I

U MONTEVIDEU

Hladni pampero brisao je na mahove iznad prostranog ušća La

Plate, nalik na morski zaljev i obasipao ulice Montevidea mje- šavinom
pijeska, prašine i velikih kapi kiše. Na ulici se nije moglo dugo
izdržati. Zato sam sjedio u svojoj sobi u hotelu »Oriental« i za
razonodu čitao knjigu o zemlji koju sam želio upoznati. Bila je na
španjolskom jeziku i upravo sam se zaustavio na mjestu koje bi
prevedeno glasilo otprilike ovako:
»Stanovništvo Urugvaja i argentinskih pokrajina sačinjavaju
potomci Španjolaca, neka malobrojna indijanska plemena i gauči koji
su đoduše mestici, ali se smatraju bijelcima i time se ponose. Oni se
žene pretežno Indijankama i na taj način stanovništvo zemlje
približuju starosjediocima.
»Gaučo je odlučan i samostalan, uz to je čestit, ponosan, prosto-
dušan i otmjen, a ponaša se poput španjolskog caballera. Njegove ga
sklonosti upućuju na nomadski život i pustolovna putovanja. On mrzi
svaku prinudu, prezire bilo kakvu svojinu koju smatra beskorisnim
terorom i voli sjajne sitnice što ih pribavlja velikim žarom, ali se neće
jako žalostiti ako ih opet izgubi.
»On je nadalje odvažan i hrabar zaštitnik svoje obitelji prema
kojoj je isto tako strog kao i prema samom sebi. Nepovjerljiv, jer je
nebrojeno puta bio prevaren, lukav zbog instinka i opreznosti, po-
štuje stranca, ali ga ne voli, služi građaninu, ali ga ne poštuje i nikad
nije mogao shvatiti kako netko može doći u njegovu domovinu da
izrabljuje stada koja su postala njegova i od kojih on ništa drugo ne
zahtijeva nego da ga prehranjuju, ne brineći se za sutra i prekosutra.
»Otkako se u zemlji stvorila klasa posjednika, gaučo se
smirio. Iako se hrabro borio za oslobođenje od španjolskog
jarma, nije nikada tražio nagrade. Zadovoljio se skromnom
ulogom čuvara tuđe imovine
.slobodan i da svoju službu obavlja dobrovoljno.
»Gaučo je naoružan lasom, dugim kožnim remenom s omčom,
bolama i u slučaju rata kopljem.
»Gaučo je poznat po tome što spretno baca laso. Više od trideset
stopa dugi remen pričvršćen je jednim krajem za stegno jahača, a
drugi se završava u pokretljivoj omči. Ta se omča zavitla iznad glave i
baca za životinjom koja bježi. Ako pogodi vrat ili noge, onda se uslijed
otpora životinje steže i zatvara. Konj mora izdržati zatezanje remena,
na taj način što će ga čas popuštati čas napinjati. Jahač za to vrijeme
nastoji odvući životinju do mjesta gdje je može svaliti. Ova vrst
bacanja omče koja se naziva »laceara muerte« vrlo je opasna i
zahtijeva velilcu vještinu. Ima mnogo primjera gdje je splitanjem
remenja jahaču bila slomljena noga. Laso stalno visi na gaučovu
sedlu. Tvrdokorni konji, volovi, ovnovi, svi se oni krote ili hvataju
omčom.
»Bole se sastoje iz tri olovne kugle, pričvršćene na remenju. Dvije
se vitlaju iznad glave, a treća se čvrsto drži dok životinja ne bude na
dohvatu. Kugle se tada omotaju oko njenih nogu i spu- tana životinja
pada.
»Gauču je glavna strast igra. Karte su mu važnije od svega.
Cučeći na petama, nožem zabodenim u zemlju tako da bi nepoštenom
protivniku jednim udarcem mogao probosti srce, on najdragocjenije
što ima hladnokrvno stavlja na kocku.
»U estanciji radi gaučo samo ako mu je po volji, dajući svojoj
službi obilježje neovisnosti i nikad ne bi dopustio da mu gospodar ne
prizna svojstva caballera koja on zaslužuje svojom skromnošću,
uljudnim, dapače, otmjenim ponašanjem i svojim mirnim držanjem
koje ulijeva poštovanje.
»Ako mu se posao ne sviđa, onda on upozorava da jedino u to
vrijeme ili pod tim i tim okolnostima može nastupiti. Ako gospodar
nije time zadovoljan, tada će gaučo, a da ne postane grub, zatražiti
svoju zaradu, uzjahati konja i potražiti drugu estanciju čiji vlasnik
ima manje zahtjeva. Iako ne voli mnogo raditi, naći će uvijek posla
zato što je razborit i što se izvrsno razumije u njegu stoke koja
predstavlja glavno bogatstvo ovih krajeva.
»Takav je gaučo koga ne smijemo zamijeniti s odvažnim, ali
nepoštenim pustolovima što odvode žene, djevojke, konje, ukratko
kradu sve što im se svidi i žive ne misleći za budućnost« ...
Tako je pisalo u onom što sam čitao. U Montevideo sam stigao
prije podne i prema tome nisam poznavao ni zemlju ni njene sta-
novnike. Ipak sam se usudio posumnjati u istinitost onoga što sam
pročitao.
U prvom redu ne sastoji se stanovništvo, o kojem je bilo govora,
samo od gauča, Indijanaca i potomaka Spanjolaea. Ovdje ima i
Engleza, Nijemaca, Francuza, Talijana, Švicaraca, Južnih Sla- vena i
drugih.
Nisam se slagao ni s načinom kako gaučo upotrebljava laso. Koji
će jahač ako želi, na primjer, uloviti poludivljeg bika, privezati laso za
vlastito stegno. Bik će ga svakako izbaciti iz sedla i vući za sobom dok
ga ne usmrti.
No, autor je sigurno bolje poznavao prilike od mene!? Meni je
preostalo jedino da njegove navode provjerim.
Uostalom, nije više bilo potrebno da se i dalje bavim lektirom.
Vjetar s pampasa je popustio i vreva je na uiicama ovog značajnog

1
lučkog grada ponovo oživjela. Htio sam to vidjeti pa sam se spremio da
izađem.
Upravo sam stavio šešir na glavu kad je netko pokucao na vrata.
Pozvao sam ga i na moje veliko iznenađenje u sobu je ušao neki
otmjeni gospodin, odjeven po francuskoj modi. Imao je crne hlače, isto
takav frak, bijeli prsluk, bijelu maramu, lakaste čizme, a u ruci je
držao crni šešir s bijelom svilenom vrpcom. Ova vrpca čiji su završeci
slobodno visjeli navela me na pomisao da se preda mnom nalazi
pozivač na svadbu. On se duboko s poštovanjem pokloni i reče:
— Moje osobito poštovanje, gospodine pukovniče!
Još se dva put duboko i dostojanstveno naklonio. Cemu ova
vojnička titula? Možda u Urugvaju vlada isti običaj kao i u Austriji
gdje konobar malo debljeg gosta obično oslovljava sa »gospodine
barune«, onog s naočalama »gospodine profesore«, a sa snažnim
brkom »gospodine majore»? Taj je čovjek imao tako čudno lice. Nije mi
se nimalo dopadalo. Zato sam kratko odgovorio:
— Hvala! Sto želite?
On mahne dva put šeširom i počne objašnjavati:
— Došao sam da vam ponudim sve što imam. — Pri tom me je
pogledao sa strane oštrim, ispitujućim pogledom. Oči mu nisu bile
iskrene. Zato sam ga upitao:
— Sve što imate?! Onda mi najprije ljubazno recite, tko ste i što
ste.
— Ja sam senjor Esquilo Anibal Andaro, vlasnik poveće estan-
cije kod San Fructuosa. Vaša je milost vjerojatno čula za mene.
Ponekad se događa da ime nekog čovjeka ujedno označava i
njegov karakter. Prevedeno glasilo je irne moga posjetioca Eshil
Hanibal Podmuklica. To saznanje nije bilo nimalo prijatno.
— Moram priznati da o vama još nikad ništa nisam čuo —
primijetio sam. — Budući da ste mi rekli tko ste i što ste, mogu li
saznati što vi to sve imate?
— U prvom redu imam ]fiovaca a u drugom utjecaj.
Prije nego što je izgovorio ove riječi, zastao je da njihovo djelovanje
bude što snažnije. Tada me odmjeri sa strane lukavim pogledom
punim očekivanja. Njegovo je lice ličilo na budalastolukava i drska
čovjeka.
— To su u svakom slučaju dvije zaista lijepe i korisne stvari,
novac i utjecaj. Jeste li došli da mi oboje stavite na raspolaganje?
— Bio bih sretan kad ne biste odbili ovaj moj prijedlog!
— Dobro, senjore, prihvaćam oboje, prije svega ono prvo.
— Dakle, najprije novac! Ne bi li vaša ekselencija rekla, kolika bi
vam svota bila potrebna.
— Trenutačno mi treba pet tisuća pezosa!
On zadovoljno razvuče usta i reče:
— Sitnica! Vaša milost može taj novac dobiti za pola sata, ako se
složimo oko sitnih uvjeta što ću biti slobodan da ih iznesem.
— Recite ih!
On pristupi bliže, pogleda me u oči i počne ispitivati.
— Smijem li prije svega upitati da li će vam ovaj novac poslužiti u
privatne ili u službene svrhe?
— Naravno, samo u privatne.
— Tada sam spreman da vam svotu ne samo posudim nego, ako
mi njegova ekselencija dopusti, poklonim u znak poštovanja i pažnje.
— Slažem se.

2
 — Izvanredno me veseli. Samo bih vas u tom slučaju zamolio da
svoje ime stavite ispod dva tri retka što ću ih odmah napisati.
— Sto treba da sadrže ovi reci?
O, radi se tek o sitnici, o pravoj pravcatoj sitnici. Vaša
ekselencija će mi svojim potpisom potvrditi da ću ja, Esquilo Anibal
Andaro do određenog vremena i za utvrđenu cijenu opskrbiti vaš
korpus puškama. Za nekoliko dana imat ću dovoljan broj Spencerki.
Sad mi je postalo jasno da me ovaj senjor Podmuklica zamje-
njuje s nekim ofieirom kome sam možda sličan. Vjerojatno je imao
hvalevrijednu namjeru da dotičnog potkupi poklonom od pet tisuća
pezosa, a onda ga uključi u posao. Potkraj sjevero-američkog
građanskog rata bilo je u upotrebi dvadeset tisuća Speneer-pušaka.
Lako je moguće da su Amerikanci jedan dio tog oružja prodali u
države na La Plati gdje je tada bilo potrebno. Tom trgovinom mogao je
senjor zaraditi deset puta veći iznos od poklona što mi ga je ponudio.
On me nazvao pukovnikom. Kako može jedan pukovnik mimo
ministarstva vojske odlučivati o kupovini pušaka? Možda je dotični
htio nastupiti kao libertador? Tom riječi, koja znači oslobodilae,
naziva se na La Plati vođa ustanika koji se bore protiv vlađajućeg
režima. U povijesti južnd-američkih pokrajina bilo je mnogo ovakvih
Ijudi.
Ova me stvar zanimala. Jedya sam stupio na tlo ove zemlje a vee
mi je bilo omogućeno da se upoznam s njenim intimnim prilikama.
Rado bih i dalje igrao ulogu svog dvojnika, ali sam se sjetio nečeg
boljeg. Prije nego što sam došao ovamo, nastojao sam da do tančina
upoznam ovdašnje prilike. Odatle sam znao da bi po mene bilo
opasno, ako moj posjetilae ostane u zabludi, samo zato da saznam
nešto više o onom što mi je moralo ostati nepoznato. Zato sam rekao:
— Ovakav spis na žalost ne mogu potpisati. Ne znam što bih
počeo s puškama jer mi one nisu potrebne.
— Ne? — upitao je začuđeno. — Vi biste za tjedan dana mogli
okupiti preko tisuću ljudi.
— A u koju svrhu?
On se udalji dva koraka, zažmiri na jedno oko, smiješeći se
lukavo kao da je htio reći: »Ta nemoj sa mnom zbijati šalu. Tačno
znam što je na stvari!« i upita:
— Zar vam zaista moram reći? Čuo sam da ćete doći u Monte-
video i sad ste ovdje. Poznat mi je cilj vašeg dolaska. Postoji samo
jedan razlog.
— Vi se varate, senjore. Čini mi se da me zamjenjujete s nekim
drugim.
— Nemoguće! Vi se na taj način izmotavate zato što vam moji
prijedlozi u vezi s puškama nisu po volji. Spreman sam da vam
predložim nešto drugo.
— Ni na taj način ne biste postigli cilj jer me zamjenjujete s
osobom koja liči na mene.
Ali ga ni to nije zbunilo. Bio je i dalje uvjeren da ima pravo. Cak
mu se na lieu pojavio nadmoćan osmijeh kad je rekao:
— Iz vaših riječi mogu jedino zaključiti da ne želite razgovarati
0 toj stvari. Pričekajmo povoljniji trenutak, senjore. Bit ću slobodan
da se uskoro opet pojavim kod vas.
— Vaš će se posjet završiti istim rezultatom. Kažem vam, ja
nisam onaj za koga me smatrate.
Uozbiljivši se, upita me:
— Dakle, vi ne želite da ja ponovo dođem?

3
 — Možete u svako doba, ali pod pretpostavkom da dalje ne
istrajete u svojoj zabludi. Hoćete li mi barem reći, tko je taj gospodin s
kojim me zamjenjujete.
Nato me oštro odmjeri od glave do pete. Zatim primijeti kimajući
glavomr
— Ja sam do sada znao da ste hrabar i vrlo zaslužan oficir
1 vješt državnik. Odlike koje upravo u vama otkrivam dokazuju da
ćete u ovom zadnjem ubrzo postići karijeru.
,— Vi još uvijek mislite da se ja pretvaram? Evo, pogledajte moju
putnicu!
Dao sam mu putnicu iz novčanika koji je ležao na stolu. On je
pročita od riječi do riječi i usporedi moj izgled s ličnim opisom u
putnici. Njegovo se liee sve više duljilo. Očito je bio zbunjen.
— Do đavola — viknuo je, bacivii putnicu na stol. — Sad zbilja ne
znam na čem sam. Ja i moja dva prijatelja bili smo sigurni da ste vi
taj koga tražimo.
— Kad ste me vidjeli?
— Kad ste stajali na vratima hotela. Sad me vaša putnica posve
zbunila. Vi, zaista, dolazite iz New Yorka?
— Svakako. Brodom »Sea-gall« koji je još uvijek u luci. Možete
pitati kapetana.
— K.ad me mste pitaii. Fo vašem nastupu pomislio sam u prvi
mah da me poznajete. Tek kad ste počeli govoriti o puškama, postalo
mi je jasno da nešto nije u redu. Zatim sam vas, kao što se i sami
sjećate, upozorio da ste u zabludi.
— Ništa ja ne znam. Baš ništa. Cim sam ušao u vašu sobu,
morali ste mi reći, tko ste.
Postao je grub. Zato sam odgovorio vrlo odmjereno:
— Molim vas da budete ljubazniji, ukoliko se to od vas može i
očekivati. Nisam naučio da mi se u lice kaže, neka me nosi đavo. Osim
toga ne mogu već odmah na vratima znati što netko od mene želi.
Uoštalom, morali ste pitati gostioničara ili namještenike hotela prije
nego što ste došli k meni tada biste čuli da sam stranac.
— To su mi, doduše, rekli. Ali nisam vjerovao jer su prilike takve
da bi senjor, za koga sam vas smatrao, morao ostati nepoznat. K tome
se po vašem šponjolskom izgovoru ne može primijetiti da ste stranac.
Ova posljednja primjedba bila je za mene vrlo laskava. Kad sam
prije nekoliko godina došao u Meksiko, bio sam tek početnik. Ali život
je najbolji učitelj. Za vrijeme dugog putovanja kroz Sonoru i Južnu
Kaliforniju sasvim sam dobro savladao španjolski jezik.
— I napokon, — nastavi on, — zašto nosite bradu kao što je nose
stanovnici naše Bande oriental?
— Zato što se na svojim putovanjima običavam što više
prilagoditi stanovništvu da ne bih svuda upadao u oči kao stranac.
— Uostalom, vi ste krivi što sam mislio da ste netko drugi.
Nijedan stranac nema prava da nas oponaša. Sigurno i vi znadete za
jednu vrstu životinja koja ima veoma razvijen nagon za opo- našanjem
i svaki se razuman čovjek čuva da ga ne usporede s njima.
— Neizmjerno sam vam zahvalan za ovaj savjet, senjore. Samo
vas molim da ne nastavite s ovom vrstom podučavanja. Ovo je dosad
bilo besplatno, ali ukoliko se budete dalje trudili, bit ću prisiljen da
vam isplatim odgovarajući honorar.
— Senjore, vi mi prijetite?
— Ne. Ja vas samo upozoravam.
— Ne zaboravite gdje se nalazite!

4
 — A vi upamtite da niste u sobi svoje hacijende nego u pro-
storiji koja trenutačno pripada meni. A sada je dosta. Molim vas, bilo
bi mi veoma drago da vam mogu reći — zbogom!
Pošao sam prema vratima i otvorio ih, pozvavši ga s naklonom da
se udalji. On zastane trenutak, buljeći u mene. Nije vjerovao da bih ga
mogao izbaciti. Tada projuri pored mene, vičući:
— Do viđenja! Već ću ja s vama obračunati.
Zaprijeti šakom prema meni i pojuri niz stepenice. To je bio moj
prvi razgovor s jednim domorocem, početak kojim nikako nisam
mogao biti zadovoljan, iako mi ni na kraj pameti nije bilo da se bojim.
Čovjek me uvrijedio i zato sam ga Izbacio. Bilo je to tak& jediiostavno i
samo po sebi razumljivo da nije imalo nikakvog smisla
0 tome dalje razmišljati. Osim toga haziendero nije na mene načinio
takav dojam da bih o njemu morao voditi računa ili ga se bojati.
Prije nego što sam pošao da pogledam grad, uzeo sam pismene
preporuke koje sam donio sa sobom. Imao sam četiri ovakva pisma.
Jedno od njih bilo je od šefa neke njujorške eksportne kuće, upućeno
njegovom kompanjonu koji je vodio filijalu tog poduzeća u Monte-
videu. Učinio sam onom Amerikancu neznatnu uslugu i zato je
obećao da će me najtoplije preporučiti svom kompanjonu. Ovu sam
preporuku morao odmah predati, jer je uz nju bila mjenica čiji je
iznos bio moj putni trošak, a trebao ju je isplatiti njegov kompanjon.
Taman sam htio to pismo staviti na stol, ali je ono palo na pod. Kad
sam ga podigao, vidio sam da su pečati popucali a pismo otvoreno. Na
takav način nisam ga ni u kom slučaju mogao predati. Morao sam ga
opet zatvoriti i to tako da nitko ne primijeti da je bilo otvoreno. Inače
bi posumnjali da sam ga ja namjerno otvorio
1 pročitao.
Pročitao? Hm! Da to ipak učinim? Mala nepravilnost, povreda
pismovne tajne, bila je to velika indiskrecija, ali možda sam ipak imao
neko pravo budući da sam ja bio onaj na koga se odnosi njegov
sadržaj. Uzeo sam, dakle, pismo iz omota i počeo čitati.
Sadržaj je bio slijedeći:
»Dobio sam vaše posljednje pismo i posve sam zadovoljan vašim
prijedlozima. Posao je veoma smion, ali u slučaju uspjeha donosi
veliki dobitak tako da se možemo izložiti opasnosti da nešto izgubimo.
Barut stiže sa »Sea-gallom«. Pomiješali smo u njega trideset posto
drvenog ugljena u prahu. Kako se nadam da će vam uspjeti da ga
tajno iskrcate na obalu i tako uštedite carinu, čeka nas prvorazredan
posao.
»Ja vas ovim ovlašćujem, da sastavite ugovore i da ih pošaljete
Lopez Jordanu na potpis. Ovo je posljednje veoma opasan pothvat, jer
ako nacionalisti uhvate glasnika i kod njega nađu ugovore, onda je
stradao. Srećom mogu vam preporučiti čovjeka, koji je kao stvoren za
ovu poruku.
»Donosilac ovog pisma proveo je više godina među Indijancima,
odvažan je momak, a pritom užasno glup i privržen, drugo se od
jednog Svabe i ne može očekivati. On želi, kako pretpostavljam, u
Santiago i Tucuman i mora, dakle, proći kroz provinciju Entre Rios.
Učinite tako kao da mu dajete preporuku za Joraana, ali ćete mu, u
stvari, dati oba ugovora. Ako ih nađu kod njega i on bude ubijen, na
svijetu će biti jedna budala manje za koju nije šteta. Jasno je, da na
dokumentima ne smije nigdje biti vaš potpis. Vi ćete ih potpisati tek
onda kad vam ih Jordan preko svog glasnika bude vratio.

5
 »Uostalom Svabo vam neće praviti mnogo neprilika. On nema
upravo nikakve zahtjeve. Čaša kisela vina i nekoliko slatkih riječi bit
će mu dovoljne da ga učine sretnim«.
iđuiiu u pravum jeiiKijL'VSKorn nepromisijenom cinu. A ]a sam, i ne
sluteći, trebao odigrati glavnu ulogu u dizanju ustanka. O nečem
drugom nije moglo biti ni govora jer se spominjao barut i ime
zloglasnog vođe bande Lopeza Jordana koji je svojom nesavješnošću
tako daleko dotjerao da je dao umoriti svog vlastitog poočima, bivšeg
generala i predsjednika Urquiza. Njemu je svakako trebalo prenijeti
barut i novac, a donosilac ugovora trebao sam biti ja!
Stavio sam ovaj čudni list opet u omot i s pomoću šibice dotjerao
pečat. Tada sam pošao k dragom kompanjonu koji je bio španjolskog
porijekla, a zvao se Tupido i stanovao na Plaza de la Indipendencia.
Kad sam izašao na ulicu, nije više bilo tragova ni pampera ni
kiše. Montevideo leži na prevlaci koja se poput sedla spušta na jednoj
strani prema zaljevu, a na drugoj prema moru. Zbog toga voda brzo
otiče pa se tlo i poslije najjače kiše u roku od nekoliko minuta osuši.
Montevideo je vrlo lijep grad, upravo krasan grad srednjo-
evropskog stila. Ima dobre ceste s izvrsnim pločnicima, bogate kuće s
Ijupkim vrtovima, palače u kojima se nalaze klubovi i kazališta. Oblik
privatnih kuća veoma je čudan. Nije se štedjelo na mramoru koji se
dovozi čak iz Italije iako ga ima u zemlji.
Ako netko pri dolasku u glavni grad Montevideo misli da će ovdje
vidjeti tipove stanovništva iz unutrašnjosti, onda se prevario. Nijedan
gaučo ne jaši ulicama. Rijetko se viđaju lica Indijanaca, a crnci se ne
susreću češće nego, na primjer, u Londonu i Hamburgu.
I muškarci i žene nose se kao i mi prema francuskoj modi. Može
proći i po nekoliko dana dok ugledate damu koja nosi španjolsku
mantilju Preko polovice stanovništva je evropskog porijekla.
Velika mješavina narodnosti stvara brojne poliglote. Ovdje ima
više ljudi koji tečno govore tri, četiri i pet jezika, nego u evropskim
milijunskim gradovima. Ukratko dok se čovjek nalazi u unutrašnjem
dijelu grada ni po čemu ne bi mogao zaključiti da se nalazi u Južnoj
Americi. Mogao bi se isto tako nalaziti u Bordeauxu iti Trstu.
Bio sam prilično razočaran dok sam se ovako znatiželjno
ogledavao, tumarajući polako naokolo. Vidio sam samo evropsko
odijelo i lica kakva se svuda mogu naći, ako njihovu tamnu boju ne
smatramo nečim neobičnim.
Napadne su mi bile jedino bijele ili crvene vrpce koje su mnogi
muškarci nosili na šeširima. Kasnije sam saznao što one znače:
nosioci bijelih vrpca pripadaju političkoj stranci »blancos« dok
»colorados« nose crvene oznake. Prema tome Esquilo Anibal Andaro
nije bio nikakav svatovski pozivač, nego jedan blanco. Najvjero- jatnije
je, dakle, pukovnik s kojim me je zamijenio, pripadao istoj stranci.
Možda ću uspjeti da saznam kako se zove.
Kad sam stigao na Plaza de la Independencia, prepoznao sam po
ogromnom natpisu kuću u kojoj se nalazi sjedište filijale mog lukavog
Amerikanca. Fasada kuće nije bila manje impozantna.
Imala je prizemlje i prvi kat. U prizemlju bila su vrata izra'đena oa
skupocjenog šupljikavog željeza. Iza njih protezao se mramorom
popločen hodrrik koji je vodio u dvorište, prekriveno istim materi-
jalom. Tamo je u velikim loncima stajalo rascvjetano bilje čiji je mirig
dopirao sve do mene.

6
 Vrata su bila zaključana iako su se iza njih morale nalaziti
trgovačke prostorije. Povukao sam zvonce. Putem mehaničkog uređaja
vrata su se sama otvorila, a da se nitko nije pojavio.
U predvorju bila su lijevo i desno po jedna vrata. Po mesiijganim
pločicama na njima vidio sam da trebam poći desno. Kad sam ušao,
našao sam se u prilično velikoj prostoriji u koju je svijetlo dolazilo
kroz mnoga vrata, otvorena prema dvorištu. Za stolovima i pultovima
bili su zaposleni mnogi pisari. Za dugim stolom u dnu sobe stajao je
mršavi dugonja i razgovorao veoma gri^bo s jednim siromašno
odjevenim čovjekom.
Obratio sam se najbližem pisaru i upitao za senjora Tupida.
Odgovor je bio nijem i kratak mig u pravcu dugonje. Kako je ovaj bio
zabavljen s onim čovjekom, pričekao sam i tako nehotice bio svjedok
njihova razgovora.
Iz daljega se već vidjelo da je senjor španjolskog porijekla jer je
imao oštre crte i ponosni izraz lica. Tamni brkovi bili su mu, po
ovdašnjem običaju, zašiljeni prema van.
Covjek s kojim je razgovorao pripadao je, sudeći po svemu,
najsiromašnijem sloju naroda. Bio je bosonog. Na više mjesta
poderane i zakrpane hlače jedva su mu sezale do polovice listova.
Istrošeni, nekoć plavi kaput, sada je posve izblijedio. Oko bedara
nosio je izlizani poncho iz koga je virio držak noža. U ruci je držao
slamnati šešir koji je imao sve moguće oblike samo ne onaj prvo-
bitni. Lice mu je bilo tamno smeđe, a koža hrapava. Po ispupčenim
jabučicama moglo se slutiti da u njegovim žilama teče djelomično
indijanska krv što je potvrđivala i tamna, glatka i duga kosa koja mu
je dopirala sve do ramena.
Tupido kao da nije primijetio moj dolazak. Stajao je napola
okrenut od mene i izdirao se na onog drugog:
— Dugovi i opet dugovi! Kad ćete već jednom vratiti! Cini mi se
nikada. Radite marljivije! Yerba raste svuda. Svuda se može naći.
Treba samo posegnuti za njom. Lijenčine neće nikada ništa postići.
Onaj drugi se namrštio, ali je ipak rekao učtivim glasom:
— Nisam nikada bio lijen. Mjesecima smo marljivo radili. Morali
smo živjeti u prašumi s divljim životinjama. Morali smo se s njima
boriti za vlastiti život, a radili smo danju i noću. Veselili smo se da
ćemo naplatiti svoj trud i oskudice kojima smo bili izloženi, ali vi ste
nam uništili radost jer niste održali obećanje.
— I ne treba ga održati jer je pošiljka stigla dva dana prekasno.

7
 — Dva dana! Senjore, da li je to tako veliko zakašnjenje? Imate li
od toga kakve štete?Naravno! — planuo je Tupido. — Morate mi biti
zahvalni što vam ne odbijem sve. Obećao sam vam dvjestočetrdeset
talira za balu čaja. Dvadeset posto se smanjuje, ostaje stodevedeset i
dva; dva talira administrativni troškovi, ostaje stodevedeset talira. Kad
pomnožite broj bala što ste ih dovezli, vidjet ćete da nam dugujete još
tačno dvjesto talira. Niste nam predali ni onoliko koliko iznosi
predujam i hrana koju ste podigli unaprijed.
— Ako su odbici toliki, onda je vaš račun tačan. Ali, molim vas,
ja mogu dobiti vola za sto talira dok ste nam vi zaračunali stopedeset.
Slično ste povisili cijene svim ostalim artiklima. Tako ne možemo
izravnati račune. Umjesto da dobijemo novaca, mi vam ostajemo
dužni. Nemam pezosa u džepu. Došao sam da podignem novac i da ga
odnesem svojim drugovima. Oni ga nestrpljivo očekuju, a ja im
umjesto novca donosim nove dugove. Kako će se to svršiti?
— Ne pitajte tako glupo! Jasno je da to morate odraditi!
— Mi to više ne želimo. Odlučili smo da nađemo drugog
poslodavca.
— Svejedno mi je. Mogu naći dovoljno sakupljača čaja koji će
rado raditi za mene. U tom slučaju morate platiti dvjesto talira, i to
odmah!
— Ni govora. Rekao sam vam da sam ostao bez prebijene pare. Vi
i sami uviđate da na dosadašnji način ne bismo nikad otplatili svoj
dug. Ono što nam dajete, obračunavate po najvišim cijenama, a kada
donesemo plodove svog teškog rada koji obavljamo u stalnoj životnoj
opasnosti, tada se redovito javljaju odbici, kao što je to bilo i danas.
Mi napuštamo vašu službu!
— Sto se mene tiče, možete! Samo mi smjesta morate isplatiti
dvjesto talira. Tamo je blagajnik! Tko ovako nastupa kao vi, mora
imati i novaca!
Jadnik je zbunjeno gledao pred sebe. Zalio sam ga. Bio je
sakupljač čaja. Znao sam kako je njihov život težak i opasan, a
poslodavci njemu i njegovim drugovima oduzimaju zaradu. Zajedno sa
svojim obiteljima izvrgnuti su bijedi samo da postanu još više ovisni o
bogatim poslodavcima. Taj senjor Tupido bio je u svakom slučaju
dostojan kompanjon mog podmuklog Amerikanca.
Sakupljač čaja počeo je preklinjati. Upotrebljavao je sve da bi
poslodavca nagovorio da snizi traženu svotu. Ali uzalud.
— Jedino, u čemu vam mogu popustiti, jeste rok, — objašnjavao
je nemilosrdni trgovac. — Ako platite dvjesto talira do večeras, onda
dobro. Ako pak ne, tada i nadalje morate ostati kod mene u službi dok
ne izmirite dug. Ovo je moja posljednja riječ. Sad odlazite!
Jadnik je žalosno pošao. Dok je prolazio pored mene, šapnuo sam
mu:
— Pričekajte vani!
On me osmotrio brzim, radosno iznenađenim pogledom. Ja sam,
međutim, pošao prema vlasniku trgovine. Promjerio me oštro i ispi-
tivački, pošao mi nekoliko koraka u susret, duboko se poklonio i
zKpitao:
:— Senjore, čemu mogu zahvaliti vaš iznenadni posjet?
Bilo je jasno da me i on s nekim zamjenjuje. Odgovorio sam, ne
baš učtivim tonom.
— Moj posjet nije nimalo vredniji od bilo kojeg drugog. Ja sam
jednostavan čovjek, stranac koji želi predati ovo pismo.

8
 Uzeo je pismo, pročitao adresu, ponovo me promjerio i rekao, uz
diskr-'tan diplomatski smiješak:
— Iz New Yorka, od mog kompanjona! Održava li senjor s njime
poslovne veze? Veselilo bi me da su me ranije obavije- stili o vašem
dolasku.
— Kad sam vašeg kompanjona prvi put vidio, nisam o vama
ništa znao!
To ga je pokolebalo. Kimao je glavom, otvorio pismo, a da nije ni
primijetio da je pečat oštećen, i počeo čitati. NjegovO se lice sve više
duljilo. Pojgledavao je čas u mene čas u pismo. Napokon ga opet složi,
stavi ga u džep i reče:
— Cudno! Doista ste stranac o kome je riječ u ovom pismu?
— Da, u ovom je pismu riječ o meni.
— U pismu vas najtoplije preporučuju i ja vam se posvema
stavljam na raspolaganje.
— Hvala lijepo, senjore! Ali ja ne namjeravam da vam zadajem
posla.
— O molim, o trudu ne može biti ni govora! Vidjeli ste da sam u
izvjesnom smislu bio začuđen. To je bilo zato što jako ličite na čovjeka
koji je u boljim krugovima veoma dobro poznat.
— Možete li mi reći tko je ta osoba?
— Svakako. Mislim, naime, na pukovnika Latorrea o kome ste
možda već čuli ili čitali.
— Cuo sam za ime tog slavnog oficira. Budite sigurni da je naša
sličnost samo vanjska. Ja sam običan turist i za politiku, kao i za
vojne vještine nemam nikakova smisla ni talenta.
— Veoma ste skromni. Moj mi kompanjon piše da ste godinama
bili među Indijancima. Prema tome mora da je u vas neka vrst
ratničkog duha. Nadam se da ćete mi pričati o vašim doživljajima i
pustolovinama. Bit ću počašćen ako dođete danas k meni na večeru.
— Kako god želite.
— Molim vas da dođete u osam sati u moj stan označen na ovoj
posjetnici. Da li me još nešto trebate?
— Da, ako smijem moliti. Htio bih vam predati ovaj papir.
Uzeo sam njegovu posjetnicu i dao mu odmah isplativu mjenicu.
On je pogleda, napiše na papiriću nekoliko brojki i pruži mi ga
govoreći:
— Tamo je blagajna, senjore. Zasad vas pozdravljam. I dovi-
đenja, večeras!
-----------pTTrora— u a . lijiiu.------------------nronm
-----------saino ]US
trenutak.
— Što još želite? — upitao je, okrenuvši se opet. Njegovo je lice
postalo neprijazno, a glas je zvučao oštro i zapovjedno.
•— Sigurno se potkrala mala pogreška. Mjenica glasi na veću
svotu.
— Vjerojatno ste zaboravili na kamate!?
— O tome ne može biti ni govora jer se uopće ne radi o kama-
tama. Odbijate mi pet posto, iako je mjenica odmah isplativa i ne
glasi na neki kasniji datum!
— Kod nas je takav odbitak uobičajen.
— Sakupljač čaja mora se ravnati prema vašim ličnim pro-
htjevima jer ovisi o vama. Meni to nije potrebno. Vaš kompanjon nije
meni za ljubav potpisao ovu mjenicu, nego sam mu isplatio čitavu
svotu. Zato zahtijevam da mi se tako i vrati, jer i ovako gubim
kamate.
— Više vam ne namjeravam isplatiti.
— Onda zadržite svoj novac i vratite mi mjenicu!
— Ona se nalazi kod mene na čuvanju, a vi ste za to dobili
isplatni nalog za blagajnu. Iz toga proizlazi da je mjenica postala
moje vlasništvo.
— Evo vam vašeg naloga, jer ga neću upotrijebiti.
— Radite što vas volja. Mjenica je isplaćena i ostaje kod mene!
— U svakom slučaju ne dugo, jer smjesta idem na policiju. Do
tada vas pozdravljam!
Naklonio sam se i pošao prema izlazu. Njegovi su potčinjeni
odložili pera da mogu bolje promatrati što se dešava. Već sam bio na
vratima kad je viknuo za mnom:
— Stanite, senjore! Molim, samo časak!
Trgovac se uplašio od policije. To je moglo biti na štetu
njegovom poslovnom glasu. Osim toga, ako dopusti da odem, neće
se ostvariti pripremljeni plan. Još je jednom izvadio pismo i pravio
se kao da ga želi temeljitije pročitati. Tada je rekao prijaznim tonom:
— Molim vas da mi oprostite. Moj kompanjon na kraju pisma
piše, što sam malo prije previdio, »da vam se mora isplatiti čitava
svota i da iz obzira prema vama odstupimo od naših običaja.« Ja ću
vam isplatiti cijelu svotu. Da li ćete onda biti zadovoljni?
Kimnuo je nehajno glavom.
— Zaboravite ovaj mali neprijatni incident, senjore, —reče on.
— Mogu, valjda, računati da ćete večeras doći k meni?
— Zacijelo. Naravno, uz pretpostavku da u vašem domu ne
vladaju neki običaji s kojima se ne bih mogao složiti.
— O ne, ne, ne! — izgovorio je on prijaznim licem, ali od bijesa
promuklim glasom i nestao za vratima.
Podigao sam svoj novac, stavio ga u džep, zahvalio se, pozdravio
i pošao. Jadni sakupljač stajao je vani na suprotnom uglu. Otišao
sam k njemu i pozvao ga da na časak pođe sa mnom.
U Montevideu nema restauracija u našem smislu. Kavane ne
vrijede mnogo, bez obzira što se u njima ne pije kava nego mate.
paragvajski čaj. Bolje su tako zvane consiterias u kojima se može
dobiti fino pecivo, sladoled i slično.
U takvu jednu slastičarnu poveo sam sakupljača čaja.
Radnja je bila puna gostiju koji su sudeći po odijelu pripadali
najvišim slojevima građana. Sve su oči bile uprte u sakupljača, Ali
meni je bilo svejedno. Gosti su se odmicali od nas tako da smo imali
mjesta i za petoricu što nam, dakako, nije bilo krivo niti smo se zbog
toga ljutili.
Nikako ne mogu reći da se sakupljač neuljudno ponašao. Njegova
odjeća nije spadala uz one ostale. Ali što se tiče njegovog ponašanja,
njegovih pokreta bio je on pravi caballero kao što su to svi oni koji u
svojim žilama imaju malo španjolske krvi. Ponekad je to, naravno,
samo na izgled tako.
Njegovo bradom zaraslo lice bilo je, moglo se reći, zanimljivo.
Trepavice su mu gotovo cijelo vrijeme bile skromno spuštene. Ali kad
ih je podigao, otkrivale su jasne, prodorne oči koje govore o samo-
svijesti i snažnom karakteru. Imao je dvije posve različite naravi:
počinjenog, poniznog radnika i odvažnog, razboritog stanovnika pam-
pasa i prašume koji prema potrebi zna biti i veoma lukav.

10
 Među slatkišima izabrao je ono što mu se svidjelo, i to takvom
gestom kao da se od najranije mladosti kretao po ovako otmjenim
radnjama. Jeo je elegancijom i spretnošću jedne dame i nije odavao
ni jednim gestom da sam ja onaj koji će sve to platiti. Pritom je sebi
svojstvenim načinom, odmjereno pripovjedao:
— Senjore, dali ste mi znak da vas pričekam. Poslušao sam vas i
sada sam pripravan da čujem što me trebate.
— Ja vas ne trebam, nego sam vam samo htio nešto predložiti.
Bio sam svjedok završnog dijela vašeg razgovora s gospodinom Tu-
pidom. Iz onoga što sam čuo, zaključio sam da ste ovisni o tom go-
spodinu.
— Hm! Možda! — odgovorio je on sa smiješkom čovjeka koji bez
daljnjega može nekome pokloniti i tisuću talira.
— Isto tako čuo sam da biste se sa dvjesto talira mogli oslobo-
diti tog robovanja. Dopuštate li da vam tu svotu stavim na raspo-
laganje?
On me začuđeno pogleda. Iznos nije bio velik, ali za siromašnog
sakupljača čaja nije bio ni tako neznatan. Položaj tog čovjeka iza- zvao
je u meni sažaljenje i poveden sretnim instiktom htio sam mu taj
novac pokloni iako ni sam nisam bio nekakav bogataš.
— Govorite li vi to ozbiljno, senjore? upitao je. — Sto želite time
postići?
— Ništa drugo nego da steknete opet poslovnu neovisnost.
— Znači samilost?!
— Ne, nego suosjećanje. Riječ samilost ima značenje koje ne
odgovara dojmu caballerosa što ste ga na mene izveli.
Njegovo se smrknuto lice opet razvedri.
— x\ema govora o muostinji.
— Dakle, zajam?!
— Nazovite to kako vam drago. Dakle, prihvaćate li?
— Možda, a možda i ne. Kakvi su vaši uvjeti?
— Vratit ćete mi s tri posto kamata. Posuđujem vam s otkaznim
rokom od godinu dana. Svaki od nas ima pravo da prilikom idućeg
našeg susreta otkaže pogodbu. Godinu dana poslije toga morate mi
novjtc vratiti.
— A ako se više ne sretnemo?
— Onda ga zadržite ili ga poslije pet godina poklonite nekom koji
je siromašniji od vas.
Nato mi pruži ruku, srdačno je stisne i reče:
— Senjore, vi ste dobar čovjek. Vaš zajam prihvaćam sa zado-
voljstvom i budite sigurni da nećete izgubiti ni pezosa. Smijem li
saznati, tko je i što je strani gospodin koji se tako ljubazno zauzeo za
mene?
Dao sam mu svoju posjetnicu.
Kad je pročitao moje ime, reče:
— A sada, evo, moje posjetnice!
On posegne u svoj poderani kaput i odande izvadi lijepu, umjet-
nički izvezenu torbicu za posjetnice iz koje izvadi jednu. Na njoj je
pisalo:
Sennor Mauricio Monteso,
Guia y Yerbatero.
Dakle, on je bio vodič i sakupljač čaja. Činilo se da sam se
namjerio na čovjeka koji mi je mogao biti koristan.
 — Koje krajeve poznajete, senjore? — upitao sam ga. — Namje-
ravam u Santiago i Tucuman i upravo sam htio potražiti pouzdana
vodiča.
— Zaista? Onda ću vam preporučiti jednog od mojih najboljih
prijatelja. To je čovjek na koga se možete potpuno pouzdati. On nije
nikakav arriero* koji samo nastoje da stranca što više iskoriste.
— Vi ne biste imali volje i vremena da prihvatite moju ponudu?
On me prijazno odmjeri i reče?
— Jeste li vi bogati, senjore?
— Ne.
— Pa ipak mi posuđujete novac! Smijem li vas pitati, zašto idete
tamo prijeko? Ne idete, valjda, u Argentinu kao kopač zlata ili zbog
nekih drugih spekulativnih razloga?
— Ne.
— Tako, tako! Još ću razmisliti. Kada krećete?
— Što prije.
— Onda neću moći jer moram još nešto posvršavati što ne mogu
odgoditi. Uostalom, prijatelj, koga sam vam htio preporučiti, nije sada
tu. Morao bih vas odvesti do njega, a to je daleko u unutra-
*) mular, vozar
šnjosti Paragvaja. (« jer je to čovjek kak dador. Ne biste li o ' kos
zaobilaženju da] s kojim biste odmah, gubitak vremena i
— Gdje i kada
— Zapravo san žati još koji dan. I Radije ću doći k va
— Dobro! Dođ: vas u svojoj sobi. N
— Bit ću tačan rom Tupidom uspoi
— Nisam. Prec
— Da li vas je
— Da. Večeras stanu.
— Znam gdje r mala, prekrasna vil Hjpm da će vam se
' — Ako liče na-
bavno.
"
— Tako! Znači;
— Nimalo. Cak je između njega i mene došlo
Posljednjih nekoliko minuta stalno je pogle
da je tamo nešto privuklo njegovu pažnju. Kako'
okrenut u tom pravcu, nisam mogao vidjeti što on
jednom se zabrinuo i uzviknuo:
— Caramba!* Niste li ga pritom uvrijedili?
— Bilo je nekoliko oštrijih riječi, ali o pravoj
ne može biti ni govora.
— I vi ćete bez obzira na razmimoilaženja koja
: stoje poći k njemu?
— Da. Zašto ne bih?
— Učinite to samo. Ali se dobro čuvajte! Ovdje se
ne zaboraljaju. Ljudi se rado osvećuju!
— Zar postoje razlozi okvakvom upozorenju?
— Slutim. Okrenite se, molim vas! Vidite li onog čovjeka ;
na suprotnoj strani naslonio na vrata s rešetkama?
Covjek na koga je yerbatero mislio stajao je preko puta
zatvorenog ulaza u kuću. Držanje mu je bilo nemarno kao đa
jedino iz vlastitog zadovoljstva promatrao uličnu vrevu. Imao je na

* do bijesa!

12
sebi hlače, prsluk i kaput od tamnog sukna, a na glavi sombrero sa
širokim obodom. Pri tom je s očitim zadovoljstvom pušio cigaretu.
— Vidim tog čovjeka, — odgovorio sam. — Poznajete li ga?
On vas uhodi.
— Nemoguće!
— Molim, ja sam vam rekao, a vi možete vjerovati ili ne. Dok sam
vas čekao na uglu Plaza de la Independencia, opazio sam da stoji kao i
sada, prividno sasvim bezazleno, ali je njegov oštri pogled bio uperen
u poslovnicu senjora Tupida. Kad ste iz nje izašli, pošao je za nama i
zaustavio se tu prijeko. On sigurno ne prati mene, nego vas.
— Možda se ipak varate. Vjerojatno je posve slučajno išao istim
pravcem kao i mi.
— I onda se sasvim slučajno zaustavio tu prijeko. Ne. Takve
slučajnosti ovdje nema, Promatrajte ga neprimjetno, kad odavde
odete, pa ćete sigurno ustanoviti da vas prati. Sutra ćete mi reći da li
sam imao pravo ili ne. Molim vas da ozbiljno razmislite o mojim
zapažanjima.
T- Ali, senjore, ako se zaista radi o nekoj osveti, onda moram reći

da Tupida nisam uvrijedio u toj mjeri da bi mi na vrat nato- vario

ovakvog brava*.
— Možda se u vašoj domovini neka uvreda smatra neznatnom
koja se ovdje može oprati jedino krvlju. Ne smijete zaboraviti da imate
posla s potomcima starih Španjolaca. Možda osim Tupida po- stoji još
neko drugi čiji ste bijes izazvali?
— Teško! Bio je kod mene neki smiješni senjor koji mi je pri
odlasku čak zaprijetio pesnicom. No, njega ne mogu smatrati opa-
snim.
— Hm! Što vi nazivate smiješnim, a što opasnim? Znadete li kako
se zove taj čovjek?
— Ime mu je Esquilo Anibal Andaro.
— Do đavola! On nije nimalo smiješan. To je jedan od naj-
okorjelijih blancosa koji postoji. On je sve u stanju. Ja ga znam, ja ga
dobro poznajem. Kad biste mi povjerili, radi čega vas je po- sjetio i
kako je razgovor tekao!
Ispričao sam mu toliko smiješnu zamjenu s pukovnikom La-
torreom. Izraz yerbaterova lica postajao je sve ozbiljniji. Kad sam
završio, reče mi:
— Senjore, kladim se da je taj Andaro poslao brava da motri na
vas. Pripazite i nemojte izlaziti bez oružja!
— Poznajete li i vi pukovnika?
— Nisam ga još nikad vidio. Inače bih i ja opazio da ste mu
slični. Ali znam da postoji stranka koja polaže velike nade u njega. To
što ste mu slični može, kao što vidite, u izvjesnim okolnostima biti za
vas kobno. Nijedan pristalica stranke nije ovdje siguran za svoju
glavu, i ako vam smatraju jednim od njih, tada se lako može u vas
zabunom zabušiti kakav metak ili nož.
— S jedne strane to je fatalno, a s druge veoma zanimljivo.
— Nazdravlje vam i ono najzanimljivije, ako ga morate platiti
životom! Možda vam taj Esquilo Anibal Andaro radi o glavi baš zato
što smatra da ste vi Latorre? — reee yerbatero.
— Pa to je nemoguee!
— A zašto?

* razbijač
rođak
 — Sto obojica pripadaju istoj stranci. On je zapravo došao da
Latorreu predloži nekakav posao!
—. To ne vjerujem.
— Ali, senjore, on ga je meni predložio, jer je mislio da sam ja
pukovnik.
Na njegovom se licu pojavi izvanredno lukav smiješak.
— Vidi se da mnogo oitate, — reče on. — U životu je sasvim
drugačije, nego u knjigama. Latorre, naime, ne pripada stranci
senjora Andara koga vi nazivate smiješnim. On je suzdržljiv u izra-
žavanju svog vlastitog mišljenja jer nije samo odvažan nego i opre-
zan. Ipak se prilično tačno zna da je on pristalica crvenih, a ne bijelih.
— Ali zašto rau onda Andaro nudi nekakav posao?
— Samo naizgled da bi ga osramotio. Tako barem mislim. Zami-
slite kojeg li iznenađenja kad bi blancosi mogli reći: »Imamo Lator-
reov potpis kojim potvrđuje da je od nas primio pet tisuća pezosa kako
bismo mu poslali oružje za dizanje ustanka!« On bi se time
onemogućio za sva vremena.
— Ah, sada sam progledao tog Andara.
— Ili vas smatra Latorreom i ljuti se što vas nije uhvatio na
lijepak, ili je uvidio da ste zaista netko drugi pa se sada ljuti štQ je
nekog stranca upoznao sa svojim planovima. To bi moglo biti opasno
po njega i njegovu stranku ako o tome obavijestite Latorrea. U oba
slučaja ne očekujte ništa dobro od njega i od blancosa. Sigurno im je
stalo da ne govorite o onom što ste čuli. A kako se to najsi- gurnije
postiže? Odgovorite sami!
— Vi mi, zaista, zadajete brige, senjore Monteso!
— Pa, to i želim. Bravo ne stoji uzalud tako dugo tamo vani. U to
možete biti sigurni. Poznajem ovdašnje prilike bolje od v&s,
— To znaei, čim sam zakoraknuo u ovu lijepu zemlju, već sain se
našao u nevolji iz koje ću se teško izvući! i
— Ova je usporedba posve tačna. Izvucite se smjesta odavde i
bježite koliko vas noge nose! Želim vam dobro. Time ne mislira reći da
već danas morate krenuti. Cuvajte se brava i pazite na kiopke koje bi
vam mogli postaviti. Sjguran sam da ćete do sutra u podne, kad
budem došao k vama, nešto neobično doživjeti. Tada će mi biti drago
ako budem čuo da ste vodili računa o mom upozorenju.
— Ne brinite, senjore. Kako vidim da se spremate poći, dopu-
stite da vam sad odmah isplatim one dvije stotine pezosa.
Pružio sam mu obećani novac. On ga je smotao i stavio u džep od
prsluka na takav način kao da se radi o običnom papirieu za cigarete.
Tada mi je pružio ruku, naklonio se uljudno i povjer- ljivo i pošao.
____________ ______________ _
_ _ _._
a --- w J.v»

i onda načinio nestrpljivu kretnju. Uskoro sam i ja izašao. Ponašao

sam se pritom kao da onog čovjeka i ne primjećujem. Išao sam uli-
cama, zaustavljao se pred izlozima i uvjerio se da me bravo nepre-
stano prati.
Prošao je sat vremena i počeo se spuštati mrak. Nastupilo je
prekrasno proljetno veče. Puni mjesec odražavao se na svjetlueavom
mramoru kuća pored kojih sam prolazio a miris cvijeća što je dopirao
iz dvorišta i vrtova osvježavao je sva čula.
Napuštao sam pomalo gradsku vrevu i zalazio sve više u »zelenu
četvrt« u kojoj se nalazila vila senjora Tupida. S obih strana lijepi,
njegovani vrtovi sakrivali su u svojoj dubini vile i male palače. Zastao
sam pred kućicom koja je, zarasla u bršljan i neki bijeli puza- vac
izgledala kao da je iz priče. Dok sain tako zadivljeno promatrao, spazio

14
sam sombrero kako viri iza susjednog zida. Ispod tog som- brera
nalazila se naravno i nečija glava, čak vrlo znatiželjna glava koja me i
do sada pratila. Covjek je vidio da sam ga opazio i da bi njegovo
odstupanje moglo biti samo sumnjivo, zato izabere ono najbolje što je
mogao. Izađe iz sjene na put. Priđe nekoliko koraka, ali tako da je
usprkos mjesečini njegovo lice ostalo skriveno u sjeni širokog oboda
šešira da ga se nije moglo prepoznati. Bio sam uvje- ren da se sprema
na napad.
— Tko ste i što želite? upitao sam.
— Oprostite, senjore, — odgovori. — Tražim stan nekog gospo-
dina Arriqueza. Navodno stanuje u ovoj kućici.
 Bio je samo tri koraka
daleko od mene i zavukao
je ruku u džep. Prišao je
korak bliže. Naglo sam se
okrenuo u stranu tako da
su između nas opet bila tri

L ženu koja je trčala što je

beći nož,
pružic ga muškarca koji ju je slijedio
nisam mogf idnuta, svakako, ne
jeteći podigne
— Drugi Onda luškarac.
vel; nego u N Hrvali
supro' Mogao s
nije potrebn da
mi netk
izbjegnem r
Podiga još
nekog. prema
Tu' ceste oda?
Stigf
vratima
na kojo;
mjesto.

koraka razmaka. Sada je

mjeseć sjao iza mene i
mogao sam tačno pratiti
svaki njegov pokEet. On
pođe prema vratima, ali
se odjednom baci na
mene. Izvukao je nož iz
džepa. Dobro da sam bio
upozoren, Uostalom
njegovo bi mi izviri- vanje
iza zida i njegovo čudno
ponašanje bilo i samom
sumnjivo, ali se, po stfoj
prilici, ne bih izvukao tako
jednostavno. U posljednji
čas maknuo sam se još
jedan korak u stranu.
Sječivo bljesne pored
mene. Istovremeno sam
ga udario pesnicom u
glavu da je posrnuo. Nato
sam ga uhvatio lijevom
rukom za vrat, a desnom
snažno udario po laktu
tako da mu je nož ispao iz
ruke. Tada sam ga svom
>co snagom
o «o ° ™ tresnuo o zid
3
> 5c O. 3 ^ tj evojka
glave
!CU

o.o o So o M

/
s s Sf^flp

16
u S o oSpo«^

R
f

U
v
e
d
e
s
o
b
e

k
o
j
o
j

j
e

k
o
m
e

j
e

s
j
e
d
i
o
,

p
r
u
ž
i

m
i

i
v
.
.
— Napokon!
Došli ste četvrt
sat^ očekivao,
 senjore. Tako sam
se veselio vašem
aui^ ^ izgubljenog
vremena.
— A ja se moram
ispričati. Malo sam se
zadržao, ali ne^ krivicom.
Nadam se da se nećete ljutiti,
— Ah, nikako, — smijao
se on. — Lako ću vam
oprostiti što senjora još nije
sve pripremila za večeru.
Morat ćete se, još neko
vrijeme zadovoljiti mojim
društvom. Sjednite i za
cigaru.
Pozvao me da se
smjestim na divan i pružio
kutiju s cigarama i upaljač.
Naravno da sam odmah
prihvatio. Bio je sušta
ljubaznost, posve drugačiji
negoli popodne. Kad sam
zapalio cigaru, stavio je
povjerljivo ruku na moje
koljeno i rekao:
— Iskreno ću vam reći
da sam jako zahvalan svom
kompanjonu što vas je
uputio k meni. Prikazao vas
je kao čovjeka s velikim isku-
stvima i znanjem što bi nam
moglo biti od koristi. Zato još
jednom velim: Dobro nam
došli, senjor!
To je bila prilična laž. Taj
me čovjek morao smatrati
vrlo naiv- nim ako je mislio
da će me predobiti
laskanjem. Odgovorio sam
zato vrlo odmjereno:
Jako mi je žao što vas je
pismo navelo da o meni
krivo sudite. Putujem da
bih nešto naučio, a ne da
bih nekoga poučio. Za
ovo posljednje nedostaju
mi potrebne vrline. Tko
me tako bezrazložno
hvali, nimalo mi ne
pomaže, nego me,
naprotiv, zbunjuje

