Imaju stan, skroman namještaj i kola, a to ima bar polovina građana
. Sarajeva;· U porodici .Izetbegovića,.uključujući.moju.djecu,.ima.mnogo.
školovanih i sposobnih ljudi. Niko od njih nije ni ministar, ni
načelnik, ni ambasador. Sve to mi daje pravo da kažem bobu bob, a
popu pop, što bi narod rekao.
Pitanje: Ipak, priča se da je Vaš sin Bakir moćan čovjeku Sarajevu ..
Odgovor: Ne priča se, nego jedan ovdašnji magazin tako piše, stalno,
iz broja u broj. Pretplatio se na tu temu. Sarajlije znaju dUo J1ije
tačno. Bakir nije moćan čovjek, ali Bakir jest svoj čovjek, a svako ko
je svoj, na neki način je moćan. Govori i radi onako kako on misli da
treba da govori i radi i to se nekima ne sviđa.
Pitanje: Ali to nije bez posljedica. Ima nekih znakova da stranci te
priče uzimaju novo za gotovo.
Odgovor: Da, neki stranci, znam'to, all šta se moŽe. BOlje bi im bilo
da sve provjeravaju. Ko nasjeda lažima, čini to i na svoju štetu.
Pitanje: Ova tema korupcije opasno potresa SDA, neki kažu i razara
SDA. Jeste li čuli za takve komentare i kakva je Vaša reakcija?
Odgovor: Da vas podsjetim: mi smo pokrenuli tu temu. Ove rasprave
mogu samo ojačati Stranku. Najgora je tišina i močvara. Ubaruštini
se samo žabe legu. Sve što se događa pokazuje da je Stranka živa, da je
to snažan organizam koji se bori protiv napada opasne bolesti. Iz
. svega ovoga izaći ćemo čistiji i jači.
, .
I' Pitanje: Da li stranci, mislim na ove iz međunarodne zajednice, u
tom poslu pomažu ili odmažu?
Odgoyor:Ak() samo uopćeno govore o korupciji, odmažu. Ako nam
ukazuju na konkretne slučajeve i daju informacije, tada pomažu, ali
ovo se rijetko događa. Ona priča kako je korupcija ukorijenjena u
kulturi našeg naroda i. kako iz javnih fondova nestaju stotine miliona
maraka, neistina je i pomaže borbi protiv vlasti, a ne pomaže borbi
protiv korupcije.
380
Pitanje: Slijedeća naša tema je vrlo bliska prethodnoj. To je ova o kriminalu,
policiji i sudstvu, koja je pokrenuta javnim istupom ministra Ismeta
Dahića. Dahić se požalio na neefikasnost tužilaštva i sudova. Šta Vi mislite
o tome?
Odgovor: Mislim isto što i Dahić. U posljednje dvije godine u dva
maha sam govorio o tome. Početkom prošle godine rekao sam da su
tužilaštva i sudovi najneefikasnije institucije sistema vlasti i, ako se
sjećate, naišao na vrlo odbojan odgovor sudijskih udruženja. Prof.
Ganiću sam govorio da sa ovim personalnim sastavom tužilaštava
nećemo dobiti bitku protiv kriminala i predlagao mu radikalne
promjene. Bilo je to formalno u njegovoj nadležnosti kao predsjednika
Federacije. Ne· znam· ·zašto, ali nije me poslušao. Prije dvije-tri noći
pratio sam na TVBiH izjave tužilaca i sudija na Dahićeve primjedbe i
nisam čuo prave odgovore. Što bi narod rekao: on u klin, a oni u
ploču. Ćovjek je protiv 14 lica podnio nekih 70 prijava i pita šta je sa
njima. Oni komentiraju 1(}'15 prijava, a onda pričaju o drugim stvarima.
Ne ulazim u to ko je i koliko kriv, neka to utvrđuju pravosudni organi,
ali ovako očito ne može. Predložit ću da Skupština Kantona pozove
tužioce i sudije da se pojave na Skupštini i odgovore na pitanja poslanika.
Nadajmo se da neće reći da je to napad na njihovu nezavisnost.
Pitanje: Na Balkanu je, kao rezultat NATO-ove akcije, došlo do
epohaine promjene. Vrijedi li i dalje Vaša strateška formula: slaba
Srbija na istoku i demokratska Hrvatska na zapadu?
Odgovor: Prvi dio formule vjerovatno će se mijenjati. Dakle, poželjna
je i demokratska, pa i snažna, Srbija na istoku. Pitanje je samo - kada?
Ako je i dok je tamo diktatura, bolja je slaba Srbija. Bosna i
Hercegovina će biti sigurna i sretna kada bude živjela u demokratskom,
a to znači i snažnom okruženju, naravno, ne vojno snažndm, nego
ekonomski snažnom i politički stabilnom okruženju. Vjerujem da to
vrijeme dolazi.
*
Kampanja 1.1 vezi sakorupcijomdoživjelaje vrhunac 17. augusta kada
je američki novinar Chris'Hedges uThi!New York TImesu objavio članak o
korupciji u BiH. Tvrdio je; pored ostitIog,da je u Bosni i Hercegovini
pronevjerena milijarda dolara iz javnih fondova i pomoći koje su zapadne
zemlje posljednje dvije godine dale Bosni. Tri dana nakon prvog članka,
The New York TImes je objavio ispravku: iz strane pomoći nije nestala
milijarda nego oko 20 miliona dolara, ostatak su domaća sredstva. Ni ovo
nije bila istina, ali tako je glasilo ispravljeno saopćenje američkog lista.
381

Članak je izazvao šok u Bosni i svijetu, posebno u Americi. Hedges
je prije toga boravio deset dana u Bosni, kontaktirao opozicione novinare
i od njih pokupio "prijateljske" podatke. Prihvatio je sve što su mu pričali.
Kasnije se saznalo da su i neki stranci bili umiješani u sve ovo. Navodno,
nisu davali nikakve određene podatke, nego su sa odobravanjem pratili
Hedgesove sumnje. Neko je rekao: "Klimali su glavom". Hedges se
pozivao na nekakav izvještaj OHR-a o korupciji na 4.000 stranica.
S obzirom da se Hedges pozivao i na Ured visokog predstavnika
kilo svoj izvor svogiJ:članka;'Vlsokom: predstavniku'sam'isti 'dankadase
članak pojavio, uputio otvoreno pismo pod naslovom ''Tražim istinu i
javnost, g. Visoki predstavniče". Pismo je glasilo:
"Gradani Bosne i Hercegovine i posebno moj narodtfeba':ovo:da-znaju:
U današnjem The New YOrk Timesu objavljen je članak novinara Chrisa
Hedgesa pod naslovom ''Vode u Bosni pokrale milijardu dolara". U
'r.
članku se, pored ostalog,navodi:. .. ....................... .
_da je iz javnih fondova nestalo ili ukradeno milijard američkih dolara;
_ da antikorupeiona grupa Ureda visokog predstavnika sada ispituje
220 slučajeva zloupotrebe i korupcije i da je sačinila izvještaj na 4.000
stranica koji se skriva od javnosti;
_ da je Bosna dočekala kraj rata sa dva miliona izbjeglica ida i sada
dva miliona njih luta svijetom;
_ da je u Tuzli, muslimanskom gradu, kako ga naziva pisac članka, iz
budžeta nestalo 200 miliona dolara iz ovogodišnjeg budžeta i još 300
miliona dolara izdvijeranije godine:
_ da su tuzlanske škole prošle godine četiri putafarbane iz sredstava
Vlade, iako su bile već oprarijetle i ob()jene ii medunarodne pomoći;
- da se priča kako Bakir Izetbegović, sin predsjednika Izetbegovića,
I!
kontrolira Gradski zavod za razvoj, koji ima na raspolaganju 80 hiljada
stanova u društvenom vlasništvu i da su mnogi od tih stanova, koji
I' su prije rata pripadali Srbima i Hrvatima, dati članovima vladajuće
SDA, a da ostali mogu te stanove dobiti ako Izetbegoviću. plat~ po
2,060 dolara, Izetbegović Bakir je - tako piše u.članku - vlasnik 15
posto "Air Bosnie", državne zračne kompanije, i dobiva dio od novca
koji gradski gangsteri uzimaju od vlasnika radnji, itd. . .
Tvrdim da su sve ovo laži i tvrdim da su smišljene da oblate bosansku
vlast i odvrate prijateljske zemlje da se vojno i finansijski angažiraju
u Bosni i Hercegovini.
382
Srećom, neke laži su očigledne.
Čitav budžet Tuzlanskog kantona za 1997. i 1998. i prvu polovinu
1999. godine iznosi ukupno 612 miliona KM. Po piscu članka, nestalo
je 500 mil. dolara, odnosno 900 mil. KM, dakle, skoro 50 posto više
nego što je čitav budžet Kantona iznosio.
Osamdeset hiljada društvenih stanova u Sarajevu koje spominje pisac
članka (broj je netačan, ima ih 69.000), nije uopće pod upravom Zavoda
za izgradnju Grada, niti je ikada bilo, nego u vlasništvu stotina
državnih preduzeća i ustanov,a i to je opće poznato. Zavod nema
veze sa tim stanovima, on je organizacija za obnovu i izgradnju Grada
i bavila se prvenstveno obnovom l'0rušenih ioštećenih objekata.
ove dvije činjenice ilustriraju obaviještenost pisca članka i njegovih izvora.
Želim da kažem da se na ovaj način ne može nastaviti raditi. Ne
mogu se sačinjavati tajni izvještaji, koji su tajni samo zato da bi se
bez odgovornosti mogle iznositi laži i izmišljotine. Stoga, tražim da
OHR jasno odgovori:
- da li se navodi članka zasnivaju na izvještajima zvaničnika OHR-a;
- da li su ti navodi tačni i istiniti i, ako jesu, da ih u cijelosti objavi;
- da li će i kako odgovarati službenici OHR-a, ako se pokaže da su ti
podaci netačni i neistiniti.
Cilj ovog napisa je da se oblati ono što Cris Hedges naziva bosanska
vlada. Nismo bili ubice, nismo provodili genocid, ne mogu nam, na
njihovu žalost, to pripisati, ali nas mogu pomoću lažnih i tajnih
izvještaja prikazati lopovima. I to čine, ne birajući sredstva.
I trenutak za objavljivanje članka je posebno odabran, Raniji visoki
predstavnik, g. Westendorp, upravo je otišao i ne može reagirati. Novi
visoki pred~tavnik, g .. Petritsch, upravo jedošao i takoder ne može
reagirati, Umeduvre)llen.u,Iaž semožene()!I1etano širiti i. u svijetu
učiniti štete.Bosni kaci i rat kro~koji je,prošla:
Upoznavajući o svemuo~ome Ilašrij:i.viiost,očekujem od nje da traži
od visokogpredstavnikapunriistinu.Neko je ovdje teško pogriješio
na štetu Bosne. Ko god je - morat će· za to odgovarati".
Uputio sam i pismo američk()ri1državnom sekretaru gospođi Olbright
sa molbom da upotrijebi svoj uticaj da;e tzv. "tajni izvještaj" - ako takav
postoji, u cijelosti objavi, na što je ured visokog predstavnika reagirao
izjavom da takav izvještaj nepostoji.
383
 Neki mediji su u članku The New York Timesu prepoznali politički
atentat protiv mene. Jedan čitalac Avaza me direktno upitao (Dnevni Avaz,
4. septembar 1999.):
Gospodine Predsjedniče, neki smatraju da je članak The New l6rk
Timesa politički atentat uperen protiv Vas lično i da iza toga stoji
američka vlada?
Odgovorio sam:
Kao što znate, u vezi sa tim člankom, uslijedila je korekcija od strane
samog lista The New l6rk Timesa, što je kod ovog lista vrlo rijedak
slučaj.' Uslijedili su i demantiji OHR-a i nekih naših, institucija, a ja
sam zatražio objavljivanje tzv. tajnog izvještaja;čijepdstdjanjnadasvi
poriču. Također sam zatražio međunarodnu istragu o navodima
njujorškog lista. Nema odgovora. Šute. Ova šutnja govori glasnije od
demantija. Vjerujem da će ovaj slučaj ponukati sve i svakoga, pa i
predstavnike međunarodne zajednice; daubudučepriče-iz-nak"žute
štampe" i različite tračeve uzimaju sa rezervom, odnosno da ih provjere
prije nego što ih pretvore u "otkrića" i izvještaje.
Vi spominjete politički atentat protiv mene. Mogao bih se složiti s
tim, tako sam članak doživio, ali ne bih se mogao složiti da iza toga
stoji američka vlada. Američki politički vrh nema nikakvog interesa
da bos,mski projekt, u koji je ona toliko investirala; bilo ko proglasi
promašajem, a u članku upravo to piše. Možda neki američki krugovi
stoje iza toga. Uostalom, sam novinar Hedges spominjao je neke
Amerikance iz OHR-a., A, kio što znate, OHR je demantirao svoju
,I umiješanostu Svefo'Ko'ćeim znati? Tek, političkiafentat sedogodio,
ja sam u tom 'teritatU ranjen, d~ li teško, neznam; ali sam preživio.
li
!I To je za sada s"e,Kažem,zasada.
Članak u The New York Timesu nanosio je ogromnu moralnu i
materijalnu štetu Bosni i Hercegovini. U pismima upućenim jednom broju
I šefova država, zatražio sam međunarodnu istragu. Američka
administracija je polovinom septembra imenovala Roberta Frowicka,
dobrog poznavaoca bosanskih prilika, za šefa antikorupcionog tima, a
federalna vlada angažirala je američku advokatsku firmu "Mc Dennott,
Will and Emery" (MWE) da u ime Bosne ispita osnovanost optužbi
iznesenih'u The New York Timesu.
Tim medunarodnih pravnih eksperata na čelu sa Paulom Williamsom
koncem oktobra dao je prvi "preliminarni nalaz", Paul Williams je za
medije izjavio: "Nismo otkrili da je išta iz teksta The New York Timesa
tačno. Oni koji su dali podatke novinaru Hedgesu zaža1i1i su zbog toga".
384
II
jj'"
,'-'
U međuvremenu je glasnogovornica Ureda visokog predstavnika
Alexandra Stiegelmayer saopćila da Ured nije davao nikakve podatke
Chrisu Hedgesu, a mnogo kasnije, kada se bura unekoliko stišala, u intervjuu
za Oslobođenje (8. maj 2000.), izjavila je: "Sigurno je najneuspješnija
saradnja bila sa Chrisom Hedgesom i The New York Timesom kada su
napravili priču o korupciji. Taj novinar je radio šlampavo, stotinu stvari je
pogriješio, a priča je imala ogromnog odjeka. To je bio najveći skandal."
Svoj Konačni izvještaj na 53 strane (sa aneksima preko 200 strana)
Komisija međunarodnih pravnih eksperata podnijelaje 10. februara 2000.
U izvještaju se, na početku, konstatira da su američka, kanadska i
britanska vlada, UN i Ured visokog predstavnika javno porekli da su
fondovi pomoći pokraclenLLda ne postoji izvještaj Ureda visokog
predstavnika u kojem se tako što tvrdi.
Osnovni nalazi sažeti su u prve dvije tačke izvještaja. U prvoj
tački stoji:
"Tekst u The New York Timesu u osnovi ima propuste time što se
fokusirao na preuveličavanje korupcije koja se tiče međunarodne pomoći.
Komisija je pronašla malo dokaza za njegove ključne navode čak i u
"ispravljenom" obliku.
Druga tačka je bila važnija, ukazivala je da problem postoji: "Bez
obzira na to, korupcija je ozbiljan problem u Federaciji. Kao što je
primijećeno, prvenstveno se sastoji u nepravilnom korištenju fondova
od strane Federacije, kantona i općina, i u kršenju federalnih zakona,
naročito onih koji se tiču poreza, carina, javnih računa i nabavki."
Priča o korupciji bit će obilno eksploatirana u predizbornoj kampanji
za izbore koji će se održati u aprilu 2000. Ono što je bilo bolno je što je priča
o korupciji - iako ne ni približno u mjeri kako je to pisao The New York Times
- bila istinita. Gorki okus saznanja daje ona u Bosni prisutna, ostaoje.
*
,
Druga polovina 1999. počela je u znaku Pakta, za stabilnost
'
Jugoistočne Evrope, kojije inicira? 'l()yi šef njemačke diplomatije Joschka
Fischer. Samit Pakta održanje u S~ajevu29. julai na trenutak je vratio
osjećanje samopouzdanja i nade, Impozantnom skupu su prisustvovali
svi lideri koji su tada nešto,značili u svijetu, počev od američkog i
francuskog predsjednika Clintonai Chiraca, britanskog premijera Blaira
i njemačkog kancelara Shroedera, pa do turskog predsjednika Demirela.
U završnoj riječi pred zatvaranje Samita spomenuo sam jednog evropskog
velikana kojem sam se uvijek divio i čiji je duh - činilo mi se - bio
prisutan u dvorani: pokojnog francuskog predsjednika Charla de Gaullea.
385
 Rekao sam:
"Pripala mi je dužnost da budem posljednji govornik na ovom važnom
skupu, prije nego predsjedavajući Ahtisari napravi bilans današnjih
a
izlaganja u kojima je uzelo učešća preko 30, možda i 40 govornika.
Moj zadatak je da vam u ime Bosne i Hercegovine, koja je bila domaćin
današnjeg samita, zahvalim što ste mu prisustvovali, da vam zaželim
sretan povratak u vaše zemlje i, naravno, da poželim da se što prije
počnu realizirati zaključci ovog značajnog skupa; Svi znamo da je to
proces koji će trajati, ali mislim da moramo djelovati bez suvišnog
odlaganja.
Izražavajući ove želje, ne mogu da ne ptimijetimdiišeovihCgoain,qjfed
našim očima ostvaruje vizija velikog Francuza Charla de Gaullea o 'Evropi
odAdantika do Urala'. Nažalost, jugoistok Evrope dugo je ostao izvan
ovog historijskog procesa. Pakt stabilnosti, čiji se Samit upravo završava
u Sarajevu, ispravlja ovaj propust. Događa se,'dalde,'onošto'je predviđao
pokojni predsjednik De Gaulle. Ali događa se i ono što on možda nije
predviđao. MisiiI? na važnu okolnost da će u tom velikom projektu
svim srcem učestvovati i Sjedinjene Američke Države".
*
u novembtususe navršavale četiri godine od'zaključenja mira u
Daytonu.
Sarajevski Avaz me zamolio da dam svoju ocjenu, ovog, kako gaje
nazvao, historijskog dogadaja.
Odgovorio sam:'
I
i,
"Mnogi događaji nisu historijsl<iiako ih tako nazivaju. Dejton jeste.
On nije samo donio mir, što je samo po sebi beskrajno važno. Dejton
je zaustavio umiranje i dalje invalidiziranje našeg naroda i Bosne. A
umiranja i ranjavanja, posebno civila, bilo je nepodnošljivo mnogo
za.Jedan mali narod kao što je naš. Osim toga, mir je spasio barem
. ideju cjelovite i demokratske Bosne. Produženje rata je tu perspektivu
izdamru dan udaljavalo. A što se tiče rezultata četverogodišnjeg
mira, oni se uglavnom sastoje u slijedećem: popravljeniS-u skoro švi
mostovi i ćeste, skoro sve škole i bolnice. Obnovljena je:PTT mreža,
dalekovodi; trafostanice. Danas imamo više đaka i studenata nego
,
prije rata, bolriice i pošte su bolje opremljene, struje imamo za izvoz.
Imamo jedinstvenu valutu koja je, uz to, i stabilna. Vratilo se preko
I
milion izbjeglih i raseljenih. Sarajevo je u novembru prije četiri godine
bio umirući grad. Vidite kakav je danas. Tačno je da imamo teškoća u
I 386
,
funkcioniranju zajedničkih institucija, ali to uopće nije neočekivano.
U suštini se radi o tehnologiji donošenja zakona i odluka. Opozicija
upire prstom na neslogu u Parlamentu. Pa, svi pravi parlamenti na
svijetu su nesložni i trebaju biti nesložni. Za vrijeme komunista imali
smo složne parlamente, ali to nisu bili parlamenti. Pored toga, Bosna
nije zemlja poput Austrije, Mađarske, Holandije ili Italije. Ove zemlje
su uglavnom jednonacionalne sa nešto manjina. Tamo se sve odluke
donose većinom glasova. Bosna je država tri naroda, tri religije, pa i
tri kulture. Da bi se neka važna odluka donijela, potreban je konsenzus,
što uglavnom nigdje na svijetu nema. Teškoće najvećim dijelom
proističu iz prirode projekta koji je vrlo specifičan i koji se zove Bosna.
Evo, jučer smo u Preclsjedništvu trebali utvrditi nacrt zakona o
graničnoj službi- vi ćete o tome čitati u današ~jim novinam~ma - i
nismo ga donijeli. Kada se radi o ovako nečemu, tada isplivaju na
vidjelo sve naše razlike koje nisu prvenstveno stranačke ni ideološke,
nego su u samim temeljima Bosne koja je takva kakva jest. Uređenje
odnosa je stvar duge evolucije, ali stvari idu naprijed i sredit će se.
Treba manje destruktivnih napada, a više dobronamjerne kritike,
vremena i strpljivog rada."
*
Krajem novembra 1999. Richard Holbrooke predložio je da
Predsjedništvo BiH dode u New York na sjednicu Vijeća sigurnosti UN-
a. Pravi cilj biravka u New Yorku bilaje sjednica Predsjedništva, kojaje,
uz posredovanje Holbrookea, trebala usvojiti Njujoršku deklaraciju, a
pravi cilj ove deklaracije je bila odluka o uspostavljanju državne granične
službe u BiH, Holbrooke je majstorski odgirao ovu partiju.OnoŠto je
prije samo mjesec dana izgledalo nemoguće, riješeno je: odluka o
graničnoj službi je, poslije četiri sahata rasprave, donesena.
Skoro istovremeno, visoki predstavnik Petritsch. smijenio je 22
funkcionera uBiH; a u susjednoj Hrvatskoj rasla je groznica pred qpće izbore.
O smjeni funkcionera, sastanku u NewYorkui hrvatskim izborima
odgovorio samna pitanje Dnevnog avazauredovnojsedmičnoj kolumni
(2. decembar 1999.). Pitanja i odgovori tekli su ovako:
Dnevni avaz: Gospodil1epredsj~dniče, #~tritscheva i Barryjeva odluka
o smjeni 22 zvaničnika izazvala je različite reakcije u javnosti. Možete
li dati Vaš komentar ovog potez. predstavnika međunarodne zajednice,
posebno kada su u pitanju smijenjerii bošnjački predstavnici u vlasti?
A. 1.: Odluka ima i dobre i loše strane. Više je dobrih. Uklonjeni su
poznati tvrdolinijaši koji su sprječavali povratak u RS i zapadni
387

Mostar. Smjenu bošnjačkih kadrova doživljavam kao cijenu za ovo.
Ova Bosna ne može bez svog famoznog "ključa". Znate ono iz
komunističkog doba: uhapse četnika ili ustašu, a onda uz njih prislone
i nekog hodžu, ne zbog njegove krivice nego radi "mira u kući". Da
svima bude jednako pravo i krivo. Zar se mogu, naprimjer, uporediti
gradonačelnici Goražda i tzv. srpskog Goražda, Hrelja i Topalović?
Prvi hoće da vrati Bošnjake u Kopače i primi Srbe u Goražde, adrugi
neće ni jedno ni drugo. A onda ih "međunarodnjaci" strpaju u isti
koš sa natpisom "opstruirali povratak".IliruSarajevu-smjene~čovjeka,
pri pišu mu nep9štenje, ne pruže za to nikakve dokaze, a onda nam
govore o ljudskim pravima. Hoće da im vjerujemo na riječ. Tako su
s.tavili znak jednakosti između gradonačelnika Banje Luke, koji javno
zabranjuje izgradnju porušene džamije Ferhadije,iguvel'nera USK~a
gdje su sve bogomolje bile otvorene i u toku rata. Međunarodna
zajednica očito nema hrabrosti da postupa po istini, nego čini kako
joj je lakše. A lakše joj je' da podijeli packe. na ravne dijelove. A to
đugoročnonerješava probleme. Samo istina i hrabrost'pokreću'stvari
naprijed. Međutim, odluka je jedna, ne da se dijeliti, moramo je kao
cjelinu ili prihvatiti ili odbaciti. Mislim da nemamo izbora.
Dnevni avaz: Njujorška deklaracija u svojim najbitnijim odlukama
ponovno je potvrdila teritorijalni integritet i državnost BiH. Međutim,
neki predstavnici vlasti u RS odmah po povratku negirali su samu bit
deklaracije. Kakve suštinske pomake u provedbi. Dejtonskog sporazuma
će, po Vašem mišljenju, imati zaključci potpisani u New Yorku?
A 1.: Njujorška deklaracija je veoma važan akt. Znam za ta kolebanja
po povratku u zemlju. Ali zahvaljujući ovim "međunarodnjacima",
što se ponekad ljutima na njih, Deklaracija će biti ispoštovana. Tačku
po tačku. Piva tačk:!, ona najvažnija, jednim dijelom je završena.
Predsjedništvo je, nedugo' po povratku iz New Yorka, utvrdilo nacrt
Zakona o graničnoj službi. Ostalo je još da Zakon prihvati Skupština
BiH. Radi se o najvažnijem Zakonu nakon Dejtona, najvažnijem sa
stanovišta cjelovitosti i stabilizacije države BiR Na Parlamentu
. očekujem neke teškoće, ali mislim da će Zakon na kraju proći.
Jedinstveni pasoši bit će također uvedeni, u to ne sumnjam. Istina,
njihovo uvođenje bit će postepeno. Naime, postojeći pasoši će
vjerovatno važiti đak im teče rok ili postojati paraleno sa novim.
VažnO je da imadnemo mogučnost jedinstvenog pasoša;
Dnevni.avaz: Susjedna Hrvatska nalazi .se predpa.d.mentarnim
izborima. yeć. se govori o posttuđmanskoj eri U ovoj zemlji. Ćesto ste
isticali da je demokratska Hrvatska jedan od uvjeta za bolju budućnost
BiH. Hoće li se nešto bitno promijeniti ukoliko na izborima u
Hrvatskoj HDZ izgubi vlast?
388
A 1.: Da, sigurno će se promijeniti, samo nije sigurno koliko. Lično
mislim da će to biti značajna promjena. Očekujemo od vlasti u
Zagrebu da bosanske Hrvate ubuduće upućuju da svoje probleme
rješavaju u Sarajevu umjesto u Zagrebu. To je ta najvažnija promjena.
To smo sa pravom očekivali i od sadašnje vlasti, ali nismo dočekali.
Ako uzmemo u račun i promjene u Srbiji, kompletna situacija u
okruženju se mijenja u korist Bosne. Konačno, iza nas ostaje jedna
krajnje burna decenija i dolazi nova, uz Božiju pomoć, mnogo bolja.
*
Ostali dogadaji tekli su uobičajenim tokom. Opozicija je - kako su
se izbori približavali - maksimalno eksploatirala pitanje korupcije,
miravIlo apstraktno i uz očekivano pretjerivanje; proizvodnja je rasla sa
dosta skromnih 10 posto (skromnih, s obzirom na nisku osnovicu),
zaposlenost je bilježila vrlo mali porast, Brčko distrikt se sporo
uspostavljao, sa Hrvatskom stvari su tapkale u mjestu i čekale bolje dane,
još uvijek nema ratifikacije ugovora o Pločama, niti ugovora o imovinskim
i trogovačkim odnosima, Dodik je igrao svoju igru: biti dobar sa
strancima, lijepo govoriti, davati obećanja, a ne vraćati bošnjačke i
hrvatske izbjeglice (do kraja 1999. vratilo se samo njih 2 posto; ovim
tempom trebalo bi 50 godina da se svi vrate), itd.
U takvoj atmosferi dočekali smo općinske izbore. Održani su u aprilu
2000. Iza nas je bilo deset najtežih godina u povijesti Bosne, kadaje zemlja
ključala i sličila na vulkan. Ipak, urađeno je mnogo. U ratu je bila odbranjena
Bosna i stvorena Armija, a u miru su popravljene sve škole, sve bolnice,
električne centrale i trafostanice, uspostavljen poremećeni PTT saobraćaj,
popravljena većina mostova i cesta. To je bila jedna strana medalje. Ona
druga bilaje mnogo tamnija: ekonomija se sporo oporavljala, a veliki broj
ljuđi bio je bez posla. Prognoze su govorile o snažnom padu rejtingaSDA
i .pokazale su se tačnim. SDA je na aprilskim izborima izgubila u mnogo
općina u kojima je bila na vlasti. Bio sam tužan, ali ne i iznenađen: Sjetio
sam se jednog intervjua od prije više od tri godine. Nak9n Il)oje druge
ubjeđIjive pobjede na izborima u septembru 1996., uredniea sarajevskih
Večernjih novina} asmiI1ka Šabić, me je upitala jesam li sretan zbog pobjede
(intervju 3. januarll'1997.}.,odgovoriosam: .
"Odmah da vam kažem:, nisam. Ovdje mi pada na um jedna duhovita,
bolje reći cinična izreka o ljubavi. Kažu da svaka ljubav ima nesretan
kraj: ili se uzmu ili se raStanu. Slično je i sa političkom borbom: ili
izgubite ili pobijedite, ishod ni u jednom slučaju nije sretan. Majka
čiji je sin nestao u srebreničkoj tragediji traži da ga vi pronađete,
prognanik u Njemačkoj da ga vi vratite u njegovu kuću u Bijeljinu ili
Dubicu, nezaposleni borac da mu nađete posao, direktor tvornice da
mu nađete novac za obnovu proizvodnje, itd. A u Bosni je na hiljade
389
 nestalih, nezaposlenih, prognanih, stotine sela i gradova su porušeni.
Ko može ispuniti sva ta očekivanja, sa pojedinačnog stanovišta
potpuno opravdana? Razočarenja su neizbježna".
I, razočarenja su došla.Počelaje nevidena medijska kampanja protiv
SDA. U ovoj kampanji ona je prozvana nacionalističkom i - što je bio
neviđeni politički bezobrazluk i historijski falsifikat - stalno trpana u isti
koš sa dvije nacionalističke. stranke, srpskom SDS i hrvatskom HDZ, od
čijegje nasrtaja SDA branila i odbranila Bosnu. Ovoj kampanji otvoreno
su se pridružili i stranci.
Izjednačavanje SDA sa dvije nacionalističke stranke izazivalo je kod
jednog đijela naroda srdžbu, a kod onog naivnijeg potištenost. U svakom
slučaju, negativno se odražavalo na naš ugled i podršku unarodu;.Bivši
komunisti, koji su sada promijenili ime u socijaldemokrate;sanost:llfg;]om
su govorili o Jugoslaviji. Ne bez razloga, jer su u njoj imali svernoćnu vlast
i privilegije. Mladim generacijama, koji Jugoslaviju nisu zapamtili, počeli
su vrijeme Tita prikazivati u idiličnim slikama: mir, izgrađnjai sloga u
kontrastu sa stanjem rata, sukoba i stagnacije usadašnjojcdemokratiji:
Prešućivali su tamne strane jugoslavenskog sistema i uzroke njegovog
raspada. Kada bi bili pritisnuti očiglednim dokazima, priznavali su da nije
bilo slobode, ali da je zato vladala. sigurnost. Stvaralo se uvjerenje da
komunisti nude sigurnost bez slobode, mi slobodu bez sigurnosti, opet ona
iskonska dilema kada demon iskušava Isusa u pustinji.
* istinu ukradu. Zahvaljujući tome, možemo se danas slobodno okupiti
Negdje sam već rekao da postoji jedna stvar koju sam istovremeno
mrzio i želio:. strane trupe u Bosni. Stranci vam ispočetka pomažu, ali
kako dani prolaze,pretvaraju se u gospodare. To je zakonomjeran proces.
Događale su se čudne stvari.
U petak, 3.m!li'ta (2QOO.i.JiiOvonosam nil predizbornom skupu
SDA jedne sarajevske općine. Skup je održan u velikoj sali dvorane
Skenderija u Sarajevu uz 'prisustvo oko sedilmhiljada pristalica SDA,
pretežno iz općine Centar.
Tri dana kasnije, na lokalnoj televiziji i u novinama, visoki
predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Austrijanac Wolfgang Petritsch i
šef OSCE-i Amerikanac Robert Barry okvalifikovali su ovaj govor
"izrazito huškačkim". U njihovom saopćenju je stajalo da govor, pošto
se u njemu spominju četnici i ustaše, "šteti perspektivama suživota i
pomirenja u BiH", itd. ' .
Evo tog "huškačkog" govora:
"Draga braćo i sestre, prije svega, molim vas da sjednete. Moji stari
drugovi iz zatvora ruže me, kao, eto, stvara se kult Alije Izetbegovića,
iako ja za to nisam kriv. Zato vas molim da mi ne ustajete.
390
Ovih dana dobijao sam mnogo pisama sa raznih strana. Bilo je tu
pitanja o penzijama, privatizaciji, certifikatima, opoziciji, strancima,
itd. Ipak dva pitanja isticala su se po svom značaju. Prvo se tiče
prošlosti, drugo budućnosti Bosne. Ta dva pitanja odabrao sam da
na njih odgovorim na današnjem skupu.
Prvo pitanje je glasilo (citiram po sjećanju): je li se mogao izbjeći rat
i stradanje 1992.-1995. godine. Tako otprilike. Evo mog odgovora:
Prije istupanja Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije rat se mogao izbjeći.
Poslije toga više nije.
Nakon što su Slovenija i Hrvatska istupile iz Jugoslavije, Bosna i mi,
bošnjački narod s njom, našli smo se na raskršću: jedan put vodio je u
krnjuJugoslaviju, dakle državnu zajednicu sa Srbijom i Crnom Gorom,
kojom bi vladao dvojac Milošević-Karadžić; drugi put vodio je prema
nezavisnosti. Trećeg puta nije bilo. Rat i stradanje, jer smo bili slabiji i
jer napadač nije bio spreman ni na kakav dogovor, nije se moglo izbjeći.
Mogli smo samo izabrati da budemo robovi, a mogli smo postati i
Kurdi Evrope. Tu sudbinu nismo doživjeli zahvaljujući otporu koji je
organizirala SDA. Istina je, nije jedina naša stranka pružila otpor, nisu
se jedino njeni članovi borili, ali ona jest bila organizator toga otpora
i vodeća snaga koja već deset godina dosljedno vodi borbu za politički
i duhovni opstanak Bosne i bošnjačkog naroda. Ne dajte da vam tu
ovdje i slobodno govoriti. Zahvaljujući tome, mogu i naši politički
protivnici da se slobodno okupe i slobodno govore. Miloševićevi' i
Tuđmanovi projekti su poraženi. U borbi protiv ovih projekata mi
smo izašli kao moralni i historijski pobjednici.
Drugo pitanje na koje sam želio baš na ovom skupu dati odgovor
ticalo se budućnosti Bosne. Šta je to što mi hoćemo uBosni i čemu
se možemo da se nadamo?
Najkraće, naš cilj je cjelovita i demokratska Bosna i Hercegovina.
Ako je to naš cilj- ,(jest- naš glavni neprijatelj nije naša opozicija,
oni su samo naši politički protivnici, a taje nešto drugo. Naši glavni
neprijatelji su četniciiustaše: To su.oni štosu podigli ruku na nevini
narod, što su protiv države ,Bosne i Hercegovine i svega onoga šta
ona znači, pa su zato i protiv granične službe, funkcioniranja državnih
institucija, jedinstvenog pasoša, itd. Oni žele ustaliti stanje sa tri vojske
u Bosni, oni su protiv uključivanja BiH u Evropu i svijet, oni su
protiv povratka svih na svoje u nadi da će time ovjekovječiti stanje
nastalo ratom i etničkim čišćenjem.
391
 A opozicija, mislim na ove stranke što ne odbacuju bosansku državu,
ali je nešto drukčije vide, mi se sa njima malo takmičimo. To je za
nas kao malo važnija fudbalska utakmica, u kojoj mi burno navijamo,
jer vjerujemo da smo bolji i da zaslužujemo pobjedu. Molim vas da
tako gledate na stvari, pa i na današnji skup. Mi možemo ovako
govoriti, jer smo jaki. Zato što tako gledamo, mi ćemo pobijediti.
Zbog naše djece i naše unučadi, potreban nam je mir u Bosni, naravno
mir u slobodi za sve i svakoga ko misli dobro ovoj zemlji, bez obzira
na naciju, vjerul'pblitičko uvjerenje. . ...
Zato vas na kraju molim da aplauzom potvrdite naše opredjeljenje:
za svakog čovjeka koji želi dobro ovoj zemlji, za suživot, za slobodu,
za praštanje i pomirenje gdje je god to moguće i, konačno, za jak
bošnjački narod u jakoj Bosni. Hvala i živjeli!"
Tako je glasio govor koji su stranci proglasili "huškačkiIll" .
Odgovorio SaIll isti dan kratko da reakcija stranaca'značizahtjev za
zaboravom. O oprostu i pomirenju možemo govoriti, o zaboravu ne
možemo - rekao sam. . zahtjev da mu se omogući povratak kući koja je njegovo vlasništvo.
Naravno, ostalo je pitanje zašto su na ovaj način reagovali Petrisch
i Barry.
Vjerujem da je objašnjenje u slijedećem: Kada se 1992.-1993.
dogadao genocidi nicalik.oI1centra.cioni Jog()ri 1I.J:lili, Ve~il)lIevr,opskih
političara je zatvarala oči pred činjenicama. Umjesto da upotrijebe silu,
ili barem riječ, sramno su šutjeli. Danasse nerado sjećaju te neslavne
epizode. Smeta im i samo spominjanje nje i njenih aktera. Željeli bi da
se to zaboravi. Oni možda mogu zaboraviti, a mi ne možemo i ne smijemo,
jer se zaboravljeni genocid ponaVlja.
Strana vlast u jednoj zemlji je veliko zlo. Jedina utjeha je što Bosna
nije imala izbora i što su u njoj postojala veća zla od ovog - upravo
spomenuti četnici i ustaše.
* slobodnim izborima, pozivam sve i svakog da odbiju donositi i
Ipak, ovdje se treba zaustaviti i učiniti jednu opasl<;u: visoki
predstaYIlikWolfgang Petritsch je sa istinskom predanošću gurao projekt
i
II bosanske'<iržave; onako kako je on taj projekt i Bosnu razumijevao.
Njegovad91:>rol)amjernost je bila izvan sumnje. Da li i njegovi potezi?
l'il.' I'
~: Imaosamiskr.enQ poštovanje prema njegovim namjerama, ne i prema
I; I
~! svim njegovimodll.lkama.
Prvi moji jaVninesp0r3zumi sa visokim predstavnikom izbili su na
vidjelo nekoliko mjeseci ranije u povodu deložacije bošnjačkih izbjeglica.
I. Kada su tokom rata Bošnjaci protjerani iz svojih domova u Podrinju,
,l 392
velika većina njih došla je u Sarajevo, Tuzlu i okolna mjesta i nastanila
se u kuće i stanove koje su Srbi napustili. Dejtonskim ugovorom bilo je
predvideno vraćanje "svih na svoje", ali taj proces je tekao sporo i
neravnomjerno. U dio Bosne koji smo mi kontrolirali, Srbi su se deset
puta brže vraćali (ili dobivali natrag svoje kuće i stanove) nego što su se
Bošnjaci vraćali u dio koji se zvao Republika Srpska.
Neki naši ljudi, pod uticajem stranaca, odveć su revnosno provodili
zakone o povratu imovine, zanemarujući ponekad i elementarnu pravdu.
Početkom septembra 1999. iz srpske kuće deložiran je praktički na ulicu
izbjeglica Sulejman Dugalija sa ženom i dvoje djece. Protestirao sam
protiv ove prakse koja je sve više uzimala maha (saopćenje od 7.
....
septembra 199<}.):
"Danas sam saznao da je ovih dana iz stana koji je privremeno koristio
kao izbjeglica, deložiran Dugalija Sulejman sa ženom i dvoje djece.
Imenovani je deložiran na osnovu sudskog naloga koji je potpisala
sutkinja Karahodžić Indira. Dugalija Sulejman je protjeran sa Pala
1992., a još 7. decembra 1998., dakle prije devet mjeseci, podnio je
To mu nije omogućeno.
U vezi sa prednjim, izjavljujem slijedeće:
Iseljavanje izbjeglice koji je protjeran iz svog doma a ne može se
vratiti svojoj kući, apsolutno je neprihvatljivo. Niko takvo što ne
može narediti jer je to suprotno, ne samo elementarnim normama
pravičnosti, nego i slovu i duhu Dejtonskog ugovora. Dejtonski ugovor
ne predviđa deložaciju izbjeglica nego njihov povratak kućama.
Da situacija bude gora, raniji stanar Prelić Vlastimir nije stan tražio
radi povratka, nego radi prodaje. Ispražnjeni stan sada koristi Odobašić
Jasmin iz Sarajeva. Sudu je ova okolnost bila poznata.
U svojstvu člana Predsjedništva BiH, izabranog od strane naroda na
izvršavati naloge odeložacijjjzbjeglica kojima. se ne omogućuje
povratak njihovim domoyima;.jer su takvi nalozi nemoralni i
nezakoniti. Oni koji nemaju građanske hrabrosti da svoj posao rade
u skladu sa savješću trebaju se povući sa svojih funkcija".
Dio medija stao je na moju stranu. Opoziciona štampa me optužila da
zagovaram "apstraktnu pravdu" protiv zakona. Neki su pisali da se i
nepravedan zakon mora poštivati, drugi su se upustili u akademske rasprave
o odnosu pravde i zakona. Službenik OHR-a otišao je korak dalje i izjavio
kako ja nagovaram ljude da krše zakon, itd.
393
~
I
t

i ~ Stranci na čelu sa visokim predstavnikom Wolfgangom Petritschem
l I
listom su osudili moj stav, izjavljujući da su zakoni o imovini "potpuni i
I bezuslovljavanja". "Pravo jedne osobe na povratak i na imovinu ne zavisi
od toga da i druga osoba učini isto. Ova dva pitanja ne mogu biti dovedena
uvezu" - pisalo je u saopćenju visokog predstavnika.
~j Ovo "neuslovljavanje" dovelo je do spomenute disproporcije u povratku
1j
! ljudi u neke dijelove Bosne i praktički značilo nastavak etničkog čišćenja.
i *
i;
I'I, Moje zdravlje je variralo od dana do dana, iako sam općenito u
II
"I
pogledu zdravlja spadao u sretne ljude. Samo tri puta u životu bio sam
ozbiljno bolestan. Posljednji put od srčanog infarkta 1996. Ali došle su
li godine, aja sam bio tek na polovini svoga četverogodišnjeg mandata.
jedan u mladosti, drugi u starosti, i dva duga zatvora izmedu njih. Nije li
to dosta za jedan život?
Iako je za manje od pet godina mira bio učinjen ogroman napredak
u konsolidaciji i obnovi zemlje, posljedice krvavog i razornog rata još
uvijek su se osjećale, naročito u ekonomiji. Opoziciona štampa
prešućivala je uspjehe, a uveličavala greške i nedostatke. Razvila je
nevidenu kampanju, ne birajući sredstva. U politici zaista vladaju vučiji
zakoni: nema milosti, nema istine, ima samo cilj.
Konačno, u petak 2. juna 2000., kada sam se vraćamo sa džume,
odlučio sam. Pozvao sam u svoj ured Senada Hadžifejzovića, tada glavnog
i odgovornog urednika Radio-televizije BiH, i zatražio da mi osigura
termin na televiziji radi važI1()~8aopćenja. Dogovorenje TV-intervju za
utorak 6. juna. Toga dana izašao sam na Glavni dnevnik u 19,30 sati i
pročitao slijedeću izjavu:

I
,~
Mogu li izdržati još trideset mjeseci?
I pred izbore u septetnbru 1998. godine ozbiljno sam razmišljao da
se ne kandidiram. Dvoumio' sam se: Osaihflaesf6gmajin998:-napiMo
"Dragi građani Bosne i Hercegovine,

