Stecci Kod Crkve SV Barbare U Dubravci K

Stećci kod crkve sv.
Barbare u Dubravci, Konavle

Domagoj Perkić
UDK: 726.8(497.584 Konavle)“653“ Izvorni znanstveni članak
dr. sc. Domagoj Perkić

Dubrovački muzeji – Arheološki muzej
Naselje Dubravka smješteno je na sjeveroistočnom kraju Konavala, u podnožju brda Sokoline, na terasastim padinama koje se
spuštaju prema Konavoskom polju. Zbog prirodne, a samim tim i povijesne komunikacije koja prolazi ovim prostorom i povezuje
istočni dio Konavala sa zaleđem, naseljenost ovdje možemo pratiti od prapovijesnih, preko antičkih pa sve do kasnosrednjovje-
kovnih i recentnih novovjekovnih razdoblja. To je ujedno i jedan od razloga zbog kojih se jedno od najljepših i najsačuvanijih gro-
blja sa stećcima na širem dubrovačkom području smjestilo baš ovdje, kod crkve sv. Barbare u Dubravci. Većina grobova i stećaka
sačuvana je in situ, osim možda oni neposredno ispred crkve, gdje je moguće i kasnije, sekundarno korištenje stećaka ili njihovih
dijelova kao grobnih poklopnica. Ustanovljeno je postojanje ukupno 104 stećka – 94 cjelovitih stećaka i 10 ulomaka. Prema uvrije-
ženoj tipologiji stećaka, nalazimo 69 ploča (od kojih 10 ulomaka ploča) i 35 sanduka (visokih i niskih). Ukrašen je 31 primjerak – 13
cjelovitih ploča, 2 ulomka ploča i 16 sanduka. Kao bordura, korišteni su motivi vitica s trolistom, tordirane vrpce, tordiranog užeta,
te nizova spirala i rozeta s križevima, a kao središnje motive nalazimo udubljene ili reljefne vijence, rozete, križeve, kružna udu-
bljenja povezana sa žljebovima ili vrpcama, luk i strijelu, samostalno ili u kombinaciji s ispruženom rukom, štit i mač te uzdužni
žlijeb po sredini stećka. Na jednom se stećku nazire u potpunosti nečitak natpis. Dakle, ukrašena je oko trećina stećaka, no može
se reći kako prevladavaju stećci vrlo fine izradbe, pravilno izvedenih rubova, od kojih brojni imaju zaglađene gornje plohe. Zbog
svoje vrijednosti, lokalitet je, zajedno s još njih 27, uvršten na Popis svjetske baštine UNESCO-a od srpnja 2016. godine.
Ključne riječi: stećci, kasnosrednjovjekovno groblje, Sv. Barbara, Konavle, UNESCO.
Uvod
Stećke, kao jedinstvene kamene nadgrobne spomenike kasnoga srednjeg vijeka, nalazimo na području današnje
Bosne i Hercegovine, zapadne Srbije, Crne Gore, Kosova, te središnje i južne Hrvatske. Najgušća je koncentracija stećaka
u Hrvatskoj na području cijele Dalmatinske zagore, na širem području neretvanske doline i na dubrovačkom području.
Izdvojene primjerke nalazimo u Lici, na Kordunu, Baniji i u Slavoniji. Pritom je potrebno naglasiti da stećke nikada ne
nalazimo u sklopu grobljâ urbanih središta (Dubrovnik, Split, Trogir i drugdje), nego uvijek u ruralnim sredinama. Na
području Dubrovačko-neretvanske županije nalazimo 115 lokaliteta sa stećcima, s ukupno 1428 stećaka. Od toga je 48
lokaliteta na području hrvatskog dijela Donjeg Poneretvlja, 29 lokaliteta u Dubrovačkom primorju, 10 lokaliteta na ad-
ministrativnom prostoru grada Dubrovnika, 4 lokaliteta u Župi dubrovačkoj te 24 lokaliteta u Konavalima.1
Zbog iznimne kulturne vrijednosti i autentičnosti stećaka na isključivo spomenutim prostorima i državama, godine
2009. pokrenuta je multinacionalna nominacija te izradba Tentativne liste (Pristupnog popisa) za upis stećaka na Popis
svjetske kulturne baštine UNESCO-a. S područja Hrvatske izabrana su samo dva lokaliteta koja su zadovoljavala stro-
ge kriterije UNESCO-a: Cista Velika – Velika i Mala Crljivica, Općina Cista Provo, te ovdje obrađeni stećci kod crkve sv.
1 PERKIĆ ET AL., 2014. a, str. 8, 12; PERKIĆ ET AL., 2014. b, str. 14; PERKIĆ, 2016., str. 10–11.
67
Barbare u općini Konavle.2 S područja Bosne i Hercegovine izabrana su 22 lokaliteta te po 3 iz Srbije i Crne Gore. Dana
15. srpnja 2016., na 40. zasjedanju UNESCO-vog Odbora za svjetsku baštinu u Istanbulu u Turskoj, nominacija Stećci –
srednjovjekovna groblja nadgrobnih spomenika upisana je na Popis svjetske baštine UNESCO-a.
Položaj naselja, crkve i stećaka
Naselje Dubravka smješteno je na sjeveroistočnom kraju Konavala, u podnožju brda Sokoline, na terasastim padi-
nama koje se spuštaju prema Konavoskom polju (prilog 1). Stari, izvorni naziv za naselje Dubravka bio je Mrcine, koji
je tek u drugoj polovini 20. stoljeća bio promijenjen u Dubravka.3 Sjeverno od sela nalazi se prijevoj, koji tvori procijep
između brda Sokoline sa zapadne i Kočine, tj. Grede s istočne strane, što je glavna i jedina prirodna veza istočnog dijela
Konavala sa zaleđem. Logično je, stoga, da je taj prijevoj oduvijek imao stratešku važnost, ne samo za Konavle nego i za
šire dubrovačko područje, jer su njime prolazile sve ranije komunikacije (prapovijesne, antičke i srednjovjekovne). Upra-
vo u blizini toga važnog prometnog smjera, oko 500 m sjeverno od sela, u jugoistočnom podnožju manjeg izdanka brda
Sokolina, koje se prema crkvi naziva Varino brdo, smještena je crkva sv. Barbare sa srednjovjekovnim grobljem stećaka.
Kod lokalnog stanovništva za to groblje poznat je i naziv »groblje Kulina bana«4.
Koordinate položaja su: X = 47 10 896 N, Y = 65 35 097 E, k.č. zgr. 172 i k.č. zem. 1620, k.o. Dubravka. Kasnosrednjovjekov-
no groblje manjim je dijelom devastirano neposredno uz crkvu s južne i zapadne strane novijim grobovima, uglavnom
iz 19. stoljeća. Najzadnji ukop u te grobove zbio se 1966. godine.5
Okolni arheološki kontekst
Povoljan, prirodni komunikacijski položaj imao je presudnu važnost za naseljenost toga područja od prapovijesnih
razdoblja do danas. Tragovi takve naseljenosti zrcale se u gradinskim naseljima i kamenim grobnim gomilama, koje na-
lazimo na širem području Dubravke. Najbliže crkvi sv. Barbare, neposredno s južne strane crkve i stećaka, nalazi se brdo
Straža, kota 559. Riječ je o gradinskom naselju iz brončanog doba, na čijem vrhu i terasastim padinama nalazimo brojne
ulomke keramičkih posuda. Neupitni su strateški položaj gradine nad komunikacijom, kao i vizualna preglednost i
povezanost s ostalim gradinama nad Konavoskim poljem. Važnost položaja možda se najbolje zrcali u činjenici da je na
vrhu brda bio neki austrijski objekt iz 19. stoljeća, zatim i danas vidljivi talijanski bunker iz Drugoga svjetskog rata te,
na posljetku, iznimno bitan položaj Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Osim ove gradine, koja dosad nije poznata u
literaturi, kao gradinska naselja u Dubravci još se spominju Gradac (kota 616) i Gradina (kota 922), koji se također nalaze
uz prometnicu, navodno nešto sjevernije od crkve, prije same granice s BiH.6
Oko četrdeset metara jugozapadno od crkve sv. Barbare nalazi se veća prapovijesna kamena gomila, vjerojatno grob-
nog karaktera. Osim nje, na području Dubravke postoji još najmanje 8 gomila, uglavnom raspoređenih po vrhovima, uz
prirodnu prometnicu.7
Postojanje antičke ceste kroz Dubravku pretpostavio je već Ivo Bojanovski. Jedna antička cesta išla je od Cavtata i
Zvekovice, pa Gornjom Bandom preko Dubravke dalje u unutrašnjost, a druga od Herceg Novog, opet preko Dubrav-
2 Budući da sam osobno sudjelovao u prijedlogu i izboru ovoga lokaliteta za upis na Popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a, za potrebe toga
upisa napravio sam katalog stećaka s popratnom fotodokumentacijom. Taj sam rad u proširenoj verziji odlučio donijeti u ovom zborniku.
3 KAPETANIĆ, 2011., str. 214.
4 VUKMANOVIĆ, 1980., str. 424.
5 Vidjeti: http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&layout=item&id=122&Itemid=578 (posjećeno 13.
prosinca 2016.).
6 BATOVIĆ, 1988., str. 24, karta 1:37, 38; BOJANOVSKI, 1992., str. 178.
7 BATOVIĆ, 1988., str. 25, 54, 60; BRAUTOVIĆ, 2005., str. 194–199.
68
ke i dalje u unutrašnjost epidauritanskog zaleđa.8 Kako su i kasnije komunikacije bile na istome mjestu, sami ostatci
rimskog puta nisu utvrđeni. Uz antičku komunikaciju, ali i pod gradinskim lokalitetima, možda upravo na mjestu Sv.
Barbare, moguće je očekivati i antičke nalaze.
Najpotpunije podatke o komunikacijama nalazimo iz razdoblja srednjeg vijeka. Naime, svi putovi koji su zatečeni u
Konavlima kod njegova stjecanja od strane Dubrovnika, proglašeni su općinskim vlasništvom i posebno se navode u ze-
mljišniku. Glavni putovi (via granda) koji od Župe idu preko cijelih Konavala široki su dva pasa (1 pas ili sežanj = 2,048 m);
jedan od njih ide od Plata na istok iznad Oboda, ispod kuća u Uskopju do crkve sv. Barbare i Knežje ulice iznad Mrcina,
dalje preko Prapratnog do granice s Vrsinjem.9 U kasnom srednjem vijeku dionica toga karavanskog puta poznata je pod
nazivom »via comunis«, dalje prema istoku kao »via gluta« ili »via de Plamine«10. Kod Sv. Barbare spomenuta je i Kneže-
va ulica jer, zbog važnosti Mrcina kao graničnog područja, od 1435. u Mrcinama u toj ulici stoluje konavoski potknez.11
O važnosti toga srednjovjekovnog (i ranijeg) puta možda najbolje svjedoči postojanje utvrde Sokol u Dunavama, koja
nadzire komunikaciju i općenito ulaz u Konavle s te strane. Postojanje određenog oblika utvrde na mjestu današnjeg
Sokola možemo pratiti od prapovijesti, kasne antike i bizantskog razdoblja, pa sve do srednjeg vijeka.12 Tim istim putem
trebao je i Sandalj Hranić doći u Dubrovnik na Festu sv. Vlaha 1426. godine, a detaljne pripreme vezane uz njegov doček
na Sokolu, u organizaciji konavoskog kneza, oslikavaju važnost toga položaja u srednjem vijeku.13
Od ostalih srednjovjekovnih lokaliteta u neposrednoj blizini potrebno je navesti da se na krajnjim istočnim padina-
ma Sokolina, dakle na prvim padinama zapadno od ogradnog zida crkve i groblja, vjerojatno nalazio i kamenolom gdje
su brani stećci. Uz usku stazu od groblja prema vrhu i danas su vidljivi ostatci manjih kamenih blokova te škarta koji je
preostao nakon branja kamena i isijecanja blokova od koji su pravljeni stećci.
Crkva sv. Barbare
Postojeća crkva, kakvu danas vidimo, novijeg je datuma, no u svakom slučaju izgrađena je na mjestu starije crkve
1880.14 ili 1896.,15 ili općenito u 19. stoljeću,16 ovisno o interpretaciji pojedinih autora. Za izvornu, stariju crkvu nije poznato
točno vrijeme nastanka. Toponim Varino brdo upućuje na veću starost crkve, pa se čak pretpostavlja i starokršćan-
ska faza. Kako god, crkva sv. Barbare jedna je od najstarijih crkvica u Konavlima.17 Spominje se u vremenu pripojenja
Konavala Dubrovačkoj Republici 1423., odnosno 1426. godine.18 Tada je, prema Niku Kapetaniću, pripadala kaznačini
Mrcine, desetini Mrcine i Dubravčić, a nalazila se na području zvanom Prapratno.19 Nakon pripojenja, pri podjeli zemlje
u Konavlima, pojedinim je crkvama za potrebe groblja i obavljanja vjerskih obreda ostavljana po jedna zlatica zemlje (1
zlatica = 1 solad = 1678 m²),20 pa je tako bilo i za crkvu sv. Barbare.21 Pretpostavlja se kako je većina crkava u Konavlima
prije uspostave dubrovačke vlasti pripadala lokalnom plemstvu (vlasteličićima), gdje su pokapane njihove obitelji, ali i
8 BOJANOVSKI, 1992., str. 167–168, 176–179.