18
.
—
*— OceKivao sam aa ceie LU rtui. ^jiiam U. JJI&MA UA. AIC VUU skromni.
Pustimo, dakle, tu temu i govorimo radije o svrsi vaših putovanja.
Pretpostavljam da je ono ili trgovačkog ili prirodoslovnog karaktera.
— Ni jedno ni drugo, senjore. Putujem radi samog putovanja. Niti
sam učenjak, ni-ti sam vješt trgovini. Razlog mog putovanja isti je kao i
šetača koji uživa u mijenjanju slika pred svojim očima. Zato vas molim
da ispravite predodžbu koju ste o meni stvorili.
Nakon što rae primio tako izrazito ljubazno, vjerojatno ga je moj način
izlaganja malo ohladio. I zaista je njegov ton bio mnogo Suzdržljiviji kad me
upitao:
—■ Ali kako je uopće moguće poći na tako daleki put bez ikakvog
stvarnog razloga? Kažete da ste se uputili u šetnju, i to u kraj koji u tu
svrhu nije nimalo podesan. Da li ste u stanju predvidjeti opa- snosti i
oskudicu koje vas na putovanju na zapad očekuju?
— Propitao sam se, naravno, toliko koliko je to iz daleka moguće i
ne vidim razloga da mi ta želja ostane neispunjena.
— Zaista se divim vašoj odlučnosti!
— Zelite li reći da vam je smiješno moje neznanje zbog koga činim
ono što bi drugi izbjegavali. Ako neiskusan čovjek ništa ne poduzme,
kako će onda steći iskustva?
Kimao je glavom. Čini se da je bio uvjeren da sam još gluplji nego
što je pretpostavljao. Ličilo je na samilost kad mi je rekao:
. — I vi, zaista, imate smjelosti da pođete u Santijago i Tucu- man.
Znate li uopće kako kod nas izgleda. Postoji bezbroj poli- tičkih
stranaka koje se međusobno bore, i to ne birajući sredstva. Baš su ti
krajevi kroz koje ćete prolaziti vrlo nesigurni. Mnogo stavljate na
kocku, možda čak i život ako ne promijenite odluku. Savjetujem vam
da odustanete od namjeravanog puta.
To je, naravno, rekao samo prividno iskreno. Odgovorio sam:
— Dobro promišljene odluke ne običavam mijenjati. Takav je
slučai i s ovim putovanjem.
— Ja sam uglavnom izvršio svoju dužnost. Čak sam pripravan, u
koliko dopuštate, da i olakšam vaše putovanje.
— Vašu ću pomoć prihvatiti s velikim zadovoljstvom i zahval-
nošću, senjore!
— Dobro. Onda vam, dakle, mogu izložiti svoj prijedlog. Na put
koji poduzimate obično se polazi iz Buenos-Ayresa. Nažalost do tamo
biste morali proći kroz krajeve koji su postali nesigurni zbog odbjeglih i
pobunjenih vojnih jedinica. Stoga vam predlažem da pođete drugim
putem koji, doduše, nije uobičajen, ali je za vas osobno mnogo
sigurniji. Idite poprijeko kroz Urugvaj i provincije uz Rio sve do Parane
ili Santa Fe. Odande ćete lako preko Cordobe i Santiaga stići u
Tucuman.
— Hvala, senjore. Vidim i sam da će biti pametnije ako poslušam
vaš savjet.
— Svakako je to najbolje što možete učiniti. U tom slučaju bih
vam mogao u mnogome olakšati put. Mogao bih vam dati pre- poruku
za visokog oficira koji V je Lopez Jordan, pastorak b' Jeste li već čuli za
njega?
— Čuo sam da ima nade
— O, on ima još više r velika karijera kojom će
st<= liti dobrim poznanstvom,
čovjekom. Siguran sam c # °
od velike koristi. Kako / da
se za vas dalje brine Hoćete
li, dakle, prihva
— Svakako! Bilo v
— Postoji li kakav
Montevideu?
 — Ne, gospodine. Ovdje me n^ slovni interes i
mogu svakog časa kren>- stavlja više za mene ništa
novo ni rijetko. 2eiu. i nema razloga da još neko vrijeme
ostanem na oDss,
— To je dobro, senjore. Danas, naime, još znadei^ naslovim vašu
preporuku. Kasnije, zaista, ne bih znao kamo v uputim jer Lopez
Jordan uskoro polazi u službenu posjetu cijama. Sto ga prije stignete,
to bolje za vas. Ima mnogo nosti da ćete mu se moći priključiti jer on
upravo odlazi u kra, u koje i vi želite stići. Zato se ne smijete ovdje
predugo zadržavatt. nego nastojte da već sutra otputujete.
Rekao je to tako uvjerljivo i brižno da bi se zaista dao zava» rati đa
mi sadržaj predanog pisma nije bio poznat. Ja sam zato pri- vidno
pristao na njegov prijedlog.
— Naravno! Pod tim uvjetom spreman sam poći već sutra ujutro.
— Dobro. Ja ću vam sad dati preporuku. Iskreno rečeno. ja sam
je napisao već poslije podne jer sam bio siguran da ćete pri- hvatiti moj
prijedlog. Lopez Jordan nalazi se sada u Parani. Naj- kraći put do njega
vodi preko Mercedesa, Urugvajske rijeke i Villa- guay-a. Kako i čime
putujete?
Slegnuo sam ramenima.
— Prilike su mi tako malo poznate da sam pripravan i u tome
poslušati vaš savjet.
— Predlažem vam da se poslužite diližansom, državnim po-
štanskim kolima. Njome putujete jeftino, udobno i bez brige, koliko je
to u našim prilikama uopće moguće. Sutra ujutro odlazi jedna
diližansa u tom pravcu. Preporuku ću vam odrriah predati, samo još
moram napisati ađresu. Oprostite na trenutak.
Pošao je prema svom pisaćem stolu u uglu. Tog časa na vrata
grunu dva dječačića od deset i dvanaest godina.
Čuo sam yeć da je odgoj djece u La Plati prilično manjkav. U to
sam se i sam 'uvjerio. Oba dječaka, nalickana kao lutke stala su ispred
divana i nepristojno se zapiljila u mene.
— Da sinko, — odgovorio je otac koji je i dalje pisao adresu, ne
vodeći računa o ponašanju svojih ljubimaca. Manji od njih obrati mi
se prezrivim tonom.
— Je si li ti, zaista, budala?
Tada se požuri drugi dječak i odgoVori umjesto mene.
— Ne, on je obični švapski klipan.
— Tko vam je to rekao, — upitao sam brzo.
— Otac, — glasio je odgovor. — Rekao je to majci.
Napokon se otac trgne i bijesno uzvikne:
— Gluposti! Nisam mislio toga senjora, nego sasvim drugog
čovjeka, nekog njemačkog radnika koji je krivo izvršio postavljeni
zadatak.
Ovu tvrdnju opovrgli su dječaci na vrlo nezgodan način jer jedan
od njih dvojice uzvikne:
— I toga si onda pozvao na večeru!
— Prestani govoriti gluposti, — naredi Tupido. — Nemojte se
dati smesti ovim dječjim zabludama, senjore. Evo vam pismo. Nje-
govim sadržajem možete biti zadovoljni.
Pružio mi je pismo u velikom zapečaćenom omotu. Bio je tako
debeo da su u njemu bila barem tri arka: preporuka i oba ugovora.
Vagnuo sam pismo u ruci i rekao:
— Zar kod vas nije uobičajeno predavati preporuke otvorene?
— Ne, nikako — rekao je brzo Tupido. — Često se, naime,
đogađa da se preporuci doda još poneka privatna stvar trgovačkog
karaktera koja je namjenjena isključivo primaocu pisma.
— Tako je sigurno i u ovom slučaju?
— Svakako!
 — Onda ova vaša notica mora da je ovelika. Bilo bi mi draže
kad biste bili tako Ijubazni da je odvojite.
— Senjor — opet je viknuo, — ja ne običavam odstupati od
svojih navika i pretpostavljam da me nećete siliti da to sad učinim.
— Hm, danas ste već jednom odstupili od njih, — rekao sam, —
i to kad ste odustali od ustezanja kamata. Ali ja ću ipak uručiti
pismo onako kao što ste mi ga predali.
Još je uvijek imao pero u ruci i pošao je do pisaćeg stola da ga
tamo ostavi. Dječaci su, međutim, i dalje stajali preda mnom i
znatiželjno gledali u omot.
— Sto piše na njemu. Pokaži — rekao je veći i pokušao mi
istrgnuti pismo. To mi je, doduše, bilo drago. Dok je on držao pismo
po sredini, uhvatio sam ga obim rukama sa strane.
— Ostavi to, — rekao sam, — to nije za tebe.
— Samo ti pokaži, — tražio je tvrdoglavo. — List je od mog oca.
On, dakle, pripada meni, a ne tebi. Hoću da ga vidim.
Povukao je svom snagom. To sam upravo i htio> Omot se raz-
derao po sredini i sadržaj se rasuo po stolu. Brzo sam ga digao, i to'
tako da su arci otvoreno ležali preda mnom. »Preporuku« držao sam
na vrhu.
— Vidiš, pođerao si omot, — rekao sam Ijutito. — Sada tvoj Otac
mora pisati drugi. Ali... što je to? Što tu vidim?
Tupido potrči k meni.
— Stanite! Nemojte čitati! Ne čitati!
Povukao sam se nekoliko koraka, držeći i dalje pismo dok sam
Tupida drugom rukom gurao od sebe.
— Nemojte čitati, nemojte čitati, — ponavljao je bijesno dok mi je
pokušavao oteti pismo. Međutim,, bio sam jači, gurnuo sam ga svom
silom i on padne glavačke na divan. Oba dječaka objesila su se o mene
vičući. Počeo sam ih vući prema vratima. Otvorio sam i izbacio ih
napolje. Tupido se za to vrijeme digao s divana i ponovo se htio baciti
na mene.
— Da ste se odmah maknuli! — zaurlao sam. — Inače će vas
tresnuti o zid da ćete se tamo prilijepiti. Evo, ova dva ugovora za-
držite. Oni za mene nisu važni.
— Da ste mi odmah vratili pismo, — vikao je Tupido, pro- mukao
od srdžbe.
Ono se odnosi na mene i zato ga s pravom mogu pročitati. Odgojite
vašu djecu drukčije, a ne da trgaju tuđe pismo do kojeg vam je, sudeći
po svemu, mnogo stalo.
— Pozvat 6u sluge koji će vam oduzeti pismo i izbaciti vas na
ulicu.
— Ništa vaši Ijudi meni ne mogu jer ću svakoga, koji mi se približi,
sravniti sa zemljom. Otići ću i sam, jer kod čovjeka vašeg kova i onako
ne mogu i ne želim ostati. Izaberite! Ili ćete dopustiti da pismo pročitam
u miru i da vam ga onda vratim, ili da odmah odem, a pismo ponesem
sa sobom da bih ga pokazao na odgovara- jućem mjestu.
Imao sam razloga što sam to rekao jer su se u međuvremenu
otvorila vrata i na njima se pojavila žena i neko od posluge. Ništa nisu
govorili, ali nisu skidali pogleda sa nas dvojice koji smo se neprijateljski
promatrali.
Tupido je vidio moju odlučnost, mahnuo onim dvoma na vra- tima
i rekao:
— Pročitajte ga onda, do sto đavola. Ali zahtijevam da mi zatim
pismo vratite i da se gubite. Ne želim imati posla s vama.
Oba su se promatrača izgubila s vratiju. Sjeo sam na najbliži
naslonjač i počeo čitati.
»Senjore! Ovog časa dobio sam pristanak svog kompanjona. Saljem
vam, dakle, odmah oba ugovora da ih potpišete- a vi mi ih onda
pouzdanim glasnikom vratite. Tada ću vam poslati robu.
 Donosilac ovog pisma je neki blesavi stranac koji nema pojma
kako važne papire nosi sa sobom. lako vjeruje da vam donosi pre-
poruku, to još ne znači da ga vi primite kao prijatelja.
Izabrao sam upravo njega ier ima malo mogućnosti da netko
posumnja da ovaj tek prispjeli švabo ima uza se tako važne doku-
mente. Aka ih ipak pronađu, strijeljat će ga: to je sve. S obzirom da
nema nikakvih potpisa. možemo slnhnrinn rpći da sp radi n nhi*-
svoje vojnike. Izgleda da je dobar strijelac i neće mu ništa škoditi ako
pusti koju kap krvi za spas domovine ...« — Tako je, otprilike, glasilo
ono što se u tom Ijubaznom pismu odnosilo na mene. Ustao sam- i
bacio pismo na stol.
— Evo vam vaših papira — rekao sam. —Možda ćete o meni
misliti drugačije kad vam budem rekao da sam, još prije nego što sam
došao ovamo, znao da mi namjeravate podvaliti. Ipak nisam tako glup
kao što mislite. Što više, uvj^ren sam da se usprkos vašem razvikanom
poštenju možete lopovlukom mjeriti s bilo kojim nit- kovom velikog
kalibra. Prozreo sam vas- prije nego što sam vas i vidio.
Brzo je zgrabio pismo i strpao ga u džep.
.— Sto mislite pod riječju nitkov? — vikne i pođe prijeteei prema
meni.
— Na to pitanje, senjore, odgovorite sami.
— Znadete li da je to što ste malo prije o meni rekli uvreda i da
biste za nju mogli odgovarati?
— Među poštenim ljudima — da. Ali kako vi to niste, baš me briga
kako ćete reagirati.
— Oho, ja ću već nešto poduzeti i to tako sigurno, kao što sada tu
pred vama stojim.
— Ova se prijetnja može odnositi samo na neku podvalu koje ću
se već znati čuvati. Ljudi vašeg kova ne treba se bojati. Dobar udarac
šakom stvara u kukavice potreban autoritet. Ako se usudite da mi
spremite kakvu neugodnost ili me napadnete, twda se neću obratiti
ovdašnjoj policiji, nego dolazim ravno ovamo i išamarat ću vas kao
balavca koji je dopustio da mu prigori tortilla. Upamtite to. A sada,
laku noć i to nadam se zauvijek.
On se namršti, ali ne rekne ni rijeČi. Neki sluga isprati me do
vrata. Sve do njih šutio je, ali kad je otvorio vrata, duboko se poklonio i
posrdno rekao:
— Budite tako ljubazni i izađite ovuda. Valjda niste ništa ukrali.
U tom slučaju ...
Sto je u tom slučaju htio učiniti nisam nikad saznao jer sam mu
opalio takav šamar, da je pet šest koraka dalje ispružio dugo mršav
tijelo po zemlji. Bio sam siguran da ovakvo pitanje neee tako skoro
postaviti niiednom posjetiocu svoea sosoodara, Naravno da mi nije bilo
ni na kraj pameti pričekati dok se on oporavi. Žatvorio sam za sobom
vrata i pošao u pravcu odakle sam došao. Pri tom sam se ponovo držao
sredine puta jer se bravo još uvijek mogao zadržavati u blizini kako bi
me ponovo napao. Nisam daleko dospio kad začujem brze korake koji
su se približavali. Bit će da su bila dva čovjeka koja su trčala desnom
stranom. Pošao sam na lijevu stranu kamo mjesečina kroz guste
krošnje nije mogla prodrijeti. U svakom slueaju izgleda da su me već
izdaleka vidjeli budući da sam đo tada išao osvijetljenom stranom
ulice.
Tađa sam ugledao prvu osobu, neku ženu koia je trčala što je brže
mogla. Zatim opazim i drugu osobu, muškarca koji ju je slijedio ubrzo
prestigao i ogrlio rukama.
—■ U pomoć, u pomoć! — vikala je napadnuta, svakako, ne odviše
glasno. Možda joj je strah oduzeo glas.
— Poljubac, poljubac — čuo sam kako govori muškarac. Hrvali su
se. Naravno da sam odmah pritrčao. 2ena ffie spazila:
— Gospodine zaštitite me — poviče prema meni.
 Covjek je istog časa pusti i pobježe prema gradu. Djevojka je bila
obučena po francuskoj modi sa španjolskim velom oko glave koji je
sada bio maknut u stranu. Stajala je okrenuta prema mjesecu i ja sam
vidio lijepo, mlado, djevojačko lice. U jednoj ruci držala je čini se, malu
bocu.
— O, senjor — reče ona zadihano, — kakva sreća što ste se našli
u blizini! Od straha ne mogu više stajati.
Ona stvarno zatetura i ja sam joj pomogao uhvativši je ispod
pazuha.
— Samo se oslonite na mene, senjorita! I budite sigurni da vam se
neće ništa dogoditi.
Ona se osloni na mene kao da zaista više nije mogla stajati i
uzdahne:
— Kžkav čovjek! Progonio me dobar komad puta i dalje više nisam
mogla.
— Poznajete li ga? Tko je on?
— Nisam ga nikad vidjela.
— Cini se da je opasno po mlade dame da se tako kasno
zadržavaju na ulici. Niste to znali?
— Znala sam, ali sam morala u ljekarnu da donesem lijek svojoj
baki.
— A gdje stanujete?
— Nedaleko odavde. Ipak se jako bojim. Možda će se onaj čovjek
vratiti đa me opet napadne.
— Ako mi dopustite otpratit ću vas do kuće.
—> Kako ste dobri. Rado prihvaćam vaš prijedlog. Mogu li se i dalje
oslanjati na vašu ruku?
— Samo izvolite!
Ona me tako odano i bezazleno gledala u oči pa ipak mi se činilo
da joj ne mogu sve vjerovati. Na čas smo bili zastali a onda opet
nastavili put i to u suprotnom pravcu od onoga u kojem sam trebao ići.
Ona me povjerljivo gledala i pričala kako su joj roditelji umrli i da ima
samo bakicu koja nije odavde nego je došla iz Njemačke.
Palo mi je u oči da je riječ Njemačka naročito naglasila. Ali nisam
ništa rekao, nego sam je pustio da dalje priča.
Tako smo prošli pored Tupidove vile i produžili sve dok nismo došli
do čistine na kojoj nije bilo ni kuća na vrtova. Našli smo se na eistini
na kojoj je bilo samo nekoliko visokih, snažnih ombu stabala.
VlUiU &aixi lia lujc^cri^iiu uijciu r . u u a i j c u u ui^u ^ctotu
— Smijem li s vama do tamo? — upitao sam je. — Ili se sada
osjećate sigurni?
— Osjećat ću se sigurna tek kad budem kod kuće.
— Onda hajdemo!
Skrenuli smo na čistinu, ali smo poslije nekoliko koraka stali, jer
se iz tamne sjene ombu drveća odvojilo pet šest prilika od kojih je jedna
pošla prema nama dok su se ostale zaustavile.
— Stoj! Ni koraka dalje, — naredio sam. — Sta se ovdje đogađa?
I djevojka se uplašila. Ona se još čvršće pripila uza me.
— Sta mi ovdje radimo? — odgovori glas koji mi se činio poznat. —
Cekamo vas, senjore.
Prihvatio sam djevojku lijevom rukom da bih se desnom, u slučaju
napada, mogao braniti. Osjećao sam kako moja štićenica drhti.
— Ja sam... zar me zaista ne prepoznajete... Mauricio Monteso!
Bio je to, zaista, yerbatero. Vidio sam to tek kad se približio.
— Vi ste? — upitao sam začudeno. — Kakvog li iznenađenja! Ali,
ponavljam: Sta radite ovdje?
— Odmah ćete doznati. Ako imate povjerenja u nas, onda dođite
pod ono drvo gdje nas nitko ne može vidjeti!
— Zašto?
 — Cut ćete. Sad nemamo vremena za objašnjavanje jer on će
odmah doći.
— Tko?
— Onaj koji je napao senjoritu, naime, njen vlastiti otac!
— Njen otac... pa to je nemoguće!
— Ipak. Molim vas šutite i čvrsto držite djevojku da ne pobjegne i
dr nas ne izda!
On pristupi djevojci i, držeći joj nož pred očima, zaprijeti:
— Senjorita, ako pokušate bježati ili ako viknete zarinut ću ovaj
nož u vaše drago, malo pokvareno srdašce. Budite sigurni da se ne
šalim!
Djevojka se stresla i još se više privila uza me. Uhvatio sam je za
zglavak ruke da ne pobjegne. I ostali su se opet povukli u sjenu. Sada
su se čuli koraci s one strane odakle sam došao zajedno s djevojkom.
Pojavi se neki čovjek i na časak se zaustavi iza plota posljednjeg vrta.
Prepoznao sam odmah onoga koji je napao djevojku.
— Ni riječi! — šapnuo je yerbatero đjevojci.
Vidio sam kako joj je nož stavio na grudi. Ona je drhtala čitavim
tijelom i čuvala se da ne izusti ni glasak. Covjek iza plota stavio je ruku
iznad očiju i gledao prema kućici u kojoj je navodno
stanovala bolesna bakica. Culi smo kako nešto mrmlja, a onda brzo
pođe prema kućici. Pri tom je morao proći pored drveća. Jedva je
stigao do njega kad se ljudi bace na njega i svale ga na zemlju. Htio
je vikati, ali yerbatero mu je kleknuo na prsa i zaprijetio:
— Suti, inače ću te probosti, ti huljo. Smicalica ti ovaj puta nije
uspjela. Svežite mu ruke i noge lasom i otpremite ga do kolibe. Vi
već znate kako.
Covjek je morao ustati, tada su ga vezali lasom i pošli. S dje-
vojkom i sa mnom ostao je samo yerbatero.
— Senjorita, poznajete li čovjeka koji je upravo nestao s mojim
drugovima? — upitao je.
— Da, — dahne prestrašena djevojka. — Bio je to moj otac.
— Bio je onaj isti što vas je tobože napao da vas poljubi?
Ona je šutjela.
— Odgovorite, jer ću vas inače poškakljati nožem. Da li je bio
on?
— Da.
— Protiv koga je bila uperena ova smicalica?
\ Ona sagne glavu i ne rekne ništa.
— Htio bih vas upozoriti, senjorita, da mi je sve poznato i da
vas samo zato ispitujem da ovaj strani gospodin sve čuje iz vaših
vlastitih usta. Odgovorite li dobrovoljno i istinito, neće vam se ništa
dogoditi. Ali ako ne budete htjeli odgovarati, morat ću upotrije- biti
nož!
— Zašto ste sa mnom tako grubi, senjor? — upitala je
bojažljivo. — Zašto mi prijetite nožem? Ono Što sam učinila nije ništa
strašno!
— Vrlo zlo, gore nego što mislite. Ali ja znam više od vas. Tko
stanuje u onoj kolibi?
— Ja, otac i baka.
— Cime vas prehranjuje vaš otac? On živi od kockanja. Zar ne?
— Istina.je.
— I vaša je kućica mjesto kamo dovodite ptičice što ih želite
operušati. A vi ste mamac koji plijen dovodi u mrežu. Nije li tako?
Tek poslije kraće stanke odgovori:
— Zar ne moram slušati oca?
— Na žalost! Zato sam i obazriv prema vama, ali samo tako
dugo dok budete govorili istinu. Danas ste trebali ovog senjora
domamiti do kućice, zar ne?
— Da.
 — Fostavili ste se u izvjesnoj udaljenosti od vile senjora
Tupida. Vaš otac bio je uz vas. Bilo je dogovoreno da će vas napasti
čim se Nijemac približi. On vas je trebao osloboaiti i otpratiti do
kuće? Da biste ga sasvim sigurno namamili trebali ste reći da vam
je baka Njemica.
— Da.
— Vi ste to, uglavnom, i učinili. Ali znadete li što se trebalo
dogoditi nakon što biste senjora doveli do kolibe?
_______— TTtioli cii ca Tj-pv+^-fi------------------------------------------------
________-----------------------------------------------^ ^ ^ioim ueguuovanjem. Usjetio
sam po njenu glasu.
— Sasvim je moguće. Baku i vas poslali bi spavati a onda bi ubili
senjora.
— Moj otac rado karta, kao i svi ovdje. Ali on nije ubojica.
— Jadna djevojko! To je zabluda. Vaš se otac druži sa najzlo-
glasnijim bravosima. Ipak vam radije. o njima neću govoriti. Vas će,
senjore, sigurno više zanimati kako sam sve to saznao. Ispričat ću
vam kasnije. Sada možete bez ikakve opasnosti pogledati svoje
ubojice. Kad odem, pričekajte još nekih pet minuta. Tada pođite
polako s gospođicom prema kućici. Za ostalo ću se ja pobrinuti.
— Zašto ne idete s nama?
— Zato što je mjesečina tako jasna i što vas očekuju sa senjo-
ritom. Sigurno vas promatraju kroz prozor. Zato morate sami doćl da
ne bude sumnjivo. Ja ću se priključiti svojim drugovima, koji su pošli
zaobilaznim putem da do kućice stignu pdostraga.
— Sto su ovi vaši drugovi?
— To su dobri yerbateri kao i ja i koji se ne boje ni samog đavola.
Svakako ćete ih još upoznati. Dakle, ja sad idem a za pet minuta
pođite i vi!
On krene prema cesti i nestane u sjeni. Djevojka se odvojila od
mene, ali ja sam je i dalje držao za zglavak.
Gotovo nisam mogao vjerovati da je ovo dijete s nedužnim crtama
lica vabilo bandi kockara. Djevojka vjerojatno nije imala pojma o
nedostojnosti onoga što je dosad, a i večeras činila. Ona vjerojatno
nije znala da mi se radilo o glavi. Bio sam sklon da je smatram posve
nedužnom. Djevojka je pričekala dok se yerbatero udaljio i onda me
upita:
— Senjore, vjerujete li i vi da vam moj otac radi o glavi?
— Dijete moje, na to pitanje ne mogu ništa određeno odgovoriti.
Vašeg oca ne poznajem. Čovjek koji mi je to rekao sigurno ne laže,
Mislim da on ima dovoljno razloga za navedenu sumnju. Bilo kako
bilo, uvjeren sam da vi s tim podlim planom nemate nikakve veze.
— Ne, sigurno ne, ni, ja ni moja baka.
— Pretpostavljam da volite svoju baku?
— Jako, senjore, mnogo više nego oca.
— A ipak ste je upotrijebili kao mamac da biste me doveli do
kućice!
— To mi je bilo rečeno, a ja sam morala slušati, inače bih loše
prošla.
— Ali, vi ste svoj zadatak izveli na izvanredan način tako da sam
došao do zaključka da ste u ovim stvarima veoma iskusni. Izvrsno se
znadete pretvarati.
— Oh, čovjek se navikne ako to mora često činiti.
Skoro sam se nasmijao riječima i tonu kojim su one bile
izgovorene. Ona je bila vatrena južnjakinja koja je olako shvaćala život
i koja nije bila navikla da mnogo razmišlja o onom što čini. Moglo se
predvidjeti da će loše završiti. Ali ja joj nisam mogao pomoći. Zato sam
šutio i poslije pet minuta smo krenuli.
Mjesečina je jasno obasjavala prostor koji je bio između nas i
kućice. S njena prozora morali su nas vidjeti kako se približavamo.
Još nismo prošli ni pola puta kad me djevojka zapita;
 — Što mislite, senjor, hoće li oni ljudi što su nas zaustavili loše
postupati s mojim ocem?
— Oni nemaju razloga da s njime bolje postupkju.
Onda moram upozoriti one ljude u kućici.
Nisam mislio da bi mogla pobjeći pa je nisam više tako čvrsto
držao. Ona se odjednom istrgne i počne bježati. Ali s nekoliko skokova
stigao sam je i opet zgrabio za ruku.
— Stanite, senjorita! Nećemo se, valjda, rastati tako brzo i bez
pozdrava. Bilo bi neuljudno da mi ne zahvalite na ukazanoj zaštiti.
Ona bijesno i duboko uzdahne. Od toga časa nije više progovorila
ni riječi, nego je poslušno išla pored mene. Tako smo stigli do kućice.
Prije nego što smo mogli otvoriti vrata, neko ih je iznutra gurnuo i pri
svjetlu lampe vidio sam čovjeka koji je oko glave imao svezanu šarenu
maramu, slično kao što su gauči ovakvim maramama običavali vezati
šešir za bradu. Lice mu nisam vidio jer je svjetlo bilo iza njegovih leđa.
— Konačno, konačno! — reče on. — Tvoja baka već ne može
dočekati lijek.
— ćiko, ti si ovdje? — rekla je začuđeno. — Nisam te očekivala
danas, ni tako kasno.
— Briga za bolesnicu natjerala me ovamo. Ali ti nisi sama.
Otkada se moja mala rođakinja viđa tako kasno u pratnji muškaraca?
— Od danas, nakon što me napao neki zao čovjek. Ovaj se
gospodin srećom našao u blizini i spasio me od nasrtljivca. Hoćemo li
ga zamoliti da uđe kako bi mu se bakica mogla zahvaliti?
— Pa naravno, — odgovorio je rođak. — Molim vas, senjore,
uđite! Zelimo vam najsrdačniju dobrodošlicu.
On se makne s vrata. Svjetlo je palo na njegovo lice i ja sam
prepoznao ... brava. Momak je vrlo vješto promijenio glas. Kako je na
glavi umjesto šešira imao maramu, izgled mu se sasvim izmijenio. Da
poslije podne nisam imao dovoljno prilike đa mu uočim lice, sada bih
se prevario.
— Hvala, senjor! — odgovorio sam suzdržljivo. — Ne bih htio
smetati. Dopratio sam senjoritu do kuće, kao što sam joj obećao, a
kako nema suviše vremena, ne mogu se duže zadržavati.
— Samo na čas, samo na čas, senjore!
— ^Mo, dobro da pozdravim bakicu. Ali, nije li još netko unutra?
— Ne. Samo moj kum i njegov sin. Nitko više. Morate popiti s
nama gutljaj dok ne dođe senjoritin otac koji će se za nekoliko minuta
vratiti iz grada. Moja rođakinja je veoma ljubazno biće. Morate ie
svakako imn?riati____________TTftitp namn —------------------------
njegov poziv. Tada odjednom začujem iza sebe:
— Uđite slobodno, senjor! Zaista je tako kao što vam kaže ovaj
dobri sobrino*. Izvanredno će vam se svidjeti. Idem i ja s vama
unutra. Hajte — hajdete!
Bio je to yerbatero koji me gurao prema vratima. Bravo je
iznenađen zapitao:
— Još jedan?! Tko ste vi, senjore?
— Ja sam pratilac njena oca koji se vraća iz grada, — odgovorio
je yerbatero. — No, samo unutra, unutra!
On je gurnuo mene, ja sam gurnuo senjoritu, a ona je gurnula
brava u stranu, Tako smo dospjeli u sobu jer su vrata direktno vodila
uz nju. Uza se sam imao onaj oduzeti nož i posegnuo sam za njim.
Stvar mi se činila veoma sumnjiva. U meni se počeio jav- ljati
nepovjerenje i prema yerbateru. Ja ga, ustvari, nisam ni poznavao.
Po njegovu ponašanju nisam mogao biti siguran ne pripada li i on
ovoj finoj bandi. Ali je ove trenutačne sumnje nestalo čim sam opazio
da se iza mene gura unutra još pet yerbatera. Svaki od njih držao je
u ruci nož. Kuća nije imala staklenih prozora, a kapci su bili
otvoreni. Sastojala se samo od prizemlja i bila podijeljena tankim
ziđom na dva dijela. Vrata između njih bila su zatvorena. Na stolcu
koji je stajao u uglu sjedila je stara, naborana žena. Gledala je
zabrinuto grupu ljudi koja je ovako neoćekivano nahrupila na vrata.
Nekoliko basura na podu i klupčica koja je služila kao stol bile su
sav namještaj ove prostorije.
Rođak je također razrogačio oči kad je ugledao yerbatere.
— Tko ste? Sto hoćete? Tko vam je dopustio da uđete? —
zapitao je on.
— Mi sami, — odgovorio je Monteso. — Ovaj je senjor zaštitio
senjoritu, a mi štitimo njega. Kako smo jedni s drugima povezani,
došli smo s njim. Gdje je dragi kum sa svojim sinom?
— Sigurno ovdje unutra, — odgovori brzo djevojka, pokazujući
na unutrašnja vrata. — Ja ću ih dovesti.
— Izvolite samo! Htio bih u cijelosti upoznati ovo ljubazno
društvo.
Ona pođe u susjednu sobu. Yerbateri su nepomično st.ajali na
ulaznim vratima. Starica je ukočeno sjedila na svom stolcu i nije
rekla ni riječi. Mauricio Monteso promatrao je brava s prezirnim
smiješkom i rekao mu:
— Nismo li se danas već negdje sreli, senjore? Vi ste stajali
nedaleko trgovine senjora Tupida?
— Možda sam tamo prolazio.
— Ne, vi ste tamo nekoga čekali. Tada ste se postavili iža ugla
Plaze preko puta confiterie i onda pošli u pravcu »zelene četvrti«.
— Senjore, što se vas tiču moje šetnje!
— I te kako me zanimaju, naročito današnje. Poznato mi je da ste
onda išli do vile senjora Tupida. I što je najinteresantnije, svuda gdje
ste se vi kretali, nalazio se i ovaj senjor ispred vas! Najneobičnije je to,
što sam vas svuda na tom čitavom putu pratio zajedno sa svojim
prijateljima!
— Ja s vama nemam nikakve veze!
— Ali mi s vama. Na žalost nismo bili u stanju da vas pratimo do
vile senjora Tupida. Srećom, ono što ste tamo naumili izvesti, nije vam
uspjelo. Ovom senjoru nije bila potrebna naša pomoć jer je bio oprezan.
On je tada otišao do Tupida, a vi ste se JJ. međuvremenu uputili ovamo.
Razgovarali ste s vlasnikom kućice i niste primijetili da sam stajao pod
prozorom i sve čuo.
Bravo problijedi.
— Sve što govorite, potpuno mi je nepoznato, — primijeti on, — O
tome nemam ni pojma.
— Samo i dalje lažite! Posve smo sigurni u ovo što smo rekli.
— Ovamo sam stigao tek prije nekoliko minuta i danas još uopće
nisam bio ovdje. Pitajte domaćina kad se vrati!
— On je uglavnom tu i mi smo ga pitali. Leži napolju kraj kućice,
vezan lasom i sve nam je priznao.
— Takav blesan!
— O, kad bi vam se na grudi stavio vrh dobra noža, ne vjerujem
da biste bili mnogo pametniji. Ako ne priznate, mi ćemo to ovdje
ponoviti.
— Prijavit ću vas pa ćete biti kažnjeni!
— Radi opreza vi to nećete učiniti jer znate dobro da vam policija
nije suviše sklona!
Na to sam mu pokazao njegov nož i upitao:
— Vjerojatno vam je poznat ovaj nož. Nećete, valjda, lagati?
On baci kratak pogled na nj i odgovori:
— Nisam ga još nikada vidio. Pustite me s vašim ispitivanjem na
miru!
Sada sam ispod marame ugledao ozlijedeni dio glave.
— Kojom prilikom ste ovdje ranjeni? — upitao sam ga, poka-
zujući na ono mjesto na glavi. — To se sigurno desilo kad sam vas
tresnuo o onu kućicu nedaleko vile senjora Tupida?
Postao je grub:
 — Brinite se za vašu vlastitu glavu s kojom svoju nikada ne bih
zamijenio. Nemate što pitati, ni kazati, ni naređivati. Kupite se odavde
ili ću vas izbaciti napolje!
— Nakon što ste me tako učtivo pozvali da uđem!
— To sam učinio jer sam smatrao da ste caballero. Sada vidim da
sam se u vama prevario. Nemojte misliti da vas se možda bojim. Nisam
protiv vas sam, nego ću sada pozvati pomoć.
On otvori vrata od druge sobe i vikne:
— Dođi, kume! Tu su ljudi koji žele da vide pesnice i noževe.
Umjesto kuma pojavila se senjorita. Ona je objasnila zado-
voljnim smiješkom na licu:
„.^iuii! Jt'objegao kroz prozor, a mene ostavio
cauiogi Ali ja se ipak ne bojim. Mjesta, ljudi! Tko me dirne, onog ću
nožem!
On izvadi nož koji je u međuvremenu vjerojatno posudio i pođe
prema vratima. Maknuo sam se da ga propustim. To je bila klopka u
koju je upao jer čim je okrenuo leđa, uhvatio sam ga odo- straga i
čvrsto mu stisnuo ruke uz tijelo. Jedan yerbatero uzeo je svoj laso i
njime vežao brava. Momak se, doduše, pokušao braniti, ali bez
uspjeha. Derao se i psovao iz sve snage dok mu nisu maramom
začepili usta.
Dok smo zabavljeni bili s njime, vidio sam kako je ljubazna
senjorita kliznula kroz vrata. Staricž je ustala sa stolca i otšepala van
takvom brzinom koja se od nje ne bi mogla očekivati. Ostali
0 tome nisu vodili računa. Mogao sam obadvije zadržati, ali to nisam
učinio jer mi nije moglo koristiti.
Kad je bravo bio vezan, reče Monteso:
— No, i ovog smo čvrsto vezali. Unesite sada i onog drugog!
Dvojica izađu napolje da izvrše nalog. Veselio sam se unaprijed
kakva će im biti lica kad se budu vratili. Kad su se poslije izvjesnog
vremena vratili, jedan se od njih češkao zbunjeno po kovrčavoj kosi
1 rekao:
— Ona hulja je nestala. Sve smo oko kuće pretražili.
— A sigurno smo ga postavili pored zida i nije se mogao osloboditi
lasa.
— Onda su ga drugi odvezali, — rekao šam. — Kum je sa svojim
sinom pobjegao, a otišla je i stara sa svojom unukom. Mislim da su
četiri osobe dovoljne da odvežu jedan laso.
— Do đavola! One su nestale? — upitao je, i tek se sada ogledao
za ženama. — Pa to nisam ni primijetio. Naravno, da je i onaj momak
nestao a zajedno s njim i moj laso! Takve se stvari događaju kad čovjek
ne pazi! No barem nam je ostala još ova hulja. On je glavni krivac a
platit će i za ostale. Sto da uradimo s njime, senjore?
Ovo je pitanje bilo upravljeno meni. Slegao sam ramenima.
— Ne poznajem ovdašnje zakone, a nisam ni sudac koji bi mu
trebao izreći osudu.
— Sta znači sudac! Kad bismo ovu stvar predali policiji i sudu,
onda bi bilo svakakvih neprilika. Morali bismo kao svjedoci sve do
završetka parnice ostati ovdje, a za to bi vrijeme prijatelji ove
protuhe obračunali s nama. Možda bi vlasti došle na pomisao da
nas sve pozatvaraju da se ne bismo prije vremena izgubili. Znam
ja to! Ne, sudit ćemo mu sami. To je najkraće i najbolje. Isto tako
ne pitam za zakone niti mi je potrebna sudska odluka. Ja sam
stvaram zakone. U prašumi ili na pampi postoji običaj da se ubojice
onesposobljavaju jednom za uvijek. O tome odlučuje metak ili nož.
— Tako ćemo i sada učiniti. /Ne, senjore, time se ne slažem.
— Ali, zašto ne?
— Zato što nisam ni sudac ni krvnik.
— Pa i ne morate. Mi ćemo to već urediti.
 — Vi, zapravo, s tim nemate nikakve veze. Stvar se tiče samo
mene jer ja sam onaj uvrijeđeni.
— Caramba! Već čitavo poslije podne trčim za ovim nitkovom, čak
sam na to nagovorio i svoje drugove. Uspio sam spriječiti i umorstvo i
sada neka me se čitava stvar ne tiče? Jeste ii već tako nešto čuli!
Učinili ste mi veliko dobročinstvo, senjore. Vi ste, dakle, moj prijatelj. A
što netko čini mom prijatelju, isto je kao da meni ćini. Barem je takav
običaj kod yerbatera. Htjeli su vas ubiti. To je isto kao da je netko mene
htio umoriti i zato ga moram kazniti
— Da su me ubili, mogli ste me kao svog prijatelja osvetiti. Ali,
kako mi se nije baš ništa dogodilo, molio bih vas, neka se stvar smiri, a
ovu dangubu pustite neka ide!
— Gospodine, vidi se da niste iz ovih krajeva. Dobivaju li možda
ubojice u vašoj zemlji ordene ili ih na neki drugi način nagrađuju ili
odlikuju? Pomislite: ako ga pustimo na slobodu, on će to odmah
iskoristiti pa će dosad neuspjeli napad na vas drugi put bolje izvestL
— Neka samo pokuša! Poznate su mi njegove nakane toliko da ih
se više ne moram bojati. Izmlatite ga pošteno, ako vas je volja. Možda
će ga to navesti da kaže od koga je dobio nalog da me ubije.
— Pa to bi i djeca pogodila. Ali neka nam on ipak kaže. Koliko
udaraca da mu damo?
— Udarajte ga tako dugo dok ne prizna tko ga je unajmio protiv
mene. Ako prizna neće više dobiti ni udarca. Ne želim prisustvovati, ne
želim ga uopće više vidjeti.
Izašao sam i pretražio još jednom sve oko kuće. Nije bilo ni traga ni
glasa stanovnicima kućice. Cuo sam kako unutra padaju udarci, ali
nisam čuo jauk. Poslije deset minuta otvorio sam vrata i pogledao
unutra. Momak je ležao potrbuške. Hlače su mu bile poderane i krvave,
pa ipak mu se na licu odražavao prezriv smiješaki Nije ništa priznao,
čak nije izustio ni glasa kao da je imao živce nilskog konja.
— Sta mislite, senjore? — upitao je Monteso. — Ništa ne priznaje.
Ako ga nastavimo mlatiti, zatući ćemo ga.
— Dosta je. Ostavite ga ležati. Ionako znam od koga je dobio
nalog.
— Dobro, neka onda ostane. Zaključat ćemo ga tako da oni!
izvana ne mogu odmah k njemu. Još bolje, da utrnemo svjetlo i
ostanemo ovdje kako bismo uhvatili i ukućane.
— Do njih mi nije nimalo stalo. I ne želim više ništa o njima čuti!
— Vi ste blagi, senjore, ali to nije pametno. Ako me neka neman
napadne, ubit ću je da me ne napadne i drugi put. Uostalom, kako god
želite. Dakle, pođimo!
stigli smo u grad. Usput uopće nismo razgovarali.
— Idete li odmah u hotel? —-upita Monteso. — Ili hoćete možda
poći s nama da popijemo koju čašicu, senjore. Veoma bi nas to
obradovalo.
Taj mi je čovjek spasio život stoga nisam mogao odbiti njegov
ljubazni poziv te sam pošao s njima.
On me iz glavne ulice povede u sporednu gdje smo ušli u neku
neuglednu kuću čiji je natpis govorio da je tu obična krčma.
Dim od cigareta i ružna galama dočekali su nas već na ulazu.
Požalio sam u prvi mah što sam pošao s njima. Ali Monteso nije ušao u
ovu prostoriju, nego je pokucao na vrata koja su vjerojatno vodila u
kuhinju. Izašla je mlada, čisto odjevena žena i duboko se naklonila.
— Je li gore otvoreno? — upitao je.
— Da. Gore su neki senjori, a poslužuje ih moja sestra.
— Onda idemo gore. Pobrinite se da nam ne smetaju skitnice i
razbijači.
Zvučalo je to posve drugačije, tako odlučno kao da je od malena
navikao zapovijedati. Ona se još jednom pokloni kao da se pred njom
nalazi nekakav pravi gospodin i mi se počesmo uspinjati stepenicama.
 Gore smo dospjeli najprije u neko malo predsoblje u kojem je visilo
nekoliko šešira a u elegantnom stalku bili su zataknuti štapovi.
Monteso otvori baršunom presvučena vrata i mi stupimo u uzani, dugi,
bogato iskićeni salon. Nekoliko lustera stvaralo je skoro danje svjetlo.
Stolovi su imali mramorne ploče. Stolice i divani bili su presvučeni
crvenim baršunom. Na svakom stolu stajalo je nekoliko boca s raznim
vrstama vina. Ukratko, salon je mirne duše mogao biti i u najboljem
evropskom hotelu.
Od buffeta pošla nam je u susret mlada djevojka i pozdrav'ila nas
dubokim naklonom. Za jednim stolom sjedila su četiri gospo- dina, koji
su, sudeći po odijelu, pripadala najvišim slojevima. I oni su uljudno
pozdravili. Jedan je od njih Montesu ček srdačno pru- žio ruku.
I ovamo su zalazili yerbateri? Ostala petorica bila su također
traljavo obučena, kao i Monteso. Osim toga bili su bosi. Njihovi šeširi u
svemu nisu vrijedili više pedeset para. Kosa i brada bile su zapuštene.
Cinilo se, kao da se već mjesecima nijedan od njih nije umivao. Bio
sam iznenađen, ali to nisam pokazao.
Monteso pođe prema posljednjem stolu koji je bio tako velik da
smo se oko njega mogli svi smjestiti, dade nam znak da sjednemo i ode
do buffeta da nešto naruči.
Djevojka makne boce sa stola i na njihovo mjesto donese druge.
Čudio sam se, čitajući etikete »Chateau Yquem«, »Latour blanche« &
mmi »Haut-Brion«. Ako je ovo vino bilo pravo, onđa njegova cijena nije
bila u skladu s bosim nogama onih koji su te boce namjeravali
isprazniti.
Monteso sjedne preko puta mene, prijazno i dostojanstveno se
nasloni te reče:
:— S obzirom da vas već od podneva pratim, senjore, znam sigurno
da do sada još niste ništa jeli. Kod Tupida ste bili tako malo vremena
da niste mogli i jesti. Zato smo vas pozvali da pođete s nama na večeru.
Naravno, možemo vas jedino ponuditi onim što jedu siromašni
yerbateri kad jednom dospiju u grad. Prilično je jednostavno.
— Ne vjerujem da je baš tako, — nasmijao sam se, pokazujući
boce.
— Možda i nije tako loše kao što izgleda. Nadajmo se da čete- naš
način života bolje upoznati jer mislim da ćemo još često sjediti ovako
zajedno, iako možda ne na ovom mjestu.
Otčepio je nekoliko boca, napunio čaše i nazdravio da naše novo
poznanstvo što duže potraje. Tada je izvadio debelu novčarku i pružio
mi one iste novčanice koje sam mu danas poslije podne posudio.
— Dopustite mi da postupim protivno našem današnjem dogo-
voru! — rekao je pri tom. — Morao bih u stvari otkazati ugovor i platiti
tek za godinu dana. Kako je s moje strane čitava stvar bila samo šala,
molim vas, da je tako i shvatite. Nisam nikakav siromah, kao što ste
možda mislili, ipak mi je drago što sam vas na taj način mogao
upoznati. Ovako dobrih ljudi, kao što ste vi, ima ovdje malo. Zato ste
mi odmah prirasli srcu i ja sam svojim drugovima pričao
0 vama. U svakom slučaju možete računati s našim prijateljstvom.
Nastojao sam da prikrijem svoje zaprepaštenje koliko je bilo
moguće. Ipak se nisam mogao svladati, a da ne upitam:
— Ali, senjore, ako ste vi zaista daleko imućniji nego što izgleda,
zašto ste dopustili oholom Tupidu da vam zbog pišljivih dvjesto pezosa
kaže toliko lijepih riječi?
— Da ga zavaram, senjore. Mi smo pošteni i onaj koji nam vjeruje
neće se zato nikada pokajati. Tko nam dobro plati, dobit će dobru robu
i može se u svemu osloniti na nas. Ali Tupido je lažac
1 varalica i zato smo ga udesili. Znam da mu to nećete reći. On je
kušao naš čaj i bio je izvrstan. Međutim, noću smo u njegovom ma-
gazinu, kamo smo uspjeli ući, zamijenili bale. I sada među mnogim
kvintalima čaja, za koje misli da se nalaze u njegovom skladištu, nema
ni toliko pravog čaja što bi se moglo zahvatiti sa tri prsta.
— Ali senjor, pa to je prijevara!
— Prijevara? Svakom drugom bih zamjerio zbog ove riječi, osim
vama. Sto vi nazivate prijevarom? Da li je krađa kad krad- ljivcu
potajno oduzmem ono što je on meni ukrao?
— Jer je, mozaa, prema rrjemu nemocan. i\e spominjne im
mnogo sudove! Ako mi netko ovdje ukrade tisuću pezosa i ja ga pri-
javim, onda ću potrošiti možda dvije pa čak i tri tisuće, da bih onu
jednu tisuću vratio, dok bi kradljivac, vjerojatno, ostao nekažnjen. Naši
su lupeži obično usput činovnici. Oni nikada ne kradu, nego im stvari
noću same dolaze u kuću. Tu čovjek najradije sam sebi pomogne.
Tupido nas je prevario, a mi smo mu isplatili, ne obra- ćajući se
vlastima. Smatramo da imamo pravo i nije nam ni na kraj pameti da
nas zbog toga peče savjest. Poslao sam mu onih dvjesto talira. Poručio
sam da sam ih uspio posuditi. I sada smo s njime gotovi. Vi ne
poznajete život yerbatera. To je najteže i najopasnije zanimanje što
postoji. Često stavljamo zdravlje i život na kocku i zato ne želimo da
ostanemo robovi, a da varalice postaju mili- junaši.
— Ne znam ništa o opasnostima kojima je izvrgnut skupljač čaja.
U kakvoj se životnoj opasnosti može nalaziti onaj što u dobro
obrađenim nasadima čaja bere lišće s grmova ili stabala?
 — Da niste naš gost, mi bismo vam se možda i smijali, senjore.
Govorite o dobro obrađenim plantažama. Mislite na čajne plantaže? —
U doba berbe pođu radnici u te vrtove i beru lišće?,
— Zamišljao sam tako nekako kao što se uzgaja kineski čaj.
■— To sam i mislio. Ali se jako varate, senjore. Objasnit ću vam,
kad nas budu poslužili jelom.
Djevojka je u tom trenutku počela postavljati stol. Kako sam
razgoračio oči kad sam vidio da ovi bosonogi Ijudi dobivaju srebrni
pribor! Posuđe i tanjuri bili su iz najfinijeg Sevres-a, što se tiče jela nije
se moglo bolje dobiti ni u najotmjenijim evropskim resta- urantima.
Bilo je tu osim juhe još šest vrsti jela i na kraju fini kolači i skupocjeno
voće. Pri tom je Monteso igrao ulogu bogata domaćina. Dok me je
stalno nudio novim jelima, objašnjavao je:
— Pravi yerbatero ide po čaj u prašume, često u predjele u koje
još nije stupila ljudska noga, u predjele gdje se na svakom koraku
mora boriti s jaguarima, pumama, krokodilima i Indijan- cima. Niste li
o tome još ništa čuli?
— Čuo sam, ali sam mislio da se to događa samo u izuzetnim
slučajevima. Vrlo sam radoznao da čujem nešto više o životu yer-
batera.
— Dakle, ono što bi se općenito moglo reći o tome, možete odmah
saznati. Yerbatero, dakako, ne ide sam u divljinu. Poslo- davac uzima
deset, dvadeset pa i trideset njih i brine se za njihovu opskrbu i
opremu. On im nabavlja ponchoe i druge dijelove odjeće, noževe,
sjekire, oružje, rakiju, duhan i ostalo. Nadalje se mora pri- baviti
dovoljan broj volova čije meso za vrijeme berbe služi kao hrana, a koža
se upotrebljava za zamatanje čaja. Družina yerbatera bira ili dobiva
vođu kome se za vrijeme sezone svi bezuvjetno poko- ravaju. Tada se
kreće. Kad stignu u prašumu, određuje vođa mjesto gdje će se podići
logor. Odavde dvojica po dvojica polaze u raznim pravcima na posao.
Skupljaju grančice koje imaju mnogo lišća i
mladih izbojaka, režu ih i nose u ponchoima ili remenju dva put na
dan do kolibe gdje se sastaju za objed i večeru. Prema prilikama
ovaj posao traje tjednima pa i mjesecima. Ako je skupljena do-
voljna količina grančica yerbe i poklano dovoljno volova, čija koža
služi kao ambalaža, tada se kraj kolibe podižu visoke skele ispod
kojih se zemlja dobro nabije. Na skele stavljaju se ubrane grančice,
a ispod njih se pali vatra koja mora grančice opržiti. Kad je to
gotovo, uklanja se pepeo, yerba se skida sa skela i na vreloj zemlji
potpuno suši da postane krhka kako bi se lakše mogla smrviti u
prah. Ovo se postiže snažnim udarcima štapova. U međuvremenu se
volovske kože režu po polovici, prema potrebi smekšaju i tako sašiju
da od njih nastaju vreće ili bale koje imaju četvrtasti oblik. U te
vreće stavlja se prašak i nabija drvenim mlatilima. Kada se bala gore
sašije, tvrda je kao kamen. Ovakva bala nije velika, ali može biti
teška i do tristo funti.
— Prema tome, skupljanje čaja sasvim je drugačije nego što
sam zamišljao. Ono liči na život postavljača zamki ili lovaca na pčele
u Sjedinjenim Državama.
— Ova je usporedba vrlo dobra iako posve ne odgovara. Pro-
mijenit ćete mišljenje kad budete upoznali zemlju i ljude vlastitim
očima.
— To i nastojim. Zato i putujem! A naročito želim upoznati
pampase.
— Prašumu ne?
— Naravno i nju.
— Veže li vas kakav rok? Mora li se vaše putovanje završiti li
određeno vrijeme?
— Ne. Potpuno sam slobodan.
— Sta vas onda sprečava, senjore, da pođete s nama na neko-
liko tjedana u prašumu?

32
 — U stvari, ništa.
— Onda dođite s nama! Upoznajte život yerbatera. Jeste li kada
čuli o Gran Chacu? Kraj je vrlo zanimljiv. Vidjet ćete ako pođete s
nama. Tamo ćemo naći Sendadora koji nas čeka. Moram ondje
obaviti naročit posao.
— Smijem li znati o čemu se radi?
— Hm! — zamumlja on. — To je, u stvari, tajna. No, vama je
možemo povjeriti, pod uvjetom da nam se ne rugate.
— Sto vi o meni mislite, senjore! Ja, novajlija koji ovdašnje
prilike uopće ne poznaje pa bih se rugao, i to baš vama koji toliko
više znate od mene!
On, polaskan mojim riječima, zadovoljno pogladi bradu, baci
upitni pogled na svoje drugove i kad su mu potvrdno kimnuli gla-
vom, započne:
— Bili ste godinama među sjevernim Indijancima i razumijete
se u oružje i konje. Danas sam primijetio da ste hladnokrvni i da
imate više znanja od nas šestorice. Mislim da ste vi upravo čovjek
kakav nam je potreban. Nešto bih vam predložio. No, prije toga
moram vas nešto upitati i molim vas da mi ickr»n<-> --------
__________—. siu oisie ućinili kad biste znali za mjesto na
kojem se nalazi zakopano blago?
— Ja bih upozorio na to pravog vlasnika.
— Pravog vlasnika! Tako! Hm! Ali, ako pravi, odnosno nikakav
vlasnik ne postoji?
— Onda bih blago zadržao za sebe.
— Razumijete li se vi u magiju?
— Besmislica. Magija uopće ne postoji. I magija nije potrebna da
bi se došlo do nekog blaga. Ako se zna gdje je blago zakopano, onda
mirne duše možemo kopati u svako doba dana i noći. I sigurno će se
naći.
— Tako! Hm! — mrmljao je po navici. — Kad bi to bila istina, bio
bih vrlo zadovoljan.
— Istina je.
— Dakle, senjore. Vi ste obrazovaniji od nas i govorite tako
uvjerljivo da bismo vam morali vjerovati. Uviđam da ste čovjek koji
nam je potreban. Mi znamo, naime, mjesto gdje se nalazi sakriveno
blago, čak znamo za dva takva mjesta.
— Onda se požurite da što prije iskopate blago.
— Hm! Da, kad bi to išlo tako brzo! Ja sam već bio tamo, ali
nisam ništa našao. Mjesto nam je dobro poznato. Ali, gdje se nalazi
blago, nismo mogli tačrio ustanoviti jer nismo dovoljno obrazovani da
razumijemo pismo.
— Aha! Radi se, dakle, o nekom pismu?
— Na žalost! Vi ste učenjak i zato ...
— Molim vas, — prekinuo sam ga. — Ne očekujte previše od
mene. Na kojem jeziku je napisano?
— Na jeziku Inka, ali pisano latinicom, na tako zvanom Kičua.
— Veoma zanimljivo, naročito za mene.
— Zašto za vas?
— Za vrijeme boravka među sjeveroameričkim Indijancima
naročito sam se trudio da naučim njihov jezik. Također sam nabavio
nekoliko knjiga o jezicima ovdašnjih indijanskih plemena prije no što
sam došao u Južnu Ameriku. Preko dva mjeseca bavio sam se s
Kičuima. Zato me pismo, o kome ste govorili, jako zanima. Kod koga se
ono nalazi?
— Upravo kod prijatelja o kome sam vam rekao da je najbolji
sendador.
— Nije li on vlasnik tog dokumenta?
— Da. On ga je dobio od nekog monaha.
— Zašto ga je baš njemu dao?Zato što je starcu bio vodič. Bila su
samo njih dvojica! Nitko nije bio s njima. On je monaha doveo s one
strane Anda i trebao ga je dopratiti u Tucuman u dominikanski
samostan. Usput se starac razbolio i uskoro umro. Neposređno prije
smrti pređao je Sendadoru pismo. Ja sam ga već jednom vidio. Postoje
uz to i dva crteža.
— Zar se niste mogli s njima poslužiti?
— Ne. Ali Sendator je napola učenjak. On ih je godinama
proučavao. Mislio je da mu je stvar dovoljno poznata pa me je po- veo
na obadva mjesta, ali izgleda da je pogriješio jer nismo ništa našli.
— Nije li vam rekao što stoji u pismu?
—■ Sve što je znao.
— Mogu li čuti što ste od toga zapamtili?
— Onaj monah dobio je dozvolu da ode u Peru i razveže mudre
čvorove. ..
— Ne razveže? Vi mislite, valjda, da ih objasni, dešifrira.
— Da. Postojao je narod po imenu tnka koji je umjesto pisma
vezao čvorove na vrpcama. Znao sam kako se te vrpce zovu, ali sam
zaboravio.
— Kipui?
— Da. Tako su se zvale.
— Svaki se kipu sastoji od svežnja vrpci, zapravo od jedne glavne
vrpce na koju su vezali, na razne načine, tanje sporedne vrpce u
raznim bojama. Svaka boja, svaka vrsta čvora imala je svoje posebno
značenje.
— Tako je. Upravo je tako rekao i Sendador. Ima mnogo zako-
panih i sakrivenih kipua. Monah je tragao za njima i mnoge našao. Or,
se godinama trudio da objasni rijihovo značenje i napokon mu je to
uspjelo. Neka stara bolesna Indijanka koju je izliječio poklo- nila mu je
iz zahvalnosti dva kipua što ih je naslijedila od svojih predaka. Nije
znala njihovo značenje, ali je po predaji čula da se radi o velikom
blagu. Monah je ova dva odgonetnuo. O ostalim kipu- ima napisao je
knjigu, ali nije bila štampana. Sadržaj ova dva nije objavljivao. Htio ih
je odnijeti u Tucuman. Prije toga ih je preveo, ili pravilnije rečeno,
čvorove i boje pretvorio u slova. Na žalost je, kao što sam upravo rekao,
na putu umro i prijevod ostavio Sen- dadoru.
— A kipue?
— Njih je ostavio u svojoj zbirci u Peru-u kamo se htio vratiti.
— Hm! Možda je samo zbog blaga išao preko Anda. I htio je ići u
Tucuman dominikancima?
— Da.
— Onda mi je vaš Sendador prilično sumnjiv.
— Zašto?
— Recite mi najprije što znate o sadržaju pisma.
— Naime, bila su dva slavna Inka koji su se istakli uspješnim
ratovima. Za vriiemp tiV> ratnvn gnlrH\rorir> i n
___________________
______________*- -B—- - - - --- -J — J- -- - -

još i danas leži na dnu jezera i samo taj jedan kipu govori nešto o
njemu.
— Kako se ovaj kipu sačuvao? Qn je isto tako mogao biti uni- šten
u onom razorenom gradu?
— Nekima je uspjelo da pobjegnu. Oni su ga ponijeli sa sobom.
Sklonili su se na nekom mjestu koje se nalazilo visoko u brdima. Ali su
pobjednici i onamo stigli, Stanovnici ovog posljednjeg mjesta sakrili su
svoje blago u nekom starom rudokopu i njegov ulaz tako zazidali da se
nije razlikovao od svoje okoline, Kako se nisu predali, bili su i oni
pobijeni, Jedan od njih nije bio mrtav, nego samo ra- njen. Noću je
otpuzao i uspio pobjeći. Kasnije se vratio u kuću mjesnog kazika gdje
su kipui bili sakriveni. Kuća je bila u ruševi- nama, ali je skrovište bilo
netaknuto. Covjek je uzeo oba kipua sa sobom. Ali nije imao prilike da
ih iskoristi. Možda ih nije znao pro- fiitati jer mi je Sendador rekao da
nisu sve Inke znali čitati čvorove. Ovaj je čovjek ostavio kipue svojim

34
potomcima dok napokon nisu dospjeli do one žene koja ih je dala
monahu.
—: Senjore, ako sve ovo nije roman, onda uopće nema romana.
— Zar mi ne vjerujete?
.— Hado vam vjerujem. Ali sumnja mu ono što su vama rekli.
— Sendador mi ne laže!
— Može biti. Možda sam se i prevario. U ovoj priči ima mnogo
nevjerojatnosti. Osim toga sumnjam na Sendadora da vam želi
podvaliti.
— Sumnjate u mog starog, poštenog prijatelja! Kad biste ga tako
poznavali kao ja, čuvali biste se da izgovorite ove riječi,
— Pa ipak vas moram razočarati jer moja sumnja ima važnih
razioga. Da li je Sendador vidio monaha ranije, nego što ga je ovaj uzeo
za vodiča?
— He. Moj je prijatelj to nekoliko puta spomenuo.
— On ga? daklej prije toga nije pozn^9, Nlj« BW bio ni pri* jfttđj
ni rođak?
— Ni jedno ni drugo.
— Da li mu je Sendador prilikom njihovog prijelaza preko Anda
učinio neke narofiite usluge?
— Ne. Zašto pitate? Kakve to ima veze s ona dva kipua?
— I te.kakve veze! Gdje se nalaze ona dva mjesta na kojima j§
blago navodno zakopano? Nisu li u blizini Tucumana?
— Ona su, naprotiv, vrlo daleko od tog grada.
— Zašto je onda monah išao u Tucuman, a ne u ona spomenuta
mjesta? Priznat ćete da je prijelaz preko Anđa veoma težak, a za jednog
starca čak i po život opasan.
— Istina je. Za stare ljude veoma rijedak zrak i time prouzro- fieni
pritisak krvi predstavlja uvijek životnu opasnost.
— Rekli $te da je monah bio star. Putovanje je za njega bilo po
život opasno. Takvoj opasnosti izlaže se čovjek samo u slučaju kad ga
na to prisile veoma važni razlozi. On je sigurno htio isko- pati blago. Ali
kome bi ga namijenio. Zar možda Senđadoru?
— U početku vjerojatno nije imao tu namjeru.
— A po svemu sudeći ni kasnije. Sendador uopće nije o svemu
tome smio ništa znati. Kad je već bio na samrti, saopćio mu je mo- nah
svoju tajnu. Ali to nije učinio dobrovoljno, nego mu je tajna bila
iznuđena. Tko su zapravo oni kojima je on tu tajnu htio saopćiti?
— Naravno, dominikanci u Tucumanu.
— Mislim da je ovaj zaključak pravilan. Oni su bili u stanju da
pročitaju pismo i da shvate sadržaj obih kipua, svakako, bolje od
sendadora. To je razlog više da ostavština nije bila namijenjena njemu,
nego njima.
— Ali monah nije ponio sa sobom kipue!
— U to ne vjerujem.
— Moj je prijatelj tako rekao, a ja ne vidim razloga da sum« njam
u njegove riječi.
— Ali zato ja imam mnogo više razloga. Odakle je bio monah?
— Ne znam jer nije rekao Sendadoru.
— Gdje su se nalazile njegove zbirke o kojima ste govorili? Gdje se
nalazila knjiga koja nije štampana, dakle, rukopis ovako važnog djela?
— To nitko ne zna.
— I monah je umro, a da Sendadoru nije rekao ono najvažnije? I
on da je nosio sa sobom prijevod kipua, a ne i same kipue koji u
najmanju ruku, všlim u najmanju ruku, imaju istu vrijednost kao i
prijevod?
— Hm! Vi me svojim pitanjima dovodite u nepriliku!
— Uvjeren sam da će se vaš prijatelj naći u još većoj neprilici. Ako
su moje sumnje opravdane, onda je on bespravno prisvojio ne samo
pismo nego i oba kipua.
 — Monah ih uopće nije imao sa sobom, kao što sam već rekao!
— A ja tvrdim da ih je imao. On je oboje povjerio Sendadoru.
Razumije li on jezik Kičua?
— Da.
— Ali kipue ne zna čitati?
— Ne
-
— Tada su mu oba kipua bila ne samo suvišna, nego čak i
opasna. On je znao za tajnu jer je mogao čitati prijevod, Kad bi kipui
slučajno dospjeli u ruke čovjeku, koji bi ih znao odgonetnuti, tajna bi
biia otkrivena. Stoga je bilo nužno da ih se riješi, odnosno da ih uništi.
Sto namjerava učiniti nakon što su njegova istraži- vanja bila
uzaludna?
■— On ih neće napustiti.
— Ali, neće postići nikakav bolji rezultat.
^rtTTaRvOovjekai mislim da sam ga napokon našao,
— Čini mi se da vi to na mene ciljate.
— Da. Tako je.
— Onda se jako varate. Za vaše namjere posve sam neprikla- dan
i nesposoban. Osim toga je stvar veoma opasna. Zašto Senda« dor ne
potraži sam podesna čovjeka? Zašto ostaje i dalje sakriven u prašumi i
prepušta vam zadatak koji bi isto tako i on mogao obaviti. Sigurno bi i
njega ispitivali kao što ja vas o svemu ispitujem. Na sumnjivim
mjestima možete kao posrednik izbjeći odgovor i pozvati se na njega.
Ali on bi morao direktno odgovarati, a to je prilično opasno.
— Ako vas dovedem k njemu, morat će odgovoriti i na vaša
pitanja!
— U tom bih slučaju teško mogao odustati.
— O ne. Vi u svakom trenutku možete odustati od našeg
pothvata.
— Ali ja bih se onda našao kao stranac sasvim sam i napušten u
prašumi ili divljini Gran Chaca i bi'o bih izgubljen. Nije li Sen- dador
računao s tim?
Monteso bijesno uhvati obim rukama svoju raščupanu kosu.
— Senjor, svojim ste me bezrazložnim sumnjama sasvim smu- tili!
— objašnjavao je on. — Ali nadam se da ću vas ipak još pri- dobiti i da
ćete sudjelovati u našem pothvatu.
— Ne nadajte se previše! Ponavljam da za tu stvar nisam po-
desan. Stranac je posve nesposoban da udovolji vašim zahtjevima. Vi i
ne slutite kakvo je znanje potrebno da se pronađe dotično jezero i
zazidano rudarsko okno.
— Okno nismo našli, ali jezero jesmo. Samo odgovarajuće mjesto
na njemu nismo mogli naći.
— To vjerujem. Pretpostavimo li da je blago u njemu zaista
potopljeno, mislite li da bi na dotičnom mjestu trebalo samo zaro- niti
pa da se ono nađe? Ponavljam, da je za rješavanje ove zago- netke
potrebno znanje o kojem vi i ne slutite. Kad bih vam to htio objasniti,
ne biste me razumjeli. To može znati samo domaći čovjek ili barem
učenjak koji je godinama proučavao ovdašnje prilike. Nalazim se tek
nekoliko sati u ovoj zemlji i osim toga nisam nika- kav učenjak.
— Već ćemo nekako udesiti. Imam povjerenja u vas. To je,
uostalom, dovoljno. Osim toga navikli ste na opasnosti i nedaće ovakva
putovanja i imate punu slobodu da odlučite prema vlastitoj volji. Sta
bih od vas mogao više zahtijevati? Ako se složimo, imat ćete i vi koristi.
Niste li mi danas rekli da niste bogati?
— Rekao sam.
— Onda razmislite. Ako vaš plan uspije, možete postati vrlo bogat
čovjek. Koliki će dio kome pripasti, o tome ćemo se naknadno
dogovoriti.
— To me ne privlači. Malo prije sam vam rekao da ima sasvim
drugih blaga od onih za kojima vi težite. S obzirom na tako sumnjiv

36
dobitak ne želim se upuštati u pustolovinu koja se, sudeći po svemu,
može vrlo loše svršiti.
Već sam davno prestao jesti. Yerbatero je tek sada završio. Složi
ubrus, zlovoljno ga baci na stol i upita:
— Vi nas se onda odričete?
—r Ne. Poći ću s vama, ali se ne obavezujem ni na šta.
Njegovo se smrknuto lice razvedri.
— Lijepo, lijepo, — uzvikne on. — Ta mi se riječ sviđa. Dakle,
slažemo se?
— O, ne! Nemojte stvari shvaćati suviše olako. Priznajem da me
ovaj pothvat jako privlači. On posve odgovara nekim mojim
sklonostima. Kako želim upoznati zemlju i njene stanovnike, bit će
najbolje da učinim kao onaj što je htio brzo naučiti plivati: da sko- čim
u vodu tamo gdje je najdublja. Dakle, ako me hoćete povesti, idem s
vama. Ali stavljam svoje uvjete.
— Da ih čujemo!
Monteso se zadovoljno smijao. Izjava da želim ići s njima neobično
da je obradovala. Kasnije sam se iz dana u dan sve više uvjerio da sam
mu jako prirastao srcu.
— Naime, postavljam samo jedan jedini uvjet, — rekao sam.
— Tko sve sudjeluje u ovoj ekspediciji?
— Samo Sendador i mi koji ovdje sjedimo. Nas šestorica smo
mnogo godina zajedno radili i dobro se poznajemo. Dobro se sla- žemo i
znamo da se možemo jedan na drugoga osloniti. Imate posla sa
sposobnim i povjerljivim Ijudima.
— To mi je drago. Otvoreno sam vam iznio nepovjerenje koje gajim
prema Sandadoru. Nije samo u mome nego i u vašem interesu da on o
tome ništa ne sazna. Ako mi obećate da ćete o tome šutjeti kao zaliveni,
polazim s vama, inače ne idem.
— Slažem se! Evo ruke, senjore! I vi ostali sigurno pristajete!
Rado su prihvatili ovaj prijedlog i tako je moja sudbina na
dogledno vrijeme bila riješena: priključio sam se yerbaterima
— Napokon smo se složili, — reče Monteso pomirljivim tonom.
— Sve će se ostalo riješiti samo po sebi. Još jedna važna stvar, jedno
pitanje, kada krećemo i kakva vam je oprema. Možete li krenuti sutra
prije podne?
— Meni je pravo. Nema razloga da ovdje ostanem duže nego što je
potrebno.
— Dakle, sutra prije podne. Vi ćete prije toga morati nabaviti
potrebnu opremu.
— Šta mi je sve potrebno?
— Poncho, šešir već imate. Uz njega vam je potrebna marama koja
se za vrijeme jahanja veže preko šešira tako da svježi zrak struji lspod
nje prema zatiljku. To ugodno rashlađuje. Doći ću uju- tro k vama da
vam pomognem pri kupovini ovih predmeta jer sam
^^^^^^^^^^^^^-prnrprstTstfaga za pojas i onda
_______— u u g u provuče naprijed i opet pričvrsti za pojas. Nadalje
su vam potrebne široke, lagane hlače i snažne gaučo čizme bez đonova.
Onda recado sedlo, puška, laso, bola i nož. S vremenom ćete donekle
naučiti baratati lasom i bolom. Kao što vas, samo po sebi razumljivo,
smatram svojim gostom, dopustite mi da ja snosim troškove opreme.
— Duboko sam dirnut vašom dobrotom, senjore. Rado ću je
prihvatiti ako uop^e budu nužni neki troškovi. Ja, naime, već imam
prilično dobru c ?mu. Ponijet ću istu odjeću koju sam imao u preriji.
— Ali, senjor, ona će biti vrlo nepraktična! Zamislite razliku koja
postoji između onog tamo i ovog ovdje!
— Nema razlike koju bih morao uzeti u obzir u odnosu na odjeću.
Imam i prokušanu pušku, isto tako i iaso. Marljivo ću vjež- bati
bacanje bola. Samo nemam ni sedlo ni konja.
— Za to ću se ja pobrinuti, senjore. Konje imamo sa sobom.
Izabrat ću jednog za vas, a pobrinut ću se i za sedlo.
 Upravo u tom Času ušao je novi gost. Bio je pomno odjeven, mlad
čovjek. Uljudno je pozdravio, sjeo za najbliži stol i posegnuo za bocom
vina koja je stajala na njemu. Kako nam je okrenuo leđa i počeo čitati
novine, činilo se da smo mu posve ravnodušni i zato se u našem
razgovoru nismo oba'zirali na njega.
— Kojim ćemo putem krenuti, — upitao sam.
— Jahat ćemo poprijeko kroz Urugvaj i Entre Rios prema Parani i
onda ćemo se povesti uzvodno do Corrientesa. Odavde ćemo skrenuti
lijevo prema Chacu.
Prvi dio puta bio je sasvim isti koji mi je predložio Tupido.
Zanimljivo!
— Za vas će to biti, naravno, velik napor, — nastavio je yer~
batero. — Zato ćemo se na određenim mjestima zaustavljati da se
možete oporaviti.
Ostao je i dalje pri svom uvjerenju. Ali ja nisam više bio ni- kakav
»greenhorn« kao onda kad sam prvi put dospio na Divlji zapad. Zato
sam rekao:
— Ne morate biti toliko obzirni prema meni, senjore. Mogu dugo
izdržati na konju.
— Znam već! — smiješio se on. — Prvog dana još ide nekako,
drugog dana krvare noge, a trećeg, guli se s njih koža i onda valja
tjednima ležati pa da poslije toga pođe sve ispočetka, Za jahanje čovjek
mora biti rođen u pampi. Sutra ćemo jahati, dakle, samo do San Josea,
prekosutra do Perdida, a onda ćemo neposredno pred Mercedesom
skrenuti na sjever da se odmorimo na estanciji jednog mog rođaka.
Tamo ćemo se dogovoriti o idućoj etapi. Ona vodi prema granici, dakle
u područje koje je upravo sada vrlo nesigurno.
— Mi se toga ne moramo plašiti. Sto se nas tiču političke raz-
mirice ovdašnjeg stanovništva!
— I te kako, senjore. Ovdje vladaju sasvim druge prilike negoli
kod vas. Putnik mora biti naročito oprezan. Ujutro zajaši konja kao
slobodan, stranački neopredijeljen čovjek, a već se navečer može desiti
da sjaši kao vojnik i poslije se mora boriti za stranku za koju nema ni
najmanje interesa.
— To se meni ne bi moglo dogoditi! Ja sam stranac i nitko me ni
na što ne može prisiliti. Ja bih se odmah obratio predstavniku svoje
vlade.
— Odmah? To se vrlo lako može spriječiti. Pokušaj bijega može
vam pribaviti kaznu zbog dezertiranja, znači smrt. I prije nego što biste
pronašli mogućnosti da se obratite svom predstavniku, tru- nule bi
vam kosti negdje na pampi. Sila tu ne pomaže, nego samo oprez.
Uostalom, vi ste pod našom zaštitom i možete biti sigurni da vas
nećemo dovoditi u opasnost jer bismo se i mi izvrgnuli opasnosti.
Mislim da smo dosta o tome govorili jer smo temu iscrpli do kraja.
Djevojka bi mogla počistiti stol da bismo imali mjesta za malu igricu.
Ova^lje riječ naelektrizirala ostale. Ustali su da bi sami pomogli u
spremanju posuđa. Monteso je izvadio karte. Tada je iz džepa izvadio
novac, i to tako puno da sam nehotice pomakao svoju stolicu od stola.
— Ostanite, senjore! — reče yerbatero. — Pozivam vas da su-
djelujete u igri.
— Hvala, senjor! Ne igram, Htio bih poći.
On me pogleda s nevjericom. Tamo igra svatko vrlo strastveno, i to
na visoke svote. Ne događa se da se netko ustručava sudje- lovati u igri
jer bi se drugi mogli uvrijediti.
— Ali, senjore, što vam pada na pamet! Jeste li možda bolesni? —
upitao je on.
— Nisam, ali zato jako umoran, — izgovarao sam se,
— To vas naravno ispričava, a pogotovo kad vam sutra pred- stoji
prvo naporno jahanje.
Srećom je prišao gost koji je posljednji ušao i objasnio da bi on vrlo
rado preuzeo moje mjesto, naravno, ako mu se dopusti. Yer- bateri su

38
pristali, a ja sam ustao da mu prepustim svoje mjesto i đa krenem.
Pruživši ruku svojim novim prijateljima, oprostio sam se od njih. Za
plaćanje troška nisam se morao brinuti, kao što mi je na brzinu
objasnio Monteso, kad sam posegnuo u džep i obratio $e djevojci.
— Pustite to, senjore, — rekao je. — Nemojte nas vrijetfati. U devet
sati ujutro bit ću s osedlanim konjem pred vašim hotelom. Ne bi li
možda bilo bolje da vas sada otpravim? Vi znate...!
— Hvala, senjore! Odavde do hotela neće mi se ništa dogoditi, Ja ću,
uostalom, pripaziti. Buenas noches!
Laku noć, senjore! Sanjajte o jezeru i zazidanom rovu! Možda
će vam san otkriti pravi put..
 II

.KOD BOLAŠA

Drugo jutro probudio sam se rano i davno prije nego što su

yerbateri trebali doći, sredio sam svoje stvari. Nisam imao mnogo
posla. Putovao sam posve na američki način. U malenu kovčejju bila je
sva moja imovina, a njegov sam sadr?aj stavio sad na sebe. Prazni
kovčeg dao sam konobaru, a odijelo što sam još jučer imao na sebi
poklonio sam sluzi, Nekoliko košulja, maramica i druge potrepštine
stavio sam u kožnu torbu koja je stajala na stolu. Bio sam spreman za
polazak.
Hotelški račun bio je namiren. Konobar je pored kovčega dobio i
napojnicu. Bio je Švicarac i izgledao je veoma šutljiv. Poklon mu je
razvezao jezik. Kad je saznao da ću putovati konjem, ćestitao mi je što
sam bio tako pametan i izabrao ovaj način putovanja. Opisao mi je
vožnju diližansom kao užasnu i kasnije sam se uvjerio da je imao
potpuno pravo.
Ova tako zvana državna kočija solidno su građena kola ogrom- nih
razmjera. Sastoje se iz kupea, kabrioleta i rotunde i u njoj ima mjesta
za deset ili dvanaest osoba. Vuku ih sedam, obično, izglad- njelih konja
od kojih su četiri neposredno ispred kola, pred njima se nalaze dva a
ispred njih jedan na kojem jaši prednji jahač. Drugi peon jaši na
zadnjem lijevom konju. Na osmom konju juri pored njih treći jahač koji
neprestano, bilo to potrebno ili ne, dugim bičem udara po konjima i
tako ih goni naprijed.
Prednji jahač određuje bespomoćnom vozilu pravac kretanja.
Kočijaš, nazvan majoral sjedi na visokom prednjem sjedalu stereo-
tipno prezirnim licem po kojem se može zaključiti da mu je posve
svejedno da li će vozilo krenuti s mjesta ili će neki na smrt izmu- čeni
konj ostati ležati ili će u slučaju prevrtanja slomljene udove putnika iz
kola istresti na pampu.
Konjima nikada ne dopuštaju da idu korakom. Rijetko smiju
kasati i onda to ispada vrlo loše i nepravilno. Ponajviše ili gotovo uvijek
juri se naprijed bijesnim trkom i upravo na najlošijim i naj- opasnijim
mjestima pretvara se ova trka u vratolomnu jurnjavu.
Na taj način može se diližansom usprkos vrlo lošim cestama
prevaliti čak i preko pedeset milja. Taj bi uspjeh iznenadio i evrop- ske
postiljone.
Kad govorimo o cesti, onda to treba shvatiti samo figurativno jer
prave ceste i nema. Nema joj ni traga. Put vodi preko zemljišta kakvo
god ono bilo i Evropljanin ne vjeruje vlastitim očima kad vidi da se na
takvom terenu može Voziti.
Tako to ide preko drvlja i kamenja, ali samo figurativno jer drvlja i
kamenja u pampi i nema, ali zato ima neravnina, isušenih korita rijeka
i drugih udubina i uzvisina, preko kojih i kroz koje kola prolijeću tako
da putnici neprestano udaraju jedan u drugoga dok se sasvim ne
ošamute.
— Je li to bila vaša glava, senjore?
— Ne, a vaša, senjorita?
— Gospodine, vi ste me udarili u stomak!
— Ne. senjore, vi ste mi nogom ozlijedili bedro!
— Jeste li osigurali svoj život, gospodine susjede?
— Ne, jer ako ovdje slomim vrat, što je lako moguće, novac bi
dobili radosni nasljednici, Ja, naime, nemam porodice.
— Vi sretniče! Ja imam ženu i djecu. Otkako sjedim u ovoj
diližansi zamišljam ih samo kao udovicu i siročad.

