AUTROUGARSKA VLAST U BOSNI I HERCEGOVINI

 Pročitaj tekst i dopuni umnu mapu:

Uprava
U skladu s odlukama Berlinskog kongresa, austrougarska je vojska zaposjela Bosnu i Hercegovinu. U Hrvatskom saboru tada je zaposjela
Bosnu i Hercegovinu. U Hrvatskom saboru tada je iznesen zahtjev za ujedinjenjem BiH s Hrvatskom, koji je Vlada u Beču odbila. BiH je proglašena
zajedničkim posjedom ugarskog i austrijskog dijela Monarhije. U početku je vrhovnu vlast obnašao vojni zapovjednik, a potom je ona zamijenjena
civilnom, građanskom upravom. Položaj upravitelja dogovorom Austrije i Ugarske pripao je zajedničkom ministru financija. Ministar financija i
upravitelj BiH u razdoblju od 1882. do 1903. godine bio je Mađar Benjamin Kallay. U želji da od BiH stvori modernu nacionalnu državu, Kallay je
osmislio projekt stapanja triju bosanskohercegovačkih naroda (Hrvata, Muslimana i Srba) u jedan narod koji bi se zvao Bošnjaci. Nadao se da bi
prihvaćanjem pripadnosti bošnjačkoj naciji bosanski Hrvati i Srbi bili pod znatno manjim utjecajem Zagreba odnosno Beograda. Time bi, među
ostalim, i njegovo upravljanje BiH bilo jednostavnije. Time bi, među ostalim, i njegovo upravljanje BiH bilo jednostavnije. Taj projekt, međutim,
nikada nije zaživio jer nije naišao na širu potporu stanovnika BiH. Godine 1908. Austro-Ugarska je odlučila i formalno pripojiti Bosnu i Hercegovinu
(aneksija). Time je BiH postala sastavnim dijelom Austro-Ugarske kao njezina posebna pokrajina. Kasnijim ustavom BiH je dobila svoj zasebni
Bosanski sabor i svoju zemaljsku vladu.

Gospodarstvo
Austrougarska vlast modernizirala je upravu i gospodarstvo na području BiH. Kako bi to bilo moguće, bilo je potrebno dovesti stručnjake
(inženjere, učitelje itd.) i činovnike iz raznih dijelova Monarhije. Uvedeno je moderno sudstvo i porezni sustav. Započeo je razvoj gospodarstva i
modernizacija prometnog sustava. Izgradnja željezničke mreže potaknula je razvoj industrije i rudarstva, što je rezultiralo razvojem gradova. Najveća
gradska središta bili su glavni grad Sarajevo, Banja Luka, Tuzla i Mostar. Ipak, BiH je u granicama Austro-Ugarske pripadala slabije razvijenim
zemljama. Pretežit dio stanovnika i dalje je živio na selu i bavio se poljoprivredom. Stanje na selu bilo je teško jer nova vlast nije dosljedno provela
agrarnu reformu. Kmetstvo je ukinuto tek 1911. godine, ali ni tada u cjelini. Veleposjednici, koji su izrabljivali seljake većinom su ostali vlasnici
zemlje. Iako je seljak mogao od veleposjednika otkupiti zemlju koju je obrađivao, za to najčešće nije imao sredstava. Zbog takve agrarne politike
seljaci su bili nezadovoljni austrougarskom vlašću.

Hrvati u BiH
Potkraj devetnaestog stoljeća Hrvati su činili 20% stanovništva Bosne i Hercegovine. Većina ih je živjela na selu i bavila se poljoprivredom.
Građanstva gotovo da uopće nije bilo pa su većinu obrazovanih ljudi činili redovnici i svećenici. Snažan kulturni i politički utjecaj franjevcima je
ujedno osigurao i veliki ugled među katoličkim, hrvatskim stanovništvom u BiH. Ubrzo nakon austrougarske okupacije franjevci više nisu jedino
katoličko svećenstvo u BiH. Godine 1881. u Bosni i Hercegovini je ustrojena redovita crkvena organizacija, koje u osmanlijskom vremenu nije bilo. Za
nadbiskupa vrhbosanskog postavljen je Josip Stadler. Između franjevaca i redovitog svećenstva, s nadbiskupom Stadlerom na čelu, postojalo je
neslaganje koje se pretvorilo u ozbiljnu politički podjelu.