,.~ Želim vas obavijestiti o svojoj odluci da se po isteku moje sadašnje

sam pismo koje sam naslovio "Mojim prijateljima" i uputio ga na
tridesetak adresa. U pismu sam najavio moje povlačenje sa mjesta člana
Predsjedništva BiH. Razlog: godine, zdravlje, zamor. Nije pošteno da
zauzimam funkciju čije zahtjeve ne mogu u cijelosti ispunjavati.
Većina najbližih saradnika odlučno je odbacivala i svaku pomisao
na moje povlačenje uoči samihjzbora. I $am sam .bio.u velikoj ,dilemi.
Odlučio sam da se za odgovor obratim stranačkoj bazi. U toku maja
i početk6ihjuna1998. u svim općinskim organizacijama SDA održana
sllst!vjet6vahjanakojima je članstvo trebalo odgovoriti na jedan broj
pitanja,vezanihzapredstojećeizbbre.Jedilo od pitanja je glasilo: "Da li
smatrate da se predsjednikIzetbegović t~eba (ne. treba) kandidirati za
člana Predsjedništya BiHl1a septembars~im izborima?" Ponuđena su i
tri moguća odgovora: "Netrebada'sekandidira" "Bilo bi poželjno da se
I, kandiduje" i "BlIobi neophodnoda še kandidira".
II
Deset općinskih organizacija zaokružilo je odgovor pod jedan, šest
pod dva, a trideset pet pod tri.
Pitanje je razmatrano i na sjednici Glavnog odbora SDA, koja je
održamdT:julla 1998. Zatražio sam tajno glasanje i rekao da ću prihvatiti
stav Glavhog'odbora. Kada su glasački listići izbroj ani, utvrdilo se da,
od ukupnbprisutnih76 članova Glavnog odbora, 58 njih sinatradatreba
da se kan<lidiptn. ()samnaest članova imalo je suprotan stav.JzaŠao sam
na izbore i dobio oko 80 posto bošnjačkih glasova.
Nastavio samraditi.unovom mandatu i razmišljati o povlačenju. U
augustu 2000. navršavao sam 75 godina života i uveliko ušao u desetu
godinu rada u najvišem državnom organu. Preživio sam dva velika rata,
funkcije predsjedavajućeg Predsjedništva BiH povučem iz
Predsjedništva, što znači 12. oktobra ove godine.
U međuvremenu će se moći donijeti zakonski propisi o zamjeni člana
Predsjedništva čija funkcija prestaje. Takvi propisi trenutno ne postoje.
Razloga za moje povlačenje je više, a glavni su moje godine (u augustu
navršavam 75 godina) i moje zdravlje. Posao člana Predsjedništva u
ovim uslovima zahtijeva fizičku i nervnu kondiciju koju ja više nemam.
Zahvaljujem se svima koji su me podržavali u proteklih deset teških
godina naše povijesti.
Želim da se ostvari san bosanskih patriota o cjelovitoj, demokratskoj
i prosperitetnoj Bosni i Hercegovini".
Nakon izjave, Hadžifejzović mi je postavio dva pitanja.
Na pitanje šta smatram svojim najveći lll rezultatom, odgovorio sam da
je to nezavisnost BiR)U 1991.-1992, postojalaje realna opasnost da Bosna
postane provincija velike Srbije. }as~ Jo spriječio i to smatram svojom
najvećom zaslugom" - rekao sam .. Drugo pitanje nametalo se samo po sebi:
"A najveći neuspjeh?" "Spor proces uspostavljanja cjelovite, demokratske i
prosperitetne Bosne i HerCegovine u miru" - odgovorio sam.
*
Stranci su sa neskrive~im zadovoljstvom, ali i nevjericom, primili
vijest o mojoj ostavci. Smatrali su je izbornim blefom i okolo ispitivali o

394 395
mojim pravim namjerama. Polovinom jula, u jednom razgovoru u mojem
uredu, Robert Barry, šef OSCE-a za BiH, direktno me upitao da li i zašto se
povlačim. Odgovorio sam mu da sam se bojao da ne umrem kao predsjednik
jeme volim doživotne predsjednike, na što se on nasmijao. Poznajući Barrya,
mogao bih se kladiti da u moje objašnjenje uopće nije povjerovao.
A moja odluka o povlačenju bila je iskrena i konačna Dvadeset četvrtog
jula uputio sam pismo Predsjedništvu BiH kojim i formalno potvrđujem
svoju namjeru da se povučem sa funkcije. Tada su nastala natezanja o zakonu
koji treba regulirati način za p()punu upražnjenog mjesta u Predsjedništvu
BiH. Stranci su htjeli "svog" čovjeka u Predsjedništvu, Parlament svog.
Parlament je izglasao zakon, ali su ga stranci izmijenili.
Bilo je i nagađanja da svog sina Bakira želim ustoličitiza nasljednika,
što je bila najobičnija laž. Ta priča se potezala skoro četiri godine. U augustu
1999. novinar TVOBN direktno mije postavio pitanje ko će me naslijediti
i koliko ima istine u priči o Bakiru.
Odgovorio sam:
"Ko će me naslijediti? Nije moje da određujem. A što se tiče moga
sina Bakira, on je, kao i svaki veoma sposoban čovjek, istovremeno i
nezavisan čovjek. I što će on sa svojom glavom, to je uvijek bilo
njegovo pitanje. Morate mi vjerovati da je to tako. On jest moj najbolji
nezvanični savjetnik, ali mogu reći da više filozofiram nego što
politiziram s njime. Kada sam 1983: Uhapšen i osuden'nd4godina
robije zbog nekih spisa, Bakiru je bilo 26 godina. Dotle je, kao i svi
mladi ljudi, živio bezbrižno, svirao dobro gitaru, imao širok krug
prijatelja. A onda se morao naglo uozbiljiti. Šest godina je vodio
borbu za moj život i slobodu. Bio je zbog toga jednom nogom u
zatvoru. Koncem 1986. posjetio me jedan udbaš u zatvoru da mi kaže
da smirim Bakira, inaće će ga uhapsiti. Bakir se nije dao zaplašiti.
Putovao je, sastajao se sa srpskom i hrvatskom opozicijom,
zainteresirao je za moj slučaj ljude u inostranstvu, Helsinki Wittch,
Amnes!y International, P.E.N .-klubove. Kada sam izašao i formirao
Stranku, on se aktivno uključio u rad. U ratu je radio na nizu važnih
programa. Ako mislite da me sluša, u krivu ste. Kao ija, radi uglavnom
sve po svojoj pameti. Ne učestvuje aktivno u političkom životu, mada
je član"Kantortalnog odbora SDA Sarajevo. Nemam utisak d. će tu
neštomijerij'ti dok sam ja živ, a nakon toga-samćo odlučitikilda će
i što će. (OBN, 12. august 1999.). . Vlast stranaca je neophodna dok god vlada nepovjerenje između tri
Ipak, proces u Bosni, iako sporo, tekao je u pravom smjeru. Sve je bilo
manje onih koji sujoš uvijek gajili nadu u podjelu Bosne. Sav geopolitički i
historijski kontekst, a posebno realna perspektiva uključenja Bosne i
Hercegovine u evropske integracije, obeshrabrivala je srpske i hrvatske
396
separatiste i radikale. U njihovim izjavama sve se češće čuje ranije prohibirana
riječ - Bosna i Hercegovina. Sloboda kretanja bilaje u velikoj mjeri
uspostavljena, Ustavni sud donio je odluku o ravnopravnosti naroda na čitavoj
teritoriji BiH, novoosnovana granična služba postepeno je preuzimala
kontrolu na graničnim prijelazima, uvedena je jedinstvena valuta i jedinstveni
pasoš, a počelo se govoriti i o jedinstvenoj vojsci. U ljeto 2000. BiHje imala
50 otvorenih diplomatskih predstavništava u svijetu (ambasada, misija,
konzulata) i postepeno je postajala prava država. Bivalo je trenutai<a, kada
sam se, uprkos svemu, osjećao sretnim, jer je moja vizija Bosne pobjedivala.
Istina, mnogo od ovog ne bi bilo postignuto bez pomoći stranaca i to
je bilo uzrok jedne šizofrenične situacije. "Ne daj Bože da ih nema, tešk()
nama što ih ima" - duhovito je opisao ovu situaciju jedan ugledni sarajevski
se
intelektualac. Osjećali smo razapeti izmedtinjihć>vihciljeva, kć>jesmo
uglavnom podržavali, i njih()vih metoda koje su bile neprihvatljive. Veliki
dio inostrane pomoći namijenjene Bosni, odlazilo je za pokriće veoma
visokih plaća i troškova njihovog prisustva u Bosni. I, što je važnije, počeli
su se u zemlji ponašati kao protektori. Postepeno su uspostavljali svoju
vlast koja nikome nije odgovorna. U tome su me sve više podsjećali na
komuniste. Direktno su se miješali u rad Parlamenta, sudstva, uprave, pa i
medija. Uslijed osjećaja nemoći, umjesto ponosa, širio se podanički
mentalitet, a među novinarima sve je više onih što pišu po narudžbi, a sve
manje po savjesti. Nijedna vlast ne može odoljeti iskušenju diktature, ako
se ne ograničava efikasnim instrumentima kontrole. A vlast stranaca u
Bosni nije bila ni pod čijom kontrolom. Potpuno anonimni, često potpuno
nekompetentni ljudi u različitim službama Ureda visokog predstavnika,
OSCE-a i pojedinih agencija UN-a, donosili su nedovoljno proučene,
neobrazložene, ponekad potpuno pogrešne, ali uvijek neopozive odluke.
Dolazili su ovdje na izvjesno vrijeme, obično na dvije godine, često bez
elementarnog znanja o zemlji u koju dolaze ili, što je bio opasniji slučaj -
sa predrasudama o kulturi Bosne i njenim ljudima. Većina njih predstavu o
!
!
Bosni crpila je iz Andrićevih romana, popularnih u EvropI i sa njegovom
slikom Bosne, gdje se (citiram) "pripadnici triju vjera mrze međusobno,
od rođenja, pad() smrti, bezumno i duboko, prenosećitumfžnju i na
l zagrobni svijet... R:ađaju se, umiru i rastu u toj mržnji... itd."6). i sa
Andrićevom poznatom' odbojnošću prema muslimanima. Teško je bilo
probijati ovaj zid predrasuda.
Ono što je nama bilć>potrebno nije tutbrstv() svijeta nad Bosnom,
nego partnerstvo s njim.
naroda u Bosni i Hercegovini. Ta vlast je srazmjerna stepenu ovog
nepovjerenja. Ona će prestati kada se povjerenje ponovo uspostavi.
I
! 6) Ivo Andrić, roman Gospodica
I
•
397
 Jasno je, dakle, šta treba činiti da protektorat stranaca nad Bosnom sam se rodio da bih bio sretan. Ali rođenje je jedna od mnogih stvari koje
prestane: treba raditi na pomirenju tri naroda u Bosni. To je najviši zadatak ne biramo. Ono je dio naše sudbine.
svih odgovornih i mudrih ljudi u ovoj zemlji. Kada bi mi bilo ponuđeno dajošjednom živim, odbio bih. Ali, ako
bih se morao ponovo roditi, izabrao bih svoj život.
*
Petnaestog oktobra napustio sam zgradu Predsjedništva u kojoj sam
proveo skoro deset godina, onih običnih, onih teških i onih strašnih. Ne
volim rastanke, ali nisam osjećao tugu. .................................
Prije toga, u kratkim razmacima, primio sam topla pisma predsjednika
Clintona, predsjednika Demirela, premijera Blaira i mnogih drugih, važnih
i manje važnih, žena i ljudi, koji su najedan ili drugi način bili uključeni u
dramu Bosne- u'posljednjoj deceniji stoljeća., '" .--~.-,. --..-------.--
Priređene su i oproštajne večeri sa dugogodišnjim saradnicima. Najednoj
od njih bili su i skoro svi videniji članovi tadašnje opozicije; Održao sam
kratak prigodni govor i rukovao se sa stotinama ljudi, koji su mi, iskreno ili
manje iskreno, poželjeli svako dobro u životu. Sve je pr6šlopo 'riekbjdtiznbsti
i obavezi, kao da se mene ne tiče. Ne znam jesam li išta osjećao.
Ipak, bio je jedan izuzetak. Jedanaestog oktobra organiziranje susret
sa đacima i studentima. Velika sala Doma Annije i hodnici bili su puni
mladih ljudi i djevojaka. Nisam bio pripremio nikakav govor. Rekao sam
da sam došao da se oprostim od njih i glas mi je zadrhtao.
Neznamjeli sve slučaj ili događaji imaju neku nevidljivu i nedokučivu
vezu. U neposrednoj blizini· dijelila nas je samo ulica - nalazila se, kao i
prije pola vijeka, zgrada Prvemuške gimnazije, u kojoj sam proveo osam
godina djetinjstva i prve mladosti. U ulici su se nalazile jošdvije srt!dnje
škole, Učiteljska i 'trgovaČka,.a u produženju ulice, odmah preko malog
drvenog mosta, i zgradaženskegimnazije.Do~sallfg9'{0r.o na današnjem
skupu, u magnovenjusu,se re~~lesli,kesvijetaodprl.je više od pedeset
godina. Ista mlada i vedra licakaoiovadanasu sali Doma Annije. Strogi
profesori i veliki odmor u pola jedanaest. Trčanjepolumračnim hodnicima,
a zatim vrevu i svjetlost ulice u kojoj su se tiskali dječaci i djevojčice,
mladići i djevojke, a prodavci sladoleda nadvikivali se hvaleći svoj proizvod.
Mala radnja u kojoj su se prodavale kifle sa kajmakom. Prvi pogledi i prve
ljubavi, vatrene rasprave o pravdi i nepravdi i priče o izgradnji novog,
boljeg svijeta, podjednako uzbudljive i uzaludne.
Na trenutak sam se vratio u mladost, onu ranu mladost; kada su sve
lijepe iluzije bi1~ na okupu. Onda je došao život i, poput vjetra, raznio
jednu po jednli.· .
Ono što zovemo srećom ponekad je saglasnost našeg života i
zatečenih okolnosti, naše biografije i historije, naših ličnih težnji i
historijskih tokova. Ako tako posmatram stvari, mogao bih reći: prerano

398 399
PRILOZI PISMO GENERALA DIVJAKA

Pismo generala Divjaka Divjak Jovan, zamjenik NŠVK OS RBiH

Iz razgovora sa Sidranom 02/688-1
Predavanje pred njemačkim Udruženjem za vanjsku politiku Sarajevo, 27.05.1993. godine
Bonn, 17. marta 1995.
Razgovor u francuskom Institutu. zamedunarodne.od.nose Ostavka na dužnost zamjenika
Pariz, 30. august 1995.
NŠ VK SO VK OS RBiH
Predavanje na sastanku ISESCO-a
Aliji Izetbegoviću
Rijad, 6. decembar 1997.
Dva intervjua za sarajevski magazin Dani
Dani, decembar 1994 Proslijedujem Vam pismenu ostavku na dužnost zamjenika NŠ VK
Dani, mart 1998 OS RBiH
Trideset tri mišljenja i izjave Razlozi ostavke:
L U maju mjesecu podnio sam Vam ostavku zato što je u gradu
Sarajevu bilo više nasilnih kriminalnih ponašanja prema gradanima grada
Sarajeva. Tom prilikom banditska grupa Topalović Mušana - Cace u ulici
Maršala Tita teško je ranila mog sina Želimira. Na Vaš zahtjev da
razmislim i sagledam šta bi to značilo za interes Bosne i Hercegovine,
mislio sam da ozbiljno mislite da Vam trebam kao treći član konstitutivnog
naroda u Štabu TO RBiH. Samo iz tih razloga, razloga vjerovanja u Vaše
iskrene namjere, povukao sam ostavku.
2. Slijed dogadaja u narednom periodu ukazivao je da sam često
predstavljao ''farsu'' kako su pojedini članovi Štaba VK OS znali da kažu.
Naime, za trinaest mjeseci rata nikada nisam tretiran kao zamjenik,
već kao "treći". To potkrepljujem činjenicom da nikada nisam bio
Uključen u planiranje i organizovanje operacija, borbi i bojevaArmije
Republike Bosne i Hercegovine.
Ništa ne znam, npr. o operacijama "Jug-92" ili "Koverat-92", jer
sam imao tretman ~'nepovjerljiva"ličnost. Pojedinačne izjave su bile da
sam u direktnoj vezLsa četnicima.· .
3. Nijedna od mojih sugestija uvezi safortniranjemi organizovanjem
jedinica i kadrovskom problematikomnisu niti razmattaneniti ikada usvojene.
Tako sam se suprotstavljao da se zakomanclante brigada postavljaju
lica bez pravog vojno-stručnog znanja (Vama poznat slučaj sa
komandantima brigade u Opštini Stari Grad) i onih koji ne mogu
komandovati OG Igman (Haznadar Medo, Čaušević Mirsad, Mehić Redo),
alije to prenebregnuto. Poslije povratka sa slobodne teritorije podnio sam
izvještaj o stanju na teritoriji Igman, Konjic i Jablanica. Medutim, niko

401
400
nije želio ozbiljno da sagleda Izvještaj i preduzme mjere da se spriječi ono
što je dovelo do napada HVO naArrniju RBiH.
4. Nisam se složio sa ponašanjem ŠVK OS U vezi sa "slučajem" u
Konjicu i mojim zatvaranjem u s. Parsovići u trajanju od 27 dana. Naime, po
naređenju NŠ VK OS trebalo je da se, po povratku iz New Yorka, nađemo na
Igmanu. S obzirom da ŠVK nije izašao na Igman,ja sam se 100 dana nalazio
u poziciji čovjeka "Ioptice". Nisam bio obezbijeđen ni minimalnim uslovima
za rad, potucao sam se od štaba do štaba bez ikakve zaštite, te sam stavljen
pred situaciju izmeđuživotaismrti.· ......· .... · ..........._ .......... .
Za Bosnu i Hercegovinu, da, ali ne znam za još koga! Ne znam iz
kojih razloga ŠVK OS nije se javno oglasio da nisam kriminalac kako je
bilo u izvješću HVOiz Mostara.
To neka objasni mjerodavni organ.
Pitam Vas, Vrhovni komandante OS RBiH, zar meni nije bilo mjesto
pored Vas da obilazim slobodnu teritoriju Bosne i Hercegovine u oktobru,
novembru i decembru 1992: godine kako ste točini!i'saJasminom
Jaganjcem i Arminom Poharom?! . higijene, kupanja (vjerujte mi na riječ - smrde!). Kažu daje među njima
5. Ne slažem sesa ponašanjem Štaba VK OS pa i Vrhovne komande
u vezi sa sadašnjom, do sada u oslobodilačkom ratu najtežem periodu,
da niko ne preduzima adekvatne mjere da se obustavi kriminalno
ponašanje pojedinih vojnih lica (ne prihvatam da su to zaslužni
l<omandanti.Armije RBiH)Premagraclanima B()sne i flerc:eg~lVin~.
Već više mjeseci u najgrubljoj mjeri pojedinci, spletom čudnih
okoln()sti na. najznačajnijim dužnostima u Armiji, nanose veliku štetu
AfIIliji R13i1:k'
Ne znatrl pp ~ijelll odobrenju postoje privatni zatvori u. Hrasnici i
Dobrinji? Trebapročita\iizvj~štajNleclullarođriog.Ćrvenog krsta o posjeti
zatvora u Hrasni~i 02. q5.)~~~, g()din! ..
A ono što se dešava u gradu Sarajevu neprimjereno je i za plemenske
oružane sastave u Africi!
,. Zajedinicu Adnana Solakovića bi trebalo da Vam dostave podatke časni
građani grada Sarajeva - supruge, roditelji i prijatelji. Samo jedan primjer - Li
odlask\l na posao NN (imam tačne podatke) je prije tridesetak dana
zaustavljen na ulici od ljudi iz. jedinice Adnana.Solakovića i pošto imje
pok~o PP\vnlu o radnoj obavezi, oni suje pocijepali iOclveli gasiIno u
jedinicu. NNjej~an od lica bitnih za funkcionisanje vodovoda i kanalizacije
i istovremen9nijes]užio vojsku, jer ima urođenu bubrežnu bolest.
I pored toga što je pokušavao da objasni svoje zdravstveno stanje
nije saslušan- već uključen u veoma tešku i složenu borbenu obuku. U
međuvremenu je dobio napad bubrega, ali mu to nije uvaženo paje došlo
402
do kolabiranja. Hitno je prebačen u bolnicu, gdje muje ukazana pomoć.
Medutim, Solaković je poslao svoja dva policajca koja su ga sa
bolesničkog kreveta vratila u jedinicu. Ne znam njegovu dalju sudbinu.
Ipak u svemu ovome najteža situacija je vezana za sadašnji odnos
VK OS Republike Bosne i Hercegovine. Tako je ponašanje komandanta
10. bbr neprimjerno dosadašnjim žrtvama građana Sarajeva injihovih
boraca. I pored informacija o kriminalnom ponašanju koje su dostupne
VK OS ne preduzimaju se odgovarajuće mjere.
Znam da je VK OS poznato stanje, ali ću ipak iznijeti konkretne
podatke o ponašanju u komandi 10. bbr. Ne tvrdim da su podaci u
potpunosti tačni, ali mogu biti indikativni.
Urejonu Ablakovine(Nadlipe) nalazi se skupina građana i boraca
A RBiH po različitom osnovu. U većini slučajeva njima su oduzeta sva
dokumenta. Oni su podijeljeni na pet grupa:
Prvu grupu čine zatvorenici. Njih ima oko deset. Imena su im Dragan,
Siniša, Ivo (druge ne znam). Oni su u toj skupini 40-50 dana, bez lične
Tiho direktor, GP "Bosna". Rade svakodnevno na kopanju rovova od
08,00 do 20,00 časova.
U drugoj grupi nalaze se kažnjenici. Tu se nalaze vojnici iz brigade
do "daljnjeg" na većim, majim ili minimalnim razlozima Npr. krojač u
toj brigadi Hajro, samo zato što se našalio da nema ljetnjeg materijala za
uniforme, nalazi se među "rovokopačima" .
Treću grupu predstavljaju privedeni. Ima ih koji su tu već mjesec,
petnaest ili nedelju dana. Rade po dvanaest sati. Kako im je, pitajte
gospodina Slobodana Lučića, zamjenika ministra zdravlja, Safeta
Hadžihasanovića, majku Alatović Harisa, čiji sin radi u ŠVK OS na
kompjuteru, koji ima 18 godina, a ni dana obuke, majku Vujović Željka,
čiji sin ima akutno unutarnje krvarenje, koga ljekar iz brigade oslobađa od
radova, a komandant naređuje da ide na kopanje, suprugu Mehmedović
Mehe kojije u ljetnjem odijelu, kravatom i plitkim cipelama odveden kada
je odlazio na posao i.... još stotinjak njih kojima je uništeno dostojanstvo.
Pitam Vas kako je njihovim porodicama. Formiranaje i IV kategorija.
To su vojnici iz brigade. Neka o tome oni ili istorija priča. Petu kategoriju
sačinjavaju lica koja se na radove dovode preko CZ. Komandir im je
izvjesni Mirsad. Neka on kaže što zna. Meni je poznato da ova grupa
radi od 08,00 - 16,00 časova.
Pitam se ko će da snosi odgovornost da se ova lica upućuju na izradu
prvih rovova, da su često bez obezbjeđenja i da je za dvadeset dana među
tim nesretnicima poginulo 5, a ranjeno oko 20. Ne znam da li roditelji i
porodice poginUlih znaju gdje su im sinovi, očevi, supruzi?
403

6. Kao pripadnik Armije RBiH ogradujem se od činjenice da nema
potrebne saradnje izmedu Vlade, Štaba VK OS, MUP-a, MO, MIP-a i
drugih subjekata oslobodilačkog rata, kakva je sada situacija.
Zahtjevi da se pitanje vodenja oružane borbe raspravi na gore
navedenom nivou nije ozbiljno shvaćen, ali se ja time ne zadovoljavam.
Ne želim da snosim odgovornost za nekooperativnost subjekta u oružanoj
borbi.
Volio bih da se utvrdi kako je stanje u zatvoru na Dobrinji.
Molim da mi se da prekomanda iz Štaba VK OS u 10 bbr na dužnost
borca Armije RBifI.
A kada za. I O, 15 dana budeteizvješteni d~sarn ubijen zbogtoga što
sam pokušao da pobjegnem na drugu stranu, molim Vas da ini. ne vjerujete.
Ja sam i dušom i srcem za Vašu RBiH. . .
Podnosilac zahtjeva
Jovan Divjak
I l) Razgovori sa Abdulahom Sidranom, filmskim svenaristom i najpoznatijim
I'
404
IZ RAZGOVORA SA SIDRANOM(l)
(Skraćena verzija)
SIORAN: J a sam pisac i volim krenuti od početka ljudskoga života.
Ljudi znaju da se kao važni gradovi u Vašoj biografiji spominju Beograd,
Šamac i Sarajevo, ali ne zna se ništa podrobnije o tome. Živo nas zanima
šta je bio Beograd, koje je porodično koljeno živjelo tamo, kako se
dolazilo u Bosnu, koje su to povijesne okolnosti?
A. 1.: Mojaje porodica do 1868. godine živjela u Beogradu, To je
godina kada muslimani napuštaju Beograd. Jedna grupa je otišla u Užice,
druga u Tursku, a treći su dobili zemlju kod Šamca. Tada Šamac kao
grad JOŠ nije post:ojio~l'leklđansam imao il rucikiljiglip6v6dom
stogodišnjice grada. Knjiga je izašla 1968. Šamac se u početku zvao
Azizija, po imenu tadašnjeg sultana Aziza, koji je beogradskim
muslimanima dodijelio jedno parče zemlje na samom ušću Bosne u Savu.
Dakle, sa desne strane rijeke Bosne. Tu se doslovno na ledini ~aselio
jedan broj porodica beogradskih muslimana. Ja ne znam kako su proveli
te prve dane izgradnje, prva naselja, prva staništa, kasnije kuće. Eto tako
je nastao i grad Šamac.
SIORAN: Je li tačno daje bila Gornja i DonjaAzizija, pa da su bila
dva grada na Savi?
A. 1.: Vrlo moguće, ali ja o tome puno ne znam. Znam da je moj
djed, koji se isto zvao Alija, ja sam po njemu dobio ime, bio načelnik
Šamca u vrijeme Prvog svjetskog rata i da se sa Austrijom ili sa tadašnjom
beogradskom vlašću, tačno ne znam, sporio oko Ade Cigani ije, na kojoj
smo mi još uvijek imali veliki komad zemlje. A kada sam spomenuo tog
djeda, možda bi bilo zanimljivo da kažem jednu stvar koja je važna za
moj lični život. Poslije atentata na Ferdinanda 1914. austrijska vlast je
uzela taoce u skoro svim većim mjestima Bosne i Hercegovine, srpske
taoce. Nije to uspjela učinitijedino u Šamcu, jer se moj djed usprotivio.
Tražio je da on ide sa tim ljudima. To je važan inOinent u mom ličnom
životu, a evo zašto je važan: mene su četnici 1944. 'uhapsili u blizini
Gradačca, gdje su bili izbjegli neki moji rodaci nakon što su ustaše zauzele
Šamac. Ja sam se iz Sarajeva tamo povukao. Kadasu me četnici uhapsili,
umalo nisam izgubio gfavii;Medutim;'Jedna grupa Srba je došla da
intervenira kod tadašnjeg koinaildantapukovnika Keserovića, načelnika
glavnog četničkog štaba. ]spričalisurtJil priču kako je moj djed 1914.
bosanskim pjesnikom, objavljeni su u magazinu Slodobna Bosna ll. i 25. augusta
i 8. septembra 1996.
405
spasio 40 Srba i kako bi bio dužan da vrati milo za drago. Zahvaljujući
toj okolnosti, ja sam izvukao živu glavu.
SIORAN: Čime se bavio Vaš otac?
A. l.: .otac se u Šamcu bavio trgovinom, ali je izgubio jer nije imao
nekog dara za trgovinu. Bio je u ortakluku sajednim čovjekomkoji gaje
prevario i mi smo propali. .onda smo došli u Sarajevo. Tada je meni bilo
svega dvije godine. Zato se više osjećam Sarajlijom nego Šamčaninom.
U Šamac sam išao povremeno na ljetovanje, da vidim stričeve koji su
tamo ostali da žive . .ovdje sam u Sarajevu, znači odI92? godine.
SIORAN: Kako se živjelo po dolasku u Sarajevo?
A. L: Teško . .otac je bio činovnik u jednoj maloj firmi. Nas je bilo
petero djece, tri djevojke, brati ja. Ja sam seupisao, s ponosom to kažem,
u Prvu mušku realnu gimnaziju, to je bila pomalo' slavna šk()la. Osam
godina sam išao u onu zgradu Prve muške gimnazije, pored sadašnjeg
Doma ljiljana. Ponekad kad prodem tuda, nevjerovatno mije da sam u tOJ
zgradi proveo osam godina. Ljudi se žale. da ježivotkmtM,menLsej,u<Q
oduljio, ono doba kao da je bio neki moj drugi život. Šest razreda sam
završio za vrijeme stare Jugoslavije, a maturirao sam za vrijeme NDH
1943. godine. Tad sam trebao otići u vojsku, ali nisam otišao nego sam
odlučio da pobjegnem iz Sarajeva. U Gradačcu, gdje sam se sklonio, vladali
su četnici i muslimanska milicija Hadžiefendića. I jedni i drugi bili su
naoružani, ali je vladala neka vrsta primirja medu njima. U tom kraju nije
bilo zlodjela, niti je bilo uzajamnih progona između Muslimana i Srba u
toku čitavog Drugog svjetskog rata. Ima tu jedan čuđan fenomen. Zlođjela
najgore vrste baš su se dogodila ovog puta na sjeveru Bosne. U prošlom
ratu nije uopće bilo zapamćeno da je neki Musliman bio ubijen od strane
Srbina, recimo u Brčkom, Šamcu, Gradačcu, Modriči, bar koliko ja znam.
SIORAN: U Sarajeyuste, dakle,nastavili škol()vanje,gimnaziju?
Do kad ste bili u bjekstvu?
A. I.: Sam sam bio vojni bjegunac od. 1943. I čitavu 1944. godinu sam
se krio u Gradačcu iModriči. Povremeno bih dolazio u Sarajevo, potajno.
1945. godine dolaze partizani. Kad su 6. aprila ušli u Sarajevo, ja sam bio
teško bolestan od tifusa. Kucali su na vrata, u noći 5. na 6. april. Poslije,
kad sam prebolovao tifus, otišao sam u vojsku. Na samom kraju vojske,
kad sam već bio odslužio, bio sam uhapšen. To je bilo L marta 1946.
godine. Sudio mije Vojni sud tadašnje 6. Armije . .osuđen sam na tri godine.
Ja sam pomalo djelovao opoziciono i prema ustašama i premapartizanima,
jer sam pobjegao od ustaša, a kad je bilo riječi da li bih išao u partizane,
javno sam govorio da ne bih u partizane . .oni su to znali. .
SlDRAN: Doživio sam to kao snažnu katarzičnu, finalnu scenu filma
koji skončava činom nepravde: nevinome optuženiku izriče se
četrnaestogodišnja kazna robije, njegovo lice preplavi tajac sjete i
406
čudesnog spokojstva. Vidi se to i sa strane, u oštro osjenčenom profilu
glave blago ugnute unatrag. Pomislio sam da je tako moralo izgledati
Sokratovo lice dok mu atinski prvaci izriču smrtnu pre presudu koju
mora izvršiti sam nad sobom.
Da, godina je osamdeset i treća, montirani proces muslimanskim
intelektualcima, optuženi Alija Izetbegović, diplomirani pravnik, izrečene
stravične presude, mada smo, dan-dva ranije, iz sudnice izišli kao na
krilima, saslušavši temeljita, uvjerljiva, besprijekorna izlaganja ekipe
branilaca. Ko može - mislio sam - nakon ovakve odbrane presuditi
krivicu? Niko nigdje u svijetu.
Ta bosanska povijesna sramota, to suđenje, nikad nije proglašeno
zatvorenim za javnost,. ali .su se. na prste jedne ruke mogli preobrati
"posmatrači": .odabmla državlljednu manju salu, kad posjedaju optuŽeni,
obezbjeđenje, rodbina i akreditirani novinari - nema mjesta ni za koga drugog.
Jedva sam od Nidže (Slobodan Nikolić, prijatelj sa akšamluka u "Selji"),
sekretara suda, iskamčio nekakvu propusnicu, pa dolazio danima, da vidim
Meliku i da ona mene vidi. Kod kuće slagao dokumentaciju, za neki budući
film ... od svega što sam tada, u toj sudnici čuo i vidio u sjećanju se oštro i
neopozivo urezalo samo lice Alije Izetbegovića, u času izricanja presude ..
Takvo sam njegovo lice vidio još jednom, deset godina kasnije, iznio
ga iz svojih predsjedničkih odaja, donio pred mikrofonom, nakon
razgovora sa jednim od međunarodnih ubica Bosne. Nije počivalo u
izgovorenim rečenicama, a saznat ću poslije. Taj ga je međunarodni
opunomoćenik uvjeravao da su "u ovome ratu Muslimani poražena strana,
i da se u traženju mirovnog rješenja mora polaziti od te činjenice"(bliža
je istini tvrdnja da je Dejtonski sporazum od totalnog vojnog poraza
spasio - četnike) ...
Zanimaju me Vaša tadašnja duhovna interesovanja,književnost,
filozofija. Kako se to formira, kako se to formuliše u tom uzrastu?
A.l.:'Ja sam imao tu, ne znam, sreću ili nesreću,da samjakomnogo
čitao,poTriom mišljenju nekada i nepotrebne knjige iz filozofije. Danas
ponekad mislim: toliko sam pročitao bespotrebnih stvari a bilo bi bolje da
sam naučio dobroengleskijezik.Praktički,za posao koji danas radim - ili
mi se to samo čini"puno. više,bLmikoristilo znanje dva jezika, recimo
francuskog i engleskog, nego to što sam.ujednom momentu uzeo da čitam
indijsku filozofiju,za kojuneznatn da lije. za mene bila dobra ili nije.
SIORAN:' Koliko je bila dokUčiva za mladog čovjeka?
A. 1.: Gutate te tekstove inešt() '()staje.
SIORAN: Ja sad uzimam,pa b()rim se.
A. I.: Ja sam onda pročitao Bhagavad Gitu, to je dio Mahabharate.
Čitanje me je napadalo kao zubobolja; ne čitam po jedno tri-četiri mjeseca
407
 I·
ništa, pa onda čitam tri mjeseca luđački, pa onda ponovo ne čitam, itd.
Pročitao sam sva djela Dostojevskog, Tolstoja, pročitao sam skoro sva
djela Kanta. Kad mi je bilo 19 godina pročitao sam Kritiku čistog uma. I
sad dobro pamtim neke dijelove koji su na mene ostavili poseban utisak,
posebno one njegove slavne antinomije koje se nalaze u centralnom dijelu
Kritike čistog uma. Među knjigama koje pamtim bila je Spenglerova
Propast Zapada. Dugo se nisam mogao osloboditi njegovih šema,to su
neke željezne šeme u koje čovjek upadne i ne može drukčije da misli.
SIORAN: Tih godina je ta knjiga.kružila-·po'-intelektualnim
krugovima i nalazila se u kućnoj biblioteci moga oca. Ja sam je otvarao
kao dijete, neko je podvlačio crvenom olovkom. Ništa nisam razumijevao,
a čitao sam. Imao sam, možda, petnaesst godina. _",,_,, __ ..
A. L: Mene je Spengler impresionirao ogromnfm požnavanjem
činjenica. To su, ustvari, dva toma. Mislim da to djelo ukupno ima hiljadu
stranica. Izdavač je, čini mi se, beogradski Kosrnos. Ta biblioteka objavila
je mnoga kapitalna djela iz svjetske filOZOfije. Značaj!lllj(!l:Ji())~",rgso".
Onje bio izvanredan stilist. Bergsonje, ustvari, naučnik, biolog. I sada je
to, da tako kažem, jedna izvanredna i opasna kombinacija naučnika i
mislioca. Njegovo najbolje djelo je svakako Stvaralačka evolucija. Smatrali
su ga najvećim stilistom medu filozofima. Za razliku.od npr. Kanta, koji
nikada nije bio stilist. Neki smatraju daje svoju Kritiku mogao napisati na
trećini prostora. Kod Bergsonaje to bio jedan sažet, gust tekst, izvanrednih
rečenica, izvanrednih metafora .•. Ono što je pisao u Stvaralačkoj evoluciji,
mislim da nije ni mogao bez metafora iskazati.
SIORAN: Pošto smo preskočili dionicu robije, a pošto ćemo u
budućnosti imati tu temu, možda je zgodno, mimo političkih, mimo
pravnih, mimo državnih elemenata, da mi kazujete o načinu života u
zatvoru i u prvom slučaju i u .drugom.. leste_libili pošteđeni fizičkog
rada, kojaje razlika između prve i druge robije,jeii.bilo preteško fizički
izdržati, kakav je bio statusjednogmladića,.političkog osuđenika, među
onima drugima koji su u zatvoru zbog kriminala i drugih nevaljaština?
A. 1.: Vidite, moglo bi se kazati, ono neposredno nakon rata bili su
politički zatvori. U onim zatvorima, statistički gledano, bilo je 90 posto
političkih zatvorenika i 10 posto kriminalaca. Kad sam 1983. g. ponovo
došao u zatvor, situacija je bila obrnuta: 90 posto kriminalaca i 10 posto
političkih zatvorenika. Utoliko je onaj zatvor bio lakši za meneinego
ovaj gdje sam bio među kriminalcima. Ma<iaja ličn() nemam neka ()sobito
neprijatna sjećanja iz tih zatvora. Prvi put zbog mladosti, zbog toga što
su sa mnom bile kolege koje su drukčije mislile pa smo mogli ~eđusobno
nadugo i naširoko (šapćući) da pričamo o koječemu. A drugi put, zbog
jedne čudne okolnosti. Ja sam bio pravnik, a pravnici su jako cijenjeni u
zatvoru. Jertim zatvorenicima treba pravnik koji će impisati žalbe, molbe
408
i slične zahtjeve. E, ta okolnost je činila da sam ja bio jako poštivan i
voljen od tih ljudi. Ponekad bi mi govorili nešto što nisu u istrazi priznali.
Dakle, znao sam njihove priče, njihove sudbine. Zatvorenici imaju tu
nevolju da ih često i žene napuštaju, pa se vode brakorazvodne parnice.
Tako vi pišući te molbe i zahtjeve upoznate sve te drame ljudi koji se
rastavljaju, a imaju djecu. To je jedno strašno ljudsko iskustvo. S druge
strane, kriminalci u zatvoru nisu onakvi kakvim ih mi zamišljamo. Ima
jako mnogo dobrih ljudi među kriminalcima. Kad sam bio drugi put u
zatvoru, bio sam raspoređen u sobu broj 90. To je bila soba ubica. Negdje
između 90 i 100 ljudi bilo je smješteno u toj prostoriji koju smo mi
nazvali apartman. To je bila jedna veća prostorija sa četiri spavaonice i
mokrim čvorom. Ja sam tako saznao priču o svakom od tih ubica, jer
sam-proveo skoro šest- godina-na robiji; U mnogim slučajevima jja bih
postupio kako su oni postupili. Tako da, kad gledamo na te ljude odavde
iz civilstva, gledamo stvari crno-bijelo. To su za nas kriminalci i ništa
više. Kad se radi o lopovima, ne znam kakav je to svijet. Ali, kad je riječ
o ubicama, to je jedan poseban soj ljudi. Na neki način zločinci, na neki
način karakterni i čestiti ljudi koji nisu mogli da otrpe neku uvredu ili
nepravdU, neki zulum. Tvoj Junuz Kečo Kuduz je ležao sa mnom u Foči,
dvije ili tri godine. Znam ga dobro, bili smo u istoj prostoriji.
SIORAN: Onje išao u stolariju na posao?
A. 1.: Da, oba smo bili raspoređeni u stolariju. Ja sam jedno vrijeme
tamo radio, mislim prvu polovinu zatvora. Drugu polovinu nisam, jer sam
dobio bronhitis koji me i dan-danas progoni. Stolarija nije loš posao, samo
je puna prašine. Tapaciranje daje jednu vrstu prašine kojaje meni, jer sam
i inače imao malo bronhitisa, naškodila i danas mi stvara probleme i od
kojih ću najvjerovatnije umrijeti. Svako ima neku boljku od koje će umrijeti.
SIORAN: Vratimo se Keči.
A. 1.: Ja znam njegovu priču sa tom djevojčicom. Iako Kečo ne liči
na onog čovjeka iz tvog filma.
SIORAN: Da, Ademir je uzeo suviše lijepu facu.
A. 1.: Kečo je bio jako šutljiv, povučen, nesretan. Baš tako se može
kazati, nesretan, ali dobar čovjek. Dakle, on spada u one dobre ljude o
kojima sam već govorio; Ja ne bih ubio zbog nevjere ženine, a on je to
uradio. Ako ne mogu opravdati, mogu razumjeti tu situaciju. Bilo je,
recimo, jako mnogo slučajeva gdje ljudi nisu mogli da trpe neki zulum,
nasilje, i reagirali su na takav način. Bilo je ubistava na mah. Imao sam
nekog druga u zatvoru, kojijeubio jer su mu pretukli oca. Onje tog dana
gradio kuću i trebao je da postavi krov. Bio je to jedan fini mladić. Vidio
sam kasnije iz ovih spisa da je to otprilike tako, ustvari, on nije imao
razloga da meni laže, mogao je da laže sudiji. Pričao mi je kako su mu
napali oca u nekoj kafani, on dolazi tamo i vidi kako mu oca udaraju
409
negama isped stela. Onda je prihvatio. prvo. što. je našao. i ubio. čevjeka.
Čudna su ta iskustva sa o.vo.m vrstem ljudi.
SIORAN: Ko.ji je bio. prvi pesao., zapeslenje, i je li bilo. pro.blem
debi ti pesao. sa pelitičkem etiketo.m keju ste imali?
A. I.: Ne nije. Pesla se megle naći gdje go.d hećete, ali plate su bile
jako. niske. Partizani su pekušali da nešto. rade i grade. Admihistracijase
jako. ketila. Ko. je go.d bio. pismen mo.gao. je naći pesao.. Ja sam, pešte
sam završio. gimnaziju, mo.gao. edmah naći pesao.. Zapeslio. sam se
dvariaest dana riak()riiilaska. i:(zatvo.ra..lzašao.sam4:marra;a 16:marta
po.čeo. raditi kao. službenik.
SIORAN: Bili ste u.GP Putu?
A. L: Zapeslio. sam se u GP Putu i bio. tamo. sve do.1964;;-a-o.nda
sam prešao. u IPS-u, u pro.jektantsku ~rganizaciju. Bio. sam u
meduvremenujo.š go.dinu dana na sudu, mislim daje to. bilo. '62. na '63.
g. Pelagao. sam advo.katski ispit. Merao. sam na sudu biti go.dinu. dana
kao. pripravnik da bih stekao. uvjete da pelažem tajispit --- .-.--.-......... --
SIORAN: Mej je dejam da nismo. develjno. učinili na o.čuvanju
multietničnesti Annije BiH. U Sarajevu, pa i u nekim drugim grad~vima
1993. go.dine struktura o.dbrambenih snaga bila je analo.gna strukturi
stanevništva. Ako. se slo.žimo. da je epstanak Bo.šnjaka uslo.vljen
epstankem multietničke države Besne i Hercegevine u njenim
histerijskim granicama, šta učiniti da Armija BiH istinski bude vo.jska
svih njenih nareda. .- -... - . .-
A. L: Kao. prvo., pegrešno. ste o.baviješteni: nigdje, ni 1992., a kasnije
jo.š manje, nije struktura o.dbrambenih snaga RBiH bila analo.gna
nacio.nalno.j strukturi stanevništva. Mo.gu reći, nažalo.st;ali činjenice su
takve. Stanje utem pegledujeste bilo.nešto.po.vo.ljnije uSitrajevu i Tuzli,
ali ni u tim gradevima pro.po.rcijanije bilanipribližno. estVarena. U drugim
krajevima o.dno.s je bio. 9:1 ili nepo.vo.ljniji, azatim se dalje po.go.ršavao..
Zašto.? - Jedno. je sigurno.: miihnismo. tjerali. I drugo., Besnu ~u edbranili
Bešnjaci, ednesne bo.šnjačke' jediniCe. Mi mo.žemo. tu činjenicu
zataškavati, ali histerijske činjenice ne vrijedi ignerirati, prije ili kasnije
će izaći na vidjelo.. Belje ih je uzeti kakve jesu i vidjeti keliko. mogu
peslužitiza start uneko.m po.vo.ljnijem pravcu. A da li će to. biti meguće,
zavisi ed o.pćeg razvo.ja situacije u BiH u bližo.j i daljno.j budućno.stLTo.
je eno. pitanje uspjeha ili neuspjeha integracije u BiH i sL, ali tejedruga,
mno.go. šira tema. . dakle, devizi, paro.li,k()h:ktivri()m stavu,onda to. sigurno. radi na o.zbiljan
SIORAN: Učinilo. mi se na jedn~m sastanku da sa lahko.ćo.m
prihvatate ideju f~rmiranja bo.šnjačke televizije. To. me je učinilo. tužnim,
pestavIja se pitanje: da li to. deprinesi uništenju ili spasenju Besne? Ako.
neko. dekaže, sasvim nemeguću stvar, da separatna Bo.šnjačka nacienaIna
televizija deprinesi spasavanju Besne, enda je pitanje keja institucija
410
treba da stane iza takve televizije? Da li redakcija jedne izdavačke kuće?
Zašto. ne bi edluku o. pekretanju takve televizije denio. Bo.šnjački sabo.r,
ili npr. Vijeće ko.ngresa bešnjačkih intelektualaca?
A. L: Ne radi se o. zamjeni Bo.šnjačke za javnu TV, sadašnju
RTVBIH, nego. o. uspestavljaju jo.š jedne, uz sadašnju RTV BiH i
bo.šnjačke TV. Kada bi se radilo. o. zamjeni, ja bih prvi bio. protiv. A kad
je riječ o. bo.šnjačko.j TV, pravo. pitanje glasi: da li je jačanje bo.šnjačko.g
nareda u interesu cjelo.vite idemo.kratske Besne ili vuče usuprotno.m
pravcu. Ili, jednestavnije, keja ed slijedećih premisa je tačna:. što. jači
bo.šnjački nared, to. jača Besna, ili ena o.bmuta: što. slabiji bo.šnjački nared
- to. jača Besna. Irna ljudi ko.ji vjeruju daje eva po.sljednja tačna i da bi za
cjelo.vitu i demo.kratsku Besnu bio. keristan, čak i neo.pho.dan, neki
"zaberav" bo.šnjačko.gnaro.da;Po. njima, bilo. bi debre da en zaberavi
svo.ju vjeru, svo.je ime, SVo.juprošlo.st, sve bi to., po. njima, jačalo. Besnu.
Ne znam kako. vi mislite, ali vam meram priznati daja ne mislim tako..
Obrnuto., vjerujem daje snažan i o.sviješćen bo.šnjački nared kičma Besne
i Hercegevine i, ako. ne jedini, enda glavni garant epstanka BiH, pesebn~
u po.sto.jećo.j situaciji neo.bično. agresivnih velikedržavnih projekata i sa
istečne i sa zapadne strane. U takvim uslo.vima samo. snažan bo.šnjački
nared mo.že spasiti i pestepeno. integrirati Besnu. On je jedina realna
garancija da se neće spustiti zavjesa nad Bo.sno.m.
Ako. je eva dilema riješena, estalo. ide samo. po. sebi. Osvješćivanje
bo.šnjačko.g naroda - a tu se uvijek radi o. nekem znanju o. prešIesti i
budućnesti - ne mo.že se ečekivati ed RTVBIHjer po. definiciji je ena, ili
bi trebala da bude, nadnacio.nalna, dakle, besanska a ne bo.šnjačka. Ona
ne mo.že pesebn~ promevirati bo.šnjačke vrijednesti, medu kejima je i
vjera, a da se ne o.griješi o. svo.j nadnacienaIni karakter. Ljudi u javno.j
TV stalno. su suečeni sa to.m dilernem i ne znaju kako. da je riješe.
Naravno., svemu o.vo.me je pretpestavka da bo.šnjačka TV ne bi
iznevjerila tradicije bo.šnjačko.g duha, tj. ne bi učila nared mržnji, nego.
teleranciji, i svemu što. iz tega slijedi. Uestalem, nije sve nacienaIno. leše.
NacienaIno. esjećanje nije uzvišeno. kao. ko.zmo.po.litizain,alijeprirodno. i
zdravo. Stanje i bilo.je snažna pokretačka snaga u histeriji. Pitanje je samo.
mjere. Destrukcije u ime bvo.g načela su više izuzetak nego. pravilo..
Kenačne, ako. uime pluralizma ideja mo.že So.ro.so.va ili Bildteva TV, zašto.
ne bi megla i Bo.šnjačka? .
SIORAN: K~ilajednapo.litička partija edlučuje o. izbernem sleganu,
način. Izberni slo.gan Stranke demekratske akcije "U svo.jo.j vjeri, na
svo.jo.j zemlji", po. mo.me shvatanju, reducira, i to. bitno., platfennu na
ko.jo.j se o.kupljamo. u berbi za cjelo.vitu, jedinstvenu, multietničku Besnu.
Melirno. Vas za kementar, kako. ćemo. bo.sansku injekciju udjenuti
"entitetu" ako. go.vo.rimo. o. svo.jo.j vjeri i svo.jo.j zemlji?
411
 A. 1.: Oprosti,Avdo, ali mi se čini dase radi o pogrešnoj pretpostavci.
Ti polaziš od premise da je SDA bosanska, a ona je ustvari bošnjačka
stranka. Onaje bosanska po cilju, ali po svojoj aktuelnoj strukturi, onaje
bošnjačka stranka i ona to ne taji. Štaviše, SDA vjeruje da tako mora
biti. Bosansko osjećanje će se roditi iz bošnjačkog ili će biti neki amal-
gam, nakon mnogo godina uzajamnog trenja, varničenja i onog
neizbježnog povuci-potegni čega je puna historija. Teško je predvidjeti
kako će stvari teći, pošto su se nacije u Bosni već formirale. Evropski
narodi stvaraju snažnuzajednicui· ali ne prestajubitLErancuzi,Nijemci,
Švedani. Oni Evropom, ili evropejstvom, nazivaju svoj zajednički interes
i skup nekih zajedničkih vrijednosti. Za narode BiH, Bosna je ime za
zajednički interes i skup nekih naših zajedničkih vrijednosti.
SIDRAN: Gledajući izbliza uvjerio sam se u fraparttrtu sličnostu
ponašanju između Stranke demokratske akCije, na čijem ste čelu, ionog
ašto je bio rahmetli Savez komunista. Lenjin je negdje napisao kako u
historiji čovječanstva postoje tri faze: matrijarhat, patrijarhat i sekretarijat.
Međutim, komunisti su za ovaj P\lt potrošilipuno-V-išg-vrernenanego
miljenici "sekretarijata"?
A. 1.: Očito, gledamo svijet različitim očima. Ja, naprimjer, ne vidim
nikakve sličnosti između SDA i bivšeg Saveza komunista kada je riječ o
načinu upravljanja. Frapantna sličnost postoji samo u jednakoj opoziciji
prema četnicima i ustašama, ali kad je riječ o unutrašnjem uređenju,
frapantne su samo razlike. Demokratija je uvijek temeljno pitanje
unutrašnjeg uređenja, a tu između SDA i SK nema nikakvog upoređenja
niti sličnosti. Prije nekoliko dana u Oslobodenju sam pročitao neku analizu
stanja medija u BiH, iz koje se vidi da na području pod kontrolom legalnih
vlasti djeluje preko 200 medija, od čega oko 150 listova i časopisa, 40
radio stanica, 12 TV kuća i 4 novinske agencije. Ove brojeve navodim po
sjećanju, ali misliln da su uglavnom tačni. Velika većina ovih medija su ili
opozicioni ili nezavisni. Političke partije djeluju slobodno, nema cenzure,
a nijedan od urednikajavne odnosno državne RTV nije aktivni član SDA.
Može li se zamisliti slična situacija pod dominacijom SK i zar bi ti mogao
oVaKođa razgovaraš sa nekim važnim "drugom iz komiteta"? Da li bi mu
smio reći daTe njegova vlast frapantno podsjeća na sve što nije valjalo u
"starom" režimu? Ne znam hoćeš li mi vjerovati, ali dok razgovaramo, ja
osjećalll i~:vje~no zadovoljstvo,jer, bez obzira na peckavost TVojih pitanja,
ja u njima:rtruazim dokaz da Ti u dubini duše vjeruješ u slobodu i zakonitost
u ovoj zeffiljtIiiače, ili ih ne bi postavio ili ih ne bi smio postavitI.
.SIDRAN\1olio bih, gospodine Predsjedniče, da komentarišete teško
pitanje u budućem povijesnom određenju lika i djela Alije Izetbegovića,
o čemu smo razgovarali prije nego što je mikrofon bio Uključen. To mi
se čini jako važnim, gotovo neizbježnim za ovakav razgovor. Sjećate se
412
moje tvrdnje kako će Alija Izetbegović biti jedno ukoliko Bosna i
bošnjački narod prežive, a sasvim drugo ukoliko Bosne i bošnjačkog
naroda nestane?
A.!,: O "djelu i liku " Alije Izetbegovića ne bih govorio, ali o Bosni
i njenoj budućnosti bih. Vjerujem da će ideja Bosne pobijediti i Bosna
opstati. Vjerujem tako iz najmanje tri razloga. Prvo, dokazana snaga našeg
naroda, drugo, slaba Srbija za dugo vrijeme, dakle Srbija koja se neće
moći upustiti u avanturu iz 1992. godine, i treće, neizbježni demokratski
razvoj u Hrvatskoj. Drugim riječima, velikodržavni projekti koji
predstavljaju osnovnu opasnost za BiH, neće ići. Srbija neće moći, a
Hrvatska neće htjeti da podriva Bosnu. Dakle, naša rastuća snaga u Bosni,
a van Bosne slaba Srbija i demokratska Hrvatska. To je neka vizija ili
na
historijska slika koju vidIm ili koJi se polahko stvara ovom proštoru.
U takvoj historijskoj sifuaCiji Bosmi opstaje i postepeno se učvršćuje
kao demokratska i cjelovita država.
SIDRAN: U prošloj prilici kada smo razgovarali, malo smo doticali
porodicu. Zna narod da imate troje djece i petero unučadi.
A. 1.: Preciznije: pet unučica. Ispričat ću Ti vanjsku stranu priče,
ona unutrašnja ostaje za mene.
Ja sam se još 1943., kada mi je bilo osamnaest godina, upoznao sa
mojom sadašnjom ženom Halidom. Zabavljali smo se sve do zatvora,
tamo negdje do '46. godine. Bio sam jako zaljubljen u tu djevojku, nije
sramota da to tebi kažem,ja mislim da Ti to razumiješ. Ono što vi pjesnici
kažete, bila je to ljubav na život i smrt,jel' tako?
Helem, otišao sam u zatvor i ta me djevojka čekala te tri godine. Kada
sam izašao iz zatvora, koncem maja, vjenčali smo se. Iz tog braka imam
troje djece: Lejlu, Sabinu i Bakira. Sa 31 godinu već sam imao njih sve troje.
A što se tiče unučadi, dvoje je rodeno prije mog drugog zatvora, a
troje dok sam bio u zatvoru. Prva od njih je Bakirova Jasmina, rodila se
za vrijeme sudenja, možda nekoliko dana prije donošenja presude. A
kasnije, dok sam bio u Foči, rodile su se druge dvije curice. Ima jedna
mala šala u vezi sa tim. Naime, svi smo valjda očekivali da će nakon
četiri djevojčice biti dječak. Medutim, Bakirjavlja:"Dragi baba, 90bio
si unučicu", i onda ovako. komentariše: "Koće; ovo poudavati?" Sta bi
vam još mogao reći: najstarija kći Lejla završilaje matematiku, Sabina
jezike, Bakir je arhitekt.Selrna; najstarija unuka, studira žurnali stiku.
Sve moje unuke govore dobro engleski, u svakom slučaju bolje od mene .
SIDRAN: Ne rekoste mi kako se živjelo?
A. 1.: Pa, ispočetka prilično teško, dugo nisam imao stana. Dobio
sam ga tek 1958. Dakle, nakon devet godina rada u preduzeću. Morao
sam otići u Crnu Goru na teren da ga zaslužim.
413