40
 Takvi i slični uzvici u šali ili zbilji neprestano se čuju kako jedan
drugom dobacuju putnici kojima za skupe novce samo što ne istresu
dušu.
Kočijaš viče. Prednji jahač urla. Zadnji peon bjesni. Lijevi jahač
psuje i udara kao lud jadne životinje koje se zbog gladi i iscr- pljenosti
jedva kreću. Divljom jurnjavom sručuje se u rijeku koja se sva zapjeni.
Kola koja djelomično nosi voda a djelomično vuku konji stižu na drugu
obalu kao da poskakuju i uz viku, dernjavu i udarce biča izvlače se iz
vode. Tu se zaustavlja odrpana gomila. Jedan je konj pao. Reže se
remen kojim je bio privezan za kola, skida se sedlo i već se kreće dalje,
dalje, dalje!
Konju se objesio jezik iz razjapljene gubice. Slabine mu se
nadimlju a iz očiju mu viri žalostan pogled. Za dvije tri minute već na
njega slijeću ptice grabljivice koje čekaju samo posljednji trzaj na smrt
izmučene životinje da bi s njenih kostiju strgle još toplo meso.
Svuda se na pampi mogu vidjeti izblijedjele kosti ovih. jadnih
stvorenja. Nitko to i ne primjećuje. Konja ima u izobilju. Kobile su
veoma jeftine. Sramota je jahati na kobilama. Ove životinje vri- jede
tako malo da se njihovim kostima i salom lože ciglarske peći.
U cijeloj zemlji ne postoje staje. Konji su i danju i noću, zimi i ljeti,
na sunčanoj žezi i oluji na otvorenom prostoru. Uopće se ne njeguju.
Ne hrane ih ni zobliu. ni kukuruzom. ni siienom. Zivotinia zigose. Ako
mu ustreba, onda ih peoni ili gauči utjeraju u coreal i tu konja hvataju lasom.
Urugvaj njegovi stanovnici nazivaju Banda oriental, što znači
Istočna strana, zato Urugvajci sebe rado nazivaju »Orientalcima«. Na
sjeveru graniči s Brazilom, na zapadu dopire do Urugvajske rijeke, po
kojoj je dobio ime, na jugu je La Plata a na istoku Atlantski ocean.
Urugvaj je skroz valovit i brežuljkast, a od sjeve- roistoka prema
jugozapadu, dakle po dijagonali teče kroz njc^a Rio Negro. On teče
paralelno s gorskim lancem koji se zove Cuchillo grande. Cuchillo znači
na španjolskom nož, i ta riječ dobro označava ovaj uski gorski lanac
koji se naglo uzdiže poput oštrice noža. Rije- kama i potocima
ispresijecano valovito zemljište većinom je travom obrasla pampa.
Jedino u jarugama, uz vodene tokove, može se naći nisko grmlje koje
se na sjeveru pretvara u rijetku šumu.
Sela, u našem smislu, u ovoj zemlji nema, nego samo veći po- sjedi
i pojedina seljačka imanja. Među onim prvima treba razliko- vati
estancije koje se bave uzgajanjem stoke i haziende koje obra- đuju
zemlju. Ovakvo imanje sastoji se većinom od bijelo okrečenih zgrada
koje iz daljine izgledaju sasvim lijepo, ali kad ih čovjek iz blizine
pogleda vidi da su sagrađene od slabog materijala.
Rančevi su imanja na kojima stanuju manje imućni ljudi. Sla-
mom ili trskom pokrivene kuće većinom su od nabijene zemlje.
Zemlja je veoma bogata stokom. Kad se njome prolazi, može se
svakih pola sata naići na velika stada goveda, konja ili ovaca. Stoka je
veoma jeftina i vlasnici o njoj ne vode mnogo računa. Svejedno im je da
li ona gladuje i žeđa ili je peoni muče do smrti. »Orijen- talac« bi se
čudio brizi koju seljaci u Evropi posvećuju svojim ko- njima, kravama
pa čak i kozama.
Bilo je skoro devet sati kad me na prozor privukao glasni topot
konja. Dolje se zaustavilo šest yerbatera. Njihov je izgled bio neobičan.
Jahače sam već opisao. Oni danas nisu bili drugačije ni bolje
obučeni, negoli jučer. Konji su odgovarali njihovu izgledu. Bila su to
mršava, jadna, čupava kljusad. Ali kako su bili osedlani i zauz- dani!
Remenje je bilo okićeno srebrom. Perje i rese njihale se na konjskim
glavama, Na ponchima ispod sedla bili su praporci a u repove su im
upleli svilene vrpce. I stremeni su bili od srebra, ali tako mali da je u
njih jedva mogao stati nožni palac. Jahači su na bose noge pričvrstili
ostruge čiji je promjer bio gotovo četiri palca. Koliko su se služili
 ostrugama vidjelo se po krvavim i gnojnim mje- stima na konjskim
slabinama.
Takvo ukrašavanje vole Južnoamerikanci pa prema tome i yer-
bateri. Kad se sakupljač čaja poslije teškog posla vraća u grad, obicno
mu je prva briga da pribavi sjajni ukras za konja za koji će rado dati
sav mukom stečeni novac.
Nije rijetkost da čovjek sretne jahača čiji je konj ovako sjajno
ukrašen. On sam nema ni čizme, ni cipela, ni čarapa, hlače i kaput
tako su mu poderani da bi evropski prosjak posumnjao da li će mu
policija dopustiti da se u ovakvoj odjeći pojavi na ulici.
Tada yerbatero popije i prokocka novac koji mu je preostao,
napokon izgubi i konja sa svim ovim bezvrijednim stvarčicama i
vraća se u prašumu da iznova šest ili devet mjeseci robuje svom
poslodavcu. Tu se sa zanosom sjeća onih dana kada je kao pravi
kicoš jahao ulicama Montevidea, Asunciona ili Corrientesa.
Nakit mojih novih prijatelja kojeg su još i danas imali bio je
najbolji dokaz da nisu spadali među najsiromašnije sakupljače čaja.
Senjor Mauricio Monteso sjahao je s konja i pošao k meni u
sobu da me povede sa sobom. Izašao sam mu u susret da ga pozdra-
vim. Ali on nije slušao ono što mu ja govorim i nije vidio da sam mu
pružio ruku. Zastao je na otvorenim vratima i začuđeno me
promatrao. Bio je preneražen. Zanijemio je, stajao je otvorenih
usta, ali nije progovorio ni riječi.
— Rekao sam: — Dobro došli, senjore! — podsjetio sam ga.- —
Vjerojatno vam se ne činim posve nepoznat, sjećate se valjda Što
smo jučer radili i razgovarali!
— Sto mu gromova! — To je bilo sve što je rekao, dalje ništa<
— Sto vas je tako začudilo?
Napokon je ušao u sobu i zatvorio vrata.
— Saberite se već jednom! — nasmijao sam se. — Sto je na
meni tako neobično?
On me uhvati za ruku, povuče bliže prozoru, premjeri me od
pete do glave i tako se glasno nasmije da su se prozori tresli. Na to je
uzviknuo:
— Senjore, što se to dogodilo? Tko vas je to tako obukao? S
vama se dogodilo nešto neobično. Mora da sam izgubio račun o vre-
menu. Pomozite mi i recite, nije li možda već nastupilo doba
karnevala!
Iznova se poče smijati. Pustio sam ga neka se umiri. Bilo mi je
jasno da je moje odijelo izazvalo njegovo vedro raspoloženje.
Konačno, kad se više nije mogao smijati, udaljio se nekoliko
koraka, pogledao me kroz šake sastavljene poput dalekozora i
upitao:
— Senjore, recite mi iskreno, tko je od nas dvojice budala, vi ili
ja?
Tada sam se uozbiljio. Nisam želio da se između nas dvojice
razvije ovako povjerljiv ton i zato sam rekao:
— U svakom slučaju, vi! Kad sam vas prvi put vidio, bila mi je i
vaša pojava strana, kao što se sada vama čini moja. Ali ja sam se
čuvao da se na vaš račun nasmijem ili da vas čak nazovem budalom.
Ovo je smjesta djelovalo. Spustio je ruke i rekao ispričavajući se:
— Oprostite, senjore! Nisam tako mislio. Ali dopustit ćete da
* J. 1 J-j V. LUCl. J.ViV-iXJ.----J ^ j_J LA. t^/ OU11.J W
- - - - -G-™-------------. _- - - - - - - - - - - -- - -..... __ ^

šumu i konje ukrašavate bezvrijeđnim stvarčicama dok jahač ima

poderane i iskrpane hlače i kaput. Ako smatrate da sam tako
smiješan i da druge oko sebe nasmijavam, onda vi sebi slobodno
potražite ozbiljnijeg pratioca!
Na to se malo uplašio.
— Ali, molim vas tisuću puta za oproštenje, senjore! Ponavljam
da ni u kom slučaju nemam namjeru da vam se potsmjehujem.

42
Izgledali ste mi tako čudno da se nisam mogao suzdržati. Nemojte mi
zamjeriti i radije budite tako dobri pa mi objasnite zbog čega je ovo
kožnato odijelo prikladno za naše putovanje!
— To je odjeća sjeveroameričkih lovaca.
— Možda ovakvo kožnato odijelo može dobro poslužiti u Sje-
vernoj Americi, ali ovdje na Jugu ne.
— Vjerojatno smatrate da je na sjeveru isključivo hladno a na
jugu isključivo toplo. Na ekvatoru je najtoplije. Sto se čovjek od njega
udaljuje na sjever ili jug, to se toplina smanjuje. Mi se nalazimo
trenutačno trideset i pet stupnjeva južno od ekvatora. Bio sam i
mnogo južnije pa sam ipak nosio kožno odijelo.
— To je za mene prevelika mudrost.
— Nastojat ću da vam objasnim. Kod vas su dani uglavnom
topli, a noći hladne. Međutim, koža je lošiji vodič topline od tkanine
od koje je načinjena vaša odjeća. Zbog toga ću se ja po danu manje
znojiti od vas, a po noći manje smrzavati. Dok ćete se vi po noći
zamatati u nekoliko ponchoa, spavat ću ja u ovom odijelu pod vedrim
nebom i neću se probuditi od hladnoće.
— U tom je slučaju ono puno praktičnije!
— Ovdje često padaju jake kiše. Kroz ovu kožu koju su priredili
Indijanci ne prodire voda, a vas kiša odmah promoči. Meni ne može
nauditi prašumsko bodljikavo grmlje dok vama trnje dere odjeću.
Vidite li kako je moja odjeća usko priljubljena uz vrat! Nijedan se
moskito ne može uvući unutra. A kako je vama?
— O, senjore, — uzdahnuo je on, — poslije pet dana provedenih
u poslu, moje je tijelo išarano ubodima moskita!
— Sada ćete lako uvidjeti da ste se smijali nečemu zbog čega
biste mi mogli zavidjeti.
<' — Da, ali vi se ne možete ni pokrenuti! Izgledate kao ronilac u
svom odijelu. Ove užasne čizme!
Opipao je moju obuću kojoj su sare dopirale do iznad koljena.
— One nisu užasne već izvanredno praktične. Kroz ove čizme ne
prodiru ni zubi zmije otrovnice a ni vlaga. Mogu jahati kroz vodu koja
mi dopire sve do sedla, a neću se uopće smočiti.
— A ove hlače s tim neobičnim resama!
— To su indijanske leggine, načinjene od sobove kože i koje su
gotovo nepoderive.
— A ovaj dio odjeće?
— Ovo je indijanska lovačka košulja od kože mladog bizona. Ona
je tako tanka i lagana kao da je od lana. Ne dere se i može se prati.
Ovo iznad toga je indijanski lovački kaput od kože vapitija čije
štavljenje i obrada traje i godinu dana. Iako je koža tanka, ne može
kroz nju prodrijeti strijela, jedino ako je odapeta iz velike blizine.
— To bi bilo divno! Znadete li, senjore, da u Gran Chacu i u.
graničnim područjima na sjeveru žive Indijanci koji se služe
otrovniin strelicama? Već mala ogrebotina ovakve strelice može
čovjeka za čas usmrtiti!
— Znam, i zato sam ponio ovo odijelo.
— Pomalo uviđam da nisam imao pravo. Ali nedostaje vam ono
glavno, senjore, a to su ostruge.
— Njih sam spremio. Navlačim ih s&mo kad su mi potrebne.
— Ali, vi ćete jahati pa će vam, dakle, trebati! Nijedan konj
ovdje neće potrčati ako ga ne podbodete mamuzom.
— To nema nikakva smisla. Vi se tim sredstvom služite
prečesto tako da konji na to više i ne reagiraju, nego ih morate još
jače podbadati. Jahao sam danima, a da konja nisam mamuzom ni
dirnuo. Po tome se, uostalom, prepoznaje dobar jahač. Njemu je
dovoljno da mamuzom dodirne konjske slabine pa da ovaj sune u
vis.
Kako se on zaprepastio! Nije očekivao ovakvo predavanje. Pa
ipak je šutio. Promatrao je moje puške, revolvere i sadržaj moga
 opasača. Našao je u njemu mnogo toga što je smatrao potrebnim, ali
nije vidio daleko više onoga što je pđ njegovom mišljenju bilo
neophodno. No, nije htio dugo o tome raspravljati. To što sam malo
prije odbio njegovu prisnost i dalje je djelovalo i nije mogla nimalo
škoditi.
S prozora sam opazio slobodnog konja što je bio namijenjen
meni. Nije bio bolji od ostalih. I njemu su krvarile obje slabine. Imao
je podmuklo plašljivi pogled kao sve životinje koje nemaju dovoljno
njege ni ljubavi.
— To je za mene? — upitao sam.
— Da, senjor. Izabrao sam vam najmirnijeg i najpouzdanijeg.
— Zbog toga vam nisam zahvalan, a još manje zato što ste ga
nakitili kao i ostale. Ne volim to. Možete sve skinuti pa čak i ćebe.
Jašim tvrdo i sjedim prema tome na golom sedlu.
— Pobogu, kakav ste vi čovjek! Još ćete požaliti što ste odbili
ćebe! Da odem dolje i da to sve skinem?
— Da, molio bih vas!
Gledajući kroz prozor, vidio sam da je skinuo ćebe. Pri tom je
vjerojatno nešto objašnjavao svojim drugovima. Pretpostavljao sam
da im je zabranio da se smiju zbog mog neobičnog odijela. Gurao je
konja amo tamo. Pri tom sam opazio da stražnju nogu podiže
trzajući, jako je savija u zglobu i opet stavlja na zemlju. O, zar su me
smatrali tako lošim jahačem da su za mene pripremili takvog konja?
Otvorio sam prozor i viknuo:
— Ali, senjore, konj ima jaku drhtavicu u nozi!
— Samo malo, — odgovorio je na to.
— To je nešto više nego
malo! ________________
rijetKin. KUJJ. je miao Kiaju. u IIJOJ sam viuiu iitKuiiKu nuiijd, a jeuan mi
se naročito svidio. Gostioničar je sa svojom poslugom upravo bio
spreman da se sa mnom svečano oprosti. Kad sam mu rekao da mi
proda konja, odmah je zapovijedio da ga dovedu u dvorište. Kad god
sam bio prisiljen da jašim loše konje, često sam ih mijenjao. Bio mi je
potreban konj koji će se na mene naviknuti i u koga se mogu pouzdati.
Htio sam ih mijenjati što manje, a još bolje nikako.
Da, bio je to posve drugi konj od onog s drhtavicom u nozi! Vatreni
četverogodišnji dorat, jak a opet elegantno građen s lijepim vratom i
rasnim sapima. Yerbateri su stajali oko njega i zadivljeno ga
promatrali.
— Ne smijete ga odmah uzjahati, — objašnjavao je Monteso. — Taj
mora najprije jedan dan ići kraj nas da se umori.
— Da, — potvrdio je i gostioničar. — Nisam ga upotrebljavao i bio
je zatvoren preko tjedan dana u staji. Inače, jašim ga samo ja. Ne trpi
nikog drugog u sedlu. Gadno ćete se namučiti, senjore, ako ga kupite!
— Koliko stoji? — upitao sam kratko umjesto odgovora.
— Dajem vam ga za pet stotina piastertalira.
Nisam se cjenkao, nego sam mu odmah isplatio zatraženu svotu, a
da je tražio, dao bih mu i više. U staji sam vidio da visi englesko sedlo s
potrebnim priborom, pa sam i njega kupio.
Tako su konj i sedlo bili moji i mogao sam s njima raditi što sam
htio. Svi su se stanovnici i gosti u hotelu skupili u .dvorištu. Dorat ni
trenutka nije bio miran. Skakutao je gracioznim pokretima po dvorištu
i peon koji ga je pustio iz staje uzalud se trudio da ga uhvati za uzde.
Kad su mu se pridružile dvije sluge, konj je upravo pobjesnio i počeo se
braniti kopitima. Donijeli su i lasa. Ali konj je valjda znao kako se ona
upotrebljavaju. Svaki put kad je omča poletjela da mu se ovije oko
vrata, poskočio je u stranu i tako ga nisu mogli uloviti.
Monteso se rugao slugama. Tvrdio je da ne barataju dovoljno vješto
lasom. Ali, kad je i sam pokušao, doživio je isti neuspjeh kao i oni. I
njegovi drugovi nisu bolje prošli.

44
 — Senjor, morat ćete se poslužiti bolom, — rekao je. — U ovom je
konju sam đavo. Ako mu se ne omotaju kugle oko stražnjih nogu tako
da se sruši, nećete ga moći svladati.
— Mislim da je laso dovoljan da ga se uhvati. Samo nitko nije bio
dosta vješt.
On me zabezeknuto promatrao, otprilike onako kako bi učinio
nastavnik matematike kad bi mu đak ustvrdio da će u glavi izračunati
drugi korijen iz deseteroznamenkastog broja.
— To zvuči neobično ljupko! — smijao se on. — Možda smatrate
da biste vi učinili bolje od nas? Onda pokušajte. Ismijat će vas kao i
mene.
Smotao sam svoj remen, načinio omču i približio se konju. On je
potrčao dalje a ja sam ga sa strane slijedio. Tada sam zamahnuo kao
da ću baciti omču, ali je nisam bacio. Dorat se dao prevariti. Poskoćio
je u stranu. Jedva su mu kopita opet dodirnula zemlju poletio mu je
remen oko vrata. Držao sam drugi kraj lasa čvrsto i konj me vukao po
čitavom dvorištu. Pri tom se omča tako stegnula, da mu je ponestalo
daha i morao je stati. Za tren oka bio sam kraj njega i uzjahao.
O.labavio sam omču, a konj se svim silama trudio da me zbaci. Nastala
je borba između jahača i konja koja mi je natjerala krupan znoj na
čelo. Ali bio sam pobjednik, a dorat se morao pokoriti.
Sjahao sam, poslao po svoje stvari koje su ostale gore u sobi i
zauzdao konja. Kad sam zatim na konja stavio svoje lijepo santillo-
ćebe, da bih na njega metnuo sedlo, reče Monteso:
— Vrlo ste vješt jahač, senjore!
— A kako je bilo ono s lasom?
— Zaista ga bacate izvrsno. Gotovo sam osvjedočen da nećete
predstavljati veliku prepreku na našem putovanju.
— Hvala vam na iskrenosti. Možda ćete uvidjeti da ću vam biti od
koristi umjesto na smetnji. Uzjašimo sada!
Zabacio sam kratku Henryevu opetovku, popeo se u sedlo i izjahao
na ulicu. Gostioničar i njegova posluga izašli su da me pozdrave i dugo
su se za mnom klanjali. Cinjenica, što nisam dopustio da me konj
zbaci, povećala je moj ugled u njihovim očima.
Prvi, koga sam ugledao kad sam ćjospio na cestu, bio je Esquilo
Anibal Andaro, onaj famozni haziendero koji je poslao za mnom onog
razbijača. Stajao je nasuprot kućnih vrata i činilo se kao da je došao
samo.đa vidi moj odlazak. Je li znao da odlazim iz Montevidea? Od
koga je samo saznao! On baci dug, pakostan i uz to pobjednički pogled
prema meni. Da sam namjeravao ostati ovdje, ovaj bi me pogled morao
upozoriti jer mi je posve jasno govorio: — Jučer nije uspjelo, ali ja sam
ti postavio drugu zamku u koju ćeš se sigurno uhvatiti! *
Morao sam još trenutak pričekati, dok su yerbateri uzjahali. Kad
smo krenuli, pošao je Andaro prema nama, provukao se brzo ispred
moga konja i viknuo podrugljivo:
— Sretan put, senjore!
Nisam mu odgovorio, već sam se pretvarao kao da ga uopće nisam
vidio. Ali Monteso še razbjesnio na ovu drskost. On podbode svog konja
ostrugama tako snažno da se ovaj uspravio, trgnuo ga u stranu, prisilio
ga da skoči i sruši Andara na zemlju. Njegove psovke i kletve
odzvanjale su za nama.
— Ovu je hulju moj konj trebao posve zgaziti! — psovao je
yerbatero. — U njegovu lieu bilo je nešto prijeteće. Da smo još ostali
ovdje, bilo bi zla.
 — Uvjeren sam u to. Vjerujem da on i sada ima namjeru da mi
namjesti klopku. Možda ju je već postavio i ja, ne sluteći ništa,rsaiivo
pitanje! (J sumama ne može ovdje biti ni govora. Zemlja se sastoji iz
valovitih uzvisina, a ako ima vlage raste rijetko grmlje. Drveće se može
naći samo uz zgrade koje su razbacane tek tu i tamo.
— Onda ćemo odmah primijetiti zasjedu koju bi mi mogli
postaviti.
— Smjesta. Uostalom, naredit ću dvojici mojih ljudi da u izvje-
snom odstojanju jašu ispred nas ukoliko budemo prolazili kroz
naseljena mjesta u kojima bi netko mogao čekati u zasjedi. Osim toga
nismo posve sami jer s nama jaši još netko tko bi nam u tom pogledu
mogao pomoći.
— Kako? Vi ste nekome dopustili da nam se priključi, a da me
prije toga niste ni pitali?
— Da, jer sam bio siguran da ćete pristati, ako je to uopće
potrebno.
Rekao je to važnim tonom. Zato sam odgovorio:
— Naravno da je potrebna moja suglasnost. Ja obično putujem s
ljudima koji su mi prijatni. Zato je samo po sebi razumljivo da ste me
prije toga morali pitati.
— Meni se ipak čini da sam ja vođa ovog grupnog putovanja!
— Nema tu nikakvog vođe. Po mom shvaćanju svi imaju ista
prava. Vi možete biti vođa kada sa svojim drugovima idete u pra- šumu
da skupljate yerbu. Kako nisam vaš podređeni yerbatero, ne mogu vas
priznati vođom. Ako budem ovisio o naređenjima drugih, onda radije
idem sam.
Ako sam prije toga suzbio njegovu preveliku intimnost, sad sam
mu pokazao da nisam nimalo ovisan o njemu. U svakom slučaju on je
bio veoma dobar čovjek. Ali nije smio smatrati da preda mnom ima bilo
kakvu prednost. Ljudi njegove naobrazbe idu obično dalje. nego što bi
smjeli. Moje su ga riječi zbunile.
— Nisam tako mislio, senjore! — rekao je brzo. — Nemam vam što
zapovijedati. To ja znam. Ne pada mi ni na pamet da u odnosu na vas
budem vođa. Ako zahtijevam malu prednost to je samo zato da vas
mogu zaštititi.
— Slažem se!
— A zato što sam tom caballeru dopustio da jaši s nama, nemojte
se Ijutiti. Nemate za to nikakva razloga.
— Dakle, on je neki caballero, nije običan čovjek?
— On je vrlo obrazovan čovjek, viši policijski činovnik.
— Onda nemam ništa protiv da nam se priključi, pod pretpo-
stavkom da je on zaista ono za što se izdaje.
— Naravno da je! Zašto on to ne bi mogao biti i zašto bi lagao?
— Iz vaših se riječi može zaključiti da ga, u stvari, do'voljno ne
poznajete?

— Poznam ga, i to vrlo dobro.Od kada?

On se malo zbuni.
— Zapravo tek od — sinoć.
— Ah! I vi to zovete dobrim poznanstvom?
— Pod tim okolnostima, da. I vi ga poznajete. Sjećate
li se gospodina koji je sinoć sjeo za obližnji stol i zamolio
nas da mu dopustimo da s nama smije kartati.
— To je taj? Hm!

46
 Mrmljao sam zamišljeno. To ga je potaklo da me
zapita:
— Sumnjate li nešto?
— Da. Za ovako važnu dužnost koja zahtijeva mnogo
iskustva i obećava značajnu karijeru ovaj čovjek izgleda
premlad.
— Varate se! Ovdje se postiže mnogo brža karijera,
nego drugdje. Ima i viših činovnika koji nisu mnogo
stariji. Vidjet ćete da je veoma pametan i naobražen.
— Gdje se sad nalazi? Idemo li do njegova stana?
— Ne. Dogovorili smo se da ćemo se naći izvan
grada.
— To mi se ne sviđa. Cinovnik na takvom položaju
ne priklju- čuje se suputnicima izvan grada kao nekakav
drumski razbojnik. Zašto nije došao u hotel da se upozna
sa mnom! Zašto nije htio da ćođemo po njega u stan?
Znadete li uopće gdje stanuje?
— Ne.
— Nadam se da barem znadete kako se zove?
— Da. Zove se senjor Carrera.
— Ime mu je zvučno. Nadajmo se da mu i odgovara.
Da smo odjahali do njegova stana, znali bismo sigurno da
li je on taj za koga se izdaje — ah, senjor, kakve li
nesmotrenosti!
Dok sam izgovarao posljednje riječi, posegnuo sam u
džep kao da nešto tražim. Zaustavio sam konja i načinio
zabrinuto lice.
— Sta je? Sta se dogodilo? — upitao je.
— Upravo sam primijetio da sam novčarku ostavio u
hotelu na stolu.
— Nije nikakva neprilika jer se sigurno nalazi još
tamo. Poslat ću jednog od svojih ljudi da je donese.
— Hvala! Poći ću sam. Moj je konj brži od vaših. S
obzirom da polagano jašite, brzo ću vas stići.
Ne dočekavši odgovor, okrenuo sam konja i otkasao
nazad, ali ne u hotel jer mi je novčarka bila u džepu, nego
u upravu policije. Kad sam stigao tamo, privezao sam
konja i zatražio da me odvedu najvišem činovniku u
zgradi. Veoma se iznenadio kad me vidio kako ulazim u
svom traperskom odijelu. Predstavio sam se i upitao,
postoji li comisario criminal po imenu Carrera.
— Ne, takav ne postoji, senjore, — glasio je odgovor.
— Vjero- jatno ste kao stranac krivo čuli njegovo ime?
O, ne! Dotični se predstavio kao policijski činovnik ovog ransa
.^MM PUJLUJI; LCLAIUAL UA CUVJCK ne pnnvati salu jer sumnjam da ovaj
samozvani policijski komesar ima zle namjere, i to protiv mene.
— Onda se, naravno, moram ozbiljnije pozabaviti ovom stvari.
Molim vas, sjednite!
On pokaza na stolac na koji sam sjeo, stavi nekoliko araka papira
na stol, zamoči pero u tintu i počne ispitivati:
— Najprije moram zabilježiti vaše ime, starost, narodnost, mjesto
rođenja, zanimanje, imovno stanje, razlog vašeg boravka ovdje i drugo.
Biti ćete tako Ijubazni i na sva ta pitanja odgovoriti.
— Sunce žarko! — povikao sam ustajući. — Treba li to da bude
pravo pravcato utvrđivanje identiteta?
— Svakako. To je neophodno!
— Došao sam samo da podnesem prijavu i da vas zamolim da sa
mnom pošaljete činovnika koji bi dotičnoga uhapsio.
— Previše zahtijevate. Možete li navesti razloge po kojima
zaključujete da taj čovjek nešto smjera protiv vas?
 — Svakako. Jučer su na mene izvršena dva pokušaja umorstva.
Sada sam htio odjahati u Mercedes. Usput sam saznao da nam se želi
priključiti neki mladić koji tvrdi da se zove Carrera i da je policijski
komesar. Sumnjam da taj čovjek ima zle namjere protiv mene.
— Sta vi tu pričate! Dva pokušaja umorstva? A mi o tome ništa ne
znamo? Senjore, vi nećete otputovati u Mercedes. Moramo povesti
istragu. Ostat ćete ovdje kao svjedok.
— Koliko vremena?
— To vam sada ne bih mogao reći. Moglo bi trajati jedan a i više
mjeseei.
— Onda hvala! Toliko vremena nemam. Moja je jeđina želja da se
oslobodim te osobe koja je pošla lošim putem.
— Onda morate udovoljiti svim formalnostima prijave.
To upravo činim!
— Čini se da nemate volje da udovoljite svim potrebnim
formalnostima. U svakom slučaju morate odgovoriti na navedena
pitanja.
— Da moje odgovore unesete u zapisnik?
— Da. Onda ću s vama poslati dva službenika koji će dotičnoga
uhapsiti i zajedno s vama dovesti ovamo.
— A onda?
— Onda ću odmah izvršiti sve pripreme i stvar predati kri- vičnom
sudu.
— I onda bi započeo formalni krivični postupak?
— Jasno.
— I koliko bih ja morao biti prisutan?
— Dok ne bude izrečena osuda. Znači nekoliko tjedana.
— To mi se nikako ne sviđa, senjore! Moram u Mercedes. Ako tbog
ovog klipana moram ostati ovdje, on-da mi je žao što sam vam
dosađivao i molim da mi za sve ovo oprostite. Ja vas pozdravljam.
Stavio sam šešir na glavu i požurio prema vratima.
— Stoj, stoj! — vikao je za mnom. — Vi možete odustati, ali mi ne.
S obzirom -da nam je poznato, da...
— Ne. Dogovorili smo se da ćemo se naći izvan grada.
Dalje nisam čuo jer sam bio napolju. Ali on je poletio za mnom,
otvorio vrata i nastavio:
— Da su vas pokušali dva puta umoriti...
Sad sam već bio na dnu stepenica. On je bio gore i potrčao je za
mnom uzvikujući:
— Prisiljen sam da ispitam stvar i da vas ...
Bio sam već pred ulaznim vratima i odvezivao konja. Cinovnik je
sada bio na dnu stepenica i vikao:
— I da vas do kraja istrage zadržim ovdje. Zato vam...
Bio sam već u sedlu i stigao do kapije. Eaširivši obje ruke prema
meni, bjesnio je:
— Zato vam najozbiljnije naređujem da ostanete ovdje, u pro-
tivnom bit ćete uhapšeni i tako dugo zatvoreni dok...
Dalje više ništa nisam mogao razabrati jer sam već jurio prema
tržnici pored koje je vodio put iz starog dijela grada. Nije mi bilo ni na
kraj pameti da svoje dragocjeno vrijeme izgubim u jednom
urugvajskom kriminalnom procesu. Ako to zbilja namjerava, neka me
pokuša uhapsiti. Naravno, ako bude mogao.
Spuštao sam se prema zaljevu a onda se opet uspeo prema cesti
na čijem su kraju na mene čekali yerbateri.
— Dakle, — poviče Monteso, — napokon ste tu! Već sam pomi-
slio da ste zabunom pošli krivim putem. Jeste li našli novac?
— Jesam. A gdje je onaj vaš prijatelj koga očekujemo? Ne vidim ga
nigdje. Htio nam se pridružiti izvan grada!
— Mora da je odjahao naprijed. Nadam se da niste neprija- teljski
raspoloženi prema njemu?
— Ja ću svoje ponašanje udesite tačno prema njegovom.

48
 — Onda mogu biti miran jer je on veoma uljudan čovjek, pravi
pravcati caballero.
— Sto je za jednog comisario criminala samo po sebi razumljivo!
Možda sam to rekao pomalo ironično jer je Monteso upitao:
— Još uvijek ne vjerujete da je on to zaista?
— Nastojat ću da ubuduće ne budem sumnjičav.
— Lijepo! Uvjerit ćete se da je on stvarno kriminalist. Ispričao
nam je tako mnogo interesantnih slučajeva u kojima je svojom
oštroumnošću i zaista izvanrednim sposobnostima uspio otkriti krivce.
Često je i život stavljao na kocku.
Uskoro je grad ostao za nama tako daleko da ga više nismo mogli
vidjeti. Tu i tamo bila je još poneka oranica koja je za zaštitu od stoke
bila oivičena snažnom živicom kaktusa i agava. Inače smo se nalazili
na otvorenom polju koje će biti tipično za cijeli Urugvai; brežuljkasta
površina obrasla finom niskom campo-travom i u udo- linama rijetko
grmlje koje se ne bi moglo nazvati pravim grmljem. Svnda jp nasla
st.oka. konii. rijetko ovce, ponajviše goveda.
T^tfct1-lClO jji^i-e^d. is.au smo mu se pnbliziii

toliko da sam mogao razabrati njegovo lice, prepoznao sam mladića

kome sam sinoć prepustio svoju stolicu.
— Stigli smo vas! — rekao mu je Monteso. — Dobar dan, senjore!
Ovdje je onaj caballero o kome sam vam pričao.
Čovjek je imao na sebi široke plave hlače i isto takav kaput.
Prsluk mti je bio bijel, isto tako pojas za koji je bio zataknut nož i
pištolj. Puška je bila zataknuta o sedlo. Skinuo je šešir, podigao se u
stremenu i pozdravio:
— Pozdravljam vas, gospodine! — Nadam se da se nećete pro-
tiviti ako se priključim vašoj maloj družini?
— Svaki pošteni čovjek dobro nam je došao.
— Skinuli ste mi veliku brigu s vrata. Mnogo vam hvala!
Pružio mi je ruku i ja sam je prihvatio. Tobožnji kriminalist
imao je najviše trideset godina. Lice mu nije odavalo ni odvažnost ni
hrabrost. Mnogo je više ličio na prepredena plašljivca koji svoje
namjere najradije ostvaruje zaobilaznim putem i lukavošću.
Jahali smo dalje. Yerbateri su išli za nama. Možda su mislili da je
pristojno pustiti oba otmjena gospodina naprijed. Bili smo dakle
prisiljeni da tu i tamo izmijenimo poneku riječ, ali ja sam uskoro
primijetio da komesaru nije stalo da bude u mojoj blizini. Bio je
neobično škrt na riječima, vjerojatno iz straha da se ne oda.
Nalazili smo se na otvorenom polju i mogli smo vidjeti nada- leko i
široko. Promatrao sam krajinu što je kriminalistu u svakom slučaju
bilo veoma drago. Konji su neprestano kasali — neki samo zato što su
ih stalno gonili. Moj bi dorat, međutim, sa mnom naj- radije pobjegao
pa sam morao čvrsto pritezati uzde.
Oko ručka stigli smo do skupine brežuljaka po kojima su bile
rasute kamene gromade. To su bili počeci Cucille preko koje smo
morali prijeći. Sat kasnije vidio sam na desnoj strani naselje kome sam
zaboravio ime. Na izvjesnoj udaljenosti od naselja nazirala se velika
zgrada za koju je Monteso rekao da je poštanska stanica.
Da je zaista bila stanica, vidjelo se po tragovima koji su se tamo
sastajali dok su inače bili daleko jedan od drugog. Ovdje su se
yerbateri zaustavili, tvrdeći da se moraju okrijepiti kojom kap- Ijicom.
Sjahao sam i ja i sjeo na tratinu ispred kuće. Tu se nalazila i trgovina.
Kriminalist je ušao i donio tri boce vina s nekoliko čaša. Namjeravao je
počastiti yerbatere. Bio sam prisiljen da i ja popijem poneku čašicu
iako nisam imao namjere da mu to uzvratim.
U blizini kuće tekao je potočić koji se ulijevao u Rio Negro. Obale
su mu bile strmo usječene pa ipak se po tragovima vidjelo da su preko
njega prelazila kola. Na kakav način to biva, trebao sam odmah vidjeti.
Taman smo htjeli nastaviti put kad se iz pravca iz koga smo došli
 začula užasna buka, slična pravoj hajci. Zašao sam za ugao kuće i
ugledao diližansu koja se približavala u ludom trku.
Kočijaš i konjovoci udarali su kao pomamni po životinjama koje su
napinjale posljednje snage da za sobom vuku teško vozilo. Mislio sam
da će se diližansa svakog časa izvaliti tako su je kor-Si potezali sad
ovamo sad onamo. Momci su urlali kao ludi, a iz unu- trašnjeg dijela
čuli su se kreštavi i molećivi glasovi. Bilo je put- nika koji su molili da
lakše voze, ili su htjeli na stanici sići, ali uzalud. Paklenska se jurnjava
nastavila prema potoku, spuštajući se strminom, jureći kroz
zapjenjenu vodu pa opet gore uz drugu strmu obalu. Radije jahati na
najlošijem konju, nego da vas u» ovakvoj kočiji vuku, tresu i natežu
preko campa*!
Sad smo i mi krenuli. Morali smo kroz potok a voda mi je sezala do
nogu. Kad smo stigli na drugu stranu, palo je yerbaterima na um da
prestignemo diližansu. Zato smo prešli u galop. Kada smo se približili
diližansi, a njeni konjovoci vidjeli našu na'mjeru, počelo je pravo
natjecanje. Izgledalo je kao da se ispred nas otvorio pravi pakao.
Započela je urnebesna dreka, udarci su padali poput tuče po jadnim
konjima. Vozilo je jurilo naprijed na mahove, naginjalo se sad na
desnu, sad na lijevu stranu i izgledalo kao da u velikim sko- kovima
juri kroz campo.
Svi što su se našli u kolima, vikali su, urlali i zdvajali, jedni iz
straha, drugi zbog uzbudljivosti trke. Moji su verbateri i sami počeli
vikati. Zvučalo je kao da čopor jaguara ili puma gone jedni druge.
Uzbuđenje je prešlo ha moga konja, ali sam ga obuzdavao. Trka nije
odgovarala mom ukusu. Zivoti putnika u kočiji bili su u opasnosti.
Zato sam pozvao drugove da odustanu. Ali, uzalud. Oni su mamu-
zama tako natjeravali konje da su kao ludi grabili naprijed. Put je ovdje
bio prilično ravan, ali ako kočija naleti na neku prepreku, postojala je
opasnost da se prevrne. Već izdaleka ugledao sam ovakvu prepreku. Ne
suviše širok, ali zato duboko urezani potočić pojavio se sa strane i
tekao koso prema nama.
Peoni su također vidjeli opasnost. Ali su bili navikli da baš ovakva
mjesta prelaze najvećom brzinom. Osim toga, nisu htjeli da ih
stignemo. Konji i kola jurili su prema potoku. Skok u vodu i diližansa
se nagnula na desno. Tri putnika što su sjedila na krovu počela su od
straha lamatati rukama. Konji su prošli vodu. Teškom mukom, ali
istom brzinom počeli su se uspinjati suprotnom obalom. Konji su se
taman uspeli na obalu i pod udarcima bičeva potegli dv*v;trukom
snagom. Kola kao da je netko snažno uđario — opet su «= nagnula na
desno — zatim još jedan udarac — diližansa poskoči i prevrne se. Konji
su je još komad puta vukli za sobom. Trojica sa krova popadala su.
Ležali su na zemlji i previjali se od bolova. Postojala je opasnost da ih
pregaze konji mojih yerbatera, jer smo jahali neposredno iza diližanse.
Pored izvrnute kočije ležao je majoral i dva putnika koji su sjedili
iza njega. Predvodnikov je konj pao, isto tako i jedan od onih koji su se
nalazili iza njega. Više remenja bilo je potrgano.
jednog remena koji prolazi pored konjskog trupa. Na taj remen
pričvršeen je laso a njegov drugi kraj privezan je za kola. Na taj naein
konji vuku diližansu. Ako se koji konj sruši i ostane ležati, skine mu se
jednostavno remen i laso i s njim je stvar svršena.
Zaustavili smo se kod unesrećenog vozila. Tu je vladao naopi- sivi
metež, konji i peoni valjali su se na zemlji. Oni koji su popa- dali sa
svojih sjedišta jadikovali su ili su psovali. Mnogo gora prošli su oni koji
su se nalazili u unutrašnjosti »državne kočije«. Ona je ležala izvaljena
na stranu i zbog toga su se putnici nalazili u vrlo neugodnom položaju.
Zapomagali su iz sveg glasa. Osobito se jasno razabirao jedan ženski
glas.
— Moj šešir, moj šešir! — čulo se neprestano.

* polje

50
 — Do đavola i vaš šešir! — urlao je neki muški glas. — Ne gazite
mi po glavi!
— Ranjen sam! Napolje, napolje! — vikao je drugi.
Skočio sam s konja i otvorio vrata koja su sada bila okrenuta gore.
Prozori su bili razlupani a krhotine stakla popadale su sigurno i u
unutrašnjost kola.
Najprije se pojavi čovjek s povrijeđenim rukama. Pomogao sam mu
da se izvuče iz tog nezgodnog položaja. Za njim se progurao šlabašni
čovječuljak. Onda je slijedio neki debeljko kome je i Mon* teso morao
pomoći da izade.
— Moj šešir, zaboga moj šešir! — još se uvijek čulo iznutra. —
Nemojte senjore, gaziti po mom šeširu. Ozlijedit ćete me i oštetiti moj
lijepi šešir!
— Sto se mene tiče vaš šešir. Pustite me da izađem!
Putnik koji je izgovorio ove ljutite riječi polako je ispuzao
kroz vrata. Zatim su se pojavile dvije duge ženske ruke. Iza njih je
slijedila glava dame koja je zapomagala. Bila je do sada uklije- štena
negdje na dnu. Njena duga i mršava spodoba protegla se izvan kola.
— Moj šešir, moj šešir! — još uvijek je zapomagala kao da se radi
o nekom njenom najbljžem. Lice joj je bilo krvavo. I odjeća joj je
stradala od udaraca, guranja i povreda.
— Gospođo, najprije izađite. Onda će sigurno i vaš šešir biti
spašen.
— Oh, senjore, on je posve nov! Najnoviji pariški model! Tek sam
ga jučer kupila u Montevideu.
— Samo da najprije vas spasimo. Ako dopustite, ja ću vam
pomoći.
Popeo sam se na staro vozilo, uhvatio je oko pasa i izvukao. Bila je
čak dulja od mene. Tek što je dodirnula zemlju, već se na- gnula nad
vrata kočije i posegnula unutra. Izvadila je bezoblični predmet koji je
trenutak držala pred sobom i promatrala. Onda ga je zaprepašteno
ispustila.
— O, kakav jad, kakva nesreća. — uzviknula je lomeći ruke. —
Kutija od šešira posve je zdrobljena. Kako tek mora izgledati šešir.
Bila je vrlo uzbuđena. Više je bila zabrinuta zbog svog skupo-
cjenog ukrasa glave, nego zbog vlastitih povreda. Ali njeno jadiko- vanje
nije bilo jedino što se moglo čuti. Svi su mislili da moraju vikati. Neki
su kunući pregledavali svoje udove. Drugi su iz sve snage psovali
majorala i peone. Ovi su se opet međusobno svađali i jedan drugog
okrivljavali zbog nesreće. Putnici su prijetili da će se žaiiti i tužiti za
nadoknadu i povratak putnih troškova. Kočijaš i konjovoci branili su
se, tvrdeći da su putnici krivi jer su uplašili konje svojom bezrazložnom
i nepotrebnom vikom. Tako su se pred- bacivanja izmjenjivala i nastala
bi prava tučnjava da yerbateri nisu nastojali da izmire obje strane.
Međutim, nikom nije padalo na pamet da se pozabavi najvaž-
nijom stvari, to jest popravkom kola. Pregledao sam vozilo i utvr- dio da
su oba desna kotača posve zdrobljena.
Cim sam to rekao, utišala buka ponovo se ustalasala jer je majoral
objasnio da o nastavku putovanja nema ni govora. Lasom je pokušavao
sastaviti dijelove kotača, ali da mu je i uspjelo, ne bi to bilo duga
vijeka, a put bi se mogao nastaviti tek korakom.
Kad je to čula dama koja je još uvijek nepomično stajala pored
svoje zgnječene kutije, uzviknula je:
— Kakva nesreća! Kakav jad! Satima čekati! I onda se voziti
korakom! Na to ne mogu pristati!
Prišla je majoralu, zauzela ratoboran stav i viknula:
— Senjore, zar zaista ne možemo dalje?
— Na žalost se tu ne da ništa popraviti. Moramo se nekako
dokopati San Lucia. Možda ćemo tamo naći drugo vozilo.
 — Možda ćemo ga i pronaći, možda! Senjore, na vaše »možda« ne
mogu se pouzdati. Naređujem vam da pronađete kočiju kako bismo
smjesta mogli krenuti.
— Zar ne uviđate da je to neizvedivo!
—. Ništa ja ne uviđam, baš ništa! Za mene ne postoji riječ
nemoguće! Šta ja zahtijevam, šta mi svi zahtijevamo, mora biti
ostvareno. Zar ne znate tko sam ja?!
— Mogu se pohvaliti da sam vas često vidio, ali ipak ne mogu
odgovoriti na vaše pitanje.
— Ja sam sestra načelnika iz San Josea. a zovem se senjora Rixio.
Zena sam veletrgovca. Da li vam je sad sve jasno?
On potvrdi nijemim naklonom.
— Moram najbržim putem kući, — nastavi ona. — Večeras imam
goste, Dajem svečanu tertulliu na koju su pozvani najotme- niji
građani. Moram udovoljiti svojoj obavezi, a ne da gosti na mene čekaju.
Ni u kom slueaju ne smijem izostati s tertullije za koju sam već poslala
pozivnice. Morate voditi računa o mojim obavezama i mom položaju i
zato smjesta krenite!__________________________ ^siau puinici, od
Kojih srećom nijeđan nije bio teže ranjen,
stajali su šuteći u polukrugu. Uvidjeli su, valjda, da je to najbolje i da
će ova energična dama najbolje riješiti pitanje njihova puto- vanja.
Međutim, majoral je ostajao pri svome, pokazujući glavom na
polomljene kotače.
— Zaista ne mogu udovoljiti vašoj želji. Morate se kao i mi svi
pomiriti sa sudbinom.
— Nije mi ni na kraj pameti! Putovala sam radi svoje tertul- lije da
bih nabavila šešir po najnovijoj pariškoj modi. Sešir sam nabavila i sad
moram pod svaku cijenu kući... Zaboga! —pre- kine se ona. — Tamo
leži na zemlji. Kako će izgledati? U kakvom ću ga stanju naći!? Vaša
me se diližansa ništa ne tiče. Ona može biti slomljena i uništena, ali
moj šešir, moj šešir! Koliko sam no- vaca izdala za njega, a sad je
uništen. Osim toga ću zakasniti na tertulliju! Mislim da ću pasti u
nesvijest kad budem otvorila kutiju.
Požurila je prema mjestu gdje je ležala kutija. Priskočio sam i
dodao je. Nema slikara koji bi prikazao izraz njena lica dok ju je
promatrala. Nikad do tada nisam vidio osobu na čijem se licu ocrta-
vao toliki bol i propale nade. Njeno je jadikovanje izazivalo, u stvari,
više smijeh nego li sažaljenje. Uzalud se trudila da otvori zgnječenu
kutiju. Napokon je bijesno baci na zemlju:
— Ne mogu ga čak ni vidjeti. Sasvim su mi ga upropastili.
Upropašten mi je prekrasni proljetni model. Tko će mi ga nado-
knaditi! I tko će mi nadoknaditi tertulliju. Reći ću bratu da zatvori
cijelo vaše društvo!
Podigao sam odbačenu kutiju, pogledao je i rekao utješnim
glasom:
— Možda se šteta može popraviti, senjora!
— Nemoguće! Vidite, valjda, kako je ova stvar zgnječena. Ne može
se ni otvoriti!
— Smijem li pokušati?
— Molim, molim, budite tako dobri! Možda će vama bolje uspjeti,
negoli meni.
Svakako da mi je bolje uspjelo, ali tek poslije dužeg napre- zanja.
Najprije sam izravnao poklopac kutije i onda izvadio »pro- Ijetni model«.
Jao! Kako je izgledao. Bio je nekad vrlo visok, ali je sada bio posve
zgnječen. Senjora je kršila ruka od očaja i vikala:
— Užasno! Ovaj je majstorski komad zauvijek upropašten! Liči na
običnu palačinku! Užas! Svisnut ću od jada! Takvu nesreću još nitko
nije doživio!
Pregledao sam šešir. Bio je izrađen od vrlo tanke žice koja je bila
presvučena materijalom, finim poput paučine. Kao ukras bila je duga
svilena vrpca, dvije upropaštene rozete i bijelo nojevo pero. Ti su se

52
dijelovi zaista nalazili u vrlo žalosnom stanju, ali je senjo- rino lice bilo
još žalosnije.
— Uinirite se, senjora! — tješio sam je. — Možda se ova odrtina
može nekako popraviti. Cblik će se, valjda, dati dotjerati, pero se može
ispraviti i nakovrčati.
— Zaista? — rekla je glasom punim nade.
— Da, svakako. Vrpea se, naravno, mora skinuti i ponovo
naškrobiti što se može obaviti s malo škroba i glačalom, a i rozeti se
može dati njen prvobitni oblik.
Ona me začuđeno pogleda.
— Razumijete li se štogod u ove stvari, senjore? — upitala je. —
Da niste možda modist?
— To ne, senjora, — nasmijao sam se jer je moj izgled nikako nije
mogao navesti na ovakvu pomisao.
— Ili ste nekakav klobučar?
— Ni to ne. Moja sestra uvijek sebi sama dotjeruje šešire i često
sam s interesom promatrao kako ona to radi. Pri tom sam zapamtio
sve odgovarajuće zahvate i tvrdim da bih vaš šešir za nuždu mogao
popraviti.
— Ovom ste me izjavom sasvim umirili. Bit ću vam neopisivo
zahvalna ako mi se smilujete!
— Vrlo rado, senjora. Ali, ovdje u campu to je nemoguće.
— Valjda, nećemo ovdje ostati. Kamo vi putujete?
— Idemo u San Jose gdje mislimo prenoćiti.
— To je zaista sretan sticaj okolnosti. Tamo ćete mi, prije nego što
tertullija počne, dotjerati šešir. Hoćete li? Hoćete li biti moj spasilac?
Ona me molećivo uhvati za ruku.
— Rado ću vam pomoći ako budem mogao. Ali kako mislite do
večeri stići do San Josea? Dva su kotača diližanse tako zdrobljena da
ne može biti ni govora o nekom vezivanju. Kola će se morati odvući
ovako.
— Tada sam, zaista, izgubljena! Moj je ugled u pitanju. Samo što
nije posve propao!
— Hm! Kad biste znali jahati, senjora!
— Pa, znatti! Koja dama u ovoj zemlji ne bi znala jahati! Rođena
sam u Matari na Rio Saladu. Znate, u kraju gdje čak i žene jašu bez
sedla ii sjednu na konja iza svojih muževa.
— A možete li i vi to?
— Da. Još sam kao djevojčica, sjedeći iz svoga oca, jahala da-
leko i brzo.
— Onda nema zapreka da nastavite put. Senjor Monteso!
Yerbatero koga sam pozvao, stajao je kod nekog putnika i raz-
govarao. Odmah je prišao i ja sam ga zamolio da mi posudi svog
slobodnog konja.
— Sto mi to niste prije rekli, — odgovori on. — Upravo sam ga
prodao onom senjoru s kojim sam maločas razgovarao. Uvidio je da se
kolima dalje ne može. Prebrojao je naše konje i kad je vidio da imamo
jednog više, upitao me da li bih ga prodao. Bio sam sretan da se te
rage riješim.
__________— i ^ j u u u . uvo; viujie:
On otvori šaku i pokaže nam talire ito ih je dobio za konja.
— Onda ću od njega prekupiti konja, — mislila je dama. — Ako
ne budem imala dovoljno novaca, bit ćete tako ljubazni da mi posudite
a ja ću vam vratiti čim stignemo u San Jose.
— Vrlo rado, senjora, — odgovorio sam. — Ppđimo do onog
čovjeka! Da vidimo, hoće li pristati.
— Neće valjda, jednoj dami odbiti ovakvu molbu. Ako to učini,
nije nikakav caballero.
Na žalost se prevarila. Radije je pristao da ne bude eaballero, nego
da sjedi na otvorenom polju i tko zna kako dugo čeka dok se ne ukaže
 prilika da se s nekim poveze. Kad sam to kazao dami, pokazala je na
moga konja i rekla:
—• Ovo je najbolji i najsnažniji konj. Tko ga jaši?
*»- Ja, lično, senjora.
— Sto mislite, može li on ponijeti dvije osobe?
Bilo mi je odmah jasno što namjerava. Skoro sam se glasno
nasmijao.
— Dovoljno je snažan, — odgovorio sam što sam mogao ozbiljnije.
— Onda biste me mogli posaditi iza sebe. Ako vam nije nepri-
jatno, čvrsto ću se držati za vas. Šešir ćete privezati za sedlo. Moju
ćemo inaramu rasprostrijeti preko sedla i konjskih sapi. Ako pri-
stanete, bit ću vam neizmjerno zahvalna.
— Učinit ću to s najvećim zadovoljstvom.
— Poznajete li koga u San Joseu, senjore?
— Nikada još nisam bio u tom gradu. Tek sam od jučer u ovoj
zemlji,
— I već ste odredili gdje ćete prenoćiti?
«— Svakako u poštanskoj stanici.
— Ne, vi to ne smijete učiniti. Ne mogu tq nikako dopustiti. Vi
morate k meni, da budete moj gost. Upoznat ću vas s bratom i
sudjelovat ćete na mojoj tertulliji.
— To je pemoguće, senjora, jer za tu svrhu nemam potrebno
odijelo. Ne mogu pristati da uđem u raj Sto mi ga tako ljubazno nudite
odnosno otvarate.
Njeno je lice sjalo od zadovoljstva.
— Raj? — rekla je ona. — Svaka vaša riječ dokazuje da ste
pjesnik! Ali ovaj će vam se raj otvoriti. Možete se slobodno pejaviti u toj
odječi. Ja ću vas ispričati i možete biti sigurni da će vas naj- Ijubeznije
primiti. Dakle, jahat ću s vama, zar ne?
— Naravno.
I prihvatit ćete moj poziv?
— Ako me uvjerite da ćete prema meni imati obzira, onda da.
Vi ne trebate nikada moliti za obzir. Viđjet ćet®, kod mene
će biti okupljene sve najuglednije ličnosti i najiftaknutlje ljepotiee
grada. Dvostruko se radujem na današnje veče i na svoju tertulliju.
Pozvala sam i svog sina da dođe iz Mercedesa gdje se nalazi sa četom
konjanika. On je kapetan u službi Latorrea o kome ste, uspr- kos svom
kratkotrajnom boravku u ovoj zemlji, vjerojatno čuli.
— Svakako. Možda ću.vašem sinu moći nešto važna saopćiti.
Jeste li kada vee vidjeli Latorrea? -
— Još ne.
— To sam i mislio! Onda se gospodinu kapetanu sprema malo
iznenađenje. Ali o tom kasnije. Hoćete li sada dopustiti da nastupim
kao vaš lični lijeenik. Vaše je liee na žalost ozlijedeno krhotinama
stakla.
Odveo sam damu do vode da joj njenom maramicom operem krv s
lica. Ogrebotine sam prekrio uskim trakama melema. Nije baš izgledalo
lijepo, ali nije bilo druge.
Uostalom, senjora po svom izgledu nije nikako spadala među
Ksantipe. Bila je, doduše, duga i mršava i bila je malo prije ljuta. Ali
sada je bila sasvim mirna i dobre volje i doimala se kao ener- gična, ali
i dobroćudna dama. Nekoć mora da je čak bila i lijepa, a njeno
ponašanje dokazivalo je da je gospodarica, prema ovđašnjim prilikama,
vrlo otmjene kuće.
Kad smo se vratili kolima, vidio sam da su jednog od palih konja
koji se nije mogao dići ispregli. Odvukli su ga u stranu i tamo ostavili
ležati. Pri tom je on dahtao i stenjao na takav način da je bilo jasno da
trpi jake boli. Da ne bi koga udario kopitima, vukli su ga lasom koji su
mu privezali za stražnju nogu.
— Šta je s njim? — upitao sam.
— Slomio je nogu, — odgovorio je majoral. — Nije više upotrebljiv.

