Tefsir

Akademik Enes Karić

ِ 1
MUDROST (‫)ح ْك َم ٌة‬

... ‫ك ُّل َك ِل َم ٍة َو َع َظ ْت َك َأ ْو َد َع ْت َك إِ َىل َم ْك ُر َم ٍة َأ ْو هَ َن ْت َك َع ْن َقبيِ ٍح َف ِه َى ِح ْك َم ٌة‬...

ُ
Ḥikmah je svaka riječ koja te nasvjetuje, ili pozove na
plemenito djelo, ili koja te odvrati od ružnog djela!
(Ismā‘īl Ḥaqqī Burūsawī)

M
ِ u Kur’ānu se spo-
udrost ili ḥikmet (ḥikmah – ‫)ح ْك َم ٌة‬
minje dvadeset puta. Riječ ḥikmah u našim prijevodi-
ma Kur’āna obično se prevodi kao mudrost, njemač-
ki prijevodi Kur’āna riječju die Weisheit (npr. Max Henning,
20) gotovo redovito prevode riječ ḥikmah, dok slavni arabista
Кračkovski ḥikmu u svome prijevodu Kur’āna na ruski prevo-
di riječju мудрость (usp. Коран, 17). Pickthall se u jednom od
najpoznatijih prijevoda Kur’āna na engleski opredjeljuje za ri-
ječ wisdom (usp. Pickthall, 44), dok Georgh Wilhelmi Freytagii
(Lexicon Arabico Latinum, I/411) za riječ ḥikmah daje nekoliko
rješenja na latinskom, npr. scientia, intelligentia. Također, Freyta-
gii daje i latinsku riječ Prophetia (proročanstvo) kao adekvatan
prijevod riječi ḥikmah, potom donosi i riječi Alkoranus (Kur’ān)
i Evangelium (Evanđelje) kao riječi koje znače ḥikmah ili su joj
sinonimne.

Ḥikmah u tekstualnoj evidenciji Kur’āna

Po mjestima na kojima je spomenuta u Kur’ānu vidi se da je
riječ ḥikmah visoko rangirana na Kur’ānskoj vrijednosnoj skali.
Ḥikmah se gotovo uvijek spominje uz Božije knjige ili uz Božije

1
Iz Enciklopedijskog leksikona Kur’āna (djelo je u pripremi).

Takvim za 2014. 77
Tefsir

poslanike. Na više mjesta u Kur’ānu se kaže da Bog objavljuje

Knjigu i objavljuje Ḥikmu (Mudrost)! Tako se u suri al-Baqarah
(II:129) navodi molba našeg praoca Ibrāhīma, a.s., da se Arablja-
nima pošalje poslanik (tj. Muhammed, a.s.), kako bi ih “Knjizi i
Mudrosti podučio” (‫ال ْك َم َة‬ ِ ْ‫َاب َو ح‬ َ ‫)و ُي َع ِّل ُم ُه ُم ا ْل ِكت‬.
َ U istoj suri (II:151)
govori se kako je sada taj Božiji poslanik (Muhammed, a.s.) do-
šao da “vas Knjizi i Mudrosti poduči” (‫ال ْك َم َة‬ ِ ْ‫َاب َو ح‬ َ ‫)و ُي َع ِّل ُم ُك ُم ا ْل ِكت‬.
َ U
231. āyatu sure al-Baqarah spominju se, na vrlo karakterističan
način, i Knjiga (al-kitāb) i Mudrost (al-ḥikmah) kao “Božiji da-
rovi, Allahovi izobilni milodari” (ni‘matullāh – ِ‫) نِ ْع َم ُة اهلل‬, te se
kaže:
... ‫ال ْك َم ِة‬ ِ ‫روا نِ ْع َم َة اهللِ َع َل ْي ُك ْم َو َما َأ ْنزَ َل َع َل ْي ُك ْم ِم َن ا ْل ِكت‬
ِ ْ‫َاب َو ح‬ ُ ‫َوا ْذ ُك‬
“I sjetite se Božijih darova prema vama, i toga da On Knjigu
[al-kitāb] i Mudrost [al-ḥikmah] vama objavljuje...”
Prema slovu Kur’āna, primatelj mudrosti ili ḥikme bio je i
Božiji poslanik Dāwūd, a.s. U al-Baqarah (II:251) izjavljuje se:
“Bog je njemu [Dāwūdu] dao vlast [al-mulk] i mudrost [al-
ḥikmah]” (‫ال ْك َم َة‬ ُ ‫)و آ َتا ُه‬.
ِ ْ‫اهلل مْ ُال ْل َك َو ح‬ َ Domalo dalje (II:261) sa stranica
Kur’āna se razglašava:
‫ريا َو َما َي َّذ َّك ُر إِ اَّل ُأو ُلو‬
ً ِ‫وت َخيرْ ً ا َكث‬َ ِ‫ال ْك َم َة َف َقدْ ُأ ي‬
ِ ْ‫ال ْك َم َة َمن َي َش ُاء َو َمن ُي ْؤ َت ح‬
ِ ْ‫ُي ْؤ يِت ح‬
َ ْ‫أ‬
ِ ‫ال ْل َب‬
‫اب‬
“Bog mudrost [al-ḥikmah] kome hoće podaruje! A kome je
data mudrost [al-ḥikmah], dato mu je dobro veliko! I samo pa-
metni Opomenu prihvataju!”
Prateći knjiško ustrojstvo Kur’āna, primjećuje se da se Božiji
poslanik ‘Īsā, a.s., spominje (u Āli ‘Imrān, III:48) kao onaj koga
Bog “podučava Knjizi, i Mudrosti, i Tevratu [Tori], i Indžīlu
[Evanđelju]”.
َ ‫نج‬
‫يل‬ ِ ْ‫َاب َو ح‬
ِ ْ‫ال ْك َم َة َوال َّت ْو َرا َة َو إ‬
ِ ‫ال‬ َ ‫َو ُي َع ِّل ُم ُه ا ْل ِكت‬
Također, još jedno vrlo karakteristično mjesto u Kur’ānu u
vezi sa ‘Īsāom, a.s., nalazi se i u suri Trpeza (al-Mā’idah, V:110)
gdje se opet nabraja to četvero koje mu Bog daje:

