Svrzina kuća

Svrzina kuća je najreprezentativniji primjerak osmanske stambene arhitekture u Bosni i

Hercegovini. Daje slikovit prikaz života u Sarajevu za vrijeme Osmanskog carstva. Nalazi se u
centru glavnog grada Sarajeva, nadomak Baščaršije u sporednoj ulici nazvanoj po porodici
Glođo. Prvobitno je pripadala uglednoj sarajevskoj porodici Glođo čiji je posljednji potomak
zbog nepokornosti osmanskim vladarima protjeran, pa je putem ženidbenih veza postala
vlasništvo porodice Svrzo. Sagrađena je u 18. stoljeću od nepečene opeke ćerpiča i drveta.
Građena je u nekoliko etapa.

Svaki element ove kuće odaje dio tradicije i kulture tog vremena. Kuća je bila podijeljena na dva
jasno odvojena dijela: muški (selamluk) i ženski (haremluk). To je ukazivalo na patrijarhalne
odnose u porodici, a i u čitavoj osmanskoj kulturi.

Muški dio kuće, zvani selamluk, bio je javni dio. Činilo ga je dvorište odmah iza kapije sa dvije
bašče i avlijom. Tu su se primali gosti i obavljali poslovi. Prostor je bio namijenjen muškim
članovima porodice za obavljanje razgovora između sebe ili sa gostima, nekih i od državne
važnosti. U avliji se nalazila i „Momačka kuća“, kuća za mušku poslugu, budući da su imućne
porodice poput Glođo i Svrzo često imale zaposlenike, mlade muškarce i djevojke koji su im
pomagali sa poslovima u kući i okolo nje. To su obično bila djeca iz siromašnih ili komšijskih
porodica, koja su i u toj kući smatrana porodicom te bi boravili tu sve do ženidbe ili udaje. U
dnu muške avlije bila je kuća na dva sprata. U prizemlju je ahar, konjušnica u kojem su držali
konje, a na gornjem spratu prostorija za rad i primanje muških gostiju. Ahar je imao prolaz u
bašču koja vodi na ulicu, da bi konji mogli nesmetano proći bez narušavanja reda u avliji.
Specifičan dio muške kuće bila je kamarija. To je prostrani drveni balkon do kojeg vode drvene
stepenice. Kamarija je služila za odmor, a pružala je pogled na avliju. Sa kamarije se ulazi u
čardak, poseban dio muške kuće namijenjen za obavljanje namaza, učenje Kur'ana i razmišljanje
u samoći. Ispred čardaka nalazi se abdesthana, minijaturni prostor sa umivaonikom za uzimanje
abdesta.
Halvat muškog dijela kuće služio je za važne poslovne, trgovačke i političke razgovore. To je bio
jedini dio kuće koji ima pogled na ulicu. Ova soba je, kao i sve ostale u tradicionalnoj kući bila
prostrana i skoro prazna na sredini, te se po objektu u centru sobe poznavala svrha. Sadržavala je
plakar sa bogatom literaturom. Ta biblioteka bila je materijalni dokaz visokog obrazovanja
porodica Glođo i Svrzo. U sobi su se također nalazili: minder1, peć sa glinenim lončićima,
banjica i ormar, te fiksni namještaj.

Ženski dio kuće, haremluk, bio je privatni dio u kojem su boravile žene sa djecom. Ulaz vodi u
divhanu, specifičnu prostoriju sličnu verandi, koja vodi do ostalih soba. Pored divhane je
kamarija, prostranija i uređenija od one u muškoj kući. I ovaj dio kuće morao je imati
abdesthanu.
Djevojačka soba bila je prostor za razgovor, odmor i rad djevojaka.
Jedina soba koja je imala pogled na obje avlije, mušku i žensku bila je spavaća soba. Pored
kreveta nadohvat ruke bio je hamamdžik, banjica za ličnu higijenu. Prozori su bili ograđeni
mušepcima, rešetkastim drvenim mrežama koje su čuvale žene od pogleda, a ipak dozvoljavale
preglednost obje avlije. I ova soba je imala musandaru, dio namještaja neizostavan u bilo kojoj
bosanskoj tradicionalnoj kući.
Dnevna soba služila je za objedovanje, razgovor, odmor, vezenje. Ukrašavale su je levhe,
rezbarene musandare, vezeni jastuci i ukrasne, bogato tkane zavjese.
Ženski dio kuće bio je izrazito zaštićen od svakoga ko nije stanar, te su gosti bili primani samo u
selamluku-muškom dijelu kuće.
Svrzina kuća imala je nekoliko toaleta, koji su većinom bili u vanjskom dijelu, ne unutar kuće.
Posebnu važnost u Svrzinoj kući imale su bašče. Brojala je 3 bašče i 2 avlije. Avliju je krasila
kaldrma, te raznoliko šareno bilje i cvijeće.
Prostorija između avlije i unutrašnjeg dijela kuće zvala se hajat. Nalazila se u prizemlju i služila
je za okupljanje porodice.
Avliju su krasili i šadrvan, fontana iz koje je neprestano tekla voda, te česma za održavanje
higijene.

Svrzina kuća danas se navodi u mnogim arhitektonskim naučnim teorijama kao primjer bosanske
arhitekture osmanskog perioda. Svrzina kuća definisala je bosanski arhitektonski sklop.

1
jastuk-strunjača punjen vunom, stavlja se na široko sjedalo duž zidova sobe
Porodica Svrzo je kuću prodala Muzeju grada Sarajeva, šezdesetih godina 20. stoljeća, te je ovaj
objekat danas jedan od depandansa Muzeja. Tokom ljeta, Svrzina kuća služi i kao galerija za
izložbe, te prostor za koncerte i predstave.

Narcisa Ramić

Literatura:
http://www.tourtosarajevo.com/svrzina-kuca--dragulj-islamske-arhitekture
http://www.sarajevo-tourism.com/svrzina-kuca
https://www.muzejsarajeva.ba/svrzina-kuca/
https://www.muzejsarajeva.ba/wp-content/uploads/2021/07/Prilozi-7-Amra-Madzarevic-II-1.pdf