54
 — Koja mu je noga slomljena?
— Stražnja lijeva.
— Znači, upravo ta, za koju ga vučete! Ne mislite li da mu na taj
način stvarate jake a nepotrebne boli?
— Pa šta, jedan konj! — odgovorio je surovo.
— Tako! A što će biti s konjem?
— Ostat će iežati dok ne krepa.
— I caranchi i chimangi će ga još živog rastrgati- Zivotinja je, osim
što joj je slomljena noga, posve zdrava i jaka. Može tu danima ležati
dok ne ugine, dok mu ne strgnu meso sa kostiju.
— Šta se to nas tiče! Uostalom, to se tiče samo mene, a ne vas!
— Varate se. Eivotinje ne postoje samo zato da pretrpe sve muke
ovog svijeta i da ih onda žive izmrcvare. Zahtijevam da je ubijete!
— Za to je moj barut preskup!
Nije imao pušku, nego mu je za pojasom bio zataknut stari pištolj.
On se okrene kao da ga se čitava stvar više ne tiče i kao da je razgovor
završen. Međutim, ja sam eijev svoje puške prislonio konju na glavu i
jednim ga hicem ubio. Kad se to dogodilo, sakupili su se peoni i počeli
dogovarati, Tada se prema meni uputio majoral
jrln Htrnga lira- ^ a — -J—-.vj,

—buiu u ILUJ C LCIC

mi odmah isplatiti.
— A tako! O tome se radi! Postao je neuporabiv i vi ste ga
prepustili laganom umiranju koje sam ja skratio. Ne dam vam ništa.
— Ponavljam svoj zahtjev!
— Možete slobodno! Ali ja ostajem pri svom.
Htio sam se udaljiti, ali se on postavi pred mene. Osim toga prišla
su 1 ona tri peona da mu pomognu. Zauzeli su veoma neprija- teljski
stav. Kad je to vidio Monteso, priskočio je sa svojim yerba- terima da
mi pomogne.
— Ne puštam vas da odete dokle god ne platite! — objašnja- vao
je majoral.
— Oho! — uzviknuo je Monteso. — Ovaj senjor ima pravo. Svi
smo čuli da ste htjeli ostaviti konja kraj puta dok ne krepa!
— Molim vas! — rekao sam. — Nemojte da zbog mene imate
neprilika! Ja ću već sam svršiti sa ova četiri senjora.
— A mi s vama još prije! — poviknuo je majoral. — Hoeete li
smjesta dati novac ili ne?
Na te riječi posve se približio i uhvatio me za ruku.
■— Dalje od mene! — naredio sam mu. — Ne trpim nikakvo
doticanje!
— Morat ćete to dopustiti! Pare na sunce ili ćemo ih sami uzeti!
Ovio je čvrsto prste oko moje ruke i pokušao me drmati. Ja
sam se otrgnuo, u idućem trenu bio sam iza njega, lijevom sam ga
zgrabio za okovratnik, a desnom dolje za hlače, podigao sam ga u vis i
bacio na kola koja su još uvijek ležala izvaljena na stranu. Staro vozilo
prasnulo je poput trulog drvenog sanduka. Njegova tri peona htjeli su
me dohvatiti, ali sam prvog koji mi je bio na dohvatu, bacio za
majoralom, drugog sam udario šakom pod bradu da se svalio na
zemlju, a treći je sam ustuknuo.
— Bravo! — povikao je Monteso. — Vidim da vam nije po- trebna
naša pomoć. Ali, ako momcima nije bilo dovoljno i mi ćemo ih sa švoje
strane pozdraviti!
Nije bilo potrebno. Peoni su dobili dobru pouku. Ustali su i
sakupili se. Bijesno su pogledavali na mene, ali ja se na to više nisam
obazirao. Majoral se nije mogao suzdržati, a da nam ne zaprijeti:
— Vi idete u San Jose. I mi ćemo tamo doći i prijaviti vas.
— Samo se usudite! — odgovorila mu je senjora na koju je ovaj
slučaj djelovao tako da je opet postala svadljiva. — Moj će vas brat
zbog iznuđivanja dati uhapsiti. Reći ću mu kako je bilo. Dođite,
senjore! Napustimo ovo mjesto i ove ljude!
 Ona mi pruži ruku i ja je odvedem do konja. Stavili smo njenu
maramu konju na leđa, a dragu kutiju od šešira privezali za sedlo.
Kako navodnom policijskom činovniku nisam vjerovao, stalno sam
pazio na njega. On je kao i mi sišao s konja. Ali se sakrio iza njega,
ako se ne varam, onog časa kad se dama izvukla iz prevrnute kočije.
Činilo se, kao da ne želi da ga ona vidi. Ali koji je razlog tome? Da bih
saznao o čemu se radi, poveo sam senjoru svome doratu. Sumnjivac se
skrivao tako da se njegov konj stalno nalazio između njega i nas.
— Ako me peoni budu i dalje napadali, obratit ću se za pomoć
našem suputniku senjoru Carreri koji u Montevideu obavlja dužnost
policijskog komesara.
Sada je bio prisiljen da se pokaže. Cim ga je ugledala uzvik- nula
je:
— To si ti Mateo!
Pocrvenio je, ali se trudio da izgleda kao da je iznenađen. Upitao je
zbunjeno:
— Govorite li sa mnom, senjora? Kako dolazite da me oslov-
ljavate tim imenom?
— Pa tako se ti zoveš. Odakle ti ovdje?
— Oprostite, senjora! Po vašem bih ponašanju zaključio da me
zamjenjujete s nekim poznanikom!
— Svakako da mi je poznat, vrlo poznata! A o zamjeni nema ni
govora. Valjda poznajem tebe, našeg nekadašnjeg naučnika!
— Vi se, zaista, varate. Ja nisam taj o kome govorite. Zivim, kao
što je ovaj senjor malo prije rekao, u Montevideu, — odgovorio je
upitani grubo, — zovem se Carrera i činovnik sam tamoŠnje policije.
— Policije! — ponovila je, promatrajući ga i nadalje. — Pa to je
nemoguće. Vi se šalite, Mateo!
— Ne šalim se, senjora! Učtiv sam prema damama koliko mi to
moj službeni položaj dopušta, ali uvrede koje ste mi nanijeli rije- čima,
svojim pogledima i glasom, odlučno' odbijam. Rekao sam tko sam i što
sam i imajte to molim vas na umu!
Vidjelo se na dami da se koleba da li da mu se naruga ili da se
ljuti. Nije učinila ni jedno ni drugo. Njeno se lice uozbiljilo kad ga je
opomenula:
— Mateo, molim vas, za ljubav vaših roditelja ne činite glu- posti.
Iz vašeg ponašanja zaključujem da naše opomene nists ozbiljno
shvatili. Tvrdite da ste netko drugi nego što, u stvari, jeste. Razlozi koji
su vas na to naveli ne mogu biti nimalo pohvalni.
— Senjora, sada je dosta! — planuo je on. — Ni riječi više! Inače
ću vas zbog uvrede kazniti pa makar vaš brat bio grado- načelnik, kao
što sam malo prije čuo.
Dama je bila preneražena. Cas je crvenila, čas blijedila. Vidio sam
da se htjela okrenuti, ali sam je tada upitao:
— Molim vas, tko je taj Mateo o kome ste malo prije govorili?
— Naučnik moga muža. Morali smo ga otpustiti jer je krao kavu.
— I vi ste ga sada prepoznali? Da li se možda ne varate?
— Ne. On je iz San Josea i poznajem ga još iz djetinjstva. Zato se
nisam mogla zabuniti.
£enska posia!
— Molim, senjor! — odgovorio sam mu. — Ne mogu prihvatiti vaše
tumačenje, naprotiv ja vjerujem u ovo što je dama rekla. Vi ste onaj
Mateo, onaj tat koji se sada bavi možda još gorim poslo- vima, nego
onda.
— Čuvajte se! Vi tačno znadete što sam ja!
— Dakako, znam posve dobro. Vi ste lažac i varalica!
— Zelite li da se poslužim puškom, — zaprijetio je on.
— Izvolite samo! Ali ne zaplotnjački, iz busije kao što vi to možda
običavate. Propitao sam se na policiji. Ne postoji nikakav policijski
komesar po imenu Carrera. Čini mi se da su vam policajci za petama i

56
da će vas uhapsiti. Budite tako dobri pa sjašite da ne biste odgodili
ovaj susret s njima!
On zabrinuto pogleda nazad. Nikoga nije bilo. To ga je ohra- brilo i
reče:
— Onda ću im odjahati u susret i s njima se vratiti da vas i ovu
ženu uhapsimo. Uvrede, poput ove moraju biti strogo kažnjene.
Odjahao je preko potoka i nestao iza poštanske stanice.
— Senjor, što ste uradili? — rekne Monteso. — Vi ste ga smrtno
uvrijedili. Morat ćete snositi posljedice jer je on zaista poli- cijski
komesar.
— Glupost! — rekao sam i objasno mu stvar.
A zašto nam je taj čovjek lagao? — upitao je.
— Da bi se na taj način približio meni. Nije dovoljno hrabar ni
dovoljno odlučan. Zasad mi ne radi o glavi. Za ubistvo je pre- velika
kukavica. On sprema nešto drugo, neku podlost koju ću ja već otkriti.
— Ništa više neće poduzeti. Otišao je.
— Vratit će se i potajno nas pratiti da bi završio ono što je
naumio. Uzjašite i pratite me pet minuta. Dokazat ću vam da se neće
vratiti u Montevideo.
Obojica smo uzjahali. Prešli smo preko potoka i vratili se do
poštanske postaje. Kad smo zavirili iza njena bgla, vidjeli smo momka
kako u galopu juri prema prijestolnici.
— Sada i sami vidite da ide u Montevideo, — rekao je Monteso.
— On ide tim pravcem tako dugo dok ga očima možemo pratiti.
Evo, pogledajte!
Uzeo sam dalekozor i namjestio ga. Jahač je bivao sve manji i
manji, dok napokon nije nestao. Dalekozorom sam vidio kako se
pojavljuje iza jednog brežuljka i skreće u lijevo. Dao sam Montesu
dalekozor.
— Zaista jaši na sjever! — potvrdio je. — Imate pravo, senjore.
— Vraća se i prijeći će potok sjeverno od nas da bi nas dalje
slijedio. Jeste li sada uvjereni?
— Potpuno.
— Ne sumnjam da je to kradljivac Mateo. Ako ga budem po- novo
vidio, brzo ću s njime obračunati! Hajdemo! ,
Vratili smo se kolima. Još prije nego što smo do njih došli sreli
smo dva peona koji su pošli prema poštanskoj postaji da zatraže pomoć
i osposobe diližansu za daljnji put. Majoral je s jednim peo- nom ostao.
Putnici su sjedili u travi i čekali što će se dalje dogoditi. Samo jedan od
njih koji je kupio konja nije morao čekati. Zamolio nas je da može poći
s nama. Naravno da smo mu to dopustili.
Sad je Monteso podigao damu na moga konja. Odmah sam vidio
da ovako ne jaši prvi put. Obuhvatila me rukama i put se mogao
nastaviti.
Prve milje sjedio sam kao na žeravici. Iza mene senjora u čijem
sam se zagrljaju nalazio, ispred mene zgužvani šešir koji sam obećao
popraviti — zaista je to situacija na koju se čovjek ne može odmah
priviknuti.
Moja je pratilica sjedila kao dama u sedlu s obim nogama na
jednoj strani. To je prava umjetnost. Kasnije sam vidio mnogo žena
kako na ovaj način jure campom, a da se ni za centimetar ne maknu s
mjesta. Vidio sam kako žene sigurno sjede iza jahača, a da ih i ne
dotiču. Senjora Rixio i ja odlično smo se zabavljali i kad smo došli do
cilja, znao sam u tančine njezin život kao što je i ona znala moj. Tko
može ostati šutljiv u društvu dame koja je veoma obrazo- vana, koja s
vama suosjeća i koja je osim toga veoma razgovorljiva.
San Jose ima malen trg na kome se nalazi crkva bez tornja.
Nasuprot nje stanovao je trgovac Rixio, muž moje suputnice s kojom
sam dojahao sve do njezinih vrata. Tamo je sjahala dok sam ja pošao
prema poštanskoj zgradi gdje su yerbateri namjeravali pre- noćiti.
Dami sam morao obećati da ću se što prije vratiti.
 Cim sam se oprao i uredio, došao je po mene mlad čovjek, koji se
predstavio kao konjički kapetan Rixio, da me otprati svojim rodi-
teljima. Morao sam poći s njim.
Kuća je bila velika i prostrana, ali za evropske pojmove vrlo
oskudno namještena. Kapetanovi su me roditelji primili veoma ljubazno
u salonu. Gospođa se nije mogla dosta nahvaliti kako joj je bilo ugodno
na konju s njemačkim poetom, kako me ona nazivala. Smio sam
izabrati sobu među sobama za strance. Zatim su poslali po moje stvari
i po moga konja. Bio sam, dakle, gost kuće u pravom smislu riječi.
Kapetan me pozvao na šetnju u vrt, ali sam morao odbiti jer sam
njegovoj majci trebao popraviti upropašteni šešir. Bila je veoma
znatiželjna da vidi kako će stvar uspjeti. Kliknula je od rado- sti kad
sam poslije jednog sata uredio šešir tako da je, po njenim vlastitim
rij^čima, bio ljepši nego prije. Zatim sam s oficirom pošao u vrt. Bilo je
u njemu nekoliko jablanova i nekog drugog drveća. Oficir me zataolio
da se zadovoljim njegovim društvom jer su nje- govi roditelji zauzeti
pripremanjem tertullije. Mladi mi se čovjek svidio. Izgledao je veoma
razuman i temeljit. Nisam mogao, a da mu ne reknem:
— Cini se, da ste mnogo razmišljali. Razmišljanje produbljuje i
umiruje.
—J. ^iiJUlUiJH ^ - I J * — O C t i i l — ^ JCLJZJJLJ 1 Vi UUCiiiA., VI

OtC OigU.li.lU U

njemu čuli. Mislim na Latorrea.

— Zaista! Odakle znadete da sam za nj čuo?
Lukav, nadmoćan osmijeh prijeđe preko njegovih lijepih usana.
Pogledao me šeretski i odgovorio:
— Kad sam vas upoznao u poštanskoj stanici, primijetio sam u
vašim crtama izvjesno iščekivanje. Cak ste i mojoj majci govorili
0 velikom iznenađenju. Vaše se iščekivanje nije ispunilo i iznena- đenje
je izostalo. Je li tako, senjore?
— Na dlaku tako.
— Računali ste na vašu sličnost s Latorreom?
— Da. Ali kako ste znali da ...
—> Sutite. Svuda ima agenata, pa i zidovi imaju uši, Netko vas je
vidio u Montevideu kad ste stupili na obalu. Vaša je ličnost upala u oči.
Pratili su vas. Posjetio vas je neki Andaro. Mogu li saznati što je od vas
htio? Sigurno vas je zamijenio sa Latorreom.
— Senjor, začudili ste me svojim riječima.
— Nije to ništa neobično. U zemlji u kojoj se čovjek može naglo
uzdići, a isto tako i pasti oprez je najveća vrlina. Vas bi sva- kako
posjetio pripadnik naše stranke. Propustili smo to jer smo čuli da idete
y Mercedes, znači, da biste svakako došli u San Jose. Ja bih vas ovdje
dočekao i s vama govorio i da nas pustolovina moje majke nije ovako
iznenada zbližila.
— Recite mi, kako ste znali da idem u Mercedes? Dogovorili smo
se o tome tek sinoć, kasno.
— Znam, i to u lokalu u kome su osim vas sjedili još neki Ijudi
kad ste vi ušli i koji su pažljivo slušali o čemu ste razgovarali. Vidjeli su
vas s yerbaterom. Poznato je gdje on obično navraća
1 naslućivalo se kamo će vas odvesti. Ali čekajte, dolazi otac. Nasta- vit
ćemo ovaj razgovor drugom prilikom. Ukoliko otac smatra za shodno da
nastavi ovaj razgovor, usrdno vas molim da mu ne date negativan
odgovor. U vašem je interesu da vam naša stranka bude zahvalna. Mi
vam možemo učiniti velike usluge.
To je zvučalo molećivo i gotovo svečano. To mi se nije svidjelo. Sto
me se ticala njegova stranka. Blancosi ili bijeli i coloradosi ili crveni bili
su mi posve ravnodušni. Tko se upušta u opasnost, mora biti spreman
da pogine. Najmanje sam želio da za druge vadim kestenje iz vatre.
Senjor Rixio približavao se ponosna držanja. Poklonio se špa-
njolskom otmjenošću i zamolio me da može sjesti kraj rtiene. Nestalo je

58
one jednostavne srdačne prijaznosti kojom me primio u kuću. Njegovo
je lice bilo ozbiljno i svečano.
Dogodilo se kao što je kapetan pretpostavljao. Senjor Rixio prešao
je odmah na temu o kojoj je malo prije govorio njegov sin. Upitao ga je:
— Jesi li senjoru saopćio naš prijedlog?
— Govorili smo samo o općenitim stvarima. Izbjegavao sam da
govorim o našim namjerama. Senjora sam upozorio da bismo se s
njime i onako stavili u vezu bez obzira što ga je majka sretnim slpčajem
srela.
— Mislim da je bilo dovoljno uvoda i da vas sada mogu pitati,
senjor, kojoj stranci pripadate — crvenima ili bijelima?
Promatrao me tako pažljivo kao da o mojoj odluci ovisi sreća čitave
zemlje.
— Ovo me pitanje jako čudi, — rekao sam — Ja sam stranac ! ne
mijenjam svoju narodnost ni u inozemstvu.
— Dobro. Onda ću moje pitanje formulirati drugačije: koja
stranka ima pravo — coloradosi ili blancosi?
— Nisam nikakav sudac.
Ali senjore, ne radi se ni o kakvoj presudi. Zanima me samo vaše
mišljenje.
— Na žalost nemam nikakvo mišljenje. Da bih znao tko ima pravo,
morao bih dobro poznavati vaše prilike što, međutim, nije slučaj. Ne
bavim se politikom jer sam uvidio da za tu stvar nemam nikakva
smisla. Mene zanimaju samo geografske prilike pojedinih zemalja.
Drugo me ne zanima.
On skupi obrve, ali se trudio da savlada razočaranje. Nije pro-
našao način kojim bi mi prišao.
— Ali senjore, ne radi se ni o kakvoj presudi. Zanima me samo
razumijevanja za zemlju u kojoj se nalazite.
— U svakom slučaju ja ga imam, samo što me politika, kao što
sam rekao, nimalo ne zanima. Jedem kruh, ali se ne brinem za pekara.
Milijuni se vesele proljeću, a da se ne razumiju u astrono- miju i ne
znaju za uzrok njegove pojave.
— Senjore, vi me zbunjujete. Ljigavi ste popu jegulje. Izmi- čete mi
iako dobro zn&dete o čemu želim s vama govoriti. Sigurno znadete da
kod nas postoje dvije stranke.
— Znam!
— Stranka kojoj pripadam vodi računa o dobrobiti naše zemlje.
Ona želi red, pravdu i blagostanje dok druga stranka, nasuprot, želi
nered da bi lovila u mutnom. Mi znademo da ćemo pobijediti, ali dotle
će proći još mnogo vremena i stajat će još mnogo života. Mi nastojimo
da bude što manje žrtava i zato spremamo neočekivani pothvat. Ako
uspije, naši će protivnici biti uništeni ili barem dese- tak godina
onemogućeni. Koliko god čudno zvučalo, ali vi ste taj koji nam možete
pomoći.
— Ja? Zaista me iznenađujete! Ja, stranac koji se tek od jučer
nalazim u vašoj zemlji da bih vam mogao pomoći?
— Razlog je vaša izvanredna sličnost s našim vodom.
— Mislite na Latorrea? Ne biste li mi to pobliže objasnili7
— Vrlo jednostavno, kad bih se mogao osloniti na vašu diskreciju.
Ja vam to svečano obećajem
 .- ----- - -- -L - - - - -- -- - - - - - -■ — — - - - - - LI— - — --J ---- - - - -. -
-

— To sam i mislio.
— Dakle, ipak ste razmišljali o tome što ste malo prije zani-
jekali. Ako hoćemo da se ova naša želja ostvari, moramo raditi, ali ne
samo mi, nego se i Latorre mora svim silama založiti. Zar ne, senjore?
— Svakako. Ne postiže se nikakav cilj bez napora, nikakva
nagrada bez truda i nikakva plaća bez rada.
— Ali Latorre je oficir. On je vezan uz svoje zvanje kome se
sasvim posvetio. To je velika prepreka. On bi se morao zahvaliti na
dužnosti ili barem uzeti veći dopust da bi imao dovoljno vremena.
— Više nego što mislite. Budući predsjednik mora svoje nakane
izvesti u najvećoj tajnosti. Treba poduzimati putovanja o kojima
protivnik ne smije ništa saznati. Bit će potrebni tajni posjeti, kon-
ferencije, razgovori. Ali kako se u njega sumnja, on je pod stalnom
paskom. Zato moramo naći sredstvo da bismo od njega odvratili
pažnju, Konačno smo ga našli. To sredstvo ste vi, senjore!
— Ja, sredstvo?! Dobro! Ali, da li ćete mi reći kakvo djelo- vanje
treba da ima to sredstvo?
— Vi ćete pažnju naših protivnika odvratiti od Latorrea.
— Ah, sad počinjem shvaćati. Vaši protivnici treba da mene
smatraju Latorreom.
— Da.
— Da li možda treba da preuzmem njegov čin i da ga zami- jenim
na njegovim dužnostima dok on ode onamo gdje nesmetano može
djelovati za vašu stranku?
— Djelomično pogađate istinu. Njegov Čin ne možete preuzeti. To
je jasno. Stvar će se udesiti tako da on uzme dopust kako bi na neko
udaljenoj haziendi ili estanciji liječio oštećeno zdravlje. Tamo ćete
otputovati, nosit ćete njegovu uniformu i biti pravi pravcati Latorre.
Sva će pažnja biti usmjerena na-vas i svi će uvidjeti da ste se u
najdubljoj osami posvetili jedino svome zdravlju. U među- vremenu
Latorre će tajno posjetiti posve drugi kraj gdje će pri- kupljati
pristalice, razvijati svoje planove da onda u pogodnom trenutku
nastupi.
— A što će biti sa mnom u tom pogodnom trenutku?
— Nakon što budete primili vidne dokaze naše zahvalnosti
nastavit ćete prekinuto putovanje.
— U čemu će se sastojati ovi dokazi? Mislite li na neku plaću?
— Plaća! Ma tko će to nazvati tim imenom! Nažovite to hono-
rarom, dotacijom i tome slično! Odredite visinu svote koju smatrate da
odgovara žrtvi što biste je za nas pridonijeli.
— Ne znam kako bi velika mogla biti takva žrtva. Mogla bi se
sastojati od gubitka od nekoliko dana, a mogao bih izgubiti i život,
senjore.
— Ovo posljednje nikako ne dolazi u obzir!
— Pa ipak. Kađa pravi Latorre nestane, lako bi njegovi pro-
ftvnici mogli napasti njegova dvojnika, da malo pripucaju na njega.
Ako me ubiju, neću se više moći veseliti nagradi što mi je ovako
lj&bazno obećajete.
Dosada je kapetan prepuštao ocu da govori. Sada je rekao:
Senjore, bojite li se? Smatrao sam vas odvažnim čovjekom!

60
 — Nisam kukavica. To sam već često puta dokazao i vjerojatno
ću imati prilika da to i u buduće dokažem. Ali, dvije su stvari staviti
živof; na kocku zbog sebe, zbog svojih, za domovinu ili staviti život na
kocku za ljubav novca i tuđeg interesa. Što se tiče smionosti mo- gao
bih lako preuzeti ulogu Latorrea i mirno čekati na posljedice. Vaših
protivnika bojim se isto tako malo kao i vas. Ako bih se zbog toga
našao u opasnosti, uvjeren sam da sam dovoljno odvažan i lukav da
bih joj doskočio. Dakle, nije gubitak koji bih mogao pre- trpjeti ono što
me sprečava da prihvatim vaš prijedlog.
— Koji je onda taj drugi razlog?
— Sto mi se čitava stvar nimalo ne sviđa. Mrzim neistinu i laž, a
ukoliko bih ispunio vašu želju, morao bih se upetljati u veliku,
neizmjernu laž.
— Ali u interesu plemenite stvari!
— Svatko drugi uvjeravao bi me na isti način.
— Senjore, vas je vrlo teško u nešto uvjeriti!
— Zato što ne želim postupiti protiv svog uvjerenja.
Ustao sam poslije tih riječi. Trgovac me brzo zgrabio za ruku,
povukao na klupu i rekao:
— Ne prenagljujte, senjore! U svakom slučaju bit ćete moj gost,
dapače i onda ako se ne ispune nade koje smo u vas polagali.
Uostalom, još se uvijek nadam da ćemo se složiti. Možda vam nije
jasno kakve koristi možete imati od naše zahvalnosti. Među nama ima
bogatih, veoma bogatih ljudi, a korist koju nam vaša sličnost sa
Latorreom pruža tolika je da biste prihvaćanjem mojeg prijed- loga
mogli ostvariti svoju sreću.
•— Sto vi nazivate srećom?
— Kao trgovac shvaćam pod izrazom »ostvariti sreću« ostvariti
velikć poslovne dobitke, dakle, sticanje tolike svote novaca da se
čovjek do kraja života ne mora ni za što brinuti. Recite mi koju svotu
tražite!
— Nikakvu. Cini mi se da ne mogu prihvatiti ono što od mene
očekujete.
— Nadajmo se da ovo nije vaša posljednja riječ u prilici koja bi
mogla biti presudna za vaš budući život.
— Moja odluka ne može biti drugačija, a ja obično ne mijenjam
svoje odluke.
— Ipak vas molim da o čitavoj stvari još jednom razmislite. Ne
želim vas dalje nagovarati. Večeras imate prilike da nas upoz- nate.
Kad malo razmislite o mom prijedlogu, ujutro ćete sigurno pristati.
uo sutra cete stvorm bolju odluku. Koliko vidim, upalili su svje- tiljke.
Sada će doći gosti. Pođimo u kuću. /
Skoro se sasvim smračilo. Bio je oktobar, dakle, južnoameričko
proljeće kada se rano spušta veče. U kući su sjale svjetiljke. Tre- bala
je započeti znamenita tertullija. Zato su otac i sin pošli u dru- štvene
prOstorije. Ja sam pošao u svoju sobu da baš ne budem prvi gost.
Prije toga otišao sam do pekara koji je bio u susjedstvu, kupio crni
kruh koji ovdje jede siromašniji svijet i odnio ga u staju da nahranim
konja.
Konjušar je bio prisutan. Začudio se kad je vidio da sam kruh
razrezao i dao konju. I konju je ova stvar bila neobična. Jeo je i
zahvalno trljao glavom o moje rame. Svakako je prvi put netko prema
njemu pokazao toliko pažnje i ljubavi. Kad sam ga pogladio, radosno
je zarzao. Bio sam uvjeren da će se priviknuti na mene.
Soba koju sam izabrao nalazila se prema dvorištu. Imala je dva
prozora, dva prava prozora sa staklenim oknima, luksus koga se
putnik mora vrlo brzo odreći. Bio je tu dobar krevet, sto i nekoliko
stolica. Na jednom od njih stajala je posuda s vodom, a uz nju bio je
fini, bijeli ručnik. To je bio pribor za pranje. Umjesto divana bila je
mreža za spavanje koja je bila obješena o dvije zidne alke. Na stolu je
ležala kutija sa cigaretama. Domaćin je zaista bio vrlo pažljiv prema
meni.
Bio sam zadovoljan kad sam opazio da na vratima postoji zasun.
Nisam bio nepovjerljiv prema ukućanima. Ali sjetio sam se lažnog
policijskog komesara koji se vjerojatno također nalazio u gradu. Bio je
naučnik kod Rixia i tačno je poznavao raspored prostorija u kući.
Možda se sjeti da me noću posjeti. To se moglo spriječiti zasunom.
Na stolu je gorjela lojanica. U času kad sam pregledavao zasun da
vidim može li poslužiti svrsi, okrenuo sam se 1 u prozoru ugledao lice
koje je odjednom nestalo i to tako brzo da nisam mogao uočiti tko bi
to mogao biti. Cak nisam mogao reći da li je bilo muško ili žensko.
Jednim skokom našao sam se kraj prozora. Bio je nabrekao jer ga
već duže vremena nisu otvarali pa mi je bilo teško da ga otvorim i kad
sam napokon provirio, na dvorištu nije bilo nikoga. Napolju je bilo
tamno jer je mjesec trebao izaći tek za četvrt sata.
Ovaj me slučaj nije zabrinjavao. Možda je netko od brojne posluge
bio znatiželjan da vidi što stranac radi u svojoj sobi. Ipak sam dobro
zatvorio prozor tako da se izvana nije mogao otvoriti.

62
Uskoro je konjički kapetan došao po mene. Nijednom riječi nije
spomenuo pređašnji razgovor i bio je prema meni ljubazan i učtiv kao
i prije. Svakako je mislio kao njegov otac da ću se još predo- misliti._
U salonu se okupilo prilično brojno društvo dama i gospode. Pp
pogledima koje su mi upućivali moglo se zakljućiti da su već
obfiviješteni o meni. Prilikom upoznavanja čuo sam mnoštvo dugih,
zvtvčnih imena i titula koje sam u istom trenutku već zaboravio.
Špatjjolac je u tom pogledu gotovo isti kao i Arap. Svom imenu voli
dodati imena i titule svojih predaka. Te riječi u uhu stranca sasvim
prijatno odzvanjaju. Ali kad bi se prevele, izgubila bi se sva poezija i
ono što imponira. Don Guščja Mast od Crne Čađi, Dona Marija
Majmunski Skok od Drvenih Strugotina i slična imena samo su na
španjolskom tako zvučna.
Površni bi promatrač ovo društvo mogao nazvati sjajnim. Ja sam,
na žalost, imao preoštre oči. Opazio sam da su dame odviše
napudrane, a crne obrve i uvojci na čelu nisu bili sjajni. Po tome se
moglo zaključiti da su upotrijebili neko sredstvo za bojadisanje.
Sićušne noge bile su obućene u cipele najmanjih brojeva. Ali na tim
cipelama bila je otkinuta poneka nit ili je zjapio odvaljen džon- Nježne
ženske ruke sa crnim noktima, šuštava svila mjestimično rasparana s
izlizanim rubovima, lažno kamenje u otmjenim okvi- rima. Odjeća,
nakit i sve ostalo bilo je sračmjato da djeluje na oko, na uho, na
osjetila. Samo istinitosti nije bilj nigdje.
Tako je bilo i za stolom. Držak od noža bio je od slonovače, držak
vilice bio je od srebra, tankog kao papir, a ispunjen kalofo- nijem.
Zlica je bila slomljena i onda opet slemljena. Voće je došlo na stol u
nekada skupocjenim posudama kojima su nedostajali poje- dini
ulomci. Tako je izgledao čitav pribor, ali su zato jela bila dobra.
Naročito mi je prijao domaći asado koji je bio izvrstan.
Asado je jelo koje se priprema na ražnju. Omiljelo jelo gauča je
asado con cuero, pečenka na ražnju u koži. Kad se zakolje go- vedo,
gaučo odreže komad mesa koj se još puši zajedno s kožom, natakne
na ražan i drži nad vatrom. Ali, ne čeka dok bude čitav komad mesa
pečen, nego samo komad po komad. Naizmjenično pri- nosi meso
ustima i onda ga opet vraća nad vatru. Pri tome barata oštrim nozem
pred nosom tako da se čovjek boji' neće li ga odrezati, odnosno da će
prije zagristi u meso nego što zalogaj odreže.
Naš asado na večeri bio je bez kože, ali je ipak bilo neukusno
gledati kako ga jedu. Vidio sam dame koje su upotrebljavale ruke
umjesto vilica, a zube umjesto noževa. Ovdje to nikom nije smetalo.
Čak su me s više strana dobronamjerno nukali da i ja prihvatim
rukama, da ne jedem kao guvernanta.
Poslije se plesalo. Tome sam se radovao. Priželjkivao sam da ću
sjediti u uglu i promatrati. Ali, na žalost, nije bilo tako. Nisam ni časa
bio slobodan Čitavo veče bio sam centar zabave, zapravo razgovora
kome nije oilo kraja ni konca. Ponekad su mi se istovre- meno
obraćali s nekoliko strana. Morao sam odgovarati na sva mo- Uuća i
nemoguća pitan;a. Osjećao sam se kao stara sova, privezana stolicu
koju napada čitavo jato vrana i svraka od kojih se ne »nože obraniti.
Pi4 tom au svi bili uvjereni da sam bio oduševljen
 ^ ou ostali kritizirali klimajuči ^—.
sam vrijeme promatrao igru. Kad je strast sve više
zaokupila igrače a iz ponekih se lijepih usta mogla čuti i psovka.
potajno sam se uđaljio. Glasovita tertullija bila je za mene zavr- šena i
ne mogu reći da me je previše oduševila.
U predsoblju sjedili su peoni koji su posluživali i također se
kartali. Kad sam se pojavio, nisu se nimalo zbunili.
Sobu nisam zaključao jer sam pretpostavljao da bi posluga za
vrijeme moje odsutnosti mogla u njoj imati još kakvog posla. Mje- sec
je sjao tako jasno da mi nije bilo potrebno drugo osvjetljenje, Uvjerio
sam se da su prozori zatvoreni kao i ranije. Zaboravio sam pogledati
pod krevet. Možda bih to i učinio da mi nisu onako mar- ljivo
nazdravljali pa me teško, patvoreno vino omamilo. Povukao sam
zasun i tek što sam legao, čvrsto sam zaspao.
Boravak u preriji izoštrio je moja osjetila tako da su i za vri- jeme
dubokog sna i dalje bila uključena. Sanjao sam da ležim u šumi a
prema meni se prikradaju Indijanci. Jedan mi se pribiližio i taman
zamahnuo da me probode. Iznenada sam skočio da se zašti- tim i
onda sam se — probudio. Sjedio sam u krevetu.
Mjesee je još uvijek sjao u sobu. Samo sada su vrata bila u tami.
Cinilo mi se da se tamo miče neka ljudska spodoba.
— Tko je? — upitao sam.
Nije bilo odgovora, ali sam zato razabrao tiho škripanje. Skočio
sam iz kreveta i jurnuo prema vratima. Bila su zatvorena. Znači da
sam se, sudeći po svemu, prevario. Zato sam mirno opet legao i
spavao bez prekida sve do jutra.
Kad sam ustao i poslije pranja htio izaći iz sobe, opazio sam na
svoje veliko iznenađenje da je zasun već pomaknut.
Bio sam uvjeren da sam ga sinoć navukao. Isto sam tako bio
siguran da ga onda, kad sam se probudio i ugledao onu spodobu,
nisam dirao. Kako da je sada bio pomaknut?
Pretražio sam sobu, ali nisam našao nikakve tragove koji bi
potvrdili da je netko bio kod mene. Od moga odijela i stvari, iz mojih
džepova ništa nije uzmanjkalo. Čak se i oružje nalazilo u najboljem
redu. Na pragu sam našao crvenu, svilenu nit. Bila je kratka i kao da
se pri šivanju pretrgla.
Da li je ova nit već jučer bila ovdje? Vjerojatno! Sigurno u moju
sobu nije dolazio tat da mi ostavi nekakvu nit. Možda sam ipak u noći
pomaknuo zasuri i pogledao na hodnik. Kako sam bio pospan,
zaboravio sam vrata opet zakračunati. Na taj je način stvar vrlo
jednostavno objašnjena.
Kako bilo da bilo, ja sam sama sebe umirio i pošao u blago-
vaonicu gdje je porodica već sjedila uz čokoladu.
82
Nakon doručka dame su se udaljile a oba su gospodina iskori-
stfta priliku da nastave sinoćnji razgovor. Bili su uvjerehi da sam se
odlVičio za ono bolje, ali su od mene čuli upravo suprotno. Polfu- šali
W me na razne načine nagovarati, ali to na mene nije ni naj- manje
djelovalo. Bilo mi je svejedno tko će danas, sutra ili nakon godin©
dana biti predsjednik Bande oriental i nije mi bilo nl na kraj pžimeti
da se iz nekih obzira prema tuđim političkim uvjere- njima ižvrgavam
opasnosti. »
Obojica su bili jako razočarani. Njihova su se lica smračila a
ponašanje im je postalo odmjereno.
— S obzirom da nikako ne pristajete, mi vas ne možemo siliti, —
rekao je Rixio na kraju gotovo Ijutito. — Vjerojatno ćete barem održati
riječ i do daljnjega nečete nikom reći ni riječi od onoga o čemu smo
razgovarali?
— Ne brinite. Neću reći.
— Koliko se mislite zadržati u našoj zemlji?
— Jašim kroz nju bez zadržavanja. Vi bolje poznajete udalje-
nosti od mene pa ćete znati da ću za nekoliko dana prijeći granicu.
— Nakon što ste odbili naš prijedlog, mogli biste imati velike
neprilike.
— Nastojat ću da što prije poslušam vaš ljubazni savjet pa ću
odmah krenuti.
Na koncu je govorio pakosnim glasom. Zato sam se okrenuo i
pošao ravno prema vratima.
— Molim vas, senjore, — viknuo je za mnom. — Tako nismo
mislili. U mojoj ste kući gost dokle god želite. Uostalom, bilo je rečeno
da će s vama odjahati i moj sin.
— Onda ga moram zamoliti da se požuri. Za pola sata odlazim iz
San Josea.
— Tako brzo ne mogu — objašnjavao je oficir. — Ispostavilo se da
mogu krenuti tek poslije podne.
To je bio samo izgovor. Rekao sam da ne mogu toliko čekati i
pošao sam u staju da osedlam konja. Onda sam se oprostio od poro-
dice koja je tako srdačno primila stranea, a ispratila ga tako hladno.
U poštanskoj stanici zatekao sam yerbatere kako čekaju na mene.
Cim sam ušao, Monteso me obavijestio:
' — Senjor, imali ste pravo. Policijski komesar nije odjahao u
Montevideo. Sinoć se muvao vani po dvorištu. Kad me vidio, brzo se
izgubio. On nešto smjera.
— Moramo biti oprezni. Dokle ćemo danas jahati ?
— Do Perdida, postaje za poštanske kočije koja je dobro opre-
mljena.
— Vi ste, naravno, tobožnjeg policajca obavijestili o idućem dijelu
našeg puta ?
— Da.
<— To se na žalost ne može promijeniti.
O, ipak se može. Zaustavit ćemo se negdje drugdje.
Prijedlog niie ]nš. na jnaV mnram npčtn nHmiiatiti—Ej»So4" iiđKu
uuiazi. AKO negaje arugaje prenocimo nećemo imati tako dobru priliku
da ga kontroliramo.
— Slažem se s vama. Kada polazimo, senjore ?
— Najbolje odmah.
— U ređu. Mi smo gotovi i nema razloga da se duže zadrža-
vamo.
Čak su i konji yerbatera bili osedlani. Pet minuta kasnije na-
pustili smo grad u kojem sam prisustvovao južnoameričkoj tertulliji.
 O kraju kroz koji smo prolazili moglo bi se ponoviti ono što je već
bilo rečeno. Blagi brežuljci, a između njih udubine, uski du- boko
urezani potoci i male rijeke koje teku prema Rio Negru, niska trava
campa i opet trava — uglavnom jednoličnost u punom smislu riječi.
Poslije podne ugledali smo pred sobom prilično veliku zgradu,
poštansku postaju s krčmom i dućančićem, kraj potočića. Daleko od
postaje vidjeli smo jahača koji je hitao prema zapadu.
Stigavši tamo, propitao sam se za onog jahača. On je nekoliko
sati sjedio pred lcućom i kad nas je vidio skočio je u sedlo i odjahao.
Prema opisivanju krčmara bio je to Mateo, nekadašnji trgo- vački
naučnik. Sat kasnije stigli smo do Cuchilla grande o kojoj sam već
govorio. Na neznatnoj uzvisini bilo je nešto stijenja koje je ličiio na
ostatke razvaljenog zida.
Kad smo ga prešli, opet se oko nas prostirala valovita ravnica čije
su površine s travom tu i tamo prekidala polja čičaka. Čičci su bili viši
od čovjeka. Oni su se širili izvanrednom brzinom i oduzimali
stanovnicima zemlje malo pomalo najbolja pasišta. Među njima su se
skrivale razne životinje. Čuo sam da se u njima zadržavaju čak i jeleni
i nojevi, ali nisam vidio nijednu od tih životinja. Tako je to išlo do
navečer. Konji yerbatera postali su umorni. Morali su ih go- niti
bičevima i ostrugama. Moj je dorat izvrsno izdržao.
Kad je sunce počelo zalaziti, stigli smo na današnji cilj. Bio je na
Rio Perdidu i po njemu dobio ime. Zgrada je imala zidove od čvrsto
nabijene zemlje i bila pokrivena trskom. Stara služavka i dva peona
bili su sva posluga. Saznali smo da je vlasnik u Merce- desu i da će se
tek sutra vratiti.
Postaja se nalazi u vrlo osamljenom kraju, pa ipak su nam po-
nudili voma dobre krevete i vrlo dobru i jeftinu večeru.
Osamljenost utječe na ljude da postaju mučaljivi. Oba peona
govorili su vrlo sporo i mlitavo. Služavka je bila razgovorljiva. Inte-
resirao sam se da li je u toku poslijepodneva svraćao koji jahač. Kad
su peoni čuli što me zanima, izašli su iz sobe. Vidio sam im na licima
da su ovakvo pitanje očekivali, ali na njega nisu bili voljni odgovarati.
Služavka mi je odgovarala, ali s očitom zlovoljom. Ona je zanijekala,
ali sam vidio na njoj da laže.
— Senjorita, valjda nećete caballeru koji vam se tako iskreno
obraća, govoriti neistinu ? — upitao sam je. — Vaše je lice tako dobro
i pošteno. Nadam se da nećete imati srca da me razočarate.
Usprkos njezine starosti nazvao sam je senjoritom, dakle, go-
spođicom. Tome treba dodati povjerljivi ton koji sam upotrijebio. I ona
se nije mogla oduprijeti.
— Da, senjor, vi izgledate kao caballero, — rekla je. — Ali, meni
su zaprijetili.
— Tko ?
— Upravo onaj jahač za koga ste se raspitivali.
— Sta je rekao ?
— To vam ne smijem odati.
— 2ao mi je da imate više povjerenja u zločinca nego u po- štene
ljude.
Njezino se lice sve više dužilo od snebivanja.
 — Zaboga ! — uzviknula je. — Onaj je jahač isto rekao da je
pošten, a vi da ste zlikovac.
— To je laž.
— On nam je čak povjerio da je policijski činovnik iz Monte-
videa.
— A radi čega putuje ?
— On se žurio da stigne prije vas u Mercedes kako bi vas, čim
prispijete tamo, mogao dati uhapsiti.
— Je li vam rekao, što sam učinio ?
— Da. Vi ste navodno buntovnik i zavjerenik koji hoće da
unesreći zemlju.
— I vi ste to povjerovali. Mislite li još uvijek tako nakon što ste
me vidjeli, senjorita ?
— O, senjore, vi uopće ne izgledate kao krvolok.
— Zar ne ? Ja sam veoma miroljubiv. Nisam čak ni rođen ovdje,
niti mi je stalo da se miješam u vaše prilike. Ne želim ništa osim
dobra kreveta u kojem bih mogao mirno prespavati noć.
— Ali on to ne želi. Ne smijem vas primiti u kuću, a što poli- cija
naređuje, moram izvršiti.
— Ali, senjorita, vi ga niste posve poslušali. Pokazali ste mi
krevete i ljubazno nam obećali dobru večeru ?
— Da, — usiljeno se nasmijala, — jesam li mogla drugačije. Pi-
tali ste tako učtivo. Nazvali ste me senjoritom što to ovdje nitko ne
čini i u svemu izgledate kao ... kao ... kao pravi caballero. Nisam vas
nikako mogla odbiti i pustiti da prespavate napolju.
— Dakle, je li vam onaj čovjek naredio da udesite tako da
spavamO pod vedrim nebom ?
— Da, tako mi je naredio.
— On je veliki lažac, senjorita. I nije nikakav policijski ko-
mesar, nego običan lupež koga bismo mi mogli dati uhapsiti, ne on
nas. Zar ćete pomoći ovakvom čovjeku?
^---------------------------------------'
pusiu cu vas sacla da pripreraim večeru kojom ćete, nadam se, biti
zadovoljni.
Mateo je htio da spavamo napolju. Morao je za to imati neka- kav
razlog. Bilo je blago, prekrasno veče. Ni daška vjetra. Yerbateri su
tvrdili da nikako neće spavati u kući. Opominjao sam ih, ali uzalud.
Kad smo večerali, i to relativno vrlo dobro, umotali su se oni u ćebad i
legli pod neku slamnatu strehu koja je bila postavljena na stupce uz
kuću. Konje su pustili da slobodno pasu.
Kako Mateu nisam vjerovao, uveo sam svog dorata u coreal,
ograđen visokom gustom i bodljikavom kaktusovom živicom. Slu-
žavka je bila posebno pažljiva prema meni te s konjem zatvorila u
coreal jednog psa. Uvjeravala me da će on dići paklensku galamu ako
se netko strani prikrade konju.
Kuća je imala prilično ravan krov od trske. Jedan dio bio je tako
čvrst da se na njemu moglo stajati. Do toga mjesta vodile su pored
moje sobe uske stepenice. Ovo je bilo načinjeno da bi se odozgo već iz
daleka moglo vidjeti dolaze li putnici ili da se nad- gledaju stada u
pampi.
 Današnje me jahanje nije izmorilo. Dobro sam večerao i zbog toga
nisam bio raspoložen da odmah odem spavati. Pošao sam na malu
šetnju uz obalu rijeke. Krijesnice su oblijetale oko žbunja. Veliki noćni
leptiri nečujno su prolijetali. Mirisalo je nevidljivo cvijeće. Zrak je bio
svjež, a iznad mene sjale su zvijezde južnog neba. Malo pomalo javljalo
se u meni raspoloženje koje pjesnici nazivaju snatrenjem, a laici
mamurlukom. Setao sam se sve dalje i dalje. Napokon sam se okrenuo
i pošao nazad. Dok sam dospio do kuće, prošla su i dva sata što sam
bio odsutan.
Pošao s&m tiho pod slamnatu strehu pod kojom su spavali moji
prijatelji. Ukoliko su još bili budni, morali su me vidjeti kako do-
lazim. Mjesec je sjao sa suprotne strane i streha je bila u sjeni. Ovdje
je bilo relativno tamno. Ipak, kad sam došao bliže učinilo mi se da
sam vidio neku spodobu koja se sklonila iza kuće. Požurio sam za
njom.
Kad sam zašao za ugao, našao sam se u punoj mjesečini. Između
kuće i gustog čičkovog polja na istoku prostirala se slobodna, jasno
osvijetljenja površina, Siroka, otprilih dćhrih sfo Iroralta. OJ tre-
nutka, kad sam mogao primijetiti onu spodobu pa do sada, nije mogla
prijeći ovu udaljenost. Možda je čovjek pobjegao iza kuće. Pošao sam
za njim, ali ni tu nije bilo nikoga.
Yerbateri su čvrsto spavali. Monteso je ležao malo po strani od
ostalih. Da ih probudim ? Ne. Vjerojatno sam se prevario. Puške su
ležale pored njih. Lopov ,bi prvo posegnuo za njima. Kako su one još
bile ovdje, bio je to dokaz da nitko nije dolazio. Tada sam polako pošao
u kuću i zaključao za sobom vrata.
Bio sam već u sobi i htio se skinuti kad sam se sjetio da bi ipak
bilo pametnije da se popnem na krov i da razgledam okolicu. S obzi-
rom da imam oštro oko, možda se ipak nisam prevario. Ponio sam
dalekozor. Mogao mi je dobro poslužiti jer je mjesec sve jasno
osvjetljavao.
Došavši gore, dobro sam pazio da se ne uspravim. Mogao ffle
odozdo netko vidjeti. Legao sam zato na krov i pogledao na sve
strane. Ništa, baš ništa sumnjiva nije se moglo vidjeti.
Podigao sam tada dalekozor i njime pregled&o okolicu. Vidlji-
vost nije bila naročita. Ipak mi se učinilo da se lijevo od polja čičaka
nalazi neka spodoba i da se s vremena na vrijeme miče. Namje- stio
sam ponovo dalekozor, i stvarno, tamo je stajao nekakav konj. Gdje
je konj, bit će i jahač ! Zivotinje koje su pripadale kući bile su o
corealu. Konji yerbatera pasli su na drugoj strani kuće. Konj koga
sam ugledao pripadao je nekom strancu.
SiŠao sam dolje i izašao iz kuće. Došao sam do konja, a da ni-
koga nisam primijetio. Odmah sam ustanovio da je to Mateovo
kljuse. Da ne bi pobjegao, popeo sam se na konja i odjahao u ma-
lom lukom do rijeke gdje sam opet sjahao i uzde pričvrstio o neki
grm.
Ma>teo je htio da spavamo pod vedrim nebom. Omeo sam ga
malo prije kod yerbatera. Sigurno se opet tamo vratio. Zato sam se
odšuljao natrag do kuće, ali tako da me odande nitko nije mogao
vidjeti. Kad sam došao do ugla, oprezno sam provirio iza njega. Da,
kraj Montesa je netko klečao i upravo 'se uspravio da ode. Potrčao
sam prema njemu. Opazio me je i pobjegao.
—Lopov, lopov ! Ustajte, probudite se ! — vikao sam i pripu- cao
za momkom.
On je potrčao prema polju čičaka da se skloni. Tamo prestra-
šen zastane jer nije našao konja. To mi je bilo dovoljno da ga stig-
nem i spopadnem za ovratnik. Potegao je nož da me ubije. Udario
sam ga po ruci da mu je nož odmah pao na zemlju. Iza nas začuli su
se glasovi yerbatera.
—Ovamo ! — viknuo sam im klečeći na momku i držeći ga za
ruke da ne bi dohvatio oružje. Brzo su dotrčali.
— Sto je ? Sto se dogodilo ? Lopov ? Tko je ? — pitanja su
pljuštala jedno za drugim.
— To je onaj policijski komesar, — odgovorio sam. — Bio je kod
vas pod strehom i mora da je okrao Montesa.
—Mene ? — čudio se yerbatero. — Prisjet će mu. Da li je to
zaista on ?
Sagnuo se da mu bolje vidi lice.
•— Da, stvarno, on je. Ovdje leži njegov nož. Oduzmite mu
oružje ! Pa ćemo ga odvesti u kuću,
Ukućani su čuli naše povike. Začudili su se kad smo uveli to-
božnjeg policijskog komesara. Ovaj do sada nije progovorio ni riječi,
na licu mu se odražavao prkos i prezrivi smiješak. Mirno je slušao
dok sam pričao kako sam ga već ranije zatekao kod strehe, kako
Kfltn mil glrlnnin k-rm-in i Tj-nVr. flrvi rrn »innnlrn«. ----------------------------------------
udaraca lasom. Momče, kako ti je palo na pamet da me okradeš ?
— Šutite! — izderao se Mateo. — Kako se usuđujete da me jia-
zovete lopovom!
x
— Ne uzbuđujte se! — odgovorio sam mu. — Ja sam odmah vidio s
kim imam posla. Vi ste obična varaliea, a ne policijski čino- vnik.
Zašto idete za nama? Što ste tražili kod ovog senjora dok je spavao ?
Dakle, namjera vam je bila da nas okradete.
— Ja da sam kradljivac ? Dokažite !
— Dokaz če se lako naći. Senjori će pogledati što im manjka.
— Neka pogledaju. Pa ako sam ih okrao, slobodno me možete
objesiti.
Yerbateri su ispraznili svoje džepove. Nije im ništa manjkalo, ni
najmanja sitnica. Izašli su da pretraže torbe na sedlima. Kad su su
vratili, rekli su da je sve na svom mjestu.
— Dakle, jesam li lopov ? — upitao je Mateo likujući.
— Svakako sam vas omeo prije nego što ste mogli uzeti ono što
ste namjeravali, — odgovorio sam.
— Glupost! Što bi se jednom yerbateru moglo ukrasti! Lopov koji
bi htio okrasti takve ljude bio bi pravi glupan!
— Što šte onda tamo tražili ?
— To biste, dakle, htjeli znati. Pa vi ste inače tako pametni i
lukavi. Zar niste dovoljno mudri da sami odgovorite na to pitanje ?
— Ne vrijeđajte, senjore ! Ako još jednom budete nepristojni,
opalit ću vam takav šamar da ćete sve zvijezde vidjeti! Vi nešto snujete
protiv nas i mi želimo čuti o čemu se radi.
 On sjedne na najbližu stolicu, odmjeri me uz prezrivi smiješak od
glave do pete i onda reče:
— Dakle, dobro, ja ću vam kazati. Ali, to bi netko drugi na vašem
mjestu smatrao posve suvišnim. Ja sam policijski komesar.
— Ne vjerujem vam !
— Da li vjerujete ili ne, sasvim je svejedno.
— Možete li dokazati ?
— Dokazat ću vam kad budem smatrao za potrebno. Ali vi niste
taj koji bi od mene mogao zahtijevati da to dokazujem. Le- gitimirati
me može samo vlast, a ne vi !
— Onda nas pustite na miru !
— Nikako ! — smijao se on. — Jer ste nam sumnjivi.
— Ah ! Vi ste mi sumnjiviji nego što sam ja vama.
— Može biti! Vidjet ćemo tko ima pravo. Dakle, vi ste postali
sumnjivi vlastima a ja sam dobio nalog da pripazim na vas.
— Vi pazite na mene da mi dokažete nekakav prijestup ili čak
zločin i pri tom na sva usta govorite da ste policijski činovnik. Kakve
su to gluposti ?
— Uostalom, čovjek čini namjerno neke tako zvane gluposti koje
znaju biti ponekad veoma uspješne !
— Jako sumnjam u taj vaš uspjeh. Slijedite nas, bolje rečeno
mene. To mi je neprijatno. Pustit ću vas sada da odete, ali ako se još
jednom naši putevi ukrste, predat ću vas policiji.
—• Ona će biti veoma sretna kad sazna da sam jedan od njenih
viših činovnika. Vi ste mi zabranili da s vama dalje jašim. Zato sam
vas morao potajno slijediti i kad sam napolju vidio ljude kako leže,
pošao sam da se uvjerim, jesu li to one osobe 6 kojima trebam voditi
računa. Prišuljao sam se da zagledam ljudima u lice. Ako je to razlog
zbog kojega me hoćete prijaviti, onda samo izvolite. Sada vas molim
da mi vratite konja. Moram nastaviti put!
Rekao sam gdje se nalazi konj i onda ga upozorio :
— Bježite sada glavom bez obzira ! Kasnije bi se moglo desiti da
ne prođete tako jeftino.
— Ali kad vi meni jednom dopađnete šaka, nećete se više izvući.
Kunem vam se !
— Napolje! I da vas više ne vidim! — izderao sam se na njega.
Zgrabio je svoj pojas sa svim onim što je bilo u njemu i pohitao
napolje. Pošli smo za njim. Vidjeli smo kako je podigao nož sa ze- mlje
i kako je onda pošao prema rijeci. Nekoliko je trenutaka kasnije
odjahao.
— Senjor, — rekao je Monteso, — ako je on zaista nekakav či-
novnik ! Njegov nastup je tako siguran !
— Nije siguran, nego drzak.
— Zašto ste ga onda pustili ?
— Sto sam mogao drugo ?
— Da. Ako ste doista uvjereni da se izdaje za ono što on uopće
nije, onda je sigurno da nas je htio okrasti. Mi smo mu mogli po-
štenim batinama izbiti iz glave da se ponovo pojavi.
— Sto nam vrijedi ako čovjeka izlemamo ? Ništa ! Uostalom,
mislim da se nije radilo o krađi. Kad sam naišao, bio je upravo
spreman da ode. Dakle, nije riječ o krađi.
— Sto je onda tražio kod nas pod strehom ?
— To bih upravo i ja htio znati. Zatekao sam ga kako se šulja
oko vas, nije bio kod vaših drugova, nego baš kod vas. Jeste li za- ista
sve dobro pregledali ? Je li vaša puška u redu ?
— Ništa mi ne manjka, a puška je netaknuta. Đavo bi ga znao
što je taj momak tražio kod mene !
— Razmislit ću o tome. Možda ću ipak pronaći pravi razlog.
— Da, razmislite, senjore, jer je razmišljanje moja slaba stra- na.
Smatrate li da možemo opet leći ? Da nam više neće dosađivati ?
— Neće se usuditi! Sretan je što nas se tako lako riješio. Neće se
pokazati prije nego što ne sazrije stvar koju namjerava izvesti protiv
nas.
Pošao sam u svoju sobu. Ali nisam mogao zaspati.
Razmišljao sam i razmišljao i pored sveg napora nisam
mogao otkriti što je taj čovjek htio od Montesa. Vagnuo sam
svaku riječ koju je izgovorio. Sjetio sam se svakog njegovog
izraza lica. Ali bil
 — oJako sumnjam u taj vaš uspjeh. Slijedite nas, bolje rečeno
mene. To mi je neprijatno. Pustit ću vas sada da odete, ali ako se još
jednom naši putevi ukrste, predat ću vas policiji.
—■ Ona će biti veoma sretna kad sazna da sam jedan od njenih
viših činovnika. Vi ste mi zabranili da s vama dalje jašim. Zato sam
vas morao potajno slijediti i kad sam napolju vidio ljude kako leže,
pošao sam da se uvjerim, jesu li to one osobe 8 kojima trebam voditi
računa. Prišuljao sam se da zagledam ljudima u lice. Ako je to razlog
zbog kojega me hoćete prijaviti, onda samo izvolite. Sada vas molim
da mi vratite konja. Moram nastaviti put!
Rekao sam gdje se nalazi konj i onda ga upozorio :
— Bježite sada glavom bez obzira ! Kasnije bi se moglo desiti da
ne prođete tako jeftino.
— Ali kad vi meni jednom dopadnete šaka, nećete se više izvući.
Kunem vam se !
— Napolje! I da vas više ne vidim! — izderao sam se na njega.
Zgrabio je svoj pojas sa svim onim što je bilo u njemu i pohitao
napolje. Pošli smo za njim. Vidjeli smo kako je podigao nož sa ze- mlje
i kako je onda pošao prema rijeci. Nekoliko je trenutaka kasnije
odjahao.
— Senjor, — rekao je Monteso, — ako je on zaista nekakav či-
novnik ! Njegov nastup je tako siguran !
— Nije siguran, nego drzak.
— Zašto ste ga onda pustili ?
— Sto sam mogao drugo ?
— Da. Ako ste doista uvjereni da se izdaje za ono što on uopće
nije, onda je sigurno da nas je htio okrasti. Mi smo mu mogli po-
štenim batinama izbiti iz glave da se ponovo pojavi.
— Sto nam vrijedi ako čovjeka izlemamo ? Ništa ! Uostalom,
mislim da se nije radilo o krađi. Kad sam naišao, bio je upravo
spreman da ode. Dakle, nije riječ o krađi.
— Sto je onda tražio kod nas pod strehom ?
— To bih upravo i ja htio znati. Zatekao sam ga kako se šulja oko
vas, nije bio kod vaših drugova, nego baš kod vas. Jeste li za- ista sve
dobro pregledali ? Je li vaša puška u redu ?
— Ništa mi ne manjka, a puška je netaknuta. Đavo bi ga znao
što je taj momak tražio kod mene !
— Razmislit ću o tome. Možda ću ipak pronaći pravi razlog.
— Da, razmislite, senjore, jer je razmišljanje moja slaba stra- na.
Smatrate li da možemo opet leći ? Da nam više neće dosađivati ?
— Neće se usuditi! Sretan je što nas se tako lako riješio. Neće se
pokazati prije nego što ne sazrije stvar koju namjerava izvesti protiv
nas.
Pošao sam u svoju sobu. Ali nisam mogao zaspati. Razmišljao
sam i razmišljao i pored sveg napora nisam mogao otkriti što je taj
čovjek htio od Montesa. Vagnuo sam švaku riječ koju je izgovorio.
Sjetio sam se svakog njegovog izraza lica. Ali bilo je uzalud — sasvim
uzalud!
što bi mi moglo poslužiti kao putokaz. Dospio sam zbog toga u rau*
čno duševno raspoloženje. Ali fatalno je plašiti se neeeg nepoznatog i
neodređenog. *
 Probudio sam ljude. Platili smo račun i odjahali. I danas nije
predjel bio drugačiji nego li jučer i prekjučer. Slijedili smo stare
tragove diližanse i nismo naišli ni na kakvo naselje. Prošli smo pored
nekoliko rančeva, ali o Mateu ništa nismo saznali.
Oko podneva kraj je malo oživio. Bilo je sve više estanzia i rančeva
i sretali smo ljude. Približili smo se gradu Mercedesu, ali smo skrenuli
prema sjeveru gdje se nalazio posjed Montesova ro- đaka. Rio Negro
bio nam je s lijeve strane. Katkada smo mu se toiiko približili da smo
vidjeli njegovu svjetlucavu površinu. Bilo je na njoj mnogo brodova jer
je Mercedes koji leži na njegovoj obali centar žive trgovine s
unutrašnjošću zemlje.
Rođak je navodno stanovao tri sata daleko od Mersedesa. Ali bilo
je i više od četiri. Ipak mi je vrijeme brzo proteklo.
Tu i tamo prošli smo kroz omanju šumicu, što je ovdje prilična
rijetkost, i bilo mi je drago što sam mogao vidjeti čitavu porodicu
nojeva. Jašući kroz žbunje, dospjeli smo na otvoreni campo. Eivo-
tinje su pasle u blizini i kad su nas ugledale, prestrašile su se i raz-
bježale. Na mene je to djelovalo vrlo neobično: tako sam se od srca
smijao da su mi suze navrle na oči. Yerbateri su dobro poznavali ove
velike ptice pa ipak su se smijali zajedno sa mnom jer sam ih na to
potakao svojom veselošću.
Tko nije izrazito mrzovoljan čovjek, sigurno bi se nasmijao kad bi
vidio grupu nojeva kako bježe. To nije trčanje kao što ga obično
zamišljamo, nego vrlo čudno i smiješno šepanje i geganje. Zabacuju
noge na posve neobičan način. Ostalo čini đržanje trupa i pokretanje
vrata.
Američki noj ili nandu zove se u pođručju La Plate avestruz. To je
ogromna ptica koja se rijetko viđa pojedinačno. Mužjak ima oko sebe
obieno pet i više ženki. Često se mogu vidjeti grupe od dvadeset
primjeraka. Rijetko pucaju na njih, nego ih gone na ko- njima i
hvataju lasom. Domoroci tvrde da mu je meso vrlo ukusno. Ako je
istina, onda on ima prednost pred svojim afričkim rođakom, Meso
mladog nandua nije dakako loše, ali meso staroga vrlo se teško dade
smekšati.
Od njegova se perja izraduju razni ukrasi i metlice i nije tako
skupocjeno kao afričkog noja.
Omiljela su nanduova velika jaja. Eenke koje pripadaju jednoj
porodici nose jaja u zajedničko gnijezdo. Ona se ne legu kao što neki
krivo misle pod utjecajem sunčeve topline, nego nandu na njima sjedi.
Gnijezdo nije nimalo umjetnički izradeno a sastoji se od jame
iskopane u zemlji.
Ljuđi marljivo traže njihova jaja jer su izvanređno hranjiva i
ukusna. Tortillu od nojevjh jaja ne izbjegava čak ni sladokusae.
Drugdje tvrde da su ukusnija jaja od vivka i fazana. Ja to ne po-
bijam.
Sunce se spučtalo prema horizontu kad smo prolazili pored stada
goveda koje je paslo. Monteso je pokazao na utisnute žigove i rekao:
— To su oznake moga rođaka. Nalazimo se na njegovu posjedu.
Čovjek mora da je bio neizmjerno bogat jer smo jahali pored
još mnogih stada goveda, konja i ovaca i sve te tisuće životinja imale
su iste oznake. Živice od agava koje su mi se činile miljama duge

2
odvajal© su pojedina stada i pasišta jedno od drugog. Gauči su jahali
tim prostranstvima da održe tolike životinje na okupu ili da rastave
zavađene bikove.
Tada smo vidjeli kako se na sjeveru uzdižu krošnje drveća. Bijeli
zidovi svjetiueali su pozivajući nas. ftetanzia je bila pred nama u sjeni
visokih jablanova, hrastova i žalosnih vrba, Naročito su ovt pogljednje
bile lijepe i veljke kakve se u Evropi rijetko SU' sreću.
Estanzia se sastojala od vige zgrada koje su sve zgjedno izgle-
dale kft© ngkakav dvorac, Najprije smo ujahali u dvorište koje je sa
tri gtrane bilo ograđeno visokim gidom, U prednjem zidu bila je
kapija. Na četvrtoj stranj dvorište nalaziia se dvokatnica. Tu je
stanovao sam vlasnik.
Dvoriate je bilo veoma eisto što je ovdje rijetkost. Tu je bilo
nekoliko volovskih kola, Nekohko ždrebadi trčalo je naokolo igra- juei
se, Sluge su bile zabavljene raznim poslovima. Projahali smo kroz
dvorište do ulaznih vrata u kuću..
Kad su nas sluge vidjele, iznenadile su se i pelurile se prema
nama da nas pozdrave, Oni su to ćinili tako učtivo da sam se za-
čudio. Nakloniji §u se sa strahopoštovanjem pred Montesom koji je
bio bos i poderan i raspitivao se :
— Da li je senjor kod kuće ?
— Ne, odgovorio je jedan. — Otišao je u Fray Bentos sa stadom
koje smo taroo prodali.
— A senjora ?
— Ona je kod kuće ga senjoritom.
— Prijavi me !
Peen ode u kuću. Monteso zapovijedi ostalima:
— Pugtite naše konje. Na ovog mi dorata naročito pripazite!
Nastojte da ni u čemu n@ oskudijeva !
Zvučalo je to tako kao da on ovdje zapevijeđa. Njegovi su se
prijatelji razišli na sve strane. Mene je odveo u kuću do stepeniea koje
su bile prekrivene širokim zaštitnim sagom, Gore je peon što ga je
poslao u kuću otvorio vrata. Ušli smo u sobu u kojoj smo za- tekli
dviie dame. ledna od njih bila je majlca a druga keerka. On zdravile i
od srca zaželjele dobrodošlicu. Tada me odveo do sobe u kojoj sam
trebao prenoćiti. Bio sam zabezeknut kad sam vidio da je to čitav
apartement koji se sastojao iz predsoblja, sobe za prebivanje, spavaće
sobe i kupaonice. Namještaj je bio veoma uku- san, da mu ne bi ni
grof imao što zamjeriti. Monteso se zadovoljno smješkao kad je vidio
kako sam se iznenadio.
— Dopada li vam se ovdje, senjore ? — upitao je.
— Kakvo pitanje ! Pa vi ste me doveli u dvorac, u pravu pa- laču!
— Palaču ? Ne. Vi se nalazite u jednostavnoj estanziji del
yerbatero.
— Estanziji sakupljača čaja! U meni se rađaju sumnje koje...
— Koje su možda posve na mjestu — upao mi je u riječ. — Bio
sam, kao i moj brat, običan siromašni sakupljač čaja. Bili smo
pošteni, marljivi i štedljivi. Imali smo sreće a moj je brat oženio bogatu
djevojku. Tada smo kupili ovu estanziju. On je.vodi a ja sam njegov
kompanjon. Pod utjecajem žene postao je pravi ca- ballero, ja volim
divljinu, pampu, campo, prašumu i toj sam lju- bavi ostao vjeran. U
toku osam ili deset mjeseci u godini saku- pljam čaj, ali na veliko,
senjore, i onda obično dolazim na ovu estanziju da se odmorim. Koga
dovedem sa sobom, on važi kao član obitelji. Zamislite kao da ste
ovdje rođeni i možete zapovi- jedati kao i ja. Koliko će vam biti
potrebno da skinete prljavštinu koju ste usput pokupili ?
— Pola sata mi je dovoljno.
— Onda ću doći po vas. Kako sam sada kod kuće, moram obući
drugo odijelo. Ovako kao što me vidite, oblačim se samo kad idem na
put. Ljudi mi se smiju, čak me i grde, ali ja se najbolje osjećam kao
siromašni yerbatero.
Otišao je. U svakom slućaju bio je on prilično čudan čovjek. Sad
mi je bilo jasno da je u Montevideu jeo srebrnim jedačim pri- borom i
uz to pio šampanjac. Tko bi to pomislio kad sam mu ono na onako
smiješan način posudio dvije stotine talira koje on od mene nije ni
zahtijevao !
Naravno da sam se i okupao. Rublje nisam mogao promijeniti.
Kad sam se vratio u dnevnu sobu bio mi je nečujno doguran pre-
krasan pušaći pribor do naslonjača presvučenog baršunom. Bile su
prave kuba-cigare i odmah sam uzeo jednu. Tada je netko pokucao i u
odškrinutim vratima pojavilo se Montesovo lice. Kad je ušao, izgledao
je, naravno, posve drugačije. Otmjeno odijelo od najbo- ljeg crnog
sukna, bijeli prsluk i lakovane čizme. Lanac s velikim privjeskom visio
je iz džepa za sat. Osim toga se okupao i punu bradu obrijao na
ovdašnji način.
— No, kako vam se sada sviđa vaš yerbatero ? — upitao je i pri
tom se, stojeći preda mnom, okrenuo na peti.
— Kao pravi caballero !
— Zar ne? Ali mi je neudobno. Kad vam budem sutra poka-
zivao naša stada, bit će pred vama opet onaj stari yerbatero. Došao
sam po vas. Večerat ćemo u vrtu.
Pošao sam za njim niz stepenice, pa kroz visoki i široki tnjem,
zatim kroz unutrašnje dvorište i onda u vrt. Bio' je to cvijetnjak
kakvog nisam očekivao. Spustio se mrak pa mu nisam mogao sa-
gledati kraja. Ali, bili smo okruženi miomirisima a krošnje drveća
šumjele su iznad nas.
U velikoj, prekrivenoj sjenici u kojoj je gorjela svjetiljka bila je
postavljena večera. Stol se gotovo svijao pod teretom jela. Pe- čenka
od najmanje petnaest funti zavodljivo je mirisala. Zlatni grlići boca
izvirivali su iz srebrnih posuda za hlađenje. Ali, naj- draža mi je bila
iskrena srdačnost kojom su nas dočekale obje dame.
Ubrzo sam primijetio da je yerbatero vrlo li^epo govorio o meni.
Pa ipak nije bilo onog bučnog nametljivog poštovanja koje mi je bilo
jučer iskazano u San Joseu. Covjek se zaista vrlo pri- jatno osjećao
kod ovih finih ljudi.
Iz jednog ugla u vrtu odjeknuli su glasni, zadovoljni glasovi i
zveket čaša.
— Cujete li ? — upitao je Monteso. — To su moji yerbateri, Sto
ja imam, imaju i oni, a kad ja gladujem i oni nemaju što jesti, Dobri
momci u koje se čovjek može pouzdati! Uskoro ćete ih još bolje
upoznati,

4
 Naravno da se razgovor prije svega poveo o tome kako smo se nas
dvojica upoznali i što smo do danas zajedno doživjeli. Tada je došao
peon i javio da je stigao neki nepoznati gospodin, neki pot- poručnik
koji bi htio govoriti sa senjorom, budući da senjor nije kod kuće.
Dama je dopustila da ga dovede k njoj.
Kad je došao, saznali smo da ima nalog kupiti izvjestan broj
konja. Ima sa sobom i novac kako bi ih mogao odmah isplatiti, što je
njemu, s obzirom na prilike vrlo prijatna stvar. Na žalost je sa- znao
da senjor nije kod kuće i bilo bi mu veoma nezgodno da se vrati
neobavljena posla.
— Moj se muž Vraća najkasnije sutra popodne, — objašnjavala
je ona. — Ako imate toliko vremena, senjore, bit će mi drago da do
tada budete moj gost.
— Hm ! — odgovorio je zamišljeno. — Vremena bih imao, ali ću
u tom slučaju izgubiti cijelo prije podne.
— Ako je tako, — umiješa se Monteso, — onda ću sutra ujutro
poći s vama. Ja sam vlasnikov brat i ujedno kompanjon pa imam
pravo da u njegovo ime sklapam poslove.
 — U tom slučaju doći ću ponovo sutra ujutro.Ali mi vas, senjore,
nećemo pustiti. Ili možda smatrate da estanzija del yerbatero nije
dovoljno gostoljubiva.
— Ne. To nisam mislio. Ali ne mogu prihvatiti vaš ljubazni poziv
jer nisam sam, sa mnom je još pet konjanika koji su mi po- trebni
kod otpreme konja.
— No, pa na estanziji ima mjesta i za više osoba. Dopustite da se
pobrinem za vaš smještaj.
On je otišao a potporučnik je morao sjesti da s nama večera.
Trudio se da bude učtiv. Pa ipak mi se nij( svidio. Nisam ni sam znao
koji je razlog. Bio je stariji, mnogo stariji nego što su obično
potporučnici — mogao je imati preko četrdeset. Ali to još nije bio
razlog antipatiji. Čitavo mu je lice osim obraza bilo zaraslo u bradu.
Obrve su mu bile guste i sraštene. Pogled mu je bio prodoran, iako se
trudio da ga ublaži. Uniforma je bila fantastično skrojena i iz gruba
sukna. Nije ostavljao dojam oficira, ali ja nisam dovoljno poznavao
ovdašnje prilike pa sam ga uspoređivao s njegovim evrop- skim
kolegama.
Cudno je bilo da je njegova prisutnost na isti način djelovala i na
ostale. Razgovor je zapeo. Potporučnik se svim silama trudio da bude
prijatan, ali mu to nije polazilo za rukom. Odjednom smo se ohladili.
Najviše se obraćao meni. Činilo se kao da sam mu naročito
zanimljiv. Raspitivao se za moju domovinu, o prilikama koje vla- daju
tamo, a njegova su pitanja bila tako budalasta da često nisam znao
kako sam mogao propustiti, a da ga ne osramotim. Čovjek je bio
strašna neznalica. Kad bih rekao nešto poučno, pogledao bi me
svojim tamnim očima kao da sam učinio smrtni grijeh, Zato nije bilo
nikakvo čudo što je razgovor napokon sasvim zapeo. Pokvario nam je
ugodno veče.
Vjerojatno je to i osjećao jer je ustao i zamolio da se može udaljiti,
budući da je umoran. Činilo se da nije znao, kako je to bilo veama
netaktično. Senjora ga je kaznila time što je nijemo kimnula glavom, a
Monteso je pozvao peona i naredio mu da potporučnika odvede u
njegovu sobu.
Odahnuli smo kad je otišao. Poslije izvjesnog vremena Čapitao me
yerbatero:
— No, senjor, kako vam se sviđa naša konjica?
— Zar je ovaj potporučnik njen tipieni predstavnik?
— Srećom nije. Ne razumijem kako mogu ovakva čovjeka poslati
u kupovinu konja. Uopće nemam volje da s njim trgujem.
Najvjerojatnije ću od njega zahtijevati takvu cijenu da će odmah
odmagUti.
— Trebao si to učiniti prije nego što je sjeo, — nasmiješila se
dama. — Zaboravimo ovu malu neprijatnost i budimo opet dobre
volje.
Tako smo i učinili. Sjedili smo zajedno do ponoći. Na kraju smo
svi priznali da već dugo nismo proveli tako radosna i lijepo veče.
Monteso je pošao sa senjoritom i njenom družicam, a ja sa senjorom.
Tako smo prošetali po vrtu još četvrt sata. Moj svijetli, lcožnati lovački
kaput doimao se neobično pored elegantne odieće estanziera. Tada
me yerbatero otpratio do moje sobe.