10 OBAD, 1982., str. 98; VEGO, 1957., str. 59, 72.
11 KAPETANIĆ, 2011., str. 44–45.
12 Više o utvrdi Sokol kroz prošlost vidjeti u: KAPETANIĆ, 2015.; BERITIĆ, 1966.
13 Više o tom događaju vidjeti u: TADIĆ, 1939., 114–115.
14 VUKMANOVIĆ, 1980., str. 424; ŽERAVICA, 2004., str. 286.
15 BADURINA, 1998., str. 254.
16 KAPETANIĆ, 1999., str. 24 i dalje.
17 BEŠLAGIĆ, 1971. a, str. 94; KOČAN, 1984., str. 101.
18 O pripojenju Konavala Dubrovačkoj Republici vidjeti u: GRUJIĆ, 1926., str. 12–13; LUČIĆ, 1982., str. 20–22; KAPETANIĆ, VEKARIĆ, 1998., str. 26–33;
ŽIVKOVIĆ, 1998., str. 77–99; KAPETANIĆ, 2011., str. 8–9.
19 KAPETANIĆ, 2011., str. 61, 68.
20 LUČIĆ, 1986., str. 36; KAPETANIĆ, 2016., str. 78.
21 KAPETANIĆ, 2011., str. 68, 236, 238.
69
kmetovi.22 Pripadnike plemstva Dubrovčani nazivaju basticis – baštići,23 no javljaju se i izrazi cintiloti (zentiloti), didići,
djedići, gdje djedići imaju isto značenje kao i baštići (baština – baštići, djedovina – djedići).24 Jedan od vlasteličića koji se
spominju u zaseoku Mrcine, a kojemu Dubrovčani ostavljaju kuću i dio posjeda, bio je Brajan Mirosalić, koji se spominje
u zemljišniku iz 1423. godine. Moguće je da je iz roda Mrcinića, po kojemu i zaseok i kaznačina dobivaju ime.25
U crkvenom pogledu, crkva sv. Barbare u vrijeme pripojenja Konavala Dubrovačkoj Republici pripadala je župi Plo-
čice, od 1584. župi Gruda, a od 1731. župi Mrcine, koja je tada utemeljena.26 Postoji i mišljenje, vjerojatno pogrješno, da su
Mrcine u vrijeme pripojenja Dubrovačkoj Republici pripadale župi Gruda.27 Danas crkva sv. Barbare pripada župi sv.
Nikole iz Dubravke, a o samoj crkvi brine se Bratstvo sv. Antuna iz Butkovine.
U arhitektonskom smislu postojeća je crkva jednobrodna građevina, bačvasto nadsvođena, pravokutnog tlocrta, po-
loženoga u smjeru sjeverozapad – jugoistok. Dimenzije su joj: 6,50 m (dužina) i 4,78 m (širina). Na glavnom, sjeveroza-
padnom pročelju su vrata uokvirena jednostavnim kamenim okvirom, a dovratnici su s motivom »na čeljust«. Poviše
vrata uklesan je motiv križa s godinom izgradnje – 1889. S obje strane vrata bile su niske kamene klupice, koje su danas
uklonjene. Pročelje završava kamenom preslicom na jedno zvono, a dvostrešni krov bio je prekriven kupom kanalicom,
dok je danas trenutačno bez kupa. Na sjeveroistočnom i jugozapadnom pročelju nalazi se po jedan manji prozor lučnog
oblika.28
Crkva sv. Barbare s grobljem stećaka zasigurno je jedna od najvrjednijih sačuvanih srednjovjekovnih sakralnih cje-
lina na širemu dubrovačkom području, a osim očuvanosti samoga groblja i stećaka, posebnu vrijednost daje ambijen-
talnost prostora.
Povijest istraživanja
Stećke iznad Mrcina, a to se vjerojatno odnosi na ove kod Sv. Barbare, spominje već Arthur Evans krajem 19. stoljeća.
Štoviše, on i antropolog dr. Felix von Luschan obavljali su arheološka istraživanja na srednjovjekovnim grobljima u Ko-
navlima, a čini se i na ovome u Mrcinama. Za njih Evans kaže da su veliki, bogato ornamentirani, te da su oni koji su ih
podizali i pokapali se pod njima zasigurno bili bogati.29
Daljnji spomen o stećcima oko crkve sv. Barbare u Dubravci nalazimo u prvom sveobuhvatnom topografskom pre-
gledu stećaka Šefika Bešlagića.30 No kako autoru nije bio poznat prostor o kojemu je pisao, pogotovo ne toponimija, očito
je u tom svojem radu pomiješao različite lokalitete. On zaista spominje selo Dubravka, Varino brdo i stećke, ali navodi
kako se ovdje nalazi samo 10 stećaka u obliku sanduka, svi bez ukrasa. Spominje i toponim Mrčevac s jednim stećkom
u istom kontekstu Varinog brda. Pritom citira stariju literaturu,31 koja se u bîti odnosi na lokalitete u Brsečinama, Trste-
nom i Mrčevcu. Mrčevac je izvor vode kod Dubravica, gdje se doista nalazi spomenuti stećak.32 Sve navedeno uzrok je
potpuno krivoga Bešlagićeva broja i opisa stećaka oko Sv. Barbare.

23 LUČIĆ, 1986., str. 37; ČREMOŠNIK, 1928., str. 125.
24 DINIĆ, 1967., str. 89.
25 KAPETANIĆ, 2011., str. 62, 214.
26 KAPETANIĆ, VEKARIĆ, 1995., str. 21–24, 30; Schematismus, 1916., str. 82; prema MARINOVIĆ, 1998., str. 121, župa Mrcinâ nastala je 1737. godine.
27 OBAD, 1982., str. 98.
28 Podatci korišteni iz Evidencije Konzervatorskog odjela u Dubrovniku.
29 EVANS, 1883., str. 33.
30 BEŠLAGIĆ, 1971. a, str. 94–95.
31 VULETIĆ-VUKASOVIĆ, 1882., str. 26; KAER, 1895. b, str. 157.
32 Riječ je o ulomku stećka, ugrađenoga u suhozidnu među, uz staru cestu od Majkova prema Dubravicama i Brsečinama.
70
Prvu skicu tlocrta stećaka oko Sv. Barbare, kao i prikaz pojedinih motiva nalazimo u preglednom radu Dubravke
Beritić, u kojem ona govori općenito o stećcima na dubrovačkom području, bez detaljnijeg zadržavanja ili opisivanja
stećaka s tog lokaliteta.33
Sljedeće podatke o stećcima oko Sv. Barbare dobivamo u projektu »Hrvati Crvene Hrvatske – korijeni, pokrštavanje
i življenje do kraja srednjeg vijeka«, koji su vodili dr. sc. Zdenko Žeravica i Arheološki muzej Dubrovačkih muzeja. U
sklopu projekta obavljena su arheološka istraživanja i rekognosciranja na području Konavala, iz kojih su proizišli izlož-
ba i odgovarajući katalog Konavle – srednjovjekovna groblja 2002. godine,34 te niz stručnih i znanstvenih radova.35 Na
početku projekta, manjim istraživanjem 1997., obuhvaćena su četiri groba pod stećcima kod Sv. Barbare. To su ujedno i
jedina arheološka istraživanja provedena na lokalitetu,36 pa stoga donosimo njihov opis. Grobovi pod stećcima 88 i 9337
predstavljaju dvojni (obiteljski /?/) grob, koji je uzdužno podijeljen zajedničkom pločom obložnicom, a kod glave pokojni-
ka bio je i vertikalno postavljen kamen (nepravilna ploča) kao vanjska oznaka groba. Konstrukcija groba inače je složena
od vertikalno postavljenih obložnica, kao i više poklopnica, na koje je nasjedao stećak. U oba groba bila su položena po
dva pokojnika. Grobovi pod stećcima 89 i 9038 također predstavljaju dvojni (obiteljski /?/) grob, no on je, za razliku od
prethodnih, bočno podijeljen na dvije grobne jame, koje, naime, imaju jednu zajedničku bočnu stranicu. Konstrukciju
groba čini nekoliko slojeva nepravilnog kamenja. Oba su groba višekratno korištena, jer je uz noge zadnjeg pokojnika
nađeno više lubanja i ostalih kostiju.
Uz opis i donošenje novih spoznaja dobivenih istraživanjem grobova, autori donose podatak kako se na groblju na-
laze 84 sačuvana stećka u obliku sanduka i ploča. Od ukrasa, prisutni su motivi vitica s trolistom, spirale, rozete, rozete
s križevima, kružna udubljenja povezana sa žljebovima, luk i strijela, te na dvije ploče ruka i ispružena šaka.39 Takav
podatak prenosi se i u kasnijim topografskim pregledima konavoske baštine40 i stećaka na dubrovačkom području.41
Sljedeći arheološki, u ovom slučaju dokumentacijski radovi obavljeni su u srpnju 2010., kada tvrtka Arheoplan d.o.o.
iz Butkovine radi geodetsku situacijsku snimku zatečenog stanja42 i kartografski prikaz lokaliteta, te arhitektonsku
snimku crkve.
Pri rekognosciranju i utvrđivanju stanja kulturnog dobra, u siječnju 2013., ponovno je pregledan lokalitet, definirani
su stvarni broj stećaka i ukrasi koji se pojavljuju, a uzete su i točne mjere svakog stećka.43 Tada je ustanovljeno posto-
janje ukupno 104 stećka, od kojih 94 cjelovita i 10 ulomaka. Prema uvriježenoj tipologiji stećaka, nalazimo 69 ploča (od
kojih 10 ulomaka ploča) i 35 sanduka (visokih i niskih).44 Ukrašeno je 13 cjelovitih ploča, 2 ulomka ploča i 16 sanduka. Od
ukrasa, prisutni su motivi vitica s trolistom, tordirane vrpce, tordiranog užeta, te nizova spirala i rozeta s križevima kao
bordura, a kao središnje motive nalazimo udubljene ili reljefne vijence, rozete, križeve,45 kružna udubljenja povezana sa
žljebovima ili vrpcama, luk i strijelu, samostalno ili u kombinaciji s ispruženom rukom, štit i mač, uzdužni žlijeb po sre-
33 BERITIĆ, 1987., str. 145–150.

34 ŽERAVICA, KOVAČIĆ, 2002.
35 ŽERAVICA, 2004., str. 283–330; ŽERAVICA, 2011., str. 331–402.
36 Radi lakšeg snalaženja u odnosu na numeraciju donesenu u ovam radu, riječ je o grobovima broj 88, 89, 90 i 93.
37 U radu: ŽERAVICA, KOVAČIĆ, 2002., str. 26, to su grobovi 1 i 4.
38 U radu: ŽERAVICA, KOVAČIĆ, 2002., str. 26, to su grobovi 2 i 3.
39 ŽERAVICA, KOVAČIĆ, 2002., str. 25.
40 BRAUTOVIĆ, 2005., str. 200.
41 TOMASOVIĆ, PERKIĆ, ALDUK, 2008., str. 111.
42 Predmetna snimka zatečenog stanja, uz dopuštenje Nele Kovačević Bokarica, na čemu joj posebno zahvaljujem, korištena je kao podloga za
prilog br. 2 ovoga rada.
43 Radove su obavili Marta Perkić, djelatnica Konzervatorskog odjela u Dubrovniku i Domagoj Perkić, tadašnji djelatnik Ministarstva kulture.
44 Kao okvirna granica, odnosno razlika između ploča i sanduka određena je »dogovorna« visina nadgrobnjaka od 30 cm. No nisu se uvijek i
strogo poštovale navedene mjere, onda kada su ukupni odnosi dužine, širine i visine stvarali bitno drukčiji dojam. Primjerice, nadgrobnjak
dužine 200 cm, širine 150 cm i visine 45 cm neupitno predstavlja ploču, iako je viši od »dogovorne« visine od 30 cm.
45 Za križeve na stećcima vidjeti: ŽERAVICA, 2011., str. 342.
71
dini stećka i slično. Na jednom se primjerku (stećak 24) nazire u potpunosti nečitak natpis. Orijentacija stećaka i grobova
nije u potpunosti ujednačena. Većinom su položeni u smjeru jugozapad – sjeveroistok, prateći izohipse padine, dok su
oni u blizini crkve bliže orijentaciji istok – zapad, u pojedinim slučajevima i sjeverozapad – jugoistok.
Takvi, novi, ažurirani podatci korišteni su i u sklopu projekta »HER.CUL« – Valorizacija kulturne baštine srednjovje-
kovnih stećaka na zapadnom Balkanu, koji je trajao od studenoga 2011. do studenoga 2014. godine.46
Osim opisanih arheoloških radova, tijekom 2013. i 2014. obavljeni su istražni i probni konzervatorsko-restauratorski
radovi na stećcima s lokaliteta Sv. Barbara, a obavili su ih djelatnici Hrvatskoga restauratorskog zavoda, Restaurator-
skog odjela Split. Cilj radova bio je izradba prijedloga cjelovitoga konzervatorsko-restauratorskog zahvata i dobivanja
novih spoznaja u zaštiti stećaka. Radovima su obuhvaćeni stećci 15 i 81.
Katalog
Zbog potrebe za dokumentiranjem te lakšim snalaženjem u tekstualnoj, nacrtnoj i fotodokumentaciji, svi su stećci
označeni brojem. Nakon broja u naslovu navodi se oznaka priloga (tabla) u fotodokumentaciji i na crtežima,47 zatim slije-
di vrsta stećka prema uvriježenoj tipologiji, cjelovitost, kvaliteta izradbe, mjere (dužina, širina i visina), opis eventualnog
ukrasa po stranicama te izvornost položaja (je li dislociran ili in situ).
STEĆAK 1 (T 1; T 31: 1)
ploča, ulomak
grublje izradbe, ali s pravilnim rubovima
dimenzije: 90 × 50 × 16 cm
na gornjoj plohi nalazi se udubljeni motiv štita i mača; mač je vertikalno položen iza štita, a drška mača narebrena je s tri poprječna
rebra, koja se nastavljaju u jednu bočnu stranu
dislocirana, kao spolija na stubi pred sjeveroistočnim ulazom.
STEĆAK 2
ploča, cjelovita
fina izradba gornje plohe s pravilnim rubovima
neukrašena
dislocirana, kao spolija, lijevi dovratnik, u sjeveroistočnom ulazu.
STEĆAK 3
sanduk, cjelovit
fina izradba gornje plohe s pravilnim gornjim rubovima, a bočne su stranice lošije izradbe
neukrašen
dislociran, kao spolija, desni dovratnik, u sjeveroistočnom ulazu.
46 Riječ je o projektu Europske unije koji je financirala Europska komisija iz programa pod nazivom Pripremne akcije za očuvanje i obnovu
kulturne baštine u konfliktnim područjima na Zapadnom Balkanu za 2010. godinu, »2010 – EUROPEAID/131266/C/ACT/MULTI«. Nositelj
projekta bila je Regionalna razvojna agencija Dubrovačko-neretvanske županije DUNEA d.o.o.; PERKIĆ ET AL., 2014. b, str. 16.
47 Sve crteže stećaka na tablama 29–31 nacrtala je Marta Perkić, na čemu joj i u ovoj prigodi zahvaljujem.
72
STEĆAK 4
ploča, slomljena
fina izradba, pravilnih rubova
neukrašena
in situ.
STEĆAK 5a i 5b
ploča, dva ulomka vjerojatno iste ploče
amorfna, nepravilna
dimenzije 5a: 82 × 72 × 16 cm
dimenzije 5b: 80 × 62 × 16 cm
neukrašena
5a malo dislocirana
5b in situ.
STEĆAK 6 (T 2; T 31: 6)
ploča, cjelovita
na gornjoj plohi nalazi se reljefni motiv kružnog vijenca od tordiranog užeta, ispod kojega su luk i strijela
in situ.
STEĆAK 7
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 8
ploča, cjelovita
grube, nepravilne izradbe (no ne vidi se gornja ploha)
neukrašena (?) (upitna prava gornja ploha)