78 Takvim za 2014.
 Tefsir

1. Knjiga (al-kitāb – ‫َاب‬ ُ ‫)ا ْل ِكت‬,

2. Mudrost (al-ḥikmah – ‫)ال ْك َم ُة‬, ِ ْ‫ح‬
3. Tevrat (Tora – ‫)ال َّت ْو َرا ُة‬, i
4. Indžil (Evanđelje – ‫إلنْجيِ ُل‬ ِ ‫)ا‬.
Zanimljivo mjesto Kur’āna vidi se u suri Āli ‘Imrān, u
āyātima 81., 164. Tvrdi se da su Božiji vjerovjesnici, odnosno
poslanici, od Boga primali uz Knjigu također i Mudrost (ḥikmah,
al-ḥikmah).
Štaviše, Kur’ān posvjedočuje da su cijeli naraštaji čovječan-
stva primali mudrost/ḥikmu, npr. u suri an-Nisā (IV:54) obzna-
njuje se da je Ibrāhīmovo potomstvo od Boga dobilo Knjigu,
Mudrost i Vlast:
‫َاهم ُّم ْل ًكا َع ِظيم‬ ِ ْ‫َاب َو ح‬
ُ ‫ال ْك َم َة َوآ َت ْين‬ َ ‫يم ا ْل ِكت‬ ِ ‫آل إِ ْب َر‬
َ ‫اه‬ َ ‫َف َقدْ آ َت ْينَا‬
“A Mi smo Ibrahimovoj porodici dali Knjigu i Mudrost, i dali
smo im moćnu/veliku Vlast!”
U istoj suri (an-Nisā, IV:54) poručuje se Muhammedu, a.s.,
sljedeće:
ِ ْ‫َاب َو ح‬
‫ال ْك َم َة َو َع َّل َم َك َما مَ ْل َت ُكن َت ْع َل ُم‬ ُ ‫َو َأنزَ َل‬
َ ‫اهلل َع َل ْي َك ا ْل ِكت‬
“Bog tebi objavljuje Knjigu i Mudrost [ḥikmah], i uči te ono-
me što nisi znao...”
Sura an-Naḥl (XVI:125) izričito zapovijeda Muhammedu,
a.s:
‫اد هْ ُلم بِا َّلتِي ِه َي َأ ْح َس ُن‬
ِ ‫ال َسن َِة َو َج‬
َ ْ‫ال ْك َم ِة َو مْالَ ْو ِع َظ ِة ح‬
ِ ْ‫ا ْدعُ إِلىَ َسبِيلِ َر ِّب َك بِ ح‬
“A ti Putu Gospodara svoga pozovi Mudrošću i savjetom lije-
pim, i s njima ti raspravljaj na način najljepši...”
Sura Noćno putovanje (al-Isrā, XVII:39) podsjeća Muha-
mmeda, a.s., na Mudrost/al-ḥikmah koju mu Gospodar njegov
objavljuje (‫ال ْك َم ِة‬ ِ ْ‫) َذلِ َك ممَِّا َأ ْو َحى إِ َل ْي َك َر ُّب َك ِم َن ح‬.
Napokon, prateći pojave riječi mudrost ili ḥikmah kroz Kur’ān
dolazimo do sure Luqmān (XXXI:12) u kojoj se kaže: ‫َو َل َقدْ آ َت ْينَا‬
ِ ْ‫“ – ُلق اَْم َن ح‬A Mi smo Lukmanu Mudrost dali...” Vidjećemo u
‫ال ْك َم َة‬

Takvim za 2014. 79
Tefsir

kasnijim dionicama ovog eseja da su komentari Kur’āna nazvali

Luqmana (za koga se ne zna da li je bio Božiji poslanik ili samo
mudri čovjek) – Luqmān Mudri (luqmānu l-ḥakīm – ‫الكيِ ُم‬ َ ْ‫) ُلق اَْم ُن ح‬.
Prema Kur’ānu, i žene su ravnopravne primateljice mudrosti
(al-ḥikmah) sa muškarcima. Sura Saveznici (al-Aḥzāb, XXXI-
II:34) podsjeća žene u porodici Muhammeda, a.s., na “Mudrost
što se u kućama vašim kazuje” (ِ‫ات اهلل‬ ِ ‫َوا ْذ ُك ْر َن َما ُي ْت ىَل يِف ُب ُيوتِ ُك َّن ِم ْن آ َي‬
‫ال ْك َم ِة‬
ِ ْ‫)و ح‬.
َ

Ḥikmah kroz komentare Kur’āna

Klasični komentatorski rječnici Kur’āna, kao i klasični i sa-
vremeni rječnici arapskog jezika, nepodijeljeno tvrde da triliter
ḥ-k-m (‫ )حكم‬znači obuzdati, urazumiti, zadržati, zapovjediti,
odrediti, uzeti kao pravilo, prihvatiti kao normu, suditi, misliti,
rasuđivati, vladati, upravljati...2
ِ kao važna izvedenica iz korijena ḥ-k-m zna-
Ḥikmah (‫)ح ْك َم ٌة‬
či mudrost, razboritost, znanje, filozofija, pravednost, istinitost,
ispravnost, pravilnost, medicina, izreka, maksima, princip, mo-
tiv, način, profetija (proročanstvo), vjerovjesništvo, Kur’ān,
Evanđelje...3
Ovakva razuđenost značenja riječi ḥikmah govori o njenoj ši-
rokoj upotrebi ne samo u arapskom jeziku, već jednako tako i u
drugim jezicima (posebno perzijskom, turskom, urdu...) koji su
kroz povijest pronosili mnogolike strane i glasove islamske kul-
ture. To se, svakako, ima zahvaliti Kur’ānu koji izričito kaže da
se ḥikmah ili al-ḥikmah objavljuje od samoga Boga (vidjeli smo
maloprije navedene tvrdnje Kur’āna: Bog je Taj koji objavljuje
Knjigu i Mudrost/ḥikmah). To nas opredjeljuje da se zakratko
natkučimo nad stranice rječnika Kur’āna i komentara Kur’āna i
vidimo kako su protumačili ovu važnu riječ Kur’āna.
Prema al-Iṣfahānīju (Mufradāt, 126) al-ḥikmah znači:

2
Usp. određenja i značenja ovog trilitera koja daje Teufik Muftić, Arapsko-bosanski
rječnik, izd. el-Kalem, Sarajevo, 2004., str. 319.

