Sveučilište u Zagrebu - Arhitektonski fakultet

Diplomski studij arhitekture i urbanizma

Kolegij: Hrvatska tradicijska arhitektura
Voditelj: prof.dr.sc. Zlatko Karač

Ak.god. 2023./2024.
Studentica: Daniela Pehar

Tradicijska gradnja kamenom u Hercegovini

Uvod

Materijalna kultura u autohtonom kamenu na području Bosne i Hercegovine bogata

je, ali još uvijek nedovoljno istražena sfera. Umijeće gradnje suhozida, najstarije
tehnike gradnje kamenom, predstavlja tradicijsku baštinu ovog mediteranskog
područja, koja seže unatrag u daleku prošlost. Najvrjedniji poljoprivredni fenomen
krša su naslage plodne zemlje u poljima i ponikvama, pa se iz plodne zemlje vadio
svaki kamen koji se pritom koristio za izgradnju međa i podzida. Tako su se
poljoprivredne površine uz veliki trud širile s plodnih polja na škrti okolni kamenjar. na
strmim terenima u obliku gustih redova terasa, a na onim manje strmima u obliku
brojnih i velikih gomila. Uz osnovne građevine, ograde i podzide, na pojedinim
područjima nastajale su ostale građevine poljodjelske ekonomije: gustirne, bunari,
kamenice...
Suhozidna tehnika, iako najčešće povezana s oblikovanjem zidova, također je
pronašla primjenu u konstrukciji različitih tradicionalnih građevina, od skromnih
poljskih kućica do značajnijih gospodarskih i stambenih objekata. Tijekom stoljeća,
ove građevine postale su neizostavan dio kulturnog krajolika, često smještene na
vidljivim obzorjima, proplancima ili zaštićene od vjetra i hladnoće pod nekim
padinama.
Kamene kuće, izgrađene i oblikovane od kamena, postale su prepoznatljiv pečat
krškog kraja. Kroz vremenski razvoj, posebno u razvijenijim područjima, stambeni
ambijent poboljšavao se, od kuća s neoblikovanim kamenom do vjerskih, javnih i
stambenih objekata ukrašenih stupovima i svodovima. Dolaskom turske vlasti,
pojavili su se i novi utjecaji u gradnji kuća i oblikovanju naselja, gdje se kamen često
koristio samo konstruktivno, dok je fasada bila prekrivena žbukom.
U drugoj polovici 19. stoljeća, ruralna područja počela su graditi obiteljske kuće i
gospodarske objekte od pažljivo složenih obrađenih kamenih blokova. Gradnja se
izvodila suhozidnom tehnikom, s posebnim naglaskom na postizanje ravnoteže i
sprečavanje prodora vlage.
Pod utjecajem austro-ugarske vlasti, individualne kuće ustupile su mjesto
kolektivnijim strukturama. Kuće su postale višekatne, a značenje orijentacije,
osunčavanja i kompozicije fasade postepeno je izgubljeno. Sve ove promjene
odražavaju bogatu povijest i raznolikost graditeljske tradicije u Bosni i Hercegovini.
Vađenje i obrađivanje kamena
Kamen vapnenac je glavni građevinski materijal u graditeljstvu krša, a dolazi kao: -
kamen za zidanje zida; - kamene ploče za pokrov; - posebni kameni komadi za
izradu obrađenih kamenih elemenata. Na selu, za građevine koje nisu velike, za
zidanje se nije koristio obrađeni kamen, već se zidalo kamenom izvađenim čišćenjem
i zaravnavanjem terena za građenje. Najbolji se zidovi su dobivani od pločastog
kamena. Najčešće je lomljeni kamen, različitih veličina, dobivan razbijanjem nešto
većih komada stijene, a tijekom zidanja se grubo prikleše da bi se mogao ugraditi u
zid.
Hercegovački krš uglavnom je građen od vapnenca i sličnih sedimentnih stijena.
One ponekad dolaze u vrlo pravilnim i tankim slojevima, koji se jednostavno daju
odvajati. Tako su dobivane kamene ploče za pokrivanje kuća. U slučajeva kada je
pločastog kamena bilo dosta, njime su zidani vrlo kvalitetni zidovi, oštrih uglova i
pravilnih, vodoravnih ležajnica. Elementi višeg stupnja obrade, od većih komada
kamena (nadvoji, pragovi, konzole, stepenice, lukovi i sl.) za prizemne građevine nisu
bili nužni. Nepravilni komadi kamena, koki su mašklinom vađeni iz zemlje pri
izravnavanju terena, s minimumom obrade postajali su zadovoljavajući za ugradnju u
kameni zid. Posebno je povoljno bilo kamenje s dva paralelna lica, te duguljasti
komadi koji su se mogli dobro usidriti u dubinu zida. Kod većih stijenu koje se nisu
mogle razbiti mašklinom, stijena je cijepana dlijetom i željeznim ili drvenim klinovima
(drveni klinovi se izrađuju od česmine). Kamene ploče i kvalitetni blokovi za izradu
obrađenih elemenata vađeni su iz određenih mjesta – kave, koje je obično bilo uz
svako naselje.