dislocirana, okrenuta naopako.
STEĆAK 9 (T 3; T 29: 9)
sanduk, cjelovit
fina izradba s ne previše pravilnim rubovima
dimenzije: 179 × 90 × 40–47 cm
na gornjoj plohi nalazi se bordura u vidu vitica povijene lozice (bez trolista), a po sredini su tri kružna udubljenja povezana
žljebovima
in situ.
73
STEĆAK 10
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 11 (T 4; T 30: 11)

sanduk, cjelovit
fina izradba s ne previše pravilnim rubovima
na gornjoj plohi nalazi se bordura u vidu vitica s trolistom

in situ.
STEĆAK 12
sanduk, cjelovit
fina izradba s pravilnim rubovima
neukrašen
in situ.
STEĆAK 13
sanduk, cjelovit
neukrašen
in situ.
STEĆAK 14
sanduk, cjelovit
neukrašen
in situ.
STEĆAK 15 (T 4)
ploča, cjelovita
na gornjoj plohi nalazi se uzdužni žlijeb – razdjelnica po sredini stećka

in situ.
STEĆAK 16
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
74
STEĆAK 17 (T 5; T 31: 17)
ploča, cjelovita
na gornjoj plohi nalazi se urezani motiv štita i mača, mač s nakrsnicom koso je položen preko štita, a drška ima jabučasti završetak
in situ.
STEĆAK 18 (T 6)
sanduk, cjelovit
na gornjoj plohi nalazi se moguće urezani motiv štita i mača; vidljiva je drška s jabučastim završetkom, no štit nije vidljiv
in situ.
STEĆAK 19
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 20
sanduk, cjelovit
neukrašen
in situ.
STEĆAK 21
ploča, cjelovita
dimenzije: 157 × 83 × 15–36 cm
neukrašena
in situ.
STEĆAK 22 (T 7)
sanduk, cjelovit
pri vrhu gornje plohe nalazi se kružni vijenac nastao plitkim žlijebljenjem
in situ.
STEĆAK 23 (T 8; T 31: 23)

sanduk, cjelovit
na gornjoj plohi nalazi se udubljeni motiv luka i strijele, a u gornjem dijelu su tri rozete s četverolisnim rozetama
in situ.
75
STEĆAK 24 (T 9; T 31: 24)
sanduk, cjelovit
na gornjoj plohi nalazi se udubljeni motiv ruke, ispred koje su luk i strijela, a poviše ruke je reljefni motiv kružnog vijenca od
tordiranog užeta; ispred luka i strijele nazire se u potpunosti nečitak natpis
in situ.
STEĆAK 25 (T 10)
sanduk, cjelovit
dimenzije: 181 × 96 × 58–77 cm
na gornjoj plohi nalazi se bordura u vidu tordirane vrpce

in situ.
STEĆAK 26 (T 11; T 31: 26)

sanduk, cjelovit
dimenzije: 200 × 113 × 40–50 cm
na gornjoj plohi nalazi se u reljefu prikaz križa raširenih krakova

in situ.
STEĆAK 27
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 28 (T 12; T 31: 28)

sanduk, cjelovit
dimenzije: 182 × 72 × 33–37 cm
na gornjoj plohi nalazi se četverolisna reljefna rozeta u kružnici s kosim udubljenjima (stvara se dojam tordiranog užeta), iznad
rozete u reljefnoj kružnici izvija se floralni motiv u reljefu do samih kutova stećka, a uz gornji rub stećka nalazi se bordura u vidu
tordirane vrpce
in situ.
STEĆAK 29 (T 13; T 30: 29)

sanduk, cjelovit
na gornjoj plohi nalazi se bordura u vidu vitica s trolistom, s unutrašnje strane omeđena tordiranim užetom, a na bočnim
stranicama uz gornji rub nalazi se bordura u vidu tordiranog užeta
in situ.
76
STEĆAK 30
sanduk, cjelovit
neukrašen
in situ.
STEĆAK 31
sanduk, cjelovit
neukrašen
in situ.
STEĆAK 32
sanduk, cjelovit
dimenzije: 190 × 103 × 44 cm
neukrašen
in situ.
STEĆAK 33 (T 14, 15; T 31: 33)

sanduk, cjelovit
dimenzije: 175 × 130 × 50 cm
gornja ploha raščlanjena je plitkim žlijebom na dvije polovice; u jednoj je polovici udubljeni motiv luka i strijele s rukom ispred, a u
drugoj je polovici reljefni motiv kružnog vijenca od tordiranog užeta
in situ.
STEĆAK 34 (T 15, 16; T 30: 34)

ploča, cjelovita
dimenzije: 205 × 114 × 23–45 cm
in situ.
STEĆAK 35
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 36
sanduk, cjelovit
neukrašen
in situ.
77
STEĆAK 37
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 38 (T 16, 17; T 29: 38)

sanduk, cjelovit
dimenzije: 188 × 138 × 55 cm
na gornjoj plohi nalazi se bordura u vidu niza reljefnih spirala, a na jednoj bočnoj stranici bordura u vidu niza žlijebljenih krugova s
ispupčenjem u koje je urezan križ
in situ.
STEĆAK 39
sanduk, cjelovit
neukrašen
in situ.
STEĆAK 40
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 41
sanduk, cjelovit
neukrašen
in situ.
STEĆAK 42 (T 18; T 30: 42)

ploča (vjerojatno), cjelovita
dimenzije: 190 × 70 (vidljiva) × 15 (vidljiva) cm
na gornjoj plohi nalazi se bordura u vidu vitice povijene lozice, bez trolista, obrubljena tordiranim užetom
in situ.
STEĆAK 43
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
78
STEĆAK 44
ploča, cjelovita
dimenzije: 125 (vidljiva) × 55 × 23 (vidljiva) cm
neukrašena
in situ.
STEĆAK 45
ploča, cjelovita
na gornjoj plohi nalazi se urezana rozeta

in situ.
STEĆAK 46
sanduk, cjelovit
fina izradba gornje plohe s pravilnim gornjim rubovima
neukrašen
dislociran, kao spolija, lijevi dovratnik, u jugozapadnom ulazu.
STEĆAK 47
sanduk, cjelovit
dimenzije: 145 × 65 × 35–50 cm
neukrašen
dislociran, kao spolija, desni dovratnik, u jugozapadnom ulazu.
STEĆAK 48
ploča, ulomak
neukrašen
dislociran, pred jugozapadnim ulazom.
STEĆAK 49
ploča, cjelovita
dimenzije: 180 × 91 × 15 (vidljiva) cm
neukrašena
in situ.
STEĆAK 50 (T 19)
ploča (vjerojatno), cjelovita
na gornjoj plohi nalazi se kružni vijenac nastao plitkim žlijebljenjem

in situ.
79
STEĆAK 51
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 52
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 53
ploča, ulomak
neukrašen
dislociran, u suhozidnoj međi u produžetku jugozapadnog ulaza prema crkvi.
STEĆAK 54
ploča, 4 ulomka, od kojih je na jednom vidljiv dio ukrasa
dimenzije ukrašenog ulomka: 50 × 45 × 20 cm
na gornjoj plohi vidljiv je dio kružnog vijenca od tordiranog užeta u reljefu
dislocirani, nekada su se nalazili kao spolije u pižuliću (klupici) pred ulazom u crkvu, koji je trenutačno razgrađen, a ulomci se
nalaze pred crkvom.
STEĆAK 55
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 56
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 57
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
80
STEĆAK 58
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 59
ploča, cjelovita
gotovo amorfna
neukrašena
in situ.
STEĆAK 60
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 61
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 62
ploča, ulomak
dimenzije: 93 × 58 × 7 (vidljiv) cm
neukrašen
dislociran.
STEĆAK 63
ploča, ulomak
amorfan
dimenzije: 79 × 55 × 8–10 cm
neukrašen
dislociran.
STEĆAK 64
ploča, slomljena
neukrašena
in situ.
81
STEĆAK 65
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 66
sanduk, cjelovit
neukrašen
in situ.
STEĆAK 67
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 68
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 69
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 70
ploča, slomljena
neukrašena
in situ.
STEĆAK 71
ploča, cjelovita
grublje izradbe, zaobljenih uglova, nepravilne širine
neukrašena
in situ.
82
STEĆAK 72
ploča, cjelovita
grublje izradbe, zaobljenih uglova, nepravilne širine
neukrašena
in situ.
STEĆAK 73 (T 20; T 31: 73)

ploča, cjelovita
na gornjoj plohi nalazi se urezani križ s nepravilnom kružnicom na sjecištu hasti i polukružnicom koja spaja gornje tri haste, u
donjem dijelu trokutasto postolje s manjim kružnim završetkom
in situ.
STEĆAK 74
ploča, ulomak
dimenzije: 113 × 53 × 5 (vidljiv) cm
neukrašen
in situ.
STEĆAK 75
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 76
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 77
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 78
ploča, slomljena
neukrašena
in situ.
83
STEĆAK 79
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 80 (T 21; T 30: 80)

sanduk, cjelovit
na gornjoj plohi nalazi se bordura u vidu tordirane vrpce, koja prolazi i uzdužno po sredini stećka; u gornja dva kuta nalazi se
četverolisna reljefna rozeta u kružnici
in situ.
STEĆAK 81 (T 22; T 29: 81)

ploča, cjelovita
dimenzije: 167 × 133 × 43 cm
na gornjoj plohi nalazi se bordura u vidu vitica povijene lozice, po sredini se nalaze tri kružna vijenca međusobno spojena
uklesanom vrpcom, u gornjem dijelu, između prvoga kružnog vijenca i bordure, još su dva plitko žlijebljena vijenca
in situ.
STEĆAK 82 (T 24; T 30: 82)

ploča, cjelovita
in situ.
STEĆAK 83 (T 23; T 30: 83)

sanduk, cjelovit
na gornjoj plohi nalazi se bordura u vidu tordirane vrpce
in situ.
STEĆAK 84
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 85
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
84
STEĆAK 86
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 87
ploča, ulomak
neukrašen
dislociran.
STEĆAK 88 (T 23; T 30: 88)

sanduk, cjelovit

in situ.
STEĆAK 89
sanduk, cjelovit
neukrašen
in situ.
STEĆAK 90
ploča, cjelovita, osim u dijelu uzdužnog ruba koji je slomljen
grublje izradbe, ali s pravilnim rubovima (osim tamo gdje je lom)
neukrašena
in situ.
STEĆAK 91
sanduk, cjelovit
neukrašen
in situ.
STEĆAK 92 (T 24)
ploča, cjelovita
na gornjoj plohi nalazi se uzdužni žlijeb – razdjelnica po sredini stećka

in situ.
85
STEĆAK 93 (T 25; T 29: 93)
sanduk, cjelovit
na gornjoj plohi nalazi se bordura u vidu vitica povijene lozice, po sredini se nalaze tri kružna vijenca međusobno spojena
uklesanom vrpcom, na prednjoj bočnoj stranici vidljive su dvije urezane kružnice s križem
in situ.
STEĆAK 94
ploča, djelomično slomljena
amorfna
neukrašena
in situ.
STEĆAK 95
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
STEĆAK 96
ploča, cjelovita
grublje izradbe
neukrašena
in situ.
STEĆAK 97
ploča, slomljena
amorfna
neukrašena
in situ.
STEĆAK 98 (T 26; T 31: 98)

ploča, cjelovita
na gornjoj plohi nalazi se urezani motiv luka i strijele
in situ.
STEĆAK 99
ploča, cjelovita
neukrašena
in situ.
86
STEĆAK 100 (T 27; T 31: 100)
ploča, cjelovita
na gornjoj plohi nalazi se plitko udubljen jednostavan križ

in situ.
STEĆAK 101
sanduk, cjelovit
amorfan
neukrašen
in situ.
STEĆAK 102
sanduk, cjelovit s odlomljena dva ugla
grublje izradbe
neukrašen
in situ.
STEĆAK 103
sanduk, cjelovit
amorfan
neukrašen
in situ.
STEĆAK 104
ploča, slomljena
amorfna
neukrašena
in situ.
87
Analiza ukrašivanja stećaka
U nedostatku sustavnih arheoloških istraživanja, proučavanje stećaka, usporedba s drugim lokalitetima, pokušaj
datiranja i brojne druge spoznaje temelje se na ustanovljivanju i analizi ukrasa, odnosno motiva koji se javljaju na njima.
Odvojeno će se obraditi bordure i središnji motivi zbog toga što bordure uglavnom imaju dekorativni karakter, a središ-
nji motivi mogu imati i simbolično značenje.
Tablica 1 Odnos broja stećaka prema sačuvanosti i ukrašenosti

VRSTA STEĆKA PLOČA SANDUK
UKUPNO
CJELOVITA ULOMAK CJELOVIT ULOMAK
ukrašen 13 2 16 – 31
neukrašen 46 8 19 – 73
UKUPNO 59 10 35 – 104
Tablica 2 Prikaz ukrašenih stećaka i motiva

