Bosanska kuća

Bosanska kuća je veoma jednostavna ali i jako raskošna. Građena je poviš grada. Nastala je na
osnovu dva tipa kuća: lokalne bosansko-slavenske i orjentalno-anadolske kuće. Ona teži
homogenosti i građena je od lahkih materijala tj. prvi sprat od ćerpiča, a drugi od drveta što je
ujedno i materijal zdrav koji neće naštetiti čovjekovom životu. Shodno ovome kuća je imala i
dva dijela, prizemlje od kamena ili čerpića i sprat od drveta.

Bosanska kuća proizilazi iz svog ambijenta, težište je u drvenim dijelovima, npr basamaci koji
povezuju prizemlje sa spratom i zatvaraju prostor do stropa. Dispozicija - sistemski raspored i
organizacija izvire iz kulture stanovanja i potreba vremena. Bosanska kuća jeste kuća
funkcija, a na osnovu prostora ima 4 funkcije: rekreacije, stanovanja, cirkulacije i
domaćinskih poslova. Višenamjenske funkcije prostorija čine je fleksibilnom.

Odisala je i likovnim vrijednostima, ali njena najveća ljepota jeste u prilagođenosti čovjeku.
Ona obiluje raskošom, a gradili su je obični ljudi, međutim tada je umjetnost bila sami život a
ne posebna djelatnost.

Metafora sinteze duhovnog i materijalnog

Paradigma kućnog gnijezda u bliskoj je vezi sa metafizičkim iskonom prema kojem čovjek
kao zemaljski putnik nesvjesno teži da se vrati. Ona jeste materijalni graditeljski objekat, ali
je izraz ili djelo duhovnog stanja čovjeka i kulturnog mentaliteta određenog vremenom i
prostorom. U bosanskoj kući su naglašeni higijenski standardi izgrađeni na vjerskim
principima.

Kultura stanovanja

Enterijer

Bosanska kuća je razvila funkcionalan i jednostavan model unutarnjeg uređenja koji je

skladan sa njenim vanjskim okvirom. Sandukhana je služila kao ostava za žensku odjeću koja
se slagala u seharu jer je bilo sramota da ženski ukrasi i haljine budu na vidnom mjestu.
Prostorije u bosanskoj kući imale su niži strop zbog stambenog mjerila zasnovanog na
tradiciji islamskog poimanja prostora po kojem se čovjek smješta bliže tlu. Na vratima je bila
gvozdena halka na koju je udarao onaj koji želi ući u kuću.

Higijena
Bosanska kuća u skoro svim svojim elementima izražava islamski koncept stanovanja u
kojem higijenski zahtjevi dominiraju. Obzirom da je muslimanu orjentir namaz, bosanska
kuća i jesta prilagođena njegovom izvršavanju sa ispunjavanjem svih propisa koje zahtijeva.
Odlaganje vanjske obuće u papučluk predstavlja opće-usvojeni model ponašanja u
muslimanskoj kući. Zaokružen je islamski higijenski program koji se direktno odrazio na
organizaciju i uređenje bosanske kuće. Vjerski propisi o čistoči tijela, uzimanje abdesta pet
puta dnevno iziskivali su pristup vodi gotovo u svakoj prostoriji. Wc je smješten izvan kuće.

Ishrana

Kulturu stanovanja karakteriše i zajednička sofra svih članova porodice. Neko od mlađih bi
dodavao ibrik sa vodom, legenjom i peškirom da se operu ruke. Kod postavljanje sofre, na
drvenoj siniji ili demirliji, se prostirala velika bošča, a preko krila prisutnih se stavljao sofra-
peškir da zaštiti odijelo. Domaćin bi se posljednji odmicao od sofre iz poštovanja prema gostu

Komunikacija

Komunikacija je zasnovana na islamkoj kulturi ophođenja i poštivanja porodične intime i to

je utjecalo na samu organizaciju bosanke kuće. Koncept njenog razvoja je iznutra prema vani,
od funkcije prema obliku. Kuća je u biti, privatni, porodični i lični prostor. Svojim položajem
na padini i nad sokak iznesenim čardacima, bosanska kuća vizuelno komunicira sa čaršijomi i
mahalom, ali se od istog zatvara mušepcima i avlijskim zidom. Avlijska kapija povezuje kuću
sa sokakom, a komšimka (mala vratašca u bašči) kraticom povezuje sa komšijom.

Tipovi bosanske kuće

S obzirom na klimatske uvjete i dominirajuće resurse određenog područja razlikujemo

kamenu bosansku kuću u Hercegovini, brvnaru i bondrukaru pokrivenu šindrom u središnjem,
planinskom i čumovitom pojasu Bosne, te sojenice i zemljane ćerpičare u Posavini. Sve ove
kuće sa svim svojim stambenim karakteristikama i okolicom daje joj orijentalni i domaći
tradicionalni upliv. Orijentalni uglavnom prati gradsku kuću i kuće bosanskon ešrafa, dok je
seoska kuća zadržala crte domaće tradicije.

Gradska kuća

Osmanski orijentalni utjecaj u sferi stambene gradnje uglavnom je pratio urbana područja i
najviše zahvatio bosansku kuću. Nju prepoznajemo po simetričnoj dispoziciji i centričnom
tlocrtu po kojoj ulazni trijem.hajat, zauzima centralnu poziciju. Iznad hajata je poluotvoren
komunikacijski prostor-divanhana.