3
Usp. Teufik Muftić, isto, str. 319.

80 Takvim za 2014.
 Tefsir

ِ‫القِّ بِا ْل ِع ْل ِم َو ا ْل َعقْل‬ ِ ْ‫ح‬

َ ْ‫ال ْك َم ُة إِ َصا َب ُة ح‬
“Postizanje Istine znanjem i umom/pameću”.
Ovim al-Iṣfahānī posredno tvrdi da se mudrost sastoji “od
znanja i uma/pameti”. Kad se znanjem i pameću dođe do istine,
onda je to mudrost. Al-Iṣfahānīja ovdje treba protumačiti sinte-
tički (kako to on i želi). Naime, on hoće reći da se al-ḥikmah
(mudrost) sastoji od: a) Istine (al-ḥaqqu – ‫)ال ُّق‬, َ ْ‫ ح‬b) Znanja (al-
ْ ِ ْ
‘ilmu – ‫ )العل ُم‬i c) Pameti (al-‘aqlu – ‫)ال َعقْل‬. Tek kad su znanje i ُ ْ
pamet objedinjeni istinom, tek tada se dosegla mudrost.
‘Abdurrazzāq al-Qāšānī u svome rječniku sufijske termino-
logije (Kitābu iṣṭilāḥāti ṣ-ṣūfiyyah – ‫وف َّي ِة‬ ِ ‫الص‬
ُّ ‫ات‬ ِ ‫ال َح‬ َ ‫َاب إِ ْص ِط‬ ِ daje
ُ ‫)كت‬
visoko mjesto riječi ḥikmah. On ḥikmu definira kao “nauku o
suštinama stvari i njihovim atributima...” (‫ال ْك َم ُة ِه َي ا ْل ِع ْل ُم بِ َح َقائِ ِق‬ ِ ْ‫ح‬
َ
ِ ‫اء َو أ ْو َص‬
‫اف َه‬ َ
ِ ‫)األ ْش َي‬, potom navodi nekoliko vrsta ḥikme, od kojih su
dvije od središnje važnosti:
A. Ḥikmah o kojoj se govori, koja se obznanjuje, to su nau-
ke/znanja šarī‘ata [Vjerozakona] i ṭarīqata [Puta primjene
vjere].
‫الطريِ َق ِة‬
َّ ‫الشيِ َع ِة َو‬ ُ ‫وق هِ َبا ِه َي ُع ُل‬
َّ‫وم ر‬ ِ ْ‫ح‬
ُ ‫ال ْك َم ُة مْالَ ْن ُط‬
B. Ḥikmah o kojoj se šuti, koja se ne obznanjuje, to su nutar-
nje tajne od Istine, te skrovite tajne ne razumije egzoterič-
ka, doslovnjačka ulema niti običan svijet...
... ‫سو ِم َو ا ْل َع َو ُّام‬ ِ ‫القيِ َق ِة ا َّل‬
َ ‫تي‬
ُّ ‫ال َي ْف َه ُم َها ُع َل اَم ُء‬
ُ ‫الر‬ َ ْ‫وت َع ْن َها ِه َي َأ ر‬
َ ْ‫س ُار ح‬ ِ ْ‫ح‬
ُ ‫ال ْك َم ُة مْالَ ْس ُك‬
Zašto ima ḥikmah o “kojoj treba šutjeti”, koju ne treba ob-
znanjivati, na koju treba jednostavno pristati i prihvatiti je? Al-
Qāšānī podrazumijeva ovo pitanje prije negoli je naveo jedno
predanje o susretu Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., i jedne
žene. Evo tog predanja:

‫ك مْالَديِن َِة َو َم َع ُه‬ ِ ‫ض ِس َك‬ ِ ‫ىف َب ْع‬ِ ُ‫ان جَ ْي َتاز‬ ُ ‫سو َل اهللِ َص ىَّل‬
َ ‫اهلل َع َل ْي ِه َو َس َّل َم َك‬ ُ ‫ُر ِو َي َأ َّن َر‬
‫ض َم ًة‬ َ ْ‫ارا ُم ر‬ ً ‫لوا فيِ َها َف َر َأ ْو َن‬ ُ ‫َأ ْص َحا ُب ُه َف َأ ْق َس َم ْت َع َل ْي ِه إِ ْم َر َأ ٌة َأ ْن َيدْ ُخ‬
ُ ‫لوا َم ْن ِز هَ َلا َفدَ َخ‬
‫ال‬َ ‫الديِ َف َق‬ َ ‫اد ِه َأ ْم َأ َنا بِ َأ ْو‬
ِ ‫آهلل َأ ْر َح ُم بِ ِع َب‬
ُ ِ‫ال ُد مْالَ ْر َأ ِة َي ْل َع ُبو َن َح ْو هَ َلا َف َقا َل ْت َيا َنبِ َّي اهلل‬
َ ‫َو َأ ْو‬