(žlijebljeni ili tordirani)
povezana dvostrukim
tri kružna udubljenja
s urezanim križem
ukras
vitica s trolistom
tordirana vrpca
nizovi kružnica
uzdužni žlijeb
tordirano uže
nizovi spirala
luk i strijela
štit i mač
žlijebom
vijenac
rozeta
natpis
ruka
križ
broj stećka
stećak 1 x
stećak 6 x x
stećak 9 x x
stećak 11 x
stećak 15 x
stećak 17 x
stećak 18 x
stećak 22 x
stećak 23 x x
stećak 24 x x x x
stećak 25 x
stećak 26 x
stećak 28 x x
88
stećak 29 x x
stećak 33 x x x x
stećak 34 x
stećak 38 x x
stećak 42 x x
stećak 45 x
stećak 50 x
stećak 54 x
stećak 73 x
stećak 80 x x
stećak 81 x x
stećak 82 x
stećak 83 x
stećak 88 x
stećak 92 x
stećak 93 x x x
stećak 98 x
stećak 100 x
Kao što smo vidjeli iz prethodnih prikaza i opisa pojedinih stećaka te priloženih tablica, ukrašen je 31 primjerak, od
čega 13 cjelovitih ploča, 2 ulomka ploča i 16 sanduka. Dakle, ukrašena je oko trećina stećaka, što je velik postotak u odno-
su na ostale lokalitete. Kao bordura korišteni su: razne varijacije motiva vitice s trolistom ili bez njega, tordirana vrpca i
tordirano uže, te nizovi spirala i rozeta s križevima. Središnji motivi zastupljeni su s prikazima štita i mača, luka i strijele
(samostalno ili u kombinaciji s ispruženom rukom), rozeta, križeva, udubljenih ili reljefnih vijenaca, zatim s kružnim
udubljenjima povezanima sa žljebovima ili vrpcama te s uzdužnim, razdjelnim žlijebom po sredini stećka.48
Na jednom se stećku (stećak 24) nazire u potpunosti nečitak natpis. Dakle, ukrašena je oko trećina stećaka, no može
se reći kako prevladavaju stećci vrlo fine izradbe, pravilno izvedenih rubova, od kojih brojni primjerci imaju zaglađene
gornje plohe.
Bordure
Bordura / vitica s trolistom ili povijena lozica bez trolista – jedna je od najčešće korištenih bordura na stećcima;
karakteristična je za brojne stećke na hercegovačkom prostoru i prostoru jugoistočno od Neretve,49 kao i na cijelom
dubrovačkom području. Postoje različiti izrazi za taj motiv: povijena linija s trolistom, vitica s trolistom, povijena lozica
s trolistom ili bez njega i drugi. Bešlagić je u svojim radovima također koristio razne izraze, iako je predložio izraz povi-
jena lozica, jer se i u inačici s trolistovima katkad javlja i grozd.50 No izraz vitica s trolistom postao je nekako uvriježen i
48 O općenito detaljnijim motivima i bordurama na stećcima vidjeti u: BEŠLAGIĆ, 1982., str. 130–387.
49 WENZEL, 1965., str. 31; BEŠLAGIĆ, 1966., str. 71.
50 BEŠLAGIĆ, 1970., str. 149.
89
najčešće korišten, pa ga i mi ovdje koristimo. U slučaju da nema motiva trolista, nego su korišteni različiti umetci, rabi
se izraz povijena lozica.
Osim na predmetnom lokalitetu, u Konavlima takav motiv nalazimo na stećcima kod crkava sv. Đurđa u Cavtatu, sv.
Petra na Zvekovici, sv. Đurđa u Popovićima i sv. Petra u Karasovićima.51
Kada govorimo o borduri u vidu niza vitica s trolistom, potrebno je spomenuti utjecaj unutrašnjosti Bosanskog kra-
ljevstva, odnosno humske zemlje na uporabu takvog ukrasa na stećcima. Sličan ukras može se navesti na dva srebrna
i pozlaćena relikvijara, koje danas čuvaju zadarske benediktinke, a vjerojatno ih je dala izraditi Katarina Hranić, žena
vojvode Sandalja,52 te slična bordura na nadgrobnim pločama bosanskih kraljeva na Bobovcu i na pločama groblja oko
Bobovca.53 Isto tako, viticu s trolistom nalazimo na građevinskim elementima u obalnim, urbanim sredinama od pre-
dromanike do gotike, i poslije54. Čak postoji mišljenje o ključnoj ulozi Dubrovnika u širenju ovoga motiva prema unu-
trašnjosti.55 Viticu s trolistom nalazimo i na umjetničkim djelima kao što su srebrno-zlatna bista sv. Marte u Zadru (14.
stoljeće), relikvijar sv. Zoila (13–14. stoljeće) ili kovčeg sv. Šimuna u Zadru (14. stoljeće).56 Stoga je upitno je li ona na naše
stećke došla izravno iz priobalja ili posredno preko bosanske i humske vlastele.
Vitice s trolistom ili bez njega često nalazimo na narodnim rukotvorinama, posebice na tekstilnim izrađevinama, i
to kao njihov rubni dio, pa ih stoga na određen način možemo promatrati i kao odraz narodne umjetnosti.57 Općenito,
ornamentiku sa stećaka nalazimo na narodnoj nošnji s kraja 19. stoljeća onih krajeva gdje se rasprostiru i stećci.58
Na pojedinim stećcima nalazimo uobičajen prikaz vitice s trolistom (T 30) (stećak 11, 29, 34, 42, 82, 88), dok se kao nje-
zina inačica pojavljuju i razne povijene lozice, bez trolista, no s raznim umetcima (T 29) (stećak 9, 81, 93). Moguće je da je
riječ o kronološkoj razlici, gdje bi povijene lozice bez trolista bile pod romaničkim utjecajem, a vitice s trolistom klasično
gotički element.59
Bordura / tordirana vrpca i tordirano uže – nalazi se na većini lokaliteta sa stećcima na cijelom njihovom rasprosti-
ranju, posebice u Hercegovini60 i na širem dubrovačkom području; stoga će se navesti samo oni u Konavlima: crkve sv.
Luke u Komajima, sv. Đurđa u Popovićima, sv. Ilije u Lovornom, sv. Srđa i Bakha u Pridvorju, sv. Mihajla u Mihanićima,
sv. Dmitra u Gabrilima, sv. Petra u Karasovićima i sv. Ilije u Uskopju.61
Zbog svoje učestalosti, može se držati klasičnim motivom stećaka, no tordirano uže ponajprije je tipičan motiv du-
brovačkoga i dalmatinskoga gotičkog graditeljstva i kiparstva 14. i 15. stpljeća, odakle se prenosi i na stećke.62 U urbanim
sredinama nalazimo ga na obrubu vrata i prozora, zidnih vijenaca i reljefa gotičkih zgrada.
Kod Sv. Barbare tordiranu vrpcu nalazimo na stećcima 25, 28, 80 i 83 (T 30: 80, 83), a tordirano uže na stećcima 29 i 42
(T 30: 29, 42).
Bordura / niz reljefnih spirala – nalazi se samo na stećku 38, gdje je smješten uz rub stećka, u upuštenoj, širokoj, vrpci
tako da spirale ostaju u reljefu (T 29: 38). Ovdje je riječ o neprekinutom nizu »S« spirala s različito okrenutim krajevima.
Inače se spirale na stećcima javljaju u više inačica, i to nekako više na području Bosne i zapadne Srbije (Podrinje), a rjeđe
51 FISKOVIĆ, 1961., str. 68; TOMASOVIĆ, PERKIĆ, ALDUK, 2008., str. 109–110; BRAUTOVIĆ, 2005., str. 127–128, 188; ŽERAVICA, KOVAČIĆ, 2002., str.
10–11, 15, 21.
52 ALDUK, 2008., str. 50; DOMIJAN, PETRICIOLI, VEŽIĆ, 1990., str. 224, 330.
53 ANĐELIĆ, 1973., str. 84, 110.
54 FISKOVIĆ, 1961., str. 153–154; PALAMETA, 2004., str. 135.
55 SERGEJEVSKI, 1952. b, str. 33.
56 KRLEŽA, GRGIĆ, GRČEVIĆ, 1972., str. 22, 44–45, 50–51, 98–99.
57 BENAC, 1967., str. 23; BEŠLAGIĆ, 1954., str. 169, T. III, IV.
58 VULETIĆ-VUKASOVIĆ, 1885., str. 88.
59 BEŠLAGIĆ, 1982., str. 149; FISKOVIĆ, 1961., str. 154–155.
60 BEŠLAGIĆ, 1982., str. 141.
61 TOMASOVIĆ, PERKIĆ, ALDUK, 2008., str. 109, 110, 114, 117; BRAUTOVIĆ, 2005., str. 120, 254, 259, 262; ŽERAVICA, KOVAČIĆ, 2002., str. 14–15, 33, 36–37,
39, 43.
62 FISKOVIĆ, 1961., str. 148; FISKOVIĆ, 1973., str. 157–158; PALAMETA, 2004., str. 135.
90
u Hercegovini i Dalmaciji te Crnoj Gori.63 Spiralni niz na stećku 38 kod Sv. Barbare iznimno je fine i precizne izradbe.
Takav oblik spirala ne nalazimo na dubrovačkom području, dok relativno slične, u upuštenoj vrpci i okrenutih krajeva,
imamo na lokalitetima Barevišta, Grovišta i Ledinac oko Širokog brijega.64 Slične primjere, iako u znatno lošijoj izvedbi,
nalazimo i na udaljenim lokalitetima, primjerice Nabojine kod Kladnja, Mala gomila kod Ciste, Križevići kod Zvornika,65
ili na Dugom polju na Blidinju.66
Postoje različita tumačenja simbolike spirala na stećcima,67 međutim, estetska, dekorativna komponenta, pogotovo
kada je riječ o borduri, najviše ima smisla.
Bordura / niz žlijebljenih krugova – vijenaca u koje je urezan križ – kod Sv. Barbare nalazi se samo na stećku 38, na
njegovoj bočnoj strani (T 29: 38). Može se držati i određenim oblikom rozete. Gotovo identičan motiv u Konavlima nala-
zimo samo kod crkve sv. Mihajla u Mihanićima, također na bočnoj strani u funkciji bordure.68 Sličan motiv nalazimo na
Boljunima kod stećka br. 19, gdje je umjesto žlijebljenog vijenca dvostruki vijenac od tordiranog užeta.69 Niz višelatičnih
cvjetnih rozeta u krugu, dakle kao borduru, nalazimo i na pojedinim stećcima u Popovu polju, što se drži karakteristi-
kom jugoistočne Hercegovine i Primorja.70
Bordura / rozeta (cvijet, stilizirani križ ili zvijezda u kružnici) – na stećcima se javlja u raznim inačicama. Kod Sv.
Barbare javlja se u obliku četverolisne reljefne rozete – cvijeta u kružnici. Može biti dio bordure (stećak 23, 80) (T 30: 80; T
31: 23) ili dio središnjeg motiva (stećak 28) (T 31: 28). Zdenko Žeravica taj motiv rozete interpretira kao jabučasti, odnosno
kao sunčani križ.71 Rozete su inače najzastupljeniji motiv na stećcima. Javljaju se na svim prostorima rasprostranjenosti
stećaka, no najviše na području Hercegovine, a nešto rjeđe u udaljenim područjima Crne gore i Podrinja.72 U Konavlima
sličnu četverolisnu rozetu nalazimo na stećku kod Sv. Đurđa u Cavtatu,73 a peterolisnu, također u kutovima, u kombina-
ciji s tordiranom vrpcom, kao i ovdje, imamo kod crkava sv. Ilije u Uskopju i sv. Srđa i Bakha u Pridvorju,74 te sv. Dmitra
u Gabrilima.
Rozete su vrlo čest motiv u umjetnosti raznih razdoblja i područja tako da je teško govoriti pod čijim se utjecajem
javljaju na stećcima. Upitno je, također, možemo li ih promatrati kao floralni (cvijet), solarni (zvijezda, sunce) ili kršćan-
ski (križ) motiv, odnosno je li riječ tek o pukoj dekoraciji ili o dubljoj simbolici. Odgovor, kakav god bio, sigurno nije jed-
noznačan i ne može se primijeniti na sve rozete.
Središnji motivi
Štit i mač – kod Sv. Barbare javlja se na tri stećka (stećci 1, 17 i 18) (T 31: 1, 17). Iako relativno slabo vidljiv, u cijelosti saču-
van štit i mač nalazimo tek na stećku 17, gdje imamo srcoliki štit, iza kojega je koso položeni mač s nakrsnicom i jabuča-
stim vrhom drške. Takav, identičan vrh drške nalazimo i kod stećka 18, s tim da je to ujedno i jedini vidljivi dio motiva jer
je cijeli štit prekriven lišajevima i nije vidljiv njegov oblik. Kod stećka 1 nisu u cijelosti sačuvani ni mač ni štit, no vidljivo
je da je štit neka inačica srcolikoga, s tim da je u gornjem dijelu raščlanjen s jedne strane s jednom, a s druge strane s
četiri horizontalne vrpce. Moguće je da su horizontalne vrpce heraldičkog karaktera. Mač je vertikalno položen iza štita.
63 BEŠLAGIĆ, 1971. a, str. 45; BEŠLAGIĆ, 1982., str. 200.