Većinu ostalih bosanskih kuća karakteriše manje ili veće odstupanje od simetričnog koncepta
centralne pozicije divanhane dovodeći mutvak u središte i to je odlika domaće tradicije u
kojoj se kuća razvija oko kuhinje sa otvorenim ognjištem. Posebnu stambenu i graditeljsku
vrijednost ovoj kući dala je njena podjela na muški i ženski dio (selamluk i haremluk). Ova
podjela podrazumijeva i odvajanje dijela gdje se primaju nepoznati gosti od porodičnog
dijela-haremluka. Ovu podjelu nalazimo i u sarajima valija i odacima.

Skoro sve bogatije kuće imale su posebnu prostoriju za musafira-musafirhanu. Stariju fazu
gradnje stambenih kuća odlikuje njeno izmicanje od sokaka iza avlijskog zida, da bi se
dodatnim dogradnjama primakla, pa čak i iznijela na sokak. Ovo iznošenje stvorilo je čarobno
kubističko bogatstvo sokaka. Sve ove osobenosti razvijene stambene gradnje u Bosni
osmanskog perioda izdižu bosansku kuću kao samobitan i samo Bosni svojstvem graditeljski
stil.

Seoska kuća

Ovaj autentiči graditeljski izraz karakteriše nekoliko važih odrednica kao što su: Prirodna
bistrina i logičnost seoskog čovjeka, Bliskost i povezanost sa lokalnim prirodnim ambijentom,
Mudrost upotrebe materijala, Utilitarnost jednostavne dispozicije, umjetnička ljepota arhijskih
oblika itd.

Primjeri bosanskih kuća

Saburina kuća izgrađena je oko 1750. godine, a smještena je u Starom Gradu, iznad Kovača.
Ona je bila osnov za urbani razvoj cijelog kvarta.  Stara sarajevska porodica Sabura, u sokaku
koji danas nosi njihovo ime, napravila je primjer raskošne bosanske kuće građene po
islamskom konceptu življenja. Zbog izražene strpljivosti i okolnosti kroz koje su prolazili,
dobili su ime „Sabure“.

Svrzina kuca - Među sačuvanim kućama ove vrste ovo je jedan od najizrazitijih primjera
bosanske kuće koja datira iz 18. stoljeća s razvijenom osnovom prema avlijama, ženskoj i
muškoj. Tu su haremluk (ženski dio kuće) i selamluk (muški i gostinjski dio
kuće), halvati (prostrane sobe u prizemlju i na spratu), čardaci (doksati, istureni gornji
dijelovi kuće s lijepim pogledom na grad), magaze, kamerije (drveni balkoni prema
dvorištu), ćoškovi (također istureni dijelovi kuće) i ljetna kuća s musandrama (rezbarijama
ukrašeni drveni pregraci, neka vrsta ormara s prostorom za posteljinu, banjicu i zidanu peć s
toplom vodom) i sećijama, sve ograđeno visokim vanjskim zidovima, koji zaštićuju
porodični život od sokaka. Svrzina kuća je pripadala bogatoj trgovačkoj porodici Glođa, a
ženidbenim vezama došla je u vlasništvo porodice Svrzo. Izgrađena u tradicionalnom
bosanskom stilu, koja danas služi kao muzej bosanske arhitekture. Ona je najljepši očuvani
primjerak izuzetnosti sarajevskog stambenog graditeljstva u osmanskom periodu. Te je
proglašena nacionalnim spomenilom BiH.

Avlija

Za Bošnjaka je avlija oduvijek predstavljala zasebnost i u avliju se moglo ući samo sa

dozvolom domaćina. U bosanskoj avliji je vladao red i čistoća. Cijela avlija je bila opasana
ogradom. U tu avliju se ulazilo na mala i velika vrata. Avlija je dugo bila ogledalo domaćina i
domaćice.

Bosansku cvjetnu avliju sačinjavaju specifični biljni i arhitektonski element koji svojom
prostornom izmjenom stvaraju originalne ambijente prepoznatljive kao tradicionalni vrtni stil
bosanske kuće. Ovi elementi su zadržali kontinuitet do danas, javljaju se u mnogim privatnim
savremenim vrtovima. Imajući ovo u vidu nameće se zaključak da je bosanska avlija
nepresušan izvor ideja u oblikovanju zelenih površina svih namjena.

Zaključak

Dokazano je da je kuća u Bosni ekološka kuća, jer ona je koristila prirodne materijale s
lokacije. Bosanska kuća je imala tako razigrane fasade, orijentaciju, prozore i velike strehe
napravljene da štite od pregrijavanja. S druge strane, zimi su dozvoljavale Suncu da ih obasja.
Ta unutrašnja dvorišta, to zelenilo, sve su to elementi koje praktično u Evropi predajemo kao
dobru, održivu arhitekturu. Odvojili smo se od tradicije.

Možemo zaključiti iz navedenog da u bosanskoj kući nije građeno ili nije bilo prisutno ništa
što je prelazilo osnovne potrebe čovjeka, što svjedoči njenu funkcionalnost i jednostavnost.
Bosanska kuća sa svojom gradnjom je bila zasnovana na islamskim principima kojim se vodio
njen domaćin (principi čistoće, ishrane, komunikacije, namaz, pravo komšije…) Što se tiče
njenog vanjskog izgleda nije prkosio prirodi nego se utapao u nju.