SIDRAN: Kakvu sad Crnu Goru?
A.!,: Da, radio sam u Crnoj Gori sedam godina, od 1953. do 1960.
godine, u okviru preduzeća Niskogradnja-Put, koje je izvodilo radove
na hidrocentrali Perućica. Bio sam rukovodilac gradilišta. To su te
anomalije vremena. Bravar je bio maršal, pravnik rukovodilac gradilišta,
itd. To je bilo veliko gradilište, gdje je radilo i po hiljadu ljudi i stotine
gradevinskih mašina i kamiona. To je za mene bilo veliko iskustvo, možda
važno za ovaj moj sadašnji posao. Gradilište je mala država: upravljanje
ljudima i· stvarima. Godine ·1960. godine,kada jePerućita puštena 1.1
pogon, došao je Tito i tada sam ga vidio prvi put izbliza. Zamišljao sam
ga višim, bio je moje visine, ali mnogo krupniji.
SIDRAN: To su one terenske barake u kojima se živi1 spava?
A.!,: Da, ali tako je bilo samo prve godine, a kasnije smo napravili
trajnije objekte u Nikšiću. Te prve godine bio sam u baraci, jer je prvo
gradilište bilo na probijanju jednog velikog tunela, otprilike kao ovaj
Ivanjski, oko 4.000 metara dugačkog i skoro sličnog·profila;Izlaztog
tunela je bio u mjestu odakle se dobro vidi Ostroški manastir. Ono što
pamtim iz tih dana, tad mi je bilo 28 godina, bilo je puno zmija i malo
čudan doček Crnogoraca, seljačkog svijeta, koji je još uvijek nosio
nekakve uspomene na tursko doba i koji je gledao u meni Turčina. Istina,
dobro smo se slagali, ali su stalno u meni gledali Turčina i moju ženu
zvali bula, iako nije bila pokrivena. Oni su to tako doživljavali.
SIDRAN: Terenci su obično sami, bez porodica.
A. I.: Žena sa djecom je bila sa mnom u toku sezone, obično od
aprila do oktobra,pa bi se onda vratila u Sarajevo tokom zime, Može se
reći daje to bilo lijepo vrijeme na neki način, nešto se gradilo,pravilo, a
bili smo i mladi:
SIDRAN: Ovo; možda, nema'veze sa našimn6vil1arskim poslom.
Jedne godine sam ja, kaomatUiant,išao da zaradim para pa kopao cestu,
isto je bio GP Put, a pravila se cesta Donji Vakuf - Bugojno. Petnaestak
dana sam izdržao lopatama utovarati šljunak u mješalicu i to je meni bilo
preteško, ali sam upamtio upravnika gradilišta. Nikola se zvao, a radnici
niu dali nadimak Hitler. Bio je strog, nije se moglo zabušavati i ja to nisam
izdržao pa sam se vratio sa dvadesetak hiljada zaradenih preko Studentskog
servisa. Hoću reći, onjušio sam taj terenski život i vidio kako samoćaterimca
često ugoni u porok, pa se odaje kartama, kafanama; ..
A. L: Da, (()je skoro pravilo. Najvećibroj njih,gradilišnihIjudi i
tehničara i inžinjera i radnika u pravilu zalaze u kafane da bi razbili
monotoniju samačkog života. Ali i mnogo rade. Ja sam u završnoj sezoni,
kada je centrala trebala biti puštena u pogon, bilo je to 1960. godine,
ustajao u četiri sata ujutro i radio navečer do deset sati.
414
I
I
I
I SIDRAN: A i nema radnog vremena: ako pukne pljusak, radnici
moraju ustati u bilo koje doba dana i noći da izadu jer tamo beton hoće
da se ščvrsne.
A. 1.: Na ovom gradilištu je uvijek postojala opasnost od poplave.
Dakle, morali ste tamo biti stalno dežurni a i rokovi su bili veoma kratki.
Ni mehanizacije nije bilo dovoljno. Inače, radilo se danonoćno, 24 sata
kad je riječ o samom tunelu. Takvo je gradilište. Medutim, dode mrtva
sezona, radovi se zaustave i ljudi ostaju sami, osjećaju se usamljenim. I,
naravno, nekako ubijaju monotoniju.
I:
I SIDRAN: 1988. izlazite na slobodu. Dakle, na koji način se dolazi
do radikalnog skraćenja robije. Je li to bilo nakon žalbe, molbe,. neka
procedura,zakonita, ustavna_? .
A. 1.: Ja sam 1983. prvobitno bio osuden na 14 godina robije. Nll1con
pola godine, bilo je to u vrijeme Olimpijade, ovdje je održan drugostepeni
proces, odnosno proces po našoj žalbi pred Vrhovnim sudom Bosne i
Hercegovine. Nama se činilo tada da ćemo dobiti značajno smanjenje kazne.
Međutim, bili smo neugodno iznenadeni kada smo vidjeli da su oni kazne
samo simbolično smanjili. Ja sam dobio smanjenje sa 14 na 12 godina i to je
bila tzv. konačna presuda. Imali smo pravo još, s obzirom da se radilo o
političkom djelu, na vanredno preispitivanje presude kod Vrhovnog suda
Jugoslavije i, naravno, ja sam taj zah(jev uložio. Taj drugi proces je trajao
skoro dvije godine. Uslijedila je izmjena kazne na devet godina i
prekvalifikacija djela. Prvobitno sam bio suden za tzv. kontrarevolucionamu
djelatnost, a sada je to prekvalifikovano na čuveni član 133, tj. verbalni delikt.
SIDRAN: Dakle, radikalna promjena kvalifikacije, a simbolička
promjena u godinama.
A.!,: Upravo tako. Po zakonu mogli ste za riječ dobiti maksimalno
deset godina zatvora, aja sam dobio devet godina. I sa takvom presudom
sam konačno počeo da izdržavam kaznu. U februaru 1987. uslijedila je
jedna čudna ponuda, a ni danas ne znam kako i zašto, mislim preko
Nikole Stojanovića, tadašnjeg člana Predsjedništva CK. Moje dvije kćerke
su bile pozvane u. Predsjedništvo, bašl,l ovl,l zgradu, od strane Zdravke
Đuričića, koji je tlida bio sekretar Komisijeza pomilovanje i koji im je
uručio jedan prijedlog moje molbe zapomilovanje. Rekao je: "Odnesite
ovo vašem ocu, neka potpiše i bitćepl,Išten".Radilo se o onoj klasičnoj
molbi u kojoj jauvidam da su moji sta.vovi pogrešni, da nemam namjeru
baviti se više politikom ida ću s~ povući u miran život, itd., itd. Znate
kako to već ide. Odbio sam da p()tPlšem. Stojanović je bio nezadovoljan
tim postupkom i dogodila se otprilike ovakva scena: on je papir ljutito
strpao u torbu i o tome više nikada nije bilo govora. Nakon toga, ja sam
ostao u zatvoru još skoro dvije godine. U novembru '88. godine sam
415

pozvan i obaviješten da je Predsjedništvo Jugoslavije donijelo odluku o
mom pomilovanju.
SIDRAN: Dakle, ipak je to bio rezultat onoga o čemu smo htjeli
razgovarati. Da li Vi u zatočenju osjećate radikalne promjene koje se
dešavaju u svijetu vani, promjene okolnosti?
A. l.: Da, svakako osjećao sam promjene prilika i u svijetu, a posebno
u Jugoslaviji. U svijetu se događa proces rastakanja Sovjetskog Saveza,
jedan ogromni, da kažem, planetami događaj. Na sceni su Gorbačov,
Perestrojka, kriza oko Berlinskogzidli; bije!n§ločnih~ijerrfacaitO:UBiH
je u toku kriza oko vila u Neumu, Agrokomerc, pad Pozderca i njegova
drama, sukobi u CK-u. Osjećao sam da je razlog tome, najvjerovatnije,
sumnja u društveni koncept koja se javlja na sve strane kao rezultat
globalnog neuspjeha socijalističkog modela, društvenogi ekonomskog.
Pored toga, prisutan je i pritisak izvana na Jugoslaviju zbog nepoštivanja
ljudskih prava, dolazak čitavog niza komisija koje pokreću to pitanje. Jer
veliki broj ljudi je u zatvoru, posebno zbog verbalnog.delikta... ,.-_'-'"
SIDRAN: Na kakav način se to u zatvoru osjeća, Vi ste unutra, pratite
televiziju, dobijate novine?
A. l.: Da, pratim. Dobro sam obaviješten, imamo televiziju u zatvoru, u
prostoriji za dnevni boravak, gdje boravimo poslije rada. Dobijamo i novine.
Bile su cenzurirane za vrijeme istrage. Međutim, u ono vrijeme, praktički
sve novine su bile u nekom smislu cenzurirane. Ipak, jasnosemoglo vidjeti
šta se događa usvijetu ako ste pratili događaje iz dana li dan. N a globalnom
planu kriza SSSR-a, a u Jugoslaviji uspon Miloševića, Osma sjednica, porast
nacionalizama, nestajanje jedinstvenog Saveza komunista Jugoslavije. Sve
se to jasno vidjelo i ljudi koje je to interesiralo, mogli su tačno da vide kuda
stvari teku.
SIDRAN: Ko godjeimao okapanja.s p()litik6mvjerovatno je doživio i
ono kad ljudi bježe na drugu stranl!ulice dase ne bi s njima pozdravili na
cesti, ja to znam iz stotine priinjera;paiinao sam i sam ponešto takvoga
ličnog iskustva, i sad me zanima neposredno po izlasku 1988. kakav je Vaš
susrets običnim ljudima; Jeli bilo u većini ovakvo kUkavičko ponašanje?
A. L: Kada samja izašao iz zatvora, toga više nije bilo, ali suto,o
čemu vi govorite, zapamtili moji najbliži u vrijeme suđenja i godinu-
dvije dana poslije suđenja. Kasnije se počelo nešto mijenjati kod ljudi
kao posljedica nastajanja krize, a možda i u vezi i sasve'učestalijim
vijestima da se radilo o montiranom procesu, pa je javnost počela inalo
drukčije da gleda na te stvari. Tako da, kad sam ja došao, ništa od toga
nisam zatekao. Ćini mi se da sam čak srdačno primljen.' Mislim đa je
režim već bio dobro oslabio, pa je nestajalo straha koji je bilo, recimo,
1983. godine.
416
SIDRAN: Kako dolazi sazrijevanje ideja o potrebi da se politički
organizuje ono što je bošnjački narod: to je, ipak, pretpostavljam, proces?
A. L: Ja sam izašao iz zatvora u novembru 1988. godine, a na
formiranju Stranke sam počeo raditi tačno godinu dana kasnije, u
novembru 1989. Već slijedeće godine, 1990., također u novembru (što
se tiče mene, svi ti novembri su mi nekako bili značajni), ušao sam u ovu
zgradu Predsjedništva. O formiranju stranke sam razmišljao još dok sam
bio u zatvoru, jer se tada vidjelo da stvari neminovno teku u pravcu
demokratije, odnosno da jednopartijski sistem neće moći opstati, da će
doći do stvaranja više partija kao svugdje u svijetu. Ali ta moja stranka
je prvobitno bila zamišljena kao jugoslavenska.
SIDRAN: U prvim dokumentima se tako govori.
A. L: Vidi se to iz naše Programske deklaracije. U stvari, ja sam
htio, odnosno grupa ljudi koja se bila okupila oko mene, da pomoću
stranke pokušamo doprinijeti rekonstrukciji Jugoslavije. Smatrali smo
da Muslimanima odgovara Jugoslavija, ali ne onakva, jednopartijska
zemlja i ne sa ugrađenom srpskom hegemonijom. Stalo nam je bilo do
Jugoslavije u kojoj bi republike imale više samostalnosti i u kojoj bi bilo
više ravnopravnosti svih naroda. U glavnom su to bila dva temeljna
zahtjeva kad je riječ o novom političkom kursu i bilo je mnogo ljudi koji
su mislili kao što sam ja mislio, ali se nisu usuđivali da to kažu. U
novembru 1989. otuptovao sam u Zagreb i sajednom grupom ljudi sam
razgovarao o toj ideji i odlučili smo da idemo na stvaranje stranke. Bilo
je to tačno godinu dana poslije mog izlaska iz zatvora.
SIDRAN: Aje li se ime Stranke dogodilo iz nužde što je zakonodavac
branio da se u imenu stranke identificira nacionalna kategorija. Naime,
je li ime birano voljom ili zato što zakonodavac nije dopuštao nacionalnu
odrednicu u imenu stranke? Ja se toga ne sjećam ...
A. L: Ne sjećam se nija tačno, ali znam daje ime stranke najedtl(~m
sastanku predložio Safet lsović, naš poznati estradni umjetnik. Prvobitno
sam se nosio mišlju da obnovim rad Spahine Jugoslovenske muslimanske
organizadje (j'MO).. Međutim, u razgovoru sa Zulfikarpašićem taje ideja
otpala. Kaošto znate, i on je bio jedan od osnivača Stranke: Smatrao je
da ne bi trebaloići~ato rješ~nje'l\1el)ise, iskreno govoreći, Safetov
naziv nije baš sviđao,. ali. mi ,se sviđala, skraćenica, dobro je zvučala.
Prijedlog je bio prihvaćen. ... . .
SIDRAN: Dakle, nesumnjivaje bilaVašajugoslavenska orijentiranost...
A. L: Mi smo željeli jednu demokratsku, rekonstruiranu Jugoslaviju.
Neke stranke to izbjegavaju reći, ali mi se ne stidirno da to kažemo. Mislimo
da to jasno pokazuje da smo išli na miroljubiv rasplet. Nismo išli na rušenje
Jugoslavije, željeli smo njenu rekonstrukciju da bi ona postala demokratska
417
zemlja u kojoj će se osigurati ravnopravnost svih naroda, medu njima i
bošnjačkog. S druge strane, muslimani nisu živjeli samo u BiH, bilo ih je
mnogo u Sandžaku, Makedoniji, Kosovu, Hrvatskoj.
SIORAN: Čini mi se da smo u jednoj fazi pregovaranja, dakle u
vrijeme razgovora predsjednika svih bivših jugoslavenskih republika,
došli u fazu da pristanemo na sve o čemu se Beograd i Zagreb dogovore,
samo da ne bude rata. Kao da se to pomalo zaboravlja ...
A.l.: Moglo bi se kazati daje opredjeljenje za nezavisnost Bosne i
Hercegovine doneklebiloiznuđeno. Iznuđeno timeštomijesmo željeli
nešto veću samostalnost BiH u okviru Jugoslavije, ali nezavisnost naše
države, onakva kakva je kasnije tražena, bila je rezultat otcjepljenja
Hrvatske i Slovenije. Mi smo rekli da je svaka Jugoslavija sa Hrvatskom
i Srbijom .prihvatljiva, a da nikakva Jugoslavija bez jedne ođ ove dvije
zemlje nije prihvatljiva. Kada je Hrvatska izašla iz Jugoslavije, ini smo
se našli pred izborom da ostanemo sa Srbijom i Crnom Gorom u nekakvoj
krnjoj Jugoslaviji ili da idemo na nezavisnost. Opredijelili smo se za ovo
drug():fđanas vjerujem da drukčijiizlior tiijeliioiiioguč.--_·
, SIORAN: Ja sam takvu odluku doživio kao našu borbu za ravnopravnost.
Odnosno, kao zalaganje da Bosna kao feder~lna jedinica ima pravo na sve
ono na što imaju druge republike u Jugoslaviji. Zbog toga to i nisam doživio
kao otcjepljenje, kao lošu gestu, pisao sam o tome da se ne može izaći iz
kuće koje nema. A Jugoslavije početkom 1992. godine nije više bilo.
.kl:To je važno jer se na tome najčešće lomi pitanje krivice za
sukob koji je nastao, krivice za rat. Srpska strana nas optužuje da smo
rušili J~goslaviju, da smo njima onemogućili da žive u Jugoslaviji. Iz
dokumenata, iz prvih dana osnivanja SDA, jasno se vidi da to nije tako,
Srbi ustvari nisu bili spremni da obuzdaju svoju nacionalnu sebičnost. A
što setiče onih "predsjedničkih sastanaka" u prvoj polovini 1991. godine,
koje ste upravo spomenuli, unaprijed se znalo da nikakvog dogovora ne
moŽe biti jer su dva ključna čovjeka - Milošević i Tuđman - bila protiv
rješenja. Sjećate se da smo predsjednik Gligorov i ja iznijeli prijedlog
konfederativne Jugoslavije. Taj je prijedlog skoro bio prihvaćen. Ostao
jeliio nenješim problem ingerencija. nad Ahnijom. Srbija je tražila
jedinstvenuArmiju, Hrvatska to nije prihvatila, i taj je projekat propao.
Inače,jošuvijek vjerujem da bi taj projekat, daje kojim slučajem uspio,
spasio bivšu J\lgoslaviju od rasula i, naravno, rata. Međutim,d<ilazi do
osamostaljenja Hrvatske, stvara se jedna potpuna neravnoteža u kojoj
BiH treba ostatiti krnjoj Jugoslaviji. Na to nismo mogli pristati...
SIORAN: Ne znam koliko ću biti u pravu, ali kad su ovi razgovori
posrijedi, postojijedno uvjerenje kod nas u javnosti, kako ste u toku njih
Vi prvi put saznali da suu Karađorđevu Milošević i Tuđman razgovarali
i dogovorili se da se Bosna podijeli. Čini mi se da ste Vio tome prvi put
418
informirani u Splitu direktno do njih dvojice. Važno je da nam opišete te
trenutke kad to spoznate, da ih opišete psihološki, ljudski, politički.
A. L: Ne, nisam za to saznao u Splitu. Ja sam to saznao od
makedonskog predsjednika Gligorova prilikom njegovog dolaska na
sastanak šest predsjednika u Sarajevo. Gligorov je na taj razgovor došao
dan ranije da bi me obavijestio da su nekoliko dana prije toga Tuđman i
Milošević razgovarali u Karađorđevu i da on ima sasvim pouzdane
informacije da su se dogovorili o podjeli Bosne i Hercegovine. Postojala
je i tada, a postoji i danas, nepoznanica da li su se dogovorili o podjeli na
dvoje ili na troje. Poznato je da nikada nikakav dokument iz Karađorđeva
nije objavljen, čakje demantirano daje dogovora uopće bilo.
..... SI[)RAN: Splitse dogodio vrlo brzo nakon tog upozorenja od strane
predsjednika Gligorova.
A. 1.: Da, poslije toga je meni upućen poziv da dođem u Split na
razgovor sa Miloševićem i Tuđmanom. S obzirom na informaciju koju
sam dobio od Gligorova, ja sam slutio o čemu se može razgovarati.
Interesantno je da oni nisu direktno spominjali podjelu, samo je čitav
razgovor, koji je vođen jednim njemuštim, šifriranim jezikom, imao za
cilj da se mene uvjeri kako je opstanak Bosne nemoguć, da treba tražiti
neko drukčije, oni su govorili, realno rješenje. Ja sam se čitav. dan
nadmudrivao s njima, a navečer, kad sam se vratio u Sarajevo, novinari
su me pitali je li bilo govora o podjeli BiH. Ja sam kazao samo jednu
rečenicu: "Sa mnom se ne može razgovarati o podjeli Bosne!" Međutim,
danas je jasno kako to što se dogodilo u Karađorđevu obilježava čitavu
historiju naših odnosa i objašnjava događaje koji su slijedili svih ovih
četiri-pet godina nakog toga.
SIORAN: Ovdje u bilješkama čitam jedno pitanje, koje baš i nije
pitanje, a to je, kako vidite Bosnu i Hercegovinu 2030. godine?
A. I.: To jest pitanje, ali kako ja mogu znati šta će biti za 30-40 godina?
Ne mijenja se samo vijek nego i tisućljeće. Neki tvrde daće to definitivno
biti nova stranica historije. Futurolozi predviđaju da će doći do krupnih
promjena, da će Evropa postati provincija, a Daleki istok postati centar
svijeta. Da će i Amerika, zbog nekih svojih moralnih slabosti, gubiti uticaj.
To je, dakle, kontekstu kojem bi se ubuduće trebala odvijati historija Bosne.
Ja vjerujem da će 2030. godine Bosna i Hercegovina biti živa i zdrava!
Bez toga, bez takvog uvjerenja, ne bih mogao da radim. Na situaciju u
Bosni, po mom uvjerenju, više utiče naše neposredno okruženje nego sav
ostali svijet. Za nas je važnije šta če se dešavati u Hrvatskoj i Srbiji nego
što će se događati u SAD, Evropi, Rusiji. Jer te dvije zemlje direktno utiču
na stanje u Bosni, i to, rekao bih, više Hrvatska nego Srbija. Uvjeren sam
da će se u narednih pet-deset godina Hrvatska transformirati u modernu
419
demokratsku zemlju. Srbija će dugo vremena ostati slaba. Takva situacija SIORAN: Inercije ...
otvara perspektivu Bosni i Hercegovini. Dakle, Bosna ima šanse uz
A. I.: Da, inercije sa dvije strane. Ipak, mi principe tolerancije nismo
demokratsku Hrvatsku i slabu Srbiju! ni u ratu pogazili, rekli smo na početkU da nećemo revanšizam. Mi smo
SIORAN: Ili, možda, opamećenu Srbiju?! dva revanša, dva teška revanša, ovdje spriječili. Prvi, mogući revanš protiv
A. 1.: Može se i tako reći, ali u svakom slučaju, Srbija će dugo biti komunista 1990. godine, kada smo preuzeli vlast. Drugi, ovdje protiv
slaba da bi mogla da se upusti u avanturu u kakvu se upustila 1992. Srba u vrijeme najvećih četničkih zlodjela. I tada je bilo grupa koje su
godine. Treći i najvažniji faktor je svakako naš narod koji se prekalio u tražile revanš i osvetu. To znači da je ova vlast položila vrlo težak ispit.
ovom ratu, naučio mnogo od onoga što prije nije znao i koji se pokazao Nadalje, nismo zaveli cenzuru u medijima iako je bilo zahtjeva od strane
kao vrlo jak, čvrst n a r o d . - - · - - · - · - - · - vojske zbog čestog odavanja vojne tajne. Sjetite se kad onaj usred rata
SIORAN: Mislite lida ćemo mi, Vi kao političko vodstvo i mi kao izađe na našu televiziju i kaže: "U Sarajevu ima hljeba još za dva dana".
obični građani, imati snage da odolimo želji, ilinaivnoj potrebi, da teritorij Ja sam se pitao kome on to govori. Jer četnici koji to vide i slušaju,
koji mi kontrolišerno od onoga što je Bosna i Hercegovina kao zemlja, zaključuju: ako je tako, hajdemo sad navalitijer su oni dolje još malo pa
da ga iznutra uređujemo kao što ga uređuju ništitelji Bosne: Dalde, gotovi.
jednopartijstvo,jednonacionalnost, dominacija monolita ... Imam ponekad SIORAN: Nema sumnje daje to ogromni politički kapital za našu
uvjerenje koje se ne da provjeriti da bismo bez ispaljenog metka cijelu vlast i njemu bi, iz moje vizure, trebalo dodati nešto više efikasnosti u
Bosnu i Hercegovinu mogli vratiti u njen ustavno-pravni poredak običnim sankcioniranju ekscesnih primjera sa naše strane. Recimo, tuga mi je u
uređenjem življenja na teritorijaIlla mi kojima .saĆlaživimolia~niČIn srcu što nikad ne saznasmo ko ubi onog mladog novinara uZavidovićima.
cjelovite Bosne. Dakle, sa mnogo više uvažavanja onoga što je "multi". Imamo četiri-pet primjera pojedinačnih tužnih sudbina. Ili, slučaj
Da skratim, vjerujem da bismo bez metka dobili cijelu Bosnu ako bismo rukometaša, nekad reprezentativnog golmana, Srbina, pravoslavca,
ovaj naš dio organizirali kao cijelu Bosnu. Sarajlije, koji je ljekar i kao takav čitav rat proveo u Armiji, pa sad nema
A.l.: Kada sam govorio - a govorio sam o tome više puta - da bismo posla nakon što je demobiliziran. Dakle, mislim da nedostaje efikasnosti
mogli snagom političkog modela pobijediti ove mrakove oko nas mislio u ovoj vlasti da ono što nam se događa kao eksces, a ne kao pravilo ili
sam na istu stvari o kojojTisada govoriš. Osnovatogajedemokratija u težnja, sankcionira.
najboljem smislu te riječi. A ona podrazumijeva slobodu ljudi da drukčije
A. I.: I mene bole neke nepravde. Ali, ne zaboravi, Avdo, da smo
misle i vjeruju. To jeste i snaga koja može pobijediti ova jednoumlj a što
prošli kroz džehenem, a da smo, uprkos svemu, ostali normalni ljudi. To
nas okružuju. Ali, mi to ne možemo sami uraditi. Bošnjački narod je,
očigledno, na strani takvog koncepta, odnosnoonje to' ogromnom je naša pobjeda.
većinom. Bošnjačkinarbd posljednjih mjeseci prolazi kroz izvjesnu krizu
se
u tom pogledu, što može Vidjeti po nizu događaja .. , .
SIORAN: Ekscesa?
A. 1.: Mislim da je narod pogođen izvjesnim razočarenjima, s
obzirom na ponašanje jednog dijela Srba i Hrvata. Teško je zadržati
kontrolu nad ljudima u ovako užarenoj atmosferi. Ali, držim da misleći
dio bošnjačkog naroda neće nikada izgubiti kompas jer je jasno da Bosna
i Hercegovina i ovako ima loš geopolitički položaj, dakle, i sa svojim
međunarodno priznatim granicama, a kamo IL
SIORAN: A pogotovu bi bila ureduciranim...
A. I.: Pogotovo u reduciranim. I da ostavimo za čas po strani ideale
i principe, da govorimo samo o interesu bošnjačkog naroda, on je svoju
sudbinu vezao za opstanak države Bosne i Hercegovine. Rekoh, misleći
dio bošnjačkog naroda to shvata. Svi, nažalost, to ne shvataju, jer su
pod uticajem ...

420 421
 PREDAVANJE PRED NJEMAČKIM UDRUŽENJEM ZA
VANJSKU POLITIKU
(Bonn, 17. mart 1995.)