64 BENAC, 1952., str. 8, 19–20, 28–29, 38, sl. 6, 16, 20, 23a, 41, 45.
65 WENZEL, 1965., T XLIV, sl. 11, 16, 17.
66 BEŠLAGIĆ, 1959., str. 27, sl. 25.
67 BEŠLAGIĆ, 1982., str. 207; WENZEL, 1965., str. 180; BENAC, 1950., str. 33.
68 ŽERAVICA, KOVAČIĆ, 2002., str. 37.
69 PALAMETA, RAGUŽ, ŠUTALO, 2012., spomenik br. 19.
70 BEŠLAGIĆ, 1966., str. 72.
71 ŽERAVICA, 2011., str. 342.
72 BEŠLAGIĆ, 1982., str. 210.
73 FISKOVIĆ, 1961., str. 167, 169.
74 ŽERAVICA, KOVAČIĆ, 2002., str. 36, 43.
91
U Konavlima štit i mač nalazimo na stećcima kod Sv. Ilije u Lovornom, Sv. Đurđa u Močićima, Sv. Dmitra u Gabrilima,
Sv. Stjepana u Dubi, Sv. Đurđa u Popovićima, Sv. Nedjelje u Čilipima, Sv. Mihajla u Mihanićima, Sv. Luke u Komajima, Sv.
Tome u Radovčićima.75 Štitovi se u Konavlima javljaju kao četverokutni (turnirski), trokutasti i srcoliki, s tim da inačice
kakve nalazimo kod sv. Barbare nemamo na drugim lokalitetima. Kada je riječ o mačevima, oni su karakteristični ka-
snosrednjovjekovni, s jabučastim završetkom drške,76 katkad nazivani gotski ili u Dubrovniku »magna spata«77.
Motivi štita i mača na stećcima vrlo se često mogu povezati s nadgrobnim pločama dalmatinskog primorja i otoka,
pogotovo kada je mač koso položen iza štita78 (kao na stećku 17). U širem kontekstu, taj se motiv najčešće javlja na pro-
storu nekadašnje Humske zemlje (u vrijeme njezinoga najvećeg opsega, uključujući tu i prostor nekadašnje Travunije),79
vrlo rijetko u istočnoj Bosni i u srednjem Podrinju.80 Pritom su srcoliki i trokutasti oblici više karakteristični za primorje,
a četverokutni za Hercegovinu.81 Na području Hrvatske, Dalmacije, Slavonije, Ugarske te Bosne i Huma trokutasti i srco-
liki štitovi javljaju se do kraja 14. stoljeća, a od početka 15. stoljeća štitovi su više polukružnog oblika.82 Prema pojedinim
autorima, turnirski štitovi (štitovi sa zarezom ili štitovi s tarčom) pojavljuju se tek u 15. stoljeću.83
Štit je nezaobilazan dio obrambenog oružja srednjovjekovnog ratnika. Dubrovnik je tijekom 14. i 15. stoljeća bio jedno
od središta proizvodnje štitova za njegovo zaleđe, tamo su se štitovi proizvodili, ali su dolazili i obrtnici iz zaleđa na priu-
čavanje.84 Srcolike štitove A. Benac naziva »dubrovačkim«, s karakteristikama razvijenoga 15. stoljeća.85 Također, mačevi
s jabučastim završetkom (tzv. gotički), s dvoručnom drškom, kovani su najviše u Dubrovniku za potrebe dobrog dijela
Balkana.86
Uvriježeno je mišljenje kako su štit i mač na stećcima oznaka ratnika, simbol plemstva, odnosno općenito odraz
društvene strukture.87 Sudeći prema njihovoj brojnosti i onima malobrojnima koji se mogu povezati s pojedinim oso-
bama, pretpostavka je da su oni oznaka nižeg plemstva nekadašnje Humske zemlje i Hercegovine.88 No kod većine to
sigurno nisu stvarni grbovi toga istog plemstva, iz jednostavnog razloga što postoji jako velik broj istih ili sličnih štitova
s mačem na jako širokom prostoru. Kao jedna od iznimka može se, primjerice, navesti štit na stećku kneza Petra Niko-
lića iz Vranjeva sela, gdje heraldička kompozicija s prikazima te natpis govore da je riječ o nadgrobnom spomeniku toga
velikaša.89
Kao i kod svih drugih pokušaja tumačenja simbola na stećcima, potrebno je biti oprezan jer upitna je proporcio-
nalnost naših promišljanja i promišljanja srednjovjekovnog čovjeka prema simbolizmu i dekoraciji, prema svetome i
profanome. Najbolji primjer zablude možda je primjer sljemenjaka (stećak 1) s Novakovog greblja u Čepikućama, gdje uz
ostale motive nalazimo scene lova te štit i mač kao neupitno muške, plemićke simbole,90 a u istraživanjima je ustanov-
ljeno kako je u grobu pod tim stećkom pokopana samo jedna osoba, i to žena, starosti 30 do 39 godina, u trenutku smrti
sve datirano C-14 metodom u 14. stoljeće.91
75 TOMASOVIĆ, PERKIĆ, ALDUK, 2008., str. 109, 114, 117; BRAUTOVIĆ, 2005., str. 74, 97, 120–121, 224–225, 254, 258, 291; ŽERAVICA, KOVAČIĆ, 2002., str.
13–15, 39, 43; KAPETANIĆ, 2016., str. 18.
76 Detaljnije o kasnosrednjovjekovnim mačevima vidjeti u: SIJARIĆ, 2004.
77 BEŠLAGIĆ, 1954., str. 179; ĆURČIĆ, 1943., str. 87.
78 FISKOVIĆ, 1961., str. 161.
79 ANĐELIĆ, 1964., str. 161–163.
80 MILETIĆ, 1982., str. 61.
81 BEŠLAGIĆ, 1982., str. 228, 232.
82 ANĐELIĆ, 1964., str. 159–160, 165.
83 WENZEL, 1965., str. 224; ANĐELIĆ, 1964., str. 163.
84 BEŠLAGIĆ, 1982., str. 227.
85 BENAC, 1953., str. 81.
86 BEŠLAGIĆ, 1971. a, str. 48.
87 MILETIĆ, 1982., str. 61–62; BEŠLAGIĆ, 1982., str. 232.
88 ANĐELIĆ, 1964., str. 162–163.
89 GLAVAŠ, 1987./1988., str. 146, 148–154, T I:1, sl. 4, 5.
90 PERKIĆ, 2013., str. 20, 22–23.
91 PERKIĆ, 2016., str. 16–17.
92
Luk i strijela – javljaju se na 5 stećaka, samostalno na stećcima 23 i 98 (T 31: 98), u kombinaciji s kružnim vijencem na
stećku 6 (T 31: 6), odnosno s kružnim vijencem i rukom na stećcima 24 i 33 (T 31: 24, 33). Samo na stećku 24 luk i strijela
(kao i ruka) prikazani su u reljefu, dok su na ostalim stećcima izrađeni plitkim udubljivanjem. U Konavlima motiv luka i
strijele na stećcima nalazimo još kod crkava sv. Ane u Lovornom, sv. Ane u Poljicima, sv. Petra u Karasovićima i sv. Tome
u Dobruši.92 Taj je motiv prisutan i na drugim stećcima dubrovačkog područja, no zanimljivo je da ga nalazimo i na nad-
grobnim pločama s lokaliteta gdje nema stećaka. Primjerice, kod crkava sv. Ilara u Mlinima,93 sv. Stjepana u Sustjepanu
(čak s rukom uz luk)94 i sv. Đurđa u Orašcu.
Luk i strijela pripadaju u hladno oružje pješaka i konjanika, a u navalno oružje uvršteni su zbog svoje namjene gađa-
nja protivnika.95 Korišteni su i kao oružje u lovu te na turnirima. Razlikuju se dvije temeljne vrste lukova – jednolučni
u obliku slova »C« te dvolučni u obliku grčkog slova »S«, pri čemu su zapadnoeuropski, pa tako i ovakvi kakve nalazimo
na stećcima i nadgrobnim pločama iz srednjeg vijeka, jednolučni.96 Jedno od najspominjanijih središta za distribuciju
lukova u unutrašnjost bio je Dubrovnik.97
Luk i strijelu najčešće nalazimo na stećcima u Hercegovini i donekle u Crnoj Gori,98 ali i na području Dalmatinske
zagore.99 Luk i strijelu s rukom, ali ne s vijencem, nego rozetom i polumjesecom nalazimo na lokalitetu Crkvina i Hutovo
u Popovu polju.100 Obično se drži kako motiv luka i strijele označuje grob ratnika, plemića,101 a u kombinaciji s kružnim
vijencem možda je i oznaka pobjednika na nekom turniru.
Razni floralni motivi – uz varijacije vitice s trolistom ili povijenu lozicu i druge spominjane motive, na stećku 28 (T
31: 28) nalazimo i jedan poseban floralni motiv, gdje se iznad rozete u reljefnoj kružnici izvija vitičasti motiv u reljefu, do
samih kutova stećka. Takav motiv nije poznat s drugih stećaka.
Ruka – javlja se na dvama stećcima (24 i 33) (T 31: 24, 33), isključivo u kombinaciji s lukom i strijelom pridržavajući
strjelicu i tetivu luka. Na stećku 24 izrađena je u reljefu, a na stećku 33 je udubljena. Kao motiv na stećcima, samostalno
ili uz neko oružje, ruka se najviše javlja u istočnoj Bosni i istočnoj Hercegovini, no mjestimice i na ostalim prostorima.102
U Konavlima su ovo jedini primjerci ruke na stećcima.
Općenito se misli kako ruka s oružjem označuje grob ratnika, feudalca,103 odnosno da je atribut viteštva.104 Možda
najbolja potvrda tomu jest prikaz ruke sa štitom i mačem na nadgrobnoj ploči (nije stećak) u lapidariju franjevačkog
samostana u Slanom, koja spominje plemiće Radivojeviće i Ohmučeviće, a na njoj je istaknuta 1472. godina.105 Pojedini
su autori držali kako je pojava ruke, luka i strijele ili štita i mača na stećku narativni moment (nešto ili neki događaj iz
života pokojnika), a ne ornamentalni motiv.106
Križ – kao središnji motiv javlja se na tri stećka (26, 73, 100) (T 31: 26, 73, 100), u tri inačice. Na stećku 26 u plitkom je
reljefu malteški križ, odnosno prikaz križa raširenih krakova. Na konavoskom području malteški križ poznat je samo s
jednoga nadgrobnog učelka kod crkve sv. Ivana Krstitelja u Ljutoj. Na okolnom prostoru križeve nalazimo na stećcima
92 TOMASOVIĆ, PERKIĆ, ALDUK, 2008., str. 109–111; BRAUTOVIĆ, 2005., str. 144, 188, 217, 226; ŽERAVICA, KOVAČIĆ, 2002., str. 21, 32; KAPETANIĆ,
2016., str. 22–23; KAPETANIĆ, 2000., str. 67–68.
93 TOMASOVIĆ, PERKIĆ, ALDUK, 2008., str. 107; PERKIĆ, D. i M., 2007., str. 48.
94 PRERADOVIĆ, 1903., str. 28.
95 KUŽIĆ, 2001., str. 27.
96 KUŽIĆ, 2001., str. 27.
97 BEŠLAGIĆ, 1982., str. 236.
98 BEŠLAGIĆ, 1982., str. 235.
99 KUŽIĆ, 2001., str. 23–34.
100 BEŠLAGIĆ, 1966., str. 56, sl. 104.
101 BEŠLAGIĆ, 1970., str. 152.
102 BEŠLAGIĆ, 1982., str. 290.
103 BENAC, 1951., str. 54.
104 SERGEJEVSKI, 1967., str. 92; BEŠLAGIĆ, 1966., str. 76.
105 Za crtež vidjeti u: WENZEL, 1965., str. 293, T. LXXVII, sl. 11.
106 KATIĆ, 1954., str. 160.
93
u Popovu polju,107 Šumi trebinjskoj,108 ili na udaljenijim dijelovima, kao što su Studenci u Ljubuškom,109 iznad crkve sv.
Jurja u Drašnicama110 i na drugim lokalitetima.
Kod stećka 73, u njegovom gornjem dijelu nalazi se urezani motiv, koji je ovdje interpretiran kao križ, no, s obzirom
na lošu očuvanost, to nije moguće i tvrditi. Ako je riječ o križu, onda se u sjecištu hasti nalaze nepravilna kružnica te
još jedna polukružnica koja spaja gornje tri haste, u dnu je trokutasto postolje s manjim kružnim završetkom. Zasad
ovakav križ na stećku nije poznat na cijelom dubrovačkom području, ali i šire.
Na stećku 100 je jednostavan, plitko udubljen križ istih krakova. Takvi križevi vrlo su česti na stećcima: katkad je
teško razaznati jesu li izvorno na stećku ili su naknadno urezani ili udubljeni kod sekundarne uporabe stećka kao nad-
grobne ploče.
Iako se u početku držalo kako je motiv križa na stećcima vrlo rijedak,111 pomnijim proučavanjem ustanovljeno je kako
je to u bîti jedan od najčešćih motiva na njima.112 Javlja se u raznim inačicama, samostalno ili kao dio drugih motiva. Uz
ostale kršćanske motive i simboliku, to je, naravno, izravni dokaz kršćanske pripadnosti pokopanih pod stećcima.
Kružni vijenac – na stećcima kod Sv. Barbare javlja se u dvije inačice: izrađen plitkim kružnim žlijebom (stećci 22, 50)
ili od tordiranog užeta u reljefu (stećci 6, 24, 33, 54) (T 31: 6, 24, 33). Katkad je riječ o samostalnom motivu (stećci 22, 50 i 52),
dok je u drugim slučajevima u kombinaciji s lukom i strijelom (stećci 6, 24 i 33). Inače je kao motiv vrlo čest; međutim na
cijelom dubrovačkom području nije poznat. Najsličnija je jedna urezana kružnica na stećku kod crkve sv. Ivana Krstite-
lja u Ljutoj.
Taj se motiv u literaturi javlja pod raznim imenima: kružni vijenac, obruč, disk, plastični krug, kotač od pletenog
užeta, a kad je samo udubljen, onda i kamenica i slično. Ako su unutar takvoga vijenca još i križ, zvijezda, cvijet i slič-
no, onda se naziva i rozetom. Postoje, također, i različita tumačenja kružnog vijenca, bez obzira na varijacije u izradbi:
primjerice, da ima simboličnu i obrednu funkciju povezanu s krštenjem i ponovnim rođenjem,113 da je religiozni motiv
kao predstava sunca,114 staleška oznaka plemstva,115 zagrobna nagrada pravovjernima,116 općenito prežitak poganskih
obreda117 i slično. Šefik Bešlagić ih tumači na dva moguća načina: kao simbol sunca, odnosno relikt staroslavenske re-
ligije u kršćanstvu ili, ovisno o kontekstu, kao vijenac cvijeća ili lovora, odnosno pobjednički vijenac kod igara, turnirâ
i slično.118 U tom smislu tumači ih i Alojz Benac, pozivajući se na M. Hoernesa.119 Upravo takvo tumačenje u kontekstu
pobjedničkog vijenca možda je najbliže za naše primjerke, na kojima se kružni vijenac od tordiranog užeta nalazi uz luk
i strijelu (stećci 6, 24 i 33).
Tri kružna vijenca međusobno spojena uklesanom vrpcom – nalazimo na dva stećka kod Sv. Barbare (stećci 81, 93)
(T 29: 81, 93). Riječ je o specifičnom načinu ukrašivanja stećaka koji je, zasad, poznat na još samo tri lokaliteta na cije-
lom području rasprostiranja stećaka. Kod crkve sv. Petra u Nikšiću nalaze se tri takva stećka:120 jedan na položaju Bijeli
Mramor na Žabljaku121 te jedan na položaju Banovića gorica kod Bitelića (Sinjska krajina) u Hrvatskoj.122 Sličan motiv
nalazimo i na nadgrobnoj ploči despota Stjepana Crnojevića iz sredine 15. stoljeća, koja se nalazi na otočiću Kom na
107 BEŠLAGIĆ, 1966., str. 73–74.