Takvim za 2014. 81
Tefsir

َ َ ُ ِ ‫ي َف َقا َل ْت َأ َت َرا‬ َ َ ُ ِ‫َبل‬

ِ ِ‫قى َو َلدي‬
‫يف‬ َ ‫سو َل اهللِ أ ِح ُّب أ ْن أ ْل‬
ُ ‫ين َيا َر‬ َ ِ‫الر مِاح ن‬
َّ ‫اهلل أ ْر َح ُم َفإِن َُّه أ ْر َح ُم‬
ِ‫سو ُل اهلل‬ َ ‫ي َق‬َ ِ‫الر مِاح ن‬ َ ُ ‫قى‬ َ ‫النَّا ِر َف َك ْي‬
ُ ‫كى َر‬َ ‫الراويِ َف َب‬ َّ ‫ال‬ َّ ‫اهلل َعبيِدَ ُه فيِ َها َو ُه َو أ ْر َح ُم‬ َ ‫ف َي ْل‬
ُ ‫حى‬ َ َ ‫اهلل َع َلي ِه َو َس َّل َم َو َق‬
... ََّ‫اهلل إِلى‬ َ ‫ال أ ْو‬ ْ ُ ‫َص ىَّل‬
“Prenosi se da je Božiji poslanik, Bog ga blagoslovio i podario
mu mir, šetao nekom medinskom ulicom sa svojim Drugovima,
pa ga je neka žena zamolila da uđe u njenu kuću. Ušli su i vidjeli
usplamtjelu vatru, djeca te žene igrala su se okolo vatre. ‘Boži-
ji vjerovjesniče’, pitala je žena, ‘da li je Bog milostiviji prema
svojim štovateljima ili ja prema svojoj djeci?’ Božiji poslanik je
odgovorio: ‘Bog je milostivniji jer On je Najmilostivniji!’ Na to
je žena rekla: ‘Zar bi ti, Božiji poslaniče, ikad vidio da bih ja htje-
la baciti svoje dijete u vatru?! Pa kako da onda Bog baca Svoje
štovatelje u nju, On najmilostivniji?!’ Prenosilac ovog predanja
navodi da je Božiji poslanik, Bog ga blagoslovio i podario mu
mir, zaplakao i rekao: ‘Tako mi je Bog objavio’ [tj. da će veliki
zločinitelji gorjeti u Vatri na Onom svijetu].”
Kako vidimo iz ovog predanja, ovim al-Qāšānī ukazuje na
granične situacije u kojima se često nalazi čovjek. Ta rubna sta-
nja teško je shvatiti, ona nas nadilaze, u njima je posebna ḥikma
(znamenje i skroviti cilj), Bog zna zašto je dao da nas i takva
ḥikma oslovljava.
Savremeni arapsko-arapski rječnik (al-Mu‘ğamu l-‘arabī
al-ḥadīṯ) autora H̱alīla al-Ğurra (458) navodi sljedeća značenja
ḥikme:
A. Ḥikma je znanje o bivstvima stvari (‫اء‬ ِ ‫ال ْش َي‬َ ْ‫)ال ْك َم ُة ا ْل ِع ْلم بِ َح َقائِ ِق أ‬,
ِ ْ‫ح‬
ُ
B. Ḥikma je suzdržavanje (‫س‬ ِ ‫)ال ْك َم ُة َض ْب ُط ال َّن ْف‬, ِ ْ‫ح‬
C. Ḥikma je (s)poznavanje najboljih stvari najboljim nauka-
ُ ‫اء بِ َأ ْف َضلِ ا ْل ُع‬
ma (‫لو ِم‬ َ ْ‫)ال ْك َم ُة َم ْع ِر َف ُة َأ ْف َضلِ أ‬,
ِ ‫ال ْش َي‬ ِ ْ‫ح‬
D. Ḥikma je filozofija (‫)ال ْك َم ُة ا ْل َف ْل َس َف ُة‬, ِ ْ‫ح‬
E. Ḥikma je mudra izreka (‫الكيِ ُم‬ ِ ْ‫ح‬
َ ْ‫)ال ْك َم ُة ا ْل َق ْو ُل ح‬.
U svome djelu Riječi Kur’āna (kalimātu l-qur’ān – ‫آن‬ ِ ‫)ك ِل اَم ُت ا ْل ُق ْر‬,َ
Ḥusayn Muhammed Maẖlūf (str. 21) tvrdi da riječ al-ḥikmah (u

82 Takvim za 2014.
 Tefsir

151. āyatu sure al-Baqarah) znači nutarnja upućenost, poniranje

razumijevanjem u vjeru (al-fiqhu fi d-dīn – ‫يف الدّ يِ ِن‬ ِ ‫)ا ْل ِفق ُْه‬.
Toliko kad su posrijedi neki znameniti rječnici koji su dali
svoje tumačenje ḥikme. Pogledajmo sada šta o ḥikmi kažu pozna-
ti komentari Kur’āna. U vezi sa āyatom iz al-Baqarah (II:129) u
kojem praotac jevreja, kršćana i muslimana, Ibrāhīm (Abraham)
upućuje molbu Bogu da Arabljanima pošalje poslanika “koji će
ih Knjizi i Mudrosti [al-ḥikmi] poučiti”, al-Qurṭubī u svome ko-
mentaru Kur’āna (II, 89) opisuje značenje riječi al-kitāb, te tvrdi
da ona znači Kur’ān (‫آن‬ ُ ‫َاب ا ْلق ْْر‬ ُ ‫)ا ْل ِكت‬, dok riječ al-ḥikmah, prema
al-Qurṭubīju, ima nekoliko značenja:
– prvo, al-ḥikmah znači spoznaju vjere, te spoznaju vjerom
(‫)ال ْك َم ُة مْالَ ْع ِر َف ُة بِالدّ يِ ِن‬,ِ ْ‫ح‬
– drugo, al-ḥikmah je upućenost u tumačenje [ ِ‫يف ال َّت ْأويِل‬ ِ ‫– ا ْل ِفق ُْه‬
Božijih Knjiga, Svijeta, Života],
– treće, al-ḥikmah znači razumijevanje koje je naravno/pri-
rodno i koje je svjetlo u čovjeku od Boga Veličanstvenoga
(‫)ا ْل َف ْه ُم ا َّلذيِ ُه َو َس ِّج َّي ٌة َو ُنو ٌر ِم َن اهللِ َت َعا َىل‬,
– četvrto, al-ḥikmah znači Poslanikov Običaj i objašnjava-
nje Vjerozakona (‫الشائِ ِع‬ َ َّ‫ان ر‬ ِ ْ‫ح‬
ُّ ‫)ال ْك َم ُة‬,
ُ ‫السن َُّة َو َب َي‬
– peto, al-ḥikmah je suđenje i donošenje odluka (‫ال ْك ُم َو‬ ُ ْ‫ح‬
ُ ‫)ا ْل َق َض‬.
‫اء‬
Az-Zamaẖšarī (I:215) tumači riječ al-ḥikmah u značenju “vje-
rozakona i razjašnjavanja propisa” (‫األ ْح َكا ِم‬ َ ‫ان‬ ُ ‫الشيِ َع ُة َو َب َي‬ ِ ْ‫ح‬
َّ‫ ر‬... ‫)ال ْك َم ُة‬.
Abu s-Su‘ūd (Iršādu l-‘aqli s-salīm, I:200) tvrdi da al-ḥikmah
označava “vjerozakonske propise i istinska spoznanja koja upot-
punjavaju ljudske duše.”
... ‫ال َّق ِة‬
َ ْ‫ف ح‬ ِ ‫الشيِ َع ِة َو مْالَ َعا ِر‬ َّ‫فو َس ُه ْم ِم ْن َأ ْح َكا ِم ر‬
ُ ‫ َما ُي ْك ِم ُل بِ ِه ُن‬...
Aš-Šawkānī (Fatḥu l-qadīr, I:206) objašnjava riječ al-ḥikmah
sljedećim retkom: “Pod al-ḥikmah se misli na spoznaju vjere, na
upućenost u tumačenje i na razumijevanje vjerozakona...”
َّ‫يف ال َّت ْأويِلِ َو ا ْل َف ْه ُم لِ ر‬
... ‫لشيِ َع ِة‬ ِ ‫ال ْك َم ِة مْالَ ْع ِر َف ُة بِالدّ يِ ِن َو ا ْل ِفق ُْه‬
ِ ْ‫و مْ ُال َر ُاد بِ ح‬...
َ

