PERIODIZACIJA STARIJE HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI

(popis reprezentativnih autora i izbor /iz/ djela)

S R E D NJ I V I J E K (9. st./11. st. – 1508.) – najčešći stih osmerac

Natpis kneza Trpimira (9. st.), Natpis kneza Branimira (9. st.),
Crnorizac Hrabar: Traktat o pismenima (9. st.), Držislavov natpis (10.
st.), Kločev glagoljaš (11. st., jedan od najstarijih hrvatskih glagoljskih
rukopisa), Plominski natpis (11. st.), Valunska ploča (sredina 11. st.,
najstariji poznati glagoljski natpis na hrvatskom jeziku), Baščanska
ploča (1100., simbolično označava početak književnosti na hrvatskom
jeziku; povijesni i pravni dokument – prva hrvatska potvrda
Zvonimirova imena kao hrvatskoga kralja), Povaljska listina (1184.,
jedan od prvih hrvatskih ćiriličnih tekstova, iz Povalja na Braču),
Ljetopis popa Dukljanina (dijelom nastao u 12. st., jedino sačuvano
djelo povijesnoga sadržaja na hrvatskom jeziku iz srednjeg vijeka),
Vinodolski zakon (1288., najstariji hrvatski zakonski spomenik),
Rumanac trojski (roman preveden s talijanskoga oko 1300.),
Aleksandrida (roman; 14. st.), Šibenska molitva/ Gospina pohvala
(zapisana oko 1347., pučka litanija, prvi pjesnički tekst zapisan
latinicom na hrvatskom jeziku), Svit se konča (14. st.), Misal po zakonu
rimskoga dvora (1483., najstarija hrvatska tiskana knjiga), Zapis popa
Martinca (1493., jedno od najpotresnijih srednjovjekovnih svjedočenja
o turskoj opasnosti), Poljički statut (15./16. st., bosančica), Muka svete
Margarite (15./16. st., drama)
P R E D R E N E S A N S A (HUMANIZAM / LATINIZAM) I
R E N E S A N S A (15. i 16. st.)
Ivan Česmički / Janus Pannonius (1434. – 1472.): Poemata ili Heroica
(pjesme u daktilskom heksametru), Elegiae (elegije u elegijskom distihu,
npr. U smrt majke Barbare), Epigrammata (epigrami u različitim
metrima); Juraj Šižgorić (oko 1420. – oko 1509.): Elegiarum et
carminum libri tres (Venecija, 1477., prva tiskana pjesnička zbirka u
Hrvata), De situ Illiriae et civitate Sibenici (kraći prozni ogled o Iliriji i
Šibeniku); Marko Marulić (1450. – 1524.): De institutione bene vivendi
(najviše objavljivana hrvatska knjiga u inozemstvu), Evangelistarium
(poučna rasprava o praktičnoj kršćanskoj etici), Quinqaginta parabolae
(zbirka priča), Davidias (Davidijada, religiozno – alegorijski spjev u 14
pjevanja, u heksametru, tiskan tek 1954.); Ilija Crijević (1463. – 1520.,
prvi hrvatski pjesnik ovjenčan lovorovim vijencem): De Epidauro
(nedovršen spjev o nastanku Dubrovnika)