108 SPARAVALO, 1979., str. 60, sl. 5.
109 WENZEL, 1965., T. XXV, sl. 16, 18; VEGO, 1954., str. 8, T. I:1, 2.
110 TOMASOVIĆ, 2007., str. 44.
111 TRUHELKA, 1891., str. 383; SOLOVJEV, 1948., str. 91.
112 WENZEL, 1965., str. 91; VIDOVIĆ, 1954., str. 119.
113 WENZEL, 1965., str. 130; BEŠLAGIĆ, 1971. a, str. 38–39.
114 SERGEJEVSKI, 1952. b, str. 27; RADIĆ, 1888., str. 252.
115 BENAC, 1950., str. 31.
116 SOLOVJEV, 1956., str. 57.
117 MILOŠEVIĆ, 1986., str. 91–97.
118 BEŠLAGIĆ, 1982., str. 174.
119 BENAC, 1952., str. 45.
120 SERGEJEVSKI, 1952. a, sl. 16, 19, 20; BEŠLAGIĆ, 1971. b, str. 119–121; WENZEL, 1965., T. II, sl. 26–28.
121 VEMIĆ, 2011., str. 43–44, sl. 1–2.
122 MILOŠEVIĆ, 1985., sl. 2; MILOŠEVIĆ, 1991., str. 41, sl. 51.
94
Skadarskom jezeru.123 Na sva tri položaja sa stećcima taj motiv je središnji motiv, kao i kod naših stećaka. Jedina razlika
jest u tome što stećci kod Sv. Barbare imaju za borduru vitice povijene lozice, a kao dodatne ukrase još dva plitko žli-
jebljena vijenca (stećak 81), odnosno dvije urezane kružnice s križem na prednjoj bočnoj stranici (stećak 93), dok stećci
na preostalim lokalitetima imaju višestruka uzdužna reljefna rebra i eventualno tordirano uže uz središnji motiv. Ne
možemo znati koja je izvorna povezanost ovoga motiva na četirima relativno udaljenima lokalitetima. Ante Milošević
je čak pretpostavio istu klesarsku radionicu124 ili da je to posljedica migracija istog stanovništva.125 No za takvo što nema
dovoljno argumenata, odnosno, jednostavno se ne može isključiti mogućnost kopiranja motiva ili rad više majstora pod
međusobnim utjecajem.
Uzdužni žlijeb – razdjelnica po sredini stećka – javlja se na dva stećka (15, 92). Identične primjere nalazimo na groblju
sa stećcima u Boljunima.126 Moguće je da je riječ o dvojnim grobovima.127
Zaključna razmatranja
Smještaj
Možemo zaključiti da je osnovni parametar pri izboru za smještaj stećaka upravo na ovom položaju postojanje pri-
rodnih, a poslije i antičkih te srednjovjekovnih putova od priobalja prema unutrašnjosti. Zbog takve komunikacije, u
njezinoj neposrednoj blizini nalazimo prapovijesnu kamenu gomilu, pa onda posredno možemo govoriti i o kontinuite-
tu svetog mjesta, o kontinuitetu pokapanja u prapovijesti i u srednjem vijeku. Osim toga, takav položaj uz putove vrlo je
čest smještaj za groblja sa stećcima. Postavljanje grobova i groblja uz putove običaj je koji možemo pratiti od prapovije-
snih, preko antičkih pa sve do srednjovjekovnih razdoblja. Tu komunikaciju možemo promatrati kao simboličan put na
drugi svijet, ali ne treba zanemariti ni štovanje umrlih predaka te njihovo čuvanje putova koji vode u naselje. Vjerojatno
je važnost komunikacije imala presudnu ulogu i pri izboru gradnje crkve sv. Barbare, bez obzira na to je li riječ o ranokr-
šćanskom ili nekom kasnijem razdoblju. Općenito je poznato da je većina ranokršćanskih crkava bila uz antičke putove,
a to se odnosi i na kasnije srednjovjekovne crkve.128 Vidjeli smo kako je groblje sa stećcima organizirano uokolo crkve sv.
Barbare (prilog 2), što je, moglo bi se reći, i pravilo za sve poznate stećke u Konavlima. Na širemu dubrovačkom području
oko 90% svih lokaliteta sa stećcima nalazi se uokolo crkava, što je posebnost ovoga prostora i prostorâ u neposrednoj
okolici. Naime, slično je i na susjednim područjima Popova polja,129 Šume trebinjske130 i doline rijeke Trebišnjice,131 gdje
je također većina lokaliteta sa stećcima uokolo crkava, bez obzira na to jesu li one katoličke ili pravoslavne. Za razliku
od tih prostora, s kojima kada je riječ o stećcima inače postoji dosta sličnosti, u Hercegovini je općenito samo trećina
lokaliteta sa stećcima smještena oko crkava. Naime, od 284 poznata lokaliteta u Hercegovini, njih 93 su oko crkava, a 191
nije.132 Na ostalim prostorima rasprostranjenosti stećaka većina njih nije uz crkve ili u njihovoj blizini.
123 MILOŠEVIĆ, 2013., str. 91.

126 PALAMETA, RAGUŽ, ŠUTALO, 2012., spomenik br. 48.
127 BEŠLAGIĆ, 1970., str. 154.
128 PERKIĆ, 2009., str. 20
129 BEŠLAGIĆ, 1966., str. 90.
130 SPARAVALO, 1979., str. 134–135.
131 BEŠLAGIĆ, 1962., str. 33.
132 LOVRENOVIĆ, 2013., str. 337–338.
95
Ukrašavanje
Od ukupnog broja stećaka oko trećina njih je ukrašena, bordura se javlja na 13, a središnji motiv na 20 stećaka (poje-
dini imaju i borduru i središnji motiv). Većina motiva koji se javljaju na stećcima izvedena je u tehnici plitkog reljefa ili
urezivanjem, odnosno plitikim udubljivanjem. Motivi koji se javljaju na stećcima, bez obzira na to je li riječ o borduri ili
o središnjem motivu, uglavnom imaju dekorativnu ili simboličnu ulogu. Vrlo često te dvije uloge nije moguće sa sigur-
nošću razdvojiti, a još manje egzaktno determinirati. No zbog neupitne simbolike pojedinih motiva potrebno je barem
pokušati objasniti ih, pazeći pritom na činjenicu da nam nedostaju potpuni ulazni podatci, odnosno razmišljanja sred-
njovjekovnog čovjeka i njegov odnos prema svetomu i profanomu. U svakom slučaju, među motivima, uz simbolizam
svojstven srednjovjekovnoj umjetnosti, raspoznaju se sveti i profani simboli te ostali ornamenti koji se međusobno
prožimlju i upotpunjuju.
Od svetih ili religioznih simbola tu su ponajprije križ, a možda i četverolisne rozete kao shematizirani križ. U profane
simbole pripadaju socijalni simboli, kao što su štit i mač, ruka, luk i strijela. Razni oblici bordura uglavnom se javljaju
kao dekorativni element, iako pojedine bordure, kao što su spirala, vitice s trolistom, rozete, vijenci i slično, izvorno
mogu biti i religiozni simboli. O tome da bordure najčešće imaju ukrasnu funkciju možda najbolje govori i činjenica
što takve ukrase nalazimo u raznim oblicima narodne umjetnosti.133 One koje se javljaju na ovom lokalitetu možemo
podijeliti na tri osnovne skupine: na arhitektonske (tordirano uže i vrpca), vegetabilne (vitice s trolistom i bez njega) i na
geometrijske (krug, spirala).
Motivi na stećcima dubrovačkog područja općenito su vrlo slični onima na hercegovačkom području, bez obzira na
to je li riječ o nekadašnjim područjima Zahumlja ili Travunije. Isto se većim dijelom može reći i za motive sa stećaka kod
Sv. Barbare; međutim, postoje i određene posebnosti.
Uočljiva je potpuna odsutnost figuralnih prikaza i scena lova, te bilo kakvih životinja, koji su inače relativno česti.
Pojedine motive, primjerice tri kružna vijenca međusobno spojena uklesanom vrpcom, nalazimo samo ovdje i na još tri
relativno udaljena lokaliteta: kod crkve sv. Petra u Nikšiću,134, na lokalitetu Bijeli Mramori na Žabljaku135 i na položaju
Banovića gorica kod Bitelića (Sinjska krajina) u Hrvatskoj.136
Štitovi su specifični po tome što je riječ o inačicama turnirskih, srcolikih mačeva, kakve inače ne nalazimo na drugim
lokalitetima. Štit sa stećka 1 ima i raščlanjenje s jedne strane s jednom, a s druge strane sa četiri horizontalne vrpce, što
je također specifičnost ovoga lokaliteta.
Bordure su manje-više uobičajene kao i na drugim lokalitetima, no vidljivo je da imamo i vitice s trolistom pod gotič-
kim utjecajem, ali i vitice povijene lozice, bez trolista, s raznim umetcima pod romaničkim utjecajem.
Urezani križ s kružnicom na sjecištu hasti i polukružnicom koja spaja gornje tri haste, te na dnu završava trokuta-
stim postoljem s kružnim završetkom, ne nalazimo niti na jednom drugom stećku na svemu području rasprostiranja.
Unatoč navedenim specifičnostima, u usporedbi motiva koji se javljaju na stećcima kod Sv. Barbare, ali i općenito na
dubrovačkom području, neupitna je spomenuta sličnost s motivima širega hercegovačkog zaleđa. Također, na brojnim
motivima hercegovačkog zaleđa vidljiv je veliki utjecaj romanike i gotike iz urbanih obalnih središta.137 Pitanje je koliko
su lokaliteti dubrovačkog područja bili posrednici u prenošenju takvih motiva, a koliko je bilo povratnih utjecaja zaleđa
na ruralno priobalje. Vjerojatno su utjecaji bili obostrani, dvosmjerni, zbog važnosti Dubrovnika za njegovo zaleđe, ra-
zvijenih komunikacija prema unutrašnjosti i razvijene razmjene, kako trgovačke robe tako i umjetničkog izričaja.
133 BENAC, 1952., str. 38–39.

134 SERGEJEVSKI, 1952. a, sl. 16, 19, 20; BEŠLAGIĆ, 1971. b, str. 119–121; WENZEL, 1965., T. II, sl. 26–28.
135 VEMIĆ, 2011., str. 43–44, sl. 1–2.
136 MILOŠEVIĆ, 1985., sl. 2; MILOŠEVIĆ, 1991., str. 41., sl. 51.
137 FISKOVIĆ, 1961., str. 147–174; PALAMETA, 2004., str. 130–143; KARAMAN, 1954., str. 174, 180–181.
96
Tko je pokapan pod stećcima?
Iako se u raznim ranijim enciklopedijskim izdanjima, pa čak i u memoriji prosječnog čovjeka stećke povezivalo s bo-
gumilstvom, ipak im ne možemo pripisati isključivo bogumilski karakter, odnosno povezanost s hereticima srednjovje-
kovne bosanske Crkve.138 Općenito je poznato i prihvaćeno da pokapanje pod stećcima nije vezano uz etničku ili vjersku
pripadnost,139 pa stoga u tom smislu ne možemo ništa više reći ni za predmetni lokalitet.140
Kada je riječ o društvenim slojevima koji su pokapani pod stećcima, logično je pretpostaviti da su se pod njima po-
kapali oni koji su si to mogli priuštiti. Ilustrativan je podatak iz 1377., koji nam govori da je trošak pogreba Vlaha Priboja
Papalića (tu su uključeni trošak izradbe i postavljanja stećka te ostali troškovi vezani uz pogreb) iznosio 40 libara. U to
vrijeme, prosječan ukop u Splitu iznosio je 4–8 libara, a cijela obiteljska grobnica u crkvi šibenskih franjevaca mogla se
dobiti za 40 libara.141 Tomu u prilog ide i već spomenuta pretpostavka kako je većina crkava u Konavlima, prije uspo-
stave dubrovačke vlasti, pripadala lokalnom plemstvu (vlasteličićima), gdje se pokapaju njihove obitelji, ali i kmetovi.142
Jesu li pod stećcima pokapani isključivo plemstvo i članovi njihovih obitelji, a niži slojevi u grobovima bez stećaka ili
pod rustičnim, slabo obrađenim i neukrašenim stećcima, ne možemo sa sigurnošću znati. Kod Sv. Barbare nalazilo se
dvadesetak rustičnih, slabo obrađenih ploča – stećaka, ali ne znamo tko je pod njima pokopan. Potrebno je napomenuti
kako se pokraj vidljivih stećaka nalazi i nekoliko grobnih mjesta (raka) zatrpanih kamenjem, pa se može pretpostaviti
postojanje još niza grobova s kojih su stećci dislocirani ili ih nisu niti imali. Prema spoznajama s ostalih lokaliteta sa
stećcima, možemo pretpostaviti da je grobova bez stećaka bilo i do tri puta više nego onih s njima.143 I ovdje kao ilustra-
tivan podatak može poslužiti stećak s natpisom sluge vojvode Radoslava Pavlovića, koji se opisuje u putopisu Benedikta
Kuripešića iz 1530. godine, što je ujedno i najstariji spomen stećaka u povijesnim izvorima. Natpis izričito spominje nje-
gova slugu koji je pokopan pod stećkom, a navodno se nalazio kod Rogatice u istočnoj Bosni.144 Za taj stećak danas nije
poznato gdje se nalazi. Radoslav Pavlović vjerojatno je onaj isti koji je bio gospodarom Konavala i Soko grada do prodaje
njegova dijela Dubrovčanima.
Zaključno možemo pretpostaviti da su pod stećcima, barem onima kvalitetnijima i eventualno ukrašenima, pokapa-
ni pripadnici plemstva i njihove obitelji, a u iznimnim prilikama i njihovi sluge i kmetovi, no i tada zbog njihove izrazite
povezanosti ili zasluga u odnosu na više slojeve. Ne smijemo zanemariti ni obrtnike koji se izdvajaju i jačaju tijekom
srednjeg vijeka. Na Sv. Barbari nema oznaka na stećcima koji bi se mogli pripisati obrtnicima, ali u obližnjoj Župi du-
brovačkoj kod crkava sv. Matije u Čelopecima i sv. Đurđa u Petrači imamo prikaze kosijera i kutomjera.145 Također, na
nadgrobnim pločama iz urbanih sredina, uglavnom iz samostanskih crkava, istodobnih sa stećcima, vrlo često nalazimo
oznake i natpise koje povezujemo uz obrtnike. Mogu se navesti primjeri iz dominikanskog i franjevačkog samostana
u Dubrovniku ili franjevačkoga iz Kotora,146 ali i u crkvi sv. Nikole u Stonu, u dominikanskoj crkvi na Lopudu, crkvi sv.
Nikole na Lapadu ili na groblju na Dančama.147
Jedini egzaktni način kojim bi se ustanovila moguća rodbinska ili rodovska povezanost jest provođenje DNA analiza
u sklopu arheoloških istraživanja.
138 VEGO, 1963., str. 195–215.