Takvim za 2014. 83
Tefsir

Međutim, veliki broj komentara Kur’āna sklon je tumačenju

al-ḥikme kao pradavne mudrosti koja se prenosi iz jednog vre-
mena u drugo, iz jednog stoljeća u drugo. To je ona naravna mu-
drost koju Bog objavljuje svima, te mudrosti nije lišen nijedan
čovjek, pod uvjetom da svoje srce otvori spram nje. Iskonska je
zadaća ljudi da u sebi razbude ḥikmu, jer njezine poruke i zna-
menja uvijek vrijede i dolaze do umnih i nadarenih ljudi iz svih
naroda, vjera, kultura i opredjeljenja.
Upravo je Ismā‘īl Ḥaqqī Burūsawī u svome komentaru Rūḥu
l-bayān (I:234) sklon takvom tumačenju ove riječi. Naime, slije-
deći al-Gazālīja, on daje vrlo široko određenje al-ḥikme:
... ‫ك ُّل َك ِل َم ٍة َو َع َظ ْت َك َأ ْو َد َع ْت َك إِ َىل َم ْك ُر َم ٍة َأ ْو هَ َن ْت َك َع ْن َقبيِ ٍح َف ِه َى ِح ْك َم ٌة‬...
ُ
“Ḥikmah je svaka riječ koja te nasvjetuje, ili pozove na ple-
menito djelo, ili koja te odvrati od ružnog djela!”
Burūsawī na sljedećoj stranici svoga komentara Kur’āna daje
još bliže određenje Kur’ānske riječi al-ḥikmah. Pozivajući se na
al-Gazālīja tvrdi da je al-ḥikmah mudrost koja je kao takva “naj-
uzvišenije znanje/nauka” (‫لو ِم‬ ُ ‫)ال ْك َم ُة َأ َج ُّل ا ْل ُع‬,
ِ ْ‫ ح‬jer dolazi od samoga
Boga.
Potom on navodi nekoliko izreka za koje kaže da se s pravom
nazivaju al-ḥikmah, naziva ih “univerzalijama” (al-kalimātu l-
kulliyatu – ‫)ا ْل َك ِل اَم ُت ا ْل ُك ِّل َي ُة‬, to jest, izričajima koji imaju univerzalno
važenje, i drži da vode porijeklo od Muhammeda, a.s:
ِ‫ال ْك َم ِة خَ َما َف ُة اهلل‬ ِ ْ‫س ح‬ ُ ‫ – َر ْأ‬Bojati se Boga je najviša mudrost.
‫ت‬ ِ ‫ان َن ْف َس ُه َو َع ِم َل مِلَا َب ْعدَ مْالَ ْو‬ َ ‫س َم ْن َد‬ ُ ‫ – ا ْل َك ِّي‬Pametan je onaj ko sa so-
bom sviđa račun i radi za ono što će doći nakon smrti.
ِ‫ىل اهلل‬ َ ‫اها َو مَ َت ّن َى َع‬ َ ‫اجزُ َم ْن َأ ْت َب َع َن ْف َس ُه َه َو‬ ِ ‫ – ا ْل َع‬Nemoćan je onaj čija duša
slijedi svoje strasti i nada se [da sve dobije] od Boga.
‫فى َخيرْ ٌ ممَِّا َكث َُر َو َأ هْل َى‬ َ ‫ – َما َق َّل َو َك‬Ono čega je malo i dotekne bolje je
od onoga čega je puno pa odvede u nehaj/zaborav.
‫السعيِدُ َم ْن ُو ِع َظ بِ َغيرْ ِ ِه‬ َّ – Sretan je onaj ko se pouči iskustvom dru-
gih.

84 Takvim za 2014.
 Tefsir

َ ‫ال‬
ُ‫ال َي ْن َفد‬ ٌ ‫َاع ُة َم‬
َ ‫ – ا ْل َقن‬Zadovoljstvo je imetak koji ne nestaje.
‫ب نِ ْص ُف إْاليِ اَم ِن‬ ُ ْ‫الص ر‬
َّ – Strpljivost je pola vjere.
ُّ‫قي اإليِ اَم ُن ُكل ُه‬
ِ‫ – ا ْل َي ُن‬Izvjesnost [da Bog postoji] – to je sva vjera.