6
 Ujutro sam saznao da je čokolada servirana opet dolje u vrtu pa
sam ravno pošao onamo. Izgleda da sam bio prvj jer nikoga nisam
našao u sjenici, iako je stol bio postavljen. Zato sam prošetao do kraja
vrta. Tamo su bile neke stepenice koje su vodile do male sjenice što se
nalazila na istoj visini s gornjim rubom vrtnog zida. Odavde se lijepo
moglo vidjeti kako na okolnim pašnjacima pase stoka. Popeo sam se
uz stepenice, sjeo gore i promatrao nimalo romantičan, ali zato vrlo
živahan krajolik. Nisam bio gore ni dvije tri minute kad sam začuo
korake koji su se pribiližavali mom kutk'u. Sjenica je bila gusto
obrasla lišćem tako da me izvana nisu mogli vidjeti. Izmedu lišća
ugledao sam dva prljava i bradata momka koji su se zaustavili blizu
sjenice i živo razgovarali. Imali su crvene kape, plavo i crveno prugaste
ponche i crvene chiripe. Na nogama su im bile čizme bez đonova, ali s
ogromnim ostrugama.
, Bila su dvojica od onih pet konjanika koji su došli s potpo-
ručnikom. Nisam mogaa čuti o čemu govore jer su razgovarali vrlo
tiho. Onda su se približili sjenici. Zaustavili su se kod stepenica pa
sam čuo kako jedan veli:
— Ne moramo se plašiti jer mi ni najmanje ne riskiramo.
— Znam kao i ti i ne bojim se. Samo sam mislio da su okol- nosti
teže nego što smo se nadali.
— Zbog yerbatera?
— Da. Tko bi pomislio da je on estanzierov brat i kompanjon.
Zbog toga se trgovina mijenja. Od kupovine konja bit će...
Prestrašeno je zanijemio. Izgovarajući posljednje riječi dospjeli su
u sjenieu i ugledali mene. Njihova suncem opaljena lica postala su još
tamnija jer im je od zbunjenosti navrla krv u obraze. Bili su uvjereni
da sam čuo zadnji dio njihova razgovora.
— Oprostite! — povikne jedan od njih. — Nismo znali da je netko
ovdje, senjore.
Umjesto odgovora samo sam ih oštro pogledao. To ih je još više
zbunilo. Okrenuli su se i otišli.
— Do đavola! — čuo sam jol kako kažu. — Tko bi mislio da
ovaj...
Više nisam ništa razumio jer su već bili daleko. Zabrinuo sam se
zbog onog što sam čuo. Zapravo nisu rekli ništa što bi moglo izazvati
sumnju. Ali, sumnja se ipak pojavila. Imao sam osjećaj kao da se
nama ili barem meni sprema neka opasnost. Ali, odakle dolazi i kakva
je, nije mi bilo jasno.
Pričekao sam još koji trenutak i onda sišao u vrt te se uputio
onamo gdje smo trebali popiti čokoladu. Usput sam naišao na
Montesa. Tražio me u mom apartementu, ali me nije našao. Zato se
nadao da će me naći u vrtu. Naravno da sam mu od riječi do riječi
ispričao sve što se u međuvremenu dogodilo.
ćudno.
— Kako? Ja mislim da ne.
— Ljudi su spominjali nekakav rizik!
— Svaka kupovina konja predstavlja rizik.
— Imali su razloga da se plaše iako se nije radilo o njima
samima. Po njihovu mišljenju okolnosti su se pogoršale kad su saznali
da ste suvlasnik estanzije.
 — Vjerojatno misle da ću ja kao iskusni yerbatero tražiti višu
cijenu od svog brata.
— A ja mislim da se njihove riječi odnose na nešto sasvim drugo.
Nije li u to opet umiješan onaj tobožnji komesar?
— Htio bih znati kako! Gledate suviše crno. Kad vi u nešto
sumnjate, teško vas je razuvjeriti. I u najjednostavnijim stvarima
naslućujete opasnost. Vaša je sumnja neopravdana. Vjerujte. Evo,
moje šurjakinje, njene kćerke i oficira. Ne uznemirujte se!
Monteso nije bio obučen kao sinoć. Htjeli smo izjahati i zato je na
sebi imao svoje staro odijelo. Samo još nije bio bos. Jedino su čizme
odavale da je on bogati vlasnik stoke.
Kako oficir nikom od nas nije bio simpatičan, doručkovali šmo
gotovo u tišini. Kratak razgovor poveo se jedino o prodaji konja kada je
Monteso rekao da će mu konje sada pokazati i da ću ih ja pratiti.
Danas mi se oficir još manje svidio, negoli jučer. Prije nego što
smo krenuli, pošao sam u svoju sobu. Nisam se htio izvrći bilo kakvoj
opasnosti nenaoružan. Puške naravno nisam mogao ponijeti. Nož,
dapače dva noža zatakao sam za pojas. To nije bilo napadno jer tamo
svatko nosi stalno sa sobom nož. Pored toga uzeo sam i oba revolvera.
Ali ih nisam zatakao za pojas. Htio sam da ih nitko ne vidi pa sam
povukao sare svojih visokih čizama sasvim do gore, onda ih previnuo
da su nastale neke vrste tobolca i u svaki sam stavio po jedan mali
pištolj. Tada sam otišao u vanjsko dvorište gdje su stajali pripravni
naši konji.
Konjanici su već bili uzjahali. Nije to bilo ništa napadno jer su
trebali pratiti svog oficira. Ali jedan je bio odsutan. Na žalost ovu
važnu činjenicu nisam ozbiljno shvatio. Kasnije se ispostavilo da su ga
poslali naprijed da namjesti klopku u koju smo trebali upasti.
Pošli smo. Naprijed smo jahali Monteso, potporučnik i ja, a iza
nas vojnici. Sada sam se mogao diviti brojnim stadima braće Monteso.
Stada su se nalazila dijelom na velikim pašnjacima me- đusobno
odvojenim živicom, a dijelom su se komešala na slobodnom prostoru
pod nadzorom gauča i peona.
Oficir je objašnjavao da će tek onda izabrati životinje kad pre-
gleda sve konje. Tako smo jahali od jednog do drugog pašnjaka i na taj
se način sve više udaljavali od estanzije. Pazio sam na sve jer sam
slutio podlu prijevaru. Monteso je primijetio jer je jednom prilikom
dojahao blizu mene i rekao, a da to drugi nisu mogli čuti:
— Senjore, još ste uvijek zabrinuti ?
— Da.
— Ali, ne može se ništa dogoditi !
— Još ćemo vidjeti !
— Vojnici nam ne mogu ništa, pa ni onda ako stvarno imaju
neke skrivene namjere. Trebali bismo samo viknuti ili zafućkati i moji
bi nam gaući pohitali u pomoć !
— Jedino me to donekle umiruje.
— Prema tome se nemate čega bojati 1
— Ja da se bojim? Glupost!
U to se potporučnik s konjem namjerno provukao između nas.
Htio je spriječiti da nas dvojica nasamo razgovaramo. Naravno, da to
potkrijepilo moju sumnju. Sada nas je Monteso upozorio da ćemo doći

8
u tor u kojem se nalaze najbolji, napola divlji konji. Tu je bila živica
gušća i viša nego drugdje. Ulaz je bio zatvoren čvr- stim drvenim
gredama koje smo morali maknuti da bismo mogli ući.
Ovdje smo doista vidjeli konje što ih još nitko nije jahao jer na
njima nije bilo tragova velikih i oštrih ostruga. Među njima bilo je
prekrasnih primjeraka. Ipak nisam vidio nijednog s kojim bih
zamijenio svog dorata. Primijetio sam da ga je potporučnik pro-
matrao na takav način da mi to nije bilo drago. Objašnjavo je da ove
ne želi kupiti jer su suviše divlji a da bi se s njima moglo jahati u
zbijenim redovima. Napustili smo i to mjesto. Ono je bilo skoro čitav
sat daleko od estanzije. Nekoliko gauča otpratilo nas je do ulaza. Tamo
su sjahali da opet maknu drvene grede. Iza toga smo dospjeli na
slobodni prostor i jahali duž živice od kaktusa da bismo došli do
posljednjeg stada konja. Kad smo došli do ugla živice, spa- zio sam
konjanika koji nam je jahao u susret.
— Stojte! — povikao sam. — Ne idemo dalje!
Ali je ps.ttporučnik u tom trenutku udario moga konja bičem da
je ovaj naglo potrčao naprijed. "Dok sam ga uspio zaustaviti, opkolilo
nas je oko pedeset konjanika što su se pojavili iza ugla. Svi su imali
if*tu uniformu ili bolje odjeću poput potporučnikovih pratilaca. Više
su ličili na razbojnike, negoli na vojnike.
Cekali su iza ugla kaktusove živice. Vojnik koji je jutros nedo-
stajao odjahao je da ih obavijesti kada ćemo stići Toliko mi je bilo
jasno.
Oni su nas tako stisnuli da su se naši konji jedva micali. Zato
sam povikao:
— Sto ova znači ? Odbijte od nas !
— Vi ste zarobljenici! — odgovorio je vođa.
— Zašto ?
— Već ćete čuti.
— Maknite se ! 1

Podigao sam konja i udario ga petama u slabine. Konj se pro- peo

i okrenuo, zatim je spustio prednie noge i počeo se ritati. Tako sam
načinio mjesta jer su vojnici mOTali ustuknut' da moj konj ne
SmiSilO ]e CO vrio parneLliu. iLaKaaruii siiijesia JJUUC 1 jjuvm.c
nas sa sobom. Kasom smo jurili campom tako da se nisam mogao
osloboditi i izvući iz ove gužve. Jedva sam uspio da se osvrnem za
Montesom. Bio je toliko osupnut da je zaboravio zviždukom pozvati
gauče. I da se sjetio, ne bi nam ništa koristilo. U svakom su slučaju
bili nadmoćni. Konji su jurili kao estampeda, kako Spanjolci nazi-
vaju bijeg podivljalih konja. Uzalud sam nastojao da zaostanem ili da
barem dobijem više mjesta. Čuo sam kako Monteso psuje i pro-
klinje. Nitko mu nije uzvraćao. Ja nisam ni beknuo, nisam se više ni
branio, nego sam se prepustio gomili. Jurili smo sve dalje i dalje. Pri
tom su lopovi izbjegavali naselja. Vidjeli su nas samo pojedini gauči ili
peoni koji su čuvali konje i gledali začuđeno za nama.
Tako smo jurili preko pola sata. S konja je curio znoj. Kasali smo
cijelo vrijeme i to neprekidno čvrsto opkoljeni vojnicima. Ipak sam
uspio da ove konjanike pažljivo promotrim.
Njihova odjeća nije bila jedinstvena. Svaki je imao na sebi chiripu
i poncho, drečećih boja, ali sve ostalo bilo je izabrano prema vlastitom
 ukusu. Neki su od njih imali vatreno oružje. Ostali su imali koplja.
Osim toga je svaki od njih imao bolu i laso. Vođa je bio odjeven u
fantastično skrojenu uniformu i nije imao nikakve oznake čina.
Ovako odjevenog mogao je čovjek zamišljati Rinalda Rinaldinija.
Monteso je cijelo vrijeme bio iza mene, a sad je uspio da se
probije do mene.
— Sta kažete na ovakvu podlost, senjor? — upita me daHćući od
bijesa.
— Ništa,"— odgovorio sam kratko.
— Naredit ću da ih strogo kazne.
— Zasad je to nemoguće. 'Da ste me bar poslušali.
— Molim, samo bez predbacivanja ! Govorit će čim se zausta-
vimo. Treba ove hulje naučiti reda !
Nisu nam branili da razgovaramo. Ali su se glasno smijali Mon-
tesovim nemoćnim prijetnjama. Bio je uvjeren da bismo se trebali
oduprijeti. Odvraćao sam ga. Nismo još znali što oni zapravo hoće, U
najboljem slučaju prisilili su nas samo da mimo naše volje pro-
jašimo campom. A u najgorem slučaju stvar opet nije mogla biti
naročito opasna jer nismo ništa skrivili. Objasnio sam mu i toliko ga
umirio da je odustao od nepotrebnog pružanja otpora.
Prevalili smo dobar komad puta kad su đopustili konjima da
pođu korakom. Sada sam se obratio vođi:
— Senjore, kad ćemo saznati zbog čega ste nas prisilili na ovo
bijesno jahanje ?
— U logoru, — odgovorio je kratko. — A sad šutite. Nisam
raspoložen da s vama razgovaram !
Zvučalo je strogo i neprijateljski kao što se čovjek otresa na
bitange i hulje. Zato sam mu odgovorio istim tonom :
— Umoljavam vas da budete učtiviji. Nemate posla sa slu- gama.
— Sta ste vi, to ću vam kasnije reći i dokazati! Ako sada ne
umuknete, postupit ću strožije i narediti da vas vežu kao što to i
dolikuje ovakvima kao što ste vi!
Ušutio sam. Monteso je bijesno škrgutao zubima. Dosad smo išli
ravnicom. A sad smo se našli pred brdima ili bar pred nečim što ovdje
nazivaju brdom. Bile su to samo male uzvisine s razbacanim
stijenama. Kad smo stigli na ovu malu uzvisinu, ugledali smo rijeku
koja je u ravnoj liniji presjeca'a pravac kojim smo se kretali.
— To je Rio Yi koji malo niže utječe u Rio Negro, — reče Monteso.
— Tamo dolje će biti logor.
S obje strane rijeke protezao se uski trak rijetkog drveca i grmlja.
Nije se mogao nazvati šumom. Daleko gore na desno vidio sam neki
'ranč. Cijeli je kraj bio pust, čak se nije moglo vidjeti ni stada.
Kad smo se spustili s brežuljka i približili se rijeci, vidio sam
jahača koji nam se polako približavao. Odmah sam ga prepoznao, a i
Monteso me zapita:
— Vidite li onu hulju? Znadete li tko je?
— Polieijski komesar! S'utio sam da je on umiješan u ovo.
— Da imam pušku ustrijelio bih ga kao psa!
— To je i onako nemoguće. Zašutimo sada!
Lupež je vrlo učtivo pozdravio vođu. Oslovio ga je majorom. Nas
nije ni pogledao. Njegovo se lice sjalo od zadovoljstva. Priklju- čio nam

10
se u jahanju prema rijeci. Tamo smo se pod drvećem za- ustavili i
sjahali.
Tlo je močvarno, a to je bio razlog što u blizini nisu pasla stada. I
dalje smo bili čvrsto opkoljeni, a'i sam ipak mogao lijepo vidjeti rijeku.
Nije bila odviše široka, ali je izgledala duboka.
I mi smo sjahali. Mjesto na kojem smo se nalazili razlikovalo se
od okoliee jer je bilo pjeskovito i suho. Ipak nije bilo podesno za logor.
Tko bi se zadržavao u močvarnom kraju gdje ima loših ispa- ravnja a
svakojaki insekti dosađuju ljudima i životinjama! To je bio razkjg što
se čudna konjica nije namjeravala ovdje dugo zadr- žati. Z-ato je tu
trebala biti riješena naša sudbina.
Mjesto je bilo bez grmlja i dovoljno veliko da su ljudi sa svo- jim
konjima načinili neprobojni obruč u čijoj smo sredini bili nas dvojica.
Neke su konje rasedlali. Sedla su stavili na pijesak tako da gospoda
koja su nam trebala suditi imaju na čemu sjediti. Suci su bili major,
potporučnik i tri druge dangube koje su prema onom kako su ih
oslovljavali bili kapetan, poručnik i narednik. Dragi ko- mesar bio je
kraj njih. Monteso je bio izvanredno uzbuđen, Čim smo skoči'i s
konja, htio je pobjeći, ali sam ga molio da zasad šuti i pričeka da vidi
što će s nama započeti.
Mirno smo stajali jedan kraj drugog i promatrali kako su

petorica ovih senjora sjela i veoma se trudila da im lica

poprimeŽfft _
_l rr/tl A/j- r
Pr>/3n-- -- -- - --ia- - - - -n -i r»w

—rnMir.Xf.rt _
_n ^^ "" ■ i unaa vas strijeljati lii utopiti u rijeci!
— Samo se uspdite!
— Ipak ćemo tako učiniti, ukoliko ne uspijete dokazati da ste
nevini.
— Ali vi nam ne omogućujete da vam damo bilo kakve dokaze!
Dovest ćemo svjedoke.
— Nije potrebno. A osim toga nemamo toliko vremena,
— Onda možemo jedino reći da senjor Carrera laže.
— U to ne vjerujemo. Njemu više vjerujemo, negoli vama. Stranac
je stvarno htio probosti njegova prijatelja.
— No dobro! Ali što sam ja tamo radio?
— Ništa. Ali ste onda otišli u njegov stan i do krvi ga premlatili.
Poričete li?
— Ne.
— Priznajete li da ste krivi zbog tjelesne povrede?
•— Ne. Izmlatili smo nitkova i na nekoliko mu je mjesta popu-
cala koža. Ako je to tjelesna povreda, onda je tako smatrajte.
— Dakle, šta vi tu govorite o nedužnosti! Time biste lako mogli
zaraditi smrt!
— Smrt? Tko će me osuditi na smrt zato što sam izlemao nekog
nitkova?
— Mi, senjore! Osudit ćemo vas i morat ćete se pomiriti s
osudom. Mudro ćete postupiti ako se ne budete opirali, nego budete
sve priznali. Bit ćemo, na žalost, prisiljeni da vas obojicu strijeljamo.
Ipak, htio bih da vaša smrt bude što blaža.
— Do đavola! Ne želim biti ubijen ni blago ni grubo! Razumi- jete
li, senjore. A ovo što vi namjeravate smatrapa umorstvom- Zato što
smo premlatili jednog nitkova, ne možemo biti osuđeni na smrt!
 —• Ipak! Mi sudimo po vojnim zakonima! Proglašavam opsadno
stanje na mjestu gdje se momentano nalazimo. Sada ćete vjerojatno
uvidjeti da sam prisiljen poduzeti najstrože mjere!
— Nikako ne uviđam. Ponovo izjavljujem da vas ne smatram
nadležnim da donosite bilo kakve osude.
— A ja ponavljam da ne želim da me i dalje vrijeđate. Ako tako
nastavite, sami ćete biti krivi što ću morati poduzeti strože mjere!
— Prijetite li možda? Ne pada mi na pamet da vas dopustim da
sa mnom postupate kao sa zločincem.
— Onda da vidimo što ćete uraditi! — Svežite ga!
Na tu zapovijed pristupilo je pet ili šest konjanika yerbateru.
Branio se, ali uzalud. Svezali su mu ruke na leđima. Psovao je na sve
moguće načine. Mahnuo sam mu i opominjao ga, ali uzalud. On je
tražio da mu pomognem, da ga odvežem, a kada to nisam htio učiniti,
ispsovao je i mene. Toliko su se tada ražestili da su mu svezali i noge
te ga polegli na pijesak. Mogao sam posegnuti za revolverima, ali sam
bio siguran da se time ne bi naš položaj popra- vio, nego, dapače',
pogoršao. Možda bismo na taj način mogli doći do naših konja i
odjahati, ali i to mi se nije sviđalo jer smo sa syih strana bili pkruženi,
Na bijeg se moglo pomišljati samo u slučaju ako uspijemo da nam
nitko ne bude iza leđa. Tako bismo držali Ijude u šahu. Nisam se
bojao njihovih noževa i koplja, a ni pušaka ni lasa. Ali su za nas bile
vrlo opasne bole. Kad bismo uspjeli pobjeei, što bismo učinili protiv
pedeset bola koje bi poletjele za namal
Morali smo biti hladnokrvni i razboriti. S Montesom nisam više
mogao računati. Ležao je svezan na zemlji i nije mi mogao pomoći.
Nisam ni sam znao kako bih sebi i njemu pomogao. se major obrati
meni:
T-. Nadam se, senjore, da mi nećete i vi otežati dužnost. Kako
vidite, svaki je otpor uzaludan, Prepustite se dakle svojoj sudbini!
— Prepustiti se neminovnoj sudbini, senjore, nije nikakvo
umijeće, Ali dok se ne uvjerim da drugog izlaza nema, dotle se ne
predajem.
.— Ako jnalo promislite, uvidjet ćete da ste izgubljeni,
— Ba£ to ne mogu da uvidim. Vi ste me posve protuzakonito
lišili slobode. Nikako niste vlast koja bi imala pravo da me uhapsi.
— Ja sam vam već rekao da j'e dovoljno da se mi saml smatramo
kompetentnima.
— Dakle, kažem vam da ću se sili pokoriti samo uz protest.
Spreman sam da vam dajem izjave i da govorim s vama kao caballero
sa caballerom, ali ograđujući se od toga da ste vi kompetentni.
— Ovo posljednje sasvim mi je svejedno. Glavno je da ni sebi ni
nama ne činite poteškoće. Drago mi je što ste pripravni da mirno i
sabrano odgovarate. Dakle, priznajete li da ste krivi za pokušaj
umorstva?
— Na žalost ne mogu udovoljiti ovom vaš'em zahtjevu, senjore.
Nisam pokušao ubiti čovjeka!
Izvadio je nekoliko cigareta iz džepa, zapalio, pružio je i meni
jednu i rekao:
— Obećali ste da ćete se ponašati kao caballero. Nadam se da
ćete održati obećanje. Izvolite zapaliti cigaretu! Prijat će vam, jer je

12
vrlo dobra vrst. Dakle, skratimo postupak time što ćete kratko i
igkreno priznati!
Zapalio sam cigaretu na njegovoj, naklonio sam se zahvaljujući i
odgovorio:
— Da se i radi o nekom priznanju, trebalo bi prije toga koješta
uraditi što ste dosad propustili.
Recite, molim, što smo dosad propustili!
— Ponavljam da vas ne smatram kompetentnim. Ali i da jeste,
morali biete se najprije predstaviti. Optuženi moraju znati pred
kakvim se sudom nalaze. Morate navesti njihova imena i imena
eventualnih svjedoka. Potreban je javni i državni tužilac. Optuženi
moraju imati branioce. Ukratko nedostaje mnogo toga što bi zapravo
bilo nužno. Vi ćete mi to oprostiti!
— Ja vam opraštam isto tako kao što ćete i vi nama oprostiti. S
obzirom na okolnosti, nemamo vrernena da se pozabavimo formal-
udovoljiti vašim željama. Ja sam major Cadera od nacionalne garde.
Vaijda ste već ćuli to ime?
— Zalim, ali tek sam nekoliko dana u ovom kraju.
— Ne smeta. Sad ste me lično upoznali. Da vam predstavim i
gospodu kolege?
— Hvala! Vaše mi je ime dovoljno, senjore!
— Milo mi je. Vidim da stvar shvaćate kao pravi caballero.
Neizmjerno mi je žao što moram smaknuti čovjeka vaše naobrazbe i
vaših vrlina, ali se nadam da ćete mi oprostiti jer ja samo izvršavam
svoju dužnost.
— Veoma žalim što vas moram razočarati jer svoje smaknuće
smatram još uvijek vrlo problematičnim.
— Molim vas, uvidite već jednom da ste u zabludi, senjore.
Odlučeno je da morate umrijeti jer su vaši zločini dokazani.
— Molim vas da navedete svjedoke koji nas terete.
— To je senjor Mateo Zarfa koga već poznajete!
— On je vjerojatno trgovac?
— Bio je, a sada je privatnik.
— On, dakle, nije policijski komesar, nego nam je lagao!
— Ne smeta. On nas je sreo i prijavio vas. Nije smio ništa zatajiti.
Sad poznajete i mene i njega. Ali da vam potpuno udovoljim, provjerit
ćemo identitet obojice optuženih. S vašim drugom za sad neću
govoriti. Vrijeđao me je, a sa mnom i cijeli vojni sud. Ali vi ste uljudan
čovjek. Recite mi tko je on?
— On je senjor Mauricio Monteso, suvlasnik estanzije del yer-
batero odakle ste nas odveli.
— Vi se varate, senjore, vaš drug nije taj za koga se izdaje.
— To je on.
— Vaš drug je obični yerbatero koji je kao zavjerenik bio u
Montevideu. Dopustili ste da vas zavara. Prijeđimo radije na vaše
generalije. Vi tvrdite da ste stranac i da ste tek nekoliko dana ovdje.
Možete li to dokazati?
— Imam putnicu.
— Molim vas, pokažite je!
 Bilo je opasno predati mu tu ispravu jer se moglo desiti da mi je
ne vrati. Ali kako je pedeset osoba bilo spremno da me na to prisile,
izvukao sam lisnicu i predao mu putnicu. Pregledao ju je, složio i turio
je kao što sam i pretpostavio sebi u džep. Zatim me upita:
— Imam li sa sobom još neke druge stvari. Možda vam je po-
znato da optuženi ne smije imati ništa u džepovima. Moram vas za-
moliti da sve izvadite i predate. Vaš novac!
Dao sam mu lisnicu i novčanik.
— Kukavice! — čuo sam kako Monteso ljutito govori.
Nisam se osvrtao na to što je rekao, već sam pazio kamo će major
staviti moj novac. Stavio ga je u unutrašnji džep svoga plavog zlatom
opšivenog kaputa.
— Imate i sat, kako vidim, — nastavljao je on. — Uvidjet ćete da i
njega morate predati.
— Evo ga! — odgovorio sam poslušno.
Stavi ga u vanjski džep kaputa i primijeti vrlo zadovoljnim tonom:
— Imate li još kakve predmete koje bih morao zaplijeniti?
— Nemam. Vi sad posjedujete svu moju imovinu.
— A i vaše oružje, — reče. — Je li vam sad jasno da ste posve u
našim rukama?
— Uviđam.
— Drago mi je i nadam se da ćete se sada pomiriti sa sudbinom.
Formalnosti što ste ih zahtijevali ispunjene su. Možemo prijeći na
stvar. Ponavljam pitanje, osjećate li se krivim zbog pokušaja
umorstva?
— O tome nema ni govora jer upravo sam ja onaj koji je trebao
biti umoren.
Ispričao sam mu kratko čitav događaj, ali su ljudi slušali samo na
pola uha. Namigivali su jedan drugome kad sam predavao sat i novac.
Jesu li zaista vojnici ili drumski razbojnici? A ni major nije pažljivo
slušao. Kad sam dovršio, upitao me:
— I vi tvrdite da ste rekli istinu? Da čujemo protusvjedoka.
»Komesar« se približi i reče:
— Sve što je ovaj stranac rekao, to je čista laž. Napao je mog
prijatelja i kad je ovaj uspio pobjeći, progonio ga je s yerbaterima do
njegova stana gdje su jadnika izbičevali do krvi.
— Ali ne na moj zahtjev. Senjor Monteso će posvjedočiti da sam
se udaljio dok su čovjeka tukli. Uskoro sam se vratio da im kažem da
prestanu.
— Laž, sve je to laž!
— Cujete li? Svjedok tvrdi da je sve laž, — rekao je major.
— On, naravno, ima za to razloga i samo se radi o tome da li
vjerujete njemu ili meni.
— Naravno njemu.
— Pa ipak ste malo prije rekli da ne izgledam kao lažac.
— Samo ukoliko se odnosi na predmet o kom se prije toga radilo.
A sada ostaje otvoreno pitanje pobune i veleizđaje. Sto imate na to
reći?
— Ne znam što sam skrivio da me tako optužuje.
— Sad ćemo vam odmah dokazati da ne govorite istinu. Senjor
Mateo što ste čuli u vrtu trgovca Rixia u San Joseu?

14
 A tako! Znači taj se čovjek ušuljao u vrt i prisluškivao? On je u toj
kući stanovao kao naučnik pa je poznavao i vrt. Bio sam znatiželjan
što će reći.
— Potražio sam jednog mog poznanika u San Joseu, — započeo
" * 3
—1
J J
— - - « ■ " — —
4 r t / J t ^ A fwv»/\ iSli ii trff i fi
 i probudio i ugledao Mateovu spodobu. Ali je bilo kasno da ga uhva-
tim. Ujutro sam našao na pragu crvenu nit. Kako je moj lovački
kaput na indijanski način ukrašen crvenim šavom, predmijevam da
su papiri u njemu sakriveni. Mateo je vidio da je šav crven i u San
Joseu nabavio konac ove boje. Na drugoj stanici zatekao sam ga
kako se noću šulja oko senjora Montesa. Uvjeren sam da mu je on
te papire ušio u kaput. Trebalo je samo oporiti šav i onda opet
sašiti.
— Laži, same laži! — nasmijao se Mateo. — Bilo bi smiješno
povjerovati.
— Bez brige! — odgovorio je major. — Ja u to, naravno, ne vje-
rujem. Jeste li zapamtili na kojem je mjestu ovaj stranac sakrio
papire?
— Posve tačno. Vidi^ sam, naime, da mu je stari Rixio otraga
oporio šav. Nisam imao vremena da dalje promatram. Ali mogu se
zakleti da su papiri tamo sakriveni.
— Pokažite nam to mjesto !
— Evo, ovdje!
Govoreći to, pokaže ovaj klipan prema stražnjem rubu mog
lovačkog kaputa. Posegnuo sam onamo i naravno osjetio da tamo
nešto ima. Skinuo sam kaput i pogledao ono mjesto. Postava se sa-
stojala od najfinije jelenske kože, tanke i mekane poput katuna.
Prvobitni šav koji se mogao i noću napipati vršcima prstiju bio je
oporen a onda opet nanovo sašiven što se lako moglo vidjeti jer su
se stari i novi šav znatno razlikovali. Zatražio sam od majora nož i
razrezao šav. Na tom mjestu bila su isto tako dva papira kao i u
Montesovu kaputu.
Vrlo bih rado pročitao što na njima piše, ali major je bio brži od
mene i oduzeo mi papire i nož. Strogo uzevši moglo mi je biti
svejedno. Postao sam svjestan da se nalazim u životnoj opasnosti.
Nisam bio sasvim siguran odakle će udarac stići. Saznao sam tek
kasnije. Valjalo je pobjeći.
Sada su se oficiri vratili do svojih sjedalica i čitali su papire koji
su išli iz ruke u ruku. Kad su bili gotovi, tiho su se dogovarali. Tada
major reče:
— Potpuno smo se uvjerili u vašu krivicu. Vjerojatno nemate
namjeru da je poričete ?
— Ja ništa ne poričem.
— Lijepo ! Dakle, budući da ste priznali...-
— Stanite ! — prekinuo sam ga. — Nema ni govora o nekom
priznanju. Vi me niste dobro razumjeli. Poricati se može samo ono
što je čovjek stvarno učinio. Kako ja nisam ništa učinio, ne mogu
v ni poricati. Dapače, veoma odlučno tvrdim da o tim papirima nisam
imao pojma. Mateo ih je kod nas sakrio.
— Senjore, nemojte se ljutiti, ali obojica imate bujnu maštu ako
mislite da vam vjerujemo. A napose što se vas tiče, smatrao sam vas
dovoljno otmjenim da časno priznate istinu !
— Hvala na iskazanom povjerenju ! Ali nije mi ni na kraj pa-
meti da se samo zbog otmjenosti dadem objesiti. Možemo li saznati šta
piše na tim papirima?
— Ne možete. Stvar je toliko važna da mora ostati tajna, Vi,
dakle, ne priznajete da ste znali za njih ?

1
 — Ne.
— Ali ne poričete da su papiri nađeni kod vas ?
— To, dakako, priznajem.
— No, to je dovoljno. Irnate li još što navesti u svoju obranu ?
— Ne. Mogao bih još štošta reći, ali znam da bi svaka riječ bila
uzaludna.
— Sad ćemo se dogovoriti o osudi koja smjesta mora biti izvr-
šena.
Dok su se oni tiho dogovarali, dopuzao je do mene Monteso :
— Ne shvaćam vas. Ponašate se kao prava kukavica. Sad će nas
obojicu strijeljati.
— Možda mene, ali vas neće, jer se zapravo ne radi o vama.
— Sumnjam.
— Uvjeren sam. Vama neće pasti glava, ali zato ipak nećete lako
proći.
— Kakva nevolja ! Samo da sam vas poslušao !
— Ne predbacujte sebi ništa ! Tako nam je bilo sudeno... Steta
što ste vezani. Možda se možete osloboditi. Pružit ću vam priliku za to.
— Kako ?
— Pokušat ću bježati. Svi će poletjeti za mnom, a vi biste mogli
umaći.
— Nemoguće ! Na bijeg se ne može ni pomisliti.
— Stalno mislim na to tako da mi je svejedno što senjori sada
tamo odlučuju.
— Nećete dospjeti ni do konja! Namjerno su ga odveli iz vaše
blizine. I ako se uspnete u sedlo, prva će bola obaviti vas i vašeg
konja.
— Pobjeći ću pješice.
— Onda će vas poslije nekoliko koraka opet uhvatiti.
— Vidjet ćemo ! Prije svega ne gubite nadu. Cvrsto sam uvje- ren
da ću pobjeći. Odmah ću odjahati nazad na estanziju del yerba- tero...
— Konja ćete naći dovoljno na campu. Osim toga će danas
popodne stići moj brat.
— Pozvat ću ga da pođe u potjeru. Sigurno ćemo vas oslobo- diti.
Samo nemojte da netko nešto primijeti ! Dokazat ću vam da nisam
kukavica. Više bih se bojao trojice Indijanaca nego ovih pe- deset
konjanika. Svakako ću pobjeći, ali ću prije toga dragom se-
- oaiLL gurnje cujeiove visoklh sara u kojima
su se nalazili pištolji do kraja i čvrsto ih stegao da u njih ne može ući
voda kako bi revolveri ostali suhi. Nitko to nije primijetio. Indijanac ili
prerijski lovac znao bi što namjeravam čim na čizma- ma stežem
remenje za vodu.
Upravo su gospoda oficiri završili sa savjetovanjem. Ustali su sa
svojih sjedišta. Po njihovim ozbiljnim licima vidjelo se da će sada biti
proglašen3 osuda. Ipak je ta ozbi'jnost izgledala namje- štena kao što
je, uostalom, onima kojima nije prijetila nikakva opa- snost čitav
postupak mogao izgledati veoma smiješan. Svi su znali kako će gl asiti
osuda. Njihova lica nisu bila uzbuđena. Samo su bili znatiželjni kako
ću se ponašati kad ona bude izrečena. Bio sam spre- man. Postojala
je samo jedna'mogućnost bijega, i to ona kroz vodu gdje sam mogao
biti siguran od bola. Znao sam da me nijedan od ovih ljudi ne može

2
nadmašiti u plivanju. Rijeka je bila uska i du- boka, što mi je upravo
odgovaralo. Trebao sam dva put udahnuti dok prijeđem prijeko. Sto
se tiče mojih stvari koje su se momen- tano nalazile kod majora nije
mi bi[o ni na kraj pameti da ih osta- vim. One su se nalazile u lijevom
džepu njegova kaputa. Dokumente je oficir stavio u donji džep. Moj
sat bio je zaptiven i nije mi propu- štao vodu, a na lisnici bio je
zatvarač koji je na neko vrijeme mogao spriječiti da u nj ne prodre
voda. Bio sam uvjeren da ću nekako uspjeti pobjeći. Nisam zaboravio
na svog konja, ali je bilo nemo- guće da se sad odmah i njega
dočepam. Tada je major podigao glas:
— Ovaj je visoki i časni sud odlučio a ja kao njegov pred- sjednik
imam zadatak da objavim: Prvo, da se senjor Monteso oslo- bađa
optužbe zbog pokušaja umorstva, ali se osuđuje zbog tjelesne ozljede.
Na osnovu dokumenata koji su nađeni kod njega dokazano je da je
kriv zbog sudjelovanja u izdaji domovine. S obzirom da plan nije
ostvaren i s obzirom da je samo pomagao, optuzeni se osu- đuje na
deset godina teške robije. Optuženi će smjesta biti spro- veden u
zatvor.
— Jesam li vam rekao? — upitao sam tiho Montesa. — Ne radi
se uopće o vama.
— Možda o vrlo visokoj otkupnini.
— Lako moguće.
— Drugo, da se njegov sukrivac, stvarni podstrekač z'očina,
doduše, oslobađa od optužbe zbog tjelesne povrede, ali se zato osu-
đuje zbog pokušaja umorstva i dokazane veleizdaje. Suci su se po-
slije temeljitog razmišljanja jednodušno složili da se osudi na smrt.
Osuda se ima izvršiti odmah, i to strijeljanjem.
Svi su pogledi bili upereni u mene. Pravio sam se kao da ništa ne
primjećujem.
— Imaju li osuđeni što da primijete? — upitao je oficir.

Ne, — odgovorio je Monteso. — Ono što bih

ja imao za reći, čut ćete kasnije.Usprkos ovim
rijeeima drhtao mu je glas. Bio je isto tako za-
brinut jer je uspjeh moga bijega bio i za njega
jako važan. Ja saii bio posve miran. Poznato je
da nastupom očekivane opasnosti ne- staje
strah.
— A vi, senjor ? — upitao me major.
— Ja vas uopće ne priznajem za svoje suce.
Vi niste ovlašten: da sudite ni domaćim ljudima,
a kamoli strancima. Domaćim Iju- dima
preostaje još žalba na višu instancu. Prema
tome ne može biti ni govora o neposrednom
izvršenju osude. Kako sam.ja stranac,
 zahtijevam bezuvjetno da se sa čitavom stvari
upoznaju predsta- vniei moje zemlje.
I dogodilo se ono što sam i pretpostavljao —
svi su se smijali. A major mi je odgovorio :
— Ja sam vam već rekao da su prigovori
ove vrste posve bes- korisni. Smatramo se
kompetentnima i izvršit eemo osudu. Imate li još
nešto da primijetite ?
— Da, imam nekoliko želja.
— Recite. Ako budemo mogli, ispunit ćemo
ih.
— Koliko ću još dugo živjeti, senjore ?
On izvadi moj sat, pogleda i reče :
— Recimo još četvrt sata. Hoćete li do tada
biti spremni za izvršenje osude ?
— Hoću. Htio bih umrijeti kao caballero,
senjor, nepovezanih očiju !
— To ne mogu dopustiti.
— Zašto ne ?
— Jer je protupropisno, Vezat ćemo vam
ruke a preko očiju ćemo vam staviti maramu,
— Onda bih barem htio vidjeti mjesto gdje
ćete me strijeljati.
On se osvrne. Pogled mu se zaustavi na
nekom drvetu koje se
nalazilo na rubu logorišta i bilo sasvim blizu
obale. Odande je čo- vjek sa tri skoka mogao biti
u vodi.
— Jeste li zadovoljni s onim drvetom ? —
upitao je, pokazu- jući rukom. — Tamo se
možete nasldniti pa će moji ljudi imati sigurnu
metu.
—- Imat će i ovako, a da se i ne naslonim.
Ja se ne klimam.
— Imate li još kakvu želju ?
— Nešto bih želio vama, senjore.
— Meni ? A što bi to trebalo biti ?
— Da zbog izvršenja bsude nada mnom
nemate neprilika i kad se opet jednom sretnemo
da budemo prijatelji.
— Ne plašim se nikakvih neprilika, a o
našem ponovnom su- sretu ne vrijedi trošiti
riječi.
Bilo bi mi drago, — dodao sam, — kad bi moj drug prisu-
stvovao strijeljanju. Molim vas budite tako ljubazni da mu
odve- žete noge kako bi mogao stajati. I onako su mu vezane
ruke pa ne mođe pobjeći
.o zeiite ? — upita ga major.
— Da svežem osuđenika. To mi je dopušteno, jer ja sam svje-
dok.

4
 Kao da je htio dobiti i ovu zadovoljštinu. Ne čekajući prista- nak
oficira, pristupi k meni i naredi:
— Stavite ruke na leđa ! Vrijeme je!
— Cemu to ? — upitam ja.
— Da napokon dobijete zasluženu kaznu.
— Najprije treba da dobijete svoju, huljo!
Udario sam ga pesnicom odozdo u nos. Odletio je daleko i srušio
se na zemlju. Odmah se digao, ali je ostao omamljen stajati, ruka- ma
je pokrio nos i strašno zaurlao. Nitko se nije pokrenuo da mu
pomogne. Činilo se kao da im je bilo drago zbog ove odmazde. Izda-
jica obično dobiva plaću, ali rijetko kada hvalu. I major me samo blago
opomene:
— Sto vam pada na um, senjore ? Da u mojoj prisutnosti na-
padate ovog čovjeka ?
— Neka me pusti na miru ! Da li on ovdje naređuje ili vi ? Ne
želim da mi se, prije nego što nedužan umrem, taj čovjek ruga.
— Nedužan, senjore ! Ne svađajmo se. Cetvrt sata je prošlo.
Svezat ću vas sada uz ovo drvo. Hajdemo !
— Jeste li već odredili vojnika koji će me strijeljati ?
— Odmah ću to učiniti.
— Htio bih samo svom drugu pružiti ruku.
Zagrlio sam yerbatera koji je sada stajao i šapnuo mu u uho:
— Dobacit ću vam nož. Pazite i nastojte da njime prerežete
remen.
Krug se rastvorio i major me odveo do drveta. Ni u jednom
pogledu nije bilo saučešća. Ubijanje čovjeka nije moglo uzbuditi ove
ljude. Naslonio sam se na drvo. Major je podigao maramicu i remen
koji je Mateo ispustio kad sam ga udario.
— Dakle, senjore ! — reče on. — Došao je ozbiljni trenutak.
Nadam se da nećete zadrhtati!
— Sumnjam. Mogu li još saznati što ćete učiniti s mojim stva-
rima ?
— Bit će poslane vlastima. Vama više nije potreban ni sat ni
novac. Stavite ruke natrag i obuhvatite drvo !
Pripremio je remen. Strijelci još nisu bili određeni. Nijedan nije
imao pripremljenu pušku, a koplja i bole visjele su im na sedli- ma.
Došao je odsudni čas, Monteso me promatrao pogledom punim nade i
iščekivanja. Smatrao je da sam izgubljen.
— Ipak, senjore, — odgovorio sam mu. — Oboje mi je toliko
potrebno pa ću vas zamoliti da mi ih odmah dadete.
Pogledao me začuđeno.
— Kako to mislite, senjore?
— Po prilici na ovaj način !
Posegnuo sam u gornji džep njegova kaputa i strgao ovaj dio
njegove unitorme u kojem su se naiazile moje stvari. U istom tre-
nntku zataknuo sam za svoj pojas strgani dio uniforme i njegove
mževe. Jedan sam nož stavio u zube a drugi dobacio Montesu.
— Ali, senjore, šta ... — poviče major. Nije dospio dalje. Spo- pao
sam ga za ovratnik — jedan skok — još jedan — i još jedan
------i skočio sam s njime u vodu gdje sam ga ispustio. Prije nego
 što se voda iznad mene zaklopila čuo sam galarou vojnika. Sve se
odigralo takvom brzinom da nijedan nije stigao da pritekne u po-
moć svome vodi. A on sam bio je toliko iznenađen da se nije ni po-
kušao braniti.
Sešir sam već ranije čvrsto nataknuo na glavu da mi ga voda ne
odnese. Majora sam povukao sa sobom u vodu da bih odvratio
njegove ljude da pođu za mnom u potjeru jer se moglo pretposta- viti
da će nastojati najprije njega izvući iz vode. Zaronio sam i pli- vao
ispod vode što sam brže mogao. Kad sam prvi puta izronio da
udahnem, otišao mi je šešir. Prošlo je nekoliko trenutaka dok sam ga
uhvatio. Odjeknulo je nekoliko hitaca. Divlja vika čula se s obale i
čvrsti predmet zapljusnuo je pored mene u vodu. Istodobno osje- tio
sam prilično jak udarac u rame.
Bila je to bola. Pogodila me jedna od triju kugala. Da me je
udarila u glavu bio bih gotov.
Vidio sam da sam već preplivao trećinu rijeke. Morao sam samo
još jednom izroniti. Nisam to smio učiniti u dosadašnjem pravcu.
Pustio sam da me voda nosi. Ipak sam plivao prema drugoj strani, a
kad sam idući put morao izroniti, okrenuo sam se na leđa. Voda me
pomalo digla. Nos i usta izvirili su iz vode. Duboko, duboko sam
udahnuo i opet zaronio. Ovaj put me nisu ni opazili jer su gledali u
smjeru gdje sam prvi put izronio.
Sretno sam stigao na drugu, strmu obalu. Ali nisam odmah
iskočio napolje. Tu se našao nekakav korijen za koji sam se mogao
pridržati. Malo niže visjelo je iznad vode nekakvo bilje. Odvukao sam
se onamo. Guste stabljike sakrivale su mi lice pa sam raogao
promatrati drugu obalu, a da ostanem nevidljiv.
Uprvo su majora izvlačili iz vode. Nije se micao. Možda je čak bio
mrtav.
Nikome nije palo na pamet da uđe u vodu i da me progoni. Jahači
su bili s konjima na obali da vide na kojem ću se mjestu po- javiti.
Tada su tek htjeli ujahati u rijeku da me progone. Ostali su majora
izvukli iz vode. Položili su ga na zemlju i sagnuli su se nad njim
Uskoro se uspravio i počeo stresati vodu. Vidio sam kako s ostalima
zamiče iza grmlja. Ali se brzo vratio i to na konju. Jahao je na mom
doratu !
Svi su sad stajali na suprotnoj obali, znatiželjni da vide gdje ću
izroniti. Kako sam kasnije doznao, ostao je samo jedan čovjek da čuva
Montesa. Tog trenutka sjetio sam se svog druga. Ako je postojala
mogućnost da pobjegne, onda je to bilo sada kad je sva njihova pažnja
bila usmjerena na rijeku. Ako ostanem u svom skro-
onako nisam više dugo mogao ostati u rijeci. Odijelo mi je postalo
teško — nisam smio čekati da se smrkne. Morao sam izaći. Nije još bilo
podne, pa je preostalo dosta vremena do mraka. Ljudi s boia-
ma mogli bi pretražiti obalu i pronaći me u takvom stanju u
kojem, bih teško mogao pružiti otpor. Dakle, van iz vode i gore na
obalu! Polako sam se izvlačio. Gornji dio tijela bio je već vani.
Uhvatio sam korijen nekog grma i uspuzao sam,, se uz obalu. Pri
tom se grm pomakao i svi su se pogleđi uperili u njega.
Cijela je banda vikala iz petnih žila. Major je zapovjedio i
ljudi su potjerali konje u vodu. Kasnije mi je Monteso pričao da je

6
u tom času i njegov stražar potrčao na obalu da vidi kako će se
zavr- šiti potjera. Monteso je iskoristio priliku. Kad sam mu
dobacio nož, nije nitko na to pazio. Svi su pogledi bili upereni u
mene jer su se zaprepastili kad su vidjeli da s majorom skačem u
rijeku. Monteso je odmah sjeo i kad je stražar otišao, dao se na
posao. Kako su mu ruke bile vezane na leđima, bilo je teško
prerezati remenje. Legao je zato na leđa i uzeo nož u ruku, onda
je pošao do najbližeg grma. Čvrsto je zabio nož u jednu granu
tako da je mogao prerezati re- men. Čim je oslobodio ruke, izvadio
je nož i pošao svome konju koji je stajao pored čuvareva. U času,
kad je uzjahao, opazili su ga. Nekoliko je jahača još ostalo na
obali i oni pojure za Montesom.
Major se nije mogao odmah odlučiti na koju će stranu. Da
učini kao i Montesov stražar koji je skočio na konja i priključio se
po- tjeri? Ili da krene za onima koji su pošli za mnom? Oklijevao
je. U takvim slučajevima svaka propuštena minuta znači mnogo.
Čini se da mu je ipak bilo važnije da se domogne mene, nego da
uhvati Montesa. U času kad su njegovi ljudi skoro stigli do druge
obale i tamo se izgubili, potjera on svog konja, u stvari, rriog
konja u vodu. Ali gdje sam se ja za to vrijeme nalazio ! Posve blizu
! Čim sam vidio da su me primijetili, potrčao sam obalom
uzvodno. Htio sam ih, a i morao žavesti. Time što sam potrčao
uzvodno, htio sam da pomisle kako ću u tom smjeru pokušati da
pobjegnem, što mi nije padalo na pamet jer bi me inače ubrzo
uhvatili. Mogao sam pobjeći samo ako mi uspije da ih zavaram.
Na obali je bilo mnogo grmlja. Da se u njemu sakrijem ili ne.
Ako se ne pokažem neće me vidjeti i prema tome ih ne bih mogao
navesti na krivi trag. Ako se pokažem, pružio bih im dobar cilj za
njihove metke i bole. Morao sam izabrati ovo posljednje. Imao
sam sreću. Ispalili su nekoliko metaka koji me nisu pogodili.
Nekoliko bola doletjelo je, ali su pogodile samo granje koje se
nalazilo između nas. Pretrčao sam jedno tri stotine koraka
uzvodno. Za to su me vrijeme mogli vidjeti. Pošao sam tada
prema otvorenom polju dokle god su me mogli vidjeti. Onda sam
se sagnuo i otpuzao ispod grmlja do obale. Tu sam vidio kako i
posljednji jahač izlazi iz vode. Čuo gam kako su pored mene
projurili prvi jahači. Mislili su da sam već zašao daleko u polje.
Major je bio još uvijek na drugoj strani
rijeke. Gledao je za Montesovim goniocima. Kad bih ga mogao uhvatiti
i domoći se svoga konja! Ova me misao naelektrizirala. Smjesta sam
se spustio u vodu, ronio i plivao prema drugoj obali. Dva puta sam
morao izroniti da dođem do zraka. Kad sam došao na obalu, pogledao
sam prema njemu. On je baš potjerao konja u vodu. To mi je upravo
odgovaralo. Opet sam zaronio i plivao niz- vodno. Išlo je to vrlo brzo jer
je struja na tom mjestu bila veoma brza. Osim toga sam plivao što god
sam jače mogao. Kad sam opet izronio da udahnem, prevalio je on
dvije trećine puta, a ja još više. Na'azio sam se gotovo iza njega. Dalje
više nisam trebao roniti. Plivao sam svom snagom za njim. Nije se
osvrtao. Da je samo malo okrenup glavu, sigurno bi me opazio.
Plivao sam brže od konja i sve sam mu se više približavao. Konj je
kopitima dosegao dno. Lijevom rukom uhvatio sam konja za rep, a u
 desnoj sam držao nož. Jedino oficirovo oružje bila je sablja. Imao je
doduše dva sjajna pištolja zataknuta za pojasom, ali su oui izgledali
tako zgodni da nisu ulijevali nikakav strah. Na- pokon je jahač stigao
na obalu. Htio je potjerati konja, ali sam ga povukao za rep. Zbog toga
se ritnuo.
— Senjore Cadera! — rekao sam.
Kad je čuo svoje ime, prestrašeno se osvrnuo. Kad me spazio,
njegov se strah potrostručio.
— Caramba! — uzviknuo je. — Vi ste to, vi!
— Ne vičite toliko, senjore, jer ćete me prisiliti da vas ovim
nožem utišam! Siđite s konja!
— Ne pada mi na um! U mojim ste rukama i ako ne sklonite nož,
ubit ću vas iz pištolja!
Podbo je konja mamuzama da ga okrene kako bi me mogao bolje
napasti. Ali dorat, od kako je bio kod mene, nije više bio na- vikao na
takve postupke. Propeo se i ja sam mogao dohvatiti jahača. Spopao
sam ga za pas, trgnuo iz sedla i baeio na zemlju. Kako sam
istovremeno morao uhvatiti konja za uzde da ne pobjegne, brzo je
opet ustao i zgrabio me za prsa. Konj se propinjao i ritao. Nisam smio
ispusiiti uzde. Zato sam skupio svu snagu i udario majora šakom u
sljepoočnicu da se srušio. Onda sam konja Jako privezao uz nekakav
grm, izvukao majoru mač iz korica i bacio ga. Jedan mu je revolver
ispao. Drugi sam mu uzeo i također bacio. Tada sam odvezao konja i
uzjahao. Poslije letimičnog pregleda torbi na sedlu uvjerio Sam se da
ne manjka nijedna moja stvar. Sada sam opet imao svoga konja i sve
stvari. Majora nisam udario dovoljno snažno jer nisam imao dosta
mjesta da zamahnem i on se počeo buditi.
— Stanite! Senjore! — naredio je. — Vi ostajete. Ako konj pođe
samo jedan korak... — Nije dovršio rečenicu jer nije našao svoje
revolvere i kad je pružio ruku prema sablji vidio je da su korice
prazne.
— Sto ste htjeli reći? — upitao sam, nasmijavši se. Tada sam
izvadio revolver iz svojih sara.
— Tako, tako! Oduzeli ste mi oružje!
_____________„____^___— LU utnnu : ra i ]a sam s vama bio Iju-
bazan!.
— A ipak ste me nevinog htjeli strijeljati!
— Nisam mogao drugačije. Imao sam takvo naređenje.
— Od koga ?
— Ne mogu vam reći.
— A ako vas prisilim s revolverom ?
— Ubijte me ! Nalazim se u vašim rukama. Ali me nećete na-
tjerati da govorim.
— U redu. To poštujem. Budući da sam ostao živ, posve mi je
svejedno tko me je Jfitio ubiti.
— Razderali ste mi uniformu.
— Da bih došao do svojih stvari. Upozorio sam vas da su mi sat i
novac potrebni za putovanje, ali mi niste vjerovali.
— Zar ste zaista mislili na daljnje putovanje, a ne na smrt ?
— Naravno !
On me zapanjeno pogleda.

8
 — Diabolo ! Znači da ste već onda odlučili da pobjegnete.
— Da.
— Pa onda ste vi prava momčina, senjor, ja sam imao uza se
pedeset ljudi !
— Kao što ste vidjeli, nisu me mogli zadržati.
— Senjore, vi ste pravi đavo !
— Jesam, ali veoma mokar đavo. Uostalom, nemam namjere da
vas u tome razuvjeravam. Stavite svoj mač u korice i potražite svoje
revolvere ! Bacio sam ih gore na obalu gdje ih možete naći.
— Kako ćete sada ?
— Zašto pitate ? Zar me mislite još jednom uhvatiti.
Naravno da ga je to razbjesnilo jer je zaškripao zubima i pr-
kosno uzviknuo.
— Ovaj put ste mi pobjegli, a usput ste me i osramotili. Cu- vajte
se da me još jednom ne sretnete! Osvetit ću vam se!.
Kako god želite gospodine majore
.Potjerao sam konja u vodu i preplivao na drugu obalu. Sti- gavši
prijeko, osvrnuo sam se. Major je puzao kroz travu i tražio revolvere.
Bilo mi je drago kad sam vidio da je Monteso nestao. Mislio sam da je
pobjegao. Kad sam pažljivo pretražio mjesto, opa- zio sam u grmlju
prerezan remen. Po omčama koje su bile na jed- nom i drugom kraju
vidjelo se da je njime bio netko vezan. Tada sam bio siguran da je
Monteso pobjegao. Sigurno je pošao prema svojoj estanziji. Morao sam
za njim i zato sam pošao onim putem kojim smo došli. Uskoro sam
naišao na tragove mnogih konja. Sja- hao sam da ih pregledam. Sa
žaljenjem sam ustanovio da je Mon- tesa progonilo osam do deset
jahača. Bilo je vjerojatno da će se vratiti istim putem. ObiČno se
nisam bojao tako malog broja ljudi, pogotovo uz ovako odličnog konja.
Ali sam se morao čuvati bola protiv kojih se nisam mogao braniti.
Lako je izbjeći laso. Jedno- stavno se puška podigne vodoravno iznad
glave tako da se omča ne može stegnuti ili drži pripravan nož kojim se
omča odmah pre- sječe. Međutim, kako izbjeći bolu ! Ona se baca
konjima u stražnje noge da se ovije oko članaka. Zivotinja pada
zajedno s jahačem i prije nego što se ovaj snade, neprijatelji su već
nad njim. Ili se ove strašne kugle omotaju oko samog jahača i na taj
način omogućuju progoniocu da ga uhvati.
Dakle, bojao sam se samo bole i uskoro sam se osvjedočio da moj
strah nije bio uzaludan.
Da bih izbjegao one koji bi se eventualno mogli vratiti, htio sam
poći malo južnije. Ali to na žalost nisam mogao zbog močvare.
Na sjever nisam mogao jer su se tamo nalazili bolaši. Oni su,
doduše, još uvijek bili na drugoj obali rijeke. Ali, čim ih major
obavijesti da sain pobjegao, sigurno će se vratiti. Ta su me dva razloga
natjerala da izaberem put koji sam htio izbjeći. Popeo sam se
uzbrdicom kojom smo došli. Voda se još uvijek cijedila s mene. Cizme
su bile suhe, ali je zato odjeća bila posve mokra. Izvukao sam dijelove
majorove uniforme iza pojasa i iz njih izvadio sat i lisnicu. Srećom
nisu se nakvasili. Odbacio sam krpu, a sat i novac stavio u džep. Dok
sam time bio zabavljen, stigao sam na uzvisinu. I taman dok sam
zatvarao čizme da u njih ne uđe voda, vidio sam između stijena kako
se polako približavaju jahači. Zaustavio sam konja i dobro osmotrio.
 Bili su to konjanici i vodili između sebe Montesa. I oni su se
zaustavili. U čitavoj zemlji nitko nije bio tako odjeven kao ja i zato su
me već izdaleka prepoznali. Uz veliku viku pojurili su prema meni.
Vidio sam kako su otkapčali bole i vitlali ih iznad glava. Dakle, imao
sam odmah priliku da upoznam ovo opasno oružje. Obrnuo sam
konja i pojurio prema sjeveru jer.pre- ma rijeci nisam mogao. Dokle
god sam imao posla s ovom malom grupom ljudi stvar za mene nije
bila opasna jer njihovi konji nisu mogli stići mog dorata pa sam lako
mogao izmaći domašaju bola. Bio sam ispred njih više od sedam
stotina koraka. Vikali su i urlali za mnom. Osvrnuo sam se i vidio da
me ne progone direktno, nego se drže uzvisine da bi me pritjerali
prema rijeci odakle su očekivali pomoć.
To je bilo opasno jer je zemljište za mene bilo nepovoljno. Dok su
oni jahali po ravnom, golom hiptu torijega, ja sam morao obila- ziti
gromade kamenja što me prilično zadržavalo. Moj konj kao da je slutio
da sve ovisi o njegovoj brzini pa je hitao. Bio sam siguran da ću im
umaći.
Međutim, nisam imao sreće. Po radosnim uzvicima mogao
sam zaključiti da se dešava nešto značajno što je išlo
konjanicima u pri- log. Ogledao sam se i zaista! S lijeve strane
rijeke dolazili su ja- hači. Major je našao svoje ljude i
zapovjedio im da prijeđu rijeku. Ugledali su mene, a ugledali
su i svoje drugove i uzvratili isto tako glasnom,
pobjedonosnom vikom. Sad sam se nalazio u škripcu. Iza
mene močvara, lijevo rijeka sa četrdeset, a desno uzvisina sa
dese
tDII uiu s rijeive uujazju -pieina nieiu, a IHLU LUKU s>u uu (junusau
pie-
pfijfečiti piit i 6fti koji šu še kretali po tirđu. PraVač njiiidva
Kre- tšrija 6ifii6 je1 dštaf kut čiji še vrh rialažio Kdd rariča koji
šarii pri- iriijitid Vfeć prilikbfn dolaska.
Ža merie je poštojao šarho jedan ižlaž a taj se nalažio
ispred rfigfi§. Natfag riišairi rriogao. Ako ušpijem štići ria raiič
prije rijih, mogao sam možda pobjeći. Ne zato što sam famo
rriišlio riaei sklo- lilŠtei, flg ! Tarrio bih bid Opkbljferi. Tirrie še
rnoj p61džaj ne fei riirnalo popravio. Pretpostavljao sam da će
se dvije grupe vojnika tarfio šaštati. Štigrifefn li pfije iljih, rida
bi rrie mtigli samo šlijediti a ni- kakb likiijištiti. žatd sairi još
jaee pežufio. išpod ffleftć i iznšlđ fneri§ nšitavila še Itida trka.
Vojhići sti vitiali boiama iznad glavš i za- VijWi k§6 Irieiijatlei.
flili sii uvjereni da irn riteću uffiaći. Da šđiri iiriab šVojii
dpfetovku da obfačuriam š jsrogeniofciriia, ali štb itti je
K§flfeti§ ovaj rnali rfevdlver !
Pbđigafci šairi še u strferrifenu da bih koriju olakšao kas.
Lujpkatj sam ga i gladio po vratU: RazUrriio rrie. Osirii toga
bio jfe rižfrijaii ibeg vifee i riaptežaO se iž sve sriage. Ižriiićiao
šaili polako, ali Sigiif-
G6rii6§i šu t6 priiftijetiii. J6š su jače Vikali i tukli š¥oje
K6rij§. IšM6fi§tSvd0 šarii i riajriiariju povoljfiu fJfiliku da bih

10
 škfatid (Jtli I MsjDid šam: ObadVije grUpe pfibližavalfe šu še
šve vi§e i ¥iše j§đha dfilfoj, itli ja sarfi i dalje izriiitlao.
Prfestigao šarii 6riiH đfešet fia bri- jigtl i bi6 u ištoj ravriirii s
oniina s fijeke. LikoVad šflih U šebi. FtariŽ šfe pfibližavab. Ovi
s rijekef bili su tako blizu da sam iriogad fašftožriati fijihoVa
liea. Ponovo su pokušali bafciti bole. Getifi, pet; šeit fijih
{Jblet-jelo je prema merii, ali me nisu dohVatile. Sad šairi im
bie tbliko ižittakao dd me više nisu rriogli stići: Bio sirri
špašeri ili šarri bafern tak6 fnislio.
Ranč riijfe bib veiik. Njegovo bijelo ždarije svjetliio je
izdaleka si kfošflato dfVeće HadVišilo je njegov kfov. 8ilo j§
okfuierlo viso^ k6ftt ogfadofri iza koje sri izvifivale oštre bodlje
visbkih kaktriša. U sf§dirii žida bila jfe kapija. Bila jfe
btvoffeha. Dva fhuškafea i jedfla žeria štajali šu ispred'nje. Već
šU dulje vffefrieria pfomatfali Hajkii ža fflridrii. Jfedan od rijih
bio je bbUćeri kao tfapef. Rađ šfe moj dorat približio kao
strijela da bi projurio pored kapije, istupib j§ tfa^er i f&§ifio
fiiki kao 3a heće žaustaViti Kdttjši
— St6j ! Jašite u pfbpašt!
OšVfriiio šairi še. Pfogoriioći šu bili tako đaieko iža riierig
da šafri friifrio inogao žffvoVati poia rniriutfe. feonja riisain
iriogao od- mah zaustaviti, nego sam najprije morao načiniti
luk da bih še Konačfio žauštaVio pfeđ traperom.
— Kako to mislite u propast ? — upitam ga.
— Bježite Ii pred onim ljudima ?
— Da.
— Ješte li krivit
— Potpuno nevin. Nisam nikom učinio ništa na žao. Ja
sam stranac, pošteni stranac...