Marko Marulić (1450. – 1524.): Judita (dovršena 1501., tiskana u

Veneciji 1521., vergilijanski spjev od 6 pjevanja s temom iz Starog
zavjeta, prvi ep po europskim mjerilima napisan na hrvatskom jeziku),
Suzana (spjev), Molitva suprotiva Turkom i Tuženje grada Hjeruzolima
(domoljubne pjesme); Džore Držić (1461. – 1501.): piše većinom
ljubavne pjesme – Draža je od zlata, Grem si grem, koje su sačuvane u
Zborniku Nikše Ranjine, Radmio i Ljubmir (druga polovica 15. st., prva
ekloga na hrvatskom jeziku); Šiško Menčetić (1457. – 1527.): većinom
ljubavne pjesme – Prvi pogled, Blaženi čas i hip ljubavni kanconijer od
366 pjesama, koje su sačuvane u Zborniku Nikše Ranjine; Ranjinin
zbornik (Dubrovnik, 1507., zapisivač Nikša Ranjina Andretić: 820
pjesama Džore Držića, Šiška Menčetića, pjesme anonimnih pjesnika
"na narodnu" (npr. Leute moj mili, Djevojka hodi); Mavro Vetranović
(1482. – 1576.) piše ljubavne, pobožne (Molitva od Križa), poučne,
refleksivne (Moja plavca), domoljubne (Pjesanca slavi carevoj),
programatske (Pjesanca u pomoć poetam), mitološke (Pjesanca
Apolonu), političko – satirične pjesme (Pjesanca gospodi krstjanskoj),
maskerate (Lanci Alemani, trumbetari i pifari), pastirski prizori
(Dijana), drame: Orfeo ( mitološko-ljubavna), Suzana čista (biblijsko
prikazanje), Posvetilište Abramovo (prikazanje), nedovršen alegorijsko-
groteskni ep Piligrin; Hanibal Lucić (1485. – 1553.): Skladanja izvarsnih
pisan razlicih (zbirka koju je posmrtno tiskao njegov sin Antun u kojoj
se nalazi i pjesma Jur nijedna na svit vila, zatim Robinja(domoljubna
drama u 3 čina, prva polovica 16. st., prva izvorna hrvatska drama s
temom iz nacionalne povijesti); Petar Hektorović (1487. – 1572.) piše
pjesničke poslanice, kao i Ribanje i ribarsko prigovaranje (poslanica-
putopis, napisan 1556., tiskan u Veneciji 1568. Djelo je posvećeno
Jerolimu Bartučeviću. To je prvo stihovano djelo u hrvatskoj
književnosti koje opisuje realno putovanje od tri dana. Protagonisti:
gospodar Petar, ribari Paskoj Debelja i Nikola Zet te Mali; u djelu se
nalazi bugaršćica o Marku Kraljeviću i bratu mu Andrijašu te o
Radosavu Siverincu i Vlatku); Mikša Pelegrinović (oko 1500. – 1562.):
Jeđupka (objavljena u Veneciji 1599., prva sačuvana maskerata,
pokladno pjesničko-drasmko djelo, tradicija cingareske: uvod i 20
"sreća" koje govori pjesnik maskiran u Ciganku); Marin Držić (1508. –
1567.): ljubavni kanconijer, nadgrobnice; drame: Pomet (nesačuvana
komedija, oko 1548.), Tirena (pastirska igra), Novela od Stanca
(pokladno-pirna igra – farsa, izvedena 1550. ili 1551.), Dundo Maroje
(eruditna komedija u 5 činova, izvedena 1551.), Venere i Adon
(mitološko-pastirska igra), Pjerin (komedija), Mande/Tripče de Utolče
(komedija), Skup (plautovska komedija, izvedena 1555.), Grižula
(pastoralna komedija), Hekuba (tragedija); Petar Zoranić (1508. –
1569.): Planine (prvi hrvatski roman u prozi s umetnutim stihovima,
uzor Sannazzarova Arcadia); Nikola Nalješković (oko 1510.- 1587.):
ljubavni kanconijer, prigodnice, poslanice, nadgrobnice, sedam drama
bez naslova ("komedije: pastirka igra, mitološka igra, dramska robinja,
moreška, dvije farse i jedna komedija u tri čina); Brne Karnarutić
(1520. – 1572.): Vazetje Sigeta grada (povijesni ep u 4 pjevanja, prvi
hrvatski junački ep s temom iz suvremena povijesti, sigetska pogibija
1566.)

[IZMEĐU RENESANSE I BAROKA: M A N I R I Z A M (druga

polovica 16. st. – poč. 17. st.)]
Dinko Ranjina (1536. – 1607.): Pjesni razlike (prvi tiskani kanconijer u
hrvatskoj književnosti nastaloj u Dubrovniku); Jaraj Baraković (1548.
– 1628.): Vila Slovinka (spjev u 13 petja u slavu Zadra); Marin
Benetović (1550. – 1607.): Hvarkinja (1600., komedija u 5 činova, prva
hrvatska smiješnica); Dominko Zlatarić (1558. – 1613.): Pjesni razlike
(ljubavni kanconijer), prepjevao Tassovu Amintu, Sofoklovu Elektru,
Ovidijeve pjesme Ljubav i smrt Pirama i Tizbe.

K NJ I Ž E V N O S T R E F O R M A C I J E (sredina 16. st.)

Matija Vlačić Ilirik (1520. – 1575.); Stjepan Konzul Istranin (1521. –
nakon 1568.): Prvi del Novoga teštamenta i Drugi del Novoga teštamenta
(prijevod na hrvatski Biblije zajedno s Antunom Dalmatinom); Antun
Dalmatin (poč. 16. st. – 1579.)