139 POKLEČKI STOŠIĆ, 2008., str. 20; PERKIĆ, 2012., str. 30–31.
140 Općenito o vjerskim prilikama u Konavlima u srednjem vijeku vidjeti u: KAPETANIĆ, 2011., str. 50–52; KAPETANIĆ, VEKARIĆ, 1998., str. 36–45,
59–62.
141 MILOŠEVIĆ, 2013., str. 97–98.
142 KAPETANIĆ, 2011., str. 236.
143 PERKIĆ, 2016., str. 16.
144 KAER, 1895. a, str. 32–33.
145 TOMASOVIĆ, PERKIĆ, ALDUK, 2008., str. 107–108.
146 MIJOVIĆ, 1984., str. 168–169.
147 FISKOVIĆ, 1961., str. 160.
97
Datiranje
O datiranju stećaka kod Sv. Barbare, bez multidisciplinarnih arheoloških istraživanja i provođenja odgovarajućih
analiza, teško je detaljnije govoriti. Naime, uobičajeno dosadašnje datiranje većine grobljâ sa stećcima obavljano je na
temelju (ne)pojavljivanja određenih oblika stećaka, zatim proučavanjem i paralelizmom pojedinih motiva na stećcima
sa sličnim motivima na drugim spomenicima, koji se mogu kronološki odrediti, i slično. Iznimka su, dakako, stećci na
kojima se u epitafima pojavljuju pojedine osobe koje je moguće staviti u točno određeni povijesni kontekst, pa ih je onda
moguće i uže datirati. Primjerice, uvriježeno je mišljenje kako stećci u obliku sljemenjaka predstavljaju zadnju fazu u
razvoju stećaka, odnosno kako se počinju izrađivati tek tijekom 15. stoljeća.148 Pojedini autori čak su razradili kronolo-
giju u smislu da se stećci u obliku ploča javljaju poslije 1220., visoki monumentalni stećci oko 1360., a stećci s likovnim
prikazima oko 1435., odnosno 1477. godine.149 Moguće je da na pojedinim područjima ili lokalitetima takav parametar
zaista vrijedi. No istraživanja i C-14 analiza groba pod sljemenjakom na Novakovom greblju u Čepikućama pokazala su
da je jedino pokopavanje pod njim obavljeno tijekom 14. stoljeća.150 Istraživanja na spomenutom lokalitetu također su
pokazala kako se pokapanje obavljalo prije i nakon dolaska Dubrovačkog primorja pod Dubrovačku Republiku. Stoga se
slično može pretpostaviti i za Konavle, odnosno da se pod stećcima pokapa i nakon 1423. ili 1426. godine.
Dakle, najvjerojatnije se pokapanje pod stećcima kod Sv. Barbare obavljalo tijekom cijeloga 14. i u 15. stoljeću, a za
detaljnije datiranje ipak je potrebno provesti sustavna arheološka istraživanja.
Važnost lokaliteta za konavosku prošlost i budućnost
Kao što smo vidjeli iz prethodnih prikaza i opisa pojedinih stećaka, arheološki lokalitet Sv. Barbara u Dubravki jednoje
od najvećih i najsačuvanijih groblja sa stećcima na području Konavala, ali i na cijelom dubrovačkom području. Većina
grobova i stećaka sačuvana je in situ. Postavljeni su u redove po padini brda i pripadajućoj zaravni oko crkve. Orijentacija
stećaka i grobova nije u potpunosti ujednačena. Većinom su položeni u smjeru jugozapad – sjeveroistok, prateći izohipse
padine, dok su oni bliže crkvi bliže orijentaciji istok – zapad, u pojedinim slučajevima i sjeverozapad – jugoistok. Crkveni i
grobni prostor ograđen je suhozidnom međom u sklopu koje su dva ulaza, sjeveroistočni i jugozapadni, oba flankirana s po
dva neukrašena stećka u sekundarnoj uporabi kao dovratnici. Zadnjim dokumentiranjem ustanovljeno je postojanje uku-
pno 104 stećka, od kojih 94 cjelovita i 10 ulomaka. Prema uvriježenoj tipologiji stećaka, nalazimo 69 ploča (od kojih10 uloma-
ka ploča) i 35 sanduka (visokih i niskih). Ukrašen je 31 primjerak, odnosno 13 cjelovitih ploča, 2 ulomka ploča i 16 sanduka.
Kao bordura, korišteni su motivi vitica s trolistom, tordirane vrpce, tordiranog užeta, te nizova spirala i rozeta s križevima,
a kao središnje motive nalazimo udubljene ili reljefne vijence, rozete, križeve, kružna udubljenja povezana sa žljebovima
ili vrpcama, luk i strijelu samostalno ili u kombinaciji s ispruženom rukom, štit i mač te uzdužni žlijeb po sredini stećka.
Na jednom se stećku nazire u potpunosti nečitak natpis. Dakle, ukrašena je oko trećina stećaka, no može se reći kako
prevladavaju stećci vrlo fine izradbe, pravilno izvedenih rubova, od kojih brojni imaju zaglađene gornje plohe. Uočeno je i
kako brojni grobovi sa stećcima uz uzglavlje vrlo često imaju kamene nepravilne ploče kao dodatne vanjske oznake groba.
U svakom slučaju, groblje sa stećcima kod crkve sv. Barbare u Dubravki iznimno je vrijedan arheološki lokalitet, koji
nam svjedoči o nekadašnjoj gustoj naseljenosti ovoga područja zbog svoje komunikacijske važnosti, ali i zbog prirodnog
bogatstva i ljepota, katkad zaboravljenih, no barem djelomice oživljenih istraživanjima jednog segmenta kulturne ba-
štine hrvatskog srednjovjekovlja.
Nadamo se kako će nakon uvrštavanja ovoga lokaliteta na Popis svjetske baštine UNESCO-a oživjeti i kvalitetnija
prezentacija lokaliteta, koja će omogućiti njegovo očuvanje i naslijeđe budućim naraštajima.
148 MILOŠEVIĆ, 1991., str. 45, bilješka 100; LOVRENOVIĆ, 2013., str. 66.
149 WENZEL, 1962., str. 102–143.
150 PERKIĆ, 2016., str. 16–17.
98
99
Prilog 2.
Geodetski situacijski snimak postojećeg stanja
Izradio: Arheoplan d.o.o., Butkovina7, 20216 Dubravka
Dopunio
100 i obradio: D. Perkić
TABLA 1
Stećak 1
Stećak 1
(detalj)
101
TABLA 2
Stećak 6
Stećak 6
(detalj)
102
TABLA 3
Stećak 9
Stećak 9
(detalj)
103
TABLA 4
Stećak 11
Stećak 15
104
TABLA 5
Stećak 7
Stećak 7
(detalj)
105
TABLA 6
Stećak 18
Stećak 18
(detalj)
106
TABLA 7
Stećak 22
Stećak 22
(detalj)
107
TABLA 8
Stećak 23
Stećak 23
(detalj)
108
TABLA 9
Stećak 24
Stećak 24
(detalj)
109
TABLA 10
Stećak 25
Stećak 25
(detalj)
110
TABLA 11
Stećak 26
Stećak 26
(detalj)
111
TABLA 12
Stećak 28
Stećak 28
(detalj)
112
TABLA 13
Stećak 29
Stećak 29
(detalj)
113
TABLA 14
Stećak 33
Stećak 33
(detalj)
114
TABLA 15
Stećak 33
(detalj)
Stećak 34
115
TABLA 16
Stećak 34
(detalj)
Stećak 38
116
TABLA 17
Stećak 38
Stećak 38
(detalj)
117
TABLA 18
Stećak 42
Stećak 42
(detalj)
118
TABLA 19
Stećak 50
Stećak 50
(detalj)
119
TABLA 20
Stećak 73
Stećak 73
(detalj)
120
TABLA 21
Stećak 80
Stećak 80
(detalj)
121
TABLA 22
Stećak 81
Stećak 81
(detalj)
122
TABLA 23
Stećak 83
Stećak 88
123
TABLA 24
Stećak 82
Stećak 92
124
TABLA 25
Stećak 93
Stećak 93
(detalj)
125
TABLA 26
Stećak 98
Stećak 98
(detalj)
126
TABLA 27
Stećak 100
Stećak 100
(detalj)
127
TABLA 28
Pogled sa sjeverozapada
Pogled sa sjevera
Pogled s juga
128
TABLA 29
129
TABLA 30
130
TABLA 31
131
LITERATURA
ALDUK, 2008.
I. ALDUK, »Stećci u kontekstu europskog i našeg srednjovjekovlja«, u: Stećci, katalog izložbe, (ur.) J. Poklečki Stošić, Zagreb, 2008., 44–55.
ANĐELIĆ, 1964.
P. ANĐELIĆ, »Neka pitanja bosanske heraldike«, u: Glasnik Zemaljskog muzeja, n. s., XIX., Sarajevo, 1964., 157–170.
ANĐELIĆ, 1973.
P. ANĐELIĆ, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, stolna mjesta bosanskih vladara u XIV. i XV. stoljeću, Sarajevo, 1973.
BADURINA, 1998.
A. BADURINA, »Hagiografija konavala«, u: Konavle u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, 1, Dubrovnik, 1998., 253–260.
BATOVIĆ, 1988.
Š. BATOVIĆ, »Konavle u prapovijesti«, u: Konavoski zbornik, II., Dubrovnik, 1988.
BENAC, 1950.
A. BENAC, Radimlja, Sarajevo, 1950.
BENAC, 1951.
A. BENAC, Olovo, srednjovjekovni nadgrobni spomenici, II., Beograd, 1951.
BENAC, 1952.
A. BENAC, Široki brijeg, srednjovjekovni nadgrobni spomenici, III., Sarajevo, 1952.
BENAC, 1953.
A. BENAC, »Srednjovjekovni stećci od Slivna do Čepikuća«, u: Anali Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti u Dubrovniku, sv. 2., Dubrovnik, 1953., 59–85.
BENAC, 1967.
A. BENAC, Stećci. Mala istorija umetnosti, Beograd, Zagreb, 1967.
BERITIĆ, 1966.
L. BERITIĆ, »Tvrđava Sokol u Konavlima«, u: Anali Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku,
sv. 10.–11., Dubrovnik, 1966.
BERITIĆ, 1987.
D. BERITIĆ, »Rasprostranjenost stećaka na dubrovačkom području«, u: Zbornik radova sa Simpozija Likovna kultura Dubrovnika 15. i
16. stoljeća, Dubrovnik, 1987., 145–150.
BEŠLAGIĆ, 1954.
Š. BEŠLAGIĆ, Kupres, srednjovjekovni nadgrobni spomenici, V., Sarajevo, 1954.
BEŠLAGIĆ, 1959.
Š. BEŠLAGIĆ, Stećci na Blidinju, Zagreb, 1959.
BEŠLAGIĆ, 1962.
Š. BEŠLAGIĆ, »Srednjovjekovni nadgrobni spomenici – stećci (dolina Trebišnjice)«, u: Naše starine, VIII., Sarajevo, 1962., 17–36.
BEŠLAGIĆ, 1966.
Š. BEŠLAGIĆ, Popovo, srednjovjekovni nadgrobni spomenici, VIII., Sarajevo, 1966.
BEŠLAGIĆ, 1970.
Š. BEŠLAGIĆ, »Stećci Hodova«, u: Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, godina XII., Dubrovnik, 1970., 113–163.
BEŠLAGIĆ, 1971. a
Š. BEŠLAGIĆ, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971.
BEŠLAGIĆ, 1971. b
Š. BEŠLAGIĆ, Stećci i njihova umjetnost, Sarajevo, 1971.
132
BEŠLAGIĆ, 1982.Š. BEŠLAGIĆ, Stećci – kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982.
BOJANOVSKI, 1992.
I. BOJANOVSKI, »Topografija ilirsko-rimskih naselja u Gornjoj Gori (Bandi) u Konavlima«, u: Dubrovački horizonti, 32, Dubrovnik, 1992.,
167–182.
BRAUTOVIĆ, 2005.
J. i M. BRAUTOVIĆ, Povijesno umjetnička topografija Konavala i stanje očuvanosti spomeničke baštine, Močići, 2005.
ČREMOŠNIK, 1928.
G. ČREMOŠNIK, »Prodaja bosanskog Primorja Dubrovniku god. 1399. i kralj Ostoja«, u: Glasnik Zemaljskog muzeja, XL., Sarajevo, 1928.,
109–126.
ĆURČIĆ, 1943.
V. ĆURČIĆ, »Starinsko oružje u Bosni i Hercegovini«, u: Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, LV., Sarajevo, 1943., 21–225.
DINIĆ, 1967.
M. DINIĆ, Humsko trebinska vlastela, Beograd, 1967.
DOMIJAN, PETRICIOLI, VEŽIĆ, 1990.

M. DOMIJAN, I. PETRICIOLI, P. VEŽIĆ, Sjaj zadarskih riznica, Zagreb, 1990.
EVANS, 1883.
A. EVANS, Antiquarian researches in Illyricum (part I and II), Westminster, 1883.
FISKOVIĆ, 1961.
C. FISKOVIĆ, »Stećci u Cavtatu i u Dubrovačkoj župi«, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 13, Split, 1961, 147–174.
FISKOVIĆ, 1973.
C. FISKOVIĆ, »Dalmatinski majstori u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini«, u: Radovi sa simpozija »Srednjovjekovna Bosna i europska
kultura«, Izdanje Muzeja grada, III., Zenica, 1973., 147–199.
GLAVAŠ, 1987./1988.
T. GLAVAŠ, »Nekropola knezova Nikolića u Vranjevu selu kod Neuma«, u: Glasnik Zemaljskog muzeja, n. s., sv. 42./43., Sarajevo, 1987./1988.,
143–164.
GRUJIĆ, 1926.
R. GRUJIĆ, Konavli pod raznim gospodarima od XII do XV veka, Spomenik SAN, 66, Beograd, 1926.
KAER, 1895. a
P. KAER, »O stećcima«, u: Starohrvatska prosvjeta, god. 1., br. 1, Knin, 1895., 27–34.
KAER, 1895. b
P. KAER, »O stećcima«, u: Starohrvatska prosvjeta, god. 1., br. 3, Knin, 1895., 157–164.
KAPETANIĆ, 2000.
N. KAPETANIĆ, Konavoski epigrafski spomenici iz vremena Dubrovačke Republike, Dubrovnik, 2000.
KAPETANIĆ, 2011.
N. KAPETANIĆ, Konavle u XV. stoljeću, Gruda, 2011.
KAPETANIĆ, 2016.
N. KAPETANIĆ, Pod barjakom sv. Vlaha. Naoružanje i posada na tvrđavi Sokol 1420–1672, Dubrovnik, 2016.
KAPETANIĆ, VEKARIĆ, 1995.

N. KAPETANIĆ, N. VEKARIĆ, »Granice konavoskih crkvenih župa«, u: Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, XXXIII.,
Dubrovnik, 1995., 21–33.
KAPETANIĆ, VEKARIĆ, 1998.

N. KAPETANIĆ, N. VEKARIĆ, Stanovništvo Konavala, 1., Dubrovnik – Zagreb, 1998.
133
KARAMAN, 1954.
LJ. KARAMAN, »O bosanskim srednjovjekovnim stećcima«, u: Starohrvatska prosvjeta, III. ser., sv. 3./1954., Zagreb, 171–182.
KATIĆ, 1954.
L. KATIĆ, »Stećci u Imotskoj krajini«, u: Starohrvatska prosvjeta, III. ser., sv. 3./1954., Zagreb, 131–167.
KOČAN, 1984,
S. M. KOČAN, Konavle – fotomonografija, Dubrovnik, 1984.
KRLEŽA, GRGIĆ, GRČEVIĆ, 1972.