Dame i gospodo, dragi prijatelji,

Obaviješten sam da se ovih dana navršava 40 godina plodnog rada
vašeg udruženja. Koristim priliku da vam čestitam ovaj jubilej i poželim
mnogo uspjeha u godinama koje dolaze. Rad udruženja kao što je vaše
može značiti veliku pomoć ljudima koji donose odluke.
Kad je riječ o Bosni iz koje dolazim, ja bih mogao odmah navesti
riajffiimjedva pitanja gdjebiVa:šasatadnja bila i potrebna i poželjna:
prvo: osjeća se manjak ideja u rješavanju problema na tlu bivše
Jugoslavije i posebno Bosne i Hercegovine, i
drugo: osjeća se potreba preispitivanja funkcioniranja nekih važnih
medunarodnih institucija: UN-a, Vijeća sigurnosti, NATO-a i drugih, jer
su u slučaju sukoba na Balkanu svi mehanizmi kolektivne sigurnosti
očigledno zakazali. Medunarodni faktori su vukli pogrešne poteze. Vi
možete pomoći da tih grešaka u budućnosti bude manje.
Za nekoliko dana navršit će se tri godine od kako je počela agresija na
Bosnu i Hercegovinu. Isto toliko navršit će se kako svijet pasivno posmatra
neravnopravno hrvanje dobro naoružanog napadača i žrtve.
Postoji jedna zabluda koju odmah želim da ispravim. Govorilo se:
medunarodna zajednica nije htjela (ili nije mogla) da se miješa u rat u
Bosni i Hercegovini. Ta konstatacija nije tačna. Međunarodna zajednica
se umiješala u ovaj rat, ali na pogrešan način, i to treba da bude zapamćeno.
Onaje to učinila nametanjem embarga na oružje koji je praktički djelovao
samo prema žrtvi. Umjesto da nam pomogne, da vojno interveniše, da nas
naoruža, svijet je povukao potpuno suprotan potez: zabranio jenaoružanje
napadnute zemlje i time je lišio legitimnog prava na samoodbranu ..
Objašnjenje (iliobrazloženje), višeputa ponavljano, glasilo je: em-
bargo na oružje je neophodan jer bi. bez· njega rat bio krvav i dug. Sada
nakon tri godine mi Bosanci imamopr:avo upitati: zar rat nije dovoljno
krvav i dovoljno dug?Zarje uopćer:nogaobiti krvaviji i duži?
Mi imamo sve razloge da . tyrditno: da nije bilo embarga na oružje, rat
bi već bio završen, a Bosnai principi međ\lnarodnog prava bili bi odbranjeni.
Ovako imamo i krv i rat i nezapamćeno.gaženje svih normi prava
i morala.
Kad je riječ o ovom strašnom ratu, tri stvari ostaju bez logičnog i
racionalnog objašnjenja:

• 423

1. količina zla koje se izlilo na Bosnu;
2. ravnodušnost svijeta prema ovoj erupciji zla;
3. čudo našeg otpora.
Morate priznati da nijednu od ove tri stvari niste očekivali i da ste
bili zatečeni.
Da li ste zaista očekivali da će usred Evrope, nakon Auschwitza i
Gulaga, neko biti dovoljno drzak da osnuje logore smrti u kojima su
nestale hiljade ljudi i da će sasvim hladnokrvno i planski porušiti džamije,
crkve, biblioteke i bolnice?
Ako ste i u najcrnjim slutnjama mogli dozvoliti jednu takvu
mogućnost, da li ste mogli povjerovati da će civilizovani svijet sve to
pasivno posmatrati, da će zatvoriti oči pred genocidom, agresivnim ratom,
koncologorima, etničkim čišćenjem, sveopćim nasiljem?
I, konačno, ono treće čudo, ovaj put pozitivno, naš otpor. Da li ste
1991. ili 1992. godine mogli pretpostaviti daće .golorukLbosanskLnarod
I uspjeti zaustaviti dobro naoružanu jugoslavensku (srpsku) armiju?
U maju 1992. godine lord Carrington me je posjetio u Sarajevu sa
jednom jedinom porukom: pregovarajte, a kada sam mu rekao da oni
traže našu kapitulaciju i da samo o tome hoće pregovarati, upitao me:
"Pa šta ćete činiti" - Rekao sam "Borit ćemo se". Carrington je
rezi~nirano odgovorio: "Vi očigledno ne znate s kim imate posla. Žao
mi je, ali vi nemate nikakvih šansi".
Kao što znate, mi smo odlučili dase odupremo. Samo sa nekoliko hiljada
lahko naoružanih boraca uspjeli smo da sačuvamo strateški dio Bosne i da,
ratujući, stvorimo vojsku koju niko više ne može ignorirati.
To su ta tri čuda koji čekaju svoje tumače. Pokazalo se da historija
nije predvidljiva i daje uistinu priča o dogadanjuneočekivanih stvari. Bit
će napisane biblioteke kujiga II pokušaju da se objasne tri spomenuta
fenomena, ali pravog objašnjenja neće biti.
Zlo u Bosni već su sa pravom nazvali metafizičkim, čime su očito
htjeli reći da je ono neobjašnjivo i van poznatih kategorija. Jedan pisac
je rekao da u jezicima civiliziranih naroda nema dovoljno ružne riječi da
bi se neki aspekti toga zla imenovali.
A kadaje riječ o ponašanju svijeta, o tom čudnom nizu kontradikcija,
čovjekU na pamet dolazi bizarna misao da se u tokudvije-tri generacije
dogodio neobjašnjiv lom u dušama ljudi. Naši očevi su ispisali sve one
uzvišene povelje, deklaracije i konvencije o zabrani upotrebe sile, o
miroljubivoj koegzistenciji, o ljudskim pravima. Mi smo se prema tim
dokumentima odnosili kao prema papirima bez vrijednosti. Jesu li naši
očevi bili drukčiji ljudi? Šta se u meduvremenu sa nama dogodilo?
424
Postavlja se krajnje ozbiljno pitanje koje se od sada tiče svakog naroda
i svake zemlje na svijetu: hoće li kršenje medunarodnog prava na ovako
golemoj ljestvici na Balkanu porušiti i same standarde koji su vijekovima
uspostavljani? Da li će medunarodna zajednica prihvatiti nova pravila
ponašanja, koja će legalizovati silu kao pravo? Je li spremna na to?
Kadaje riječ o našem otporu, jednoga dana znat će se sve činjenice,
ali fenomen time neće biti odgonetnut. To je stoga što je otpor sadržavao
snažnu moralnu komponentu, dakle činjenicu duhovnog reda, a činjenice
ove vrste opiru se strogo naučnoj analizi. Sarajevo nije jedini, ali je možda
najupečatljiviji i najilustrativniji primjer.
Mi II Sarajevu već tri godine živimo i radimo praktično na prvoj liniji
fronta. Ta linija se na nekim mjestima približava zgradi Predsjedništva
Republike na svega 500 metara. Zgradaje u toku tri godine direktno gadana
preko 120 puta, u njoj i oko nje poginuloje 57 ljudi. Nedavno je obilježeno
1000 dana opsade. Za to vrijeme na grad je, po najskrornnijim procjenama,
palo preko pola miliona granata. Poginulo je preko 10.000 gradana od
čega oko 1300 djece, itd.
To je ona tragična strana medalje. Ona drugaje slijedeća: Univerzitet
nijedan dan nije prestajao da radi. U toku rata diplomiralo je više od
1500 studenata i odbranjeno 55 doktorskih disertacija. U istom vremenu
održano je preko 250 koncerata i oko 1.000 pozorišnih predstava.
Dogadalo se da u emisiji glavnog TV dnevnika objavljuju vijesti o broju
poginulih taj dan i o održavanju koncerta ili pozorišne predstave te večeri.
Intenzivno umiranje bilo je praćeno isto tako intenzivnim življenjem.
Istinaje da su ti koncerti bili više naš prkos nego muzičke priredbe, ali to
je bio naš prkos zlu i nasilju sa brda, dakle, naš ljudski odgovor na
nezapamćeno nečovještvo.
I sada takav grad oni hoće da podijele i da podignu zid preko njega.
Vi, Nijemci, najbolje znate šta zidovi preko grada znače, vi bolje od
drugih znate kakvo stanje duha može stajati iza ove mračne ideje. Svi
graditelji svih zidova medu ljudima govore isto. Kada su podizali
Berlinski zid, staljinisti su govorili da hoće da odbrane slobodu. Danas
znamo da je pravi razlog bio njihov panični strah od slobode. lovi što
dijele Sarajevo i ovi što ruše Sarajevo govore isto, a opsjednuti su istim
strahom. Oni žele da ubiju simbol koji svjedoči protiv njih, da ubiju
grad koji je sve ono što oni nisu.
Sarajevo je, naime, svjedok da ljudi različitih vjera, nacija i kultura
mogu da žive zajedno. Postoji samo jedan uslov za to: da budu ljudi.
Neljudi to ne mogu.
U današnjoj Bosni, u dijelu pod kontrolom legalne bosanske vlade,
slobodno djeluje dvanaest parlamentarnih i vanparlamentarnih političkih
425
 stranaka. Neke ed njih su malebrejne, jer ima više reterike nego. djela, i
te nared vidi, ali nike im ne smeta da rade i pridebivaju buduće glasače.
Sa esjećanjem penesa i zadeveljstva sam prije neki dan čitao. izvještaj
Specijalneg izvještača za ljudska prava g. Tadeusza Mazewijeckeg. U
svem izvještaju en navedi da u samem Sarajevu djeluju tri TV i esam
radiestanica, pered ješ jedneg breja u drugiJ11 mjestima Besne i
Hercegevine. Same je RTV BiH državna, sve estale su nezavisne ili su
ped uticajem epezicienih stranaka. Uprave evih dana u Zagrebu je
prikazana izležba 175 listeva i časepisakejiizlaze·iJj·suizlazi!iuBesni
i Hercegevini u teku rata. Uglavnem su te nezavisni listevi. U Besni i
Hercegevini nema cenzure medija, nikada nijedan list nije zabranjen,
niti je neki nevillar genjen zbeg enega što. je napisao..
Nasupret teme, lijeve i desne ed nas nalaze se mali fašiznii koji še
penese svejim jednenacienalnim, jednevjerskim ijednestranačkim
kenceptem. Iz tih pravaca pušu vjetrevi keji pekušavaju da ugase evaj
plamičak svjetlesti keji ebasjava slebodne teriterije!3.Qil.llejH.e,c~g()viII~,
Oni pri teme petežu ješ jedan argument: islamski funda-mentalizam.
Tvrde da ONI brane Evrepu ed islamske epasnesti.
Meždaje eve debra prilika, debre mjesto. i vrijeme, da se razjasnimo.
e tem tzv. islamskem fundamentalizmu u Besni.
Prije bile čega,~emejte dezveliti da vas eni brane, pa makar te bile
ed islamskeg fundamentalizma ..Zar je Evrepa spala na te da je rušieci
begemelja i kulturnih spemenika ed bile čega brane?
U Besni ima islama, a nema fundamentalizma, a ake neke ne
razlikuje eve dvije pejave, te je njegev preblem. Naken pedeset gedina
kemunističke represije, vjera se budi i te je petpune priredan preces. Taj
preces je sastavni die nacienalneg budenja bešnjačkeg nareda i en će se
nastaviti.
Vjerski prepered u Besni,uprave zate što. je priredan i slebedan,
neće biti praćen radikalizrnem iekstremizmem. Onje većedigrao.
pezitivnu ulegu u humanizaciji naše berbe za slebedu. Vjera je
; !
: I
naglašavala razliku izmedu debra i zla i, uprkes svemu, mi nismo. dezvelili
da se i izbrišu razlike izmedu dezveljeneg i zabranjeneg. Sve nas je
gurale na revanš i nekentrolisane esvete. Mi srne ta iskušenja, hvala
i Begu, savladali.
"I'
"
Ova zabluda, ednesne zamjena vjere i fundamentalizma, održava
II se zahvaljujući nekej prećutnej saglasnesti agresera i Zapada, Interes je
u evej tački isti, razlezi su različiti. Interes srpskeg napadačaje da baukem
islamskeg fundamentalizma edvrati Zapad ed pemeći Besni. Interes
Zapadaje da ima debar izgever za sveju pasivnest, za sveje nečinjenje.
Zapad pristaje da bude ubijeden u nešto. što. ga eslebada svake ebaveze.
II
426
Eve dva primjera:.
Kada se prije nekelike mjeseci u sarajevskej tržnici degedie inci-
dent sa svinjskim mesem (gradani su tražili da predavnice budu
edvejene), zapadni listevi su danima e teme pisali kao. veema epasnem
degadaju. O svinjskem mesu u Sarajevu napisane je više članaka u
zapadnej štampi nego. e svim srpskim kenc1egerima u kejima su nestale
hiljade nevinih ljudi.
Drugi primjer: kada se geveri e ratu u Besni, jedan viseki zapadni
pelitičar kaže: svi su jednake krivi i, da ne bi bile zabune; nabraja: i
Besanci, i Srbi, i Hrvati. Njegeve kelege gevere e tzv. zaraćenim stranama
i e gradanskem ratu u Besni.. Razleg je kelike jednestavan, telike
previdan: ake eve nijeagresija,i-genocid,Zapad nije dužan dareaguje, a
embargo. na eružje Besnije ne same zakenit nego. i nužan.
Šta mi Bešnjaci mežeme misliti e teme nego. kao. e krajnjej
pristrasnesti i neebjektivnesti.
!
Ali, enda se degada da jedna ugledna i vrle ebavještena američka
i institucija - vi znate keja - ebjavljuje da su 90% svih ratnih zlečina u Besni
pečinili Srbi. Dakle, nismo. jednake krivi i ne dao. Beg da jesmo.. Ovake je
i,
barem nada spašena. I da srne učinili same jedan zlečin, mi se ne bismo.
smatrali nevinim, jer vjerujemo. da se principi i brejevi ne megu sabirati i
eduzimati. Aritmetika tu nema mjesta. Kada je prije nekelike dana u dijelu
Sarajeva ped srpskem kentrolem u razmjeni vatre ubijene dveje djece, naša
Annija je smegla hrabresti da preuzme edgevernest za penašanje sveg
vejnika i da esudi zlečin. Slične je učinila u ješ nekelike maheva, jer tri
g<!dine strašneg rata kakav je u Besni, nesi sa sebem nepredvidive i teške
kentrelirane situacije.
Ipak, bili srne penekad ekrivljeni jer srne bili slabija strana. Izgleda
da slabi nemaju prave na grešku. Oni meraju da budu savršeni, jaki te ne
meraju biti.
Ne prihvatajući taj stav, keji su izmislili mećni, mi ćemo. nastaviti
vjerovati u nepebjedivu i mežda neebjašnjivu snagu zakena i humanesti
nad silem.
I na kraju, dezvelite mi da eve izlaganje devršim nekim zapažanjima,
pemale lične ebejenim. Delazirn evdje u svejej zvaničnej funkciji, ali i
_ zašto. da te prešutim - kao. musliman iz Besne. Lične se esjećam
istevremene i muslimanem i Evropljaninem i ne mislim da se te dveje
uzajamne isključuje.
Ne prihvatam da pesteje neprernestive razlike medu narodima i
civilizacijama. Ake je svaka civilizacija prije svega jedan skup vrijednesti
_ a te su u krajnjej analizi meraIne vrijednesti u keje se vjeruje - enda se
meže geveriti e izvjesnem jedinstvu civilizacija.
427
 Davno nekad, kao mlad čovjek, napisao sam članak o Kantovom
"Kategoričkom imperativu". Teza članka je bila da se moralni princip
koji je Kant formulirao i kojije poznat pod gornjim nazivom, može skoro
u doslovnom obliku naći u veoma starim učenjima, počev od davnih
jevrejskih mudraca i Konfucija u staroj Kini, pa do Tolstoja i Martina
Bubera u našem vijeku, da dakle ovo osnovno moralno načelo praktički
stoji van prostora i vremena, da nema historije.
Za mene je ovo značilo da nema nepremostivih razlika izmedu
civilizacija i da su sve kulture sličtieiličakjednak,nko-se--idedo
njihovog dna.
Za mene je ovo pitanje bilo isto što i pitanje jednakosti ljudi.
U Kur' anu ima jedna uzbudljiva rečenica koja počinje riječima:
"Dodite da se okupimo oko riječi koja nam je zajednička ..." Poziv je
upućen kršćanima i jevrejima,
Stoga vam predlažem da odbijate pozive da se podižu vještačke
pregrade izmedu islama i kršćanstva, izmedu IstokaTZapiidii:"Riidije
ispitajte nisu li neke netrpeljivosti izazvane sebičnošću i nepravdama
Zapada. Takoder, mnoge razlike koje vidite i osjećate nisu suštinske:
one prije potiču iz razlika u stepenu kulturnog i društvenog razvoja.
Svoje izlaganje završio bih željomda Njemačka zauzme injesto koje
joj u svijetu pripada kao kulturnoj, moralnoj i ekonomskoj sili prvog
reda. Njemačka nema razloga da oklijeva. Njemačka i -svijet će time
samo dobiti. Hvala.
428
RAZGOVOR U FRANCUSKOM INSTITUTU ZA
MEĐUNARODNE ODNOSE
(Pariz, 30. august 1995.)
Jean Barrio: Htio bih, gospodine Predsjedniče, da Vam se zahvalim
što ste prihvatili naš večerašnji poziv. Svi znaju za pritisak koji Vas
opterećuje već godinama. Medu svim Vašim kvalitetima koje poznajemo,
htio bih podsjetiti na jednu koju moramo posebno priznati, a to je Vaša
hrabrost. Vaša lična hrabrost, Vaša fizička hrabrost, Vaša politička hrabrost.
Dozvolite mi da Vam postavim prvo pitanje kako bih pokrenuo ovaj
razgovor. Da li se danas__PJihližavamo jednom istinskQm mirovnom
procesu ili se, naprotiv,krećemoprema novoj rundi rata?
IZETBEGOVIĆ: Prije nego odgovorim na vaše pitanje, želim da se
zahvalim na vašem ljubaznom pozivu. Čast mi je što mi se pružila prilika
da razgovaram sa tako velikim brojem uglednih francuskih intelektualaca.
Sa mnom su i četiri člana naše delegacije koji takoder mogu odgovarati
na Vaša pitanja,a dok oni odgovaraju, ja ću se moći malo odmoriti.
Postavili ste mi pitanje u pravom trenutku. Jutros sam poslao pismo Vijeću
sigurnosti UN i članovima Kontakt-grupe, ove zapadne i one islamskih
zemalja, koje će se sutra sastati u Ženevi. U pismu tražim da se uništi
srpska arriljerija oko Sarajeva. Pošto se radi o pravoj mašini za ubijanje,
koja je ubila više od 10.000 stanovnika Sarajeva, od kojih 1.300 djece, i
koja je jučer ubila 41 stanovnika Sarajeva, zatražio sam efikasnu akciju
za uništenje te mašine. Rekao sam da ćemo suspendirati naše učešće u
mirovnim pregovorima dok se to ne riješi.
Ako se oklijevanje Medunarodne zajednice nastavi, do mira sigurno
neće još dugo doći. Pošto mi sami moramo naći sredstva da se ta artiljerija
oko Sarajeva neutrališe, to očito znači produženje rata.
Ne znam jeste li zadovoljni mojim odgovorom, ali mislim da sam
barem bio jasan.
BARRlO: Pravilo igre na ovim večeramaje da se postavljaju pitanja
pomalo "ikonoklastički" i htio bih da i vi postavljate takva pitanja.
Ponekad se ima utisak da Bosna u stvari teži nastavku rata zato što je
ubijedena da je evolucija odnosa snaga za nju povoljna. Šta mislite o
takvoj interpretaciji?"
. IZETBEGOVIĆ: Naša delegacija je došla u Francusku u mirovnu
misiju. U trenutku jučerašnjeg masakra, mi smo bili u Mostaru na putu za
vašu zemlju. Kao što znate, sa zakašnjenjem smo došli ovdje i objasnit ću
vam zašto. Nekoliko sati smo oklijevali. Razmišljali smo da prekinemo put
i vratimo se u Sarajevo. Nakon višesatnog kolebanja ipak smo odlučili da
429
dodemo ovamo. Srbi su možda pucali na Sarajevo da bi omeli ovaj proces.
Ne treba da upadnemo u ovu zamku i nasjednemo na provokaciju. Došli
smo u Pariz očekujući brzu reakciju medunarodne zajednice jučer ili danas.
Danas smo čitav dan čekali taj odgovor, ali on nije stigao. Svijet misli da
nam može vezati ruke i da ništa ne radi. Ne znam da li se sjećate: bio sam
ovdje prije dvije godine na vašoj TV. Pokazao sam vezane ruke ovako jer ste
nam uistinu vezali ruke embargom na oružje. Mislili smo da će svijet uraditi
nešto da nam pomogne, pošto nam je embargo bio nametnut. I, kao što
znate, ništa nije uradeno. Možemo rećLdasedesiloupr;;Y(UlIprgtnQ,<laje
medunarodna zajednica izdala BiH na jedan sramotan način. Devetog
februara 1994. g. NATO je donio odluku o uklanjanju artiljerije oko Sarajeva.
To se poštovalo samo oko pola godine. U augustu su granate ponovo počele
da padaju na Sarajevo. Najprije, svaklh nekoliko datufpo·je<.hra -granata; a
onda sve češće. Srbi su testirali medunarodnuzajednicll da bi utvrdili je li
sprenma da održi riječ i ispoštuje svoje obaveze. Shvatili su daje slaba i da
nije spremna da učini bilo šta. A onda su uslijedili napadi kao onaj jučerašnji.
Na vaše pitanje jesmo li za mir ili misiavak rafa,odgoYori06m-da
smo do sada prihvatili dva mirovna plana. Početkom 1993. Vance-Owenov
plan i prošle godine, prije tačno godinu dana, plan Kontakt-grupe. Oba
plana su bila nepravedna za BiH. Prihvatili smo ih jer su vodili miru.
Srbi su odbili oba plana, pa izvedite zaključak.
BARRlO: Postavit ću Vam još jedno pitanje ali želim da i ostali
postavljaju pitanja kako se ovo ne bi svelo na obični dijalog, dakle, dame
i gospodo, molim Vas da pripremite vaša pitanja.
Gospodine Predsjedniče, moje slijedeće pitanje je: da li možete reći
šta mislite o solidnosti hrvatsko-muslimanske federacije, da li ona postoji
zahvaljujući pritisku SAD. Kakva je solidnost tog saveza i kako se može
zamisliti održavanje integriteta bosanske države dokje jedan dio te države
u konfederalnoj vezi sajednom drugom državom ti; hrvatskom a drugi dio
bosanske države je u konfederativnoj vezi sa Srbijom? Kako jedno takvo
uredenje može imati smisao na planu medunarodnog prava?
IZETBEGOVIĆ: Kao prvo, to je pomalo dugačko pitanje.
BARRlO: Da, imate pravo.
IZETBEGOVIĆ: Sa Vaše desne strane sjedi g. Zubak, predsjednik
Federacije i on će moći nešto reći u vezi sa ovim pitanjem. Uspostavljanje
Federacije ide dosta sporo. Ipak mislim da ta Federacija nijevještačka stvar
nametnuta vanjskim uticajem. Federacijaje ustanovljena prije više od godinu
dana i odmah je dovela do mira. Nakon toga ni jedan metak nije ispaljen.
To je po našem mišljenju izvanredan test vrijednosti tog plana, uprkos
tome što je njegova implementacija teška. Na dan potpisivanja sporazuma
o uspostavljanju Federacije rat je doslovno trenutno prestao. Mislim da
430
je na taj način naša Federacija položila ispit. Vjerujem da ćemo, gospodin
Zubak i ja, uspjeti da je uspostavimo u potpunosti. Ona nije neprirodan
savez. Naprotiv, možemo reći da je sukob koji je prethodio Federaciji
bio neprirodan sukob. Pošto postoji duboka simpatija izmedu bošnjačkog
i hrvatskog naroda, sukob je očito vještački izazvan. Samo su neke grupe
bile protiv Federacije. Za Federaciju su bili bosanski i hrvatski
intelektualci, sve opozicione stranke u Hrvatskoj, a stranka koja ima vlast
u Hrvatskoj potpisala je taj akt. Katolička crkva, koja je vrlo moćna u
Hrvatskoj i Bosni, bilaj e, takoder za Federaciju. Dakle, svi uticajni faktori
bili su za Federaciju. Ja stoga vjerujem da Federacija ima budućnost.
BARRlO: Gospodine Predsjedniče, danas ste vidjeli gospodina Chiraca.
Jeste li razočarani zbog francuske podrške projektu demilitarizacije Sarajeva?
IZETBEGOVIĆ: Iskreno r~Č~n;, ne poznajem kompletan sadržaj tog
prijedloga. U toku razgovora predsjednik Chirac nije spominjao tu temu.
Naprotiv, govorili smo o otvaranju Sarajeva uz pomoć francuskih snaga.
Predsjednik Chirac je obećao da će upotrijebiti francuske snage kako bi
osigurao put preko Igmana i aerodrom koji će otvoriti grad Sarajevo.
Razgovor je bio veoma otvoren i koristan. Imam osjećaj da u predsjedniku
Chiracu imamo prijatelja Bosne, sudeći po onome kako mi vidimo i kako
on vidi Bosnu i Hercegovinu. A mi BiH vidimo kao demokratsku zemlju,
državu gradana gdje će se poštovati čovjekova prava i gdje će biti tolerancije.
Predsjednik Chirac je izjavio da on podržava BiHjer je to napadnuta zemlja.
Rekao je: "Ako vi jednog dana postanete agresor, bit ćemo protiv vas. I
sve dok vas napadaju, mi smo na vašoj strani. Jer to je moralna obaveza
Francuske". To je ono glavno što je onrekao.
BARRlO: Gospodine Predsjedniče, da li postoji razlika izmedu
predsjednika Chiraca i njegovog prethodnika Francois Mitteranda u
pogledu bosanskog pitanja?
IZETBEGOVIĆ: Mislim da postoji. Ne mogu tvrditi da je
predsjednik Mitterand imao antibosanske pozicije ili antibosansko
osjećanje. Ali, odredenje predsjednika Chiraca je jasnije u pogledu BiH.
Naravno, to je moj utisak, ali mislim da razlika očito postoji.
BARRIO: Da li je po. Vašem saznanju američki plan jednostavno
otvaranje koje Amel:ikanceni na šta ne obavezuje? Žele li oni
administrativnu podjelu BiH prema procentu: 49 posto za Srbe i 51 posto
za Hrvate i Muslimane,budući dajejošprošle sedmice Radovan Karadžić
uporno zahtijevao 64 posto teritorije Bosne, plus izlaz na more, plus
jedan dio grada Sarajeva? Šta mislite o jutrošnjoj izjavi R. Karadžića u
kojoj je rekao da prihvata američki plan?
IZETBEGOVIĆ: Nisam čuo tu izjavu Karadžića. Danas sam bio
veoma zauzet i nisam slušao vijesti. Ali, znam da Karadžić obično daje
431
dvosmislene izjave da bi spriječio donošenje neke odluke, ili doveo do
konfuzije. Karadžić treba da prihvati plan Kontakt-grupe i da to jasno
kaže i da potvrdi prihvatanje integriteta i suvereniteta BiH. I to ne
indirektno, nego eksplicitno.
BARRlO: Gospodine Predsjedniče, u toku jedne večere koja je
pomalo ličila na ovu, ali koja se dešavala u Londonu, predsjednik Thdman
je nacrtao skicu podjele Bosne. Kakvaje bila vaša reakcija kad ste vidjeli
taj crtež i jeste li tražili lična objašnjenja od predsjednika Thdmana?
IZETBEGOVIĆ: Prijenegb štos=muse~obratio;-on~jedemantirao
tu priču. Pošto ne volimo da tražimo davola ako je to ikako moguće, odlučili
smo da ne pravimo istragu o tome. Thdman je demantirao i mi smo prihvatili
njegov demanti. Znate, u pOlitici nikad nema apsolutnog~povjerenja.AIi,
ne treba da postoji ni trajno nepovjerenje koje paralizira svaku akciju.
Narodi ne biraju susjede. Hrvatskaje naš prvi susjed inaš najvažniji part-
ner. Moramo živjeti sa Hrvatskom. Volimo da se tamo stvari odvijaju dobro,
a ne loše. Zato smo i prihvatili demanti predsjednik~'!'t!dJll.an!l·~ _____ _
BARRlO: Dakie, ne negirate postojanje crteža nego prihvatate demanti?
IZETBEGOVIĆ: Moglo bi se tako reći.
Barrio: Gospodine Predsjedniče, pretpostavljamo da će embargo na
oružje biti konačno dignut. Da li će po Vašem mišljenju sukob biti
limitiran, ili će se pak proširiti na druge regije bivše Jugoslavije, ili možda
čak izvan bivše Jugoslavije?
IZETBEGOVIĆ: Obje mogućnosti su realne: i da se sukob proširi i da
se sukob ograniči na BiH. Više je vjerovatno ovo drugo, i to prije svega
zahvaljujuSi strahu od proširenja sukoba. Kao Što vidite,ponekad strah ima
pozitivnu ulogu. Širenje tog sukoba na Hrvatsku i Srbijumbglo bi dovesti
do proširenja sukoba na Albaniju, Grčku~ pa čak i Rusiju. Strah od takvog
razvoja može ograničiti rat nil BiH. Mislim, dakle, daje ovo vjerovatnije.
BARRlO: Gospodine Predsjedniče, nakoh skoročetiri godine rata,
kakav sud imate o ulozi Evrope? Da li mislite da bi morala postojati
evropska sposobnost da se pomogne uIješenju sukoba, da li će to poslužiti
nečemu, da li ste osjetili njen nedostatak?
IZETBEGOVIĆ: Mislim daje Evropa pala na ispitu, što odražava loše
stanje duha u Evropi i u svijetu uopće. Maločas sam vam spomenuo jednu
obavezu koju su preuzeli na sebe NATO i Ujedinjene nacije, miSlio sam na
ultimatum koji je štitio grad Sarajevo. Ta obaveza je u potpunosti izdana.
Nedavno se desio slučaj sa Srebrenicom. Ujedinjene nacije su proglasile
Srebrenicu zaštićenom zonom. I ne samo to. Uvjerili su nas da treba da
prihvatimo demilitarizaciju Srebrenice, na osnovu čega je naša vojska predala
oružje Ujedinjenim nacijama. Nakon toga, prepustili su Srebrenicu njenoj
sudbini i desio se najveći zločin nakon Drugog svjetskog rata. Mislim da se
432
radi o sramnoj izdaji. Kao mlad čovjek, čitao sam Propast zapada poznato
djelo Osvalda Spenglera. Dugo sam bio pod uticajem te snažne knjige, a
onda sam se počeo oslobadati ideje o propasti Zapada i počeo je smatrati
utopijom. Pod utiskom ovog rata ponovo sam počeo vjerovati u propast
Zapada. Kako se Srebrenica može prepustiti njenim ubicama nakon jasno
preuzetih obaveza. Znate li daje 4.000 ljudi ubijeno za četiri dana? Sve se to
dogada i civilizovani svijet to posmatra, čak bez vidnog protesta. Svijet koji
može na taj način izdati svoje obaveze i prepustiti hiljade ljudi okrutnoj
sudbini, mora se zamisliti nad samim sobom. Da ponovim: ponovo vjerujem
u propast Zapada. Ćini se ajnštajnovski duh relativnosti lebdi nad svim.
Ništa više nije sigurno i stabilno, sve se raspada.
BARRlO: Gospodine Predsjedniče, slušajući neke Bosance, neke od
Vaših prijatelja, kao npr. Beriiaroa-:Henrya - Levya u Francuskoj, stiče se
utisak da smo mi, zemlje Zapada, krivi zato što se Srbi, Bosanci i Hrvati
medusobno ubijaju već četiri godine. Ali, da li ipak postoje razlozi, čisto
lokalni, za te masakre. Ipak, treba o tome razmišljati s vremena na vrijeme.
Kako je moguće da se ubijaju ljudi koji su, uprkos svemu, živjeli zajedno
sedamdeset godina i više.
IZETBEGOVIĆ: Riječ je o nacionalizmu u ovom dijelu svijeta.
Sjetite se evropskih događaja u toku ovog stoljeća kada su normalni ljudi
pod uticajem nakaznih ideologija odjednom počeli da čine zlo. Fašizam
je dijete Evrope, civiliziranog dijela Evrope, a ne Balkana. Isto je sa
boljševizmom. Vidite, zlo izvire odnekle. Teško je naći njegov izvor, ali
dobijate utisak daje njegova količina stalna i da samo mijenjaju mjesto
i forme. A ja govorim o tome da se dobro nije diglo protiv zla. Uvijek
prisustvujemo borbi između dobra i zla. Zlo se pojavilo na Balkanu, to
je tačno. Ali nije bilo sila dobra u Evropi da bi se zlo zaustavilo. Ostaće
neobjašnjeno zašto jedna nezavisna zemlja, koja je uprkos svemu bila
jedna oaza demokratije ili tračak svjetlosti u općoj tami, zašto je ta zemlja
bila lišena prava da se brani. Jer, u tom dijelu svijeta samo tamo gdje je
bosanska vojska i vlast još uvijek imamo demokratiju, slobodu štampe,
političku opoziciju, a crkve, katoličke i ortodoksne su čitave. Uprkos
svemu tome, nama su vezane ruke. Nismo imali mogućnost da se sami
branimo. Uporno suse izmišljali sve novi i novi razlozi da nam se ne
dozvoli odbrana. Zašto?
BARRlO: Da se vratimo na vrlo .aktuelno pitanje. Da li je ideja da
Slobodan Milošević formalno prizna BiH realna ili nije?
IZETBEGOVIĆ: Ne znam dali ste primijetili izvjesnu skrivenu
nijansu u tom priznanju koje nam je ponuđeno. Milošević nudi
unilateralno umjesto bilateralnog priznanja i traži vrlo visoku cijenu za
to priznanje. On priznaje nekakvu BiH kakva ne postoji. On priznaje
BiH koja će biti po njegovom ukusu. Kao cijenu za to priznanje traži da
433
se dignu sankcije. Mi smo rekli da za takvo što nismo zainteresirani.
Očito je da Milošević želi da dobije dvije stvari: skidanje sankcija
formalnim priznanjem države koja ne postoji i da istovremeno nastavi
da ostvarivanjem plana velike Srbije. Pošto se Milošević ovdje predstavlja
kao mirotvorac, to me podsjeća na jednu duhovitu misao Klauzevica:
"Kada agresor postigne ciljeve, on se pretvara u mirotvorca."
BARRIO: Vi ste rekli da je Bosna i Hercegovina izdana od Zapada,
što znači daje bliža muslimanskom svijetu. Šta mislite, šta može Bosna
očekivati od muslimanskog svijeta? . ".... ~-..-.-....
IZETBEGOVIĆ: Bosna je evropska zemlja. Ja sam musliman, ali
istovremeno i Evropljanin. Dobro se osjećam što mogu biti i jedno i
drugo. Slična je stvar sa Bosnom. Ona pripada Istoku i Zapadu. To je
jedna interesantna zemlja, zemlja na tzv. Velikoj granici. Linija trenja
izmedu dva svijeta, Istoka i Zapada, šetala se preko Bosne više stotina
godina i ona je stvorila ono što zovemo bosanski duh. Osnovna
karakteristika tog duha jeste tolerancija, sposobnost da se živi s nekim
ko se razlikuje od vas. Nedavno Su se desili masakri l:iSrebfenii:ii Upi.
Nije bilo ni pokušaja revanša u BiH prema srpskom narodu. Dakle, to je
moj odgovor. Pripadnici smo dva svijeta i sretni smo što je tako.
BARRlO: Dozvolite mi da Vam postavim još jedno pitanje,
gospodine Predsjedniče. U zapadnoj štampi mnogo se insistira na
unutrašnjim podjelama Srba, kaže se da g. Milošević zna za diplomatsku
kartu, dok je g. Karadžić ekstremist. GeneraLMladić, bi bio onaj. koji je
bliže Miloševiću, dakle čovjek s kojim se može pregovarati.
IZETBEGOVIĆ: Izmedu Karadžića i Mladića nema bitne razlike.
Između oVe dvojice i Miloševića mislim da ima. Miloševićje manje
nacionalist; više borac za vlast.
BARRlO: Između Hrvatske iSrbij'eglavniproblem je istočna
Slavonija. Hoće liseSrbijapovućHz ove hrVatske pokrajine ili će doći
do rata? Kakvaje vaša procjena?
IZETBEGOVIĆ: Mislim đaće sepoVuči iz Slavonije. Ali, ne može
se to uraditi odmah. Ljekari kažu da ne idu dvije injekcije istovremeno.
Druga injekcija se ostavlja za drugi dan. Ali, Srbija će se povući iz
Slavonije, skoro sam siguran u to. Za nekoliko mjeseci možda.
BARRlO: Postavio bih Vam jedno pomalo lično pitanje. Najprije,
jeste li prije rata imali prijatelje među Srbima? Imate li još uvijektiikvih
prijatelja i o čemu razgovarate s njima? I treće pitanje je:dalismiltnite
da ćete se jednog dana pomiriti sa Srbima?
IZETBEGOVIĆ: Ovdje su prisutna moja dva prijatelja, oba Srbina:
prof. Kovač, naš ambasador u Parizu, i g. Miro Lazović;predsjednik
Bosanske skupštine. Nisam odgajan u mržnji. Ako govorimo o
mentalitetu, moglo bi se reći da je bosanski mentalitet bliži srpskom.
434
Jer, živjeli smo dugo vremena zajedno pod Turcima. Kaže se: Bosanci i
Srbi imaju nešto zajedničko: vole lijepe žene i dobre konje. Ne mislim
da postoje zli narodi. Postoje narodi koji su loše vođeni. Njemački narod
je dobar primjer za to. Uvijek sam vjerovao daje njemački narod dobar
narod. Dao je Gčthea, Betovena, Einsteina. Ali, u jednom trenutku ga je
povela jedna zla ekipa i učinio je užasne zločine.
BARRIO: ,A sada jedno pitanje koje se tiče uzroka rata. Kakva je
Vaša procjena trenutka donošenja odluke o priznanju Hrvatske i Slovenije.
Mislim da sam čuo da ste vi kazali da to nije bila odluka u dobar čas. Šta
mislite o tOJ odluci, da li je ona doprinijela razvoju događaja kakav je bio?
IZETBEGOVIĆ: To je bila dobra odluka za Sloveniju i Hrvatsku,
aliza.BiH je bila loša.. OnemQgućilajemožda, kaž.eltl.ltlQž<!a, .miran
rasplet situacije koji je otpočeo posredstvom lorda Carringtona. Pitanje
je da li su stvari mogle ići drugim pravcem. Ali time ulazimo na teren
filozofije historije: zašto se nešto desilo u historiji? Ako Hegel ima pravo,
Jugoslavija je morala propasti. Sjećate se njegove misli da sve što je
propalo u historiji, propalo je sa razlogom. A Tolstoj je napisao ona dva
velika toma svog slavnog romana da bi pokazao da ljudi ne upravljaju
historijom. Niko ne zna zašto baš tako historija teče. Ne osjećam se
sposobnim da otkrijem i shvatim razloge za kretanje historije. Bogje taj
koji ostvaruje neki svoj plan. Tako ja vjerujem.
BARRIO: Dozvolite da Vam protivrječim Vašim vlastitim riječima.
Vi ste maloprije rekli da narodi nisu loši sami po sebi nego da ih neka
grupa vodi. Ima li nesuglasnosti između te Vaše dvije izjave?
IZETBEGOVIĆ: Da, prividno postoji kontradikcija. Svaki važniji
sud o životu uglavnom je kontradiktoran, bolje reći antinomičan .
BARRIO: Gospodine Predsjedniče, upravo sam želio osloboditi Vas,
imajući u vidu Vaše obaveze. Ali, evo dozvolite da Vas upitam, smatrate
li mogućim uspostavljanje neke nove, stare Jugoslavije. Imajući u vidu
da Jugoslavija znači južne Slavene, je li moguće uspostavljanje za nekih
dvadeset do trideset godinajedne nove političke cjeline?
IZETBEGOVIĆ: Ne vjerujem u to, zato što su neki bitni faktori
koji bi stvorili takvu Jugoslaviju definitivno odlučili da krenu drugim
putem: to su Slovenija i Hrvatska, BiHje pola-pola. Mislim da Hrvatska
i Slovenija ne bi više nikada prihvatile Jugoslaviju zbog lošeg iskustva
sa Jugoslavijom. I pošto imamo još nekoliko minuta, mogu vam reći da
Jugoslavija u početku nije bila loša ideja, ali nacionalni egoizam Srba je
upropastio tu ideju. Srbi su sve vrijeme pokušavali da održe svoju
hegemoniju u Jugoslaviji. Izvinjavam se moji srpskim prijateljima, ali to
je nažalost istina. Jugoslavija je mogla biti zemlja ravnopravnih naroda
i u tom slučaju bi preživjela. Godine 1990. i 1991. ja sam još uvijek
435
vjerovao u mogućnost Jugoslavije. Ali pokazalo se da je to mašina koja
nije popravljiva. Ako treba da dam neku dijagnozu situacije, rekao bih
dakle da se u osnovi Jugoslavije nalazila srpska hegemonija, pa je
jugoslavenska ideja postala neprihvatljiva za Hrvatsku i za Sloveniju.
BARRIO: Mislite li da je Jugoslavija bila loša ideja?
IZETBEGOVIĆ: Mislim da ona nije bila loša kao ideja, ali je bila
loša kao izvedba.
Barrio: Zašto su Srbi tako dugo prihvatali<iajedarllfrvatnjirna lIpraylja?
IZETBEGOVIĆ: To pitanje se odnosi na karakter komunističkog
sistema. Josip Broz u očima mnogih ljudi nije bio Hrvat, nego lider
komunističke partije. Ali, naravno, to je mnogo komplikovanije.
Boljševizamje sistem kojije bio baziran na ideji kOIIlunizma;aona,'lYar
u principu odbacuje naciju i nacionalizam. Međutim, to stanje je uvijek
privremeno, jer nacije su realnost.
BARRIO: Kakvajeulogareligije u ovome sukobu i šta vi o tome mislite?
IZETBEGOVIĆ: Nakon mnogo godinakomunist1Čkerepreslje'doŠlo
je do vraćanja religiji i to je skoro opća pojava. ReJigijaje jedna velika
ideja, alije vrlo često zloupotrebljavana. To se dogadalo ovih godina na
Balkanu. Ja lično sam religiozan čovjek, ali mogu vam dati pregršt
primjera iz historije o zloupotrebi religije. Ali, to neće uništiti religiju,
kao ni mnogi raniji žalosni dogadaji. Hristova idejaje nadživjela krstaške
ratove i loše pape, i mnogočega tragičnog i lošeg, jerjevjerli u . nešto
više neuništiva kao i život. Ali to je druga tema.
BARRIO: Gospodine Predsjedniče, ja Vam se zahvaljujem, malo
smo prekoračili predvideno vrijeme za razgovor. Želim da izrazim naše
divljenje prema Vašoj ličnosti; uspjeli ste privući velike simpatije
uzvišenošću Vaših ideja i ciljeva za koje se. borite.iVašom. istrajnošću na
tom putu. Hvala vam.
436
DVA INTERVJUA MAGAZINU DANI
Izmedu brojnih intervjua iz perioda od deset godina, za ove Priloge
izdvojio sam dva, oba objavljena u sarajevskom magazinu Dani. Intervjui
su dati u razmaku od preko tri godine. Prvi, u decembru 1994., dokje još
bjesnio rat, a drugi u martu 1998., kadaje uveliko vladao mir. Citiram ih
lYez komentara. Mislim da pitanja rječitije govore o situaciji i nastalim
promjenama nego odgovori. OlYa razgovora vodio je Senad Pećanin,
glavni i odgovorni urednik Dana.
Dani - 11. decemlYar 1994.
Dani:Udugoj'istoriji-Bosne i Hercegovine o njenoj ·sudbini su
odlučivali ili strani osvajači ili velike sile. No, i u jednom i u drugom
slučaju ponajmanje narod koji u njoj živi. Hoće li se istorija ponoviti i
sada i to u drastičnijem obliku nego ikada do sada?
A.!,: Ne bih se sasvim složio sa vama. Mi aktivno učestvujemo u
kreiranju onoga što se zove naša sudbina. Drugo je pitanje rezultata. To
nije pitanje našeg većeg ili manjeg učešća, nego odnosa snaga. U našu
sudbinu umiješali su se vrlo moćni faktori, bilo svojom inercijom, lYilo
svojim djelovanjem. Zapad uglavnom inercijom, ali i inercija je sila.
Ipak, ako trelYa da procjenjujem konačni rezultat svih ovih povuci-potegni,
mislim da će rezultat biti da će naš narod konačno dobiti svoju državu.
Dani: Uloga Rusije, Velike Britanije i Francuske u agresiji na Bosnu
i Hercegovinu je, iako nelogična i nerazumijiva, prilično jasna. No, čini
mi se da najveću nepoznanicu za našu politiku predstavlja krajnja namjera
Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini. Vjerujete li da
će sadašnja američka administracija prevladati "političko-strateški
provincijalizam" teze koja se može čuti, po kojoj "Amerika, zapravo, i
nema bezbjednosnih interesa u Bosni..."
A. L: Nedavno sam čitao studijU grupe veoma kompetentnih američkih
autora. Prema toj studiji, Bosna spada u treću kategoriju američkih
prioriteta, dakle, relativno nisko. Ova tendencijaje prisutna od početka
krize u bivšoj Jugoslaviji. Uvijek smo, uglavnom bez uspjeha, pokušavali
da ubijedimo Ameriku u potrebu da se aktivno, a ne kao posmatrač, uključi
u rješavanje bosanske krize. Odgovor je, izravan ili neizravan, uvijek bio
da je to primarno evropsko pitanje i evropska odgovornost.
Iskreno rečeno, ne razumijem ovo potcjenjivanje problema, ali ne
možemo ništa promijeniti. Kad sam se posljednji put susreo sa
predsjednikom Clintonom, bilo je to prije nekoliko dana u Budimpešti,
učinio sam posljednji pokušaj, skrećući mu pažnju da su Rusi došli na
Jadransko more. Bila je jasna moja aluzija da se to dogodilo u vrijeme
437
predsjednika SAD koji se zove Bill Clinton. Rekoh da to nije ništa novo.
Podsjetio bih vas da je isti povučeni stav imala Amerika za vrijeme neke
krize između Jugoslavije i SSSR-a, kadaje Brežnjev direktno zaprijetio
Titu. Na pitanje da li će SAD uzeti Jugoslaviju u zaštitu u slučaju ruskog
napada, tadašnji američki predsjednik Jimmy Carter je prostodušno
odgovorio: to bi bila veoma ozbiljna stvar, ali mi vojno ne bismo
intervenirali. Neki su tada prokomentirali kako je Carter tada "na tanjiru"
Rusima ponudio Jugoslaviju. Kao što vidite, stvari se nisu promijenile.
Ali moj najsnažniji osobni utisak je da:Amerika:,--kacla-jeriječ-o-Bosni;
nema definiranu politiku. Zato možda treba nastaviti da radimo da bi se
ta politika definirala u za nas povoljnom smjeru ..
Dani: Da li biste prihvatili najavljenu vojnu pomoć grupe islamskih
zemalja (Malezija, Iran, Pakistan, Thrska) u ljudstvu, u slučaju .da Savjet
bezbjednosti Ujedinjenih nacija povuče mirovne snage iz Bosne i
Hercegovine i kakve bi posljedice Vaše prihvatanje ponude moglo proizvesti?
A. L: Da, prihvatio bih. Znam za rizike kojeta:odlukanosii·ali-u
situaciji kakva jeste ili kakva bi mogla nastati, suprotna odluka bila bi
neodgovorna. Narod je ne bi razumio, ni odobrio.
Dani: Gospodine predsjedniče, čini mi se da se i Bosna i Hercegovina
i Vi osobno razlikujete od svih malih i novonastalih evropskih država i
državnika po tome što ni Bosna, a ni Vi osobno, niste pod svojevrsnom
kontrolom, ali ni zaštitom nijedne velike svjetske države. Ne postoji
svjetski državnik koji Vas može nazvati telefonom i odrediti stav Bosne
o nekom pitanju. Je li Bosna i Hercegovina mogla biti interesno-politički
dominion recimo SAD, Njemačke, Irana ili Thrske i koliko je Vaša
samostalnost u odlučivanju bila prepreka čvršćem povezivanju. BiH sa
nekom "državom zaštitnicom"?
A. L: Mi smo se ponašali samostalno, ali ničiji štit nismo odbili, što
ne znači da bi svačiji štit prihvatili. Postoje "samrtni zagrljaji".
Dani: Da li je neko takvo povezivanje na početkU agresije na Bosnu
moglo smanjiti njene posljedice i može li takvo eventualno povezivanje
u budućnosti spasiti Bosnu?
A. l.: Amerikanci imaju poslovicu koja u slobodnom prijevodu glasi
da svaki uspjeh dolazi iznutra. Mi našu odbranu moramo držati na nekoj
granici, na nekom dovoljnom visokom nivou, i to mi sami, moramo na
tome ustrajati i tada će se naći saveznika u svijetu. Drugog puta ne vidim.
Uostalom, ako je riječ o našem uticaju, mogućnost tog uticaja unutra je
vrlo velika, napolju veoma ograničena.
Dani: Gospodine predsjedniče, Vaša hari zrna u bošnjačkomnarodu
je neupitna. Više niste samo predsjednik jedne stranke ili najvišeg
državnog organa, već ste postali i simbol bošnjačkog naroda i prvi veliki
438
politički vođa tog naroda u njegovoj istoriji. Iako ću sljedećim pitanjem
rizikovati osjećanje jednog od mnogih jugoslovenskih novinara koji su
pravili intervjue sa predsjednikom Titom (ne želim Vam ovom paralelom
ništa loše, a ni laskati ili Vas možda uvrijediti) hoću da Vas pitam: šta
poslije Vas? Vidite li u svom okruženju ljude koji bi Vas mogli zamijeniti
u istorijski najdelikatnijem trenutku bošnjačkog naroda? Znam puno
različitih ljudi, od onih koji Vas obožavaju do onih koji Vas osporavaju,
koji se slažu u tome da Vi predstavljate jedan od vrlo bitnih faktora
odbrane, pa i opstanka bošnjačkog naroda?
A. I.: Moram malo da se priberem i saberem, nakon onoga što je
sadržano u vašem pitanju. Prije svega, mislim da pretjerujete. Ja sam
SllmoRxecisjednik izabraIlnll_s1oJ)Ocll!imj;>;borirna i znam štato znači.
Polaskan sam onim što mi kažete ali, ako malo bolje r~;~i~li~,i~am
razloga i za tugu, pa i zabrinutost, možda i ljutnju. Dozvolite da se n~
složim sa mišljenjem da sam ja toliko važan za odbranu, pa i opstanak
bošnjačkog naroda. Bilo bi loše daje to tako ali, hvala Bogu, nije. Hiljade
o'
ljudi se bori, lakše im je sa mnom kao što je meni lakše sa njima, ali oni
bi se borili i bez mene i nastavit će se boriti i raditi i kada ja odem.
Uvjerio sam se u to u oktobru 1992. Tada sam prvi put prošao uzduž i
l
poprijeko Bosnom u kojoj je bjesnio rat. Ponovio sam taj obilazak dva
mjeseca kasnije, u decembru iste godine. Došao sam u jedan Gradačac,
koji je već bio odbranjen i koji će biti konačno odbranjen u bici što će se
voditi u novembru 1992, kada smo napravili hršum od njihovih tenkova
u ravnicama oko Gradačca. Šta sam im ja i ljudi oko mene u Sarajevu
pomogli u tome? - Nismo mnogo. Pomogli smo im utoliko što smo prije
početka rata organizovali narod i pripremili nešto oružja, nažalost ne
.,.
mnogo, i što smo im negdje ujesen prije ove odlučne bitke u novembru,
)
dostavili nešto oružja protiv oklopa. Sve drugo odradili su oni sami, na
..... osnovu lične inicijative, organizujući i pomoć iz svoje dijaspore u Evropi.
U ovome su pokazali veliku mjeru samostalnosti, snalažljivosti i mašte.
.
Sjetite se onog oklopnog voza što su ga borci Gradačca namamili i uništili .
Nije to bila naša ideja, bilo je to i u zamisli i u izvedbi njihovo djelo.
Mogao bih. vam navesti pregršt sličnih primjera. Oživljavanje naše
:
namjenske industrije posebna je priča kad je rijeco lokalnoj pameti i
lokalnoj inicijativi. Ovajnarod, srećom, ne.zavisiod pojedinca. Blokada
._.
Sarajeva imala je i jednu dobru stranu: doprinijela je zrijenju i
i osamostaljenju naroda. Onje sazrijevao brže prolazeći kroz ove patnje i
suočen sa neposrednom opasnošću. Stoga mislim daje opasna - a nije ni
tačna - tvrdnja: ako Alija ode, odbrana će se poljuljati. Već sada, u Stranci,
Vladi i Predsjedništvu, nalaze se sasvim formirani ljudi. Stranku već
odavko skoro samostalno vodi Bičakčić, poslove Vlade vodi Silajdžić, a
mnoge poslove Predsjedništva Ganić. Apelirat ću na ove ljude da nastave
439
da se dogovaraju i saraduju. A narod će jednog dana kazati ko će biti
prvi, čim mu se za to pruži prilika na slobodnim izborima. Dotle, neka
se strpe i bore zajedno sa narodom.
Dani: U bošnjačkom narodu, pa i u Stranci demokratske akcije i u samoj
vlasti, sve se više produbljuje jaz izmedu dvije struje: radikalnije, uslovno
bismo je mogli nazvati vjerskom, i umjerenije, opet uslovno - gradanske. Da
li ta podjela polako postaje ozbiljna opasnost i da li jeza nju kriv "vjerski
fanatizam" prvih·ili "kosmopolitizam ine<fostataj(l;>a.tr.i()ti~tna"~drtl~.ih?
A. L: Stranka demokratske akcije je velika stranka i nije čudo da ima
više struja. U njoj se ogleda naš narod takav kakavje, pa možda i neka
njegova pfotivrječja i nedosljednosti. Naš narod volivjeru, ali ni u vjeri ne
volipretjerivanje. To je tipičninarod sa Velike gn\nice,sar1iZ1ned~fsvjetova:
Po vjeri smo istočnjaci, po obrazovanju smo EvropljanI: SrcemJ?ripadamo
jednom svijetu, umom drugom. Pa miješa se tu i ona daleka bogumilska
komponenta praštanja i dobrote. Svako od nas ko je iskren mora priznati
da se često upita: ko je on, kojem s\iijettipripada.'Štose~ffienetiče;jasam
sebi odgovorio da sam evropski musliman i oSjećilIn se u toj definiciji kao
u komotnim cipelama.
Malo sam se udaljio od vašeg pitanja. Dakle, bilo bi loše kada bi se
struje u Stranci pojačavale tako da se oštro izdvoji vjerska od laičke struje.
Ja bih želio da Stranka nastavi da liči nanaš narod, a da bi to bila, ove dvije
tendencije se ne smiju udaljavati. Obrnuto, treba da se približavaju. Tako
ćemo dobiti najefikasniju kombinaciju za budućnost.
Dani: Važite za tolerantnog čovjeka i demOkratskog političara, uprkos
ili možda zahvaljujući tome što ste na svojim plećima najbolje osjetili
represivnost prošlog totalitarnog sistema. No, stranka čiji ste osnivač i
predstavnik počinje se ponašati u dlaku isto kao i Partija nekada.
Bošnjacimaje puno lakše živjeti; boriti se, raditi, ostvarivati svoja prava
ukoliko su članovi Stranke demokratske akcije, nego ako to nisu. Narodski
pitano: na šta će to?
. A. L: Mi u posljednje vrijeme imamo snažan priliv u Stranku ljudi
koji su pripadali ranijem sistemu. Naravno, postavlja se pitanje: dolaze li
izubjedenja, karijerizma ili pritiska. Jedno je sigurno: nikakvog izravnog
pritiska nema, neizravnog možda. Kad je riječ o ljudima ranijeg sistema,
mi imamo poštovanje za ljude koji su ostali sa narodom i nastavili da
pošteno rade i da se bore na mjestima na kojima su se zatekii. Sa druge
strane, ti ljudiimajupoštovanja za Stranku koja je nastavila da se uporno
i nepokolebljivo bori za Bosnu i ovaj narod. Dakle, priznanje i uvažavanje
je uzajamno. Naravno, da uz to ima i karijerizma, pa i neizravnih pritisaka
tu i tamo, posebno u provinciji, ali to nije preovlađujući trend i ne može da
objasni situaciju. Uostalom sve stranke imaju punu slobodu djelovanja,
440
neke i vlastite medije i svoj iskusan kadar. Ratno stanje možda doprinosi
homogenizaciji, ali to ne pots tiče SDA. Ljudi instinktivno osjećaju da bi
trebalo da se pred opasnošću zbijaju, ili barem da se ne rasipaju. A što se
tiče onog "lakšeg života" - koliko ja znam, svima je veoma teško.
Dani: Gospodine predsjedniče, snagom svog autoriteta i moći u
stanju ste da presudno utičete na tok svih društvenih kretanja - od privrede,
obrazovanja, položaja vjerskih zajednica, do kadrovske, spoljne ili
unutrašnje politike, odbrane. Kako se privatno odnosite spram te činjenice,
kako nosite toliko breme?
A. I.: Mislim da precjenjujete i moj autoritet i moj uticaj. Jedino što
znam je da imam mnogo posla, da se uvijek žurim, da teško stižem i da
sambeskrajnozahvalan wakomeko me mnogo ne pita,ali pošteno i
dobro uradi svoj posao ..
Dani: Plašite li se mogućnosti da se silnice medunarodne politike i
nečasnih interesa u jednom trenutku poklope u tački u kojoj će Vam biti
jasno da Bosne i Hecegovine više neće biti i da bi daljna borba mogla
'.
•
biti kontraproduktivna?
A. L: Neko je rekao da je u Bosni na sceni svjetSki rat, ali da se to ne
> vidi. Očigledno je mislio na tu snažnu umiješanost skoro svih relevantnih
sila svijeta u tekući sukob. Ako bih rangirao te sile, po uticaju na tok
dogadaja na vrhu ljestvice smo ipak mi, naš vojni i politički uticaj, jer je
za razliku od nekih drugih, direktan ijer mi, bolje od drugih, poznajemo
situaciju, općenito i u detaljima. Niko nema pravo da kaže da Bosne
neće biti i da bi borba za nju mogla postati kontraproduktivna. Tu se
nema pravo na mišljenje.
Dani: Hoće li Bosna i Hercegovina postojati za stotinu godina i
kada će se završiti rat?
A. L: Mislim da sam upravo odgovorio na prvi dio vašeg pitanja, a
kada će se završiti rat, to ne znam i nije me stid da to kažem. Naime,
siguran sam da u ovom trenutku niko na svijetu to ne zna. Ima toliko
promjenljivih i nepredvidljivih faktora. Naše je da radimo i da seborimo i
, da to činimo na najbolji način, a Bog upravlja historijom. Tako ja vjerujem.
Dani - mart 1998.
Dani: Gospodine Predsjedniče, ako se složimo da je posljednja
arbitražna odluka o statusu Brčkog u stvari odluka američke administracije,
ima li mjesta izvlačenju dalekosežnijihzaključaka o odnosu Sjedinjenih
Država prema Bosni i Hercegovini ili, možda, i prema Bošnjacima?
A. L: Da, neke promjene u ponašanju američke strane se primjećuju,
ali se još uvijek ne može procijeniti da li su one samo taktičke ili strateške
441
prirode. Ako bude ovo posljednje, i naši mediji su tome dali lavovski doprinos,
prešućujući sve dobro i preuveličavajući sve loše u Bosni. U svakom slučaju
nema još dovoljno elemenata za procjenu o čemu se radi. Vidjet ćemo.
Dani: Vjerujem da je i Vama poznato dazvaničnici američke
administracije različitih nivoa, baš kao i Visoki predstavnik Westendorp,
sa ovdašnjim opozicionim prvacima otvoreno i bez ikakvog uvijanja ističu
neophodnost Vašeg političkog rušenja. Jeste li svjesni da za Vas, baš kao
ni za aktuelne čelnike hrvatskog naroda, nema mjesta u zapadnoj
perspektivi prosperiteta i stabilnosti u Bosni i Hercegoviiiiiregiomi?
A. I.: Ne vjerujem i nisu mi poznate te spekulacije, ali izgleda da su
Vama poznate i da otvoreno navijate za strance. Ne znam zašto, nakon
svega, vjerujete da su ovom narodu stranci bolji prijateljiodTIlene.Alito
je Vaš izbor. Što se mene tiče, ja uvijek navijam za domaćiklub, makar
bio i lošiji, a ovaj narod nije loš, dobar je. Uostalom, u Vašem pitanju taj
narod i ne postoji. Ima i Amerikanaca i Westendorpa i zapadne
perspektive, ali naroda o čijoj se koži radi, u Vašoj vizurinema~Potpuno
ste ga zaboravili. Valjda se i on nešto pita ili bi trebao da se pita. A hoće
li mene u svemu tome biti, o tome ću, po svoj prilici, odlučiti ja. Mene
tješi, ako treba da se uopće tješim, što su Vaše prognoze obično pogrešne.
Ne pratim redovno Vaše novine, ali bih Vam, da ima vremena, mogao
navesti pregršt Vaših dijagnoza i prognoza u kojima ste potpuno mašili.
Spomenuću samo ovu posljednju, koju ste svojeručno potpisali, da će
Arbitar Brčko dodijeliti Republici Srpskoj i da jeto gotova stvar.To se
nije dogodilo, a neće se ni dogoditi. A ovo stavljanje mene u isti red sa
onima koje nazivate hrvatskim čelnicima i Vaše uporno izjednačavanje
onih koji su napadali i onih koji su branili Bosnu,prepuštam sudu čitalaca.
Jedno je sigurno: to izjednačavanje, ma kb ga činio, ne pomaže, nego
odmaže Bosni. .. . .. ... ..
Dani: Mnogi su bili iznenadeni kada su se nedavno, među OVdašnjim
opozicionarima, na poziv britanskog ministra Cooka, na sastanku našli i
Edhem Bičakčić, Jadranko Prlić i Neven Tomić. Vjerujete li da ćeZapad
priniijeniti isti scenario u rušenju SDA i HDZ, već viđen prilikom rušenja
SDS-a,pa hoće li zapadni zvaničnici među Cookovim sagovornicima iz
vlasti tražiti "Biljanu Plavšić"?
A. L: Neka je traže ako nemaju pametnijeg posla, uz napomenu da
mi nisrno imali naše Karadžiće, Mladiće, Kordiće, Bobane, pa vjerovatno
nećemo imati ni naše Biljane Plavšić.
Dimi: Akademik Muhamed Filipović mi je rekao da ga Vaš sadašnji
položaj podsjeća na situaciju u kojoj se našao Hamdija Pozderac uoči
podnošenja ostavke u Centralnom komitetu. No, poFilipovuću, postoje
dvije razlike: Pozderca su rušili velikosrpski hegemonisti, a Vas
442
međunarodna zajednica predvodena Amerikom; i druga, za dobrobit
Bosne i Bošnjaka Pozderac se nije smio povući, a Vi biste trebali upravo
to napraviti. Kako gledate na ovo razmišljanje? •
A. L: Nikako ne gledam. Ne znam šta Vam je g. Filipović rekao, a
šta Vi njemu, ali obojica imate pravo na svoje mišljenje. Spominjete
dvije razlike između Pozderca i mene, ali zaboravili ste treću, najvažniju:
o Pozdercu je odlučivao Centralni komitet, a o meni ćemo odlučivati
moj narod ija.
Dani: Veliki dio javnostije ostao iznenađen Vašim nedavnim javnim
odriješitim negativnim stavom o ulozi Branka Mikulića i Hamdije
Pozderca u novijoj bosanskoj historiji. Shvatajući. Vaše osobno
stradalništvo,za koje sui oni-nesumnjivo odgovorni;želimda Vas pitam:
ne čini li Vam se da je Vaš sud preoštar i da ih dobar dio javnosti, ako
hoćete i Bošnjaka, ne vidi u takvom svjetlu, naročito ne nakon rata?
A. I.: Otkud Vi znate šta misli "dobar dio javnosti"? A moje mišljenje
o Pozdercu i Mikuliću nema mnogo veze sa mojim stradanjem, mada
me je njihov Centralni komitet za pisanu riječ, ni za šta drugo,
svojevremeno osudio na četrnaest, dobro ste čuli, na četrnaest godina
zatvora. Šta mislite koliko biste Vi dobili zatvora za Vaše pisanje da, na
inicijavitu SDA, koju toliko mrzite, taj član Krivičnog zakona nije ukinut?
Ali, da Vas podsjetim: u emisiji koju spominjete, ja sam o ovoj dvojici
političara rekao da su bili dobri Bosanci, ali da nisu bili demokrati. I
pretpostavljam da se većina javnosti opet u tome sa mnom slaže. lli Vi
mislite da su njih dvojica bili demokrati? Ako mislite, pokušajte to u
Vašim novinama objasniti.
Dani: Koliko god Vam, dijelom još uvijek bez osnova, međunarodni
zvaničnici "nabijali na nos" Milorada Dodika, to mi se čini da niste uspjeli
pronaći adekvatan odgovor na radikalni zaokret u politici Vlade Republike
Srpske. Ja mislim da takav odgovor priroda Vaše vlasti i ne može pronaći,
no. daleko je važnije šta Vi o ovome mislite.
A. L: Jane vidim još uvijek nikakvog stvarnog zaokreta u politici
Republike Srpske. Moram priznati da sam bio zatečen, posebno onom
famoznom idejom o jednonacionaln6m pluralizmu, koji bi nam trebao
biti uzor. Za trenutak sam bio pomislio da ne znam šta je pluralizam, ali
brzo sam se pribrao. Viizgledajošniste: Vi izjave g. Dodika uzimate
"novo za gotovo". Ozbiljan svijet to ne čini, pa mislim ni Amerika. Rekoh
da još ne vidim realnog, još manje radikalnog, zaokreta kod Dodika, pa
nemam razloga za odgovor. Ako Vi vidite nešto više od riječi, evo i to
možete pokušati objasnitiu Vašim novinama.
Dani: Čini mi se da u zadnje vrijeme često imate potrebu da
preispitujete ispravnost dvije najznačajnije političke odluke koje ste
443
donijeli u životu - one o ratu (o nezavisnosti Bosne i Hercegovine) i one
o miru (o prihvatanju Dejtonskog sporazuma). Da li je moj utisak tačan?
A. 1.: Da, tu ste u pravu. Moram priznati, o tome vrlo često razmišljam.
Cijena jednog i drugog bila je vrlo visoka i samo neodgovoran čovjek
može to pitanje "adaktirati" . Ijoš nešto: To pitanje dali se moglo drukčije,
da li se moglo drugim putem, postavljao sam mnogim mislećim ljudima.
Niko ozbiljan u bošnjačkom narodu nije rekao da je moglo drukčije.
Izuzetak je g. Halid Čaušević, ali čovjek je davno navršio 80 godina.
Dani: Je li osjećaj postepenog gubitka vlastCraiiog sve ČeŠĆih
neodmjerenihkvalifikacija i uvreda kojima obasipate Vaše kritičare? Kada
to čini Vaš koleg~ Thdman, to ne predstavlja iznenadenje. No,ja sam šokiran
Vama do skora nesvojstvenim načinom .na koji ste diskvalificiralLHalida
Čauševića, naprimjer, zbog njegovih stavova iznijetih u intervju Danima?
A. 1.: Veliki broj ljudi, mislim na one koji ne poznaju Čauševića,
bili su šokirani njegovom izjavom da su Bošnjaci trebali ostati u krnjoj
Jugoslaviji, da su krivi za rat, itd. A i ja samšokir1iJJ Vašiitcplsl\jjjem,·
naročito sam šokiran što Vam je sve bošnjačko strano i ružno, a sve
nebošnjačko blisko i lijepo. Imate neki neopravdan kompleks. Uvjeravam
Vas da voljeti i poštovati svoj narod, posebno ako je on vrijedan
poštovanja, kao što je bošnjački, nije nikakav nacionalizam. To je
normalan ljudski odnos.
Dani: Kada ste se ono nedavno obrusili na sarajevske "časopise",
pozivali ste se na Vaše pravo da odgovorite novinarima koji Vas napadaju.
Tačno je da u demokratskim društvima predsjednici mogu birati način na
koji će odgovoriti medijima, ali zbog prirode Vaše vlasti, Vi to demokratsko
pravo nemate. Evo i zašto: Vaš govor na Vijeću Kongresa bošnjačkih
intelektualaca označio je početak hajke na "časopise": prvo nas je popljuvao
Reis'ul-ulema, pa režimski mediji, pa su se pojavili problemi u štampi i
distribuciji, pa je RTVBiH zabranila naše plaćel1orekIamiranje, pa je
uslijedio sudski proces zbog kojeg bih ja Vama mogao pozavidjetLna
tretmanu koji ste imali prilikom Vašeg procesa. Ja ne vjerujem da ste Vi
ove posljedice željeli ili naručili, ali ste ih morali biti svjesni. Da li biste i
danas. ponovili pomenuti istup i stavove o "časopisima".
·A.'i.~ Svakako da bih, jer sam osudio laž. Nisam osudio listove,
nego laž i1njin1.a.Ne znam zašto bih promijenio mišljenje o laži i zašto
neistinu'ne·nazvati njenim imenom. Ne znam ni zašto Van1. Ile bih
odbrusio? Zašto mislite da su novinari neprikosnoveni? Možete da
iznosite neistine, a ljudi to treba da trpe, jer ćete Vi odmah zavikatida ste
ugroženi. Niste ugroženi. Ugroženi su oni koje ste oblatili svojim
pisanjem i koji teško mogu dobiti satisfakciju za to. Uvrijedili ste hiljade
hrabrih momaka koji su. branili ovu zemlju, a zatim opravdanu ljutnju
444
javnosti tumačite kao hajku i pritisak na tzv. slobodne medije. Dobro je
poznato da mediji nisu nevini u stvaranju mržnje i izazivanju ovog rata.
Kada su u ono doba neki razumni ljudi ukazivali na to, i tada se dizala
hajka da se ugrožava sloboda medija. Na sud ste otišli jer ste uvrijedili
Vašeg kolegu novinara i on Vas je tužio. Šta petljate druge u sve to. I još
kažete da ste imali sudski proces koji je bio brutalniji od moga. Evo, to
je prava mjera Vaše objektivnosti. Vi zaista spadate u ljude koji vjeruju
da samo treba lansirati nove i nove neistine, pa nešto će se zalijepiti. Ne
znam zašto mislite da imate pravo na laž samo zato što stenovinar? Ja
bih dakle i danas ponovio sve što sam rekao, ali sumnjan1. da biste Vi
ponOVili onako skandalozno pisanje o Bosni i njenoj vojsci. Ne zato što
će Vam zamjeriti vlast, nego zato što će Vam zamjeriti čitaoci. Gospodine
Pećanine, potcjenjujete6vaJnar6d. Mislite da je glup i neohaviješten, a
nije. Ne može se tiraž novina održavati samo na senzacijama.
Dani: Na učestale prozivke ljudi iz Vašeg bliskog okruženja (Čengići,
Šahinpašić), Vi ste odgovorili jedino Vašim osobnim uvjerenjem da je
Hasan Čengić pošten. Čini mi se daje Vaš odgovor nepotpun. Kada ćete
, konačno podnijeti račun o donacijama za odbranu Bosne, o kretanju
.' novca, o načinu trošenja, o tome ko je koliko Bosnu pomogao u ratu ... ?
Koliko je uopće osoba, osim Vas i Vašeg sina, upućeno u ove tajne? Ako
još nije vrijeme za publiciranje ovih podataka, postoji li ijedan državni
organ prema kojem osjećate obavezu podnošenja izvještaja?
A. I.: Izvještaj ne mogu podnijeti jer nisam vodio knjigovodstvo o tome,
niti sam bio dužan da to radim. To je radila Narodna banka BiH i ona ima
dokumentaciju za donacije, koje su išle preko mene. Ima tu nekoliko stotina,
možda i preko hiljadu stavki. Jedan iznos donacija išao je preko Šehidsko-
invalidskog fonda, koji ima svoju službu. U razgovoru sa g. Sliškovičem,
predsjednikom Komisije federalnog parlamenta iznio sam ove činjenice. Ne
znam da li je tražio i dobio podatke od Narodne banke. Lično mislim da
niko nema punu evidenciju o svim donacijama za BiH jer one nisu bile
centralizovane i većina njih nije išla preko Vlade, nego izravno nekim
gradovima,huma.nitamim orgajjizacijama i armijskim jedinicama, itd.
Izvještaj o iskoriŠtenjudonacije u pravilu se~odnosi davaocu i, koliko znam,
to je i Čengić radio. I dalje mislim daje Čengić pošten čovjek. On ne spada
u ljude koji bi nešto uzeli sebi, u to sam siguran. A inače pogledajte Vaše
pitanje. Ono je primjerpodmetarija. Kao i1sputnospominjete moga sina, a
ustvari želite nabaciti neke sumnje. Kakve veze moj sin ima sa donacijama?
Ako nešto znate, iznesite to muški, a ne ovako. Kao, rekIi ste, a niste rekli.
Da Vas podsjetim: prije dvije-tri godine iznijeli ste u Vašim novinama priču
da ja sina spremam za svog zamjenika i slične gluposti. Pa šta sad kažete,
pripremam li sina za zamjenika? Nikad se niste izvinili za ovu dezinformaciju
ni meni, ni javnosti, nego nastavljate dalje.
445