B A R O K (kraj 16. st. – sredina 18. st.)

Matija Divković (1563. – 1631.): Nauk krstjanski i Sto čudesa (1611.);
Bartol Kašić (1575. – 1650.): Institutionum linguae illyricae libri duo
(Rim, 1604., prva hrvatska tiskana gramatika); Ivan (Dživo) Gundulić
(1589.- 1638.): deset melodrama (sačuvano 4: Diana, Arijadna, Armida,
Prozerpina ugrabljena; izgubljene: Čerera, Kleopatra, Galatea, Adon,
Posvetilipte ljuveno, Koraljka od šira), Pjesni pokorne kralja Davida (Rim,
1621., prepjevi 7 biblijskih psalama), Suze sina razmetnoga (Venecija,
1622., spjev od 3 pjevanja), Dubravka (pastoralno-alegorijska drama),
Osman (ep u 20 pjevanja u osmeračkim katrenima, tema: neuspjeh
Turaka pokraj Hoćima, 1621., više nadopunitelja 14. i 15. pjevanja, npr.
M. Zlatarić, Ivan Mažuranić); Ivan Bunić Vučić (1591. – 1658.):
Plandovanja (ljubavni kanconijer, pet pastirskih ekloga, kraća zbirka
duhovnih pjesama), Mandalijena pokornica (vjerska, religiozna poema u
osmeračkim katrenama); Junije Palmotić (1607. – 1657.) piše mitološke
drame: Atlanta (posljednja izvorna pastirska igra u Dubrovniku), Elena
ugrabljena,... drame s temom iz viteškog svijeta: Armida, Danica,
Captislava, Pavlimir (najizvornija Palmotićeva drama, koristio Ljetopis
popa Dukljanina i dubrovačku legendu o sv. Ilaru); Juraj Habdelić
(1609. – 1678.): Dictionar ili reči slovenske (hrvatsko/kajkavsko/-latinski
rječnik); Petar Zrinski (1621. – 1683.): Adrianskoga mora sirena
(prijevod na hrvatski s mađarskoga pjesničkoga djela brata mu Nikole;
Ana Katarina Zrinski (1625.? – 1673.): Putni tovaruš (prepjev s
njemačkoga molitvenika, prva žena u Banskoj Hrvatskoj koja se bavila
prevođenjem i stvaralačkom djelatnošću); Fran Krsto Frankopan
(1643.? – 1671.): Gartlic za čas kratiti (obj. 1871., prvo uvođenje
narodnoga deseterca u hrvatsku umjetničku poeziju), Jarne bogati
(ulomak prijevoda Moliereove komedije Georges Dandin, ujedno je ovo
najstariji prijevdo Molierea na ovim prostorima); Pavao Ritter
Vitezović (1652. – 1713.): Odiljenje sigetsko (spjev o sigetskoj tragediji),
Kronika, Croatia rediviva (Zagreb, 1700., priručnik za pregovore s
Turcima); Ignjat Đurđević (1675. – 1737.): Pjesni ljuvene (trag narodne
pjesme), Ekloge aliti razgovori pastijerski (senzualni duh), Suze
Marunkove (šaljivi spjev), Uzdasi Mandalijene pokornice (Venecija,
1728., nabožni spjev, lirski monolog svetice); Antun Kanižlić (1699. –
1777.): Sveta Rožalija (spjev, stihovana pripovijest o svetici iz Palerma,
barokni i rokoko elementi)

P R O S V J E T I T E LJ S T V O (od sredine 18. – 19. st.)

Andrija Kačić Miošić (1704. – 1760.), pripovjedač u stihu i prozi, vjerski
pisac: Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756., najčitanija hrv.
knjiga 18. st., pisan mješavinom pjesama i proze, kronološka
kompozicija); Matija Antun Relković (1732. – 1798.): Satir iliti divji
čovik (1762., satiričko-narativni spjev u 11 pjevanja, pisan desetercem,
slavonskom ikavicom); Tituš Brezovački (1757. – 1805.), komediograf i
pjesnik. Drama Sveti Aleksi (4 čina, tematizira hagiografsku priču o
rimskome senatorskom sinu Aleksiju), komedije: Matijaš grabancijaš
dijak (tročina prozna pokladna igra iz 1804., locirana u Zagrebu,
središnji lik je putujući đak "grabancijaš") i Diogeneš i poema
Jeremijaš