Mudrosti Luqmana al-Ḥakīma

Koliko je ḥikma važna vidimo i po tome što u komentari-
ma Kur’āna Luqmāna opisuju kao Luqmānu l-Ḥakīmu (Lukman
Mudri), ovakvo imenovanje temelji se na jednom āyatu sure
Luqmān (XXXI:12):
ْ ‫ال ْك َم َة َأ ِن‬
ِ ِ‫اش ُك ْر لهل‬ ِ ْ‫َو َل َقدْ آ َت ْينَا ُلق اَْم َن ح‬
A Mi smo Lukmanu Mudrost dali: “Bogu zahvalan budi...”
Naime, Luqmān, a.s., je od Boga dobio ḥikmu, vječnu mu-
drost. U Kur’ānu se nigdje ne kaže da je Luqmān dobio Božiju
knjigu, ne veli se da je bio Božiji poslanik ili vjerovjesnik. Jedino
što se veli jeste da je od Boga dobio mudrost. Od 13. do 19. āyata
sure Luqman navodi se nekoliko savjeta koje Luqmāni Ḥakīm
upućuje svome sinu. Po strukturi ovi su Luqmānovi savjeti ve-
oma bliski općim monoteističkim i etičkim načelima semitskog
monoteizma.
1. O sinko moj! Bogu druge ti ne smatraj ravnim! (‫َيا ُبن ََّي ل‬
ِ ‫ُش ْك بِال َّل‬
‫ـه‬ ِ ْ‫)ت ر‬,
2. O sinko moj! Zbilja, dobro ili zlo – ako bude teško koliko
što je gorušice zrno, u stijeni, ili na nebesima, ili na Zemlji
bilo, Bog će ga iznijeti na vidjelo! (‫ال َح َّب ٍة‬ َ ‫َيا ُبن ََّي إِ هَّنَا إِن َت ُك ِم ْث َق‬
ُ‫ت هِ َبا اهلل‬ِ ‫ض َي ْأ‬ َ ْ‫أ‬ َ ِ َ ٍ
ِ ‫السم َوات أ ْو يِف ال ْر‬ َ‫ا‬ َّ ‫) ِّم ْن َخ ْر َد ٍل َفت َُكن يِف َص ْخ َرة أ ْو يِف‬,
3. O sinko moj! Namaz klanjaj [molitvu obavljaj!] (‫َيا ُبن ََّي َأ ِق ِم‬
‫)الصَّلاَ َة‬,
4. i dobročinstvo naređuj (‫وف‬ ِ ‫)و ْأ ُم ْر بِ مْالَ ْع ُر‬,
َ
5. i od zla odvraćaj (‫نك ِر‬ َ ‫)وا ْن َه َع ِن مْ ُال‬,
َ
6. i u svemu što te zadesi, ti se strpi! (‫ل َما َأ َصا َب َك‬ ٰ َ‫ب َع ى‬
ْ ِ‫اص ر‬
ْ ‫)و‬.
َ
7. doista, takve su stvari dužnosti! (‫)إِ َّن َٰذلِ َك ِم ْن َع ْز ِم ال ُمو ِر‬, ُ ْ‫أ‬
8. I ne okreći obraz svoj ljudima osiono ti! (‫َّاس‬ ِ ‫)و اَل ت َُص ِّع ْر َخدَّ َك لِلن‬, َ

Takvim za 2014. 85
Tefsir

9. Niti po Zemlji nadmeno hodi! (‫ض َم َر ًحا‬ َ ْ‫ش يِف أ‬

ِ ‫ال ْر‬ ِ ‫)و اَل مَ ْت‬,
َ
10. U svom hodu smjeran budi i glas svoj ti obori! Zbilja, naj-
mrskiji je glas revanje magarca! (‫ض ِمن‬ ْ ‫اغ ُض‬ْ ‫َوا ْق ِصدْ يِف َمشْ يِ َك َو‬
َ ْ‫ات َل َص ْو ُت ح‬
ِ ‫ال ِم‬
‫ري‬ َ ْ‫أ‬
ِ ‫نك َر ال ْص َو‬ َ
َ ‫)ص ْوتِ َك إِ َّن أ‬. َ
Sve su ovo savjeti dati na način mudronosnih izreka. Prak-
tički, ono što je zadaća Luqmāni Ḥakīma (kako ga često oslov-
ljavaju u perzijskoj tradiciji) jeste iznošenje na vidjelo unutar-
njeg smisla vjerozakonskih naloga i vjerskih načela. Taj nutarnji
smisao ima svoje uporište u moralnom ophođenju sa ljudima, sa
Prirodom, sa Božijim stvorenjima i sa Bogom.
Ḥikma u stotinama hiljada izreka
Nemoguće je pobrojati sve komentare Kur’āna koji donose
tzv. ḥikam (‫)ح َك ٌم‬ ِ ili mudronosne izreke, s jasnim ciljem da te
izreke (iskre mudrosti, mudre kaže, poslovice, poente...) budu u
funkciji tumačenja Kur’ānskih āyāta. Ovdje ćemo ukratko pod-
sjetiti na nekoliko takvih komenatara.
Al-Qušayrī u svome slavnom komentaru Laṭā’ifu l-išārāt
(‫ارات‬ِ َ ‫ ) َل َطائِ ُف إْال َش‬navodi nekoliko stotina ḥikmi. U većini riječ je o
sufijskoj “borbi protiv strasti”, o pozivu na umjereno prihvatanje
“ovoga svijeta”. Evo nekih al-Qušayrījevih ḥikmi:
– Ljubav prema Ovosvjetskom životu posljedica je nemara
spram Boga. (ِ‫يف الدُّ ْن َيا َنتيِ َج ُة ا ْل َغ ْف َل ِة َع ِن اهلل‬ ِ ‫اة‬ ِ ‫ال َي‬
َ ْ‫)ح ُّب ح‬. ُ 4
– Ono je silnik koji strastima ruši staništa pobožnosti (‫ال‬ َ ِ‫الظ م‬
َّ ‫ان‬ َّ
ِ‫الش َه َوات‬ ِ ِ
َّ ِ‫ان ا ْلع َبا َدة ب‬ َ َ
َ ‫) َم ْن َخ َّر َب أ ْوط‬. 5