118

..... ........ IH f*
— Stranac, — uzviknula je žena. — Brzo uđite i Brž6 ! Brzo! Sad
će zazviždati bole !
Zaista je dvadeset koraka ispred mene pala bola i žđfila še U
zemlju. Podbo sam konja da je u skoku poletio u dvoriŽte.. Vrata šti
sg isteg trena zk miičfn zatvorila. Ižntitra šu ih učvfštili ša dvije grede.
DVof-ište nije bilo odviše veliko. Nastavljalo se na žabat kUće. Š
jedtie stfane ul&zilo še kroz išto tako čvršta vrata U drUgo fflaftj«
dvorište, okruženo gustim nizom kaktUšS U kojefh se fialažila gO-
veda. Tamo su zatvarali šafftO žloćudrfe žiVdtihje kojfe rtisu ffiogli
pUštiti na otVofeni Campo.
— Dakle vi ste stranac ? — upitala je žerta. — Vešeli Ihe ItO
sftid Vas rttogii spasiti.
 — Ne znam kako ću Varh zahvaliti za UšlUgU koju ste rfii uM-»
nili. Vjerujem da je moj spas samo privrettien, a Vi ćete škUpO pla-
titi deBroćifištVO koje šte frti učinili.
— Ništa se ne bojte. Gdje se nalazi traper Jaguat, fietnd 6ps«
snosti. To valjda i sami znate.
— fJe žrtafrt jer še tek ćetiri dđria nalazim u zsefiilji...
Naš ražgoVdr pfekiriUO je konjgki tdpot, ljtidski fažigbVOf, klfe-
tVe, Vika i iupahje na vfata.
Tada mi pristupi trapef i upita :
— Senjore, recite, molifn V&š, zbog čega Vaš proganjaju ? Po-
kušat ću da posredujem. Ukoliko ste nevini, obfanit ĆU vđs. Vi ste
sSđa ped iribjofh žaititoitt.
— Dajem vam časnu riječ da sam neViri.
— To je dovoljno, senjore.
— Pričat ćti vam zasto fne hoće uhVatiti!
— Kasnije, kasnije ! Najprije da porazgovorimo s oViltt fte-
obužđanim ijuđinia.
Traper je bio visok i koščat. Imflo je cfttL pustefii šešif g vfl0
širokim obodom i dugi crni kaput. Na nogama su mu bil§ Vi§®M§
čizme š uobičajenirn velikifh mafrtužama. Za kožhatirh pojftSom oko
Uškog štfuka bila šu pofed noža zatakrtuta i dva revOlVef& Velikog
kalibra. Lice mu je usprkos koščatosti bilo nježno i imalo blaf izr&2. Ilž
tć> šu izVfšho pfistajale njegove vfelike, plaVe Oci. Kako se sla- gala ta
r&tnifka opfema š tim gotovo dječjiftt izražofrt liGft ?
U vratima je bio četvrtašti OtVOf š poklopcem. Traper btvorf
prozorčić i upita :
— Sto želite, senjori ?
— Hoćemo unutra ! — rekao je netko zapovjeđnički. Prepo- znao
sam glas njihovog vođe.
— Tko ste vi ?
— Mi smo od guardie national a ja sam major Cadera.
— Tako ! Zašto hoćete da vas pustimo unutra ?
Zato što tražimo bjegunca koga ste vi sklonili. Osudili smo ga
na smrt, ali je pobjegao tik pred strijeljanje

12
 .;— Kojeg garnizona ?
— Sto mu gromova! Ne ispitujte nas kao da smo đaci. Na to nisam
naviknut.
— A ja sam naučen da svaku stvar ispitam do kraja. Ako ho- ćete da
vam izručimo bjegunca, moram najprije znati da li imate pravo tražiti
njegovo izručenje.
— Imamo pravo jer smo ga mi osudili.
Traper je neko vrijeme šutio. Cinilo se da tačno promatra ljude. Onda je
rekao :
— Vi ste sami sastavili ratni sud?! O tome ćemo još razgovarati. Upitat
ću najprije stranca da čujem što on o tome kaže.
— Prokletstvo! Da ovdje čekamo, dok vam ne ispriča tuce laži?! Za to
nemamo ni volje ni vremena. Ako odmah ne otvorite kapiju, provalit ćemo.
— Branit ćemo se!
— Samo pokušajte! Nas je pedeset konjanika i nećemo se dugo
predomišljati ne samo da srušimo kapiju, nego da spalimo čitav ranč.
— Polako, senjore! Ovdje se ne nalaze Ijudi koje biste mogli prestrašiti.
Ne bih vas se bojao ni da sam posve sam.
— A tako? Tko je taj hrabri junak?
— Ja sam traper Hilario.
— Traper, dakle, i to mi je nešto! Ako smjesta ne izručite bjegunca,
napast ćemo vas!
— Cujte, ja sam ovdje zapovjednik.
— Vi da ste komandant ove tvrđave! To je smiješno! Čime ćete je
obraniti?
— Najprije običnom opomenom. Jao onome tko digne ruku na ovu
kuću ili na nekog od njenih ukućana! Imamo ovdje jednog samrtnika.
— Baš nas briga! Ne bojimo se nikakvog trapera Hilarija!
— Onda vam moram reći, senjore, da imam osim ovoga i drugo ime. Tu
i tamo zovu me traper Jaguar.
— Tra-per Ja-gu-ar! — povikne major rastežući riječi i slogove kao da
se prepao. Nismo vidjeli njegovo lice. Napolju su svi umuknuli. Traper se
okrenuo prema meni:
Ovdje ste sigurni,
senjore. Ovi se ljudi
mene boje!III
TRAPER JAGUAR

Ono što sam čuo jako me začuđilo. Po čemu je taj neobični

čovjek dobio to ime? Cime ga je zaslužio. Jaguar je najopasnija
grabežljiva zvijer u Južnoj i Srednjoj Americi. Jaguar! Kako se
slagala ta riječ sa blagošću i dobrotom koja se odražavala na
njego- vom blijedom, golobradom licu! Mora da se iza toga krila
zanimljiva tajna.
Način kako je razgovarao s konjanicima imao je u sebi nešto
neustrašivo, samosvijesno i ratničko. Kad se okrenuo prema
meni, oči su mu blistale neobičnim sjajem kao da bi mogao
svlađati i naj- jačeg i najopasnijeg neprijatelja. On opet proviri na
prozorčić i poviče:
— Pričekajte! Za pola sata donijet ću odluku. Ako se za to
vrijeme netko od vas usudi bilo što učiniti, imat će posla s
traperom Jaguarom. Upamtite!

13
 Ponovo je zatvorio prozorčić. Čim sam ušao u dvorište, sišao
sam s konja i stalno ga gladio i mazio jer je svoju dužnost izvrsno
obavio.
Traper je to vidio. Pružio mi je ruku i rekao:
— Dobro nam došli, senjore. Vi dobro postupate sa svojim
konjem. Ovdje je to velika rijetkost. Uvjeren sam da ste dobar
| čovjek. Uđite u sobu.
On otvori uska vrata i mi uđosmo u dnevnu sobu koja je bila
viša nego što to biva na rančevima a strop je bio od drveta. Na
staklenim prozorima nije bilo ni trunka prašine, isto tako su sjali
od čistoće i jednostavni stol i stolice, kao i trijem. To je djelovalo
veoma prijatno. U uglu je stajala velika kaljeva peć i stara
presvučena ležaljka.
Zena koja mi je zaželjela dobrodošlicu imala je oko četrdeset
o r»ioTivi mii7 mnmn in T-\j-H rlogotdV ftn/^ing gtariii
groša više.« Druga žena koja je štajala pred kapijom bila je služavka
indijanskog porijekla. Nije ostala s nama u sobi, nego je izašla na druga
vrata. Zveket tanjura i drugog posuđa odavao je da se tamo nalazi kuhinja.
Bilo nas je sada četvero. Dok su domaćin i domaćica prinosili stolice k
stolu, rekao je traper:
— Moje vam je ime poznato, senjor. Moram vam još reći ime našeg
ranča da znate kod koga se nalazite. Vi ste, naime, moglo bi se reći, kod dva
zemljaka, kod senjora i senjore Biirgli.
— Ah, vi ste porijeklom iz Švicarske? — upitao sam rančera. —
Zaključujem to po vašem prezimenu.
— Pogodili ste.
— I senjora je također Svicarkinja?
— Ne, ona je iz Tiringije, iz okolice Arnstadta, — glasio je odgovor.
— To se nisam nadao. Svicarci ovdje u Bandi oriental nisu nikakva
rijetkost, ali da ću na Rio Negru naići na Tirinškinju, nisam mogao
očekivati. K tome još Tirinškinju koja mi je spasila živpt!
--- Oh, nije valjda bilo tako strašno, — primijetila je ona.
— Ipak! Da su bole dohvatile moga konja, bio bih izjgubljen. Strijeljali
bi me.
— Zbog veleizdaje?
— Da, i zbog umorstva. Ali, u stvari, ja sam bio taj koji je tjrebao biti
umoren.
— Nećete se Ijutiti ako vas zamolim da nam ispričate svoje iitjživljaje?
— Vi imate potpuno pravo da to saznate.
Jspričao sam im što sam za ovih nekoliko dana doživio, ođ trgnutka kad
sam se iskrcao iz broda pa do sada. Oni su pažljivo slušali. Kad sam
završio, rekao je traper:
— Cudno! Nije svaki bio tako sretan ili nesretan da u tako kratkom
vreroenu toliko doživi kao vi, senjore. Vi se, zaista, nalazite u životnoj
opasnosti.
— Kad bih samo znao, tko mi je ove bijesne bolaše natrpao na vrat!
— Možda ćemo ipak saznati!
— Sumnjam na Rixia.
—» I ja. S obzirom da idete odmah dalje i ne zadržavate se ovdje, može
vam, uostalom, biti svejedno tko vam je skuhao ovu poparu. Glavno je da
izvučete živu glavu.
Bit će teško,
ir— Nadam se da će mi uspjeti.
— Cini mi se da će oni napolju čekati sve dok ne napustim
— Onda ostanite ovdje dok ne izgube strpljenje.
— Samo ostanite! dodala je senjora. — Time biste nas jako
obradovali, unatoč žajosti u kući.
— Zbog samrtnika? — upitao sam,

14
 Njezino se ljce smrači,
— To je moj stric, — rekla je tiho. — Ne čujete li ga u dru- goj sobi?
Cuo sam doduše nekoliko puta zatomljene uzdahe i stenjanje, ali se
na to nisam obazirao.
—- Zar je teško bolestan? — upitao s^m-
Vrlo teško, — odgovonla je, — I ne može ozdraviti. Neće više dugo,
možda još koji sat, Sto je još gore ne želi da mu dovedemo liječnika i neće
da uzima lijekove.
— To je žalosno.
— Čini se da ga pored toga nešto tišti, nekakav osjećaj krivnje ili
nešto drugo čega bi se prije smrti htio riješiti, ali nema dovoljno hrabrosti,
Ne znamo tćjčno o čemu se radi. Mnogp je tumarao na zapadu u
planinama, Rekao j.e da je iskopavao pretpotgpne životinje, Pri tom je
sakupio mali imetak kojim nam je kupio ranč, Provodio je po čitavu
godinu u Cordillerima i dolazio ovamo samo na nekoiiko tjedana da se
odmori. Kad je posijednji pu't došao, bilo je to prije dva mjeseca. Od onda
nije napuštao svoju sobicu i sada liči na smrt. On sasvim sigurno zna da
mora umrijeti.
— Onda se svakako potrudite da mu olakšate smrt!
— Imate pravo, senjore, — rekao je traper, stiskajući mi ruku. —
Uostalom, on je bio moj dobar prijatelj. — Ušutio je jer se vani čula
paklenska dreka. RanČer je posegnuo za puškom koja je visjela
1
na zidu, ali traper reče:
— Pustite, senjore Biirgli! Valjda neće biti potrebno oružje. Nadam se
da ću ih i ovako obuzdati. Možete, uostalom, izaći sa mnom.
Pošli smo u dvorište u kome više nije bilo mog konja. Neki ga je pepn
odveo iza kuće gdje se nalazio prpstor za konje omeđen kaktusovom
živicom. Izvana je bio nepristupačan kao i malo prije spomenuti tor za
govedo. Bolaši su udarali po kapiji i zahtijevali đa ih se pusti unutra.
Traper je ponovo otvorio prozorčić. Najednom je sve utihnulo i čuo sam
kako major opet govori:
•— Do đavola, koliko ćemo još čekati. Prošlo je više od pola sata!
— Odjašite, ako ne želite čekati!
— Odjahat ćemo, ali bez stranca ne idemo. Dajte ga ovamo!
— Ne damo ga!
— Na putu sam u svoj garnizon. Tamo me očekuju i zato vas
najozbiljnije upozoravam da nas ne zadržavate.
— Nitko vas ne zadržava, senjore. Odjašite što brže! Bit će to djggo i
nama i drugima!
— Ali ne bez stranca!
-T-T Njega ne damo. On se nalazi pod mojom posebnom zaštitom!
Ne ti£e me se vaša zaštita niti je ja priznajem, nastavljao je
major. — Ćajem vam još pet minuta. Ako stranca dotle ne
izručite

15
,-----^auvuiiu je prozorćić i posegnuo za zasunima. Obje teške grede
pomakle su se kao da su obične olovke. Traper mora da je imao divovsku
snagu. Onda je do kraja otvorio oba krila kapije.
— Tamo je onaj gad što mi slomi sablju! — viknuo je major, pokazujući
na mene. — Navalite momci!
Sasvim se izmijenio. Dok sam bio njegov zarobljenik, bio je mnogo učtiviji.
Sad je bio bezobziran. Opet je našao svoje pištolje. Držeći u svakoj ruci po
jedan, pošao je prema traperu. Traper je stajao nasred otvorene kapije,
uspravan i ponosan.
— Nazad! — zapovijedio je.
Bolaši su se zaustavili. Ali major nije poslušao. On je koračao dalje.
— Nazad, ili...! — ponovio je traper, podigavši zapovjednički ruku. Sad se
i oficir zaustavio. Nisam mogao vidjeti traperovo lice. Mora da je u njemu bilo
nešto što je djelovalo i na majora. Nije se usudio približiti, ali je ipak bijesno
uzviknuo:
— S obzirom da ne želite izručiti stranca, odmah ćemo stvar završiti.
Pogubljenje bit će izvršeno na licu mjjesta.
Podigao je ruku i pištoljem nanišanio na mene.
— Stojte! Dolje oružje! — zagrmio je traper.
Major se zaista prestraši od njegovog glasa. Spusti ruku, ali onda kao da
se posramio, ponovo je nanišanio i rekao:
— Ne dopuštam da mi netko zapovijeda, a najmanje nekakav traper. Ovog
stranca neka đavo od...
Nije stigao dalje jer u istom trenutku nije više imao pištolja. Traper ih je
munjevitom brzinom istrgnuo iz njegovih ruku i bacio u dvorište. Onda je
zgrabio majora podigao ga i unio unutra. Pored vrata bila je klupa od nabijene
zemlje. Posadio je tamo oficira i izderao se na njega:
— Tu ćeš ostati, čovječe! Ako ustaneš, razgovarat ću s tobom na drugi
način! — On se vrati do kapije, zatvori i navuče oba zasuna, a da se nijedan
konjanik nije usudio da ga u tome spriječi. Major je sjedio poslušno kao dijete.
Sad sam vidio u čemu se sasto- jala traperova snaga, bila je ona u njegovim
očima. One su dobile takav sjaj i iz njih je izbijao tako neopisivo oštar pogled
da mu se nitko nije mogao oduprijeti. Tajanstveni čovjek prišao je opet klupi i
rekao:
— Sad imate ono što ste tražili, senjor. Omogućili smo vam da uđete a
čovjek kojeg ste tražili da vam ga izručimo nalazi se pored mene. Recite što mi
imate reći jer nemam mnogo vremena da se s vama natežem!
— Ne tiče me se! — zareža major bijesno. — Ostat ću na ranču dok mene
bude volja.

1
Ili još bolje dok ja to buđem htio! Kad mi budete dosadili, bacit ću vas preko ograde. Je l'
vam jasno?!svoje lme 1 čin!
— A ja vam opet iskreno velim da vam ne vjerujem.
— Sto mu gro.. htio sam reći, da što sam ono htio reći? To što sam čuo,
bilo je već previše tako da sam se pitao, jesam li ja to zaista čuo!
— Onda ću ponoviti. Sumnjam da ste taj za koga se izdajete.
— Senjor, da li znate kakvu ste mi uvredu time nanijeli?
— Vjerojatno to uopće nije nikakva uvreda. Vojska Bande oriental ne broji
stotine tisuća. Ona nije tako velika da se broj i imena njezinih štabnih oficira
ne bi mogao znati. Mislim da pozna- jem imena mnogih. Ali neki major Cadera
ne nalazi se među njima.
— Onda niste dovoljno obaviješteni!
— Molim, kad se za nešto zanimam, onda to činim temeljito. Doduše
znam nekog senjora po imenu Enrico Cadera. On je pristalica Argentine a
pričali su mi da iz nepoznatog razloga sakuplja vojsku. On regrutira na
obalama rijeke Uruguay i navodno je nekoliko puta pokušao da stupi i na ovo
područje. Svaki put su na čudan način vlasnici konja u ovim krajevima u
kojima se pojavljivao imali osjetljive gubitke.
Major, gledajući trapera pomalo plašljivo, reče:
— O tom čovjeku nisam još ništa čuo. Ne poznajem ga.
->- Kako? Kao major da niste ništa čuli o takvom pristalici? Bilo bi to jako
čudno. Ako ste zaista štabni oficir, onda biste morali znati da je zbog toga
Enrica Cadere na Uruguay poslano nekoliko jedinica da suzbiju takve prepade.
Moje su sumnje zbog vašeg iden- titeta sve veće. Osim toga se bojim da će vas
objavljivanje vaših današnjih junačkih djela jako proslaviti.
— To će biti veća vaša kazna. Jasno je samo po sebi da ću vas izvesti pred
sud!
— U tome ću vam pomoći. Odlučio sam da pošaljem glasnika u Mercedes
da dovede tamošnju posadu kako bi me ona uhapsila. Budući da će to za vas
biti zadovoljština koju vam svakako želim priuštiti, to ću vas, ako bude
potrebno, i silom zadržati ovdje dok oni ne stignu.
Major se više nije mogao svladati. Vidjelo se da se prestrašio.
— Do đavola! Valjda to nećete učiniti! — povice.
— Zar mislite da me možete prisilifi da odustanem od svoje namjere?
— Da! Ako bude potrebno, moji će ljudi silom provaliti na ranč da me
oslobode.
— Zar ćete upotrijebiti silu da biste odavde otišli? Vi se, dakle, bojite
dolaska naše vojske? Time, u stvari, dokazujete da su moje sumnje na mjestu.
Vi ste vođa pljačkaša koji rade protiv zakona. Bođite samnom u sobu! Poslat ću
odmah glasnika, a vi ćete biti tako dobri da sačekate njegov povratak ovdje.
— Sto vi mislite o meni! Odmah ću vam pokazati što na- mjeravam.
II IIll—lll III

On skoči s klupe i potrči do mjesta gdje su ležala njegova dva pištolja koje
je traper bacio. Na to sam bio pripravan, skočio sam i gurnuo ga nazad na
klupu. To ga je razbjesnilo. On se brzo dighe, opsuje i navali na mene. Ali
traper ga uhvati kao malo prije, podigne i ponovo posjedne na klupu.
— Vidite da ste nemoćni, — reče on. — Pomirite se sa sudbi- nom. Svaki
je otpor uzaludan. Mi nismo oni koji se boje pljačkaša. Snosit ćete posljedice
vaših nedjela, ali he samo vi nego i vaši ljudi jer ćemo i njih zarobiti.
— Kako ćete to izvesti, — upita major podrugljivo, ali ipak potišteno.
— Reći ću vam. Vas ćemo zatvoriti i orida pozvati vaše ljude u dvorište i
pustiti k njima naše tore i noville koji se nalaze tu iza ove druge kapije. Uvjeren
sam da će se vaši hrabri guerillerosi sasvim drugačije ponašati, negoli jutros
gdje se radilo o dva rteopasna čovjeka.
Toro je stari podmukli bik koji rado napada čovjeka. Noville su mladi divlji
volovi koji se ne daju ukrotiti. Obje su životinje vrlo opasne jer kad se jednom
razbjesne, što se može desiti i zbog naj- manjeg razloga, onda ne miruju dok
neprijatelj ne pobjegne ili ne bude uništen. Traperova prijetnja djelovala je,
osobito kad je dodao:
— Zar mislite da vaši ljudi neće poslušati moj poziv? Postoji još jedno
sređstvo. Oni su sišli s konja i nisu spremni na trenutačan bijeg. Trebam samo
da otvorim ovu kapiju i onu koja vodi u tor i bikovi će smjesta izjuriti. Vama je
to poznato i priznat ćete đa bi u totti slučaju vaši ljudi bili izgubljeni. Da vam
odmah dokažem?
Pošao je prema kapiji.
— Zabog;a! — uzvikne Cadera zaprepašteno. — Pa te će se zvi- jeri
okomiti najprije na vas.
— Svakako. Ali mene i rančera poznaju, a mi ćemo se postaviti pređ ovog
stranca. Vas bi u tom slučaju natakli na rogove. Ja se nimalo tte šalim,
senjore. Nalazite se u velikoj opasnosti. Postoje samo dvije stvari koje treba da
dočekate, a to su vojska iz Merčedesa i divlji bikovi. Mi znamo sasvim dobro
kako treba postupati sa stranim pljačkašima. Uviđate li sada?
— S vama više ne želim imati posla i zato zahtijevam da me pustite!
— Vaša je želja razumljiva i ja sam pripravan da vam je možda ispunim.
Ali pod uvjetom da vas zamijenim s vašim zarobljenikom.
— Na to ne pristajem. Morate me pustiti napolje. Nemate nikakva prava
da me ovdje zadržavate.
— A vi još manje da i dalje zadržavate Montesa kao zaro- bljenika. Ne
svađajmo se. Sve ćemo riješiti čim stigne vojska iz Mercedesa. Senjor Biirgli
imate li pouzdana čovjeka i dobra konja?
— Imamo oboje, — odgovori rančer koji je dosada šutke pratio razgovor.
iziđe straga kroz otvor na toru. Tu ga neće primijetiti.
Biirgli je pošao prema kući. Tada major vikne:
— Stanite! Da vam još nešto kažem. Ne bojim se vojnika iz Mercedesa jer
su to moji drugovi. Ali bih se osramotio da me nađu u ovakvom položaju.
Pristajem na vaše uvjete i predat ću vam Montesa. Pustite me napolje, a ja ću
vam ga poslati.
Traper, smiješeći se, odmahne glavom i odgovori:
— Ne bih htio da tu stvar na taj način dovršim. Otvorit ću kapiju da vas
vaši momci mogu vidjeti i da možete razgovarati. Vi ćete im zapgvjediti da puste
yerbatera. Cim uđe kroz kapiju, možete izaći. Time je isključena svaka
mogućnost prijevare bilo s vaše bilo s naše strane. Mislim da ćete pristati.
' — Pristajem!
— Dobro! Ali tražim od vas časnu riječ da ćete se odmah s vašim ljudima
izgubiti i da nećete pokušati da nam naškodite. Pod »nama« podrazumijevam
stanovnike ovog ranča, obadva senjora koji su bili vaši zarobljenici i sebe.
Zahtijevam da se na to zakunete. Pri- stajete li?
Nerado je pristao, ali mu ništa drugo nije preostalo.
— Sad ću otvoriti vrata, — rekao je traper.
Prišao je vratima, povukao je reze i otvorio obadva krila. Stao je nasred
ulaza. Bolaši su sjahali i stajali u blizini. Opkolili su Montesa kome su bile
svezane ruke. Stajao sam pored majora i oštro pazio na njega. Trebao je samo
da izda zapovijed. Vidio je otvorenu kapiju, sloboda je bila pred njim, činilo mu
se da je lako pobjeći, a da ne održi riječ. Iznenada se bacio naprijed prema
kapiji. Ali nije dospio daleko. Priskočio sam i uhvatio ga za ruke. Pokušao je da
se otrgne, ali uzalud.
— Ovamo, ovamo! — doviknuo je svojim ljudima. — U pomoć!
Srušio sam ga na zemlju i čvrsto ga pridržao. Nekoliko bolaša
pokušalo je da ga posluša, ali im traper dovikne:
— Ostanite napolju! Tko se usuđuje da mi se suprotstavi?

2
 Ustuknuli su. On sam držao je pedeset ljudi u šahu. Kao da ih
je njegov pogled prikovao.
— Izdajice! Lažljivče! — obrati se on majoru. — Kažete da ste oficir, a
imate tako malo osjećaja časti da niste u stanju održati riječ. Trebao bih vas za
to kazniti, ali ću ipak postupiti onako kao što smo se dogovorili. Ako pustite
senjora Montesa, onda ćemo i mi vas pustiti. Brzo odlučite! Pristajete li? s

— Da, — zarežao je on. — Samo me pustite!

— Ne, — odgovorio sam dok sam mu klečao na prsima. — Naj- prije
izdajte zapovijed!
— Pustite zarobljenika unutra!
Morao je ponoviti zapovijed da bi poslušali. Montesu su odvezali ruke i on
je došao u dvorište.
— Sada me .pustite, — rekao je major. — Ispunio sam vaše uvjete i sad
me pustite!
— Ja ću vas pustiti ako mi date časnu riječ da ćete se odmah udaljiti s
vašim ljudima i da nećete poduzeti ništa protiv nas.
— Dajem vam časnu riječ! Odmah ćemo napustiti ovaj kraj i nećemo
ništa poduzeti protiv vas.
— Dobro. Tražim da mi izručite i yerbaterova konja.
— Uzmite ga, ali brzo da što prije odem!
Yerbatero ga sam dovede. Tek sam onda pustio majora koji se digao i
istrćao napolje. Vani je bez riječi skočio na konja i odjahao sa svojim ljudima.
Traper je bio oprezan i poslao za njima gauča da ih izdaleka prati i pripazi da li
će zaista otići i neće nam postaviti zasjedu na putu u Montesovu estanziju. On
nam je kasnije javio da su otišli preko rijeke što je bio siguran znak da će nas
ostaviti na miru.
Rančerova je žena iz sobe sa strahom promatrala što se događa na
dvorištu, ali se pri tom ipak pobrinula za jelo. Cim smo ušli, ponudili su nas
da jedemo što smo s radošću prihvatili. Uz to smo razgovarali o današnjim
događajima. Monteso je bio vrlo ljut i pri- povijedao je na koji je način
pobjegao. Oslobodio se nožem koji sam mu dobacio, ali su gonioci bili brži.
Potjerao je konja, ali je ovaj na nesreću dospio u neku rupu i obojica su pali.
Prošlo je dosta vremena dok je digao konja i uzjahao. Dotle su mu se nepri-
jatelji opasno približili. Razdvojili su se da bi ga obuhvatili sa dvije strane. Još
je neko vrijeme tako jahao dok mu bolama nisu srušili konja. Branio bi se da
je imao uza se još kakvo oružje osim noža. Oni su imali koplja pa je mislio da
je pametnije da im se preda. Na povratku opaziše mene i pojuriše za mnom.
— Zašto ste me, — upitam t^apera, — zvali da uđem u ranč? Zašto ste mi
viknuli da jašim u propast?
— Zato što bi vam se iza ranča ispriječila na putu rječica preko koje ne
biste mogli prijeći. Ona tamo utječe u Negro.
— Kad sam danas uspio prijeći rijeku, valjda bih prešao i ovu rječicu.
— Nikako, jer su obale ove rječice vrlo močvarne Tu biste zaglavili a vaši
bi vas gonioci stigli. Ima samo nekoliko malih pri- jelaza, ali ih vi ne znate. No,
sada ste ipak spašeni.
— Barem za sada. Ovim bolašima ništa ne vjerujem. Iako je njihov vođa
dao časnu riječ ne vjerujem da će nas pustiti na miru. Najradije bih sam pošao
do rijeke da se uvjerim jesu li zbilja otišli.
— Bio bi to samo gubitak vremena. Ostanite ovdje. Kod nas ste posve
sigurni. Ovim se Ijudima žuri. Ne osjećaju se, sigurni i zato će nastojati da što
prije odu preko Uruguaya.
— Dakle, vi smatrate da su to Argentinci.
— Da. Došli su ovamo da kradu konje. Mislim da se ne varam. Oni
pretpostavljaju da ćemo pozvati vojsku iz Mereedesa. Zato će nastoiati da se
što nriie izgube.____________________________________________________ je da me
bolesnik želi vidjeti. Cuo je da se nešto ^neobično događa i htio je znati o čemu
se radi. Kad je čuo da sam Nijemac, zaželio je da osim sa svojim rođacima
razgovara prije svoje smrti s još nekim na svom materinjem jeziku.
 — Učinite mu tu uslugu — zamolio je traper. — Bolesnik stalno o nečemu
napregnuto razmišlja. Cini se da ga nešto tišti i dosad mi nije uspjelo da ga
smirim. Možda ćete vi moći utjecati na njega.
— Ne pouzdavajte se toliko u mene! Sumnjam da ću uspjeti.
— Već sam se nekoliko puta uvjerio kako na pojedince djeluje iznenadni
susret sa zemljakorn. Cim sam mu rekao da je došao neki njegov zemljak,
odmah je živnuo. Cinilo se kao da to nije bio jedini razlog što vas želi vidjeti.
Možda će vama kao strancu lakše iznijeti ono što ga tišti.
Jasno da sam udovoljio bolesnikovoj želji. Pošao sam u drugu sobu i vidio
da je malo bolje namještena, čak je u njoj bio i harmonij koji je rančer slučajno
dobio na lutriji u Montevideu. U kući nitko nije znao da svira.
Bolesnik je ležao u čistom krevetu. Oči i obrazi su mu duboko upali. Bio je
ćelav a usne su mu bile uvučene u krezuba usta. Sve je to stvaralo dojam
mrtvačke glave. Izgledao je kao da je na izdisaju.
Na moj pozdrav nije odmah odgovorio nego me je samo ispitujući
promatrao. Možda mu je moje lice ulijevalo povjerenje jer mi je, kad sam se
približio, pružio obje mržave ruke, jedva se primjetno nasmiješio i rekao:
— Dobro došli, gospodine! Vi sigurno nerado dolazite jednom samrtniku.
Htio bih vas nešto pitati. Hoćete li mi iskreno odgovoriti.
— Svakako, odgovorit ću vam iskreno. U to se možete pouzdati.
— Vaš će odgovor biti za mene veoma važan.
Govorio je polagano i vrlo tiho. Duboko je i teško disao. Podmetnuo sam
mu jastuk tako da je skoro sjedio i lakše disao. Privukao sam stolicu i on me
dugo promatrao, ne postavljajući nikakva pitanja. U njegovim se očima
odražavao strah tako da se u meni javila duboka sućut.
— Samo govorite! — bodrio sam ga. — I govorite mi kao svom najboljem
prijatelju.
— Osjećam da moram umrijeti. Što mislite o zakletvi? Smatrate li da se
ona mora bezuvjetno održati?
Pitanje je bilo čudno. Da li ga muči zakletva ili neko svečano obećanje koje
ne bi htio ponijeti sa sobom u grob? Odgovorio sam mu:
— Da.
— Tako sam i ja mislio. Zato se ne mogu riješiti tog teškog tereta.
— Ali kako ste se zakleli? Dobrovoljno?
— O, ne!
— Dakle, na silu! Mene ne bi nitko mogao na to natjerati.
— Niti pod prijetnjom smrti?
— Ni onda!
— Dakle, vi biste radije umrli?
— Hm, na to pitanje ne bih mogao lako odgovoriti. Strah pred smrću može
biti jači od volje. Ovisi o okolnostima. Najprije bih pokušao sve i sva da do toga
ne dođe. A kad bih to ipak morao učiniti, smatrao bih zakletvu samo onda
obaveznom ako se ne bi protivila mojoj savjesti.
— Mislite li zaista tako?
— Da! Zakletva koja me sili na zločin, sama je po sebi zločin i ne mora se
održati.
— Gospodine, koliko mi je sada lakše! — reče uzdahnuvši.
Bio sam svjedok zločina, a zločinac me iza toga prisiiio da se
zakunem da ga neću izdati ni na samrtnoj postelji.
— Bio je, dakle, težak zločin?
— Umorstvo. Neki vodič ubio je putnika koga je trebao prevesti preko
Cordillera, Taj putnik je bio monah. Obojica su došli iz Perua. Bio sam u blizini
i vidio taj strašni zločin.
— Niste li to mogli spriječiti?
— Ne. Bilo je prekasno. Zrtva je ležala u posljednjim trzajima, a između
mene i njega bio je duboki ponor.
— Niste li mogli nekako preplašiti ubojicu, na primjer vi- kanjem?

4
 — Ne samo da sam vikao nego sam i urlao od straha. Ubojica je pogledao
prema meni gore i kad je vidio da ne mogu dbprijeti do njega, prezirno mi se
nasmijao i žrtvu zadavio do kraja. Bilo je strašno gledati.
— Zar niste imali pušku da ga ubijete?
■— Imao sam, ali nisam imao baruta. Sišao sam sa stijene da stignem
ubojicu i da ga prijavim. On je to pretpostavljao i pošao mi u susret. Nisam bio
dovoljno oprezan. Dočekao me iza stijene, svalio na zemlju i prislonio mi pištolj
na grudi.
— Zašto se niste branili?
— Branio sam se, ali sam bio slabiji. Zalutao sam u pustoj Puni i zađnji
metak potrošio sam gađajući vikunju, ali sam promašio. Nisam bio jači od
djeteta, jer nekoliko dana nisam ništa jeo. Zločinac bi vjerojatno i mene ubio,
ali je bio moj poznanik, dapače, nekadašnji prijatelj.
— Zar ga niste odmah prepoznali?
— Ne. Prepoznali smo jedan drugog tek kad sam bio pod njim. Ipak se
ustručavao da ubije prijatelja. već mi je od ranije dugovao zahvalnost i zato mi
je poštedio život pod uvjetom da se zakunem da ga neću izdati. Bio sam
oslabio, ali ne samo tjelesno. Zakleo sam se i ta me zakletva dosad progonila
kao strašna mora.
Umuknuo je iscrpljen. Govorio je polako i isprekidano. Sad se morao
odmoriti. To što sam čuo, duboko me se dojmilo. Morao san; misliti na
Sendadora o kome je prič&o yerbatero.
— Hoćete li reći ime tog čovjeka?
p«1r»c-nilr nrltvioVino alavnrn______________________ unu laui utiKin papira u
Kojima se govorilo o blagu, potopljenom u jezeru i u nekom starom rudniku ?
Blago iz vremena starih Inka ?
Prestrašen pruži obje ruke prema meni.
— Zaboga ! Sutite ! Vama je to poznato. Vi to znate ? Oda- kle ? Odakle ?
— Više zaključujem nego što znam. Monah je htio u Tucu- man u
dominikanski samostan ?
— On zna ! On zna sve ! — šaputao je bolesnik.
— A ubica je poznati vodič ?
— I to, i to on zna! Ali gospodine morate priznati da nisam ništa, baš ništa
rekao, ni riječi!
— Da, sve sam znao već prije.
On nije pomišljao na to da direktno, doduše, nije ništa odao, ali da je
indirektno sve priznao.
— Ali vi još ne znate sve. Senda... onaj ubojica saopćio mi je još nešto.
— Ništa ne smeta. U očekivanju smrti morate biti iskreni. Ako priznate
nekom svoju tajnu, bit će vam lakše.
— Razmislit ću o tome. — On je slabim mršavim prstima pre- lazio preko
pokrivača. — Kazat ću samo jednom čovjeku na svi- jetu, ako to budem ikad
učinio,, i to traperu Jaguaru.
— Požurite prijatelju. Smrt svakog časa može pokucati na vaŠa vrata.
Bolesnik je još nekoliko časaka oklijevao, onda me privuče sla- bom rukom
i jedva čujno šapne :
— Imate pravo. Reći ću Jaguaru, kažite mu neka uđe.
Rado sam ga poslušao i traper je odmah ušao. Kad je izašao, zamolio me
da ostanem danas ovdje jer je to bolesnikova želja.
— Ali mi moramo na našu estanziju, — usprotivi se yerbatero.
— Molim vas, ostanite — zamoli rančer.
Njegova žena i traper pridružili su se njegovoj molbi i ja sam rado pristao.
Ali Montesu se žurilo. Na estanziji su sigurno već bili zabrinuti zbog nas, zato
je htio poći onamo da umiri svoje. Pokušao sam ga nagovoriti da ostane, ali
uzalud. Uporno je htio da odmah krene i obećao je da će se kasnije navratiti.
— Opasno je da sada odjašite, — opominjao sam ga. — Culi ste da ne
vjerujem ovim bolašima.
— Oni su sada već tako daleko da ih se ne moram plašiti.
 — Ne bih se time složio. Dopustite barem da senjor Biirgli pošalje nekoliko
gauča da vas otprate jedan dio puta, odnosno dok ne budete sigurni da vam
nisu namjestili zasjedu.
— Posve je suvišno. Osim toga sunce se spušta na zapad. Moram se žurfti
i ne mogu čekati dok se gauči spreme.
Nagovarao sam ga dok nije pristao da rančer dozove dva gauča. Uskoro su
odjahali, a ja sam obećao da ću sutra ujutro poći za njima. Poslije četvrt sata
gauči su se vratili. Poslao ih je jer je njihovu pratnju smatrao uvredom.
Kad je polazio, izašao sam pred kapiju i gledao za njim. Dolje na rijeci nije
bilo nikoga. To me umirilo. Bilo bi bolje da sam ga otpratio komad puta.
Sigurno bih primijetio neke tragove iz kojih bi se dalo zaključiti da će njegov
povratak kući biti opasniji nego što je mislio.
Kad sam se vratio u sobicu, bolesnik je zapao u dubok san. Stanovnici
ranča obavljali su svoje dnevne poslove. Mene je traper pozvao da pođem s
njim pogledati coreale koji spadaju uz ranč. Iza toga smo sjeli na klupu pred
kućom i pušili. Do sad nismo ni jednom riječi spomeiiuli umirućeg. Ni o sebi
nije traper Hilario ništa govorio, iako sam bio znatiželjan da o njemu saznam
nešto više. Naravno da sam izbjegavao direktno pitanje. Primijetio sam da je
bio prilično obrazovan. Razgovor se sveo uglavnom na moje doživljaje i daljnje
namjere. Kad je čuo koga namjeravam posjetiti u Tucumanu, rekao je
iznenađeno:
— Senjor Pena? Kako ste se s njim upoznali?
— Sreo sam ga prije dvije godine u Meksiku. Onda mi je rekao da će
poslije toga biti u Tucumanu.
— Tačno. Tamo ćete ga naći. On stanuje momentano u Tucu- manu i
sprema se na nova putovanja. Idete li ravno onamo?
— Ne. Prije toga mislimo navratiti u Gran Chaco.
— O, to je veoma zanimljivo, senjore. Ovakav susret nisam očekivao. I ja
namjeravam u Gran Chaco pa onda u Tucuman.
— Zaista? Bilo bi divno kad bismo mogli putovati zajedno.
— Zašto da ne. Kada krećete?
— Uskoro. Za nekoliko dana.
— I ja također. Rado bih vam se priključio kad bih znao da se vaši drugovi
neće protiviti. Tko sve ide s vama?
— Senjor Monteso s još pet drugova. Oni ne samo što se neće protiviti
nego će im čak biti drago ako nam se priključite.
— Ali što traže ti yerbateri u Gran Chacu? Caja ima mnogo više u drugim
predjelima koji su manje opasni.
— Ovaj put ne idu tamo kao sakupljači čaja, nego u neku drugu svrhu.
— Znači neka tajna?
— U stvari da. Zar je taj Gran Chaco zaista tako opasan kao što bi se po
vašim riječima moglo zaključiti, senjore Hilario?
— Da. Vama, naravno, neće biti tako opasan. Ako se netko poput vas
borio sa crvenokošcima i divljim zvijerima na sjeveru, neće mu Gran Chaco
izgledati strašan. Ali u njemu se kriju isto tako mnoge i velike opasnosti kao u
savanama ili pustinjama.
TVfic!ifQ li____v\q_________________________r^iirl-io "rmip-m?__.
poput zmija!
— To znam i ja.
— Sumnjam.. Time vas, naravno, nisam htio uvrijediti.
— Kladimo se da ću i ja tako nešto izvesti. Izaći ću po mrklom mraku i
onda ću ući, a da vi to uopće nećete primijetiti.
— Senjore, svaka vas čast, ali ja u to ne vjerujem!
— Ipak ćete se uvjeriti. S obzirom da ćemo zajedno putovati, nadam se da
će biti dovoljno prilika da vam to dokažem.
— Ali kako mislite ući? Kapija je zaključana!
— Popet ću se prijeko pomoću lasa.
— Tako već da. Ali to je jedino mjesto gdje možete ući.

6
 — Ja se svuda mogu provući.
— I kroz kaktuse?
— Da. Oni mogu biti vrlo gusti i puni bodljika. Prorezat ću rupu u živici.
Moj je nož čvršći i oštriji od vaših mašeta.
— Senjor^, vi ste onda veoma opasni. Imate sve sposobnosti provalnika.
Ako i uđete, čut ću vas kako se približavate.
— Pokušajmo jednom?
— Neće vam poći za rukom. Svaki ću korak vaših golemih čizama čuti,
makar se koliko trudili.
— Pričekajte samo! Doduše nije jako tamno, ali će biti dovoljno za naš
pokus. Otići ću, a vi stavite šešir kraj sebe tu gdje sam dosad sjedio. Došuljat
ću se i uzeti ga, a da vi to nećete ni primijetiti.
— Pokušajte, ali vam neće uspjeti.
— Ipak ću to izvesti iako je šešir lakše uzeti, ako njegov vlasnik ništa o
tome ne zna. Uvjet je da ga ne držite.
— Jasno!
— Cim primijetite da sam vam se približio i da sam posegnuo za njim,
recite. U tom sam slučaju izgubio okladu.
— Dobro! Stvar je interesantna. Pazit ću kao sova na šišmiša.
Ustao sam, a on stavi svoj šešir na moje mjesto. Bilo je mračno
da ga nije mogao vidjeti. Mjesec je trebao tek kasnije izaći. Sešir je bio lijevo od
njega, a ja sam pošao iza ugla s njegove desne strane. Dakle, morao sam proći
pored njega, ako sam htio doći do šešira. Tako je on mislio i zato je bio siguran
da će me uhvatiti. Glasnim koracima pošao sam na desno. Tada sam se pored
kapije odšuljao do lijevog ugla. To sam izveo tako da sam se pružio po zemlji i
puzao samo na prsima ruku i nogu. Tlo je bilo pjeskovito i vlažno pa se nije
čuo ni najmanji šum.
Da ga prevarim kao da dolazim s desna i da u tom pravcu privučem
njegovu pažnju, svaka dva tri koraka bacio sam kamenčić u tom pravcu. On je
to čuo i nadao se da će me uhvatiti jer je mislio da mu se odande približavam.
Na taj način dospio sam do klupe s lijeve strane. Uzeo sam neprimjetno šešir i
sjeo na svoje mjesto a da on to uopće nije primijetio. I dalje je napeto
osluškivao.
— Sigurno još uvijek čekate na mene? — upitao sam.
On se upiašeno okrene prema meni.
— Zar je moguće! Vi ste tu? Nisam ništa čuo! Očekivao sam vas s desna, a
došli ste s lijeva. Ali kako ste to izveli?
— To neka zasad ostane tajna. Vidite da vam se lako mogu privući, pa čak
uzeti i šešir a da vi to i ne primijetite. Vjerujete li sada da ću se ušuljati po
mraku u dvorište i sjesti uz vas, a da vi to i ne opazite?
— Da, sada vjerujem.
— Prema tome ćete se složiti sa mnom da me vaši Indijanci neće lako
nadmudriti. Radujem se što ću zajedno s vama upoznati divlji Chaco i njegove
Indijance.
— Jesu li i ostali pouzdani momci?
— Ne poznajem ih i nisam ih još iskušao. Kao yerbateri svakako su
valjani.
— Hm! Rekli ste malo prije da oni imaju važan razlog radi kojeg idu u onaj
kraj, ali ne znam da li su tome dorasli.
— Razumijem, senjore Hilario! Cilj njihova putovanja trebao bi ostati
tajna. Ali vi ćete ići s nama i ubrzo saznati o čemu se zapravo radi. Oni traže
poznatog Sendadora da s njim pođu u Cor- dillere u potragu za zazidanim i
potopljenim blagom.
— A vi idete s njima?
— Da, ja treba da budem inženjer tog pothvata.
— U čemu se sastoji to blago?
— Od posuđa, ukrasa i sličnih predmeta iz vremena Inka.
— Je li poznato gdje se nalaze?
— Postoje planovi.
 — Ciji?
— Sendador ih je naslijedio od nekog monaha koji je umro na putu kroz
Cordillere.
On je mirno postavljao pitanja, a ja sam isto tako odgovarao. Nisam znao
da li mu je samrtnik rekao da i ja znam za čitavu stvar. Tada reče:
— Nemojmo se igrati skrivača! Vi znate da mi je sve poznato.
— To sam i mislio. Bolesnik vam je sve povjerio.
— Ne mogu vam sada odgovoriti. Jednom prilikom sve ću vam reći.
Odlučio sam poći s yerbaterima. Moram vidjeti tog Sendadora. Opominjem vas
da njemu a ni njima o svemu tome ništa ne kažete. Namjeravao sam da preko
Santa Fe i Santiaga dospijem u Tucuman. Zato mi neće biti teško da skrenem
malo u lijevo i prođem kroz Gran Chaco. Sad idem da vidim što radi bolesnik.
Ovaj je još uvijek spavao. Spavao je i za vrijeme večere. Iza toga smo sjedili
i razgovarali. Oko ponoći čuli smo njegov tihi zov. Traper je izašao i onda
pozvao muža i ženu. Neko sam vrijeme čuo njihov zatomljeni 'glas. A onda je
sve utihnulo. Jadnik je nap,okon umro.
Ujutro smo odlučili odjahati. Biirgli nam je predložio da
uzmemo niegova dva Trnn-in Iimipctn riaSiVi—Trorm- -in V.+ir. V.i-H ^-.r.
imvc ndpuic. i.>iaxaviivj vxa oinu ^iutcm na njv-gvjv |->x-
Ljv~va.i.vg. k-»x vahv-.i.ivj

smo se oprostili iako smo se uskoro opet trebali vidjeti. Jahali smo samo
kratko vrijeme onim putem kojim smo Monteso i ja prošli kao zarobljenici.
Bolaši su izbjegavali, što su više mogli, i najmanja naselja i zato su mnogo
zaobilazili. Nama to nije bilo potrebno.
Traper je dobro poznavao kraj. Izbjegavao je teško prohodna mjesta. Kako
smo išli najkraćim putem, jahali smo dva sata manje nego što nam je to bilo
potrebno zajedno s konjanicima.
Jedva je prošlo podne kad smo stigli na estanziju del yerbatero. Tamo smo
sjahali, predali konje i pošli u kuću. Gore u sobi za primanje našli smo nekog
gospodina koji nas je sa čuđenjem pro- matrao. Njegove su crte lica bile vrlo
slične yerbaterovim i odmah sam prepoznao suvlasnika haziende senjora
Montesa.
— Dobro nam došli, senjori! — rekao je dok nas je promatrao.
— Po vašem kožnatom odijelu, o kome su mi pričali, zaključujem da ste onaj
stranac s kojim je moj brat odjahao?
— Taj sam, — odgovorih. — A ovo je senjor Hilario. Gdje je vaš brat?
— Pa on je s vama, — primijeti on začuđeno. — Jučer sam se vratio s
puta i zatekao suprugu, zabrinutu zbog vas.
— On je još sinoć pošao s ranča!
— Ali ovamo nije stigao, — reče on. — Zar mu se desila neka nesreća?
— Ako nije stigao, onda mu se sigurno đesila neka nezgoda,
— odgovorio sam uznemireno. — Moda su ga bolaši negdje doče- čekali i opet
zarobili!
— Bolaši?! Kako se obojica do sinoć niste vratili i kako nismo ništa čuli o
oficiru i njegovim konjanicima, dao sam se raspitati. Neki moji gauči rekli su
da su vidjeli veću grupu jahača. Ali razlog njihova zadržavanja u ovom kraju
nisam mogao saznati. Nestali su tako brzo kao što su se i pojavili.
— Došli su da ukebaju vašeg brata i mene. Jednom su nas već uhvatili.
— Zaboga! Zar je moguće?
— I mi nismo vjerovali. Tako su nas iznenada napali da se nismo mogli
braniti. Osim toga bilo ih je preko pedeset, dakle, bili su daleko nadmoćniji od
nas.
— Senjore, izgledate veoma iznenađeni i izmučeni. Mora da ste se nalazili
u velikoj opasnosti, u kojoj je moj brat još i sada. Dođite odmah k mojoj
supruzi! Morate nam ispričati što se dogodilo. Dame su tako mnogo i tako
lijepo o vama pričale. 2ao mi je ako ste se zbog nas izvrgli opasnosti.
.— Umirite se, senjore. Vaš đom i njegovi ukućanl nisu ništa krivi. Bilo je
to u prvom redu namijenjeno meni, a vaš je brat stradao samo zato što je bio
sa mnom.

8
 Dođite brzo da saznamo što se đogodilo!Odveo nas je damama
koje su se veoma zabrinule kad su čule da je Monteso već odavno
morao biti ovdje.
Pričao sam što se dogodilo i svi su me s velikim interesom
slušali. Postojale su samo dvije pretpostavke: ili su ga bolaši opet
uhvatili ili mu se dogodila neka druga nezgoda.
— Konjanici su prešli rijeku kao što smo se uvjerili. Oni to ne bi
učinili da su htjeli izvesti još neku psinu, — rekao je traper.
— Htjeli su nas samo zavarati, — odgovorio sam. — Da su
ostali na ovoj obali, znali bismo da je to radi nas i yerbatero bi bio
oprezniji. Kad su vidjeli da su nas nasamarili i da ih više ne pro-
matramo, vratili su se preko rijeke i postavili zasjedu.
— Vi kažete da su čitavu stvar izveli radi vas! Sto su onda htjeli
s Montesom?
— Oni su vjerojatno mislili da ću i ja biti s njim. Zasjeda je bila
postavljena pa su se morali zadovoljiti s djelomičnim uspjehom.
— Budite tako ljubazni i opišite te ljude! — zamolio me
estanziero.
Udovoljio sam njegovu zahtjevu.
— Spominjali ste nekog majora, — nastavio je on. — Jeste li
mogli saznati njegovo ime?
— Da. Taj famozni oficir zvao se Cadera.
— Cadera! Onda znam u čemu je stvar. Taj je Cadera opasni
pristaša Argentine koji je već nekoliko puta prelazio preko rijeke da
uzme konje. Jučer sam uz put saznao da je opet prešao granicu i da
su u potjeri za njim. To je on i nitko drugi!
— Rekao sam mu to u lice, — primijetio je traper. — Ali on je
tvrdio da nije istina.
— Barem da ga niste pustili!
— Onda bi i vaš brat ostao zarobljen!
— Ovako su ga opet uhvatili. Osim toga dok se Cadera nalazio
u vašim rukama, ne bi njegovi ljudi mom bratu učinili ništa na žao.
Sad je on opet kod njih, a da nam major ne služi kao taoc.
— Kakva nesreća! — jadikovala je senjora. — Ubit će ga.
— Toga se ne bojim, — tješio ju je estanziero. — Ili će ga iz
čistog inata prisiliti da ostane u njihovim redovima kao običan
vojnik ili će za njega zatražiti visoku otkupninu.
— Mislim da je vjerojatnije ovo posljednje, — složio se traper.
— Ubiti ga neće. A silom mobilizirani vojnik može nanijeti više
štete nego koristi. Mislim da se slažete! Kao što sam čuo,. vaš je brat
bogat. A i oni to sigurno znaju. Zato vjerujem da će za njegovo
iskupljenje tražiti oveću svotu novca.
— Iznuđivanje, otimačina! Smjesta ću odjahati u Montevideo i
zatražiti da se naša vlada potuži u Buenos Ayresu!
— Ne mislite li da bi to bilo opasno po vašeg brata? — upitao
sam. — Dok vi stignete u Montevideo, i odande krene pritužba u
Buenos Ayres, i dok se poslije dugog istraživanja nađu krivci, dotle
će već bolaši ostvariti svoie namiere. Pomislitp Stn fa t.n
odlučiti okolnosti.
— Imate pravo. Zato krenimo što prije. Naredit ću svim sv'ojim
gaučima koji mogu poći s nama da se što prije spreme!
 Ustao je da ode.
— Pričekajte, senjor! — zadržao sam ga. — Još nismo tako
daleko.
— Ali, ne smijemo gubiti vrijeme!
— Istina je. Ali za sad je mnogo važnije promisliti nego li jahati.
Moramo znati što hoćemo. Namjeravate li i vi poći s nama?
— Kakvo pitanje? Pa naravno!
— Ali, vaša je prisutnost ovdje puno važnija! Slažu li se s time
dame?
Obje su se izjasnile da je njegova dužnost da spasi brata.
Priznale su doduše da je to opasno i da ga zbog toga nerado puštaju,
ali dužnost je važnija od opasnosti.
— Vidite da se nemamo što predomišljati, — rekao je
estanziero. — Smjesta ćemo odjahati.
— Još ne. Moramo se opremiti drugačije nego za obično
jahanje. Ne zmijemo se zadržavati zbog hrane i zato moramo ponijeti
zalihu namirnica koja će biti dovoljna za nekoliko dana, osim toga
moramo imati dobre konje.
— Odmah ćemo se pobrinuti!
— Ponesite i dosta novaca za slučaj da vašeg brata ne možemo
osloboditi na neki drugi način.
— Ponijet ću. Prema tome smo gotovi i mogu gaučima reći da...
— Molim! — prekinuo sam ga. — Poznaje li netko od gauča
granicu?
— Ne.
— Onda nam nisu potrebni. Sto više ljudi povedemo, bit će naš
zadatak teži. Pedeset ih nećemo sakupiti, a toliko bi nam bilo
potrebno da bismo bili brojčano ravnopravni bolašima i da bismo ih
mogli otvoreno napasti. S- obzirom da ovo posljednje ne dolazi u
obzir, morat ćemo se poslužiti lukavošću. Ako nas bude mnogo, lako
će nas primijetiti. Sto nas je manje, to bolje.
— Imate potpuno pravo, — rekao je traper. — Ja bih izbjegavao
silu. Manje ljudi, ali zato sposobnih, više će postići od velike grupe
koja bi skrenula pažnju na nas.
— Rekli ste: na nas? — upitao ga je estanziero. — Izražavate se
kao da nam se želite priključiti?
— Jasno da ću poći s vama!
— Razmislite! Naporno jahanje i možda borba, to je ono što nas
očekuje na putu.
— Borim se za pravdu svuda gdje je to potrebno. Pri tom se ne
bojim ni od najopasnijeg protivnika.
— Tako bi sigurno rekao i traper Jaguar!
— Poznajete li ga?
— Još ga nisam vidio, ali sam mnogo slušao. On se stalno
kreće u prašumi među Indijancima, po pampi i u Cordillerima. Ne
boji se nikakve opasnosti. Nožem navaljuje na jaguara i ne bježi ni
od jednog razbijača. Ljudi ga se boje, iako izbjegava da prolijeva krv.
On rado pomaže onima u nuždi i posjeđuje neizmjernu snagu kojoj
nema ravne. Niste li, kao njegov kolega, još ništa čuli o njemu?
Traper je odgovorio smješeći se:
 — Samo od onih koji ga još nisu vidjeli. Oni koji ga poznaju
obično mi o njemu ništa ne govore.
— Senjore, niste li vi možda glavom traper Jaguar?
— Jesam i glavom i bradom.
— Onda ste mi deseterostruko dobr6 došli i vjerujem da ćete
nam se priključiti.
— Ali ja ne idem s vama iz čiste želje za borbom i
pustolovinom, senjore. Vaš brat namjerava zajedno s ovim senjorom
i svojim yerbaterima poći u Gran Chaeo. Kako i ja imam tamo
nekakva posla, zamolio sam da se smijem priključiti. Bilo mi je
dopušteno i zato se smatram drugom i prijateljem vašeg brata i
želim mu pomoći. Dobro poznajem graničnu rijeku, prema tome
mislim da ću vam korisho poslužiti.
— Od srca vam hvala. Uostalom, moramo računati i s moguć-
nošeu da se moj brat ne nalazi kod bolaša, nego je uz put doživio
nezgodu. Možda je pao s konja i sada leži na nekom ranču.
Još nije ni završio, a peon javi da se u dvorištu nalazi jahač koji
želi govoriti sa senjorom.
— Tko je? — upitao je Monteso.
— Jedan od konjanika koji su tu bili s potporučnikom da kupe
konje.
" — Dovedi ga ovamo!
Začuđeno smo se pogledali. Major Cadera poslao nam je gla-
snika! U koju svrhu?
— Sada ćemo čuti što se dogodilo! — rekao je estenziero. —
Veoma sam znatiželjan.
— Bit ću vam zahvalan, ako mi dopustite da pregovaram
umjesto vas, — rekao sam.
— Zašto? Mislite da za to nisam dovoljno spretan?
— O ne. Vi poznajete ovdašnje prilike bolje od mene. Ali
yerbatero je vaš brat i zato mislim da će netko drugi pri pregovo-
rima biti puno objektivniji.
— Možda imate pravo. Govorite umjesto mene s tim čovjekom!
Konjanik je ušao. Bio je to jedan od one dvojice koju sam
zatekao kod sjenice u vrtu. Nije očekivao da će osim estanziera
zateći još nekoga. Kad je ugledao trapera i mene izgubilo je njegovo
lice samosvijestan izgled.
Sto želite? — upitao sam ga. ...u ^vuujlt uvu piOIUU!
On izvadi omot iz džepa i pruži mi. Na njemu je bilo
tintom ispisano estanzierovo ime. Ja mu ga pružim. On
pogleda rukopis i reče:
— Piše moj brat. Poznajem njegov rukopis.
On otvori omot, pročita i problijedi. Izvadi olovku iz
džepa, napiše kratku primjedbu i dade meni i traperu da
pročitamo pismo. U njemu je pisalo:
— Brate moj! Ponovo sam dospio u ruke onih od kojih
smo uspjeli pobjeći. Uz put smo na nesreću naišli na Josea
koji je ranije krenuo iz Santa Fea, nego što smo
pretpostavljali. I njega su uhvatili. Pošalji odmah po
donosiocu ovog pisma 10.000 boliviana s kojima mogu
obaviti izvrstan posao, ako stignu na vrijeme. Ako stignu
pre- kasno, naći ćemo se mi, a i ti u velikoj neprilici. Vjeruj
glasniku i ništa ga ne ispituj. Ne sprečavaj ga na njegovu
putu jer ćemo se naći u vrlo neugodnom položaju. Strogo
mu je zabranjeno da kaže i jednu riječ. Tvoj brat Mauricio.
Ispod tih redaka estanziero je napisao:
— Dame ne smiju ništa saznati o tome da je i Jose
zarobljen jer će se prestrašiti.
To je bilo posve na mjestu. Da senjori ne bi pismo
dospjelo u ruke ili da ga ne bi tražila od svog muža, stavio
sam ga u džep.
— Vi znadete što piše u pismu? — obratio sam se na
glasnika
— Da.
— Što u njemu stoji?
— Da mi isplatite deset tisuća boliviana.
— Jeste li sami ovdje?
— Da.
Odgovorio je brzo i bez predomišljanja. Ipak sam na
njemu vidio da laže.
— Vi ne govorite istinu! Još je netko s vama!
— Varate se, senjore!
— Ne varam se, to mi kaže vaše lice i moj razum. Nisu
vas valjda poslali samog. Nisu mogli znati kako će vas ovdje
primiti. Zato su poslali još nekog s vama koji bi u slučaju da
Vam se ovdje nešto desi mogao odjuriti nazad i obavijestiti
majora.
— Nije tako! — usprotivio se on.
— Vidjet ćemo! Ja vam ne vjerujem. Znadete li što će
senjor Monteso učiniti s novcem?
— Ne.
— Opet lažete! Vi sasvim tačno znadete da je to
otkupnina. Neobično ste odvažni kad se usuđujete doći na
estanziju del yerba- tero. Kao da ne znate kako bi vas ovdje
trebali dočekati?
— Da, prijateljski.
— A ako se varate?
— Onda će to yerbatero požaliti. Ako se do određenog
vremena ne vratim i ne donesem novac, teško ćete ga opet
vidjeti. Poći će u daleki kraj odakle se obično nitko ne vraća.
— Hm! Moram priznati da posjedujete sve što je
potrebno č biste iznudili novac. Ali, tko nam jamci ua cete
postupiti časno?
— Major je dao časnu riječ Ua će senjore pustiti čim
doneser novac.
— Vaš je major već dva puta prekršio riječ. Ja mu ne
vjerujem Ako lisica negdje jednom omasti brk, doći će opet.
Ako damo tražen novac, možda ćete doći po drugi.
— Nikako.
— Možda major i misli pošteno. Ali tko nam jamči da i vi
takc mislite. Deset tisuća pezosa pravo je bogatstvo. Što će
biti ako novac prisvojite i više se ne vratite majoru?
— Senjore, ja nisam nikakav lopov!
— Dobro. Vaše lice ne liči na lopovsko i ja ću vam
povjerovati. Ali, priznat ćete da je slučaj veoma važan i da
ne možemo odlučiti u roku od dvije minute.
— Ne tiče me se. Ne smijem dugo čekati.
— Pođite u kuhinju i pojedite nešto. Onda dođite da
čujete što smo odlučili. Zauzet ću se za vaš zahtjev jer
uviđam da je to najbolje rješenje.
Pozvao sam peona koji je stajao napolju i zapovijedio
mu da konjanika odvede u kuhinju što je odmah i učinio.
Deset tisuća bolivijana bila je velika svota. Zato je jasno što
me estanziero upitao:
— Zar mi stvarno savjetujete da mu dam novac?
— Uopće mi ne pada na pamet.
— Onda neće pustiti moga brata!
— Baš će zato biti slobodan. Sada barem znamo da se
stvarno nalazi kod bolaša.
— Ali ne znamo gdje se oni nalaze!
— Saznat ćemo. Glasnik će to odati, ali ne ovdje u kući,
nego kad se bude vraćao svojima. Ja ću ga slijediti i otkriti
njihovo skrovište. Privabite mi, molim vas, prugasti poncho i
drugi šešir. Pripravite i osedlanog konja. Bolje je da se
oslonimo na naše pret- postavke, nego na njegove izjave.
Cim napusti estanziju, poći će krivim putem da nas zavara.
Ali, ja se neću dati prevariti.
— Mogu li s vama, senjore?
— U stvari, morao bih odbiti vašu molbu. Vaše prisustvo
može samo nauditi mojim planovima. Ali ću vas pod jednim
uvjetom ipak povesti. A to je — da me u svemu slušate.
— Obećajem vam, senjore!
— Onda, kako sam rekao, spremite konje za nas
obojicu i dva dobra, čvrsta lasa.
— Zar nemamo svaki svoj laso?
— Trebamo još dva. Za mene ponesite još i bolu. Konje
smjestite u stražnje dvorište. Glasnik ih nikako ne smije
vidjeti. Ne vjerujem da se njihovo skrovište nalazi na vašem
imanju. Ljudi su došli s juga. Moramo ih potražiti u tom
pravcu. Goli, kameni teren nije dobro skrovište. Mi ih, dakle,
moramo tražiti u nekoj šumovitoi ili ■ tn-mH— obrasloj uvali.
Ako budemo imoH
 n a u c . je, vaijaa, misno
da se od ljudi koji ga časte pićem i jelom nema čega bojati.
Zato je upitao odmah s vrata:
— Dakle, što ste odlučili?
— Spremni smo da se nekako nagodimo, — rekao sam,
— ali je deset tisuća previše.
Pretvarao sam se da se cjenkam ne bih li ga još više
uvjerio da zaista namjeravamo platiti.
— Nije previše. Nikako nije previše, — odgovori on brzo.
— Pomislite da su to velike pare, čitav imetak.
— Yerbatero sigurno znade koliko može dati, a on je
toliko ponudio.
— Gluposti. Kažite mi, koliko možete spustiti od
zatražene svote?
— Ni jedan pezos. Posebno mi je naređeno. Yerbatero
je pristao na svotu i uvjeravao nas da će je brat isplatiti.
— Onda je bio vrlo neoprezan. Pa morao je znati da se
10.000 bolivijana ne drže u kući, čak ni onda kad je čovjek
ne znam koliko bogat.
— Ne tiče me se. To je njegova stvar, a ne moja.
— To je i te kako i vaša stvar. Uostalom kakve
instrukcije imate ako se toliki novac ne nađe u kući.
— Nemam nikakvih instrukcija. U tom slučaju odlučujem
sam.
— Onda ću vam predložiti slijedeće: Dat ćemo vam
6.000 u novcu a ostatak u mjenicama.
— Ne nikako. Mjenicu ne smijem ni u kom slučaju
primiti. Zabranjeno mi je:-Naplaćivanje mjenica bilo bi za
nas previše opasno.
— Onda će senjor Monteso morati nabaviti novac koji
mu još nedostaje. Njegov susjed je baš jučer dobio veću
svotu. Senjor Monteso će vas uputiti da vam on isplati tih
4.000 bolivijanosa koji još nedostaju.
— Ni u kom slučaju, — uzviknuo je glasnik. — Neću da
imam posla s tolikim ljudima. Meni je važan estanziero.
— Onda on mora sam po novac, — rekao sam.
— Hoće li to dugo trajati?
— Mislim da bi mogao stići tamo i natrag za tri sata, u
koliko je susjed uopće kod kuće.
— Znači da ću morati toliko čekati.
— To je lijepo od vas. Možete ostati na estanziji da se
odmorite, ukoliko želite.
— Najljepša hvala, gospodo, ali neću vas smetati.
Odjahat ću i vratiti se za tri sata.
— Kako god želite. Moramo vas upozoriti da nam za
primljeni novac morate dati potvrdu.
— O tome mi nisu ništa rekli.
— Ali mi to svakako želimo. Ako vam major o tom nije
ništa rekao, možete se potpisati i vi.
— Ali vi uopće ne znate kako se ja zovem. Mogu vas
lako prevariti!
— Vaše pošteno liee dovoljna nam je garancija da nas
nećete prevariti, — rekao sam brzo.
— Vrlo laskavo za mene, senjor. Vidim da želite tu stvar
riješiti kao pravi caballero. To me raduje. Imajmo povjerenja
jedan u dru- goga. A dios.
Izašao je, a ja sam prišao prozoru. Pratio sam ga
pogledom, sakriven iza zavjese i vidio kako zakreće prema
sjeveru. Požurio sam van i obišao kuću. Odatle sam ga
ponovo vidio i to baš u pravi čas jer je skretao za žbunove
kaktusa sve dalje prema sjeveru. Vratio sam se u sobu po
pušku gdje sam našao i poncho sa šeširom. Navukao sam
sve to i požurio estanzieru.
— U kom je pravcu krenuo? — upitao je uzbuđeno.
— Na sjever, što znači da su njegovi na jugu. Zeli nas
zavarati. Nemojte mi zamjeriti, senjore Monteso, recite mi
da li ste dobar jahač?
— Kakvo pitanje, — nasmijao se od srca. — Kakvo
pitanje?
— Možda će biti potrebno da to i dokažete. Možete li na
primjer za vrijeme jahanja leći duž konja?
— Leći uz konja? Kako to mislite? Kako se to radi? To
još nisam nikada vidio.
— Indijanci Sjeverne Amerike često se služe time. Ako
se čovjek ispruži duž- konja ne mogu ga s jedne strane
vidjeti niti kugle dohvatiti.
— Pa zar se tako može jahati? Kako da čovjek ne padne
s konja?
— Eto vidite zato sam od vas zatražio dva lasa. Mi
ćemo ih oviti oko konjskog vrata. To je i jedina priprema koja
nam je potrebna. Pretpostavimo da je neprijatelj na desnoj
strani, onda ćemo se sakriti na lijevoj strani konja. Polako
ćemo skliznuti iz sedla na lijevu stranu i povući sobom
desnu nogu zajedno sa stremenom. Obje su nam noge,
dakle, u stremenima. Rukama se uvlačimo u laso,
pričvršćen oko konjskog vrata, možemo ispod njega čak i
provirivati pa i pucati.
— Ne vjerujem da je, to moguće. Kako ću se nožnim
palcem držati u stremenu?
— Imate pravo. Zato sam i rekao da su vaši stremeni
vrlo nezgodni. Srećom svaki stremen visi o dva remena
među koje možete staviti stopala. Tako možemo zavarati
neprijatelja. Naiazi li se on tako daleko da ne može vidjeti
sedlo, smatrat će da je to konj koji pase.
— Senjore, ja to neću moći izvesti.
— Već ćemo vidjeti. Hajdemo!
 Pošli smo u stražnje dvorište gdje su nas čekali već
osedlani konji. Ovili smo lasa oko njihovih vratova, a ja šam
još brzo dohvatio svoj dalekozor iz sedla i onda smo u
galopu napustili estanziju.
 ----... v-» vyvJ lUlUill ojcuu HAM SE
NECEGA ŠTO