Dani: Ako dozvolite, ja bih produžio. Šta se to promijenilo od
novembra prošle godine kada ste izjavili: "Pri ovoj pameti neću se
kandidovati na slijedećim izborima"?
A. I.: Pa, štošta se promijenilo, ponešto se vidi iz Vaših pitanja i mojih
odgovora. Počela je neka čudna kampanja. Počeli su nas, uz ostalo,
ubjeđivati da je Dodikovajednonacionalna vlast, i to 100% jednonacionaIna,
ijednonacionalni srpski mediji, i to 100% jednonacionalni, etnički potpuno
očišćena RS teritorija, to već nije 100%, ali jeste 97% očišćena, da je to
sve uzor pluralizma i demokratije;-nakoji-treba-da-se-ugledamo;-Moram
priznati da sino ovom izvrnutom logikom bili na trenutak zbunjeni. Ne
znam ima li 'to neke veze, ali ovo je uglavnom koincidiralo sa mojom
izjavom da ću se vjerovatno povući. Onda sam se ijapresabraoipc>čeo
razmišljati, da li treba da iin u tome pomognem. Ovo ne znači dasalh
odlučio da se kandidujem, iznosim samo neka svoja razmišljanja. -
Dani: Kako objašnjavate činjenicu da Vas nekadašnji najbliži
saradnici predstavljaju u'izuzetno ružnom svjetlu?Posljedl1ji§lučajje
knjiga Sefera Halilovića, a čujem da i Rusmir Mahmutćehajić završava
knjigu koja Vam se neće nimalo dopasti.
A. I.: Vi spominjete samo dvojicu koja me ne vole, a ja mislim datakvih
ima na hiljade. Nikad nisam mislio da me svi ljudi treba da vole, zašto bi? I
mnogo bolji ljudi od mene imali su ljutih neprijatelja, zašto daja nemam?
Isusa su njegovi sunarodnici predali Rimljanima, Gandija nisu ubili Englezi,
nego njegovi; nije im bio dovoljno dobar Indijac; RabimfiliJeubioArap
nego njegov čovjek, nije mu dovoljno bio Jevrej. Šta se tu može? Nad svima
nama će jednoga dana izrasti zelena trava, ali ljudi o tome ne misle.
Dani: U javnosti ste objašnjavali razloge odustanka od ideje
građanske profilacije Sirankedemo1cratske akcije. No, niste Jiprecijenili
snagu desnice u bošnjačkorhnaci6nalnornkorpusu? Ij6š Važllije': pa ko
će drugi otklonitiopasnost političkogtadikalizirimja Stranke na vjerskim
osnovama, ako ne upravoVI ? - od ljudi, ili od velikih ljudi, koji u tom trenutku bitno utiču na događaje.
A. I.: Sve dok je islam slobodan u Bosni, neće postojati opasnost
političkog radikaliziranja SDA. Bit će tu i tamo radikalizma, ali će to biti
pojedinačni slučajevi. Radikalizma ima u svakom narodu i svakoj zemlji.
To nije niŠta neobično.
Dani: Kako gledate na sve značajnije prisustvo u javnosti vehabijskih
vjernika i simpatizera talibanskog pokreta? Da li bi se Islamska zajednica
trebala odrediti preIna ovome?
A. I.: Moje razumijevanje islama očito je različito od njihovog. Ne
smatram da žena treba_da pokriva lice. Ne samo da ne smatram, nego
sam protiv toga. Nisam vidio žene pokrivenog lica u haremu Mekke, ili
su bile vrlo rijetke. Zašto bi to bile u Sarajevu? Ali to su vjerska pitanja
446
I·'
i u nadležnosti Islamske zajednice. Ne znam da li i koliko ima vehabija u
1-·" Bosni, ali dok god se služe dozvoljenim sredstvima, to jest riječju, njihovo
Ii djelovanje je legalno. Ovo je slobodna zemlja. Ako Vi, gospodine
Pećaninu, možete pisati i govoriti šta hoćete, zašto ne bi mogli oni? Neka
opcija bit će za vlast interesantna samo ako hoće silom da nameće svoje
stavove ili zagovara nasilje. .
Dani: Vaš svojevremeni poziv da "svi budemo malo manje Bošnjaci,
Srbi i Hrvati, a malo više Bosanci" ja sam shvatio kao vrstu svojevrsnog
priznanja da Bosna ne može opstojati kao sretna zemlja na osnovu
projekcija nacionalnih stranaka, čak ni onih predratnih. Može li biti da
je za opstojnost Bosne zaista neophodno odricanje od dijela svog
bošnjaštva, srpstva ili hrvatstva?
A. L: Rečenica koju ste citirali iskreno odražava moj stav. A on je:
da bi bili Bosanci nije nužno da prestanemo biti Bošnjaci, Hrvati, Srbi i
dr. Ta rečenica se može reći i na drugi način. Na primjer: nemojmo biti
samo Bošnjaci, Srbi i Hrvati, budimo uz to i Bosanci. Naravno, bosanstvo
ovdje nije etnička odrednica.
Dani: Vjerujete li da će konačna sudbina Bosne biti određena
"hantingtonovskim" srazom civilizacija ili tek klasičnim interesima
spoljnih i unutrašnjih političkih aktera?
A. I.: Konačno jedno dobro pitanje. Historija nije egzaktna na način
na koji je to matematika ili fizika. Ovdje je značajno šta vjerujete i u
kom pravcu radite. Ja mogu samo reći da ne vjerujem da je sukob
civilizacija neizbježan. Ne vjerujem daje to jedan od neumitnih zakona
historije i uopće ne vjerujem da postoji nešto kao zakoni historije, neka
vrsta historijskog determinizma. Historijaje, bar u nekoj mjeri, domen
ljudske slobode. Stoga je njen tok nepredvidljiv. I stoga se na jednom
dijelu svijeta može događati nešto što je vrlo blisko sukobu civilizacija,
a istovremeno na drugom potpuno suprotno: dijalog i saradnja. Zavisi
Kad je riječ o Bosni, poželjna varijanta je dijalog i saradnja. Ali to je
samo moja želja i moje nastojanje uz koje se miješa stotine drugih faktora
koji mogu da vuku u suprotnom smjeru. Šta će biti rezultat svih ovih
sila, teško je reći. Naše je da radimo. Ishod nije u našim rukama.
Zadovoljan sam što vjerujem da je ishod u Božijim rukama.
Dani: Na kraju, šta ste mislili kada ste u govoru nad mezarom generala
Hajrulahovića rekli: "Uz sva protokolama pretjerivanja... " Znate li da Vam
je puno ljudi zbog toga zamjerilo?
A. L: Ne vjerujem. NaprotiV, mislim da bi se i rahmetli Mustafa sa
mnom složio, uz napomenu da sam tom prigodom rekao i mnogo lijepih
riječi za generala. Drugi su to zapazili. Vi, po svom običaju, niste.
447
 PREDAVANJE NA SASTANKU ISESCO-a
(Rijad, 6. decembar 1997.)

Ćini mi veliku čast što se mogu obratiti ovom veličanstvenom skupu

kulturnih poslenika koji dolaze iz svih dijelova islamskog svijeta.
Prije nego što preden na izlaganje, treba da zahvalim Bogu što nam
je pomogao da održimo ovaj značajan skup.
Takoder želim da ĆUvaru Dva Sveta Hrama, Kralju Fahdu bin Abdul
Azizu, Vladi i narodu Saudijske Arabije izrazim tri zahvalnosti: prvo -
za domaćinstvo ovog skupa, drugo - za napore koje ulažu u izgradnji
islamskihkultumih centara širom svijeta, i treće - za podršku i pomoć
koju su pružali mojoj zemlji u najtežim danima njene historije. Bog će
nagraditi ovaj veliki trud.
Premda sam već dugo godina odvojen od spisateljskog rada, pokušat
ću da iznesem i obrazložim neke misli o izuzetno važnom pitanju
."" . obrazovanja i o našoj zajedničkoj islamskoj kulturi i civilizaciji.
Ovo su teme o kojima su pisali mnogi značajni islamski pisci i
reformatori u posljednja dva vijeka. Kao što znate, svi su oni bili
nezadovoljni stanjem koje je u tom pogledu vladalo. Svi su se opravdano
pitali zašto se sljedbenici islama danas ne pridržavaju česte iveomajasne
zapovijesti svoje vjere o učenju. Da vas podsjetim, ta zapovijest glasi:
"Posmatrajte..." i varirana je u Kur' anu u više prilika i na više načina
(Kur'an, ajeti 3/164, 6/95-99, 21/33, 22/45-46, itd.), da bi u nekim ajetima
Knjjge Ćasne dobila doslovan oblik: "Zar oni neće pogledati kamilu
kako je stvorena, i nebo kako je uzdignuto i planine kako su postavljene
i zemlju kako je prostrta (88/17-20) ... Jeste li gledali sjeme koje sijete ...
i vodu koju pijete ... vatru koju palite ..." (Kur' an, 56/63-71).
A posmatranje je istinski početak prave nauke. Jean Fourastie u djelu
Civilizacija sutrašnjice piše: "Posmatranje prirode, društva, ljudi, prva
je etapa osnovnog obrazovanja što ga dobivaju djeca zapadnog svijeta ...
Zainteresiranost za vanjski svijet suprotna je interesu brahmanskog
filozofa koji se od vanjskog svijeta okreće unutrašnjem".
Zašto je to "posmatranje" u muslimanskom svijetu prestalo i kakve
su posljedice?
Nesretni i ničim opravdalli procenat nepismenosti veoma je visok
medu nekim muslimanskim narodima. Ćitam izvještaj UNESCO-a za
1995. o procentima nepismenosti. Muslimanske zemlje (ne imenujem
ih): 38, 24, 48, 56, 54, 33, 56, 28, 21, 18,21 i čak 68 posto nepismenih.
Prosjek oko 40 posto, a medu ženama i do 60 posto. To je stanje u Evropi
u drugoj polovini 19. stoljeća, što znači da opasno i zastrašujuće mnogo

449
kasnimo. I druga poređenja sa zapadnim svijetom su porazna i
zabrinjavajuća.
U islamskim zemljama prosječan broj studenata na 100 hiljada
stanovnika je oko 1.000, dok je taj broj u razvijenim zemljama Zapada
3.500, što znači daje za više od tri i pol puta veći. Prosječan broj dnevnih
novina na 1.000 stanovnika je u muslimanskim zemljama 40, u zapadnim
zemljama više od 300. Broj TV aparata u islamskim zemljama na 1.000
stanovnika je oko 100, dokje u zapadnim zemljama preko 500, itd.
Javni izdaci za obrazovanje srazmjerno su sličriiiiislirinSkimzeiriljama
i u zeiriljama Zapada i kreću se oko 5,5% od bruto nacionalnog. dohotka,
ali to je samo relativan odnos. Apsolutni iznosi su mali,jerje nacionalni
dohodak u muslimanskim zemljama u većini slučajeva, veomanizak.-
Obrazovanje i obnova islamske kulture i civi!izilcijenalaze seu
neposrednoj vezi sa oslobodilačkim procesima koji su se u toku ovog
stoljeća odvijali u brojnim muslimanskim zemljama ... Tlačiti mogu samo
neobrazovani narodi. Stepen ropstva i potčinjenostiuobrnutojje-razmjeri
sa stepenom obrazovanja. Škola je najbolje sredstvo protiv svake vrste
potčinjenosti. Zaključak: treba snažno povećati izdatke za obrazovanje i
treba to učiniti bez odlaganja.
Jedna od posljednjih knjiga koje su mi došle do ruku, Islam i
demokracija Johna Esposita, konstatira činjenicu da kraj ovog stoljeća
prolazi u znaku dva procesa u muslimanskim zemljama:.vraćanja islamu
i zahtjeva za demokracijom. Pred svim mislećim muslimanima stoji
zadatak da ta dva procesa usklade na najbolji način. U eri informatičke
revolucije, svaki slobodni muslimanski narod, relativno brzo i uspješno
može riješiti problem nepismenosti. Problem je političke volje i
odlučnosti, a zatim i organiziranosti, koja obično nije naša jaka strana.
Ali informatička era, tzv. treći talas koji je već zahvatio razvijeni
dio svijeta, nosi sa sobom mnogo prednosti, ali i mnogo opasnosti. To je
ono poznato pomiješano osjećanje nelagode i straha od tzv. progresa
koji se ne temelji na vjerovanju u Boga. Uči, čitaj, istražuj, u ime svoga
Gospodara - ovaj islamski koncept obrazovanja danas se nalazi pred
ogromnim izazovima i želim o tome reći nekoliko riječi.
U knjizi koju sam nekad davno objavio predložio sam razlikovanje
pojmova kulture i civilizacije, inače medusobno isprepletenih. Sličnu
misao su zastupali neki mnogo značajniji autori prije mene: Kultura i
civilizacija reflektiraju dva odvojena svijeta. Nosilac kulture je čovjek
kao pojedinac, nosilac civilizacije je društvo. Cilj kulture je moć nad
sobom kroz odgoj; cilj civilizacije je moć nad prirodom kroz nauku.
Kulturaje okrenuta prema čovjekovom unutrašnjem,a civilizacija prema
vanjskom svijetu, itd.
450
Kada danas razmišljam o ovim pitanjima, neizbježno se podsjećam
da je prvi objavljeni ajet Kur'ana obuhvatio oba polja značenja, oba
odnosa, oba djelovanja; u prvoj riječi Objave: Ikre naznačen je snažan
poziv čovjeku da istražuje vanjskih svijet, ali to istraživanje nije puko
kumuliranje znanja, nije ravnodušno, bez želje i težnje, ono je religiozno
u najboljem smislu riječi, jer se već u nastavku ajeta nalaze riječi: " ... u
ime Tvog Gospodara", dakle "Uči, u ime Boga", čime se to učenje
određuje kao plemenita meditacija, kao čitanje Božijih znakova u
pojavnom svijetu. U tome je specifičnost islamske kulture, prošle i
buduće. Predmet učenja i spoznavanja nije "ravnodušna priroda", nego
svijet koji je Božije remek-djelo. Taj pristup, i pored brojnih ataka na
tkivo islamske kulture naročito na rubovima svijeta islama, i pored
Civilizacijske miiičiie;teliiiičJ(eilehn()loškesfagriacije,iiigdje iriikiida
se nije izgubio. Dovoljanje samo lahki dah slobode, pa da se naš svijet
počne vraćati izvorima svoje kulture. To su vrijednosti kojih moramo
biti svjesni. One mogu pomoći da se izbjegnu loši nusprodukti
civilizacijskog rasta koje vidimo na Zapadu i koje i sam Zapad vidi.
Time dolazimo do neizbježnog pitanja odnosa islamske i
zapadnoevropske kulture i civilizacije. O toj temi ispisane su razne studije
i knjige. Jedan od autora koji se bavio tim odnosom; pisac koji je imao i
evropsko i islamsko iskustvo, Muhammed Asad, u svojoj poznatoj knjizi
eseja s naslovom Islam na raspuću ovako je, ukratko, opisao duh Zapada:
"Suvernena zapadnjačka civilizacija ne priznaje nužnost čovjekova
potčinjavanja bilo čemu osim ekonomskim, socijalnim ili nacionalnim
zahtjevima. Njezino stvarno bogatstvo nije duhovne vrste: ono je komfor.
A njezina stvarna, živa filozofija izražena je u volji za moći radi same
moći. Obje je naslijeđeno od stare rimske civilizacije."
Muhammed Asad je možda previše kritičan prema Evropi i Americi i
mi moramo biti oprezni prema ovim odveć strogim ocjenama. Lično mislim
da je relativno tanki sloj zapadnog društva korumpiran idegeneriran.
Ogromna većina običnih ljudi uči i radi vrijedno j živi za, svoje porodice.
Zapad je jak; a korumpirano društvo to ne m()ž.e biti. .
Istina je da.. savremeni zapadnjački filozofi i futurolozi, opisujući
megapolise ove civilizacije,ukazuju na opasnost duhovne pustoši i
obezličenja. Oni iznoseuvjerJjive činjenice opojavi tzv. masovne kulture
sa njenom serijskom proizvodnjom "duhovnih dobara", kopijama, kičem,
šundom inesmislom zaindividualno.
Kada je riječ o odnosu islamske i zapadnoevropske kulture
civilizacije, muslimani se nalaze pred izborom u kojem moraju izbjeći
dvije krajnosti: apriorno odbijanje civilizacije Zapada i njezino slijepo
oponašanje. Oboje je jednako opasno. Ukoliko ne bismo sarađivali, naša
451
•
\',
nemoć bi se produžila unedogled. Ukoliko bismo tu civilizaciju prihvatili
bez selekcije, izgubili bismo svoj identitet i prestali bi biti ono što jesmo.
Ali ne možemo se zatvoriti za svijet. Ovdje se moramo podsjetiti
upute našeg Poslanika da se znanje traži "makar i u Kini". Civilizacija
Zapada je neka vrsta internacionalnog djela, u kojemu su svoj doprinos
dali brojni naučnici različitih religija i nacionalnosti. Moć Zapada nije u
njegovoj ekonomiji i vojnoj snazi. To je vanjski izgled stvari. Trajni izvor
te moći je kritičko mišljenje, kojeEvropa baštinijoš od Bacona,a ovaj
vjerovatno od Arapa. To je druga stvar koja nam je neopliodria~oo oo oo
Muslimanski mislioci opravdano upozoravaju natzv. dječiju bolest
oponašanja zapadne kulture. Asad se čak usudio reći da su štetne
posljedice ovog oponašanja mnogo veće od materijalne koristi koju ti
utjecaji mogu donijeti muslimanima! Jer nemoguće je oponašati jednu
civilizaciju u njezinoj vanjskoj dimenziji a da se u isto vrijeme ne bude
pod utjecajem duha koji je tu civilizaciju proizveo. Tim prije što je
zapadnjačka civilizacija egocentrična, što ona namečevlastitus1iku
historije svijeta i što iz njezina duha često - zbog neuništive sjenke
križarskih ratova - zaiskri mržnja prema islamu. Upijanje tog duha razvija
kod muslimanske mlade generacije kompleks inferiornosti, što uključuje
i odbacivanje vlastite kulture. Posmatramo li danas konflikte u onim
muslimanskim narodima koji su imali neposredan dodir sa zapadnom
civilizacijom, primijetit ćemo da se radi o poznatom i vrloraširenom
sučeljavanju "progresivnih" prozapadnjaka i "konzervativnih"
tradicionalista. Taj sukob je pocijepao muslimansko društvo sa žalosnim
i katastrofalnim posljedicama.
IzdVOjio bih za naše razmišljanje dvije velike i savremene ideje koje
danas cirkuliraju umišljenju Evrope, Prvaje onaootvore?om društvu,
koju je razradio Karl Po~per u svojoj knjizi Otvoreno društvo i njegovi
neprijatelji. Takvo (otvorerio) c!iuštvo pocirazumijeva slobodu pojedinca,
izgradnju ličnosti, slobodnomišlj~rije, pravo na kritiku političkih
instituacija, slobodnu razmjenuid~Ja,Zašt()i muslimanski narodi ne bi
u tome sudjelovali? Tim prije što Popperove ideje zagovaraju toleranciju
i protive se onim barbarskim postupcirna u Evropi koji su, vrlo često,
usmjereni protiv muslimana na ovom kontinentu.
Druga je ideja nove evropske renesanse, koju zagovara njernački
filozofWeizsacker. Za razliku od prveoevropskerenesartse, ova bi bila
okrenuta i izvanevropskim svjetovima i kulturama, pa, prema ovom
misliocu, i prema islamu, njegovoj kulturi i civilizaciji.
Mislim da se moramo uključiti u ovu utakmicu. Zar nas Kur' an nije
pozvao da se "natječemo u dobru"? (Kur' an 5/48). Ali natjecati se
možemo samo pošto učvrstimo svijest o svom identitetu. Takvi muslimani
452
su spremni i da primaju i da daju, ne bacajući u zaborav svoje autentične
vrijednosti.
Na kraju, nekoliko riječi o našem bosanskom iskustvu.
Mi već stoljećima participiramo u islamskoj kulturi, u posljednjem
stoljeću i u zapadnoevropskoj civilizaciji. Mnogi smatraju da smo jedan
od najobrazovanijih muslimanskih naroda. Naš susret sa
zapadnoevropskom civilizacijom je direktan, svakodnevan i neizbježan.
Režimi pod kojima smo živjeli u posljednjih više od stotinu godina, bili
su svaki na svoj način - neislamski. I pored nevidenog pustošenja tragova
naše islamske kulture, nikada nismo asimilirani, sačuvali smo snažan
osjećaj pripadnosti svojoj vjeri i kulturi. U toku posljednje agresije na
Bosnu i Hercegovinu, uništeno je preko hiljadu džamija i 334 islamska
kulturna objekta. Uništene su i brojne škole, instituti, biblioteke ... Jedan
turski historičar je ovaj kulturocid u Bosni uporedio - naravno, uzevši u
obzir proporcije - sa provalom Mongola u Bagdad u XIII. vijeku!
Zaključci sujasni: napadači, i jedni i drugi, htjeli su uništiti tragove naše
islamske kulture i naše historijsko pamćenje. To je bio njihov cilj.
Medutim, rezultat je bio obrnut: u Bosni se dogodila čista es-sahwa,
vraćanje svojim izvorima.
Od brojnih impresivnih podataka, čini mi se ilustrativnim navesti
slijedeći. U gradu Bihaću, koji vam je vjerovatno postao poznat po
hrabrom otporu, a koji se nalazi na samom sjeverozapadu Bosne i, da
istaknemo, na krajnjoj zapadnoj tački svijeta islama, jedan mladi stu-
dent izabrao je kao temu diplomskog rada na Fakultetu islamskih nauka
u Sarajevu - bihaćku medresu. Taj student nije znao da je u njegovom
gradu ranije postojala medresa. Nikakvog traga o njoj u Bihaću nije bilo.
Mladić se, nakon potpisivanja mira, dao na istraživanje i tako obnovio
sjećanje na tu najstariju višu školsku ustanovu u ovom dijelu Bosne.
Ovih godina, čak u toku agresije, otvorili smo novu medresu u tom gradu.
Rat nas nije u tome omeo.
Nemamo, dakle, ni razloga ni prava da na budućnost gledamo sa
pesimizmom. Mi u Bosni ne želimo reći daje agresija na nas bila Božija
kazna. Bilo je grijeha, neznanja i lutanja, ali i snažne žudnje za slobodom.
Bogje tu težnju nagradio. Mi vjerujemo da samo snažni narodi imaju velike
kušnje. A snažni su oni narodi koji, držeći se moralnih principa, i u najtežim
okolnostima ostaju vjerni sebi i istovremeno otvoreni prema svijetu.
To je ono što želim svome narodu i što želim muslimanskom svijetu.
453
 NEKA VAŽNijA MIŠLJENJA I IZJAVE

o demokratiji
Malo je koja riječ bila predmet oprečnih shvaćanja, pa i zloupotreba,
kao riječ demokratija. Mislim daje još samo religija kroz historiju imala
sičnu sudbinu. Samodršci su rijetko priznavali da su diktatori, nazivali
su sebe demokratama i tražili od drugih da ih time smatraju i nazivaju.
Upravog zbog ovih kontroverzi Ujedinjene nacije su, koliko se sjećam,
pedesetih godina objavile knjigu Demokratija u svijetu zategnutosti, koja
vrlo zorno ilustrira ovaj svjetski nesporazum u vezi sa demokratijom.
Možda je zbog toga potrebno da iznesem svoj lični stav o ovom
pitanju.
Vjerujem daje Bog stvorio ljude slobodnim ijednakim, dane postoje
više i niže rase, ni dobri i zli narodi. Vjerujem da ljudi sa sobom donose
jedan broj neotudivih prava, da vlast nema ovlašćenja da ta prava
uskraćuje, kao što ne vjerujem u neograničena prava većine, jer tiranija
većine je tiranija kao i svaka druga. Vjerujem daje mjerilo slobode odnos
prema manjinama, a sloboda mišljenja prije svega pravo da se drukčije
misli. U tome je u najkraćem sadržano moje razumijevanje demokratije.
(U obraćanju povodom dodjele Nagrade Američkog centra za demokratiju,
New York, Palača OUN, 27. marta 1997.)