– Jeste da je Ka‘ba sagrađena od kamena, ali taj kamen privla-

či srca kao što magnet privlači željezo. (‫ال َج ِر َل ِك َّن ُه َح َج ٌر‬ َ ْ‫ُبنِ َي ا ْل َب ْي ُت ِم َن ح‬
َ ْ‫س جَي ِْذ ُب ح‬
َِ‫الديد‬ ِ ِ‫لو َب َك َح َج ِر مْالَغْ نَاطي‬ ُ ْ
ُ ‫)يْذ ُب الق‬. ِ َ‫ج‬
– [Čovječe, ne boj se, jer] kao što tvojim govorom ne zbori
drugi osim tebe, tako ni tvoju opskrbu drugi osim tebe neće poje-
sti. (‫ال َي ْأ ُك ُل ُه َغيرْ ُ َك‬
َ ‫ال َيت ََك َّل ُم بِ ِه َغيرْ ُ َك َف ِرزْ ُق َك‬َ ‫)ك اَم َأ َّن ُن ْط َق َك‬.
َ

4
Al-Qušayrī, Laṭā’ifu l-išārāt, izd. Dāru l-kutubi l-‘ilmiyyah, Bejrut, 2007., str. 58.
5
Al-Qušayrī, 63.

86 Takvim za 2014.
 Tefsir

Pod utjecajem klasičnih komentara Kur’āna nastali su kako

stariji, tako i savremeni izbori mudrih i nabožnih izreka. Islam-
ska kultura podstakla je nastanak svojevrsnog adaba (edeb – ‫)أ َد ٌب‬ َ
ili mudronosne književnosti. Npr. Kamāl H̱alāylī je jedan od
mnogobrojnih koji su priredili jedno djelu na temelju klasične
islamske mudronosne književnosti.6 Praktično, H̱alāylī je sa-
stavio opsežni rječnik koji sadrži nekoliko hiljada mudrih kaža
(ḥikam – ‫)ح َك ٌم‬. ِ Evo samo nekih:
– U koga valja ono tajno, ispravno mu je i ono javno. (‫َم ْن‬
ِ
‫)س ِل َم ْت رَسيِ َرت ُُه َس ِل َم ْت َعالن َيت ُُه‬.
َ َ
– Kome je vrana vodič, završiće u ruševinama. (‫ان َدليِ ُل ُه‬
َ ‫َم ْن َك‬
‫اب‬ َ ْ‫خ‬
ُ ‫اب كان َمأ َوا ُه ال َر‬ْ َ َ ْ
ُ ‫)ال ُغ َر‬.
– Kad si u tuđem selu, zaklinji se njihovim svetinjama. (‫إِ َذا‬
ِ
‫ف بِإل َها‬ َ‫ه‬ ْ ‫اح ِل‬
ْ ‫) َد َخ ْل َت َق ْر َي ًة َف‬.
ْ ‫َيدُ َك ِم ْن َك َو‬
– Neka tebi tvoje ruke, pa makar bila oduzeta! (‫إن‬
‫ال َء‬َّ ‫)كا َن ْت َش‬. َ
– Mnogo je iskrenih prijatelja, ali uzmanjka ih kad smo u ne-
volji. (‫ال ِء ُه ْم َقليِ ٌل‬ ِ ‫الص َف‬
ِ ‫اء ُه ْم َكثيرِ ٌ َو َل ِك ْن‬
َ ‫يف ا ْل َب‬ َّ ‫ال ُء‬ َ
َّ ‫)أ ِخ‬.
– Rodna kiša počinje s nekoliko kaplji. ( ‫ث َق ْط ٌر‬ َ
ِ ‫)أ َّو ُل ا ْل َغ ْي‬.
– Ko preurani, posrne. (‫) َم ْن َسا َبقَ الدَّ ْه َر َع َث َر‬.
– Ne mokri (ne uriniraj) u bunar iz koga si vodu pio. (ِ‫ال َت ُب ْل يف‬ َ
‫ش ْب َت ِم ْن ُه‬
ِ َ‫ب َقدْ ر‬
ٍ ِ‫) َقلي‬.
Navedimo također da postoje male enciklopedije znamenitih
izreka (ḥikam – ‫)ح َك ٌم‬ ِ koje se pripisuju velikim Božijim glaso-
nošama kao što su Ibrāhīm/Abraham, Mūsā/Mojsije, ‘Īsā/Isus,
i drugi. Ṭarīf al-H̱ālidī sabrao je (kroz stotine islamskih djela)
mnoga predanja koja je izrekao ‘Īsā, a.s. ili mu se ona pripisuju.
To djelo al-H̱alidī je nazvao “Evanđeljem po predanju muslima-
na” (al-Inğīlu bi riwāyati l-muslimīn).7 Evo samo nekih ‘Īsāovih,
a.s., izreka koje se navode u klasičnoj islamskoj literaturi.

6
Usp. Kamāl H̱alaylī, Mu‘ğamu kunūzi l-amṯāli wa l-ḥikami l-‘arabiyyati, izd. Mak-
tabatu Lubnān, Bejrut, 1998.

7
َ ِ‫)النْجيِ ُل بِ ِر َوا َي ِة مْ ُال ْس ِل ن‬,
Usp. Ṭarīf al-H̱ālidī, al-Inğīlu bi riwāyati l-muslimīn (‫مي‬ ْ‫ إ‬izd. Dāru
n-nahāri li n-našri, Bejrut, 2004.

