Djelić 20. stoljeća u Sarajevu ...

Nakon školovanja u Beču, u Sarajevo dolaze dva mlada čovjeka koji će obilježiti ovaj period.
To su Josip Vancaš i Karl Paržik.
Po preporuci profesora Schmidta, na poziv bosanske vlade, Vancaš dolazi u Sarajevo kako bi
projektovao katedralu. Sarajevo ga osvaja, te on ostaje tu narednih 38 godina. Vancaša niko
nije nadmašio u broju projekata, a taj broj skoro da prelazi 130. Josipu Vancašu Sarajevo duguje
zahvalnost za zaštitu tradicije i tradicionalne arhitekture, zbog rezolucije koju je iznio, o zaštiti
bosansko-hercegovačkog kulturnog naslijeđa, te je prvi definisao stil „bosanski slog“.
Katedrala je imala veliki značaj za urbanizaciju grada. Ona se nalazi na dvije osovine,
Štrosmajerovoj ulici i Ferhadiji. Katedrala nije isključivo gotička i pseudogotička, nego je
Vancač ubacio i elemente romanike. Vancašev brat je veoma mlad umro, a on je dirigovao
muzičkim horom koji je izvodio misu „Ave Marija“, njegovog umrlog brata, u katedrali.

Nakon katedrale, on će se uglavnom baviti projektovanjem katoličkih crkava (današnja zgrada

Muzičke akademije, Crkva Svetog Antuna Padovanskog, Crkva Marijinog uznesenja...)
U duhu neorenesanse gradi zgradu Zemaljske vlade. Ta zgrada nastaje zbog potrebe
objedinjavanja AU administracije. Na ovaj objekat još jedan sprat dograđuje kasnije Karl
Paržik.
Secesijski stil se pojavio u središnjoj europskoj umjetnosti na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
Gradovi u Bosni i Hercegovini se tad intenzivno razvijaju. Valovite linije, povremena sklonost
arhaizmu, ukrasne keramičke pločice na fasadama pomiješane s puno više slobodno korištenih
ukrasnih elemenata eklektičkih stilova, te trostruki prozori koji tek dolaze u modu, razbijaju
klasična proporcionalna ograničenja.
Arhitekt Josip Vancaš se okrenuo novim trendovima gradeći zgradu Glavne pošte u Sarajevu
sa čeličnim, ostakljenim krovom koji pokriva glavnu dvoranu. Kompozicija je gotovo barokna,
a šalter-hala prekrivena rešetkastom željeznom konstrukcijom. Arhitektonski izraz je
monumentalan i svečan.
Holandski ministar kulture Vancašu govori kako su svi srednjoevropski gradovi isti, te kako
arhitektura treba biti naslonjena na ono „narodno“, na tradiciju. To bi u slučaju BiH
podrazumijevalo sljedeće karakteristike objekta: volumen i proporcije osmanske arhitekture.
Tako nastaje novi stil, „bosanski slog“. Međutim, kad je predložio da se fasada uradi u
„bosanskom slogu“ rečeno mu je kako je to „previše prosto“.
Vancaš biva optužen da je držao govore protiv Srba, nakon atentata, ali ništa od toga nije
potvrđeno na suđenju. Svi svjedoci su povrdili da on nema nikakvog utjecaja na dešavanja
poslije atentata, a cilj je bio da ga se ukloni sa mjesta podnačelnika grada Sarajeva.
To je bio razlog njegovog vidnog razočarenja, te je napustio Sarajevo, kojem se potpuno predao.
Umro je u Zagrebu.
Karl Paržik dolazi u Sarajevo na poziv svog prijatelja Josipa Vancaša. „Čeh rodom, Sarajlija
izborom“ je epitaf pod kojim je ukopan Karl Paržik. Iako je dugo bio u sjeni, ipak trg pred
crkvom Svetog Josipa nosi ime po njemu.
On nikad nije pristao mijenjati izgled Baščaršije. Zbog toga su mu oduzeti neki projekti poput
npr. Vijećnice. Učestvovao je kao nadzornik gradnje.
Paržikova Vijećnica podrazumijeva istostranične trouglove na čijim se krajevima nalaze kružni
tornjevi sa lukovičastim kupolama. Taj projekt izmjenjuju Iveković i Wittek, prilagođavajući
masama novu dekoraciju. Kao i Vijećnica, u pseudomaurskom stilu je izgrađen i hotel Central.
Taj pseudomaurski stil predstavlja pokušaj da se objekti približe islamskom stanovništvu.
Međutim, ne biva prihvaćen jer stanovništvo ga osjeća tuđim.
Neki od najvećih projekata Karla Paržika su Askenaška sinagoga, Šerijatska sudačka škola,
Prva gimnazija, Zgrada općine Centar, Narodno pozorište, Hotel Evropa...
Šerijatska sudačka škola je izgrađena u pseudomaurskom stilu.
Zemaljski muzej, djelo Karla Paržika je kompleks od četiri paviljona oko botaničkog vrta, u
stilu visoke neorenesanse s klasicističkim elementima. Do određene mjere ovaj stil je prenijet
u obradu enterijera.
On je sagradio i zgradu Kluba, sa glavnom fasadom okrenutom prema obali, također u duhu
neorenesanse. Kasnije će zgrada postati pozorište, adaptacijom arhitekte B. Stojkova glavni
ulaz se okreće prema trgu.
Hotel Central ima dekorativne motive islamske umjetnosti, poput kupolice nad ugaonom
kulom, potkovičastih lukova na prvom spratu, naglašena čvorišta nad vrhovima prozora,
muqarnas motive na vijencima, te dvostruke prozore na drugom spratu.
Bez obzira na njegov uspjeh, arhitekta Paržik je izbačen iz državne službe i njegova karijera je
uništena. Za njegovu smrt se gotovo nije ni znalo. Jedan od govornika na sahrani je rekao kako
je Paržik bio jedan od najznačajnijih ljudi u Sarajevu, a umro gladan.