Suhozidi
Zidovi predstavljaju najčešći oblik suhozidne gradnje, nastali su krčenjem terena s
ciljem stvaranja poljoprivrednog tla. Umjesto da kamene deponije budu nagomilane,
s vremenom su oblikovane kao ograde, služeći za čuvanje i zaštitu domaćih životinja
te za očuvanje polja od erozije i vjetra. S pojavom pojma vlasništva, zid je dobio i
treću ulogu - postavljanje međa duž rubova poljoprivrednih površina i uz putove.
Najprepoznatljiviji vizualni element u hercegovačkom pejzažu, prisutan gotovo u
svakom dijelu Hercegovine, jest hercegovački suhozid, poznat lokalno kao
"suvozidina" ili "duvar". Izraz "suvozidina" češće se koristi u sjeverozapadnijoj
Hercegovini, koja graniči s dalmatinskim područjem, dok se naziv "duvar" pretežno
koristi u srednjem dijelu te u cijeloj donjoj ili niskoj Hercegovini.
Vrste suhozida;
- Jednostruki - obični zid
- Dvostruki, obični zid (u presjeku simetričan)
- Dvostruki ili višestruki
- Kombinirani zid sa „škrilama“ (jednostruki ili višestruki) u podnožju
- Zapušten „bezrazložan“ nasipu sličan zid (potpuno skrivenih ili bez lica zida)
- Nepravilan, nemarno građen zid (od neuredno složenog, netesanog kamena)
- Nepravilan (s tragovima uslojene gradnje), ali brižljivo građen zid
- Nadograđivan - nadzidan jednostruki, dvostruki ili višestruki zid
 - Miješani (dvostruki i višestruki) zid, građen „pomiješanim“ kamenom različite
starosti, bez reda
- Zapušteni (jednostruki, dvostruki ili višestruki) zid prikrivena „lica“

Tradicionalne kuće
Osim suhozida, ono po čemu je cijela Hercegovina zanimljiva i potpuno različita od
kontinentalnih područja Bosne su stare obiteljske kuće građene od bijelo-sivog
vapnenca. Ovakvih kuća ima po gotovo svim selima u Hercegovini, i to od istočnih
dijelova oko Trebinja i Bileće pa sve do krajnjih sjeverozapadnih granica u Kupresu i
Livnu. U srednjem dijelu Hercegovine (Čitluk, Široki Brijeg, Ljubuški i dr.) ovakve
kuće nose naziv „stojne kuće“. načinu gradnje i arhitekturi ovih kuća postoje
određene razlike, no glavna i osnovna karakteristika svih jest da je osnovni element
gradnje isklesani vapnenački kamen.
Kamen se za stambene kuće nastojalo bolje obraditi u obliku pravilnih pravokutnika
obrađenog (klesanog) kamena. Suhozidi koji ograđuju okućnice i neposredno su
vezani uz stambene objekte građeni su od pravilnijih priklesanih komada kamena.
Uslijedio je razvoj kuće u horizontalnom i u vertikalnom smislu, od jednoprostorne u
višeprostornu kuću. Na prizemnicu se dograđuje kat i takva se katnica na većem
dijelu područja naziva kulom (uglavnom tek početkom 19. st.). U prizemlju takvih
kuća katnica u vinorodnim su područjima konobe, a u stočarskim štale, dok je na katu
spavanje. Vertikalna veza između prizemlja i kata ostvaruje se pokatkad unutarnjim
drvenim, a češće vanjskim kamenim stubama (sular, balatura). Kadšto katnice imaju i
visoko potkrovlje i u tom je slučaju vertikalna veza iz prvog kata unutarnje drveno
stubište.
Kamena kuća, Gradnići, Čitluk, izvor:vlastite fotografije

Kamena kuća,Paoča, Čitluk, izvor:vlastite fotografije

 Kamena kuća,Pod Gredom, Čitluk, izvor:vlastite fotografije

Termometar ispred stare kuće, Donja Blatnica, Čitluk, izvor:vlastite fotografije

 Kamena kuća,Donja Blatnica, Čitluk, izvor:vlastite fotografije

Kamena kuća,danas vjerojatno u gospodarskoj upotrebi što se vidi po velikom otvoru na

prvom katu kroz kojeg se ubacuje sjeno izravno sa traktora,Paoča, Čitluk, izvor:vlastite
fotografije

Porušena kamena kuća,Donja Blatnica, Čitluk, izvor:vlastite fotografije

Mostovi
Mostovi su vrhunac gradnje kamenom u Hercegovini. Najpoznatiji primjeri su Stari
most i Kriva Ćuprija u Mostaru na Neretvi te Mustajbegov most u Klepcima i Inat
ćuprija u Stocu na Bregavi. Kaldrma je sastavni dio brojnih starih gradskih jezgri,
ulica, kao i dvorišta/avlija u BiH i RH. Prema vrsti korištenog materijala, razlikujemo
kaldrme od oblutka, kamenih ploča i od kamena.