me uznemiruje. Naime, onaj stranac s onim traperom

mogao bi već biti ovdje. U tom slučaju bit će naš glasnik u
vrlo nezgodnom po- ložaju.
— Pa i oni mu >ne mogu drugo reći nego: da ili ne!
— Mogu i nešto drugo! Mogu reći »da« samo da ga
umire. Mogu mu čak i dati i novac pa da ga onda slijede.
Estanziero me gurne. Gorio je od želje da ih napadne.
Ali mu nisam dopustio. Htio sam saznati gdje major očekuje
svoja tri gla- snika. Kad bih to saznao, naš bi pothvat
sigurno uspio. Bilo je do- duše opasno. Ali u tom bi slučaju
čovjek barem znao gdje će one nitkove naći i ne bi gubio
vrijeme u nepotrebnom traganju.
— Oni to neće učiniti, — odgovorio je drugi. — Ako ipak
po- kušaju, imamo najstroži nalog da zavedemo gonioce.
Znam kako ćemo to najbolje izvesti.
— Kako?
— Odvojit ćemo se da se kasnije opet sastanemo. Tako
će biti tri traga pa neće znati kojim da pođu.
— Glupane! Mogu poći bilo kojim od njih jer će se sva tri
opet sastati.
— Caramba! Na to nisam mislio.
— Da. Tvoja mudrost nije baš velika. U slučaju da nas
prate, možemo uspjeti jedino ako potjeramo konje što je
moguće br«e. Moramo odmah krenuti i jahati čitavu noć.
Srećom je mjesečina jasna kao dan.
— To ide i njima u prilog.
— Ali ne odviše. Oni po noći i pored mjesečine ne mogu
vi- djeti naše tragove. Najvažnije je da što prije stignemo u
logor. Tada ćemo naše obavijestiti o potjeri i dočekati
momke kako to i zaslu- žuju. Ako nas prije uhvate, onda...
— Onda nam se opet ništa ne može dogoditi, — upade
mu onaj drugi u riječ.
— Kako?
— Jer nam iz obzira prema zarobljenicima neće ništa na
žao učiniti.
— Hm! Da! Istina je. Ali oni nas ne smiju vidjeti. Ako
pozovu u pomoć vojsku i napadnu nas, onda smo izgubljeni.
Neće nas spa- siti ni Lopez Jordan. Srećom Peninsula del
crocodilo leži tako po- voljno da se ... poslušaj!
Culi smo konjski topot. Obojica su se podigla iz trave.
Bilo je prekasno da ih napadnemo jer je stigao i treći
konjanik. Vidjeli smo ga kako ispred grmlja skače s konja.
— No? — upita potporučnik.
— Dobit ćemo novac, — glasio je odgovor. — Estanziero
nije imao dovoljno. Odjahao je do susjeda da pribavi ono što
mu je ne- dostajalo.
— S kim si pregovarao?
— S onim strancem i traperom.
— Estanziero nije bio tamo?
— Bio je i on.
— Onda si trebao s njim pregovarati, a ne sa strancem!
— To sam i htio. Rekao sam da moram pregovarati
samo s Mon- tesom. Kasnije mi je bilo drago što je stranac
govorio umjesto njega jer se ovaj pokazao daleko razumniji.
Monteso bi se sigurno ustručavao da dade novac. Stranac
ga je dapače nagovarao.
— Tom čovjeku nikako ne vjerujem. Pričaj uostalom
kako je
bilo!
— Opširno vam ne mogu pričati jer sam trebao sat i pol
da zaobilaznim putem stignem ovamo kako bi ih zavarao.
Došao sam samo na nekoliko minuta da vas obavijestim o
svemu i umirim. Dakle poslušajte!
Ispričao je od riječi do riječi ono što se dogodilo. Kad je
za- vršio, stajali su još neko vrijeme tiho skupa.
Predomišljali su se, Tada je potporučnik upitao:
— Nisi li vidio da je netko jahao za tobom?
— Nekoliko sam se puta zaustavljao da se pažljivo
osvrnem. Ali nisam nikog vidio.
— A stranac se stvarno pogađao s tobom i od tebe
tražio da se potpišeš?
— Sasvim tako kao što sam vam rekao.
— Hm! Onda on sprema neku podvalu.
— Sto bi to moglo biti?
— Zasad još ne znamo. Budi oprezan! Cim primiš
novac, dođi ravno ovamo.
— Pa onda će odmah znati na čemu su!
— Ne smeta. Moramo što prije odmagliti i ne smijemo
gubiti vrijeme. Naravno da nećeš potpisati svoje pravo ime,
nego neko drugo, izmišljeno.
— Pa to je jasno. Dakle, sad se moram vratiti. Ne
smijem pu- stiti senjore da čekaju.
— Sretan ti put i drži se hrabro. Neću biti miran sve dok
ne budem imao novac u rukama. Ne vjerujem im.
— A ja im vjerujem. Osim toga sam odlučio u koliko me
na- mjeravaju prevariti da strancu zabijem nož u rebra, da
skočim na konja i pobjegnem. Dok se oni oporave od straha,
ja ću već biti na sigurnom. A dios!
Popeo se na konja i odjahao. Ona dvojica pošla su za
njim. Po- peli su se na uzvisinu, neko vrijeme gledali za njim
i onda se vratili.
— Meni se čitava stvar nimalo ne dopada, —
objašnjavao je potporučnik. — Da je barem uzeo novac koji
su mogli odmah dati, pa da ga je donio. Da su mu taj novac,
zbilja dali, mogli bismo sada biti mirni. Ovako je sve još jako
neizvjesno.
 Drugi je sjeo na travu, izvadio karte i rekao:
— Sad se tu više ništa ne da promijeniti, nego moramo
priče- kati. Zapalimo po cigaretu i odigrajmo koju! Hoćemo
li?
......... uđ puznajem obje obale rijeke, ali to ime još
nisam čuo. U lagunama ima dosta krokodila i poluotoka. Ne
bismo li to mogli saznati od zarobljenika?
— Ne. Oni će nas sigurno krivo obavijestiti. Radije ćemo
poći tragom ovih bolaša i potražiti ljude koji znaju za taj
poluotok.
U tom trenu najavio je peon glasnika. Kad je ovaj ušao,
zabri- nuto se osvrnuo po sobi, ali nije opazio nikakve
promjene. Naša su lica bila ozbiljna kao i prilikom njegove
prve posjete, ali nisu bila neprijateljska. Tada upita
estanziera:
— No, jeste li bili kod susjeda i dobili novac?
— Na žalost nisam. Nije bio kod kuće. Mogu ga dobiti
tek sutra.
— Ali toliko ne smijem čekati!
— Ne vidim zašto ne biste mogli. Zašto ne možete
pričekati dok dobijem novac?
— Zato što mi je naređeno da čekam najviše dva-tri
sata. Dajte barem ovo što vam je pri ruci.
— Time svog brata neću spasiti. Rekli ste da ne smijete
uzeti manje.
— Kasnije ću doći po ostalo.
— Onda vam predlažem da kasnije dođete po sve.
Djelomične isplate ne vrijede mnogo jer ćete zarobljenike
tek onda pustiti, kad primite cijelu svotu.
Covjek se zbunio. Vidio je kako se traper primiče
vratima. Ipak se nije nadao da je to zato da mu se
onemogući bijeg, Sto se pak mene tiče, dosad nisam
sudjelovao u razgovoru i polako sam pošao prema prozoru
čije je jedno krilo bilo otvoreno. Pagledao sam dolje. U
dvorištu nije više bilo njegova konja. Bili su toliko oprezni da
su ga odstranili,
— Zbilja ne znam što da radim! — rekao je mrzovoljno.
— Na vašem mjestu ja bih to znao, — rekao sam. —
Odjašite nazad majoru i zatražite nove naloge.
— To bi predugo trajalo. Zar vam nije žao zarobljenika?
— Ne može se tu ništa promijeniti. Uostalom Peninsula
del cro- codilo nije nikakvo neprijatno mjesto. Valjda im tamo
ne ide loše.
— Zaboga! — uzviknuo je zaprepašteno. — Poznato vam
je gdje se major nalazi i znate za taj poluotok?
— Sumnjate li možda?
— Senjor, major vas je nazvao đavolom. Vi ste to zaista!
— Hvala lijepa! Pozdravite majora u moje ime, kad
budete išli po nova naređenja i recite mu da se čuva
Latorrea.
— Mi smo uz Latorrea!
— Htjeli ste reći uz Lopez Jordana? Ne smijete
zamjenjivati imena iza kojih stoje posve različite zemlje,
narodi i stranke. Koliko znam, Latorre je poslao jaki odred
vojske u PRAVCU VAŠEG POLUOTOKA DA NAPADNE MAJORA.
Čovjek je bio nesmotren i odgovorio:
— Nitko mu neće reći gdje je i koji je to poluotok!
— No, pa čuli ste da ja znam.
— Onda ste jedini bijelac kome je Petro Aynas govorio o
njemu.
— Petro Aynas? — rekao je traper brzo, pogledavši me
pri tom značajno. — Poznajem ga i on će me, kad ga ponovo
posjetim, sigurno rado primiti.
Znao sam da ćemo saznati ono što nas je zanimalo.
Zato sam ga prestao ispitivati.
— Sad ste vidjeli da su vaše tajne otkrivene. Drugi su ih
izbr- bljali jer su tako isto nepouzdani kao i vi.
— Ja nepouzdan?
— Niste li rekli da ćemo jedan u drugoga imati
povjerenja? Pa ipak ste slagali.
— Ne, senjore!
— Svakako! Rekli ste da ste ovamo došli posve sami.
— To je čista istina.
— To je čista laž. U maloj dolini s još manjom barom
obraslom grmljem mimoza čekaju vas vaši drugovi.
Zabezeknuto je gledao u mene. Napokon je rekao:
— Senjore! Sto mu gromova! Zaista ste pravi đavo!
— To je dobro. Kaže se, naime, da se vrag ne boji ni
kugle, ni udarca, ni uboda. Dakle, ne moram se bojati vašeg
noža.
— Kakvog noža?
— Htjeli ste me probosti nožem, kao što ste rekli svom
potpo- ručniku, kad ste se prije sat i po od njega opraštali.
Usta su mu ostala otvorena. Bio je sav izbezumljen. Ipak
mu se ruka polako približavala pojasu u kome je bio
zataknut nož. Potegao sam revolver, nanišanio u njega i
zaprijetio:
— Dalje ruku od noža, inače pucam!
Problijedio je kao krpa i spustio ruku. Traper je prišao
odo- straga i oduzeo mu nož. Htio se oprijeti, ali traper reče
ozbiljno:
— Da me nisi možda htio napasti? Pazi što radiš!
Momak je znao na čemu je. Zaokružio je pogledom po
sobi, vidio slobodna vrata, jer ih je traper upravo napustio i
skoči prema njima. To sam pretpostavljao i kad je on stigao
do njih, već sam bio tamo.
— Ostanite! — zamolio sam ga. — Zar zaista hoćete da
pucam u vas? Dođite! Pogledajte dolje!
Uhvatio sam ga za rukav i povukao do prozora.
Pogledao je dolje.
— Gdje je moj konj? — upitao je.
— Sklonili smo ga. Vidite da ne možete pobjeći. Pred
vratima i dolje u dvorištu čekaju peoni i gauči. Uostalom,
niste vi jedini koji je ovdje primljen, a da na njega prije sat i
po još nitko nije računao Pogledajte malo dalje.
mogao sviaaati. Usne su mu podrhtavale i on gotovo
mucajući pro- stenje:
— Senjore, vi ste pravi đavo, kunem vam se, pravi
pravcati đavo!
— Ako ste u to uvjereni, onda ćete lako uvidjeti da vam
je svaki otpor besmislen. Pomirite se sa sudbinom. Iako me
nazivate đavolom, ipak čovječnije mislim od vas!
Svezali smo ga, a da se uopće nije opirao i sad su sva
trojica sjedila jedan do drugoga, vezani za stolice. Jedan
drugome nije mogao pomoći. K tome je privremeno s njima
u sobici bio jedan peon tako da uopće nisu mogli pomišljati
na bijeg. Kad smo izašli iz sobice i kad smo za sobom
zatvorili vrata, rekao je estanziero:
— Sad imamo svu trojicu. Plan vam je uspio, senjore. Ali
ono glavno još nismo obavili i dvojim da će nam tako lako
poći za rukom.
— Ja mislim drugačije, — odgovorio sam. — Kao što sam
vam već rekao, bio bih mnogo sigurniji u uspjeh, da sam
odjahao sam. Dobar je kuhar siguran da će mu jelo uspjeti
ako ga sam pripremi. Ako mu pri tom pomažu i drugi, može
se lako desiti da nešto zabr- ljaju. On će samo onda ispuniti
očekivanja ako se ostali kuhari budu pridržavali njegovih
odredaba.
— U redu! Vaš je primjer dovoljno jasan. Jahat ćemo
zajedno, ali ćemo se pokoravati svemu što budete od nas
zahtijevali. Bit ćete naš vođa.
— To ne želim. Tek kad budemo na licu mjesta, molit ću
vas da vodite računa o mojim prijedlozima. Vi bolje
poznajete zemlju i ovdašnje prilike. Ali, uvjeren sam da u
provođenju zadataka, kao što je ovaj naš, imam više vježbe i
iskustva od vas. Silu smijemo primijeniti tek u krajnjoj nuždi
jer će nas lukavstvo mnogo prije i sigurnije dovesti do cilja.
Moramo postupati kao lopovi jer bola- šima moramo ukrasti
njihove zarobljenike. Za to je potreban krajnji oprez i
lukavstvo. Način kako se može prevariti neprijatelja naučio
sam od Indijanaca na Sjeveru. Trebali bismo što prije
krenuti. Po- brinite se za dobro oružje, hranu i municiju!
Obojici Montesa sigurno su oduzeli oružje. Zato im moramo
donijeti drugo.
 Haziendero nam je pokazao pouzdanu komoru u koju su
trebali biti smješteni zarobljenici do našeg povratka. Kad
smo ih vodili u prizemlje, počeo je potporučnik prijetiti.
Tvrdio je i dalje da se njegova četa sastoji samo od vojnika
Bande oriental i da ćemo zbog nasilnog postupka biti strogo
kažnjeni. Ali, mi se na to nismo obazirali.
Uskoro smo pošli na put. Poveli smo i tovarnog konja
koji je nosio hranu i druge potrepštine. Kako je naš pothvat
bio vrlo opasan, dame nisu pustile estanziera laka srca.
Morao sam njegovoj ženi i kćerki potajno obećati da ću se
brinuti za njega da ne strada. Nisam im to zamjerio iako se
po tome moglo zaključiti da se za nas ostale nisu toliko
brinule kao za njega.
Vraćajući se s ranča, stigli smo na estanziju prilično
kasno. Ono što smo ovdje doživjeli oduzelo nam je dosta
vremena i tako je dobar dio popodneva prošao kad smo
prešli među Montesova posjeda. Bilo nas je, kao što sam
spomenuo, osam — estanziero, traper, ja i pet yerbatera koji
su bili nestrpljivi da oslobode svog druga i vođu. Morali smo
najprije na ranč da prisustvujemo pogrebu, kao što smo
obećali. Srećom se ranč nalazio uz put tako da time nismo
izgubili mnogo vremena. Jahali smo kroz isti kraj kojim smo i
došli. S obzi- rom da smo dobro tjerali konje, stigli smo na
ranč taman kad je pao sumrak. Ispričali smo im što se
dogodilo. Dobri Biirgli bio je tako ljut da nam se htio
priključiti kako bi bolaše uzeo na »parabelu«, kao što je
rekao. Nismo mogli prihvatiti njegov prijedlog. Nije nam
mogao mnogo pomoći, osim toga bio je potrebniji na ranču.
Pogreb je obavljen još isto veče. Iza toga rančer nas je
prevezao preko rijeke, i to čamcem koji je bio skriven na
obali tako da ga neupućeni nije mogao lako naći. Morao
sam obećati da ću se navratiti, ukoliko me put navede opet
jednom u ovaj kraj. Možda ćemo se ovuda vratiti s
yerbaterom i njegovim nećakom. Medfttim, lako je bilo
moguće, da on odmah pođe s nama dalje u Gran Chaco.
Nismo znali što će se sve još dogoditi. Sudjelovali smo u
pothvatu za koji nitko od nas nije mogao znati kako će se
završiti.
Kad smo prešli na drugu stranu Rio Negra, vodstvo je
preuzeo traper. Mislio je da ovaj kraj bolje poznaje od
haziendera i od yerbatera. Kasnije se ispostavilo da je imao
pravo.
Mjesečina je bila tako jasna da nam noćno jahanje nije
činilo nikakve poteškoće. Prolazili smo pored rančeva,
estanzija i hazienda, jednom i pored nekog manjeg
naseljenog mjesta. Rekli su mi kako se zvalo, ali sam ubrzo
opet zaboravio. Kad je svanulo, prevalili smo već dobar
komad puta. Estanziero je za sebe i yerbatere izabrao
najbolje konje. Konj na kome je jahao traper bio je
izvanredan iako se po njegovu izgledu to nije moglo
zaključiti, a i moj dorat je ispunio nade koje sam u njega
polagao. Sad smo ih htjeli pustiti da se malo odmore i da im
damo vode. Yerbateri su naravno mislili da to nije potrebno.
Govorili su da svuda možemo dobiti druge konje, ako ovi
naši smalakšu. No, uspio sam ih nagovoriti, a i traper se
slagao sa mnom, da dobar jahač vodi računa o konju kao
sam o sebi.
Potražili smo mjesto gdje bismo se mogli odmoriti. U
desno od našeg pravca vidjeli smo kako se u vis diže tanak
trak dima. Zrak je mirisao po paljevini.
— Tamo se nalazi nekakav majur, — rekao je traper. —
Držim da bi se odavde morao vidjeti. Ovaj mi je dim sumnjiv.
Da se ovim dobrim ljudima nije desila neka nesreća!
— Poznajete li vlasnika?
— Da. To je neki stari senjor s vrlo dostojanstvenom
senjorom koji imaju jednog sina i četiri gauča. Poznat je kao
najbolji uzgajač konja. Čini mu to posebnoszadovoljstvo.
Kraj je osamljen i nadaleko nema nikakva naselja. Da nije
izgoriela zerada? nHiaSin™
______—i Laiiiu
u aaijini viajeio poneko govedo kako pase. Konjima nije bilo
ni traga.
— Ovdje je izvršen prepad! — povikao je traper. — Nisu li
to učinili bolaši?
— Zašto prepad? — upitao sam.
— Jer su odvedeni svi konji.
— Oni su pobjegli od požara.
— O ne. Vidite li ovu snažnu živicu od kaktusa kroz koju
se ne bi probijao ni najbjesniji bik. Oni odavde ne bi izašli da
ih netko nije istjerao. Torovi su otvoreni. Slutim zlo.
Nastojmo da dođemo do mjesta požara.
Kad smo tamo stigli, vidjeli smo da je sve izgorjelo i da
ništa nije spašeno. Motkama koje smo u blizini našli prevrtali
smo po još vrućem pepelu, ali na naše umirenje nismo našli
ostatke ljudskih tjelesa.
— Treba dalje tražiti, — primijetio je traper. — Pođimo
najprije u corrale. Možda ćemo otkriti kakav trag.
Poslušali smo njegov savjet. Yerbateri su odjahali do
najuda- ljenijih torova, a mi drugi pošli smo pješice da
pretražimo one najbliže. Uskoro smo čuli glasni zov.
Yerbateri kao da su nešto našli i mi smo pohrlili k njima.
Zatekli smo ih kako oslobađaju neke ljude koji su bili
odvučeni u duboku i bodljikavu živicu i tamo privezani. Bio je
to stari vlasnik majura sa ženom i tri gauča. Bili su izranjeni
od bodljika. Dvoje starih nalazilo se u vrlo jadnom stanju.
Prvo i najvažnije bila im je voda. Blizu kuće nalazio se bunar
s đermom, upravo onako kako se mogu vidjeti na
mađarskim pustama. Tamo smo odveli ovih pet osoba.
Oboje staraca bilo je posve iscrpljeno, pa čak i snažni gauči
jedva su se kretali. Htjeli su ispričati što se dogodilo. Ali smo
ih zamolili da zasad šute dok se malo oporave.
Voda ih je donekle osvježila. Na gaučima se vidjelo da
nije po srijedi samo strah, jeza i žeđ koja ih je toliko iscrpila.
Uskoro smo opazili da su ih zlostavljali. Starci su tiho sjedili,
gledajući tužno ruševine kuće. Starac bi povremeno duboko
uzdahnuo a žena je tiho plakala. Tri peona ili gauča ubrzo
su se oporavila i dali oduška svom gnjevu.
— Nemojte psovati, — rekao je traper. — Time se stvar
neće popraviti. Vi mora da ste tek od nedavna ovdje jer vas
još nisam nikada vidio. Senjor i senjora me poznaju. Oni
znaju da ću im pomoći ako se ikako bude moglo.
— Pomoć? — nasmijao se jedan gaučo. — Odakle
pomoć? Pot- palili su kuću i odveli sve konje.
— Tko je bio?
— Banda pljačkaša koja se izdavala za vladinu vojsku.
— Upravo njih i tražimo. Kamo su pošli?
— Ne znamo. Odjahali su odavde nekamo prema jugu.
— Kad su došli ovamo?
— Mora da su došli prekjučer u noći. Kad smo se
probudili, već su nedaleko kuće podigli logor. Htjeli su kupiti
konje!
— Znači da su ih htjeli ukrasti?
— Naravno. Ali, to nisu rekli. Imali su sa sobom, kako
nam se činilo, jednog ili više zarobljenika koji su bili vezani i
za koje su rekli da su veleizdajnici.
— Bila je to velika laž!
— Morali smo vjerovati, iako je to mladi senjor pobijao i
zahti- jevao od njih da ga šmjesta puste.

\aš \
avaQ
— Je li to bio vaš mladi senjor? — pitao je traper dalje.
— Ne, nego senjor Jose Monteso sa estanzije del
yerbatero. Stigao je navečer da idućeg jutra odjaši kući.
Došao je iz Santa Fea.
' — To svtvl — oh ,n
Monteso. — Ja sam vlasnik
estanzije. Ispričajte nam sve potanko! Znamo samo toliko
da su mog sina i brata zarobili bolaši i upravo smo na putu
da ih oslobodimo.
— Ako je tako, senjore, onda povedite i nas da ovim
bitangama platimo ono što su nam učinili.
— Ne možete jer ste preslabi i jer ćete ovdje biti
potrebni. Nikako ne možete napustiti svoje gospodare!
— Imate pravo, senjore. Stavljam vam onda na dušu da
i nas osvetite!
— Obećajem vam. Ali, prije toga ispričajte sve što se
ovdje dogodilo. Jeste li poznavali moga sina?
— Rekao nam je one večeri tko je. Htio je u svanuće
poći dalje. Zato smo ga probudili kad je počelo svanjivati.
Cim je izašao iz kuće, prepoznao je u zarobljeniku svoga
strica. Zahtijevao je da ga puste, ali je rezultat bio taj da su i
njega uhvatili.
— Niste li to mogli spriječiti?
— Mi? Cetiri muškarca i jedna žena protiv pedesetak
ovakvih bitangi! Ima nas četiri gauča. Cetvrti je s mladim
senjorom otišao u Salto. Bili smo preslabi, a nismo ni znali
tko ima pravo.
— Dobro, dalje?
— Zarobljenike su odveli u sobu gdje su s njima tajno
prego- varali. Onda je naš senjor morao donijeti papir i
pisaći pribor. Tada je stariji senjor morao napisati pismo.
Onda su se trojica od kojih je jedan bio potporučnik
pripremila da odnesu pismo. Cuo sam kako je major za
njima viknuo neka se požure da do podne stignu na cilj.
Nismo znali o kakvom se to cilju radi.
— Bila je to moja estanzija. Pismo je bilo namijenjeno
meni. Sto se onda dogodilo?
— Onda su od nas uzeli vola i zaklali ga. Ostali su
cijelog dana i rekli su da će još čitavu noć čekati ovdje. Naš
im senjor nije vje- rovao. Bili su to sirovi ljudi. Mogli su u noći
lako odjahati, a da nam ne plate. Kad je već postalo kasno i
kad je senjor htio poći spavati, zatražio je novac. Oni su to
smatrali velikom uvredom i zahtijevali da ih moli za
oproštenje. Kad je odbio, napali su ga.
U AUJClil UtlV iiuu IJUUlij M - • —— — ------ - -------—---- -
j-----------
tako izubijali da smo bili svi krvavi.
— Sramota!
— Da, bilo je to sramno. Ali nismo
mogli ništa drugo, vee da škripimo zubima. Ali
sam se u sebi zakleo da ću im se osvetiti. Sve
sam ih dobro pogledao tako da poznajem
svakog pojedinca. Jao si ga onom koga ja
budem sreo! Moja će mu bola razmrskati i noge
i ruke.
— Poslije toga su vjerojatno zapalili alqueriju?
— Još ne. Najprije su otvorili sve
corrale i istjerali goveda. Najbolje su izabrali da
ga zakolju i meso ponesu kao provijant. Dok su
jedni bili time zaposleni, drugi su pretražili
čitavu kuću i pokupili svu užad i remenje. Cak
su remenje rezali od krzna koje smo imali. U
koju svrhu, mogli smo uskoro vidjeti. Pohvatali
su sve naše konje i povezali ih u tropu.
— Zarobljenike su, valjda, poveli sa sobom?
— Vjerojatno. Nismo to mogli vidjeti.
Ali, čuo sam da su im zaprijetili smrću u slučaju
ako ona trojica s pismom do sutra ne postignu
svoj cilj.
— Tako je, sasvim tako, — progovorio
je po prvi puta stari senjor. — Zamislite, ukrali sii
moje konje, moje prekrasne, dobre konje i onda
opljačkali i zapalili kuću! Sada sam prosjak!
— Tješite se, senjore, — odgovorio je
estanziero. — Mi jašimo za banditima. Možda će
se još nešto moći spasiti.
— Nema nikakve nade!
— Pa i u tom slučaju ne smijete se
obeshrabriti. Počnite opet iz početka. Ja sam
bogat. Prisutnost mog sina i brata donijela vam
je nesreću. Zato ću vam pomoći a na povratku
ću vas posjetiti. Onda možemo razgovarati o
svemu. Vi ne smijete propasti. Rado vam dajem
novac koji vam je potreban da malo po malo
nadoknadite sve ono što ste izgubili.
— Zar to stvarno mislite učiniti, senjore?
— Da. Kako biste se uvjerili da ovo
nisam obećavao samo zato da bih vas utješio a
onda ostavio na cjedilu, dat ću vam odmah
svotu o kojoj možete sami odlučiti u što ćete je
utrošiti.
 On je, za slučaj da sina i brata može
osloboditi jedino otkupom, ponio
potrebnu svotu novca. Sada je izvadio
lisnicu i dao starcu više novčanica. Kad ih
je ovaj ugledao, začuđeno je uzviknuo:
— Toliko mi nije ...
— Sutite! — prekine ga Monteso. —
Nemojte se ustručavati nego slobodno uzmite
novac. Rado bismo ostali ovdje da vam
pomognemo, da zajedno prikupimo vaša
goveda. Ali mi moramo dalje. Uostalom gauči
su se vjerojatno već toliko oporavili da i sami
mogu obaviti svoj posao. Zivotinje su označene
i ne mogu se izgubiti. Osim toga nagovorit
ćemo vašeg prvog susjeda da pošalje pomoć.
Tiime je ova dobričina odbila svaku primjedbu i duga
zahva- ljivanja. Popeli smo se na konje i odjahali. Nije bilo
teško pronaći tragove bolaša, ali odustali smo od toga da ih
slijedimo. Traper nas je htio najkraćim putem odvesti
Indijancu Petru Aynasu od koga smo mogli doznati gdje se
nalazi traženi poluotok. Jahali smo u galopu više od jednog
sata dok smo stigli do idućeg imanja. Tamo smo se malo
odmorili. Ispričali smo ljudima kakva je nesreća zadesila
njihova susjeda i odmah je nekoliko njih pošlo da nesretni-
cima pomognu bar ono najriužnije. Sto se toga tiče, mogli
smo biti mirni. Na haziendi na kojoj smo se sada nalazili
ništa nisu znali o bolašima.
— Odjahali su prema jugu, — reče Monteso. — Zašto?
— Da se nitko ne dosjeti kamo su se, u stvari, uputili, —
odgovorio sam.
— Senjore, ovi banditi gone sa sobom čitav čopor konja
i ne smiju gubiti vrijeme.
— Da, ali ih isto tako nitko ne smije vidjeti. Zato idu
ovako zaobilaznim putem.
— Možda su se ipak uputili na neko drugo mjesto, nego
što mi mislimo? Jeste li, zaista, sve tačno čuli kad ste
prisluškivali što ona dvojica razgovaraju?
— Sasvim tačno. Isključena je svaka zabuna. Uostalom
ove se vucibatine ne moraju tako žuriti kao što mislite.
— Oni moraju računati i s tim da ih netko progoni!
— Tačno. Ali oni znaju da su odmakli daleko ispred nas.
Sinoć su kasno napustili zgarište i imaju pred nama
prednost od šest sati. Tome treba dodati da idu prema
mjestu za koje misle da mi o njemu ništa ne znamo. Koliko
je Urugvaj daleko odavde?
— Od moje estanzije ima oko dvadeset sati jahanja.
Stići ćemo tamo valjda večeras.
— Tako je, — složio se i traper. — Budući da prije toga
moramo potražiti onog Indijanca, možda ćemo stići nešto
kasnije. On stanuje blizu rijeke, ali je rijetko kod kuće. Ako
nam njegova žena ne bude mogla dati nikakva
obavještenja, morat ćemo pričekati dok on ne dođe, ili ćemo
biti prisiljeni da ga potražimo.
— Za to vrijeme naši će protivnici prijeći preko rijeke.
— Nikako! Oni moraju čekati dok se ne vrati
potporučnik. Krenimo sada. Konji su se okrijepili.
Tako smo pošli dalje i stalno jahali prema zapadu. U
podne smo se kratko vrijeme odmarali na ranču gdje ništa
nisu čuli o bolašima, niti su ikada čuli za Krokodilski
poluotok. Poslije podne prošli smo pored još nekoliko
naselja ali nismo nigdje ništa saznali. Nalazili smo se u
području između dvije male rijeke koje utječu u Urugvaj.
Jahali smo otprilike negdje u sredini između njih. Vegetacija
je bila posve drugačija. Tlo je još uvijek bilo obraslo visokom
travom, ali bilo je i grmlja a kasnije i drveća, koje je
nastojalo da tu i tamo stvori poneku šumu, ali bez uspjeha.
Prije bi se ti pokušaji mogli se šaš i bambus. Drveće je
pretežno spadalo u listače, a bilo je obavijeno povijušama.
One su obuhvaćale svoje žrtve, ispremiješale svoje lišće s
njihovim i često su od zemlje pa do vrha sačinjavale gusti,
zeleni omotač u kome se drvo potpuno izgubilo.
Počeo se spuštati sumrak, a mi smo se nalazili na
zemljištu s kojim se u noćnoj tami nije smjelo šaliti. Hijeka je
vjerojatno bila vrlo blizu jer nam je slala u susret uže' ili šire
zaljeve i rukavce. Ponekad su to bile svjetle vodene
površine, ali često i varljivi biljni pokrivač na koji se u tami
lako moglo stati i potonuti. Vidio sam neobičnu, debelu i
nespretnu životinju kako se prećaka u jednom od ovakvih
zaljeva. Cim smo se približili, pobjegla je.
— Bila je to vodena svinja, — objašnjavao je traper.
U drugom zaljevu vidio sam tamna položena stabla čiji
su kra- jevi stršali iz vode.
— To su krokodili, — poučavao me dalje traper.
— I mi jašimo tako blizu pored njih?
— Nemamo se čega bojati. Naravno da ne bih volio zaći
u ova- kvu kaljužu jer bi njihova ždrijela mogla biti opasna.
— Cini np.i se da naš sadašnji put nije posve siguran!
— Tako je. Jašimo pojedinačno, jedan za drugim, a ja
ću na- prijed. Sad ćemo stići na zemljište gdje netko lako
može posrnuti i pasti u močvaru.
— Ne postoji li kakav bolji put do Indijanca?
— Ne, senjore. Samo se na ovaj način i samo s te
strane može dospjeti do njegove kolibe. Za njega je ona kao
mala utvrda.
 Polako i tiho išli smo dalje po mekom i nesigurnom tlu.
Mora da je traper tačno poznavao put dok se usudio da nas
ovuda pro- vede. Postalo je napokon sasvim tamno. Samo
sam teškom mukom vidio vođu koji je jahao ispred mene.
Išli smo tako još četvrt sata dok nismo opazili tračak svjetla.
— Sad moramo sjahati, — reče traper. — Svaki neka
uzme ko- nja za uzde i neka slijedi onoga ispred sebe.
Budite oprezni. Svako i najmanje skretanje na bilo koju
stranu može biti kobno. Put je uzak i vodi posred duboke
močvare.
Učinili smo kako je rekao. Glib se kao tijesto ovijao i
sklapao iznad stopala. I konj je polako i oklijevajući stavljao
nogu pred no- gu. Svjetlo je bivalo sve jače. Tlo je postalo
čvršće. Nismo više mo- rali ići jedan iza drugog. Zatim smo
stigli.
Pod jednim, ne velikim ali krošnjatim drvetom, stajala je
ko- liba čiji su zidovi bili od tratine. Krov je bio od šaša.
Prozora nije bilo, samo vrata koja su bila otvorena. Na
primitivnom, isto tako od tratine načinjenom ognjištu, gorjela
je vatra koja nam je već dulje vremena svjetlila u susret.
Nad vatrom visio je željezni lonac u ko- jem je kuhala gusta
smrdljiva tekućina. Nigdje nije bilo ni žive duše.
— Stanuje li ovdje onaj Indijanac? — upitao sam.
— Da, — odgovori traper.
— Znači da je kod kuće. Netko je morao pristaviti ovo
jelo.
— Sigurno njegova žena. Da vidimo što sprema?
Ušli smo u tijesnu sobicu. Traper pogleda u lonac i
rekne:
— U loneu ima otrova za nekoliko stotina ljudi. U njega
se umaču strijele.
— Zar je to onaj čuveni otrov za indijanske strijele?
Dajte da vidim.
Nisam vidio ništa osim guste mase koja je imala
zelenkastu boju i izgledala kao sirup. Iz lonca je stršao
komad drveta kojim se masa miješala. Traper promiješa
masu, izvadi zatim drvo, vrhom kaži- prsta uzme malo i stavi
u usta.
— Kako sam rekao, to je otrov. Poznajem ga po okusu.
— Zar se usudite kušati?!
— Nije tako opasno kako mislite. Otrov ne škodi želucu.
Dje- luje samo ako dospije u krv.
— Znate li možda recept?
— Ne. Indijanac ga ne otkriva čak ni najboljem prijatelju.
Uzi- ma se malo vučjeg mlijeka, zubi i kesice otrovne zmije,
zeleni iz- danci nekih nepoznatih biljaka. Ovo se sve kuha
dok ne postane gusto kao sirup. Ta se masa zatim skrutne
poput smole ili sapuna. Prije upotrebe mora se uvijek
nanova podgrijavati.
— Može li dugo zadržati svoja otrovna svojstva? —
upitao sam.
— Do godinu i pol, ukoliko ne postane pljesniva ili se ne
zgru- ša. Njome se truju vrhovi strelica. Evo ih ovdje
nekoliko.
Traper kao da se odlično snalazio u kolibi. On priđe
košarici od šaša ispod prozora i otvori je. U njoj je bilo
pedesetak strelica nači- njenih od pedalj dugih trnova neke
vrste povijuša. Vrhovi strelica već su bili umočeni u masu,
kao što se vidjelo po zelenkastoj sjajnoj boji. Ovo malo,
lijepo oružje nije izgledalo tako opasno koliko je, u stvari,
bilo.
U suprotnom uglu pri ulazu opazio sam nekoliko dugih
okru- glih batina čiju namjenu nisam odmah pogodio. Traper
uzme jednu od njih i pokaže mi:
— Kako vidite šuplja je! To je puhaljka kroz koju se pušu
otrovne strijele. Prave ih ili iz izdanka palme ili iz colihue
trske.
— Kako daleko lete ovakve strijele?
— Preko četrdeset koraka, i to posve sigurno i bešumno.
— U kom vremenu djeluje otrov?
— Majmune i papige ubija za nekoliko sekundi, jaguara i
čo- vjeka najviše za tri minute.
— A postoji li protuotrov?
— Nikakav.
— Pa to je zaista užasno oružje, — uzviknuo sam
zgranuto. — Kako dopuštaju da se Indijanci njime služe?
Najprije zato što nitko nema tu moć da im zabrani, a drugo
što se jedino na taj način mogu održati među opasnim
životinjama koje ih okružuju. Bez ovih otrovnih strelica ove bi
urašume bile ne
-
— tom otrovnom strijelom pa da bude osuđen na smrt.
— Ne razumijem. Ako te životinje ubijaju otrovom, kako
im onda njihovo meso može poslužiti kao hrana?
— Rekao sam vam već da ovaj otrov ne djeljuje ako ne
dospije, na primjer putem rane, direktno u krv. Koliko sam
puta jeo meso otrovane životinje i još mi nikad nije naudilo.
Traper iznenada ušuti. Tog trenutka pojavi se među nama
neka spodoba koja nije mnogo ličila na čovjeka. Ličila je na
bogalja ka- kvog se ponekad vidi na sajmu ili proštenju.
Malena kao dijete, imala je crte starice. Jagodice su joj bile
jako ispupčene a oči vrlo kose. Na glavi je imala splet nečega
što je vjerojatno trebala biti kosa, ali je prije ličilo na uvelu
žuku. Bila je tako mršava kao da na sebi nije imala lot * mesa.
— Daya, ti si? — upita je traper.
Ona bez riječi kimne glavom.
— Je li tvoj muž ovdje?
Ona opet turobno kimne glavom.
— Govori već jednom, — naredi traper strogo.
— Daj mi nešto, — promrmlja ona.
— Kasnije Daya. Najprije ćeš odgovoriti na pitanja
— Ja ništa ne znam.
— Nemoj lagati. Ti znaš da ja to ne praštam.
Ona podigne glavu i zagleda se u trapera.
— Ti si dobar, ti ćeš mi oprostiti, — rekne.
— Ti me još nisi vidjela ljutita, ali izgleda da ćeš to danas
do- živjeti. Je li danas netko bio kod vas? Neki muškarci?
— Ne znam!
— Vidim da ti moram nešto pokloniti. Dakle što želiš?
— Daya treba jedno lijepo sjajno dugme za svoju haljinu.
— Dobro, dat ću ti jedno dugme.
On izvadi iz džepa kesu. Mora da je već bio naviknut na
želje svojih čudnih poznanika. Iz kese izvuče sjajno,
mesingano dugme koje Indijanka odmah zgrabi i pričvrsti na
svoju bezbojnu odjeću. Uz to su se njene oči krijesile od
zadovoljstva i sreće. Bilo je dir- ljivo koliko ju je dar veselio.
— Jeli si zadovoljna? — upita traper.
— Zadovoljna sam. Ti si dobar.
— Kako bi bilo da i ti budeš dobra? Hoćeš li nam reći
istinu?
— Daya neće lagati.
—r Jesu li tu danas bili neki ljudi?
— Ne.
— Baš nitko? — upitao je strogo.
— Bio je neki čovjek.

* stara mjera za težinu =

 trideseti dio funte
— Vidiš da si malo prije lagala. Da li poznaješ tog
čovjeka?
—
—
— Ne. ^
— Je li došao pješke ili na konju?
— Došao je na konju.
— Kako je bio obučen?
— Kao bijeli senjor. Imao je koplje.
— Dobro. Je li razgovarao s tobom?
— Nije. Govorio je s Petrom.
— Dakle, govorio je s tvojim mužem. Sto je rekao?
— Nisam čula.
— Zato i ne znaš što je, u stvari, htio?
— Kako ne bih znala. Tražio je moga muža.
— I on je pošao s njim? Kamo?
— Nisu rekli.
— Kad će se tvdj Petro vratiti?
— Nije mi rekao.
— Kad je čovjek bio kod vas?
— Još za dana.
— Zar zaista nisi vidjela druge muškarce?
— Ne.
— Jesi li možda vidjela čovjeka po imenu Enrico Cadera?
— Ne.
— Ili nekoga tko je bio po činu major?
— Ni njega.
— Zar ti Petro nije govorio o dva čovjeka koja su
uhvaćena?
— Ništa nije rekao.
— Dobro, reci nam onda barem znaš li mjesto uz rijeku
koje se zove Peninsula del crocodilo?
— Znam ga.
— Gdje se nalazi? Blizu ili daleko odavde?
— Nije daleko!
— Možeš li pas tamo odvesti?
— Mogu. Vrlo lako.
— Spremi se da nas odvedeš onamo, ali tako tiho da to
nitko živ ne čuje.
— Daya će otići onamo da vidi ima li koga tamo ili ne.
— Dobro. Ali što ćeš raditi ako tamo vidiš svoga Petra?
— Smije li me on vidjeti, senjor Hilario?
— Ne.
— Onda ću biti posve neprimjetna.
— Moraš biti što opreznija. Pogledaj ovamo! Ako izvedeš
sve kako treba, poklonit ću ti još i ovo dugme.
Izvukao je još jedno mesingano dugme iz džepa. Indijanka
uz- vikne od ushićenja:
— Daya će dobiti dugme. Idem. Nitko me neće ni čuti ni vi-
djeti, čak ni moj muž.
Ona šmugne bezglasno kao šišmiš iz sobe u mrak. Traper
spusti na vrata zsstor od rogožine.
— Vaša Daya nije baš jako pouzdana, — rekao sam
traperu.
naviKe 1 spretnost divlje životinje.
— Zngtiželjan sam, da li su ti nitkovi već ovdje?
— Svakako su ovdje. Covjek o kojem je govorila Daya
sigurno je jedan od njih.
— Mogao je biti i netko drugi!
— U to ne vjerujem. Nosio je koplje. Koplje nose samo
konja- nici i Indijanci. Pričekajmo!
Nas osmorica stajali smo u maloj, tijesnoj kolibi i uzalud
tražili da nađemo nešto zanimljivo. Otprilike poslije četvrt sata
Indijanka se vratila. Ona povuče za sobom rogožinu i rekne:
— Traperu, moje dugme!
— Samo polako. Najprije ga moraš zaslužiti. Sto si vidjela?
— Ništa.
— Daya, vjerojatno si se prevarila.
— Daya se nikad ne vara. Njene oči vide i po mraku.
— Ili možda lažeš?
— Daya ne laže traperu jer je on dobar.
— Hoćeš li nas možda izdati?
— Neću jer čekam na dugme.
— No dobro. Vjerujem ti. Evo ti dugme. Ali sad nas moraš
od- vesti na peninsulu.
Ona živahno kimne glavom i žurila se da pričvrsti drugo
dugme.
— Ali posve nečujno, — nastavi traper. — Nitko nas ne smije
čuti.
— To ne mogu.
— Zašto?
— Zato što imaš konje.
— Ostavit ćemo ih ovdje.
— Ali ako netko dođe ovamo?
— Onda će ih naravno otkriti!
— Da ih Daya možda sakrije?
— Ima li tu kakvo mjesto gdje ih nitko ne može naći?
— Ima. Tu sasvim blizu.
— Odvest ćemo ih onamo.
— Nećete. Usporedo mogu ići samo po jedan čovjek i po
jedan konj. Više njih palo bi u močvaru i ugušilo se.
— Povedi me. Ja ću povesti konje.
. T- Ne" Ti to ne možeš jer ne poznaješ put. Daya će sve to na-
činiti sama ako joj daš još jedno dugme.
— Slušaj Dayo, ti postaješ nastrljiva.
Ona na svoj poseban način digne glavu, pogleda trapera i
na- smije se vragoljasto.
— Daya voli dugmeta.
— Znam. Ali zato što i ja volim Dayu, đobit će ona još
jeđno dugme, ali tek onda kad nam bude konje opet vratila.
Ti ćeš ih čuvati.
— Ne brini. Daya će paziti. A sad ću ih odvesti.
Izašla je. Htio sam s njom.
— Zašto? — upita me traper Jaguar.
— Imam važne stvari u džepu na mom sedlu.
— Ne brinite za njih. Ništa im neće biti.
— Zar niste sami rekli da su ovdašnji Indijanci drski lopovi!
— Mene neće nijedan okrasti. A kako se nalazite u mom
dru- štvu neće ni vama ništa nestati.
— Nadajmo se.
— Dajem vam riječ. Ovoj Dayi vrednije je jedno dugme
nego sve ono što imate sa sobom.
Culi smo mukle udarce kopita u mekom tlu. Ovaj se šum
čuo onoliko puta koliko smo imali konja, jer ih je Indijanka
pojedinačno morala odvesti u zaklon. Zatim dođe i po nas.
Nismo išli putem ko- jim smo stigli, nego na suprotnu stranu
prema rijeci. Put je vodio vijugavo između močvara. Možda
ga ne bismo našli ni po danu. Bu- dući da Indijanki nisam
vjerovao, išao sam iza nje otkočenim revol- verom u ruci.
Nisam mislio pucati na ovo jadno, zapušteno stvorenje nego
na svakog onog koji bi nam se ispriječio na putu. Ali se nije
desilo ništa slično.
Mora da je taj put malo prije prešla dvostruko brže od
nas. Tre- bali smo četvrt sata dok smo se probili kroz trsku i
stigli na obalu rijeke koja je kao jasna bijela crta sjala ispred
nas.
— To je doduše voda, ali nije peninsula! — šapne traper
Indi- janki.
— S onu stranu uskog traka zemlje opet se nalazi voda,
dakle je peninsula.
—A je li to zaista Peninsula del crocodilo? Jesi li sigurna
u to, Dayo?
— Sigurna. Daya to znade i Petro to zna. Osim nas nitko.
— Nije istina. I drugi znaju za taj poluotok.
— Ne. Daya i Petro nikom nisu govorili o tom. Oni znaju i
zašto.
— Dobro, kaži onda zašto?
— Neću reći.
— Nećeš reći ni onda ako ti dam još jedno lijepo, sjajno
dugme?/
— Neću reći ni za dugme.
— Zašto nećeš reći? Zar ne voliš dugmeta?
— Petro mi je zabranio.
— U redu. Onda moraš poslušati. Zar tu zaista nikoga
nema?
— Ne.
— Kako bi bilo da pogledaš još jednom?
— Pogledat ću.
— Dobro. Vrati se sada u svoju kolibu, — rekne joj traper.
— Ne bi ni mogla ostati s vama jer kuham otrov za strijele.
Da li da se opet vratim?
— Kad svane doći ćemo sami.
— Sto ćete raditi ovdje?
— Čut ćeš kasnije.
— Smije li Petro znati da ste ovdje?
— Može, Dayo. Ali mu reci tako da to čuje samo on i nitko
drugi.
— Neće biti nitko prisutan jer nigdje nema ni žive duše.
Ona šmugnu u mrak i sad smo ostali prepušteni sami sebi.
— Dakle, senjore, hoćete li nam iznijeti svoje prijedloge u
vezi s poluotokom, — obrati mi se estanziero. — Stiglo smo do
polu- otoka. Sto sad?
— Cekati dok dođu! — odgovorio sam. — Uz pretpostavku
da zaista još nisu ovdje.
— Daya tvrdi da ih nema.
— Ne vjerujem joj.
— Varate se, — dobaci traper. — Znam je dobro. Indijanci
su lukavi i prefrigani ako treba nekoga prevariti. Mene i moje
drugove ta žena neće nasamariti.
— Ipak ću se radije osloniti na vlastite snage. Sam ću
pregle- dati poluotok. Cekajte ovdje. Ostavit ću pušku. Ona bi
mi samo sme- tala.
Ako su oni što smo ih očekivali ovdje, onda ću imati posla
samo s bolašima, a ne sa Apašima i Siouxima. Nisam se,
dakle, mo- rao naročito truditi, pogotovo što je bila mrkla noć.
Išao sam uspra- vno i nastojao najprije ustanoviti izgled
poluotoka. Bio je uzak i nije jako zasijacao u rijeku.
Zašto je dobio ime Krokodilski poluotok? Sigurno se ni
jedna od tih životinja nije nalazila na njemu. Poluotok je imao
visoke obale a ni jedan se krokodil ne voli penjati. Išao sam od
drveta do drveta. Oči su mi već navikle na mrak. Konjanike bih
sasvim sigur- no opazio da su bili ovdje. Nisam međutim vidio
ništa sumnjivo.
Kad sam rekao drugovima da nikog nisam vidio, rekne
traper:
— Sad morate priznati da je Daya govorila istinu.
— Ipak još sumnjam. Bolaši moraju biti ovdje. Osim toga
oni nisu sami nego s konjima. Sto više, mjesto na kome se
nalaze mora biti pogodno za prijelaz preko rijeke.
— I ja to mislim, — upadne traper. — Moraju biti pripravni da
svakog časa pređu na' drugu obalu, a za to ovo mjesto nije
nimalo podesno.
— Ni konje ne mogu ovdje sakriti, a da ih mi ne bismo
vidjeli. Sve me to, priznajem, prilično zbunjuje.
 iitlfll
- — Prićekajmo dok izađe mjesec. Izaći će otprilike za pola
sata. Motžda ćemo se onda lakše snaći.
Sjeli smo na zemlju među šaš. Ništa se nije micalo oko nas
na- đaleko i široko. Culi smo samo rijeku kako mrmori pored
obaie. I bd smo šutjeli. Odlučan čas bio je blizu, a u ovakvim
trenucima čo- ▼jek obično postaje šutljiv.
Prođe četvrt sata i još jedan. Mjesec je izašao, ali ga mi
nismo vidjeli. Njegovo je svjetlo obojilo površinu vode poput
tekućeg sre- bra. Sad smo lijepo mogli vidjeti najbližu okolinu.
Kad smo pogledali preko zaljeva, vidjeli smo drugu stranu
obale ispresijecanu otočićima koji ni u kom slučaju nisu bili
podesni 3a prebacivanje preko rijeke jer je voda između
otočića derala više nego inače. Upravo pred nama ležao je
zaljev a lijevo poluotok. De- sno se obala jedva primjetno
izbočila. Sjedili smo u šašu iza koga se šuma izdizala iz
vlažne, tajanstvene močvare.
Cinilo mi se da ovdje sjedimo uzalud i da bolaši nikad neće
doći. I traperu se činilo isto. Mrmljao je:
— Da nisam siguran u Dayu upravo bih sumnjao da se tu
ne radi o Krokodilskom poluotoku. Ovo mjesto nije baš
najzgodnije. Nikako mi se ne sviđa.
— I meni, — priznao sam.
— Zašto?
. — Ne znam, u stvari, zašto. Zašto nam se ponekad neka lice
ne sviđa dok se drugom sviđa!
— Tako je! Ovo mjesto kao da ima u sebi nešto odvratno.
— Svakako nije pogodno za šuljanje i iznenađenja. Kamo
da se sakrijemo?
— Mislim isto što i vi. Ovdje ni u kom slučaju ne možemo
ostati.
— Ako dođu oni tipovi, odmah će nas vidjeti. Nema drugog
skrovišta nego pod drvećem poluotoka. Ali ni to nije nikakvo
rje- šenje.
— Ne, jer bi nas tamo lako mogli uhvatiti ili strjerati u vodu.
— Kamo, dakle, da krenemo? Uz ili niz vodu?
— To prepuštamo vama. Odlučili smo još na polasku da
ćemo postupati prema vašem nahođenju.
— Dobro, pođimo onda nizvodno. Možda ćemo tamo naići
na podesno mjesto. U svakom slučaju ne smijemo otići
predaleko jer poluotok moramo neprestano držati na oku.
Polako smo se digli i krenuli niz vodu, ali samo nekoliko sto- tina metara,
sve do grupe drveća koja je obećavala siguran zaklon. Njihova sjena
pokrivala nas je potpuno sa tri strane. Crtvrta je bila otvorena i upravo
s te strane sjao je mjesec pod drveće. To mi se nije dopadalo. Ali, za
sada nije bilo pogodnijeg mjesta. Otvoren vi- dik pružao se prema
poluotoku tako da se odatle nismo imali čega plašiti. Smjestili smo se,
dakle, pod drveće i čekali što će dalie biti. Međutim niS+o co j-*— i liin
ua se viciLi. Zjiiciui, muičiju uuu uvđiiiD, -- uuguvuuu oaiu.
— Dobro, ali kad!
— Možda u svitanje. Ni u kom slučaju se ne mogu uputiti u močvaru po
noći. Osim toga, ponavljam, oni bi bili jako neoprezni kad bi na ovom
mjestu s konjima pokušali prijeći rijeku. Ona je ovđje, a naročito
između otočića pyna brzaka.
— Naši konji plivaju odlično, — rekne haziendero ponosno.
— Ni bolje ni lošije od drugih, senjore. Osim toga imaju mnogo ukradenih
konja koje će teško prevesti preko široke rijeke.
— To je istina, — prizna on.
— Ne mogu zamisliti da će ih oni pokušati prevesti preko vode plivanjem.
— A kako ih onda mogu prevesti, valjda ne u čamcu!
— Takvu jednu grupu prebaciti čamcima! Uzmimo da imaju oko pedeset
ukradenih konja. Znači, u svemu stotinu konja treba prevesti preko
vode. S obzirom na širinu Urugvay-a trebalo bi za to cio dan. Ali recite,
ne dešava li se ponekad da se splavi spUštaju niz rijeku? .
— Čak vrlo često, senjore! Splavi se sastoje od neotesanih sta- bala, iz
greda, letava i dasaka. Na jugu je drvo takva rijetkost da time prave
odlične poslove.
— Vidite ovakva jedna splav bila bi pravi spas za bolaše. Uko- liko je splav
dosta velika, može prebaciti sve ljude i konje odjed- nom.
— Ali, da li će splavar pristati na to?
— Ako dobro plate, pristat se. Osim toga mogu ih i prisiliti.
— Mislite da ih mogu prisiliti!
— Svakako. Splav se mora držati struje. Ako ona prolazi blizu obale mogu
splavare prisiliti puškama da pristanu i prime ljude i konje. Mislim da
je to jedini način na koji bolaši mogu prijeći na drugu obalu i zato bi me
čudilo...

Umuknuo sam jer sam tog časa osjetio udarac u grudi. Sagnuo
sam se i vidio da se u moj lovački kaput zabola strijela.
— Dalje, što ste htjeli 'reći? — upita estanziero nestrpljivo.
— Lezite brzo na zemlju, brzo, brzo! — viknuo sam.

Bacio sam se na zemlju, a ostali se povedu za mojim primjerom,

— Zašto? — upita traper Jaguar.
— Pucaju na nas.
— Ništa nisam čuo.
— Strelice se ne mogu čuti!
— Dios! Pucaju strelicama. Odakle to znate?
— Evo, otuda. Fogledajte! — Izvukao sam strelicu iz kaputa i pružio
mu je.
— Cielo mio! — rekao je uplašeno. — Zar vas je pogodio?
— Samo kaput.
— Jeste li sigurni da vas nije ranio?
— Siguran sam jer pod kaputom imam još jednu kožnu ko- šulju.
Strelica nije mogla prodrijeti kroz kožni kaput, a kamoli kroz košulju.
Sad vidite kako je ovakva kožna odjeća korisna.
— Senjore, da je niste slučajno imali na sebi, sad biste bili mrtvi.
Strelica je otrovna. Sad ću mu odmah zabraniti da puca.

Nećete vi njemu moći ništa zabraniti.

— Ipak. Ovdje samo jedan čovjek ima takve strelice, a to je Petro Aynas.
On je opasniji nego što sam mislio. Gađa na ljude koji mu ništa nisu
učinili. Da je pogodio bilo kog drugog između nas, taj bi bio gotov!

Stavio je prst u usta i zazviždao slično zovu ptice daždevnjaka.

— Je li to Indijančev signal? — upitao sam.
— Da. Sad zna da je pucao na prijatelja. Svi poznati koji do- laze k
njemu poznaju taj zvižduk. Ako ga ne zateknu kod kuće, do- zovu ga
tako.

—- Dakle, vi mislite da će on doći ovamo?

— Posve sigurno. Bit će prilično uplašen kad bude vidio da je skoro
ubio mog prijatelja ...
— Tko zna gdje je sakriven, — šapne estanziero.

•— Svakako na onoj strani prema kojoj je naš zaklon otvoren.

Odande dolaze rpjesečevi zraci i on nas je mogao otkriti. Slušajte!
 Sad se začuje's onu stranu močvare tačno isti zvižduk, ali posve
tih tako da se ne čuje odviše daleko.
— Je li to Indijanac? — upitam trapera.
— Da.
— Odgovorite mu isto tako tiho. Bolaši su u blizini.
— Kako to znate?
— Baš zato što i on zviždi tiho. On vas je prepoznao kao prija- telja, ali
ne želi da njegovi pratioci to primijete.
— Možda imate pravo.
— Ustanite dok zviždite tako da vas može vidjeti...

Traper se zaista digao i posve tiho zazviždao. Istog se časa i na

drugoj strani pojavi netko pod drvećem. Onda nam mahne rukom i
opet nestane. Bio je udaljen otprilike pedeset koraka. Dakle, s takve
me udaljenosti Indijanac pogodio strijelom!
— Dolazi, — rekao je traper. — Dosada ga nisam smatrao ubicom. Tko
zna da li je radio u vlastitom ili u tuđem interesu. U svakom je
slučaju kriv. Ali neka samo dođe!

Budući da je močvara ležala izmedu nas i Indijanca, morao ju je

zaobići. Zaista se uskoro pojavi, i to pognuta, ponizna držanja kao da
čeka grdnju.
— Što ti pada na um da pucaš na nas, Petro! — pozdravi ga traper čim
je stupio pod drveće.
— Zar ste to vi? — odgovori Indijanac uplašeno. — Zar sam nekoga
pogodio strijelom?
— Da.
— Zaboga, čovjek je u tom slučaiu izeublien._____________________________

Ušutio je.
— Nastavi samo! Sto si htio reći? — upita traper.

. — Ništa. Ništa. Samo sam se jako uplašio.

 Ja sam, međutim, znao što je on htio reći. Uzviknuo je zato što je
čuo za kožnato odijelo. Dakle, morao je nešto znati o njemu. A to su mu
mogli reći samo bolaši. Prema tome oni su se nalazili tu, i to u
neposrednoj blizini. Traper tada reče:
— Petro, Petro, nikad nisam mislio da si ti običan ubojica!
— Kakav ubojica? Senjore Hilario, vi me vrijeđate!
— Zar možda niječeš da si na nas pucao!
— Ne. Ali, nisam znao da se radi o ljudima!
— Sto si onda mislio da smo?
— Obični majmuni!

Ovakav izgovor na svakom drugom mjestu zvučao bi glupo, ali

ovdje u Uruguayu ima zaista mnogo vrsti majmuna.
— Majmuni! — rekne traper. — Kako možeš čovjeka zamijeniti s
majmunom. U takvu glupost ne mogu vjerovati.
— Mjesečina vara. Mislio sam da ste čopor majmuna. Sjedili ste stisnuti
kako to obično rade majmuni.
— Onda je tvoj oštri vid popustio. Cuvaj se da ljude ubuduće ne
zamjenjuješ s majmunima.

Pri posljednjim riječima traper je malo podigao glas. Na to

Indijanac brzo doda:
— Tiše, prijatelju, tiše!
— Zašto?
— Jer je na rijeci noću opasno glasno govoriti.
— Ima li možda nekoga u blizini?
— Ne. Ali u posljednje vrijeme jedan se stari, veliki jaguar ovuda šulja sa
ženkom. Sigurno traži ljudsko meso. Ali mi se ne bojimo. Daya i ja
pametniji smo od jaguara.
— Ne bojim se ni ja.
— Znam. Vama neće ni jedan jaguar ništa učiniti na žao. Ali, zato neće
imati obzira prema vašim pratiocima. Stoga je zbilja bolje da govorite
tiše.

Indijanac je bio vrlo lukav. Surovao je s bolašima, ali je i dalje htio

ostati traperov prijatelj. Nije htio izdati ni jedne ni druge, zato je
izmislio ovu priču o jaguaru.
— Neka dođe zajedno sa svojom ženkom, — rekne traper. — Mi se ne
bojimo. Ali ti imaš pravo. Nije potrebno govoriti suviše glasno. Sjedni.
Moraš mi odgovoriti na nekoliko pitanja.

Indijanac je nerado pristao. Rekao je:

— Bolje da sjednemo nekamo drugamo, prijatelju. Ovamo mogu lako doći
jaguari.

Htio nas je odmamiti kako bi nas spasio od bolaša, a da ih pred

nama uopće ne spomene.

Ne, mi ostajemo ovdje! — rekne traper.

— Ali, ja znam mnogo zgodnije i prijatnije mjesto.
— Ovo nam se izvanredno sviđa. Odakle dolaziš?
— Iz lova.
— Ne vjerujem. Gdje ti je lovina? To bi bilo valjda prvi put da kući odlaziš
praznih ruku!
— Ostavio sam lovinu na mjestu odakle sam gađao na majmune!
— U tom slučaju kasno si pošao u lov jer Daya...

Koliko god bio dobar traper, Jaguar nije imao mnogo smisla za
istražnog suca. Vjerovao sam da Petro Aynas ne misli s nama ništa
loše, ali on nije želio izdati naše neprijatelje, te je zato nastojao da nas
zavara. Možda bi mu to i uspjelo da nisam odlučio uzeti stvar u svoje
ruke. Bio je odviše lukav za trapera. Dao sam znak traperu Jaguaru i
rekao:
— Dopustite. Radije prepustite meni da ga ja ispitujem.
— Vrlo rado. Mi ćemo ostali samo slušati.
— Ne želim govoriti s drugim nego samo s traperom, — vikne Indijanac. —
Ne želim govoriti sa strancem.
 On me plašljivo pogleda. Sjedio je tako da mu je mjesec sjao u lice.
Nije bilo tako prljavo kao lice njegove žene. Uopće ga se nije moglo
usporediti s Dayom. Nije bio visok, ali zato krupan i čvrst. Bio je
protivnik koga se u borbi nije smjelo potcijeniti. Bio je bos, usprkos
zemljišta koje je vrvjelo od otrovnica. Njegovo oružje sastojalo se od
noža, duvaljke i male izdubljene tikve koja je visjela na uzici i bila
prebačena preko ramena. U toj tikvi nosio je otrovne strelice. Nije želio
da ga ispitujem jer se mene više plašio, negoli trapera. Bio je to dokaz
da su mru bolaši govorili o meni. Sigurno su ga upozorili da sam
naročito opasan.
— Imate li lošu savjest, Petro Aynas kad se od nas ostalih plašite? —
upitao sam.
— Ne, —odgovori on brzo. — Da imam lošu savjest, morao bih se baš
trapera najviše bojati.