*
Pošto u diktaturama prvi čovjek, već po definiciji, igra odlučujuću
ulogu, na mjestu je pitanje: može li on, ako je pozitivna ličnost, diktaturu
promijeniti u nešto slično demokratiji. Odgovor je, po mojem mišljenju,
negativan. Možda ima dobrih diktatora, ali nema dobrih diktatunl.Sve
diktature su ponižavajuće, pa i neproduktivne. Čak i kada se formalno
zalažu za pozitivne stvari: izgradnju zemlje, školstvo, zdravstvo, tzv.
besplatno s<icijalno osiguranje, itd. one u krajnjem ishodu polučuju
negativan rezultat. One ne ostvaruju ljudska prava,a. posljedično ni
sigurnost i blagostanje, čak i kada bito htjele. Suzbijajući slobodu i
zdravu konkurenciju, i unoseći u sve ideološki kriterij (famoznu
podobnost), one iz društvenog rada u drugi plan potiskuju buntovne i
sposobne ljude i uvode mjerila prosječnosti. Krajnji rezultat je gubitak
utakmice sa slobodnim zemljama (klasičanprimjer: trka USA - SSSR u
toku hladnog rata i njen neizbježni ishod).
Titova Jugoslavija u ovom pogledu je dobar primjer. Prema sudu
mnogih koji su ga poznavali, Tito je bio pozitivna ličnost, i čini se da ta
! ocjena nije netačna, ali on nije mogao izmijeniti suštinu, pa ni sudbinu

455

I
 sistema. On je jednu diktaturu učinio samo snošljivom, alije nije ukinuo.
Jugoslavija nije mogla postići istinski prosperitet. I u svojim najboljim
danima Jugoslavija je bila izvoznik radne snage (preko 700 hiljada
najboljih radnika moralo je zaposlenje i hljeb potražiti van zemlje), a
prividno blagostanje u sedamdesetim godinama ostvarivalo se stalnim
pozajmicama iz inostranstva. Vanjski dug Jugoslavije pred njen kraj
iznosio je dvadeset milijardi američJcih dolara, dakle skoro 1000 dolara
po stanovniku. Rigidni jednopartijski. sistem, bježao je od problema
slobode, ljudskih i nacionalnih prava, ili ihjerješavaosilomi zatvorima ..
Tenzije koje bi u uslovima političkih sloboda našle odušak, pa i
razIješenje, rasle su i dovele do eksplozije. Rezultatvarnje poznat.
(Izlaganje na skupu Crans Montana, Švicarska, 25.juna1999.)
o toleranciji
Završava se stoljeće, koje su neki sa pravom nazvali stoljećem nasilja.
Pred nama je novi vijek i novi milenij i, naravno;"novemogućnostii­
novi rizici.
Kakoće taj novi vijek izgledati zavisi djelimično od nas i od toga
i:iE čemu učimo i kakav primjer ostavljamo generaciji Bosanaca koja dolazi.
Oni će - tako vjerujem - manje od nas biti opterećni prošlošću, a više
posvećeni budućnosti. Oni će- tako se nadam - sa novim elanom i na nov
II
način ostvarivati ideale u koje smo mi. vjerovali.
Najbolja poruka i pouka koju im možemo ostaviti je tolerancija. Da
je Bog htio, svi bismo bili jedan narod. Ali, On to očito nije htio. On nas
je podijelio u plemena i narode i naredio nam da se uzajamno poštujemo
i da ne čil1imo zlo jedni drugima. Ova božanska poruka o toleranciji i
poštovanju drugog i drukčijeg,postalaje inlijviša ljudska poruka koju
slijedi civilizirani svijet. Ona treba da. bude i najviši zakon Bosne, jer
bez nje nema Bosne niti života anjoj. . sloboda branila od agresije. Mi nismo nikakva treća strana u BiH (a ni
Sa željom da takvu poruku uputimo našim narodima i svijetu i da
jed:,i druge ohrabrimo na tome putu, ja vas još jednom sve pozdravljam
i želim vam svako dobro.
(Iz obraćanja na Forumu parlamentaraca BiH, Sarajevo, 24. aprila 1999.)
o nacioIlainom pitanju
Ovih dami posmatrao sam u medijima tekuću prezentaciju političkih
stranaka sa područja Federacije.
Svima su impuna usta cjelovite Bosne i demokratije. Sve one kažu
da hoće pravnu državu, tržišnu ekonomiju i obrazovanje. Sve one hoće
povratak prognanih i ističu svoju brigu za invalide i šehidske porodice.
456
Sve one izražavaju svoju opredijeljenost za civilno društvo i uključivanje
Bosne u evropske integracije, itd., itd. Njihovi programi liče kao jaje jajetu.
Postavlja se pitanje: u čemu je onda razlika? U čemu je specifična
pozicija SDA?
Razlika ima više, a glavnaje u pristupu nacionalnom pitanju u Bosni
i Hercegovini.
Postoje dvije suprotstavljene teze. Prva: što jači bošnjački narod, to
jača Bosna. I druga: što slabiji bošnjački narod to jača Bosna. U te dvije
suprotne devize ogledaju se dvije različite vizije, pa i dvije različite
sudbine Bosne.
Lijeve stranke pozivaju bošnjački narod da se odrekne nacionalnosti.
One to ne čine ni otvoreno,l1i<lirektl1o, ali sve što rade i govore, pa i ono
što prešućuju, vuče u tom pravcu. Jedan oblik te moralno i historijski
neutemeljene poruke je i uporno trpanje u isti koš SDA sa HDZ i SDS.
Ta poruka se na ovaj ili onaj način ponavlja iz dana u dan.
Bošnjački narod je pod stalnim pritiskom ove zbunjujuće
propagande. Upornim izjednačavanjem dvije nacionalne stranke sa SDA,
bošnjačkom narodu se nameće kompleks suodgovornosti za rat u Bosni.
Da bi bio amnestiran ove nepostojeće "krivice", on bi trebao da se odrekne
svoga identiteta. Postavlja se pitanje: U korist čega i zašto?
Sve ovo se čini uprkos jasnim historijskim faktima. Valjda je
nesporno daje SDS rušila a SDA branila Bosnu. Zar takoder nije nesporno
da su ove dvije stranke imale potpuno različit odnos prema čovjeku i
demokraciji? Kako mogu biti jednake kada su u ovim najbitnijim
pitanjima sasvim različite?
Gospodu iz opozicije moramo podsjetiti da u Bosni nije bio sukob
nacionalnih stranaka, nego sukob demokratije i fašizma. U Bosni se
"prva" i "druga"). Mi smo dio odbranjene i slobodne Bosne sa kojeg je i
u najmračnijim danima agresije dopirao tračak svjetlostli nade. Zato je
na mjestu pitanje: zašto demokraciju trenirate samo na bošnjačkom
narodu, i zašto samo ovdje gdje je demokratija odbranjena? Zašto ne
idete u srpski entitet i tamo okušate sreću?Valjdaje očito da demokratija
veće probleme ima tamo.
Mi ne poistovjećujemo SDA sa bošnjačkim narodom, jer narod je
uvijek više od jedne stranke, ali s obzirom na spomenute historijske
činjenice, moramo reći: svako ko izjednačava SDS i SDA, taj svjesno
unosi zabunu u bošnjački narod. I ne samo to. On u krajnjem rezultatu
stavlja znak jednakosti izmedu naših boraca i četničkih dželata. I to naš
narod treba da zna.
457
 Pošto je formiranje hrvatske i srpske nacije u Bosni završeno, vaš
poziv za odbacivanje nacionalnosti upućen je očito samo Bošnjacima.
Ako bitaj poziv kojim slučajem bio prihvaćen, to ne bi bio put "mirnoj
Bosni", kao što vi vjerujete. U historiji, dobre namjere ne proizvode
uvijek i dobre posljedice. "Jednostrano nacionalno razoružanje"
bošnjačkog naroda - da ga tako nazovem ~ ne bi slabilo negobi jačalo
druga dva nacionalizma i njihove poznate apetite prema Bosni.
Bošnjačkom narodu.treba njegova autentična stranka. Ako to ne budemo
mi, bit će neki drugi. SDA kao umjerena strankasa snažnim građanskim
akcentom, nacionalna osjećanja bošnjačkog naroda pretvara u pozitivnu
energiju. Njenim pomjeranjem sa ove pozicije otvorio bi se prostor za
radikalne, pa i ekstremne struje u bošnjačkom narodu, što bi dovelo do.
nestabilnosti i do nove spirale nacionalizma.
Mi u SDA smatramo da je "pređen rubikon" i da Ilema povratka
natrag ka bezbojnoj i anacionaInoj Bosni. Nakon što je postao svjestan
sebe. i svoga imena i nakonneizmjernih patnji kroz.koj,;lje.PI9§l1Q,
bošnjački narod se nikada više neće odreći bošnjaštva kao nacije i islama
kao njegove duhovne komponente. Ovo osjećanje nije moguće ugasiti,
niti je poznato daje jedan narod, pošto je postao svjestan sebe, pristao na
samozaborav. Multietnička Bosna je moguća,anacionalna to više nije.
Ono što jerealno i moguće to je da naše narode, Hrvate, Srbe,
Bošnjake, povedemo naprijed ka 'civilizaciji, da ovu neizmjenjivu
činjenicu nacionalnosti ti BosniusJ(llidimosaitriperativitrian6v6gdoba.
Mi ćemo biti zadovoljni ako u Bosni umjesto velikohrvata imadnemo .
Hrvate i umjestovelik()srba normalne Srbe.
U Bosni nema jednosmjernih, čistih rješenja. SDA je i bošnjačKa i
građanska stranka.; Bbšnja.čka po velikoj većini svoga članstva; građanska
po važnim tačkamasvogaprograma.Toje,prije svega,snažan poziv
narodu za očuvanje cjelovit6Bosn6 na6sn6valllarailičit6sti i tolerancije,
to je suprotstilVljanje nldikalizmui ekstremizmu u svojim redovima, to
je otvorenost premasvijeni i tekovinama zapadne civilizacije i, konačno,
to je praktična saradnja sa svimak6jiimajuslične ciljeve. Mine tvrdimo
da slllo sami odbranili Bosnu, niti to svojatamo isključivo za sebe. I
ovdje i usvijetu bilo je, hvalaBogu,lllnogoonih koji su radili i borili se
za isti ideal. Naše saborce drugih nacija i vjera i drukčijeg političkog
opredjeljenja Illi ne odbacujemo niti zaboravljamo. Svako ko želi da ide
sa nama, d6brojedošao, mi ćemo mu krenuti u susret. To je pravi smisao
Koalicije zacjel6vituidemokratskuBiH, čiji naziv govori sam za sebe.
To je put da jednog elana svi Bošnjaci kažu da su i Bosanci, a Hrvati i
Srbi,ostajući to što jesu'kažu isto. Sve druge opcije su nerealne. Da bi
dočekali taj dan, Bosna mora da postane stvar ponosa svakog od nas, a da
458
bi to bila, ona mora postati zemlja slobode i prosperiteta. Sadašnji oreol
mučeništva za to nije dovoljan. Samo tada će građanin Bosne sa osjećanjem
ponosa reći da je i Bosanac. A to je proces koji će trajati desetljećima.
U međuvremenu, krećući se tom dalekom i velikom cilju, školovat
ćemo naš narod, učiti naše ljude i žene ljubavi prema Bosni i odgajati ih
u duhu poštovanja vlastitih tradicija i univerzalnih ljudskih vrijednosti, a
prije svega slobode i tolerancije.
(Završni dio referata na Drugom kongresu SDA, 7. septembar 1997.)
O nacionalizmn
Prvi i najvažniji način kojim se stvara permanentna zabunau svijesti
marije obaviještenih Ijudijebilslmje razlike izmeđunacionaln()g i
nacionalističkog. A razlika je u nekim slučajevima velika kao između
ljubavi i mržnje.
Ćovjek sa nacionalnim osjećanjem voli svoj narod, dijeli s njime
njegove vrline i mahane, jednom riječju, pripada mu. Nacionalist više
mrzi tuđe nego što voli svoje i, što je praktički važno, poseže za tudim.
On guši druge i različite, netolerantan je i nastoji da ga fizički potisne.
On ne brani svoje, on hoće tuđe. Ultranacionalizam u suštini je bezbožan.
Sve velike religije svijeta naučavale su jednu jednostavnu istinu (a sve
velike istine su jednostavne): što ne želiš sebi, ne čini drugome, ili:
postupaj tako da bi tvoje ponašanje moglo biti univerzalni zakon, dakle
da podjednako vrijedi za tebe i za drugoga.
(Dnevni avaz, Sarajevo, 8. april 1999.)
o lažnoj vjeri
Sada će se naći neko pa reći da je upravo naše vrijeme nacionalizma
obilježeno budenjem vjerskih osjećanja. Kao dokaz navešćepompezne
vjerske ceremonije, masovne procesije, velike križeve iznad Počitelj a i
Žepča, visokoparne vjerske govorancije i sL . .
A ja ću reći da je to uglavnom lažna religija u kojoj se nedostatak
istinske pobožnosti i vjere nadomješta pretjeranom i napadnom formom.
Nema istinske pobožnosti ni u9nomekada senaši mujezini natječu
ko ćeviše ("do daske")okrenutiregulatorna,obično neispravnom,
zvučniku. Umjesto lijepog ljudskog glasa,pnl vjeruju da će vikom i
galamom ljude "utjerati u din". To nikadanikome nije uspjelo, pa neće
ni njima. Mogu sarno izazvati bogohuljenje i suprotan efekat.
Vjeraje u duši ilije nema. Ako je istinska, diskretna je inenapadna.
Međutim, postoji i druga strana medalje. Nas se, na ovaj ili onaj način,
nekad otvoreno a češće prikriveno, pokušava ubijediti da kod naroda ne
459
treba da razvijamo svijest o našem pripadanju islamu, ili bi bilo dobro da
o tome što manje govorimo. Nekada to dobiva agresivan vid. Sve islamsko
izjednačuje se sa fundamentalizmom, a ovaj sa terorizmom. Ili se govori o
opasnosti dominacije muslimana u BiH. Mi koji činimo polovinu
stanovnika BiH, realno kontroliramo 32% teritorije (dakle manjeod trećine)
i opet smo oni koji vrše dominaciju. Cilj optužbe je da postepeno dižemo
ruke i od ove kmjave trećine. Tu je i ono protivljenje principu dvosmjernog
povratka. Vraćajte vi srpske i hrvatske izbjeglice, ne gledajte da li i oni to
rade. Medunarodna zajednica ne prihvatanikakvouvjetovanje,itdoAkobi
se ovakav proces (jednosmjerni povratak) nastavio dovoljno dugo, zna se
kakav bi konačni rezultat bio u BiH".
(Dnevni avaz, Sarajevo; 8. april 1999.)
o odnosu morala i religije
Ljiljan: Jedna Vaša izjava, kao što je čest slučaj kada ste Vi u pitanju,
izazvala je bume reakcije. Možda ćete se sjetiti, t() Jebi.foondakađaste
na promociji Crne knjige komunizma rekli da ateizam, odnosno
bezbošništvo, podrazumijeva odsustvo morala svake vrste. Molim da
pojasnite to svoje mišljenje, s obzirom da broj ateista u Bosni nije tako
mali. Ima li, dakle, morala igdje izuzev u religiji, ili u "predanosti Bogu",
kako biste to Vi rekli?
A. I::Priznat ćete'daintervjunije baš pogodna prilika zajedno ovako
složeno pitanje. Teško je u nekoliko rečenica dati ogovor. Tom pitanju ja
sam posvetio jedan odjeljak u knjizi Islam izmedu Istoka i Zapada. Suština
tog odgovora, tačnije rečeno, pokušaja odgovora, bila je: pošto je moral
naše djelovanje iz dužnosti, dakle ne iz interesa, postavlj~ Se pitanje zašto
bi čovjek radio protiv svog interesa ako ima samo ovaj život i ako više
ničega nema izvan lli iznad toga? Pojam dobra se uopće ne može logički
definirati. Kant je matematičkom jasnoćom dokazao da se nikakva
dužnost ne može izvesti iz čistog uma. Niko, koliko znam, nije nakon
toga uspješno osporio ovu tvrdnju. Jer, činiti dobro, uglavnom se ne
isplati: Da se isplati, sebičnjaci i nitkovi bi požurili da budu uzori vrline.
Sjetite sekako su ljudi kojima se najviše divimo, stvarni ili oni izlitera-
ture, bili odreda stradalnici, Sokrat, Antigona, Isus, da ne nabrajam. Ako
ima samo ovaj život, dakle,ako nema Boga, ovi mučenici nisu heroji,
nego Ilaj običniji gubitnici, a njihova žrtva je bez smisla i svrhe,
Kao mlad čovjek, gledao sam film u kojem glavni junak strada jer
odbija da izda svoje suborce. A onda sam razmišljao o protivarječliosti u
mojoj duši. Sve vrijeme sam svim srcem bio na strani tog junaka, a sve
vrijeme praktički želio da on ode pred streljački stroj. Izmedu smrti i
izdaje, izdaja mi se činila gora, Zašto? - Ima samo jedan suvisao odgovor:
460
zato što ima nešto što je više od života. U svemiru bez Boga, žrtva ovog
čovjeka lišena je svakog smisla. A očito nije, svi mi to jasno osjećamo.
Problem je dosljednosti, tačnije, nedosljednosti, tako svojstvene
čovjeku. Vjernici bi trebali da se rukovode dužnošću, oni koji ne vjeruju
interesom. To je jedino logično. Ali ne dogada se baš tako. Ljudi jedno
govore, drugo rade, pa u životu imamo mnogo nemoralnih vjernika i
mnogo moralnih ateista. Ipak, jedna stvar je sigurna: bez Boga ne može
se zasnivati nikakav moralni poredak. Morate se pozivati ne na život i
interes, nego nešto izvan toga, na nešto više da biste ljude pozvali da
rade po dužnosti. A svako pozivanje na nešto više, nešto iznad života je
jedna vrsta teizma ili vjere; Pa i ljudska prava, koja postaju najviša dogma
na Zapadu, imaju svoj korijen, ne u revoluciji, kako se to obično misli,
"lego-uhrlŠĆanskom uČeliJu~ Jedliak:osiljudijerdigioznakategorija.Ljudi
su jednaki i predstavljaju vrijednost samo ako ih je Bog stvorio. Kao
proizvod prirode, takvi kakvi jesu, ljudi su potpuno nejednaki i nema
nikakvog prostora za "svetinju ljudskog života", pa su Staljinove "čistke"
potpuno "logične", itd. Uostalom, Engels (u Manifestu) odbacuje moral
kao hrpu buržoaskih podvala radnicima. Engels je dosljedan mislilac.
"Moralno je ono što je u interesu radničke klase" - piše on. Rezultat tog
morala nam je poznat. Moj odgovor se oduljio. Mogao bih zaključiti:
ima moralnih ateista, ali ateizam kao učenje, kao pogled na svijet, nema
nikakvog odnosa sa moralom. Naravno, ovo je moje gledište, vi me pitate
i ja odgovaram šta mislim.
(Intervju Ljiljanu, Sarajevo, juli 1999.)
o najvažnijem pitanju Bosne i Hercegovine
Najvažnije pitanje svakako je opstanak Bosne i Hercegovine kao
jedinstvene države. To je nešto za šta se iz dana u dan vodi borba,jer
tendencija ima i jednih i drugih. Iako je definirao Bosnu i Hercegovinu
kao cjelovitu državu, Dayton nije isključio faktore koji mogu djelovati
dezintegrirajuće ( ... ) Kad je riječ o tome jesam li optimist,n:ćiću vam:
da nisam optimist ne bih mogao raditi ovaj posao. Vjerujem u opstanak
Bosne i Hercegovine uprkos svemu. Reći ću Vam na čemu zasnivam
svoj optimizam. Prije svega, to je garancija u Dejtonskom ugovoru da
Bosna treba ostati čitava. Iako ta garancija nije apsolutna, nego je relativna,
mi je možemo pretvoriti u realnost. Ono, št() (lJ viziju čini realnom
historijski kontekst u kojem se proces zbiva,tačnije okruženje Bosne i
Hercegovine koje je od suštinskog značaja. Na istoku vidim relativno
slabu Srbiju na duži period, pa za to nemoćnu da efikasno provodi neki
velikosrpski koncept ovdje. Na zapadu vidim neizbježni demokratski
razvoj u Hrvatskoj. Hrvatska ide upravcu demokratije bez obzira na sve
teškoće. U perpektivi Hrvatska će se prestati miješati u bosanske stvari.
461
 Postojeća garnitura se sada brutalno miješa, mi to vidimo, nismo slijepi.
Ne pravimo velike probleme oko togajer mislimo daje to prolazna pojava.
Dakle, i taj velikohrvatski koncept ne može da ide jer danas nema nikoga
ko bi se usudio da proglasi secesiju u Bosni i Hercegovini. Hrvatska to
ne može uraditi, ne može to ni Srbija uraditi bez ogromnih posljedica.
To su činjenice koje postepeno prevladavaju. Ja ovdje govorim o malo
dugoročnijim vizijama. Dakle, s jedne strane relativno slaba Srbija, s druge
strane demokratski razvoj u Hrvatskoj onemogućuje stvarenje
. velikosrpskog i velikohrvatskogkoncepta.kojLsu.temeljneopasnosti.za
opstanak Bosne i Hercegovine. Treća činjenica na koju računam je naša
Federacija. Ovdje treba doći do snažnog političkog privrednog i
društvenog razvoja. To će osigurati demokratija jer demokratija vuče
društvo naprijed. Ako ovdje budemo napredovalisa d(mloknl.iikim
procesima, ako taj proces ne budemo kočili, ako budemo uspostavili
pravnu državu i sve ono što ide uz to, svijet će pomoći taj dio Bosne i
Hercegovine i on će snagom društvenog, političkog, ekonomskog modela
pobijediti mrak oko sebe. To je neka moja vizija i osnovam()g·opiimlzma
kada govorim o održanju cjelovite Bosne i Hercegovine.
(Intervju RTVBiH, JO. juli 1996.)
O tzv. "trećem entitetu" II BiH
Dejtonski ugovor je delikatna ravnoteža pozitivnih i negativnih,
prihvatljivih i teško prihvatljivih elemenata za svakog od tadašnjih
potpisnika. To je kolosalni kompromis, u kojem se ništa ne može
promijeniti a da se sve ne promijeni. A sve se promijeniti ne može. Bolje
rečeno: ništa. se, kada je nječ o slovu Dejtonskog ugovora, promijeniti
ne može, adase sverievrati na početak. Ko ne vjeruje, neka pročita 18.
glavu Holbrookeove knjige Okončati rat, ("Dan devetnaesti" i "Dan
dvadeseti", stranice 288.-312: bosanske verzije). Nijedna strana (uslovno
rečeno) ne može za sebe tražiti neke pozitivne promjene ada ne prihvati
i one za sebe nepovoljne. Onda smo ponovo na istom - ista meta isto
odstojanje, kako bi se to u žarg6nu reklo. Mi smo vjerovali u Federaciju,
tačnije, bili smo odlučni da taj projekat realizujemo. Nakon sporazuma
o Federaciji od 10. novembra 1995. (u toku pregovora u Daytonu, deset
danaprije parafiranja Okvirnog sp()razuma o miru), povjerovali smo da
to i Hrvatiiskreno žele. Samo zbog toga nismo pravili, ni onda ni sve do
danas, problemod toga što HVO nastavlja da vojno konttolira19%
teritorije FederaCije, a bosanska Armija 32% (dakle ne 24% kako to
zlobnici vole reći) ( .. ) Smatrali smo: sve je to Federacija (sadašnja ili
buduća), u doglednom roku biće to ijedna vojska i nije važno ko trenutno
šta kontrolira. Naš evelltualni zahtjev da se HVO povuče na "svojih"
462
17,7% teritorije implicitno bi značio prihvatanje neke podjele i mi smo
radije šutjeli o tome, nadajući se da će se sve kretati u pravcu integracije.
Ne volimo puno da problematiziramo ni ovaj omjer 51-49, jer smo
okrenuti budućnosti, vjerujemo i radimo za cjelovitu BiH. Ne volimo ni
da puno spominjemo ove brojeve, ali to je historija, kroz sve to je Bosna
prošla, i od toga se ne može pobjeći.
Pažljivo sam pratio izlaganja sa nedavnog skupa u Mostaru.
Spominjala su se ljudska prava i uopće prava Hrvata u Federaciji. Nisam
primijetio daje iko od brojnih govornika spomenuo položaj Bošnjaka u
nekim dijelovima Federacije (Posavini, žepču, Stocu, Livnu), makar radi
uporedenja. U Federaciji (treba li reći u dijelu pod našom kontrolom)
djeluje više katoličkih školskih centara, u samom S arajevu dva katolička
fakuiteta, "Narre-dak", najvećehrvaiskokUitilrii6društvo ria ovomdljelu
svijeta, hrvatski listovi, itd. Sretan sam što je to tako, stidio bih se da
nije, ali nesretan sam što ništa slično nema, bolje reći, nije dopušteno
tamo gdje političku kontrolu imaju organizatori Okruglog stola u Mostaru.
Zar neko misli da ovo dvojstvo u ljudskim pravima može potrajati i zašto
se ono od ovih "boraca za ljudska prava" prešućuje?
Šta da se čini? Slovo Dejtonskog ugovora ne može se mijenjati ( ... ),
ali se može mijenjati duh Dejtonskog ugovora. Moguć je i neki lojalniji
pristup, neka nova praksa u kojoj se neće "do daske" koristiti sve što mi
odgovara, a opstruirati sve što mi ne odgovara u Dejtonskom ugovoru.
Moguća je i neka unutrašnja evolucija. Mogu sazrijevati demokratske
snage u Federaciji i BiH, pa će sve ono što tamo piše dobivati drukčiji,
pozitivniji, sadržaj za sve narode i gradane u BiH. Ako sadašnje
nacionalističke (šovinističke) stranke dožive evoluciju u samo nacionalne
stranke a ove u umjerene nacionalne - a vjerujem da će sav razvoj u BiH
ići baš tim pravcem - onda isti Dejtonski ugovor nije više "isti" .VI~da u
Zagrebu, ova ili neka buduća (više vjerujem buduća), jedn()g će dana
bosanskim Hrvatima koji dodu po instrukcije (i pare) u Zagreb reci: idite
u Sarajevo, poleušajte naći zajednički jezik sa onim ljudima tamo, oni su
razumni ljudi, s njima se možete dogovoriti o svemu. Kad. seto dogodi,
svanut će novidan u Bosni. ... .
A mi smo spremni da se o svemu, baš o svemu, dog()vorimo sa Hrvatima,
naravno unutar Dejtonskog ugovora, ne izvan njega.Tada neće biti potreban
nikakav "treći entitet". Sa. drukčijim ljudima iDejtonski ugovor bit će drukčiji.
(Dnevni avaz, Sarajevo, II. mart 1999.)
. O bosanstvll
Izgleda da je stvaranje bosanske nacije kao nekog amalgama
bošnjačkih, hrvatskih i srpskih nacionalnih osjećanja, nažalost, zakasnilo,
463
jer je proces formiranja hrvatske i srpske nacije u Bosni završen. Sada se
još uvijek može govoriti o Bosni kao zajedničkoj državi, o bosanskom
patriotizmu ili nekom sličnom osjećanju, ali to zavisi prije svega od
činjenice da li će Bosna postati prosperitetna i. demokratska, da li će
postati zemlja našeg ponosa. Zasad Bosna ima sa:n0 muč~ništvo i otpor
što može biti izvjestan razlog našeg ponosa, ah mučemčk1 oreol mje
dovoljan. Bosanstvo može postati jedan oblik nadnacionalnosti svih
gradana B iH i to je moguće.
(Odgovor za zagrebački1Jednik;28;·jul.·1998;)
O slavenstvu
Ljiljan: Da li ste ikada razmišljali o svom slavenskom porijeklu,
odnosno, kakav je Vaš odnos prema panslavenstv)l? Šta zaVas znači biti
Slaven?
A .. L: Osjećam se prvo Bošnjakom, pa Evropljaninom, pa na trećem
mjestu Slavenom. Mislim da se to moje slavenstvo očituje još samo )I
velikoj ljubavi ili poštovanju prema ruskoj književnosti; Mojnajomiljeniji
pisac je Dostojevski.
(Intervju Ljiljanu, Sarajevo, juli 1999.)
O tzv. "bošnjačkoj dominaciji" u BiH
O kakvoj bošnjačkoj dominacijise može govoriti? - Pogledajtemapu
BiH: na skoro polovini teritorije koja se ioveRepuoIiki Srpska, nenia
Bošnjaka uopće, o vlasti da ne govorimo. Iako nije potpuno ista, vrlo slična
situacijaje na dijelu Federacije pod kontrolom HVO-a, a to zajedno je oko
68 posto teritorije BiH. Na preostalih oko 32% teritorije izvjesnu prednost
imaju Bošnjaci, to je istina, ali zar je to dominacija u BiH. To me podsjeća
na ono: što je moje, to je samo moje, a što je tvoje, to je imoje i tvoje. Ali
to neće proći. Od početka mi smo toj koncepciji pružali otpor, prvo politički,
pa oružani, pa opet politički. Mi hoćemo cjelovitu i demokratsku Bosnu.
Srećom, to hoće i svijet, ne iz naših, nego iz nekih svojih razloga. Vlasti na
dijelovima Bosne pod, uslovno rečeno, hrvatskom i srpskom kontrolom,
nedemokratske su jer su jednonacionaIne. Ali, kao što vidite, neki procesi
su utoku i to se mijenja. Prije ili kasnije,jednonacionalni i nedemokratski
koncejJtiće Diti poraženi. Mi insistiramo na povratku prognanih i nastavit
ćemo da insistiramo na tome iz dana u dan, iz godine u godinu. Povratak
će se dogoditi i bitno promijeniti mnoge stvari. I inače promjene su u toku,
ne znam koliko ih primjećujemo. Gdje su sada BoDan i Karadžić? Zar
sudoine ove dvojice ne pokazuju dovoljno jasno u kojem pravcu je okrenuta
strijela vremena i historije?
(Izjava za riječki Novi list, 7. februara 1998.)
464
o tzv. "promjeni koncepta vlasti"
Taj toliko spominjani "koncept vlasti" u BiHje takav kakav je upravo
zato što je Bosna takva kakva je - tronacionalna, i uzalud je zatvarati oči
pred tom činjenicom. Osim ove realnosti, promjena koncepta vlasti traži
još jednu "sitnicu", a to je promjena Daytona, to SDP treba jasno da kaže
narodu i, naravno, da objasni kako to kani izvesti. Bez toga, priča o promjeni
koncepta vlastije šarena laža za neobaviješteni svijet. Stoga sam rekao da
vidim samo jedan realan i realističan put za Bosnu, ne SDP-ovski
anacionalizam - valjao on ili ne - nego postepeno spuštanje sadašnjih
nacionalnih tenzija na podnošljivu mjeru, i slijedom toga, pretvaranje
sadašnjih nacionalističkih u nacionalne stranke, a ovih u umjerene
I.ll!cionalne. QY,,!!mjerene naciQI)a1ne stl1ln1cej(O.§esporazumijeti,mQmt
će se i htjet će se sporazumjeti o minimumu za opstanak bosanske države,
a to u našem slučaju praktički znači o dosljednoj primjeni Dejtonskog
mirovnog sporazuma. Manje od toga je neprihvatljivo, mnogo više od
toga nije realno. Nasilno negiranje, ili odvraćanje od nacionalnog, pogotovo
kod Srba i Hrvata u BiH, izaziva suprotan efekat - pojačava nacionalno
nepovjerenje i nacionalno zbijanje. Ovo moje videnje mogućeg razvoja u
BiH SDP ne može oboriti pukom izjavom o "promjeni koncepta vlasti" ili
stalnim ponaVljanjem ove fraze, nego samo jednim eksperimentom:
izbornim rezultatom u srpskom i hrvatskom korpusu u BiH. Ja tako što ne
vidim u doglednom vremenu, ali SDP treba svakako da pokuša. Ja mu u
tome, kao i inače ''u životu i radu", želim mnogo uspjeha.
(Dnevni avaz, Sarajevo, 25. mart 1999.)
Još jednom o tzv. promjeni koncepta vlasti
Sav politički prostor pokrila je Koalicija, malo je šta ostalo za
opoziciju. Mi smo za cjelovitu BiH, povratak izbjeglica, slobodu medija
i političkih stranaka, mi smo protiv četnika i ustaša i uopće protiv
ekstremizama svih vrsta, dakle ne samo kod drugih;negoiu vlastitim
redovima, nii smo za ravnopravnost gradana, mi smo inicirali
odgovarajući postupak kod Ustitvnog suda BiH za konstitutivnost naroda,
mi se borimo za jedinstvo Mostara, itd. Šta to opozicija specifično nudi
što mi ne nudimo. lnia lineštd takvoga? Ne bih rekao da ima, ali rekao
bih da ima nešto što bi trebalo da pokuša: to jeda za ove ideje pridobije
srpski i hrvatski narod u BiH. Može li to SDP?- Ne vidim da može, ali
treba da pokuša. Ako uspije, ja ću priznati daje okrenuta nova stranica u
historiji Bosne. Nevoljaje što umjesto toga g. Lagumdžija stalno ponavlja
istu frazu: treba promijeniti koncept vlasti. Ostalaje samo jedna "sitnica":
da nam kaže šta to tačno znači i kako da to postigne.
(Dnevni avaz, Sarajevo, 29. april 1999.)
465

