Među jednima od najbolje očuvanih pilova je kužni pil Sv. Trojstvo u osječkoj Tvrđi.

Dala ga
je podići kao zavjet zbog kuge 1729. - 1730. žena generala Petraša, koja je u to vrijeme
darovala i zemljište za gradnju franjevačkoga samostana u Cerniku. Na velikom je kapitelu
prikazano Sv. Trojstvo s anđelima na oblacima. Stup se podiže iz čvrstog postamenta s
volutama u baroknome stilu, vegetacijskim ornamentima i natpisom, koji daje godinu
postanka. Na njemu se nalaze kipovi zaštitnika od kuge, 1784. godine spomeniku su dodana
još četiri kipa, tako da je čitavoj cjelini po principu barokne podređenosti time još više
istaknuta središnja vertikalna os.
Osječki je pil okružen školama, gimnazijom, poljoprivrednim fakultetom te brojim noćnim
klubovima i kafićima. U takvoj okolini funkcionira kao mjesto društvenih okupljanja, što ima
nepoželjne posljedice. Četiri lateralne skulpture koje su izrađene od pješčenjaka lako je
izrezbariti, a prilikom jednog slavlja 2000. godine srušen je kip sv. Katarine. To je potaknulo
diskusije o novoj obnovi spomenika koji je posljednju rekonstrukciju doživio 1975. kada je
zamijenjeno stubište i dio ciglenih temelja armirano-betonskim serklažom. Tada su
zamijenjene i baze lateralnih skulptura, a na mjesta arhitektonskih elemenata umetnuti su
tašeli, novi komadi kamenja s novoisklesanim rekonstrukcijama. Golubica je zamijenjena
pozlaćenom kopijom od poliestera, a originali su smješteni u Muzej Slavonije.
Nakon rušenje kipa sv. Katarine, s postolja su otklonjeni i ostali kipovi kako bi se proveli
konzervatorsko-restauratorski zahvati. Godine 2005. postavljena je zatvorena skela obložena
polikarbonatnim pločama kako se omogućio rad tijekom godine. Kamen koji je korišten pri
izvedbi spomenika je pješčenjak. Glavna poteškoća rekonstrukcije bila je skidanje gornje
skulpturalne skupine sa spomenika, odnosno skulpture Boga Oca i Isusa koji sjede na oblaku.
Prilikom radova otkrivena je pukotina unutar kapitela koja nije statički problem, ali se
postavlja pitanje zašto je kapitel pukao. Manjak materijala koji ispunjava razmak između
elemenata omogućio je prodiranje vode u središte spomenika. Veliki dio površine kamena je
izgubljen, ali ipak prepoznatljiv, stoga je odlučeno da se rekonstrukcija forme izvede u
obrisima kako bi se dalo do znanja o kojemu se obliku radi. Tako su oštećeni prsti, nos, križ,
šešir modelirani u masi umjetnoga kamena. Nadomješteni su svi nedostaci na arhitektonskim
elementima i popunjene su fuge. Oštećene stube s istočne strane zamijenjene su novim
elementima, po uzoru na originalne. Na cijelom spomeniku su se nalazile površine gdje se
tijekom vremena nakupljala voda. Te su forme nadomještene umjetnim kamenom, a formirao
se i nagib ukoso prema van kako bi se izbjegao provod vode. Spomenik je premazan
sredstvom na bazi vapna i silikata kako bi se zatvorile sve manje pukotine i nanesen je sloj
koji štiti kamen od atmosferskih neprilika. Zaštitni je sloj dodatno i obojen kako bi se dobila
približna boja originalnog materijala. Duh Sveti na spomeniku napravljen je od bakra i
pozlaćen zlatom. Bakrene zrake iznad golubice pozlaćene su i stavljene na željezni nosač.
Nedostajala je većina zraka iznad golubice, tako da su zamijenjene novima. Na njima je
obnovljena pozlata i zaštita, kao i na glavama Isusa i Boga Oca. Prilikom obnove glavni je
cilj bio sačuvati što više originalnih elemenata, tako je željezni nosač očišćen i premazan
sredstvom protiv korozije. Tijekom rekonstrukcije vodila se briga o tome koji će se dijelovi
zamijeniti, a koji ostaviti onakvi kakvi jesu, eventualno s minimalnim doradama.
Zbog svoje veličine, Osječki je pil jedinstven u Hrvatskoj. Zbog velikih dimenzija demontaža
gornjih elemenata predstavljala je najveći problem. Svaki od elemenata iznad kapitela imaju
oko 1200 kg, a njegovim uklanjanjem povećana je opasnost od naginjana cijele konstrukcije.
Na rekonstrukciji je radilo oko 50 ljudi, većinom mladi Osječani.