Takvim za 2014. 87
Tefsir

– Ko je milostiv na Ovom svijetu, njemu će se smilovati na

Budućem svijetu! (‫يف آْال ِخ َر ِة‬ ِ ‫حو ُم‬ ُ ‫يف الدُّ ن َيا ُه َو مْالَ ْر‬ ِ ‫)الرحيِ ُم‬.َّ
– Blago li onome koji gleda svojim srcem, i čije srce ne bude
u onom što gleda. (‫ص ِه‬ ِ َ‫يف َق ْلبِ ِه َو مَ ْل َي ُك ْن َق ْل ُب ُه يف َب ر‬
ِ ‫ص ُه‬ ُ َ‫ان َب ر‬ َ ‫بى مِلَ ْن َك‬َ ‫)طو‬.
ُ
– Tvoje spolovilo neće počiniti bluda sve dok budeš odvraćao
svoj pogled (od zabranjenog). (‫ص َك‬ َ َ‫ين َف ْر ُج َك َما َغ َض ْض َت َب ر‬ َ
ِ ‫)ال َي ْز‬.
– Koji žude za ovim svijetom nalik su onima koji piju morsku
vodu. Što je više piju, to su sve žedniji, dok ih žeđ ne ubije. (‫َطالِ ُب‬
‫ش ًبا ازْ َدا َد َع ْط ًشا َح ّت َى َي ْق ُت َل ُه‬
ْ ُ‫ ُك َّل اَم ازْ َدا َد ر‬، ‫اء ا ْل َبح ِر‬ ِ ‫ب َم‬ ِ ‫)الدُّ ْن َيا ِمث َْل َشا ِر‬.
– Ko sije zlo, požnjeće kajanje. (‫الس ُو َء حَي ُْصدُ ال َّندَ ا َم َة‬ ّ ُ‫) َم ْن َي ْز َرع‬.
U velikim središtima islamske učenosti napisana su broj-
na djela o mnogim tipovima ḥikme. Al-Ḥikmatu l-mašriqiyyah
(‫ش ِق َّي ُة‬ ِ ْ‫ ح‬obično se prevodi kao “istočna filozofija” ili “istoč-
ِ ْ‫)ال ْك َم ُة مْالَ ر‬
na mudrost”. Al-Ḥikmatu l-‘aršiyyatu (‫)ال ْك َم ُة ا ْل َع ْر ِش َّي ُة‬ ِ ْ‫ ح‬je mudrost
koja dolazi “sa samog Božanskog Prijestolja”. Ovoj vrsti ḥikme
bliska je al-ḥikmatu l-ilāhiyyah (‫ال هَلِ َّي ُة‬ ِ ْ‫ ح‬ili Božanska mu-
ِ ْ‫)ال ْك َم ُة إ‬,
drost. Teozofska djela spominju i “mudrost koja dolazi od Boga”
(al-ḥikmatu l-laduniyyatu – ‫)ال ْك َم ُة ال َّلدُ نِ َّي ُة‬. ِ ْ‫ ح‬K tome, ḥikmatu l-išrāq
ِ َ ْ‫ر‬ ْ‫إ‬ ُ ْ ِ
(‫ )حك َمة الشاق‬je teozofija Iskonskog Svjetla. Tradicionalni kru-
govi poznaju i al-ḥikmatu l-imāmiyyatu (‫ام َّي ُة‬ ِ ‫)ال ْك َم ُة إْال َم‬,
ِ ْ‫ ح‬ili “mu-
drost imama”, zatim transcendentalnu mudrost ili al-ḥikmatu
l-muta‘āliyyatu (‫)ال ْك َم ُة مْ ُالت ََعالِ َي ُة‬. ِ ْ‫ ح‬Također, “grčka mudronosna knji-
ževnost i filozofija” (al-ḥikmatu l-yūnāniyyatu – ‫)ال ْك َم ُة ا ْل ُيو َنانِ َّي ُة‬ ِ ْ‫ ح‬u
islamskim krugovima stoljećima je poznata i prenošena. U teo-
zofskim djelima posebnu pažnju uživa i tzv. “vječna filozofija” ili
(al-ḥikmatu l-ẖālidatu – ‫الالِدَ ُة‬ ِ ْ‫ح‬
َ ْ‫)ال ْك َم ُة خ‬.
Iz krila svake ove mudrosti dolaze nam okeani izreka i pleme-
nitih kaža koje nas uče dobru i podstiču na moralne postupke.

88 Takvim za 2014.
 Tefsir

LITERATURA
1. Burūsawī, Ismāʻīl Ḥaqqī Burūsawī, Rūḥu l-bayān, Istanbul, 1421 (H.)
2. Der Koran (arabisch – deutsch), Aus dem Arabischen von (s arapskog preveo) Max
Henning, Cagri Yayinlari, Istanbul, 2009.
3. Georgii Wilmhelmi Freytagii, Lexicon Arabico Latinum, I svezak, Librairie du Li-
ban, Bejrut, 1975.,
4. Ibn ʻArabī, Muḥyuddīn Ibn ʻArabī, Tafsīru Ibn ʻArabī, Kairo/Bejrut (?), 1968.
5. Isfahānī, ar-Rāgib al-Isfahānī, Muʻğamu mufradāti alfāëi l-qur’ān, Bejrut, 1972.
6. Kračkovski, I. J., Коран, Dušanbej, 1990.
7. Qurṭubī, Abū ‘Abdillāh Muḥammad ibn Aḥmad al-Anṣārī al-Qurṭubī, Al-Ğāmi‘u li
aḥkāmi l-Qur’ān, Bejrut, 1988.
8. Qāšānī, ‘Abd ar-Razzāq al-Qāšānī, Kitābu iṣṭilāḥāti ṣ-ṣūfiyyah, izd. the Octagon Pre-
ss LTD, London, 1991.
9. Qušayrī, al-Qušayrī, Laṭā’ifu l-išārāt, izd. Dāru l-kutubi l-‘ilmiyyah, Bejrut, 2007.
10. Ṭarīf al-H̱ālidī, al-Inğīlu bi riwāyati l-muslimīn (‫مي‬َ ِ‫)النْجيِ ُل بِ ِر َوا َي ِة مْ ُال ْس ِل ن‬,
ْ‫إ‬ izd. Dāru
n-nahāri li n-našri, Bejrut, 2004.
11. The Meaning of the Glorious Koran, An explanatory translation, preveo Mohammed
Maramaduke Pickthall, Penguin Group, London (bez godine izdanja).
12. Zamaẖšarī, ʻUmar az-Zamaẖšarī, al-Kaššāfu ʻan ḥaqā’iqi tanzīli wa ʻuyūni l-aqāwīli
fī wuğūhi t-ta’wīli, Bejrut, 2001.

Takvim za 2014. 89
Tefsir

90 Takvim za 2014.