Inat ćuprija na Bregavi Stolac

Mustajbegov most na Bregavi, Klepci, Čapljina

Kriva Ćuprija u Mostaru, vidljiva kaldrma

Stari most, Mostar

Stećci / kameni spavači
Stećci su srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici koji se pojavljuju u periodu
između XII i XVI stoljeća na teritoriju stare Bosanske države. Riječ je o unikatnim i
jedinstvenim spomenicima za Bosnu i Hercegovinu.
Njihovi oblici, ornamenti, natpisi, dimenzije, brojnost i nadasve potpuna ukorijenjenost
u srednjovjekovnom društvu, izdvajaju ih iz svega što sličnog u tadašnjim evropskim i
svjetskim okvirima. Zbog toga su prepoznati i od svjetske javnosti pa je feneomen
stećaka uvršten na listu svjetske baštine UNESCO-a. Na listi svjetske baštine
UNSCO-a su tri lokacije: nekropola Radmilja kod Stoca, nekropola Boljuni kod Stoca
i nekropola na Bijači kraj Ljubuškog.

Stećci u Čerinu, Čitluk

"...bojim se da moja glava pravi od Neba čaroliju" – natpis ponađen na stećku

nekropola stećaka Boljuni

"...probao sam jednom davno, ko dijete divlju jabuku. i to me stalno kroz život
pratilo. dobri bože, zašto i u smrti, ko u životu, sve isto je?" – natpis pronađen
na stećku

Nekropola Radmilja kraj Stoca

Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njemu i u njemu nisu drugi
umjeli da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ. Jest zemlja, ali jeste i nebo. Jest
materija, ali jeste i duh. Jest krik, ali jeste i pjesma. Jest smrt, ali jeste i život.
Jest prošlost, ali jeste i budućnost. – Mak Dizdar

Nekropola Radmilja kraj Stoca

 „Svjetlost me je dočekala pri dolasku u Mostar, pratila za vrijeme mog boravka
od jutra do večeri, a docnije, po odlasku, ostajala u meni kao glavna
karakteristika moga sjećanja na Mostar. Uvijek mi se činilo da je to što sija nad
ovim od prirode povlaštenim gradom, i što prožima sve u njemu, neka naročita
svjetlost, izuzetna po jačini i kakvoći. Uvijek sam mislio da sa njom mora da
ulaze u čovjeka ljubav za život, hrabrost i vedrina, smisao za mjeru i stvaralački
rad. Nikad se dovoljno nisam mogao nagledati te svjetlosti, iako sam je sretao
svuda. Nje ima u osmijehu ovih ljudi i jasnim samoglasnicima njihovog govora,
na licima mladića i djevojaka u predvečernjoj šetnji. Ona se prelama kao zlatan,
nemiran odbljesak u čaši mostarske žilavke, živi kao sabijena snaga i slast u
ovim breskvama i trešnjama. Ona se krije u sjenovitoj, hladnoj vodi Radobolje.
Po njoj je Neretva naša najsvjetlija rijeka, po njoj i sam goli krš okolnih brda
ima neku stihijsku veličinu. Po toj svjetlosti se najbolje sjećam Mostara.“
Ivo Andrić
Literatura

- Tradicionalne suhozidne konstrukcije, s posebnim osvrtom na hercegovinu i

dubrovačko primorje I. dio - (samostojeći) zidovi) - Ivan Đurović, Krešimir
Šaravanja, Frano Oreč, Građevinski fakultet Mostar, 2015.
- Tradicionalne suhozidne konstrukcije, s posebnim osvrtom na hercegovinu i
dubrovačko primorje II. dio - (samostojeći) zidovi) - Ivan Dugandžić, Krešimir
Šaravanja, Frano Oreč, Građevinski fakultet Mostar, 2016.
- Tradicionalne suhozidne konstrukcije, s posebnim osvrtom na hercegovinu i
dubrovačko primorje II. dio - (samostojeći) zidovi) - Krešimir Šaravanja, Frano
Oreč, Azra Kurtović, Građevinski fakultet Mostar, 2016.
- Gradnja kamenom u bih s posebnim osvrtom na arhitektonsko-konstruktivne
vrijednosti kamena tenelija i miljevina/muljika - Krešimir Šaravanja,
Građevinski fakultet Mostar, 2017