o pravdi, nepravdi i ratnim zaslugama
U ratu je bilo i lijepih i veoma teških trenutaka, ovih drugih svakako
više. Sjećanja blijede. Ipak, ona teška se duže pamte. Dva takva dogadaja
posebno pamtim. Prvi, negdje polovinom 1993. Bio je to susret sajednom
jedinicom kod Olova, poznatoj po svom siromaštvu i hrabrosti. Nakon
onih uobičajenih govorancija, jedan borac je istupio pred stroj i upitao
me: "Predsjedniče, hoće li biti nepravde kada dode sloboda"? - Bio sam
malo zatečen pitanjem, ali sam odgovorio: "Da, bit će, nažalost, nepravde
i morat ćete se protiv nje boriti kao sadaprofWčefnik:i": Dfugi~dogadaj
koji mi se urezao u pamćenje je sa obilaska jedne linije fronta iznad
Vozuće. Bio je prohladan dan, padale su neke hladne kiše, mislim daje
bila kasna jesen 1994. U sami sumrak stigli smo do naših rovova u nekoj
šumi. Na sve strane samo blato i tu i tamo po neka zemunica. Povremeno
se čula bliska paljba. Nakon obilaska, ja i moja pratnja sjelisrrio u kola i,
obilaznim putem, preko nekih brda vratili se u Kakanj. Bili ~mo blatnjavi
i umorni, ali smo stigli u toplu sobu ina.večeru.Vojnicisu.ostalLu.onoj
šumi, a kako se noć približavala, kiša je bila sve jača. I sada, kad god se
govori o ratnim zaslugama, meni se pred očima pojavljuje ova slika.
Ostavit ću da sami zaključite šta mislim o pravdi iriepravdi i posebrio šta
mislim o ratnim zaslugama. Uvijek se pitam zašto je to tako i može li se
išta učiniti da to bude drukčije. .
(Intervju PrvojUniji!6. april 1999.)
O Sandžaku
Ljiljan: Zvaničan Beograd nikada nije odgovorio na zahtjev za
uspostavljanje specijalnog statusa za Sandžak. Ovaj zahtjevje ignoriran
od strane Miloševićevog režima. Šta mislite o tom statusu?
A. I.: Podfžavam svaki legitiman zahtjev naših sunarodnika u
Sandžaku. Potsjetio bih vas da je Deklaracijom SDA iz 1990. godine
zatražena kulturna autonomija Sandžaka. Ali, prije svega, Miloševićev
režim treba da im vrati lokalnu samoupravu, silom ukinutu prije dvije
godine.
Ljiljan: Vlada Crne Gore pak, pismenim putem je prijepetgodin:'\
dokument o specijalnom statusu označila kao separatistički akt. Sličan
stav imaju i opozicione partije u Srbiji i Crnoj Gori. Kolikoje sandžačko
pitanje regionalno a koliko etničko?
A. I.:Ta priča o separatizmu je očito neosnovana. Tražeći specijalni
status, Sandžak ne traži cijepanje sadašnje Jugoslavije, niti promjenu
dfžavnih granica. Priča o separatizmu očito je smišljena na političku
diskvalifikaciju i pritisak.
466
! i
Ljiljan: Beograd apsolutno odbija definirati sandžačko pitanje kao
političko pitanje. Šta Vi o tome mislite?
A. I.: Problem Sandžaka je eminentno političko pitanje i bit će to
sve više. Zar to treba dokazivati?
Ljiljan: Koliko bi "prisnije" relacije Sarajeva i Novog Pazara
doprinijele bržem rješenju sandžačkog pitanja?
A. L: Sigurno je da bi. Mi smo se izgleda odveć zabavili svojim vlastitim
problemima. Ovih dana imat ćemo razgovore sa predstavnicima Bošnjačkog
vijeća Sandžaka na čelu sa dr. Ugljaninom i sa krugom oko dr. Rasima
Ljajića, da bismo vidjeli šta se realno može učiniti. Više sloge ne bi im bilo
naodmet.
r
1
Ljiljan: Da li mislitedale·p·olitikom straha, nepovjererija i
besperspektivnosti Milošević u Sandžaku stvorio rezervno žarište koje
može kad hoće aktivirati ili dezaktivirati?
A. L: Žarište očito postoji, ne znam koliko je ono u interesu g.
Miloševića. Žarišta su mač sa dvije oštrice.
Ljiljan: Smatrate li iole utemeljenom varijantu ci "razmjeni teritorija"
kao moguću u domenu rješenja regionalnih problema na Balkanu?
A. L: Opciju razmjene teritorija ne smatram ni realnom, ni
prihvatljivom.
Ljiljan: I na kraju, Sandžaklije u Bosni, Sandžaklije i Sarajlije?
A. I.: Pametni ljudi ne prave i ne vole razlikovanja ove vrste. Mislim
da je stanje dobro. Istina, otkako je došao mir, neki ljudi pokušavaju da
mute bistru vodu. Znate, u mutnom se dobro lovi. Učinit ćemo sve da im
pokvarimo račune.
(Intervju Ljiljanu).
o tome zašto smo pregovarali sa SDS-om i HDZ-om
Novi list: Molim Vas da se sada vratimo u ratne godine i da mi
odgovorite na neka pitanja iz toga razdoblja. ZaštoVaša stranka nije jasnije
reagirala nakon isključenja Stjepana K1juića (20. 12.1992) iz vrha HDZ-
a i nakon jasne politike te stranke onjenolTI napuštanju Sarajeva?
A. L: Ništa tu nismo mogli učiniti, osim preuzeti na sebe odgovornost
za sve buduće nesporazume, paLsukobesilHDZ-om. Kljuić je dobar
čovjek, ali suviše temperamentan i nagao za politiku, pogotovu za politiku
u onako paklenom vremenu, ČUdo.mije, ima tu lulu koja bi mu mogla
pomoći da razmisli i da se savlada. Znate li kako je Tito to radio.
Posmatrao sam ga kada je davao neke intervjue, posebno strancima, u
vrijeme sukoba sa Rusima. Novinar mu postavi pitanje, često vrlo
467
L
 provokativno, on polahko uzme svoju lulu, jednako polahko je prinosi
ustima, zatim povlači dugi, dugi, dim, vraća i istresa lulu, pa odgovara
na pitanje. I tako svaki put. Nismo baš geniji da možemo reagirati i brzo
i tačno. Da nisam bacio duhan, koristio bih lulu. A Kljuić mi je jednog
jutra poslao kratko pismo u kojem obavještava Predsjedništvo BiH da
daje neopozivu ostavku na funkciju člana Predsjedništva. To se pismo
nalazi u arhivama Predsjedništva. U roku od sata zakazao sam vanrednu
sjednicu, ali u zakazano vrijeme Kljuić se nije pojavio. Tada je zbog
stalnog granatiranja stanovao u zgradi Predsjedništva, pa smo poslali
sekretara po njega. Nije ga bilo ni u kabinetu, ni u sobi u kojoj je stanovao,
samo nam je jedan od čuvara rekao da je on to istojutro napustio zgradu
sa svim ličnim stvarima. Kao što znate, kasnije, mnogo kasnije, na moj
prijedlog se vratio i nastavio rad u Predsjedništvu,sve doiitiora 'u
septembru 1996. Ali u međuvremenu, mi smo u Predsjedništvu izdržali
teške dane sa nekim ekstremnim ljudima iz HDZ-a. Bila su to luda
vremena. Ipak, mir se mogao zaključiti samo sa HDZ-om. Pregovarate i
. zaključujete mir sa onima sa kojima se tučete, ne saonimasa"kojima ste
u slozi. Samo je HDZ mogao ispred Hrvata narediti obustavu vatre u
Hercegovini. Kljuić to nije mogao narediti, zapravo, da se on pitao, rata
ne bi ni bilo. Ali nije se pitao, a to nije zavisilo od mene nego od Kljuića
i hrvatskog naroda.
Novi list: U Splitu ste 27.12.1992. dali izjavu u kojoj ste prihvatili
Radovana Karadžića kao predstavnika druge zaraćene strane. Zašto ste
to učinili?
A. 1.: To je bila jedna od najtežih odluka u mojem životu, a zašto,
mislim da sam vam na neki način već odgovorio na to pitanje: Postojao
je izbor: ili pregovarati sa četnicima ili nastaviti rat. Svijet mi je preko
lorda Owena vrlo jasno i nedvosmisleno poručio danije spreman
intervenirati u Bosni, bez obzira kako bi se stvari mogle dalje razvijati i
da su jedini izlaz pregovori, Evropaje spremna samo u tom smislu pružiti
svoje usluge. Mislim da t() nije bilo u Splitu. Ovo što vam govorim zbivalo
se u Tuđmanovom kabinetu u decembru 1992. ili januaru 1993 . Naravno,
poslije boja svi su generali.' Ja mislim da sam tada učinio jeđino što se
moglo učiniti da bi se život Bosne produžio, odnosno da bi se uništenje
Bosne i moga naroda, sa čime smo tiili suočeni, barem odgodilo. Trebalo
je kupovati vrijeme. Zato sam prihvatio pregovore.
Novi list: U pripremama za Prvi Bošnjački Sabor (septembaf1993:),
poznato je, dase predlagalo da se stavi van snage legalna Skupština R
BiH, a formira Bošnjački parlament, što je slično onomu što su prethodno
učinili Karadžić i Boban u svojim "republikama". Da li steu to vrijeme
bili kao i danas 'jasno na pozicijama BiH" s obzirom da ste govorili o
procentualnom uređenju BiH na bazi "pravičnog postotka za svaku naciju"?
468
A. 1.: Moja borba za Bosnu nije bila pravolinijska. Historijske
činjenice su poznate i ja ih niti namjeravam, niti mogu mijenjati. To je
neka izlomljena, cik-cak linija, u ovisnosti od situacije u samoj Bosni i
van nje, ali opći smjer bio je uvijek isti: očuvanje Bosne kao cjelovite
države u njenim međunarodnim priznatim granicama. Bio je
Carringtonov, pa Cutillerov, pa Vance-Owen ov, pa Owen-Stoltenbergov
plan, pa konačno Dayton. Štošta se mijenjalo, ali konstanta svih tih
planova bila je očuvanje Bosne kao države. Po svim zakonima vojne i
političke logike, s obzirom na odnose snaga i ponašanje svijeta, Bosnaje
trebala biti zbrisana sa političke karte svijeta. Sjetite se: u jednom periodu,
dugom, za nas beskrajno dugom, od decembra 1992. do aprila 1994.,
bili smo potpuno opkoljeni, imali smo tri fronta: Karadžić, Boban, Abdić.
Ali, eva, Bosna je opslila.pregovori su ti tome odigl'alfSvoJiiufogtijer
mi smo paralelno jačali svoju odbranu i osiguravali kakvo~fukvoPrisustvo
svijeta u Bosni. Ne znam da li sam uvijek vukao najbolje poteze, ali sam
uvijek radio po najboljem svom znanju i savjesti i bio spreman saslušati
savjet drugih. Nikad se nisam rukovodio strahom ili nekim ličnim
razlogom. Bit će potrebna izvjesna istorijska distanca da se stvari
objektivno i pravično procijene.
(Odgovori na pitanja dopisnika riječkog Novog lista Drage Pilsela,
7. februar 1998.)
Još jeđan odgovor na slično pitanje
Ćitalac Dnevnog avaza: Ovih dana čitam članak jednog pjesnika u
kojem on ukorava SDA što nije nakon izbora 1990., umjesto sa SDS-om
i HDZ-om, formirala vladu sa građanskim strankama. Da je to SDA
učinila, tvrdi on "bolju bi pjesmu pjevali". Biste li komentirali ovu
pjesnikovu tvrdnju?
A. 1.: Možda bismo pjesmu pjevali, ali ne bismo imali državu. Kada
pjesnik, umjesto pjesama, piše političke članke, nešto će biti naopačke.
Pjesnici ne vole fakte, smatraju da su fakti "glupi", pa se svađaju s njima.
Pjesnici to mogu, ja ne smijem. A evo kako su ti "glupi".fakti izgledali u
ono nesretno vrijeme: U skupštini RBiH, u oba doma, bilo je ukupno
240 poslanika. Sastav, na osnovu slobodnih izbora, izgledao je ovako:
SDA 86 poslanika, SDS 73, HDZ43,SDP 19, Reformisti 13, MBO 2,
Zeleni 3 iSPO 1. Pošto je za izglasavanje vlade bila potrebna većina, što
znači minimum 121 poslanički glas, SDAni u kakvoj kombinaciji sa
građanskim strankama nije mogla napraviti većinu. Moglaje skupiti 123
glasa, ali samo teorijski, tj. kada bi i četnički elementi u SDP-u i među
Reformistima, na primjer i jedan Kalinić, glasao sa SDA. Koliko je to
realno, procijenite sami.
469
 Naravno, to je jedna strana medalje. Druga strana je, da li smo smjeli,
i da smo mogli, ignorirati izbor srpskog i hrvatskog naroda, kakav god taj
izbor bio. Da smo to učini, imali bi rat ne 1992, nego 1991. godine i to
gradanski rat. Još su komunisti definirali BiH kao državu tri naroda. Nisu
mogli drukčije, niti to iko može u Bosni drukčije. Pjesnici i oni što za
politički zanat imaju smisla kao pjesnici, vole praviti hipoteze. Na primjer:
sve bi bilo drukčije da nije Milošević bio u Beogradu, a Tudman u Zagrebu,
daje Marković ostao, da su reformisti pobijedili na izborima, da JNA nije
bila: onakva kakva je, da Bosna ima naftu; itd"Stotinu nekakvih "da'':Ali
Milošević je bio u Beogradu, Tudman je bio u Zagrebu, Marković je bio
otišao, Reformisti nisu pobijedili, JNA je bila što je bila, a Bosna nema
nafte, itd. I ružne i lijepe pretpostavke ovdje vrijede jednako,. to jest ne
vrijede ništa, jer su pretpostavke. Za nas koji smo trebali neštod:i odlučimo,
sve spomenute činjenice bile su date veličine, koje mi nismo mogli
mijenjati. Mogli smo ih ignorirati ili ih uzeti u račun. Mi smo, kao odgovorni
ljudi, učinili ovo drugo. Za razliku od vašeg pjesnika,jatvn:iill1()\'():(la
smo početkom 1991. pokušali sastaviti vladu bez stranaka kojima su Srbi
i Hrvati dali glasove, da smo, dakle, ignorirali njihov izbor, Bosna ne bi
bila priznata, imali bi rat ne 1992., nego već 1991, taj rat bi bio građanski,
mi bi taj rat izgubili, a historijska krivica za haos pala bi na nas. To su
činjenice, sve drugo su neodgovorna naklapanja.
(Dnevni avaz, Sarajevo, 5. august, 1999.)
o slobodi medija u BiH
Cenzure nije bilo ni u toku rata. U govorupred Vijećem bošnjačkih
intelektualaca koncem novembra 1997,ja sam kritikovao neke maga-
zine, rekavši da nisu ni nezavisni ni profesionalni. Nezavisni nisu jer
pare dobivaju od stranaca, a profesionalni nisu jer ne poštuju dva
temeljna pravila profesije: provjeriti vijest i čuti i drugu stranu. To je ta
moja opasna izjava. Nikada nijedan novinarnije.od strane države gonjen
zbog onoga što je napisao, niti će biti gonjen. Prosto im bilo. Protiv
novinara koji su spremni da lažu, nema lijeka u demokratskoj državi,
osim odgajanja naroda i podizanja opće kulture, da bi sami ljudi mogli
razlikovati istinu i laž, dobro i zlo. Ali to ne može učiniti politika,
može samo kultura. A to je mukotrpan, dugotrajan posao, ali i jedini
način. Do sada nije niko ništa bolje izmislio. Novinarske laži i
pretjerivanja su neizbježni nusprodukt slobode medija. Izgledadajedno
bez drugog ne ide. Ako hoćete da ukinete laži, ukinućete slobodu. To
ide jedno sa drugim kao dim sa vatrom. Uostalom, Vi ste novinar, znate
to bolje do mene.
(Intervju za riječki Novi list, 7. februar 1998.)
470
o povratku izbjeglica
Pitanje'jednog izbjeglice: "Izbjeglica sam iz Janje, bogatog gradića
kod Bijeljine u kojemje prije rata živjelo oko 20 hiljada Bošnjaka. Godine
1992. svi su protjerani. Većina je otišla preko Mađarske u svijet. Ja sam
sa porodicom stigao u Sarajevo. Agronom sam i ovdje radim kao
nastavnik srednje škole. Imam ženu i dvoje djece (14 i 16 godina). U
Janji sam ostavio veliku kuću i imanje od preko 100 dunuma plodne
zemlje. Tu su se 1995. smjestile dvije srpske porodice iz Sarajeva. J a
živim na Ilidži u dvosobnom stanu na kojem je prije rata stanarsko pravo
imala jedna srpska porodica. Stan, kada sam ga dobio, bio je u potpuno
devastiranom stanju, najnužnije je popravilajedna njemačka humanitama
organizacija, a ostalo sam ja popravio svojim sredstvima. Sada dolazi
aomaćinjedne odpofodicaKojesu zaposjele mOje imanje i traži stan
natrag. Za dva dana izdjejstvovao je i nalog stambenog organa kojim se
utvrđuje da ima pravo na povrat stana i da sam ja dužan da napustim
stan. Znam pouzdano da živi na mojem imanju u J anji, ali on to poriče.
Ovo je jedanaesti slučaj koji je meni poznat gdje Srbin dolazi, dobiva
nalog za preuzimanje stana, putem advokata prodaje (iJi iznajmljuje stan,
obično na pet godina), uzme pare i vraća se na bošnjačko imanje. Bude
i slučajeva povratka u stan, ali nikada nema onoga: Srbin se vratio u svoj
stan u Sarajevo, a tamo u RS vratio Bošnjaku njegovu kuću. Ako se
ovako nešto produži dovoljno dugo, rezultat će biti da će Srbin imati i
stan u Sarajevu (iJi pare za prodati stan) i bošnjačku kuću u RS, a Bošnjak
ni jedno ni drugo, dakle 2:0 za prevaranta. Ako ovih nula bude mnogo, a
bojim se da hoće, mi ćemo praktički izgubiti Bosnu. Želio bih znati:
vidite li ovu opasnost i, ako vidite, šta činite da se ovakav katastrofalan
ishod spriječi? Gospodine predsjedniče, u ratu ste nalazili izlaz i kada je
stanje izgledalo bezizlazno, da li ćete naći izlaz iz ove očigledne zamke
koju su ovaj put našem narodu pripremili neki ljudi iz međunilrodne
zajednice? Jer ne vjerujem da ne vide šta se događa, ali tjeraju dalje, a
vidimo štaje rezultat. Kakav je to zakon koji jednoj strani (u ovom slučaju
onoj štO' je izvršila nasilje) daje sve,a drugoj oduzima sve? U času kada
zvanični podaci govore da je povratak Srba u Federaciju lO puta veći
nego Bošnjaka i Hrvata' u RS (u prva dva mjeseca u Federaciju se vratilo
425 Srba, SIS HrVata i 85 Bošnjaka,au RS 90 Bošnjaka ijedan Hrvat-
podaci UNHCR-a, objavljeniu Oslobođenju, 3. maj 1999.), međunarodni
faktori i dalje prozivaju Sarajevo i prijete sankcijama. Nije li to smišljena
politika da se "neutrališe", ustvari potpuno marginalizira, tzv.
muslimanski element u BiH? Dakle, imate li u vidu ovu opasnost?
Moj odgovor: Imam, ali moram Vam reći da je ono što Vi nazivate
"međunarodna zajednica" vrlo šaroliko društvo. Ima tamo ljudi koji su
prilično ravnodušni na pravdu i nepravdu, alig. Westendorp sigurno ne spada
471
 u tu kategoriju. Istinaje da se u njegovom okruženju "tiskaju" vrlo raZličiti
interesi koji variraju od zemlje do zemlje, pa i od ličnosti do ličnosti. Želim
Vas obavijestiti da sam skoro istovjetno pitanje, osim posljednjeg dijela (iz
razumljivih razloga), postavio Visokom predstavniku prilikom našeg
jučerašnjeg susreta. Rekao sam mu da za nas, upravo s obzirom na situaciju
koju ste opisali, dalji povratak može biti samo dvosmjeran. Rekao sam takoder
da smo srni spremni ići dva koraka naprijed i biti primjer,kako oni kažu, ali
ne primjer gluposti i sljepila nego razumnih ljudi koji mogu prihvatiti jednu
mjeru. ograničenog, alL nikakoneograničenog_rizika.~U-prošloj _godini-u.
Sarajevu se, prema najstrožijim procjenama vratilo 9.430 Srba i Hrvata.
Rekao sam da je sada red na Banjoj Luci i dijelu Mostara na drugoj (desnoj)
obali Neretve. Potvrdio sam da smo spremni provesti pretsjedničku odluku
o povratku na relacijiSarajevo - Mostar - Banjaluka (plan: 2000 pl1.ls2ooo
plus 2000), ali to je apsolutno dvosmjerni princip. Pored ovoga, u razgovoru
sam pokrenuo i neka druga pitanja koja se tiču njegove odluke o stanovima
ipredao mu svoje videnje u pismenoj formi (tzv. noncpaper) .
Medutim, kod svega ovoga moramo ostati privrženi načelu povratka
"svih na svoje". To je jedini način da se očuva cjelovita Bilf. Ako se
povratak, bar u izvjesnoj značajnoj mjeri ne ostvari, Bosna će teško
opstati. Moramo takoder imati u vidu interes Bošnjaka, koji hoće - i
mogu ili će realnC> moći - da se vrate u svoje kuće, stanove, imanja.
Moramo se stavljati u njihovu poziciju i pokušati problem gledati
njihovim očima. Jeste li, naprimjer, razmišljali o tome kako isti problem
vidi jedan Mostarac koji iz nekog privremenog smještaja: na lijevoj obali
Neretve već pet godina gleda na svoj stan (kuću) na desnoj strani? Da li
je on za neka ograničenja? Mislim da nije. Logično je da on mora biti za
bezuvjetan povratak, što znači bez ikakvih ograda i izuzetaka.
Slična je već sada situacija sa Brčacima, PI'ijedorčapima i mnogim
drugima.
Vaše pismo dat ću prevesti na engleski i uputit ćuga g. Westendorpu,
jer se tiče veoma brojne populacije protjeranog stanovništva. Ne Zl1am
kakav će njegov odgovor biti, ali moram reći da do sada nisam imao razloga
da sumnjam u dobronamjernost Visokog Predstavnika kada je riječ o
dugoročnim interesima BiH. Drugo je pitanje koliko on može da dokuči
sve uzroke i posljedice onoga što se događa i shvati sVe probleme naše
veoma komplikovane zemlje u jednom krajnje kompIikovanomvremenll.
(Izjava za Dnevni avaz, Sarajevo, 6. maj 1999.)
Još jednom o povratku izbjeglica
Sve vas pozdravljam usvoje ime i u ime najviših organa SDA koji
su inicirali današnji skup. . .
472
Sastali smo se da još jednom, u izmijenjenim, nadam se da mogu
reći povoljnijim, uslovima, razmotrimo jedan od gorućih problema
zemlje: povratak prognanih svojim kućama.
Vi ste najbolji sagovornici za to jer ste svi do jednog i sami prognanici.
Dozvolite mi da iznesem nekoliko misli o pitanju povratka.
Naš najviši i nepromjenljivi cilj bio je i ostaje očuvanje cjelovitosti
Bosne i Hercegovine. Taj cilj ne može se ostvariti bez povratka prognanih
vojim kućama. Zato za nas Aneks 7 ostaje ključni dio Dejtonskog ugovora.
I zato za nas ostaje opravdano pitanje smisla toga U govora ako povratak
ljudi na njihova imanja ne bude realizovan.
Ne mogu dovoljno naglasiti da je potrebno da taj povratak bude
dvosmjeran: Bošnjaka i Hrvata·uRS i Srba u Federaciju,.
Ima mnogo znakova da same izbjeglice ocjenjuju daje došao trenutak
i sve više samoinicijativno dogovaraju i ostvaruju povratak.
Ovo raspoloženje treba iskoristiti i dati novi poticaj procesu koji se
otvara, pružajući materijalnu i svaku drugu podršku njihovim lokalnim i
svakim drugim programima.
Očekujemo da medunarodna zajednica u ovom važnom poslu pruži
odgovarajuću pomoć.
Želio bih da otklonim neke nedoumice koje se u problemu o kojem
je riječ pojavljuju.
Nesporno je pravo na izbor mjesta stanovanja. Svako ima pravo da
odluči gdje će živjeti ali nema pravo da pod tim izgovorom zadrži tude
imanje. Takoder svako ima pravo da se vrati u svoj stan, ali ako je on
državno a ne privatno vlasništvo, može to ostvariti samo u cilju realnog
povratka, a ne da bi s tim stanom trgovao.
Izbjeglica ne može biti deložiran, osim ako mu se omogući povratak na
njegovo imanje ili mu se ponudi drugi odgovarajući smještaj, a on to odbija.
Mislim da ovi principi treba da vrijede na čitavom području Bosne
i Hercegovine, dakle podjednako u Federaciji i RS,
Na kraju želim da zahvalim ovdje prisutnim predstavnicima
ambasada prijateljskih zemalja i medunarodnih organizacija. Svojim
prisustvom na ovom skupu oni pokazuju svoj interes za problem koji se
bez njihove podrške i pomoći ne može uspješno rješavati.
Hvala vam svima i želi11lvam uspješan rad.
(Obraćanje na skupu SDA "Svi na svoje", Sarajevo, l. jula 1999.)
O "neutralnim" iutelektualcima
Imam običaj da s vremena na vrijeme obiđem jednu osnovnu školu
u Sarajevu i razgovaram sa djecom. Poredeći dječija razmišljanja i
473
razmišljanja nekih naših intelektualaca, mogu vam reći da moja ocjena
često prevagne u korist djece. Mogu se neki ne složiti s time, ali to je
njihov problem. Djeca su, naime, veomajasna kada je u pitanju njihova
zemlja Bosna i narod kome pripadaju. Njima su ti pojmovijasni, nikakve
zbrke u glavi. A čujem kako neki intelektualci vele: "Ja sam neutralan,
rat me ne zanima, ja sam iznad toga". Oni su uvijek nešto izvan,i iznad,
itd. U ovom sukobu, kada ubijaju djecu i siluju žene, oni su neutralni,
zar neko ima pravo biti neutralan u ovakvoj situaciji? Ovo je zaistavrijeme
kontrasta i nikada se dobro izlo nisu takojasnos))dll.ri\i,clll12ii slijep()lll
bilo jasno šta je šta. Ali oni su neutralni. Neka ih je sram!.
(Iz jednog izlaganja u Thzli 1994., objavljenog naknadno
u knjizi pisama i intervjua zaI998.,str.168)
Još jednom o inteiektu.aicima
Ponašanje nekih naših intelektualaca posebna je priča. Ni~ada nisu
bili buntovnici, ali su voljeli da glume buntovnike, Nikada-nisu bili
nezavisni, ali su voljeli da glume nezavisne. Kako će biti nezavisni, ako im
je uvijek bilo veoma važno šta drugi misle o njima, šta će reći o njima, da
li će ih pohvaliti kao moderne, Evropejce, itd. A pravi Evropejci nikada
nisu mnogo marili šta neko misli o njima, nikada se nisu dodvoravali, oni
su gonili neke svoje principe, vodili svoj narod ili ga ružili, savjetovali ga
ili šibali njegove mahane, ali su uvijek bili uz taj narod. Ovi naši su uvijek
negdjeizriad. Čak i u ratu, kad su ljudi ubijani i naše žene silovane;·oni su
bili neutralni, obilaze kao "kiša oko Kragujevca", nespremni da jasno kažu
ko puca, ubija i siluje. Sa njima takvima nikada nećemo na zelenu granu.
Srećom, nisu svi takvi, ali ih, začado, ima mnogo."
(Dnevni Avaz, Sarajevo, 8. april 1999.)
Reakcija na izjavu ointreiektualcima
Na ovu moju posljednju izjavu o intelektualcima; čule su se.reakcije.
Jeda!). čitalac iz Tešnja, upitao me je da li je moja ocjena prestroga.
Odgovorio sam slijedeće:
Pratio sam te reakcije. Prvo što mogu reći je da nisam, ne daj Bože,
sve intelektualce stavio u isti koš. Kao da bi se ova borba za stvaranje
države i Armije uopće mogla iznijeti da nije bilo mnogo obrazovanih i
pametnih glava na pravoj strani. Da naš narod u trenutku. agresge nije
imao ovu kritičriu masu aktivne inteligencije, otporne bi bio moguć. Staviše,
može se odgovorno ustvrditi da bi, s obzirom na situaciju, jedan narod na
nižem stupnju općeg obrazovanja bio sigurno poražen. U opkoljenom
Goraždu naši su na Drini napravili male centrale. bez kojih ne.. bibilo ni
minimalnih količina struje, pa ni minimalnih telefonskih veza, a zna se šta
474
bi to značilo. Mogli su to uraditi,jer su znali to uraditi. Ipak, jedan ne mali
broj intelektualaca, na koje se moj prigovor odnosi, ako su stidljivo i govorili
ko puca i siluje Ger je to bilo očigledno) nisu nikada, ili su uvijek izbjegavali,
da jasno i glasno kažu, ko to brani Bosnu, ko organizuje otpor ubicama i
silovateljima. I sada to rado prešućuju.
(Dnevni avaz, Sarajevo, IS. april 1999.)
O tzv. sukobu civilizacija
Velika mi je čast da mogu ovdje pozdraviti učesnike današnjeg panela.
Naši prijatelji iz društava koja poput nas trpe, imaju mnogo toga da nam
kažu i mnogo toga da čuju od nas ovdje u Bosni i Hercegovini. Naš panel se
odvija u kontekstu velikog-programa, koji mi nazivamoMost.-Osjećamo da
je to pravo ime za ovaj.program, jer Bosna i Hercegovina imajedinstvem
položaj. Ona jeste most izmedu civilizacija, kultura i religija. Ovdje prekoputa
nas je srpska pravoslavna crkva, preko rijeke je sinagoga, manje od 100
metara istočno od nas je katedrala, a 200 metara dalje je glavna džamija.
Tako, u radijusu od ne više od 200 metara vidimo spomenike simbolične
uloge Bosne i Hercegovine kao mjesta gdje se susreću civilizacije. Suočeni
sa ovom slikom, pitamo se nisu li naši preci bili mudriji i bolji ljudi od nas.
Kroz ovakvo preplitanje, velike civilizacije u prošlosti uspijevale su
postići visok stepen razumijevanja. I mi moramo ići tim putem. Sukob
civilizacija nije neizbježan. Naprotiv, one bi mogle da nadu zajedničke
korijene i priznaju zajedničke vrijednosti koje pretežu nad razlikama.
Bosna i Hercegovina je mjesto gdje se testira sa svim rizicima ova
mogućnost. Umjesto da bude poprište sukoba, Bosna i Hercegovina može
biti mjesto gdje možemo graditi društvo u kojem će prevladavati
tolerancija i uzajamno poštovanje.
Vjerujem da će naši današnji razgovori doprinijeti u tim naporima.
Shvatajući da su naši prijatelji iz Sjeverne Irske i Južne Afrike prošli
kroz slične nevolje i iskušenja, uvidamo da smo jedan rod i da pripadamo
istom svijetu, sa svime što to znači.
(Iz obraćanja na susretu Most, Sarajevo, 17. august 1998.)
O položaju žene'
Draga braćo i sestre,
Rekoh i sestre, madaihne vidim ovdje. Kada sam prije dvije godine
bio na hadžu, vidio sam muževe i žene kako z1\iedno obavljaju tavaf, a
evo ovdje ih nema.
Ne znam zašto je to tako.
žene čine polovinu ljudskog roda, pa i polovinu naroda. U minulom
ratu za opstanak i slobodu one su zajedno sa nama dijelile teret ratnih
475
nevolja. Sa nama su stradavale, patile i gladovale. Od njih očekujemo da
rode i podignu generaciju Bošnjaka koja će sačuvati ono za što smo se mi
izborili i izboriti se za ono što mi nismo uspjeli. Takvu generaciju ponosnih
i svjesnih ljudi ne može podići ponižena i odbačena žena.
(Govor na Ajvatovici, 29. juna 1997.)
o položaju žene, još jednom
"Žene su, kao i muškarci, ljudska bića vrijednapgš()yanja.Qnesu
naše majke, naše sestre i naše supruge. One su odgojiteljice naše djece.
Ne smijemo dozvoliti da budu potlačene i lišene obrazovanja. Svijet u
kojem živimo nije savršen, i nikada neće biti savršen, ali on može da
bude bolji nego što je danas. To zavisi od ljudi koji·upravorastu+koji
dolaze. Slijedeća generacija treba da bude bolja ođ sadašnje.· U tom je
napredak, a u tome je nezamjenjiva uloga žene. Potlačena i neobrazovana
žena ne može podići i odgojiti generaciju koja će učiniti da naš svijet
bude bolji. Stoga; očuvajmo i štitimo dostojanstvožene!'~·~--~~·--~-~·
(Iz poruke za Konferenciju o položaju žene u svijetu,
Teheran, 17. oktobar 1997.)
o Titu, 1996.
Dnevni avaz: A sad mi dozvolite jedno možda neočekivano pitanje.
U posljednje vrijeme ima dosta oprečnih stavova o tome je li Tito
pomogao Bošnjacima ili nije. Vi ste robovali i za njegova života i tokom
nastavka socijalističke vlasti nakon njega. Čini se, naročito obzirom na
Vaše zasluge i životni put ovog desetljeća, da bi bilo izuzetno zanimljivo
i, možda, važno čuti Vaš javni sud o njemu?
Alija Izetbegović: Moram priznati da ste me iznenadili a tim
pitanjem, što ne znači da o tome nisam razmišljao. Naprotiv. Izvjesne
simpatije prema tom čovjeku nisam nikada krio. Istina je da mi se nije
svidala njegova ideologija, pa ni način života, njegovi Brijuni, vile,
lovačke kuće, itd., ali osjećao sam, i mislim da ne griješim, da on nije
bio loš čovjek. Jednostavno, nije bio zloća, kako bi to narod rekao. Bio
je komunist, ali nije bio boljševik. U jedan idejno pogrešan sistem, unosio
je nešto ljudskog i podnošljivog. Kažu da je volio život, aja iz toga
zaključujem da nije mrzio ljude, jer to je povezano. Na drugoj strani
imate askete, koji to nisu iz ubjedenja, nego zbog nekih ličnihfrustracija.
Oni ne znaju ili ne mogu da žive, pa ne daju ni drugima. Oni kojibolje
poznaju Tita kažu da nije bio veliki strateg, ali niko ne osporava daje bio
veliki političar, vjerovatno jedan od najvećih na ovim prostorima u
dvadesetom vijeku. Možda ova ocjena stoji u opreci sa činjenicom da se
Jugoslavija nakon njega raspala, ali ja ne mislim da je on kriv za to.
476
Srpska hegemonija, koja je genetski bila ugradena u same osnove
Jugoslavije, nosila je klicu raspada. Tito se iskreno borio protiv te
hegemonije, ali tu bitku nije dobio, tu bitku je nažalost izgubio. Ipak,
ono što je valjalo u Jugoslaviji poticalo je dobrim dijelom od njegove
ličnosti, ono što nije valjalo poticalo je od njegove ideologije ili je
jednostavno bilo naslijeđeno.
(Dnevni avaz, Sarajevo, 27. decembar 1996.)
o Titu, 2000.
Svaka generalna ocjena o Titu je netačna: bio je dobar - bio je loš.
Nije bio ni jedno ni drugo. Tačno je: bio je i dobar i loš. Možda dobar
čovjek načelu lošeg sistema-:-m;tfprvom dijelu svoje vladavirreloš, a
zatim se mijenjao i popravio. Titoje vladao 36 godina (1944.-1980.). U
prve 22 godine (1944.-1966.) Titova Jugoslavija je bila čista policijska
država vrhovnog policajca Aleksandra Rankovića. To je dug period u
kome se redaju Blajburg, likvidacije bez suđenja, Dahauski procesi, Goli
otok, progon Mladih muslimana, vrijeme kada nema pasoša ali ima
cenzure medija, prozivanja nepodobnih pisaca, represalije na Kosovu
("afera puške"), itd. Drugi dio od 14 godina bio je bolji, a u nekim
godinama (1975.-1980.) čak i relativno dobar: povećan standard, više
slobode i pasoši za veliku većinu stanovništva. Dakle, dvije trećine Titove
vladavine bilo je loše, jedna trećina relativno dobro.
Prvi dio pamte stariji ljudi, drugi dio ostao je više u pamćenju mlađih.
Ocjena Titove Jugoslavije zavisi od izbora poređenja. Ako za
poređenje uzmete Austriju, Titova Jugoslavija nema prolaznu ocjenu ni
kad je riječ o životnom standardu ni u ljudskim slobodama. Ako za
poredenje uzmete tadašnju Bugarsku, Rumuniju (ili, ne daj Bože,
Enverovu Albaniju), Titova Jugoslavija vas se doima kao Amerika. Za
jednog Čeha, u čiju zemlju su 1968. brutalno ušetali sovjetski tenkovi i
zaveli strahovI adu, Jugoslavija je bila Amerika.
Da sumiram: na jednoj strani: Rankovićev teror, Dahauski procesi,
Goli otok, cenzura medija, montirana sudenja, verbalni delikt, dvadeset
milijardi inostranogduga,neefika.san ekonomski sistem i srpska
hegemonija (dva glavna uzroka r~spada Jugoslavije), preko 700 hiljada
najboljih radnika u inostranstvu (koji u tadašnjoj Jugoslaviji nisu mogli
naći posla), itd. Na drugojstralll: rIlir, sigurnost, historijsko NE Staljinu,
razvijeno školstvo i socijalno osiguranje, sloboda putovanja, itd. Ijedno
i drugo je istina o Titu i njegovoj Jugoslaviji. Pomiješajte to dvoje,
promućkajte dobro i ta mješavina -to vamje Tito.
(SIQbodna Bosna, Sarajevo, maj 2000.)
477
 o generalu Roseu i njegovoj knjizi Bitka za mir
Knjigu nisam u cijelosti pročitao - pročitao samje u dijelovima - ali
poznavao sam generala Rosea iz naših brojnih susreta dokje bio komandant
UNPROFOR-a u BiH, pa imam predstavu o knjiziiautoru. Autor spada u
onu vrstu ljudi, dosta brojnih nažalost, koji imaju predrasude o islamu i
muslimanima. Uz to, došao je očito sa predubjedenjem da mi ovdje
provociramo četničko granatiranje i četničke napade, da bismo izazvali
vojnu intervenciju. To mu je stalno u glavi. On u svemu vidi našu
provokaciju i naše lukavstvo, pa i kada oni sa brda uporno; po tri stotiput,
direktno gadaju bolnicu. Uvijek smo mi krivi. Naravno, pravo je ljudi da
žive u zabludama i lažima ako baš hoće, ali je nedopustivo da takva vrsta
ljudi dolazi u Bosnu i da u jednom vrelom vremen\j.o9111<:\jkQI'l~im
sudbinama. Nažalost, toje bi? slučaj sa generalom Roseoin irii}eoiojeofni.
Sjetite se Akashia i Janviera i drugih, i možete misliti kakve su nam štete
napravili,odnosno od kolikih nevolja su nas mogli poštedjeti,a zbog svojih
predrasuda nisu. Roseova knjiga vrvi pmtivurječnostl!!lllPllJ,!lQsIQv1l11l1.
netačnostima. On govori kako mi nepotrebno dramatizujemo stanje u
Goraždu i Bihaću, da bi nekoliko odlomaka kasnije citirao izvještaj svojih
oficira da srpski tenkovi ulaze u grad. U čemu je tu onda ta naša
dramatizacija. On čak ne zna neke osnovne činjenice. Na jednom mjestu
on kaže: "Muslimani su mogli zaustaviti rat da su potpisali Vance-Owenov
plan." On ne zna da smo mi taj plan potpisali. Učinili smo to u New Yorku
početkom marta 1993., dok gaje srpska strana odbacila. On to ne znajer
je ovdje došao početkom 1994. i za njega historija bosanskog rata je
započela tada. Nismo, dakle, imali samo četnika na vratu, nego i neke
ljude iz medunarodne zajednice, sa njihovom čudnom i nerazumljivom
odbojnošću, da ne kažem mržnjom. Kada se sjetim svih tih nevolja,
pomislim kako je pravo čudo da smo preživjeli.
(Intervju za Radi()SiH,'29.decembar 1998.)
O demoniziranju SDA
Sastavni dio ove priče je neprekidno demoniziranje SDA. Vidite šta
se piše uštampi, ali nisam siguran da znate šta se govori u kuloarima.
Jedan prijatelj stranac: kome nema razloga da ne vjerujem, pričao mi je
kakav siste.matski tretman ovdje imamo medu strancima. On mi kaže:
"Ne prodesastanak,večera i bilo kakvo neobaveznodruženjeadane~o
ne nade zapot~1:mo da SDA spomene u negativl10m kontekstu,Jedanod
njih, neko veČe, kada. se spomenula SDA, napravio Je nee kao daje popio
riblje ulje. Pošto je valjda vidio da se ja ne slažem, pojasnioj~da se radi
o stranci koja okuplja primitivce, da su ovdje svi isti,ali da su Bošnjaci
učinili manje zla jer su bili slabi. Da su imali snage ... itd. Rekao sam da
478
dobro poznam Izetbegovića, Silajdžića, Bičakčića, Ganića, Oručevića,
Šaćirbaya i mnoge druge, jer sam dugo ovdje, i da mi oni ni malo ne
lične na vode primitivaca. A što se tiče moći, pa u toku tri ratne godine u
Saraj evu su bili svemoćni, mogli su sve protivnike urnisati, a nisu. Jedino
su ovdje opozicija i nezavisna štampa u nekoj mjeri dolazile do riječi.
Katedralaje čitava, pravoslavne crkve takoder. Na ovo je on odmahnuo
rukom. Bilo nas je dvadesetak, svi su šutjeli, niko nije podržao moj stav.
To treba da znate - završio je moj strani poznanik.
(Dnevni avaz, Sarajevo, 8. april 1999.)
o novim četnicima i ustašama
P6stojijedan fenomenkoJtzaslužuje da bude proučen: iuov6miu
prošlom ratu na sceni su bili i četnici i ustaše. Nije važno kako su se
zvali, ali bili su to. Ali četnici i ustaše sa kraja ovog vijeka bili su u
svakom pogledu gori od onih iz Drugog svjetskog rata. Dražin štab je
dugo bio nedaleko od Aladže džamije i niko se nije usudio da je sruši.
Ovi "naši" četnici, ovi iz naše generacije, to su učinili i uz to porušili
stotine džamija i kulturnih spomenika koji nisu bili srpski. Ustaše iz
Drugog svjetskog rata vladale su Mostarom skoro četiri godine i sve je
uglavnom ostalo čitavo. Srpsko stanovništvo je stradavalo, ali nije se
krenulo u brutalno zatiranje samih korijena.
Sve te strašne stvari učinila je "naša generacija" četnika i ustaša.
Zašto? Naravno, fenomen zaslužuje temeljito poručavanje, ali jedna
konstatacija se sama od sebe nameće. Ono prije 50 godina bio je samo
nacionalizam, ovo sada bio je nacionalizam kombinovan sa ateizmom.
Ovaj talas nacionalizma došao je nakon 40 godina komunističke vlasti.
Na moralno i religiozno opustošeno tlo zasadena je biljka nacionalizma
i tek tada ona je dala svoje najotrovnije plodove.
(Dnevni avaz, 8. apriI1999.)
O tome da smo "poseljačili'.' Sarajevo
Pitanje: Kad je riječ o Sarajevu, opozicija tvrdi da Sarajevo nije što
je bilo, da ste grad poseljačili.
Moj odgovor: To tvrdi dio opozicije,onaj njen bezdušni dio. Ciljaju
na to da smo u toku rata pustili izbjeglice u grad. Jedan od opozicionara
je čak javno rekao da ako SDA ostane na vlasti još godinu, Sarajevo kao
grad više neće postojati. Ta besmislica bil~ je objavljena u štampi i,
interesantno, nije izazvala neke reakcije. Bilaje to poruka da bismo mi
trebali protjerivati ljude iz Višegrada, Foče, Srebrenice, koji su u nevolji
našli utočište u tada granatiranom i gladnom Sarajevu. To nemamo
479
 Treći, i najvažniji, razlog: slavi se Dan pobjede nad fašizmom, a
namjeru učiniti i ne postoje nikakve sankcije koje bi nas mogle na tako
fašizam očito nije pobijeden. Nakon tog slavnog 9. maja 1945. fašizam
što natjerati. A u "poseljačno" Sarajevo sa 70 hiljada izbjeglica dolazio
(i druge neljudske i antiljudske diktature) u raznim se oblicima pojavljivao
je Bono, Milanska skala, održavaju se Sarajevske zime, Dani poezije,
na mnogim mjestima u svijetu. Ipak, u BiH na najgori način. Četništvo i
filmski festivali i nedavno MESS. Opozicija priča priče, ne pitajući se
ustaštvo su eminentno fašistički pokreti, jer svoj narod uzdižu iznad
kako te priče odjekuju u ušima i dušama onih koje oni nazivaju seljacima.
drugih i jer svom narodu daju odriješene ruke, oslobadaju ga bilo kakvih
(U izjavi za Dnevni avaz, Sarajevo, 29. oktobar 1998.) zakona i obzira kada se radi o drugom i drukčijem. Rezultat su zločini
koje smo vidjeli u Bosni, a sada na Kosovu. To znači da se konačna
o vojnim deviznim knjižicama . ______ _ pobjeda nad fašizmom odgada za budućnost, ako je ikada bude. Jer, kažu,
količina zla u svijetu je konstantna, samo se mijenja oblik.
U nekoliko mithova sam o tome govorio, ali izgleda da nije loše da
ponovim. Ono što piše u vojnoj knjižici nisu pare, nije to gotov novac. (Dnevni avaz, Sarajevo, 13. maj 1999.)
To je utvrdena obaveza države prema borcu kojom sekonstatuje da mu
je država, s obzirom na to koliko je proveo u Armiji, dužna deset hiljada,
sedamnaest hiljada, dvadesettri hiljade, i tako dalje, njemačkih maraka.
S druge strane, iako nisu gotove pare, ta sredstva nisu bez pokrića. Ova
država ima svoje tvornice, zgrade, stanove. Dakle država ima pokriće
barem višestruko veće nego što je iznos tih knjižica:Velika"ečinaboraca
bit će u mogućnosti da kupi stan, poslovni prostor ili komad zemlje
prilikom ove denacionalizacije, odnosno privatizacije. Ipak, moram
naglasiti: to nisu gotove pare, ali to jeste fiksirana obaveza države prema
borcu i tit obaveza ima pokriće.
(Intervju za RTVBiH, 10. juli 1996.) I

o pobjedi nad fašizmom (Danu pobjede) I

Pitanje čitaoca Dnevnog Avaza: Da li se slažete sa ocjenama daje
Dan pobjede u Bosni i Hercegovini proslavljen upadljivo skr(}mno?
Moj odgovor: Da, slažem se da je to tako, ne slažem se što je to
tako. Trebalo je ovom prazniku dati veći značaj. Možda to nije dan za
skupove, ali jeste za akademije. Trebalo je mladim ljudima po školama i
fakultetima održati predavanja o fašizmu i borbi protiv te nevolje koja se
uvijek ponovo javlja, uzimajući druga imena i obličja.
Ali, ako treba tražiti objašnjenje za, kako kažete, skromno
obilježavanje ovog važnog datuma u historiji mnogih, pa i našeg naroda,
na um mi padaju tri razloga:
Prvo, zabavili smo se svakodnevnim vrućim problemima. Nije nam
bilo do proslava, a postoji i izvjesno zasićenje praznicima. Imali smo ih
mnogo u proteklih pola godine.
Drugi razlogješto je 1945. (privremeno) pobijeden fašizam, alije
to istovremeno bila i pobjeda Staljina i njegovog "gulagsisterna" koji je
učinio - i nastavio da čini - isto toliko zla ljudima inarodirriakito i fašizam.
Bilo je neke gorčine i strithovanja u toj pobjedi.
481
480
 ---'ZAHVALNOST

Zahvaljujem mojim prijateljima akademiku Abdulahu Sidranu, prof

dr. Atiju Purivatri, mr. Hilmi Neimarliji, dr. Džemaludinu Latiću, Nedžadu
Latiću, prof dr. Enesu Kariću, Amoru Mašoviću, Mirzi Hajriću, Bakiru
Sadoviću i mojem sinu Bakiru Izetbegoviću, koji su u toku izrade pročitali
rukopis i dali korisne i vrijedne sugestije.
Braća Latići su pomogli i u pisanju nekih dijelova Trećeg poglavlja
knjige, za što im dugujem posebnu zahvalnost.
Hvala i recenzentima knjige akademiku Muhamedu Filipoviću,
akademiku Tvrtku Kulenoviću i Gradimiru Gojeru.

I
483
 Autorov djed
Alija Izetbegović,
1914. godina,
kao gradonačelnik
Bosanskog Šamca

Autorov otac Mustafa Izetbegović,

kao austrougarski vojnik,
14. okotbra 1917., s ličnim potpisom
na fotografiji
 Nakon vjenčanja
sa Halidom, maj 1949.

Porodična fotografija iz 1934.: otac i majka, sestre Nafija i Hajrija (sa Porodična fotografija iz 1956.:
strane), sestra Aziza i brat Nurudin (ispred), polubraća Sabrija i Bahrija Alija Izetbegović sa suprugom Halidom
(iza), a Alija Izetbegović (u sredini, izmedu oca i majke) i kćerkama Sabinom i Lejlom

Akcija Mladih muslimana pomoći muhadžirima u istočnoj Bosni. Na putu

Goražde - Ustikolina, 24. maj 1943. S lijeva na desno: Edhem Šahović,
Alija Izetbegović, Sabrihafizović, Hilmo Čerimović

U trenutku izricanja presude dvanaestorici »muslimanskih

intelektualaca«, 20. august 1983. S lijeva na desno: Alija Izetbegović,
Omer Behmen, Hasan Čengić, Ismet Kasumagić,
Edhem Bičakčić i Husein Živalj.
A. Izetbegović osuden je na četrnaest godina zatvora

.~
 Sa grupom bosanskih muslimana koji žive u Kanadi, juli 1990. Na
fotografiji, desno od !zetbegovića, Hasan Karači, drug iz mladosti

Fotografija s izbornog plakata na prvim slodobnim,

višestranačkim izborima
u novembru 1990.

Detalj sa glasanja na prvim slobodnim,

višestranačkim izborima u BiH, 18. novembar 1990.
 Prijateljsko rukovanje s makedonskim predsjednikom Kirom Gligorovim
u susretu delegacija SR Bosne i Hercegovine i SR Makedonije 29.
januara 1991. godine u Sarajevu
Sedmočlano Predsjedništvo SR BiH polaže zakletvu (s lijeva na desno:
dr. Ejup Ganić, dr. Nikola Koljević, Franjo Boras, Fikret Abdić,
dr. Biljana Plavšić, Alija Izetbegović, Stjepan Kljuić),
Sarajevo, 20. decembar 1990.

U posjeti Papi,
Vatikan,
septembar 1991.
Na putu za Bonn 5. XI. 1991.
 Razgovori sa Antom Markovićem »u četiri oka«,
Sarajevo, 5. decembar 1991.

Razgovor sa lordom Carringtonom,

Sarajevo, 1992

Sa jedne od sjednica predsjednika šest jugoslavenskih republika. Ispred:

Izetbegović i slovenački predsjednik Milan Kučan. Nekoliko koraka iza:
srbijanski predsjednik Slobodan Milošević
 Sa komandantom
Ramizom Salčinom (rahmetli)
na Žuči 25. jula 1992.