M. KRLEŽA, M. GRGIĆ, M. GRČEVIĆ, Zlato i srebro Zadra i Nina, Zagreb, 1972.
KUŽIĆ, 2001.
K. KUŽIĆ, »Prikazi koplja te luka i strijele na srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima iz Dalmatinske zagore«, u: Zbornik Odsjeka
za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 19, Zagreb, 2001., 23–34.
LOVRENOVIĆ, 2013.
D. LOVRENOVIĆ, Stećci. Bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, Zagreb, 2013.
LUČIĆ, 1982.
J. LUČIĆ, »Kroz konavosku prošlost«, u: Konavoski zbornik, I., Dubrovnik, 1982.
LUČIĆ, 1986.
J. LUČIĆ, »Uprava u Dubrovačkom (Slanskom) primorju u doba Republike«, u: Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka, 1., Dubrovnik,
1986., 35–55.
MARINOVIĆ, 1998.
A. MARINOVIĆ, »Bratstva u Konavlima – lokalni organi vlasti za doba Dubrovačke Republike«, u: Konavle u prošlosti, sadašnjosti i
budućnosti, 1., Dubrovnik, 1998., 111–137.
MIJOVIĆ, 1984.
P. MIJOVIĆ, »O kasnoantičkim i srednjovjekovnim grobljima Kotora«, u: Boka, 15–16, Herceg Novi, 1984., 161–191.
MILETIĆ, 1982.
N. MILETIĆ, Stećci. Umjetnost na tlu Jugoslavije, Zagreb, Beograd, Mostar, 1982.
MILOŠEVIĆ, 1985.
A. MILOŠEVIĆ, »Ranosrednjovjekovni grob iz Bitelića«, u: Starohrvatska prosvjeta, III. ser., sv. 15./1985., Split, 227–234.
MILOŠEVIĆ, 1986.
A. MILOŠEVIĆ, »Prežitak poganskih obreda sahranjivanja na stećcima«, u: Starohrvatska prosvjeta, III. ser., sv. 16./1986., Split, 91–96.
MILOŠEVIĆ, 1991.
A. MILOŠEVIĆ, Stećci i Vlasi, Split, 1991.
MILOŠEVIĆ, 2013.
A. MILOŠEVIĆ, »O problematici stećaka iz dalmatinske perspektive«, u: Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANU BiH, knjiga
42., Sarajevo, 2013., 89–101.
OBAD, 1982.
M. OBAD, »Iz prošlosti sela Dubravka«, u: Konavoski zbornik, I., Dubrovnik, 1982., 98–104.
PALAMETA, 2004.
M. PALAMETA, »Odjeci gotike na stećcima«, u: Status, br. 2, Mostar, 2004., 130–143.
PALAMETA, RAGUŽ, ŠUTALO, 2012.

M. PALAMETA, M. RAGUŽ, M. ŠUTALO, Tajna Boljuni, Stolac, 2012.
PERKIĆ, 2009.
D. PERKIĆ, »Komunikacije kroz župsku prošlost«, u: Kurenat, 6, Župa dubrovačka, 2009., 20–21.
134
PERKIĆ, 2013.
D. PERKIĆ, »Nove spoznaje o grobljima sa stećcima na području Čepikuća i Trnovice«, u: Zbornik Dubrovačkih muzeja, II., Dubrovnik,
2013., 17–48.
PERKIĆ, 2016.
D. PERKIĆ, »Arheološka istraživanja Novakovog greblja u Čepikućama«, u: Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka, XII., Dubrovnik, 2016.,
9–42.
PERKIĆ, D. i M., 2007.

D. PERKIĆ, M. PERKIĆ, »Lokaliteti«, u: Arheološka baština Župe dubrovačke, katalog izložbe, Dubrovnik, 2007., 32–66.
PERKIĆ ET AL., 2014. a

D. PERKIĆ, I. ALDUK, J. ĆALETA, Stazama stećaka, katalog izložbe, Dubrovnik, 2014.
PERKIĆ ET AL., 2014. b

D. PERKIĆ, I. ALDUK, M. AKSIĆ VITKOVIĆ, M. RADOVANOVIĆ, Stazama stećaka, katalog projekta HER.CUL, Dubrovnik, 2014.
POKLEČKI STOŠIĆ, 2008.

J. POKLEČKI STOŠIĆ, »Stećci – kameni svijet koji nestaje«, u: Stećci, katalog izložbe, (ur.) J. Poklečki Stošić, Zagreb, 2008., 10–27.
PRERADOVIĆ, 1903.
D. PRERADOVIĆ, »Crkva Sv. Stjepana Prvomučenika u Sustjepanu na Rieci dubrovačkoj«, u: Starohrvatska prosvjeta, godina 7., br. 1,
Knin, 1903., 27–29.
RADIĆ, 1888.
F. RADIĆ, »O spomenicima«, u: Bosanska vila, god. III., Sarajevo, 1888., 251–253.
SERGEJEVSKI, 1952. a
D. SERGEJEVSKI, Srednjovjekovno groblje kod Petrove crkve u Nikšiću, Cetinje, 1952.
SERGEJEVSKI, 1952. b
D. SERGEJEVSKI, Ludmer, srednjovjekovni nadgrobni spomenici, IV., Sarajevo, 1952.
SERGEJEVSKI, 1967.
D. SERGEJEVSKI, Stećci centralne Bosne, Sarajevo, 1967.
Schematismus, status personalis et localis Dioecesis Ragusinae pro a. d. 1916.
SIJARIĆ, 2004.
M. SIJARIĆ, Mačevi 10.–15. stoljeća iz Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2004.
SOLOVJEV, 1948.
A. SOLOVJEV, »Jesu li bogumili poštovali krst«, u: Glasnik Zemaljskog muzeja, n. s., sv. III., Sarajevo, 1948., 81–102.
SOLOVJEV, 1956.
A. SOLOVJEV, »Simbolika srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika u Bosni i Hercegovini«, u: Godišnjak Istorijskog društva Bosne i
Hercegovine, VIII., Sarajevo, 1956., 5–67.
SPARAVALO, 1979.
LJ. SPARAVALO, »Srednjovjekovna groblja, crkvine i crkve na području Šume trebinjske«, u: Tribunia, 5, Trebinje, 1979., 53–136.
TADIĆ, 1939.
J. TADIĆ, Promet putnika u starom Dubrovniku, Dubrovnik, 1939.
TOMASOVIĆ, 2007.
M. TOMASOVIĆ, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici u Makarskom primorju, Makarska, 2007.
TOMASOVIĆ, PERKIĆ, ALDUK, 2008.

M. TOMASOVIĆ, D. PERKIĆ, I. ALDUK, »Topografija stećaka u Hrvatskoj«, u: Stećci, katalog izložbe, (ur.) J. Poklečki Stošić, Zagreb, 2008.,
58–120.
135
TRUHELKA, 1891.
Ć. TRUHELKA, »Starobosanski mramorovi«, u: Glasnik Zemaljskog muzeja, III., knj. IV., Sarajevo, 1891., 368–387.
VEGO, 1954.
M. VEGO, Ljubuški, srednjovjekovni nadgrobni spomenici, V., Sarajevo, 1954.
VEGO, 1957.
M. VEGO, Naselja bosanske srednjovjekovne države, Sarajevo, 1957.
VEGO, 1963.
M. VEGO, »Patarenstvo u Hercegovini u svjetlu arheoloških spomenika«, u: Glasnik Zemaljskog muzeja, n. s., XVIII, Sarajevo, 1963.,
195–215.
VEMIĆ, 2011.
D. VEMIĆ, Late Medieval Tombstones (stećci) in the area of Žabljak, Montenegro, magistarski rad, Budimpešta, 2011.
VIDOVIĆ, 1954.
D. VIDOVIĆ, »Simbolične predstave na stećcima«, u: Naše starine, II., Sarajevo, 1954., 119–135.
VUKMANOVIĆ, 1980.
J. VUKMANOVIĆ, Konavli, antropogeografska i etnološka istraživanja, Beograd, 1980.
VULETIĆ-VUKASOVIĆ, 1882.
V. VULETIĆ-VUKASOVIĆ, »Dopisi«, u: Viestnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, godina IV., br. 1, Zagreb, 1882., 23–26.
VULETIĆ-VUKASOVIĆ, 1885.
V. VULETIĆ-VUKASOVIĆ, »Dopisi«, u: Viestnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, godina VII., br. 3, Zagreb, 1885., 86–89.
WENZEL, 1962.
M. WENZEL, »Bosnian and Herzegovinian tombstones – who made them and why«, u: Südost-Forschungen, 21, München, 1962., 102–143.
WENZEL, 1965.
M. WENZEL, Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo, 1965.
ŽERAVICA, 2004.
Z. ŽERAVICA, »Arheološka iskopavanja srednjovjekovnih nekropola u Konavlima tijekom 1997.–1999. godine«, u: Zbornik Dubrovačkih
muzeja, I., Dubrovnik, 2004., 283–330.
ŽERAVICA, 2011.
Z. ŽERAVICA, »Križevi kao simbol kršćanstva na srednjovjekovnim kamenim nadgrobnim spomenicima – mramori (tzv. stećci) u
Konavlima«, u: Zbornik Hum i Hercegovina kroz povijest, I., (ur.) I. Lučić, Zagreb, 2011., 331–401.
ŽERAVICA, KOVAČIĆ, 2002.

Z. ŽERAVICA, L. KOVAČIĆ, Konavle, srednjovjekovna groblja, Dubrovnik, 2002.
ŽIVKOVIĆ, 1998.
P. ŽIVKOVIĆ, »Ustupanje Konavala Dubrovčanima«, u: Konavle u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, 1, Dubrovnik, 1998., 77–99.
136
SUMMARY
Stechaks at the Church of St Barbara, Dubravka, Konavle
The archaeological site of St Barbara’s in Dubravka is one of the biggest and best preserved cemeteries with stechaks
in the area of Konavle and, indeed in the whole Dubrovnik area. Most of the graves and stechaks are preserved in situ.
They are distributed in rows along the slope of a hill and on the plateau belonging to the church. The orientation of
stechaks and graves is not always completely even. In most cases they are oriented south west to north east, following
the contour lines of the slope, but those closer to the church are oriented more east to west, and in some cases even
north west – south east. The church and graveyard space is enclosed with a drystone boundary wall within which there
are two entrances, a north east and a south west, both flanked with two unornamented stechaks given secondary use
as jambs.
The existence of a total of 104 stechaks has been determined; 94 are complete and 10 of them fragmentary. According
to the usual stechak typology, 69 are slabs and 35 chests (high and low). Thirty-one specimens are decorated: 13 complete
slabs, 2 fragments of slabs and 16 chests. The borders used are motifs of tendrils with trefoils, twisted strips, twisted
ropes, and series of spirals and rosettes with crosses; a central motif found consists of either relief or incised wreaths,
rosettes, crosses, circular concavities linked with grooves or strips, bow and arrow, independently or in combination
with outstretched arm, shield and sword, and a longitudinal groove down the centre of the stechak. On one stechak a
completely illegible inscription can be discerned. About one third of them, then, are ornamented, but it can be said that
the stechaks have prevailingly rather fine workmanship with regularly formed edges, many of them having polished
upper surfaces. It is noticed that many of the graves with stechaks, as well as a headstone, very often have irregular
stone slabs as additional external grave markings.
In any case, the cemetery with stechaks by St Barbara’s in Dubravka is an exceptionally valuable archaeological site.
It tells that this was once a densely populated area, because of its value in the communication network and because
of its natural riches and beauty, sometimes forgotten, but at least partially revived through the research into and pres-
entation of one segment of the cultural heritage of the Croatian Middle Ages.
137

Stecci Kod Crkve SV Barbare U Dubravci K

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Stecci Kod Crkve SV Barbare U Dubravci K

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Stećci kod crkve sv.

Barbare u Dubravci, Konavle

UDK: 726.8(497.584 Konavle)“653“ Izvorni znanstveni članak

dr. sc. Domagoj Perkić

Ključne riječi: stećci, kasnosrednjovjekovno groblje, Sv. Barbara, Konavle, UNESCO.

Položaj naselja, crkve i stećaka

Okolni arheološki kontekst

Crkva sv. Barbare

8 BOJANOVSKI, 1992., str. 167–168, 176–179.

22 KAPETANIĆ, 2011., str. 236.

33 BERITIĆ, 1987., str. 145–150.

neukrašena (?) (upitna prava gornja ploha)

STEĆAK 11 (T 4; T 30: 11)

na gornjoj plohi nalazi se bordura u vidu vitica s trolistom

na gornjoj plohi nalazi se uzdužni žlijeb – razdjelnica po sredini stećka

STEĆAK 23 (T 8; T 31: 23)

na gornjoj plohi nalazi se bordura u vidu tordirane vrpce

STEĆAK 26 (T 11; T 31: 26)

na gornjoj plohi nalazi se u reljefu prikaz križa raširenih krakova

STEĆAK 28 (T 12; T 31: 28)

STEĆAK 29 (T 13; T 30: 29)

STEĆAK 33 (T 14, 15; T 31: 33)

STEĆAK 34 (T 15, 16; T 30: 34)

STEĆAK 38 (T 16, 17; T 29: 38)

STEĆAK 42 (T 18; T 30: 42)

na gornjoj plohi nalazi se urezana rozeta

na gornjoj plohi nalazi se kružni vijenac nastao plitkim žlijebljenjem

STEĆAK 73 (T 20; T 31: 73)

STEĆAK 80 (T 21; T 30: 80)

STEĆAK 81 (T 22; T 29: 81)

STEĆAK 82 (T 24; T 30: 82)

STEĆAK 83 (T 23; T 30: 83)

STEĆAK 88 (T 23; T 30: 88)

na gornjoj plohi nalazi se bordura u vidu vitica s trolistom

na gornjoj plohi nalazi se uzdužni žlijeb – razdjelnica po sredini stećka

STEĆAK 98 (T 26; T 31: 98)

na gornjoj plohi nalazi se plitko udubljen jednostavan križ

Tablica 1 Odnos broja stećaka prema sačuvanosti i ukrašenosti

Tablica 2 Prikaz ukrašenih stećaka i motiva

63 BEŠLAGIĆ, 1971. a, str. 45; BEŠLAGIĆ, 1982., str. 200.

107 BEŠLAGIĆ, 1966., str. 73–74.

123 MILOŠEVIĆ, 2013., str. 91.

133 BENAC, 1952., str. 38–39.

138 VEGO, 1963., str. 195–215.

Važnost lokaliteta za konavosku prošlost i budućnost

DOMIJAN, PETRICIOLI, VEŽIĆ, 1990.

KAPETANIĆ, VEKARIĆ, 1995.

KAPETANIĆ, VEKARIĆ, 1998.

KRLEŽA, GRGIĆ, GRČEVIĆ, 1972.

PALAMETA, RAGUŽ, ŠUTALO, 2012.

PERKIĆ, D. i M., 2007.

PERKIĆ ET AL., 2014. a

PERKIĆ ET AL., 2014. b

POKLEČKI STOŠIĆ, 2008.

Schematismus, status personalis et localis Dioecesis Ragusinae pro a. d. 1916.

TOMASOVIĆ, PERKIĆ, ALDUK, 2008.

ŽERAVICA, KOVAČIĆ, 2002.

Stechaks at the Church of St Barbara, Dubravka, Konavle

You might also like