S predsjednikom
Islamske Republike Iran
Muhammedom Hatemijem

Dio šefova država i vlada na Samitu OSCE-a u Helsinkiju 10. jula 1992.
Razgovor, za TVBiH.
(G. Bush. F. Mitterand. H. Kohl. J. Major, S. Demirel. F. Tudman. B.
sa Mufidom Memijom.
Jeljcin i dr.). Izetbegović. u drugom redu. prvi s lijeva.
Igman. decembar 1992.
 Razgovor sa kardinalom Franjom Kuharićem, Zagreb, maj 1993.

Susret sa kraljem Saudijske Arabije Fahdom,

Džida, septembar 1993.

Sajednog od čestih susreta s američkim senatorom Bobom Doleom Potpisivanje Povelje UN-a o pravima djeteta u povodu Svjetskog dana
djece, 27. septembar 1994. Nafotografiji se vidi i lice B. B. Ghalia

I
L
 Susret s predsjednikom USA BillomClintonpm,
Washington, 8. septembar 1993.
U društvu s prijateljima i pratnjom u vrijeme obavljanja hadža,
proljeće 1994.

U jednom od susreta sa francuskim predsjednikom F. Mitterrandom.

Na fotografiji se vidi i francuski pisac i filozof H. Levy
Susret sa vojnicima u zoni Trećeg korpusa Armije RBiH. Sasvim lijevo na
fotografiji: komandant Sedme muslimanske pukovnik Patković,
sasvim desno: general Rasim Delić
 Trenutak potpisivanja Vašingtonskog sporazuma
Sa delegacijom Arapske lige, Kairo, januar 1995.

Sa dirigentom Zubinom Mehtom,

proljeće 1995.

'To 'YnoSi cieIIt ::r:u.+II&8",IC. .

\w-h. al.... no.~O/\ .... <1 .... pec.T
.ttA.oktu ... O%l.r
Susret sa njemačkim kancelarom
Sa jednog od susreta s američkim državnim sekretarom Helmutom Kohlom,
gospodom Madeleine Olbright Bonn, 18. mart 1995.
 Sa Jacquesom Shirakom u Parizu 29. augusta 1995.

Sa jednog od susreta sa svjetskim šahovskim šampionom Obilježavanje Dana državnosti Republike Bosne i Hercegovine na
Garijem Kasparovim Šehidskom mezarju Kovači, Sarajevo, 25. novembar 1995.

Susret sa Simonom Visentalom, Beč, 22. septembar 1995.

 Pro;lava četverogodišnjice bitke na Žuči, proljeće 1996.

U društvu sa Yusufom Islamom (Cat Stevens) i sinom Bakirom, London,

Na predizbornom mitingu SDA na stadionu Koševo 12. lX. 1996. 1997.
okupilo se oko 40.000 učesnika
i,!l!!!F";"·~=''''~'C;''
Sa predsjednikom Turske Republike Sulejmanom Demirelom
 Sa K. Kinkelom i M. Steinerom na Koncertu za mir Yehudi Menuhina,
Sarajevo, 12. oktobar 1996.
Predizborni skup Koalicije za cjelovitu i demokratsku BiH u Tuzli
Oproštajna večera kod visokog predstavnika Wolfganga Petritscha,
septembra 1998. S lijeva na desno: Davorin Popović, Igor Gaon,
Sarajevo, 23. oktobar 2000. S lijeva na desno: Petritsch, Miller,
dr. Haris Silajdžić, Alija Izetbegović, dr. Halid Genjac
Izetbegović, Bajolet, lelavić, Radišić, Genjac

ledna od posljednjih
fotografija:
vrijeme pisanja knjige
Sjećanja
 REGISTAR LIČNIH IMENA
I GEOGRAFSKIH POJMOVA

A Ali, Muhammed, 265

Abuladze, Tengiz, 49 Arkan, 256
Amerika, 63, 77, 81,90,93,140, Ablakovine, 403
152, 172, 176, 178,202,203,205, Aleksovski, 299
233,235,237,243,245,254,263,
269,275,284,285,336,365,379, Agneli, Susann, 305, 306, 307
419,437,438,443,477 Albright, 311
Australija, 68 Abraham, 340
Abdić,Fikret, 85, 90, 104, 151, 168, Abdulah, 346
174,232,469
Alatović, Haris, 403
Avdić, Ćamil, 79
Argentina, 344
Akashi, 90,165,211,214,218,219,
Andrić, Ivo, 344, 397
467
Alpe, 363
Austrija, 14, 39, 282, 297
Auschwitz, 424
Ali-paša Hećimović, 15
Aleksandar, kralj, 16,25 Ahtisari, 386

Antigona, 460 Abraur, Louise, 350

Arapčić, Mehmed, 47 Aziz, sultan, 405

Adžić, Blagoje, 114 Ada Ciganlija, 405

Azija, 130 Ademir, 409

Ali, Ebu-Hasan, 135 Ajvatovica,476
Albanija, 139,432,477 Asad, Muhammed, 451, 452
Ankara, 139,223,244
Arkanzas, 140, 339 II
Ahmići, 142, 150, 162 Belje, 29
Aljić, Dino, 154 Beli Manastir, 29
Alispahić, Bakir, 155, 156, 307 Bosna i Hercegovina, 13, 15, 17, 19,
65,78,86,90,91,94,95,96,97,98,
Andelavić, fra Petar, 158
101, 104, 105, 106, 107, 108, III,
Alagić, Mehmed 191, 255 116,117,121,123,124,128,129,
Ajnadžić, Nedžad, 205 130,131,132,136,139,140,158,
167,168,172,173,179,181,183,
Anan, Kofi, 214
187,189,193,207,214,216,228,
Atina, 227 232,234,241,245,247,256,266,
Afrika, 252, 364, 402 277,296,297,325,326,329,342,

485
351,355,360,373, 376,381,390, Banja Luka, 15,75,95, 106, 168, Bičakčić, Kemal, 75 Bush, Georg, 89, 90, 125
391,397,402,419,420,423,431, 249,254,257,268,279,281,313, Bračković, Ahmed, 75 Brozović, Dalibor, 77
434,437,438,441,453,461,475 323,371,377,388,472
Beč, 76,87, 367,368,369 Bistrik, 113
Bosna, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19,21, Bukvić, Edib, 156
Brčić, Rašid,47 Berlin, 50
24,25,26,31,39,43,52,58,63,64,
Burian, 15
65,66,67,68,71,76,77,78,79,80, Bijeljina, II 0, 168, 171, 207, 250, Bangladeš, 175, 182
81,82,83,84,85,86,88,90,91,92, Bosanski Šamac, 21, 22 295,317,377,389,371 Bojić, Mehmedalija, III
93,94,95,96,97,98,99,100,101, Beograd, 21, 58, 60, 63, 64, 65, 78, Brodski, Josif, 50 Bihaćka krajina, 195
103, 104, 105, 106, 107, 108, 110, 80,86,89,91,93,96,97, Ill, 161,
111,114,115,116,117,118,119, Bećirbegović, Edah, 75
224,236,242,253,261,287,344, Boban, Mate, 109, 111, 130, 134,
120,125,130,134,137,139,141,
152,160,164,168,174,176,184,
405,418,466,470
lI Baitak, Nijaz, Daidža, 80
Bileća, 79
135,158,161,316,442,464,468,
469
185, 186, 198,202,205,212,224, Biličar,25

225,226,231,234,248,263,278,
[ Bijeli Brijeg, 82 Beganović, Mustafa, 117, 156
Bašagić, Husref, 26
294,297,299,304,307,311,316, Brkić, Milenko, 117, 156
Biber, Nusret, 28 Bjelašniea, 140, 144,229
317,319,320,324,329,335,347, Bosanski Novi, 254, 255, 256
Biber, Hasan, 28 Brčko,122, 129, 132, 168,218,237,
354,360,364,377,383,391,397,
248,261,272,277,278,280,285, Banovići, 255
402,403,410,411,413,425,437, Baščaršija, 32
438,442,456,464,481 286,287,289,295,313,314,328,
Breza, 118
Berković, Eva, 32 333,334,335,363,366,367,406,
BiH,28, 38,48,49,53,54, 63,65, 441,442 Berlin, 272
71,72,76,78,84,86,88,92,93,95, Bakir, Izetbegović, 39, 43, 51, 127,
204,380,396,413 Bosanski Brod,129, 130, 131, 168, Bosanska Krupa, 206, 248
96, 102, 103, 104, 106, 107, 108,
119,121,128,130,131,133,136, Belgija, 106 248 Bosanski Petrovac, 206
143,151,161,196,207,208,225, Bern, 137 Bonn, 198,237,241,342,345,346,
Brežnjev, 438
226,231,233,238,247,254,261, 347,357,358,359,423
Brijuni,476 Berisha, Sali, 139
266,271,272,284,291,298,315,
330,336,339,342,344,353,355, Balinovac, 149 Bivolje Brdo, 148
Bergson, 408
359,360,362,365,366,371,375, Blagaj,149 Busovača, 133, 134, 135, 138
Buber, Martin, 428
376,377,379,387,390,392,396, Butmir, 165 Blace, 136
410,411,412,413,416,418,419, Barrio, Jan, 429, 430, 431, 433, 435,
437,439 Bruxelles, 108, 109, 120,283 Boškailo, 148
430,431,432,438,457,460,463,
464,470,472 Bethoven, 435 Bratunac, 110 Berrio, Jean, 204
Bono, 480 Bugojno, 118, 143,267,414 Bečirović, Ramiz, 208, 218
Bihać, 13,
81,92, 119, 174, 175, 176,
179,180,186,189,198,230,237, Bagdad,453 Begić, Kasim, 105, 109,265,315 Bildt, Carl, 226, 236, 238, 239, 243,
342,377,453,478 266,274,279,281,282,283,285,
Biden, 339, 340 Baker, James, 93
287,292,311,312,313,344
Bosanska krajina, 63,104,146,179 Bradina, 195
Blajburg,477 Bužim, 237
Bosansko Grahova, 13 Bulatović,
Momir, 91, 94, 236, 269,
Behmen, Omer, 41, 43, 44, 50, 52, Braunstein, Mathieu, 350
Bar, 157 53, 75 270,271,281
Bešlagić, 367
Balkanski poluotok, 13 Behmen, Salih, 41, 44, 52, 53 Budimpešta, 175, 178, 184,437
Barry, 387, 390, 396
Bičakčić,
Edhem, 41, 85, 335, 378, Bogičević, Bogić, 90, 91
Balkan, 15,94,124, 161, 166, 183,
439,442,479 Bugarska, 477
187,212,256,263,361,375,376, Boras, Franjo, 90
381,423,425,433,436,467 Bičakčić, Đula, 41 Blair, 90, 385, 398

486 487
e Charlton, Alen, 278 303,310,321,322,330,337,342, De Charette, Herbe, 236
Carev most, 32 Clages, Christian, 279 351,365,368,374,386,461,462, Drew, Nelson, 239
465,469
Cazin, 67, 80,176,180,237 Cerić, Mustafa, 373 Donji Vakuf, 248, 414
Dubica, 389
Cazinska krajina, 129, 180 Cook,442 Derventa, 248
Davidović, Ljuba, 25
Carigrad, 77 Crans, Montana, 456 Doboj, 248, 256, 280
Darwin, 36
Carter, Jimmy, 188, 429 Dučić, Jovan, 344
Dizdarević, Raif, 38
Carrington, 108, 223, 224, 424, 435 č Dodik, Milorad, 367, 368, 369, 379,
Duvno, 78 389,443,446
Crnići, 148 Čampara, Ešref, 31
Drina, 80,102,121,171,196,208, Dahić, 381
Cim, 148 Čengić-Vila, 33 239,280,285,474
Crni vrh, 191 De Laney, Edward, 366
Čaušesku, 38 Dunav, 87
Christopher, Waren, 189,205,244, De Gaulle, 385, 386
Čengić, Hasan, 41, 44, 48, 52, 53, 75 Dole, Bob, 89
245,253,254,266,273,274,275, Dugalija, Sulejman, 393
276,280,281,284,285,286,287, Čengić, Muhamed, 75 Domljan, Žarko, 90
Donja Azizija, 405
289,290,291,305,339 Čančar, Nusret, 44 Drnovšek, Janez, 93
Cleas, Willy, 175 Dragan, 403
Čehoslovačka, 51 Dubrovnik, 94, 100, 190, 198, 298,
Cutillero, 97, 108, 111,219,225, Dostojevski, 408, 464
Čerimović, Šaćir, 70 Drašković, Vuk, 96
369,458
Čengić, Šaćir, 70 Doko, Jerko, 116
Cerović, Stojan, 97 Dž
Čaušević, Halid, 75, 444 Delimustafić, Alija, 116
Chirac, 90, 202, 203, 204, 208, 212, Džumhur, Nedžad, 75
214,236,242,249,267,281,349, Čaušević, Mirsad, 401 Delić,
Rasim, 121, 150, 151, 153,
154,157,199,201,213,257,320, Džeda, 138, 139, 140,
350,351,385,431 Čapljina, 142, 148, 149, 158, 162,
192 Demirović, Zemir, 148
Clinton, Bill, 90, 119, 140, 147, 181,
210,242,244,254,264,265,266, Čeljevo, 148 Dretelj, 148 Đ
267,273,281,283,284,290,292, Đilas, Milovan, 17, 96
Čolina kapa, 154 , Dubrave, 148
299,311,318,339,398,437,438

~
Doljani,150 Đozo, Husein, 39, 41
Chicago, 74,164 Čukle, 232
Divjak, Jovan, 153, 154,401 Đurdević, Derviš 41
Cvetković, 16,25,77,275
Dobrinja, 148, 164,402,404 Đuričić, Zdravko, 61, 62, 415
Crna Gora, 13, 16,35,65,66,68, ć Ii
92,98, IlO, 121, 124, 169, 173, 196, Ćatović, Safet, 79 Delalić, Ramiz, Ćelo, 154, 155 Đikovina, 149
270,296,297,339,375,414,418, Debelo brdo, 154
Ćerimović, Hilmija, 47
466
Duraković, Enes, 156 E
Ćoralići, 200
Churchill, Winston, II, 364
Dečani,160 Evropa, 23, 68, 81, 92, 93, 98,110,
Ćosić, 298
Cerska, 207, 211 Duraković, Nijaz, 163,326 119,120, 122, 123, 124, 144, 152,
Ćopić, Branko, 344 160,161,169,170,176,194,202,
Cot, Jean, 211 Dudaković, 201, 255, 321
D 211,223,224,243,251,252,270,
Chamberlain, 230 Delić,Sead,205 275,283,284,293,294,305,306,
Dayton, 19,79,81,205,218,244,
Campdavid, 266 260,265,269,270,276,280,281, Demirel, Sulejman, 210, 281, 352, 314,337,339,347,351,360,361,
Clark,272, 273,288,290,371,378 283,288,289,290,292,293,302, 385,398 362,367,371,376,386,391,397,

488 489
419,424,426,439,449,451,452, Fourastie, Jan, 449 Gore, All, 140,238,242 Hujdur, Hamzalija, 47
468
Frowick, Robert, 384 Grabovina, 148 Hafizović, Rešid, 47
EI-Alemein,24
Finci, 373 Grabovica, 151 Helsinki, 106, 123,297
Einstein, 27, 435
Filali, Abdellatif, 364 Grbavica, 126,283,284,285,288, Hadžiomeragić, Maid, 75
Enver, 38, 377 310,311 Huković, Muhamed, 75
Eagelberger, Lorence, 89 Gubavica, 148 Hadžiosmanagić, Lamija, 75
G
Engleska, 90, 119,230,344 Grdonj, 154, 156 Hukić, Husein, 75
Gostoć, 14
Es-Sufi, Galib, 130 Gračanica, 160,344 Hercegovina, 148, 149,246
Grčka, 13,38,234,253,432
Egipat, 193 Granić, Mate, 162,269,272 Hodžić, Nedžad, I 10
Goytisolo, Juan, 127
Esposit, John, 440 Hodžić, Šefko, 125, 126
Gazimestan, 18 Goettingen, 176
Engels, 4461 Huseinović, Emira, 127
Granov, Emin, 26 Gelbart, Robert, 311, 343, 344, 345,
379 Hodža, Enver, 139
Gilgameš, 37
F Gelsenkirchen, 321 Hasića Glavica, 148
Gruzija, 49, 263
Ferdinand, 16, 28, 405 Grebak, 143 Halilović, Sefer, 151, 153,207,446
Grozdanić, Sulejman, 64
Foča, 54, 56, 57, 66, 78,81,207, Gornja Azizija, 405 Hrasnica, 153
280,281,286,314,377,409,413, Goražde, 81,118,128,129,132,
Gorbačov, 416 Hajro, 153
479 140,143, 146, 165, 166,207,208,
209,214,217,233,237,238,248, Gandi,446 Hadžihasanović, Hamdija, 156
Filipović, Muhamed, 68, 78, in, 96,
97,98,232,442,443 255,256,272,281,283,284,285, Goli otok, 477 Huntington, S., 182, 275
286,287,289,290,388 Hajrić, 346
Fejzić, Fahira, 75 Gothe, 435
Gibraltarski moreus, 364 Haznadar, Medo, 401
Francuska, 90, 106, 146, 171, 187,
202,203,204,212,227,230,234, Gligorov, Kiro, 87, 91, 93, 94, 99, Humo,321
H
235,236,237,249,253,268,279, 114,418,419 Hasan, kralj, 363, 364
281,283,293,297,335,349,350, Hrvatska, 13, IS, 18,77,80,82,84,
Gutman, Roy, 89 Hadžihasanović, Safet, 403
351,366,367,429,437 86,90,94,96,104, III, liS, 117,
Ghali, Boutros, 90, 128,211 121,157,169,173,186,190, 207, Hrist, 436
Fischer, Joschka, 92, 385
Ganić, Ejup, 90, 197,261,283,326, 226,235,243,253,283,290,331, Hajrulahović, Mustafa, 447
Fahd, kralj, 139,346,449 354,361,387,413,418,461,462
335,358,363,365,367,381 Hajrić, Mehmed, 216
Fojnica, 159, 194 Hurd, Douglas, 19, 119,233
Garašanin, Ilija, 121 Harland, David, 216, 217, 218
Fuer, B., 229 Hum, 13
Gavrić, Svjetlana, 127 Hays,229
Frankfurt, 233 Hegel, 23, 435
Graz, 131 Harimman, Pamela, 204
Frasure, Robert, 239, 243 Hitler, 26, 111,364,414
Gradačac, 131, 132, 321, 405, 406, Harimman, Averela, 204
Frasure, 277 439, Haag, 100, ISO, 151,267,323,329 Holbrooke, Richard, 145,204,238,
Firenza, 330, 331, 340 Grude, 132, 137, 138, 151 Hadžifejzović, Senad, 112,395 239,240,243,244,245,253,254,
255,266,269,270,271,273,276,
Francois, 349 Gornji Vakuf, 134, 136, 159, 161, Halida, 30, 413 277,280,283,284,285,289,291,
Farrand, Robert, 366 229 Hadžić, Rizah, 41 387

490 491
Hadžići, 205 Igrić, Gordana, 341 Jelavić, Ante, 371
Kurski, Dmitrij, 59
Hill, Cris, 253, 288, 289 Ibro, 320 Jamakosmanović, 367
Koroman, Malko, 62
Hirošima, 268, 306 Ibrahim 340 Jaganjac, Jasmin, 402 Krajina 63, 80,104,140,174,190,
Herzog, Gilles, 35 I Ivanjski tunel, 414 201,237,255,256,257,234

Hrelja, 388 K Karavdić, Salih, 75

J Karlo Veliki, 149
Hedges, Chris, 381, 382, 383, 384, Kadić, Rasim, 78
385 Joseph II, 15 Katarina Velika, 15 Karačić, Hasan, 79
Jugoslavija, lO, 13, 16, 17, 19,23, Kotromanić, Stjepan, 13 Korkut, Edib, 79
32,35,43,50,51,66,67,71,74,79, Kulin ban, 13
I Kadijević, Veljko, 87
82,90,91,92,93,96,100, IlO, I II,
Istanbul, 14,21, 120,166 114, 124, 128, 136, 169, 170, 179, KaIlay, Benjamin, 15 Kasim, šeik, 138
Iskjudar,21 183,190, 197,223,224,236,238, Korešec, 16 Karuše, 141
256,265,297,298,305,310,317,
Italija, 24, 30, 106, II 1,120,211, Kulenović, Džafer, 16 Karadžić,Radovan, 91, 94,109,
323,330,357,361,374,390,415,
305,366,377 438,441,455,466,476,477 Kardelj, Edvard, 17 II 1,117,145,146,147,189,195,
216,225,226,227,239,249,252,
Isus, 37, 174, 340,390,446,460 Jašarević, Nermina, 45 Kosovo, 18,39,66,68,80 99 191
253,254,257,268,269,283,328,
Izetbegović,
Alija, 22, 4 I, 50, 52, 53, 299,375,376,418,477,481' ,
Jasmina, 51, 413 339,340,350,361,391,431,432,
75,80,93,387,288,291,312,326, Kant, 23,408,428,460 434,435,442,468,469
Jasenovac, 65
363,380,390,407,476,479
Jajce, 88, 129, 132,248,267,275 Klein, 344 Konjević, Polje, 207, 2 I 6
Ibzen,56
Janvier, 90, 208, 21 l, 214, 242, 478 Kragujevac, 474 Knez, Željko, 207
Ivo, 397 Kalinić, 469
Jović, Borisav, 92, 298 Kladanj, 213,220
Isović, Safet, 75, 417 Kordić, 442 Kljuić,
Stjepan, 90, 96,163,279,
Jusić, Džemo, 110
Ilidža, 83, 303, 3 II Klauzevic, 434 321,326,467,468
Jadransko more, II 1,232,268,339,
Iran, 88, 182, 185,202,346,438 437 Koljević, Nikola, 90, 96, 268
Kina, 32, 428, 452
Irak, 185 Jahić, Munir, 117 Krstić, 25 Kreso, Sead, 156
Irinej,89 Južna Afrika, 120,232,437 Krajišnik, Momčilo, 96, 227, 255,
Karadozović, Esad, 26
Imamović, Nurudin, 112 268,271,272,316,333,343,344,
Jablanica, 150, 153,202,323,324, Kajtaz, Halid, 29
345
Igman, 120, 121, 140, 143, 144, 145, 401
Kanada, 36, 79, 253 Kinkel,232
147,210,229,239,242,277,320, Janja, 171,471
349,401,431 Kasumagić, Ismet, 41, 52, 53 Kombium, John, 291,343
Joulwan, 165,21 1,212,284,285,
KanIić, Asim, 4 I
Ilići, 148 305 Kati,291
Imamović, Munever, 156 Kupusović, Muhamed, 41 Kopanja, Željko, 33 I
Juppe, 234
Karić, Enes, 46
Indonezija, 182 Jeljcin,256 Kramarić, Zlatko, 367
Kozarić, Vahid, 46
Igmanski put, 239 Japan, 280 Keserović, 405
Jllijaš, 272, 312 Jones, Nevi!, 280 Kečo, Junuz, 56,409 Kopači,388

Ishinger, 274 Janowski, Kris, 3 10,311 Kečo, Kuduz, 409 Kauzlarich, 379

492 493
 Klein, Jacques, 344, 379 Kozarac, 122 London, 132, 176,215,225,230, Milošević, Slobodan, 18, 19,80,87,
Kipar, 384 Kazablanka, 183, 184 235,237,283,432 90,91,92,93,94,96,97,99,100,
104,111,117,121,130,159,196,
Komšić, Ivo, 96,162,197,232,265, Krka, 344 Lucem, 137
227,230,232,236,239,241,242,
272,277,321,326,336,367, Kinkel,232 Lukavac, 137 253,256,257,265,266,267,268,
Kupreška vrata, 174 Karamehmedović, Belmin, 237, 251, 269,270,271,272,273,274,277,
Lokve, 148
Kninska krajina, 174, 175, 199,200, 252 278,280,281,282,283,284,285,
Lačević, Azra, Dalila i Asim, 164
202 287,288,289,290,360,361,376,
Kruzel, Joe, 239
Lazović,
Miro, 194,204,232,265, 391,416,418,419,433,434,466,
Ključ, 206, 254, 255
Kozirjev, Andrej, 256 277,336,434 467,470
Kravica, II O
Kohl,267 Lake, Antony, 237, 246, 284, 285 Modriča, 406
Knežević, 156
Kerrick, 285 Lewis, Antony, 122,246 Mehić, Ređa, 401
Kučan, 91, 92
Koschnik, Hans, 305, 306, 307, 308, Lipton, David, 287, 343 Mujezinović, 22
Kostić, Branko, 92,114, 115 309,314
Kranj,92 Lovac, 321 Muhić, 25
Karišik, Milenko, 310
Karađorđeva, 92, 121,275,418,419 Levy, Henry Bernard, 349, 351, 352, Marseille, 25
Kličković, Gojko, 310
433 Muftić, Tarik, 26
Karahodžić, Inđira, 393 Kotor-Varoš,313
Kuperman, Alan, 97, 98, 99, 100, Luksemborg, 358 Mostar, 17,31,75,122,134,135,137,
Kalesija, 321
Krupa, 176 Lučić, Slobodan, 403 141,142,148,149,158,159,161,
Korkut, Edib, 339 162,192,202,203,234,254,270,
Kremen, 201
Kraljević, Marko, 344 275,276,282,295,305,306,307,
Kadić, Naim, !O9 LJ 309,315,318,334,371,372,377,
Kočić, Petar, 344
Kukanjac, 113 Ljubljana, 64, 90 388,402,429,463,465,472,479
Krstičević, Tomislav, 117 Ljubuški, 148 Michelangelo, 36
L
Kovač, Nikola, 117, 204, 434 Lika, 14 Ljubijankić,
Irfan, 156, 197, 199, Mojsije, 37
Kupres, 119, 174 Lomnica, 14 200,201,232 Mikulić, Branko, 38, 65, 443
Konjicija, Abdulah, 194 Lejla, 30, 39, 61, 413 Ljubić, 225 Moskva, 43, 50
Kulen-Vakuf, 206 Latić, DžemallDžemaludin, 41, 44, Ljujić-Mijatović, Tatjana, 326 Mihajlović, Draža, 65
Kula-Grad, 121 75, 78, 363 Ljajić, Rasim, 467 Makedonija, 66, 68, 91, 92, 93, 94,
Kozarac, 121 Latić, Nedžađ, 44 98, 106, 157,375,418
Keraterm, 122, 350 Lenjin, 59, 412 M Mašović, Sulejman, 75
Kovači, 127,308 Livno, 107, 158, 162,317,463 Malcolm, Noel, 13, 17, 149,227, Muftić, Tarik, 75
Konjic, 132, 144, 153, 163,401,402 Lisabon, 109, Ill, 113, 114,332 232 Maribor, 75
Kiseljak, 137,239,242,349, Lagumdžija, Zlatko, 112, 113, 116, Miljacka, 14, 113, 154 Mujadžić, Hamza, 78
Kakanj, 155,209,255 465 Mađarska, 14,30,297,387,471 Mujezinović, Dževad, 79
Koševo, 155, 341 Lukavica, 112, 113, 114,217,343 Masarechi, Peter, 14 Marković, Ante, 80, 87, 91, 92, 93,
Kobiljača, 158,239 Lašvanska dolina, 131 Maček,16,25,275 470

494 495
Mihajlov, Mihajlo, 80 Memići, 136 Naletilić, Mladen, Tuta, 141 Otoka, 206, 243

Muslim, Nikola, 84 Marković, Branko, 136 New York, 151, 169,226,227,251, Orić, Naser, 208, 209
253,254,265,326,336,387,388, Osijek,367
Mazowieeki, Tadeusz, 177,214 Muhamedagić, Izet, 200
402,455,478
Mesić, Stipe, 84, 90, 93 Metković, 137,232 Ostrog, 344
Nova Bila, 161
Mladić,Ratko, 127, 144, 145, 146, Musa, Amr, 139 Ogata, 229
Nanić, Izet, 237
147,211,212,214,216,218,229, Odžak,248
Mekka, 140,446
242,252,253,254,257,281,328, Novo Sarajevo, 272 Ohio, 265, 289
Muftić, Kemal, 144,345
350,434,442 Neville-Jones, Pauline, 278 O'Connor, 304
Mehmedović, Medo, 154
Mock, Alois, 88 Nicol,344 Oršolić, 367
Mehmedagić, Osman, 156
Major, John, 90, 128 Nikolaj, 373, 414 Olovo, 466
Mitterand, Francois, 90, 204, 349, Memija, Mufid, 157, 158, 159
Nadlipe, 403 Oslroški manastir, 414
350,431 Merdan, Džemo, 161
Nikolić, Slobodan, Nidžo, 407
Marović, Svetozar, 91 Markale, 164,202,216,339
P
Mitrović, Ljubiša, 94 Mrkovići, 164
NJ Porfirogenet, Konstantin, 13
Mahmutćehaić, Rusmir, 109, 116, Martić, 174, 175 Papraća, 14
Njemačka,106, 171, 187,229,234,
156,157,446
Maroko, 182, 183, 185,340,364 235,268,269,277,279,281,282, Padovanski, Ante, 15
Mirković, Radovan, 116
Malezija, 182, 438 283,315,321,322,335,355,366, Pariz, 19, 166, 176, 194,202,203,
Muratović, Hasan 117, 335 367,389,428,435,438
Mahmuljin, Sakib, 205 204,208,237,251,283,293,294,
MeKenzi, Lewis, 122, 350 Njegoš, 352 302,349,350,351,429,430,434
Najor, John, 225, 277, 291 Piava, 21
N
Micotaki,227 O Posavina, 24, 106, 130,463
Newton, 27
Madrid, 237, 358, 360 Ozren, 14, 199,344 Popović, Velimir, 25
Nikšić, 35,414
Menzis, John, 249, 256, 257, 273, Omerbašić, Šefko, 75 Poljska, 25, 51, 111,340
281,285 Neum, 63, 105, 158,232, 342,416
Ohrid,92 Pijade, Moša, 28
Muderis, 321 Novi Pazar, 67, 81, 467 Princip, Gavrilo, 2&
Owen, David, 119, 139, 144, 145,
Morillon, 217 Nametak, Fehim, 75 146,150,151,152,171,209,220, Prguda, Rušid, 41, 42
Milutinović, 270 Nanić, Kemal, 75 225,226,229,230,232,233,253, Pašalić, Enver 45, 46, 48
Nanić, Fariz, 75 273,277,328,364,366,368,468,
Mutevelija, 321 Pekić, 61
469,478
Malaga, 364 Nuhbegović, Fehim, 75 Pobrić, Omer, 79
Owen, Robert, 243, 273, 277, 278,
Marakeš, 364 Nijagarini vodopadi, 79 289,328,336,364,365 Plana, 89
Meigs, 371, 376 Nikolić, Ranko, 116 Pešelj, Branko, 80
Omarska, 122,350
Mehmedović, Meho, 403 Novi Travnik, 118, 131 Oručević, Safet, 141,202,307,321, Patrijarh Pavle, 89,242
Mirsad,403 Nevesinje, 122 479 Papa, 89,340
Maglaj, 132, 141, 161,233 Neretva, 129, 144, 306, 309, 472 Omersoftić, Amila, 156 Plavšić, Biljana, 90, 350, 351, 442

496 497
Pelivan, Jure, 90, 116 Počitelj, 459 Romanija, 106 461,462,463,467,471,472,473,
479,480
Podrinje, 110, 121,207,218,220, Pavao, Ivan II, 340 Ravno, 110
316, 392 Srbija, 13, 15, 16, 17, 19,25,65,66,
Panama, 344 Raguž, Martin, 117
68,82,86,89,91,92,94,96,97,98,
Prijedor, 17, 122, 124, 168,254, Ploče, 358 Raić, Božo, 134 100,102,107,110, !ll, 117, 121,
255,256
Poplašen, 363, 370 Rogoj, 143 123,124,128,129, 130, 157, 160,
Pozderac, Hamdija, 416, 442, 443 169,173,176,179,181,183,187,
Petritsch, Wolfgang, 383, 387, 390, Reuz, Jan Rene, 209
Prozor, 131, 132, 136, 142, 148, 187, 19~ 191, 196, 197,212,214,
392,394, Rafsandiani,210
192,229, 227,236,239,240,241,243,246,
Prelić, Vlastimir, 393 247,253,256,257,267,268,280,
Pijesci, 148 Roseti, Giorgi, 224
Parsovići, 402 287,296,297,299,317,323,339,
Pašino brdo, 154 Ruhe, Folke, 229 342,349,354,361,362,376,381,
Pohara, Armin, 402
Podgorica, 94 Ražnjatović, Željko, Arkan, 256 389,391,395,413,418,419,420,
Perućica, 414 430,432,434,461,462,466
Pale, 114, 146,203,227,237,248, Rogatica, 272
302,310,333,349,350,393 Pećanin, Senad, 437, 445 Spaho, Mehmed, 16,67,417
Richardson, Bill, 336
Pušina, Jusuf, !l6 Pakistan, 438 Slovenija, 18, 19,64,65,82,91,92,
Primorac, Žarko, 116 Popper, Karl, 452 93,94,98, 101, !ll, 117, 169, 190,
S 323,357,361,377,391,418,435,436
Prenj, 122 Pilsel, Drago, 469
Sarajevo, 14, 15, 16, 17, 18,21,22, Sava, 21, 121, 158,290,344,405
Prazina, Juka, 141, 153 24,25,26,27,28,29,30,31,32,33,
R
Spengel,23
Pijesak, 142 35,46,48,49,50,51,52,59,61,64,
Rmanj,14 65,75,76,77,80,90,91,92,93,96, Staljingrad, 24
Podhum, 142
Rusija, 39, 171, 176, 182, 187,227, 101,103,104, 106, 109, !lO, Ill, Sicilija, 24
Prevljak, Fikret, 144, 321
230,235,247,256,261,268,284, 112, 113, 114, 115, 118, 119, 121, Sveti Sava, 25, 344
Počiteljsko polje, 149 297,335,366,419,432,437 124,125,129, 132, 135, 138, 143,
Serdarević, Asaf, 26
Puljić, Vinko, 158 Rehn, Elizabeth, 269 144,145,146,147,151,153,155,
157,159,161,164,165,171,172, Stari Grad, 401
Pejanović, 163, 197,326 Ranković, Aleksandar, 477
173,192,194, 197, 198,201,202, Solaković, Adnan, 402
Perry William, 175,284,285,289 Rabin, 446 203,205,207,208,217,218,221,
Pakistan, 182 Siniša, 403
Rijad, 346, 449 225,226,232,233,237,238,239,
Paljenik, 191 240,244,246,248,249,253,255, Spengler, Osvakd, 408, 433
Rose, 478
256,261,265,266,268,270,271, Safet, 320
Pekić, Fadil, 200
Radišić, Živko, 378 272,276,280,281,283,285,286,
Pula, 202 Skalar,
Radončić, 365 287,288,289,290,298,302,303,
Polog, 203 305,306,307,309,310,311,312, Strasbourg, 376
Rušid,40
Palić, Avdo, 216 313,317,319,320,324,325,339, Solana, 371
Rešidović, Edina, 41, 42, 44, 49
340,341,343,349,350,351,360, Shroeder, 385
Papoulias,234
Rumunija, 51, 477 367,371,372,377,378,380,383,
Pardew, 253 Stiegelmayer, Alexandra, 385
RSFSR,59 386,388,389,390,393,401,402,
Prlić, Jadranko, 265, 276, 442 403,405,406,410,414,419,421, Staljin, 26, 28, 111,461,477
Rim, 89, 305, 306, 308, 309, 314,
Pogorelica, 306 424,425,426,427,429,430,431, Sofija, 28
315,366

498 499
Stolac,29, 148, 149, 158,267,275, Stojanov, Dragoljub, 156 Stoltenberg, Thorwald, 145, 146, Španija, 106, 227, 253
323 Smailbegović, Faruk, 156 150, 151, 152,229,230,231,233, Ševaš-Polje,148
Sabina, 30, 39, 43, 55,59,60,61, 252,369,469 Škaljevina, 148
Srebrov, Vladimir, 78
112,113,292,413 Stanojevići,148
Saudijska Arabija, 83, 139, 346, 347, Šarac, Džemail, 153
Selma, 31, 413 363,376,449 Slatina, 154 Šantić, 191
SSSR,.32, 50, 59,138,305,416, Sjedinjene Američke Države I SAD, Sopoćani, 160 Šabolić, Mensur, 200
438,455, 88, 108, 123, 147, 181,255,292, Stupni Do, 162 Šaćirbegović, Muhamed, 215, 240,
Slavonski Brod, 130 2697,327,355,367,379,386,437, 253,254,265,272,273,276,277,
Spahić, Mirza i Selma, 164
Sv. Augustin, 37 441 279,280,282,283,284,285,289,
Slavonija, 201, 434 291,296,
Sjeverna Irska, 475 Smajkić, Arif, 156
Srebreniković, Mirsad, 75 Šaćirbay, 479
Sokrat, 37, 407, 460 Sanica, 206, 255
Sabrihafizović, Džemil, 197, 265 Šamac, 248,405,406
Spahić, Mustafa, 41, 44, 47, 53 Sanski Most, 168206,248,257,282
Sattar, Muhammed, 139 Šušak, Gojko, 272, 269
Salihbegović, Melika, 41 Split, 92, 93, 130, 137,201,202,
211,419,468 Smith, Ruperth, 211, 214, 215, 219, Šešelj, 298
Sukno, Nikola, 43
255, Šeha,320
Saračević, Arijana, 194
Saliha, 43
Seul, 279 Šabić, Jasmina, 389
Scowcroft, Brent, 89,
Seljubac, Sead, 44 Steiner, 269, 272, 273, 279, 311, 313 Šahinpašić, 445
Stojčevac, 93
Sovjetski savez, 51,108,198,247, Server, Danijel, 272
416 Skenderija, 113, 114, 127, 154
Somalija, 274
T
SFRJ, 52, 64, 66, 86, 90, 91, 94, Skoplje, 114, 115, 157 Thdman, Franjo, 18,63,84,87,90,
106, Schilling, Schwarz Christian, 277,
Simović, Miodrag, 116 92,94,100, 104, 107, Ill, 121, 130,
279 131,133,136,142,143,159,161,
Sidran, Abdulah, 56, 289, 405, 406, Stanić, Peko, 125
Shattuck,John,279,280,281 162,175,179,201,223,230,232,
405,406,407,408,409,410,411,
Stipetić, Petar, 131 234,239,251,252,254,255,259,
412,413,414,415,416,417,418, Sv. Nikola, 304
Sultan od Šardža, 138 266,267,273,275,279,280,283,
419,420,421 290,291,292,353,358,388,391,
Stojanović, Nikola, 61, 415 Selman, princ, 139, 140 Š 418,419,432,444,468,470
Srebrenica, 129, 146, 171,201,207, Šušljić,25 Tamna, 18
Sandžak, 65,191,284,287,276,
418,466,467 208,209,210,211,212,213,214, Šukrija, 27 Tvrtko, Stjepan, 13
216,217,218,219,220,221,233,
Skaka, Abdulah, 75 Šabić, Salem, 68, 75 Thrska, 14, 15,47,88, 135, 144,
236,239;240,249,271,272,280,
Sadović, Bakir, 75,194 Šestić, Sead, 75 161,182,243,352,376,405,437
281,282,295,305,330,335,339,
350,359,432,433,434,479 Šaćirbegović, Almasa, 75
Tito, Josip Broz, 18,38,40,224,
Smajlović, Nordin, 75
390,414,438,439,455,467,476,
Silajdžić,Haris, 109, 116, 139, 155, Soros, 411 Šaćirbegović, Nedžib, 79 477
156, 157, 162, 165, 197,201,232, Sudar, Pero, 373 Švicarska, 137,282,456 Tbi1isi,49
233,235,240,265,268,269,271,
Sergej, Robert, 344 Šarlija, Mate, 80 Terazije, 65
273,274,276,277,278,279,280,
Selimović, Meša, 344 Šarinić, Hrvoje, 90 Tanković, Šemso, 68, 75
281,283,284,285,287,289,290,
335,363,378,379,439 Sinitra, 357, 358 Špegelj, Martin, 91 Traljić, Edhem, 78

500 501
 Uzelac, Uglješa, 117 Vijenac, 166 Ž
Toronto,79
Thzla, 17,81,114,122,166,198, Una, 102,261 Vranica, 194 ženeva, 132, 133, 134, 144, 147,
Velika Britanija, 171,227,230,233, 150,157,177,178,223,230,231,
199,207,209,213,220,254,255, USA, 105, 119, 125, 147, 181,208,
272,372,376,377,379,382,383, 235,268,278,279,281,283,297, 243,244,245,246,248,251,253,
227,230,238,242,243,266,272, 256,277,315,375,429
393,410,474 273,274,279,289,299,308,335, 335,366,437
Visoko, 126,255 Žepa, 132, 142, 146,207,208,209,
Tetovo, 81 338,435
210,214,215,216,218,219,220,
Teheran, 88, 301, 345,346, 347,476 Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), Vijetnam, 274 221,236,240,249,271,272,280,
Tešanj, 118, 147,463 138 Venecuela, 297 282,295,434
Travnik, 118, 131, 134, 137, 143, Udbina, 175, 179 Vogošća, 310, 312 Žepče, 137, 142, 161,459,463
267,275 Užice, 411 Vojtila, Karol, 340 Živalj, Husein, 41
Tomislavgrad, 78, 137 Vujović, Željka, 395 Živko, 38
Tirana, 139 V Žuč, 301, 319, 320
Treskavica, 140, 166 Vozuća, 205,298,466
Z Žitomislić, 344
Trnovo, 144,248 Vrhbosna, 14 Želimir, 40 I
Zulfikarpašić,
Adi!, 19,63,76,77,
Tasovčići, 149 Velagić, Teufik, 41, 76 78,83,84,96,97,98,417
Trebevć, 146, 153, 156, 165,249 Vigorova, Frida, 50 Zagreb,26, 31,64,65,68, 75, 77, W
Vladivostok, 50 81,84,90, Ill, 122, 130, 132, 134,
Topalović, Mušan, Caco, 153, 155, Washington, 79, 80, Ill, 162,229,
138, 161, 165,200,225,230,237,
388,401 Vojvodina, 66 230,234,273,282,284,326
383,388,389,417,418,426,463,
Trnka, Kasim, 151,232,265,289, Veladžić, Mirsad, 75 470 Werner, Manfred, 159
363
Velika Kladuša, 63, 75, 81, 82, 83, Zenica, 29, 57, 118, 120, 121, 138, Wernle-Marić, Marija, 136, 137, 138
Teslić, 166 168, 175, 176, 179,237 157, 161, 194,211,213,236,272, Wright-Petterson, 259, 265, 268
Trebinje, 168, 323 Vlašić, Ferdo, 78 301,316,377
Wallich, Christine, 269, 279
Tarčin, 194, 195 Zeta, 43,
Vlašić, 191, 195, 198 Walker, Michael, 311
Topić, Hakija, 194 Zunić, Đulko, 75
Vasiljević, 82 Weinstein, 336
Thrsumović, Husein, 195 ZUrich, 16, 135
Valdhein, Kurt, 87 Westendorp, 344, 345, 355, 357,
Tadić, 298 Zenkić, Ilijas, 79 371,383,442,471,472
Velajati, Ali Ekber, 83, 139
Tesla, Nikola, 344 Zvornik, 81,121,207,250,298, Wesly Clark, 371
Vukova4 94, 100, 190, 198
314,323,334,335
Tokio, 357 Williams, Paul, 384
Vance, Cyrns, 101, 104, 106, 152,
Zimmerman, 99
Tarik,364 179,220,223,225,226,227,230, Weizsacher, 452
369,430,469,478 Zubak, 2197, 204,259,265,271,
Tokić, 372
272,274,277,279,280,283,285,
Tiho, 403 Vitez, 105, 131, 150, 162,236 287,289,315,430,431 O
Tolstoj, 408, 428, 435 Višegrad, 132,207,281,342,377, Ozal, Thrgut, 88, 139
Zetong, Mao, 245
479
Tomić, Neven, 442 Zaljev, 263
Vijaka, 137
Zekulie, Jak, 281 y
U Vareš, 137, 157, 158
Zavidovići,421 York,225
Uzelac, Nikola, 95 Višići, 148, 149

503
502
 I

ISBN 9958-41-056-7

,'