Indijanac je bio prepreden i ja sam morao biti veoma lukav ukoliko

sam ga htio prisiliti da govori istinu.
— Ako nemate lošu savjest, onda možemo mirno razgovarati. Ako ne
želite, znači da nešto tajite.
— Nemojte sumnjati. Ja sam pošten čovjek.
— Vjerujem vam. Gdje se nalazi vaš stan?
— Nedaleko odavde.
— Kako bi bilo da tamo prenoćimo!
— Ne, ne, senjor, — odgovorio je zaplašeno.

Po tome sam zaključio da se bolaši oko njega vrzmaju.

— Zašto ne? — upitao sam. — Traper nam je o vama pričao. Prema
njegovom ste pričanju gostoljubivi, ali izgleda da se prevario.
— Moja koliba nije dobra za yas. Okružena je groznicom.
— Ne bojim se ja groznice.

—■ Sigurno biste je dobili jer ste novajlija u ovoj zemlji, — nonnvn

se zarpkao usnrkos svoioi lukavosti.
 v XUJL ac tia vctiiict.
— Onda imate vrlo oštro oko za strance, Petro! S obzirom da ne možemo
prenoćiti u vašoj kolibi, hoćete li nam reći neko pogodnije mjesto za
logorovanje.
— Vrlo rado. Znam prekrasno mjesto uzvodno.
— Kako je daleko?
— Samo pola sata odavde.

Nije sumnjao da mi je svojim prijedlogom odgovorio na važno

pitanje. Kako nas je htio odvesti uzvodno, bilo je sigurno da se bolaši
nalaze ili kane otići nizvodno. Iz pola sata možda bi načinio cijelih
tričetvrt sata. Ako nas je htio pod svaku cijenu odvesti što dalje
uzvodno bilo je posve jasno da se naši neprijatelji nalaze nizvodno od
nas. Ovo se može zaključiti i po tome što nas je molio da govorimo tiše.
— Da odmah pođemo, senjore? — upita Indijanac.
— Ne odmah. Prije toga htio bih od vas još nešto čuti. Da li ste noćas bili
dugo u lovu?
— Vrlo dugo.
— Kad ste otišli iz kolibe?
— Dosta rano.
— U međuvremenu ste bili tamo već nekoliko puta.
— Nisam bio nijednom.

Indijanac je jamačno htih sebi pribaviti alibi, ukoliko bi mu u

daljnjem razgovoru ustrebao.
— Onda i ne znate tko je bio danas kod vas?

•— Ne. Ali ću to saznati čim dođem kući.

— Ja bih, naime, volio znati da li su k vama svratile neke osobe koje smo
ovdje mislili zateći.
— Pitat ću Dayu, senjore, pa ću vam onda reći. Kakve osobe mislite?
— Vojnike.
— Nijedan vojnik nije bio kod mene.

—■ Kako znadete kad ste dulje vremena bili izvan kuće?

— Oni bi samo slučajno našli moju kolibu. Ipak ću, kako sam rekao,
pitati Dayu.
— Svakako je.pitajte, Petro! Jeste li ikad čuli ime Monteso ili Cadera?
— Ne. Kakva vi čudna pitanja postavljate, senjore. Izgledaju mi zaista
čudna.
— Dobro, pitat ću vas još nešto čudnije! Tko vam je zapovjedio da pucate
na čovjeka u kožnom odijelu?
— Nitko. Nitko mi nije naredio. Dogodilo se to zabunom. Zar mi ne
vjerujete?
— Dobro, ja ću vam vjerovati i oprostit ću vam što ste me izvrgli smrtnoj
opasnosti.
— Jeste li sad gotovi s ispitivanjem?
— Da.
— Onda vas mogu odvesti na novo logorište o kojem sam vam govorio.
— Svakako, Petro. Ali prije toga nam možete učiniti veliku uslugu.
Hoćete li nam prodati lovinu koju ste ostavili tamo prijeko, kao što
ste rekli. Dobro ću vam platiti.
— To r.ikako, senjore, — odgovorio je uplašeno.
— Zašto ne?
— Jer to meso ne možete jesti.
— Meni prija svako meso.
— I ono vodene svinje koje Evropejcima ima ukus po ribljem ulju?
— Tko vam je rekao da sam Evropejac?
— Viđim po vama.
— Dragi prijatelju vaš oštar vid postaje mi sve neugodniji. Pred vašim
očima ni jedna tajna ne može ostati sakrivena. Hoćete li nam dati to
meso?

Poslije kratkog razmišljanja reče:

— Meso mi je prijeko potrebno.
— Trebate cijelu vodenu svinju? Ona važe barem metričku centu i to
vam je potrebno za dvije osobe. Nama ćete dati samo nekoliko
komada. Nećete valjda dopustiti da vaš prijatelj traper gladuje.

t- To ne. Ali nije potrebno da jede vodene svinje. Imam kod kuće
dobre svježe ribe. Ulovila ih je moja žena.
— Ipak bismo radije jeli meso vodene svinje. Donesite je ovamo.
— Kad ste baš toliko navalili, moram vas poslušati. Odmah će se
vratiti.
 Udaljio se i kad se njegovi koraci više nisu mogli čuti rekao je
traper tiho:
— Tko bi to pretpostavljao da nas želi prevariti!
— Ne prevariti nego obmanuti, — odgovorio sam. — On laže da bi nam
pomogao. Nedaleko od naš na lijevo nalaze se naši neprijatelji!
— Odakle to znate?
— On mi je sam kazao.
— Nisam ništa Čuo.
— Pitao sam ga tako da mi je on to u zaobilaznom odgovoru jasno
rekao. Petro nije ubio nikakvu vodenu svinju!
— Zar je i to lagao?
— Siguran sam. Vidjet ćete. Neće je donijeti.
— Onda ćemo ga ipak uhvatiti u laži.
— On će naći izgovor. Možda će reei da je naišao jaguar.
— Vi sumnjate da je na strani naših neprijatelja?
— Da, ali istovremeno i na našoj. Sad je samo pitanje što će kod njega
prevagnuti: prijateljstvo prema nama ili korist koju može od njih
izvući i koja mu je sigurno obećana.--------------------—
—
— O senjor, zar nisam imao pravo kad sam vas upozorio. Jaguar je bio u
blizini.
— Sto se nas tiče jaguar?
— I te kako. Odnio je moju lijepu vodenu svinju. Zao mi je što vas ne
mogu ponuditi mesom. Ali ima u tom i mnogo sreće. Da slučajno nije
naišao na morsku svinju, napao bi nas. Najbolje je da odmah
napustimo ovo mjesto.
— Samo bez žurbe. Ako je jaguar zaista pojeo vodenu svinju, onda je za
sada sit i neće nas napasti.
— Ali tu je sigurno i njegova ženka.
— Samo vi časkom sjednite k nama. Pretpostavljam da je jaguar bio toliko
fin i pozvao i svoju senjoru da prisustvuje gozbi.
— Gospodine, vrlo ste odvažni.
— Ne, ali mene ne možete tako lako zaplašiti, a pogotovo ako opasnosti
uopće i nema.

On zaista sjedne i procijedi mrzovoljno:

— Kako god želite. Ali ja neću biti kriv ako se desi neka nesreća. Bolje je
da odmah krenemo.
— Sporazuman sam s tim ukoliko nas ne povedete uzvodno nego nizvodno
jer smo uvjereni da ćemo tamo prije naći dobar zalogaj.
— Gdje?
— Kod majora Cadere i njegovih ljudi.
— Senjore, ja vas ne razumijem.
— M'ože biti, ali sam zato ja vas razumio. Petro Aynas vi ste zaista pravi
nitkov.
— Ja? Kako se usuđujete da me na takav način psujete?
— Jer ste nam neprestano lagali.
— Senjore, nisam vam slagao ni jednu riječ.
— Dobro. Vi tvrdite da od jutros niste bili kod kuće. A ipak ste bili tamo!
— Ni trenutak.
— Cak ni onda kad je major poslao glasnika po vas.

Ovaj put nije mogao svladati iznenađenje. Ipak je ostao pri svom.
— Ništa ne znam o tome.
— Sjetite se. Bio je to čovjek s kopljem. Izašli ste s njim pred kolibu da
vaša žena ne bi čula o čemu ćete razgovarati.
— Senjore, ja ... ja nemam pojma. Nisam uopće bio kod kuče.
— A ipak ste rekli malo čas da ste bili u kolibi!
— Nisam rekao. Stalno sam tvrdio da sam otišao od kuće i da se nijednoirt
onamo nisarri vraćao.
— Promislite dobro. Pa bili ste tamo nešto prije mraka, upravo kad je vaša
žena donijela ribe. Ribe ste sami stavili u vodu. Niste li tako malo prije
rekli?
— Senjore...
— Dakle, što? Hoćete li i dalje poricati?
— Bila je to šala. Nisam uopće bio kod kuće i nisam vidio nikakve ribe.
— Kako god hoćete. Ne mogu vas prisiliti da kažete nešto što želite
prešutjeti. U tom slučaju morate biti puno lukaviji, a ne ispri- čati
stvari koje biste htjeli zatajiti.
— Sto sam to rekao?
— Da major sa svojim ljudima logoruje uz rijeku.
— Nisam rekao o tom ni riječi;
— Osim toga ste priznali da ti ljudi imaju nekog posla večeras kod vaše
kolibe. TrebaJi smo biti ubijeni, ali ćete nas vi spasiti, i to tako da nas
odmamite s ovog mjesta. Je li tako?
— Ne.
— Meni ne možete lagati. Ali, da li ćete lagati i traperu Jaguaru, vašem
starom prijatelju?
— Ja ... ja ... ne mogu drukčije!
— Kako ne biste mogli. Samo ako hoćete!
— Ne. Ja ... ja ... zaista ništa ne znam, baš ništa.
— Da li je to što kažete zaista istina. Pazite to je zadnje pitanje koje vam
postavljam. O načinu kako ćete na njega odgovoriti, ovisi kako ću se
dalje ponašati prema vama.
— Zaista ne lažem.
— No dobro. Da li ste već vidjeli ovako nešto?

Pokazao sam mu revolver.

— Da, senjore.
— Onda se čuvajte, Petre Aynas!
— Vi mi prijetite? To traperu neće biti pravo!
— On to upravo želi jer mu lažete!
— Onda znajte, senjore, da se ne plašim vašeg revolvera! Imam ja opasnije
oružje od pištolja.
— Još i sad----------------------sad više ne!

Između ta dva »sad« zgrabio sam ga brzo za staru krpu što mu je

služila kao pojas, strgao mu je i bacio je zajedno s nožem i malom
tikvicom daleko od sebe.
— Senj...!

Htio je skočiti i glasno viknuti, ali sam ga svalio na zemlju, kleknuo

mu na prsa i stegnuo vrat. ^
— Zaboga, zadavit ćete ga, senjore! — reče traper, uhvativši me za ruku.
— Ne pada mi na pamet. Neće mu se ništa dogoditi.
— Siguran sam da neće ništa poduzeti protiv nas! — uvjeravao me traper.

—r Svaka vam čast, senjore, ali pouzdajem se radije u samoga

sebe.
— Jamčim za njega!
— Prevario vas je. Kako sađa možete jamčiti za njega? Tvrdili ste da vam
više neće lagati, a ipak je lagao sve od reda!

Dok sam Indijancu držao revolver pod nosom i zaprijetio da ću ga

odmah ustrijeliti ukoliko krikne, vezao mu je estartziero mojom
mafamicom ruke. Dragi, pošteni Petro Aynas nije rekao ni riječi. Samo
je tešjko disao. Bio je veoma prestrašen. Sad je ležao na zemlji i naokolo
kružio pogledom punim jeze. Napokon zamoli trapera prigušenim
glasom: •
— Spasite me, senjore! Germano je strašan!
— Odakle znaš da je on germano?
— Rekli su mi.
— Tko?
— Ne smijem reći.
 —- Jesi li se zakleo?
— Samo obećao.
— Obećanje koje u sebi sadrži laž ili nepravdu ne smije se održati.
— Ali ovaj germano je ubojica, lopov i razbojnik!
— Nije istina!

On želi Banđu oriental izdati Brazilu!

— Ne, nikako. Zar ćeš onima što su to slagali više vjerovati nego meni?
— Istina je. Vi mi još nikađa niste slagali, ali možda je on vas prevario.
— Ne Petro. Ovog stranca bolje poznajem od tebe. On ide Indi- jancima da
im čini dobro i da im pokloni darove. Tebe su strašno prevarili. Oni što
su te upozoravali da se njega čuvaš, pravi su lopovi, ubojice i razbojnici.
— Je li to istina?
— Da. Zar ne, to su konjanici?
— Preko pedeset s još mnogo više konja.
— Te su konje jučer ukrali nekom siromašnom, starom rančeru a uz to su
mu još zapalili kuću.
— Senjor, je li to moguće!
— Tako je kao što ti rekoh. Nemaju li oni uza se dva zaro- bljenika?
— Više njih!
— Ah! Znači da su joŠ neke zarobili?
— Najprije su imali malo. Ostale su danas uhvatili.
— Tako! Prva su dvojica brat i sin ovog senjora što sjeđi kraj mene. Oteli
su ih da bi izmamili veliku otkupninu.

Indijanac je začuđeno klimao glavom, a traper Jaguar je NASTDVIO:

— A ovog stranca hoće privezati uz drvo i strijeljati iako im nije učinio
ništa na žao. Oni kojima si povjerovab to SU pravi žlikovci. Slijeđili smo
ih da im otmemo zarobljehike.
— Vi to namjeravate? I sami biste pri tom pomogli?
— Da, Petro.
— Onda vjerujem da je ovaj stranac dobar i pošten i da zaro- bljenici
nisu nikakvi zločinci.
— Nadam se da nam sada vjeruješ.
— Da. Odvežite me! Ja ću vam pomoći!
— Hoćeš li mi obećati? Nećeš ništa poduzeti protiv nas?!
— Vaš sam prijatelj i činit ću samo ono što vi želite!
— Onda budite opet slobodni, — rekoh mu odvezujući maramicu kojom
su mu bile vezane ruke. Uspravio se, pružio mi je ruku i rekao:
— Hvala sam, senjore. Ja sam pucao na vas, a vi ste me skoro zadavili.
Sada smo izravnali račune.
— Još ne. Vi ste me htjeli ubiti, a ja sam vam stisnuo grlo samo zato da ne
biste mogli vikati. Nisam vas htio zadaviti.
— Onda oprostite!
— Rado, jer se nadam da ćete ispraviti svoju pogrešku. Prije svega
priznajte da se major nalazi negdje u blizini i to nizvodno?
— Za deset minuta može se stići onamo.
— Ima li straže?
— Da.
— A patrole?
— Nema. Tako dugo dok nas ne budu čuli, neće nitko od njegovih dooi
ovamo.
— Znači da smo sigurni. Vi biste nam sađa mogli ispričati kako ste postali
jatak ovih ljudi.
— Da, sve ću vam ispričati, senjore! Moram početi od čovjeka što je
otprilike prije tjedan dana bio kod mene i propitkivao se za splavi.
— A što mu je to trebalo?
— Ne znam. Pitao je da li dobro poznajem obale rijeke i kad sam potvrdio,
propitkivao se da li tu ima neko osamljeno mjesto na kojem s vremena
na vrijeme pristaju splavi.
— Zar postoji takvo mjesto?

Da. Dalje hizvodno rijeka jako dere i postaje opasna za splavare.

Tu se može prolaziti samo po danu. Zato tu Splavari obično prije nego
što se smrači pristaju i čekaju jutro.

—> Je Ii to daleko odavde?

■t— Ne. Nalazi se upravo tu gdje su se utaborili konjanici, kojih

desetak minuta nizvodno.
— Kako se zove to mjesto?
— To je nekakav poluotok, a nazivaju ga Peninsula del jacare.
— A ne zove se del crocodilo?
— Ne. Taj poluotok leži tu ispred nas.
— Hffl! Mora da je po srijedi zabuna jer smo čuli da će kohja- nici
logorovati na Peninsuli 'del crocodilo.
— Onaj što vam je to rekao zamijenio je aligatora s kfokođilom.
— Čudno da se oba poluotoka koji iffiaju posve slična imena
— Ipak ovaj poluotok krije neku tajnu i vi je znadete.
— Kako dolazite na tu pomisao?
— Cuo sam da nerado govorite o tom poluotoku.
— Istina je. Imam za to razloga koji se nikoga ne tiču.
— Nemam namjeru da saznam tu tajnu. Nas zanima samo Peninsula del
jacare. Vjerojatno ste tek danas saznali koji je bio razlog što se onaj
čovjek propitkivao kod vas?
— Da, tek danas.
— Da li se u međuvremenu nešto dogodilo?
— Ne, ali danas ujutro došao je opet onaj čovjek, ovaj put na konju. Konj
je bio umoran i iscrpljen. Pustio ga je da pase u šumi, a on je sjeo na
obalu ispod poluotoka i promatrao kako prolaze brodovi i splavi.
— Sto je rekao?
— Rekao je da će Latorre poslati četu konjanika koji ovdje namjeravaju
prijeći rijeku. Oni vode opasne zarobljenike pa i ja moram pripaziti da
ne pobjegnu.
— Jeste li pristali?
— Ne, jer me čitava stvar nije zanimala. Legao sam U kolibu i odspavao
čitavo popodne. Predveče je došao po mene jedan da me odvede majoru
Caderi. On je sa svojim konjanicima logorovao na poluotoku. Obećao mi
je zlatnik ako pripazim da oba njegova zarobljenika ne pobjegnu.
Pristao sam jer zlatnik znači mnogo, vrlo mnogo za mene.
— Ali, to nije mogao biti razlog da pucate na mene!
— Taj ne, ali zato drugi. Pričao mi je da je jedan od njegovih ljudi slušao
kako su se neki razbojnici dogovarali da pretraže Peninsulu del
crocodilo.
— Bojite li se takve pretrage?
— U izvjesnom smislu, da.
— Skrivate li tamo nekakvu tajnu. Rijeka čini granicu. Niste li možda
kriomčar?
— Mogao bih reći i da i ne, da vas zavedem. Na poluotoku bi se, u stvari,
moglo naći nešto što za mene predstavlja veliku vrijednost.
— Kako je major za to saznao?
— I ja se pitam. Možda sam prvim njegovim glasnicima rekao • neku
nesmotrenu riječ na osnovu čega su zaključili sve ostalo,
— Jesam li ja spadao među te razbojnike?
— Vi ste navodno vođa i znadete za moju tajnu. Major vas je tako tačno
opisao da sam vas mogao prepoznati čak i po mjesečini. Rekao mi je da
je među vama i nekakav traper. Nije znao s koliko ćete ljudi doći. Bio je
siguran, ako uopće dođete, da ćete ovamo stići sutra ili tek prekosutra.
— Jako mudro! Pretpostavljao je da ćemo ga slijediti i izmislio priču kako
bi vas nahuškao protiv nas.
— Vjerojatno. Večeras čim se smrklo krstario sam uz obalu ! gore dolje, od
jednog poluotoka do drugog. Pazio sam na zarobljenike I razmišljao o
razbojnicima koji će doći. U jednom trenutku zaustavio šam se prijeko s
one strane močvare i pogledao prema crocodilu. lada sam vidio kako
sjedite. Mjesec je sjao u vaše skrovište. Pre- brojao sam osam ljudi i
prepoznao stranca koji je bio vođa bande što me je htjela okrasti i
Bandu oriental izdati Brazilu.
— I vi ste u ovakve gluposti povjerovali?
— Vjerovao sam, senjore.
— Onda ste vi veoma lojalan podanik?
— Kao i svaki drugi. Gdje mi je dobro, tu ostajem.
— Ili mrzite Brazil?
— Jako! Proveo sam tamo veoma teške časove.
— Jeste li to spomenuli majoru?
— Da, jer me pitao kojoj stranci pripadam.
— Lukavac. Iskoristio je vašu mržnju i rekao vam da sam brazilski agent.
Dalje! Dakle, vidjeli ste nas*kako sjedimo?
— Da. Mislio sam da znadete za moju tajnu i da mi je želite oteti. Ako vas
ubijem, neću se morati bojati. Stavio sam strelicu u puhaljku naciljao
na vas i puhnuo. Gadao sam vas u glavu, ali nisam tačno odmjerio
daljinu. Bila- je prevelika. Zato vas je strelica pogodila u prsa.
— Bila je to sreća i za mene i za vas jer, prije nego što bih umro, poaodila
bi vas moja kugla.
— Bilo bi to nemoguće. Vi niste znali gdje se ja nalazim?
— Znao sam tačno. Nalazili ste se u pravcu odakle je strelica doletjela.
Pogledajte prijeko s druge strane močvare! Vidite li onaj uski grm koji
se izdiže iz šaša?
— Da.
— Svoje bih kugle uputio prema onom grmu.
— Dios! Bio sam sakriven iza njega!
— Vidite! Gađao bih posred grma jer sam pretpostavljao da biste tamo
klečali da biste ustanovili jeste li pogodili.
— Tako je, senjore. Upravo biste me pogodili u glavu. Istina je, vi ste
strašan čovjek!
— Tako je rekao major?
— Da. Savjetovao mi je da budem izvanredno oprezan jer ste vi pravi đavo.
— On, naravno, nije mogao u meni naći anđela. Glavno je da me niste
ranili.
— Sad sam veoma sretan. Veoma sam se prestrašio kad sam čuo fičuk za
koji znaju .samo moji prijatelji. Jedan je od njih bio s vama i zato niste
mogli doći ovamo s lošim namjerama.
— Dakle, složili smo se i zaključili mir. A sad da pređemo na ono glavno.
Spomenuli ste zarobljenike koje je major ovdje pohva- tao. Kakvi su to
Ijudi?
— Osam splavara koji su popodne pristali uz poluotok da bi

llllltfA ^AŽli rSol-ia___________________________________ i

mu oni vrio rado sve po volji.
— Nije se radilo o novcu nego o vremenu. On još uvijek ne zna kad se
može prebaciti prijeko, šutra ili možda kasnije. On nekoga očekuje i
dotle splavari moraju čekati. Opirali su se jer onda ne bi dobili visoku
nagradu koju su im obećali stranci.
— Među njima ima i stranaca?
— Dvojica.
— Iz koje su zemlje?
— Ne znam. Govore mješavinom špaiijolskog i nekog drugog jezika koji ne
razumijem.
— Kako su obučeni?
— Plavo, skoro kao mornari. Jedan od njih ima šešir s tako širokim
obodom kakav još nisam vidio. Taj se naročito osorno ponašao prema
majoru da se ovaj na njega veoma naljutio. Obojica su se branila poput
slenova i vojnici su ih svladali jedino zato što su bili brojno nadmoćniji.
Mnogi su vojnici zadobili ozljede i modrice.

■— Dobri momci. Mi ćemo ih osloboditi.

— Nemoguće.
— Ah! Dva stara i osam novih zarobljenika čine deset ljudi. Nas ima osam
što znači sve skupa osamnaest ljudi, ne računajući vas.

■— Ja ću vam pomoći, senjore!

— Na taj način ima nas devetnaest protiv pedeset. Taj odnos nije ni tako
nepovoljan. Uostalom, neka vam ne bude žao zbog onog zlatnika što
vam je ponudio major, jer ...
— Da, neka mu rie bude žao, — upao je u riječ estanziero. — Ako nam
stvarno uspije da oslobodimo mog brata i sina platit ću Petru Aynasu
deset zlatnika.
— Je l' istina, senjor? — upitao je Indijanac.
— Da, platit ću vam čak dvadeset!
— Kakva sreća! Ali, da li ćete održati riječ?
— Jamčim vam svojom čašću.
— Onda ću vam sto puta radije pomoći! Slažete li se, senjore?
 Ovo je pitanje bilo upućeno meni. Zato sam odgovorio:
— Da. Ali uz uvjet da postupate tačno prema mojim uputama.
— Naravno! Učinit ću onako kako budete zahtijevali.
— Dobro. Možda ćete morati preuzeti glavnu ulogu. Hoćete li nam opisati
mjesto na kojem se nalaze zarobljeilici. Koliko je polu- otok dug i širok?
— Dvije stotine koraka širok i možđa još jednom toliko dugačak.
— Iiii& li na njemu drveća?
— Samo drveća. Grmlja više nema jer su splavari koji su oVdje noćivali
iskrčili nisko granje i grmlje da načine bolja mjesta ZA logorovanje.
— Kako su postavljene straže?
— Tu gdje se poluotok spaja s kopnom nalaze se četiri vojnika na razmaku
od pedeset koraka. Oni brane pristup poluotoku s kopna. Između njih
ne može se nitko provući, pa čak ni noću. Jedino bi se ha poluotok
mogla provući moja Daya. Ona puže poput zmije.

Nisam htio Indijahku upotrijebiti u tu svrhu pa sam rekao:

— Obavit ću to sam i mislim da,..
— Vi? — prekine me on. — Nemoguće, senjore!

■— On će to obaviti puno lakše i boije od Daye, — uvjeravao ga je

traper. Siguran sam. Nije nam potrebna tvoja Daya.
— Imaju li oni na poluotoku upaljenu vatru? — upitao sam ga.
— Cak dvije. Na njima peku meso što su ga donijeli sa sobom.
— Sto su ga ukrali. A gdje se nalaze zarobljenici?
— Oni su privezani za stabla i to tako daleko jedan od drugoga da se ne
mogu dogovarati. Major je govorio o tome da će ih radi veće sigurnosti
staviti na splav i još k tome postaviti stražu da ih čuva. To bi nam
otežalo posao.
— Ne. Da li ih oslobađamo s kopna ili sa splavi jednako je teško. Veće
poteškoće mogu se pojaviti samo u sporednini pojedi- nostima koje će
trebati svladati. Žato je potrebno da čitavu stvar sam fazgledam.
— Senjore, što mislite! To je nemoguće! — rekao je Indijanac. —• Uhvatit
će vas!
— Besmislica! Da uhvate čovjeka koji ima đva revolvera sa dvanaest
metaka, to nikom neće poći za rukom, a najmanje ovim bitangama.
— Pomislite: Pedeset protiv jednoga i to po mjesečini.
— Ovih me pedeset uopće neće vidjeti, a mjesečina ništa ne smeta. Moje
svijetlo kožnato odijelo ne oduđara od boje šaša. Ja se pri tom ni
najmanje ne izlažem opasnosti.
— Uostalom, ja vam nemam što zapovijedati, ali sam uvjeren da srljate u
propast. Svojom prisutnošću otkrit ćete prisutnost svojih drugova.
— Ništa se ne brinite. Sad ćete me otpratiti do mjesta odakle se vidi
poluotok, Ostalo prepustite meni.
— Vi zapovijedate, a ja sluŠam. Ali upozorio sam Vas,

I drugi su mi savjetovali da budem što oprezniji. Bilo je to posve

suvišno jer je u mom vlastitom interesu bilo da se ne izlažem prevelikoj
opasnosti.

Indijanac me poveo. Znao sam da mu mogu vjerovati, pa ipak sam

pazio na svaki njegov pokret. Prošli smo kratak, prilično močvaran
komad puta. Tada smo se zaustavili na obali zaljeva koji se uvukao
između oba pOluotoka del crocodilo i del jacare. Vodiča sam poslao
natrag i pregledao zemljište. Kako sam bio u sjeni mimoze, nije me
nitko mogao vidjeti iako je pun mjesec obasjavao zaljev. Splav nije bila
tu. Vjerojatno je bila usidrena s one strane jacarea. Sam poluotok
spuštao se blagim nagibom prema rijeci. Svjetlo vatri koje su gorjele
ispod đrveća treperilo je briljantnim

— - ;- ---: —----1 J-- : L--4 n---------f iii^n

J-" '""J" ""J'-"" ^""O"--------------- - ------J----„----„- - -„ ______

Ali onda bih se previše približio prvom stražaru koji je prema pričanju
Indijanca morao biti tu negdje. Druga staza vodila je u izvjesnoj
udaljenosti od obale kroz šaš i grmlje i bila je manje opasna. Zato
sam je i izabrao.

Prešao sam pužući skoro sto koraka. Nisam izbjegavao šumove

jer momći koje sam imao pred sobom nisu imali oči i uši iskusnih
ljudi s prerije. Uskoro sam ležao na zemlji upravo nasuprot mjesta na
kojem je počimao poluotok. Otprilike trideset koraka od mene vidio
sam kako se jedan od konjanika naslonio na drvo. Bio je to prvi
stražar.

Dalje sam puzao malo opreznije. Uskoro sam opazio drugog,

trećeg i četvrtog stražara. Stajali su na udaljenosti koju je naznačio
Indijanac i po njihovu se pospanom držanju vidjelo da bi im sve na
svijetu bilo draže, nego da stoje na straži.

Razmišljao sam hoću li uspjeti da se između dvojice od njih

provučem. Ali, tek kad prođem pored njih, počinje prava opasnost.
Ako budu gledali protiv vatre, morat će me svakako primijetiti. To je
bilo jasno. Bolje da još komad puta propužem i da vidim gdje se
nalazi splav. Bila je vezana s druge strane poluotoka. Jednim krajem
bila je privezana za vrh poluotoka a drugim za obalu. Tako je nastao
trokut čije su stranice sačinjavale poluotok, splav i obala. Splav je
bila prilično velika. Na njenoj sredini nalazila se koliba od dasaka kraj
koje su stajala dva čovjeka. Dok sam ovo promatrao, udaljili su se
polako od kolibe prema dijelu splavi koji je dopirao do obale. Možda
su htjeli ili barem jedan od njih da tamo izađu na obalu? To bih
morao smjesta iskoristiti ako ne želim stići prekasno.

Brzo sam otpuzao dalje dok nisam prošao pored četvrtog

stražara, oncja sam se uspravio i potrčao uporedo s obalom, stalno
tražeći zaklon od one dvojice koji su me mogli vidjeti.

Kad sam stigao na mjesto na kojem je stražnji dio splavi nasjeo

na obalu, sagnuo sam se i otpuzao bliže. Tu je bio splet visoke trave i
šaša. Pošlo mi je za rukom da se uvučem unutra i da se ovdje udobno
smjestim. Ležao sam tako najviše pet koraka daleko od splavi.
 Nisam došao ni minutu prerano jer jedva što sam se uvjerio da
sam dobro skriven, već su oba čovjeka bili na kraju splavi a na
domaku obale.

Kakve li radosti! Jedan od njih bio je major! Htio je sići sa splavi i

otići na poluotok. Drugi je prema svom ponašanju trebao ostati na
splavi. Možda je na njoj stražario.

Kad je major stupio na obalu, zastao je i rekao:

— Dakle, zarobljenike ćete po dužini privezati uz trupce gdje će

ležati do jutra, Ti ćeš nadzirati čuvare. Pobjegne li koji onda ti kugla
ne gine. Javi to ostalima!

Čovjek se okrenuo i vratio na prednji dio splavi. U meni se javila

smjela misao. Kako bi bilo da zarobim majora!

Pogledao sam prema poluotoku. Odande se nije moglo ništa vidjeti

jer je mjesto na obali na kojem je stajao major bilo zaklo- njeno. Jedini
svjedok mogao je biti Čovjek što je upravo napustio majora. Ali sam po
njegovom brzom hodu zaključio da se neće osvrtati prema nama. Kako
se misao brzo pojavila, tako je brzo bila i izveđena. Još je major stajao
na obali i gledao za čovjekom kad sam se uspravio iz svog zaklona. Kao
munja skočio sam iz šaša i za čas bio iza majora.

Okrenuo se. Mjesec je obasjao njegovo lice. Htio sam ga smjesta

spopasti i oboriti, ali sam vidio da to nije potrebno. Problijedio je kao
 krpa, a zatim mu je navalila krv u lice. Teturao je od straha. Htio je
vikati, ali nije mogao istisnuti ni glasa kao da je bio parali- ziran. Usta
su mu bila otvorena. Napokon je iz njih izbilo nekoliko mucavih
glasova. Brzo sam izvadio maramicu i turio mu u usta, isto tako brzo
uzeo sam svoj laso i vezao mu ruke. Još nikada nisam vidio ovako
utjelovljenu sliku straha kakvu je pružao major. Napokon je načinio
nekoliko pokreta da se obrani, ali je bilo kasno. Ruke su mu bile
vezane uz tijelo.
— Ne mičite se, senjore! — šapnuo sam prijeteći, — inače ću vas probosti
nožem. Ah, vi imate drugi kaput jer sam vam onaj prvi upropastio. 2ao
mi je, ali ni ovaj vam ne mogu poštedjeti. Potreban mi je povez da
pričvrstim čep u vašim ustima.

Otrgnuo sam donji dio kaputa i nožem odrezao komad koji sam
oficiru svezao preko usta tako da jezikom ne može izbaciti maramicu.

Često sam se kasnije čudio što ovaj čovjek nije pokušao barem da
pobjegne. Trebao je samo skočiti na splav i svi bi ga njegovi ljudi vidjeli.
U tom slučaju pokušao bih da ga povučem sa sobom i zajedno s njim
pobjegnem. Nije se ni pomakao iako mu noge nisu bile vezane. Izgubio
je od straha prisutnost duha i odlučnost. Stajao je preda mnom kao
bezvoljno dijete. Izvadio sam nož, uhvatio ga za ruku i rekao: 1
— A sada naprijed, senjore! I bez ustezanja! Dajem vam časnu riječ da
ćete odmah osjetiti oštricu noža ako ne budete poslušni.

Gurnuo sam ga naprijed. Sad se tek sjetio da pruži otpor.

Zaustavio se.

•— Hajdemo, inače ću vas proburaziti! — zaprijetio sam.

 Gurnuo sam ga opet, ali on nije slušao. Ubo sam ga u mišić
nadlaktice i to na najneopasnijem mjestu. Netko bi to mogao nazvati
okrutnošću, ali radilo se o mom životu. Ako mi ne pođe za rukom da
izvedem sve onako kako sam namjeravao, mogao sam se vrlo loše
provesti.

Sredstvo je koristilo. Čak je počeo brže ići, nego što je bilo

potrebno, Naravno da ga nisam vodio prema poluotoku, nego sam se
najprije udaljio dok nisam našao dobar zaklon, tada sam skrenuo.

TVifnvv. PA ---- -----------3—1 -1- -* * ■ ''

ojcft.au scun minen i puiuzio saoij^i u gusti sas. unaa smo

pOSli daije.

Bili smo samo četrdeset koraka daleko od stražara kad smo prešli
srednju liniju poluotoka. Cinilo se kao da namjerava nešto opsovati. Ali
sam ga čvršće prihvatio i stavio nož na prsa.

Miris mesa koje se peklo na obim vatrama dopro je do mene.

Postao sam pažljiviji kad sam čuo poziv:
— Ehej, pečenka je gotova! \.

Hoće li sada zapoeeti dioba večere? Kod ovih ljudi nije bilo

discipline. Možda će pećenka privući i stražare. Zaista. Svi su pošli prema

vatrama, pa i stražari. Jedan od njih ponio je pušku, a drugi su svoje
naslonili na obližnja stabla.
 Mogu li se odvažiti? Mogao sam osloboditi nekoliko zarobljenika,
ali sam stavljao na kocku sebe i majora.

U takvim se trenucima ne smije oklijevati. Prvu misao koja se javi

treba izvesti. Obićno je to ona prava. Strgnuo sam remen od sablje ovio
mu oko nogu i povalio ga na zemlju. Tada sam potrčao na poluotok.

Od ljudi koji su se skupili oko vatre padale su duge sjene i ja sam

sretno dospio iz mjesečinom obasjane površine u to tamno područje.
Samo sam dva čovjeka mogao spasiti. Drugi su bili pre- daleko. Kad
sam im nožem prerezao remenje, naredio sam im da odmah potrče za
mnom.

Obojica su išli za mnom i, nevjerojatno, imali su u rukama puške.

Bili su toliko prisebni da uzmu oružje koje su stražari ostavili.
— Heigh-day! Que alagria! — rekao je jedan od njih, kad su stigli do mene
na engleskom i španjolskom jeziku. — To je bilo lijepo od vas! Vidio
sam kako dolazite. Odmah sam viknuo kormilaru da se prihvati ovih
starih pucaljki koje su bile naslonjene na drvo. Kamo sada, sire?
Odakle ste i tko ste, senjore?

Glas mi se učinio poznat, ali koji se moj poznanik mogao naći

ovdje i to u ovakvim okolnostima? Osim toga nisam imao vremena da
se njime sada bavim. Vidio sam samo da ima na glavi veliki panama-
šešir koji mu je potpuno pokrivao lice.
— Samo brzo za mnom, — viknuo sam.

Nisam imao vremena da majoru odvežem remenje. Jednostavno

sam ga prerezao nožem, trgnuo čovjeka u vis i potjerao pred sobom.
— Do đavola — rekao je onaj s ogromnim panama-šeširom. — Ovo je
general tih lopuža. Uhvatili ste pravog lososa, senjore. Malo ćii vam
pomoći da prije stignemo u luku.

Uhvatio je majora pod ruku i pošli smo dvostrukom brzinom

natrag, pravo mojim drugovima koji su me čekali.

Kad su umjesto jednog čovjeka vidjeli četvoricu, posve je

razumljivo što su se uplašili. Skočili su i prihvatili se oružja.
— Samo ostanite sjediti, — viknuo sam. — To sam ja. Nemate se čega
bojati.
— Vi ste, senjore, — javi se odmah traper i pođe mi u susret. — Već smo
bili zabrinuti zbog vas. Koga to vodite?
— Dvojicu koje sam oslobodio i jedhoga koga sam zarobio.
— Dva stranca sa splavi! — uzvikne Indijanac.
— Majora, — zaprepasti se traper.
— Da, majora, — rekao sam. —Zamolio sam ovog senjora da vas posjeti, a
kako sam morao pretpostaviti da će on to učiniti vrlo nerado, vezao sam
ga i lično dotjerao.
— Onda smo pobijedili, — klicao je estanziero. — Sad moraju ti nitkovi
vratiti mog sina i brata.
— Ne tako glasno, senjore, — zamolio sam. — Nije zgodno da saznaju gdje
se nalazimo. Pretpostavljam da će oni potražiti ove tri osobe. Ovdje nas
lako mogu naći. Petro Aynas, znadete li neko

► mjesto gdje se možemo smjestiti i zapaliti dobru vatru, a da nas

nitko ne može vidjeti?

— Dakako da znam. Pođite za mnom. Veseli me što se stvar tako dobro
svršila.
 On nas povede kroz močvarno tlo, između šaša na
mjesto na kome smo na naše veliko iznenađenje našli
konje. On se za vrijeme mog izbivanja propitao o svemu
pa tako vjerojatno saznao, i to da smo bili kod njegove
žene i predali joj konje.

Mjesto je bilo kao stvoreno za logorovanje. Bilo je

natkrito krošnjatim drvećem i okruženo gustim grmljem.
Mali potok tekao je prema rijeci. Dosadne- komarce
otjerali smo vatrom koju smo odmah zapalili.

Pri prvom jačem otsjaju plamena skoči ččvjek s

ogromnim . ► šeširom prema meni i uzvikne:
— Heavens, zar je to moguće! Vi ste Charley? Dođite da vas zagrlim brzo,
brzo!

Bacio je šešir s glave tako da sam ga mogao

prepoznati. Tada me snažno zagrli da sam mislio da će
me zdrobiti.

Zamislite moje .iznenađenje: Bio je to stari Frick

Turnerstick, kapetan Turnerstick, stari morski vuk i
šaljivčina. Moj stari poznanik još iz Kine. Čudio sam se
koliko i Veselio, samo što sad nisam imao vremena da
odgovorim na njegova mnogobrojna pitanja koja su samo
pljuštala. Zamolio sam ga:
— Sjednite, pričekajte trenutak, kapetane. Reći ću vas sve što vas zanima,
samo da najprije svršimo važnije stvari.

Odmah je poslušao, iako nerado. Međutim major je

bio mnogo važniji od bilo kakovih razgovora. Privezali
 smo ga u blizini vatre uz čvrsto stablo. Nakon što sam
ukratko ispričao kako sam ga uspio zarobiti, izvadio sam
mu čep iz usta, ali sam mu zaprijetio da će kod prvog
glasnijeg uzvika ili riječi osjetiti 'moj nož.
— Vi ste se već jednom nalazili u našim rukama, — rekao sam mu. —
Zakleli ste se da ćete odustati od svakog neprijateljstva i mi smo vas
poštedjeli. Pogazili ste riječ i zato nema ni govora o smi- lovanju. Tome
ste sami krivi. Petre Aynas, izvadite sve iz majorovih

fl7onm73

-------- ^^ jmi oiuuai 1 UUgUVUli:

— Ti si nitkov. Lažljivče. Sad mi je sve poznato. Ako me još jednom
uvrijediš, razbit ću ti glavu.

Major je imao sat, lisnicu i kesu s novcem. Sat sam mu vratio.

Kesu i lismcu sam otvorio. U njima je bilo nepotpunih osamnaest
tisuća talira. Upitao sam yerbatere:
— Mogu li dvojica od vas odmah odjahati natrag na spaljeni ranč?
— Zašto?
— Da odnesu vlasniku dvanaest tisuća talira koje šalje major Enrico
Cadera kao otštetu za ono što su učinili njegovi ljudi!

Nakon tog objašnjenja sva petorica yerbatera bila su spremna da

krenu na put.
— Bacite kocku tko će od vas ići. Oni koji budu išli neka ujedno obavijeste
vlasnika da pošalje čovjeka po ukradene konje.
— Konje još nemamo, — dobaći Monteso.
— Ne brinite, dobit ćemo ih. Ili mislite da ću tog majora pustiti prije nego
što vrati konje?
— O tome ćemo još razgovarati, — prosikta major bijesno.
— To je gotova stvar. Za mene je ona riješena. I to je posve 'dovoljno,
senjore! — rekao sam oštro.
— Ne, to nije dovoljno. U toj stvari imam ja glavnu riječ.
— Ako vam zabranim morat ćete šutjeti.
— Još nema nikakvih prethodnih uvjeta.
— Što vi znate o prethodnim uvjetima. Razumijete se u to kao vol u
sviranje gitare. Nemojte se ponašati kao da ste mudriji od nas ili kao da
ovdje možete zapovijedati. Pazite što govorite da vam se to ne osveti.
— Senjore, ja sam štabni oficir kod Latorrea.
— To je u svakom slučaju za vas velika nesreća jer sam ja na žalost baš
Latorreov protivnik. Ako se time budete hvalili, samo ćete pogoršati svoj
položaj.
— S vama neću da imam nikakva posla.
— Nitko vas neće pitati što vi želite. Učinit ćemo onako kako nam se bude
svidjelo.
— Pomislite da su vaši ljuđi naši taoci.
— Ne budite smiješni. A što ste vi u našim rukama? Mislite li da sam vas
uhvatio zato da vam ovdje laskam. Postupat ćemo s vama onako kao
što ste zaslužili.
— Oba Montesa su naši zarobljenici i možda će biti ubijeni.
— Ja sam uhvatio vas i istovremeno oslobodio dva vaša zaro- bljenika. Zar
mislite da je meni teško osloboditi Montese? Oslobodit ću ih sam. Tu
ima osim mene još ljudi koji se vas isto tako malo plaše kao i ja.
— Vi želite, dakle, đa zamijenite zarobljenike.
— Dakako, senjore, — rekao sam nemarno. — Ako budem htio da vas
zamijenim za Montesove, onda ću to i učiniti. Ukoliko odlučim da njih
oslobodim, a vas ubijem, onda ću učiniti i to. Moji će prijatelji biti
saglasni sa svim onim što budem uradio.
— Dobro, nećemo se svađati oko toga, — rekao je mirnije major. — Ali,
nemojte prisvajati moj novac.
— Je li to vaš novac?
— Da.
— Onda sam miran. Da je od nekog drugog, nikada ga ne bih taknuo da
nadoknadim štetu koju ste prouzročili upravo vi. Ali kako ste pred
svjedocima izjavili da je to, zaista, vaš novac, uzimam dvanaest tisuća
talira kao otštetu za izgorenu kuću i inventar ranča.
— Vi morate najprije novac od mene zatražiti, a ja vam molbu unaprijed
odbijam.
— A da li ste vi pitali za dozvolu da spalite ranč! Vlasnik bi vam isto tako
molbu odbio, da ste ga pitali, a ipak ste to učinili.
— Senjore, vi kradete moj novac!
— No, dobro. Ja sam pošteni lopov, a vi nepošteni palikuća i konjokradica.
Ostat će vam još uvijek šest tisuća talira koje ću vam staviti u džep, kao
što sam vam stavio i sat. To je pošteno. Međutim, vi uzimate i koljete
stoku, a da je uopće ne plaćate. Zarobljavate poštene ljude koji vam
nisu učinili ništa na žao da biste od njihove rodbine iznudili otkupninu.
— Govorite o otkupnini. Ja o tome ne znam ništa. Zarobio sam yerbatera
jer je zajedno s vama optužen za veleizdaju. I vas bih zarobio da mogu.
Ali o otkupnini nitko nije rekao ni riječi.
— Vi se vrlo vješto branite jer mislite da smo za vama pošli <u potjeru
prije nego što su vaši glasnici stigli na estanziju del verbatero...
— Kakvi glasnici! — upitao je zbunjeno.
— Vaš potporučnik sa dva pratioca. ^
— Zar su oni bili na estanziji?
— Nemojte se pretvarati da ne znate. Kako ste mogli bitl tako glupi i
upustiti se u ovakvu djetinjariju. Mi smo te ljude naravno uhapsiti i
sada očekuju kaznu. Vaše će ijpe pri tome igrati važnu ulogu a vi
također jer ja svakako želim ds( vas povedemo sa sobom na estanziju
del yerbatero. Onda ćemo vas poslati u Montevideo gdje se možete
obratiti na vašeg famoznog comisaria criminal da vas brani.

Šutio je. Cak je mirno gleđao kako yerbaterima dajem njegov novac
s kojim su odmah trebali krenuti.

Imao ja pravo ili ne, stari je rančer morao dobiti novac, i on će ga

dobiti. Oba yerbatera udaljiše se sa svojim konjima, a Inđijanac preuze
zadatak da ih izvede iz močvare i pokaže siguran put kojim su onda
mogli odjahati bez opasnosti. Mjesec je i dalje jasno i lijepo osvjetljavao
svaku travčicu.

Major je bio bijesan. Pogled mu je lutao od jednog do drugog. Da

ga se riješimo, naredio sam da ga odvežu od stabla. Vezali smo mu
noge i polegli malo dalje u travu tako da nas nije mogao ni vi-

Meni nasuprot sjedio je mornar koga je kapetan Turnerstick na-

zvao »kormilarom«. Promatrao sam tog dugog i čvrstog momka koji je
kao i kapetan ličio na pravog morskog vuka. Zvao se Hans Larsen i bio
je iz Frizije.
— Cudi me kako ste se dali uhvatiti pored ovih vaših šaketina? —
upitao sam ga.

On pruži prema vatri svoje, zaista, velike ruke i žalosno ih pro-

motri. Nije bilo glace-rukavica za njih. U to sam bio siguran. On
odgovori:
— Da gospodine zaista imam velike šake i one su mi prijeko potrebne.
Vjerovali ili ne, s njima mogu prenijeti pramčano sidro dva put duž
ograde gornje palube i kamo položim šake, makar uopće ne mislio na
udarac, tamo više ne rastu ni ruže ni ljubice. Zato i jest velika šteta što
ih danas nisam mogao upotrijebiti. Sve se zbilo od- više brzo pa nisam
stigao da ih pošteno opružim. U svakom slučaju ostavio sam na
ponekom od njih modrica, ali one nisu nimalo zna- čajne. Ako čovjek ne
pripazi, mogao bi ove nježne ljude sa La Plate smožditi. Ipak, nisam htio
nikoga smlaviti.

Stavio je u usta komad mesa koji je mogao imati barem četvrt

funte, kimao je glavom i mirno dalje žvakao. $to tu ima još mnogo da se
kaže.

Turnerstick me upitao:
— Dopada li vam se, Charley?
— Jako! — potvrdio sam.
— Larsen je moj najbolji mornar. Momak je od željeza i mli- jeka, tako
čvrst a opet nježan. Recite mi kako je bilo nakon što smo se rastali i što
zapravo tražite ovdje u oyom žalosnom i glupom kraju!
— O tome kasnije, ako se slažete, kapetane. Sad bi bilo važnije znati kako
su vas ovi ljudi zarobili.

On se počeše iza uha, načini zbunjeno lice i odgovori:

— Upravo tako kao što je moj »The wind« ušao u rupu koju ovi dolje u
Buenos Ayresu nazivaju lukom — bez moje volje. Došao sam u Bahiju i
preuzeo teret za Buenos Ayres — loša je to luka, taj ža- bljak! Htio sam
pronaći novi tovar, ali nisam znao što. Cuo sam da je proizvode iz Rio
Grande do Sula trebalo prevesti u Urugvaj. To su skupocjeno drvo,
paragvajski čaj, bakar, cink, kremen, ahat, jaspis i drugo. Htio sam
pogledati i pošao sam parobrodom ovamo gore. Dospio sam do Salto
Grandea i našao tovar. Htio sam se spustiti u Buenos, ali me spopala
želja da malo pobliže razgledam ovajkraj i zato sam zajedno sa svojim
mornarom sjeo na splav koja je danas pristala ovdje. Pet dana smo na
njoj plovili kao muhe na listu od krastavaca.
— I tu su vas napali?
— Well! Ležali smo u kolibi od dasaka, što ovi ljudi ovdje nazi- vaju
cabaunom, kad je spiav pristala. To nas se nije ticalo. Puštli smo mirno
dalje i ostali ležati jer smo tek sutradan trebali nastaviti put. Tada se
 na pramcu, htio sam reći na prednjem dijelu splavi, di- gla silna galama
i upravo kad sam promolio glavu iz cabanne, netko me tako udario da
sam je smjesta uvukao. Nije to bilo nimalo učtivo od tih Ijudi. Well!
Onda se k nama uvuklo nekoliko vucibatina koje su rekle da ne
možemo dalje nego moramo sutra i prekosutra ostati ovdje usidreni. S
tim se nismo složili jer smo platili prevozne tro- škove mi, a ne oni.
Postali su grubi, zato smo ih izbacili napolje i onda se izvukli za njima
da im za onaj udarac po glavi dademo još koji ekstragrog. Ali kakvog li
iznenađenja, mislili smo da ih ima desetak, petnaestak ili dvadesetak.
Ali — na zdravlje — bilo ih je preko pedeset! Nismo inlali vremena da
malo bolje zavirimo u nji- hova lica. Napali su nas prije nego što smo
posve izašli iz kolibe. Nismo imali ni mjesta da pošteno zamahnemo.
Motali smo se s njima ovamo onamo dok nas nisu svezali remenjem
koje ovdje zovu laso ili bola. Ipak smo ih počastili s nekoliko du'bokih
brazgotina, modrica i drugim sitnicama. Nama samima nije ni dlaka
pala s glave. Ona su nas formalno spleli u remenje i tako privezali za
stabla da ste nas sa dva poteza. noža oslohodili. Neću vam to
zaboraviti, sire! Nije bilo bog zna kako opasna situacija, ali zato
đavolski neprijatna.

"r- Kako je s vašom imovinom? Jesu li vas u tom smislu oštetili?

— Ne, iako se činilo da bi oni to vrlo rado napravili. Ali, Frick Turnerstick
nije tuluman koji bi lako dopustio da mu obriju glavu. Nisu ništa našli.
Imao sam u kesi samo papire koje u ovom kraju zovu »talirima«. Drugo
je bilo skriveno izvanredno skriveno tako da i sam ne bih našao, da
neznam gdje se nalazi. Talire su mi, na- ravno, uduzelL Neka ih samo
zadrže. Rado ću im dati kao milostinju. Ali, sire, što će biti dalje!? Ne
žuri mi se odviše, no volio bih što prije stići u Buenos Ayres, a ne da
ostanem tu u ovoj močvari i do- bijem groznicu.
— Vjerojatno ćete već sutra krenuti odavde.
— Hoće li banda osloboditi splav?
— Mislim da hoće. Ako to ne uradi milom, onda će silom.
— Vjerojatno ćete jedino pod tim uvjetom pustiti majora?
— Da.
— Hml Stvar se neće tako lako riješiti. Ako pustite oficira i zato vam izruče
zarobljenike, a nama dopuste da sa splavi otplovi- mo, ne možete biti
sigurni sve dok ove vucibatine ne prijeđu preko rijeke. Nije li tako?
— Da.
— Dakle, morate nastojati da ih se što prije riješite. To se može postići
jedino s pomoću naše splavi. Nadalje mislim 4a je i majoru stalo da se
odavde što prije izgubi. Zato će se i on htjeti poslužiti našom splavi. Ali,
ja se s time ne slažem.
— Zašto?
ja ne mogu nikako pristati da se oni posluže našom splavi. To vam, dakako,
neće biti drago.
— Valjda će se ipak naći nekakav izlaz. Možda će sutra ujutro proći još
neka splav kojom bi se ti ljudi mogli prebaciti.
— To bi bilo dobro. Ili — hm, bilo bi najbolje da im splav pre- pustim i
ovdje pričekam dok ne naiđe kakvi parobrod koji ide niz- vodno. U ovoj
zemlji vlada običaj da se samo s obale treba mahnuti pa da vas povezu.
— Savjetujem vam da tako učinite, kapetane jer ćemo i vi i mi na taj način
izbjeći neugodnosti i opasnosti.
— Tako je! Dakle, neka oni sa splavi slobodno odmagle. Priče- kat ću idući
brod ili lađu koja će me prihvatiti. Ali, kamo ćete vi odavde, sire?
— Ovisi o ishodu ove naše pustolovine. Ne mogu ništa odlučiti prije nego
što ne razgovaram s yerbaterom koji je još uvijek za- robljen.
— Ne biste pošli s nama u Buenos Ayeres? Luka je doduše jadna. Ali bili
bismo neko vrijeme zajedno i porazgovarali o prošlim vremenima.
— Tamo dolje ne idem. Idem u posve drugom pravcu,
— Kamo, ako smijem pitati?
— U Gran Chaeo i onda kroz pampu u Tucuman.
— Hm! — zabrundao je on zamišljeno. — U stvari, ja vam za- vidim, sire.
često sam želio da projašim kroz tu pampu, ali nisam imao prilike. Dok
sastavim tovar za svoj »Vjetar«, proći će dosta vremena koje bih mogao
upotrijebiti da se poigram divljeg gauča. Kad ne bih prije toga morao u
Buenos Ayres, rado bih pošao s vama.
— Poznajete li jezik ove zemlje?
— Izvrsno! Uostalom govorim sve jezike kao što sam vam već rekao. Znam
i jahati i pucati. Sto želite još?

Nisam imao vremena da mu odgovorim jer se upravo vratio

Indijanac i javio da je odveo oba yerbatera kroz nesigurno močvarno
područje. On nam je rekao da se i on odšuljao na poluotok i vidio da su
svi zbunjeni zbog nestanka majora i obojice mornara i da za njima
marljivo tragaju.
— Hoće li oni zbog toga doći i do vaše kolibe? — upitao sam ga.
— Vjerojatno, senjore.
— A mogu li doći ovamo k nama.
— Ne. Za stranca je to po noći nemoguće. čak i po danu bi ovamo teško
mogao doći jer put vodi kroz takve kaljuže da se nitko ne bi usudio ići.
-"
— Pošaljite onda svoju Dayu do kolibe. Kad dođu, mogla bi im reći da oni
za kojima tragaju nisu bili tamo.
 Petro Aynas izvršio je ovaj nalog. Njegova je žena otišla, ali se
uskoro vratila i saopćila nam da su kod kolibe upravo bili neki ljudi i
tražili one što su nestali. Pitali su i za njenog muža. Pri tom su joj
stavili do znanja da sumnjaju u njega. Otkako se našao s nama, nije
bio kod njih. To je bio dovoljan razlog da izazove sumnju. Aynas je
upitao, ne bi li možda bilo umjesno da on pode k njima. Njemu pri tom
neće biti teško da njihovo traganje usmjeri daleko od nas. Umjesto
mene odgovorio je traper:
— Ne, to je posve suvišno ili čak krivo. Zašto da se pažnja ovih Ijudi
odvraća od nas kad je malo prije bilo rečeno da nas ovdje ni- kako ne
mogu naći? Ne bi li bilo korisnije da oni saznaju što se do- godilo? Mi se
njih ne bojimo i to ćemo im pokazati upravo na taj način što ćemo im
pomoći da nađu svog vođu. Ne mislite li i vi tako, senjore?

Pitanje je bilo upravljeno meni i ja sam se složio:

— Mislim da imate potpuno pravo. Obavijestit ćemo ih na neki način da se
oni koje traže nalaze u našim rukama. Samo ne znam tko će ih o tome
obavijestiti. Mogao bih ja.
— Ne, za vas je to suviše opasno, — reče traper.
— Ah! Ja se ne bojim.
— Vjerujem. Ali vi se ne smijete izvrći smrtnoj opasnosti Mno- go pasa
usmrtiše zeca. Uhvatit će vas i neće pustiti da se vratite. Onda će
predložiti da Montesa i njegova sinovca zamijene za ma- jora, a vi biste
ostali kod njih.
— Ali, oni me neće uhvatiti, — tvrdio sam uporno dalje.
— Znači, ako pokušaju da to učine, onda biste se branili? To je upravo
ono što bih htio izbjeći. Ne, vi ostajete ovdje, senjore. Znam tko bi
mogao ići bez ikakve opasnosti.
— Tko?
— Ja lično. Nitko se neće usuditi da napadne na trapera Ja- guara. U to
možete biti sigurni, senjore.
— Jeste Ii zaista sigurni da moć koju posjedujete ne bi jednom mogla
zakazati!
— Lako moguće, ali nije vjerojatno. Ako se ne varam, mogu se pouzdati u
vas. Ako me zadrže, neće to biti tako strašno kao kad bi uhvatili vas.
Oni žele da se domognu vas, a ne mene.

Dok je ovo govorio, ustao je sa svog mjesta kao da nije moglo biti
sumnje da će on izvršiti ovaj opasni pothvat. Nisam nikako htio pristati
na njegov prijedlog. Ali je on pridobio ostale tako da sam morao
popustiti.
— No, dobro idite! — rekao sam. — Ali ja ću vas pratiti.
— Nemoguće! Najgore što bismo mogli učiniti jeste da pođemo obojica.
— Neću ići do kraja s vama. Ostat ću na mjestu odakle bih mogao
promatrati što će se dogoditi.
— Dobro, onda me pratite dokle vam drago, ali nikako ne na rtnTunfnk! T
hudite tako namettti oa ponesite pušku!
— Naravno, iako mi ne pada na pamet da na nekoga pucam. Već sam
pogled na dva revolvera ulijeva strahopoštovanje. Osim toga tko je o
meni čuo, čuva se iz još jednog razloga da mi se kao neprijatelj suviše
ne približi.
— Iz kojeg?
— Pokazat ću vam. Pripazite. Ne bojte se da ću vam učiniti nešto na žao.

On me prihvati desnicom za prsa i podigne me polako u vis i onda

me opet polako spusti na zemlju.
— Sto mu gromova! — uzviknuo sam. — Pretpostavljao sam da ste
nadprosječno jaki, ali da je u vama takva divovska snaga ni- sam
mogao ni slutiti!
— Zar ne, senjore? — smiješio se on. —r Ljudi se boje ove sna- ge. Teško
će se netko usuditi da stavi ruku na mene. Doduše, neću pucati, ali ću
ga tako protisnuti kroz šake da će ga proći volja da to još jednom
ponovi.

Hans Larsen, kormilar osim što je progovorio sa mnom neko- liko

riječi, stalno je šutio. Sad je iznenada ustaa i rekao:

Senjore, vi govorite o divovskoj snazi? Pokazao sam varn svoje

ruke. Onda treba da vidite što su one u stanju. Tko može vući sidro, taj
može i dva čovjeka ljuljati gore dolje, Pripazite!

On me spopadne desnicom, kao malo prije traper, a onda spo-

padne i njega ljevicom za prsa, podigne nas obojicu, ispruži ruku i poče
nas spuštati i dizati kao da smo dvije zdjelice na vazi. Tada nas spusti
dolje i reče:
— Da imam još dvije ruke, podigao bih četvorica umjesto dvo-
jice.
— Ali čovječe, — povikao sam sav zabezeknut, — vi ste pravi Golijat! Mogli
biste rušiti kuće!
— Pa, pa to može izvesti i najslabiji momak, samo ako dopro zapne!
Razbio bih i najtvrčfe glave poput oraha, ali nemam za to prilike.
Pribavite mi jednu pa ćete vidjeti čuda!
— A znadete li baratati puškom?
— Nije to ništa. Naučio sam u Zapadnoj Indiji gdje sam godi- nama plovio
od luke do luke. Možete me povesti i na pašnjake keje ovi ljudi ovdje iz
nerazumljiva razloga nazivaju pampom!

Kad je to rekao, opet je sjeo a lice mu je dobilo takav izraz kao da

je upravo održao svoj najduži govor u životu. I on je na svoj na- čin bio
originalan. Traper je priznao da se u pogledu tjelesne snage ne bi s
njim mogao mjeriti. Ali, sirova snaga nije sama po sebi do- voljna. Vješt
i okretan čovjek koji posjeduje potrebnu inteligenciju i pamet, može
svladati i dvostruko jačeg diva.

Kad se završila ova mala međuigra, pošli smo traper i ja. Dobro
sam upamtio sve zavoje na putu tako da smo ubrzo prošli i ona
najopasnija mjesta. Morali smo paziti' da nas ne vide zajedno. Zato je
traper išao nekoliko koraka ispred mene, a ja sam ga pratio u izvjesnoj
udaljenosti.

Uskoro je naišao na dvojicu bolaša. Nekoliko trenutaka zadržao se

s njima u razgovoru. Onda su se oni okrenuli i pošli s njim na
Aligatorski poluotok. Tiho sam se šuljao za onom trojicom i kad su
stigli do peninsule, bio sam taman na onom mjestu pa kojem sam
majoru vezao noge i položio ga na zemiju. Odavde sam prilično dobro
mogao vidjeti što se dogaćja. Oba traperova pratioca su se najavila. Ali,
još nisu pravo ni završili kad sam čuo glasne uzvike. Prepoznali su
trapera. Okupili su se oko njega. Razabirao sam njihove smetene
glasove a izmedu toga njegov koji ja zvučao glasno, čvrsto i odmjereno.
Govorio je kao da zapovijeda. Oni su odgovarali uzbu- đeno i ljutito.
Onda sam jasno čuo kako razgovaraju samo dvojica, naime traper i
netko od tih ljudi koji je pa činu vjerojatno bia odmah do majora.
Trajalo je to. prilično dugo, ali se nisam više plašio za ovog odvažnog
 eovjeka. Cuo bih po njihovim glasovima da su bili prema njemu
neprijateljski raspoloženi.

Opazio sam da su se natisnuli oko njega. Cak su i stražari pošli

onamo. Zaboravili su na pouku koju sam im dao. Sad nije bilo teško da
se odšuljam na poluotok. Mogao sam u povoljnom trenutku iskoristiti
nesmotrenost'ovih ljudi.

Napokon su se bolaši razmaknuli i traper je pošao. Napustio je

poluotok a jedan od tih ljudi pošao je s njim. Drugi su pstali. Sigurno je
tog čovjeka vodio u naše sklonište. On nije smio vidjeti da sam i ja bio
ovdje. Zato sam se za njima šuljao. Ali, opet na izvjesnoj udaljenosti,
Poslije nekog vremena obojica su se zaustavila i traper je onom drugom
zavezao oči. To je bilo veoma pametno jer im je na taj način naše
sklonište ostalo nepoznato. Približio sam im se i traperu dao znak da sa
mnom ne razgovara. On me razumio i kimnuo glavom. Tiho sam se
prošuljao pored njih i pošao naprijed. Na opasnim mjestima traper je
vodio vojnika za ruku. Tako smo stigli u naše sklonište a da ovaj nije ni
primijetio da traper nije bio sam. Ovo je bilo veoma važno.

Oni što su sjedili ustali su čim su nas ugledali. Traper je svom

pratiocu skinuo maramu s očiju i on se počeo ogledavati.
— Vi ste nekoga doveli? — upitao sam senjor Hilarija. — Je li to bilo
potrebno?

—c Da, senjor, — odgovori on. — Poslužit će kao posrednik između

nas i njegovih.
— Dobro. A kako su vas primili?
— Bili su iznenađeni kad su me vidjeli. Nisu vjerovali da ćemo doći ili
barem nisu mislili da bismo već sada mogli biti ovdje.
— Jesu li vas htjeli napasti?
— Učinili bi to oni vrlo rado, ali sam im rekao da će u tom slučaju major
biti ubijen.
— Tq bi se svakako dogodilo. Da vam je samo vlas pala s glave, ne bismo
ubili samo njega nego i onu trojicu koje smo uhvatili na
— Jedva nekako.
— I ovaj ga čovjek hoće vidjeti?
— Da i s njim razgovarati.
— To ne mogu dopustiti.
— Zašto ne, senjore?

Poveo sam ga na stranu i objasnio mu: — Ovaj čovjek ne smije

saznati kako sam oslobodio onu dvojicu mornara. Reći će to svojim
drugovima, a oni ne bi trebali znati da sam bio na poluotoku. Htio bih
još jednom onamo da dovedem obojicu Montesa.
— Ali, senjore, to je suviše opasno!
— O ne. Bit će to prilično jednostavno ako dobro odigrate ulogu koju sam
vam namijenio.
— O čemu se radi, senjore?
— Prije nego što se o tome budemo dogovorili, moram znati da li su bolaši
spremni pustiti svoje zarobljenike.
— Oni to ne žele.

-— Sto zahtijevaju?
— Hoće obojicu Montesa da zamijene za majora, potporučnika i dvojicu
njegovih pratilaca.
— Na to ne možemo pristati.
— I ja mislim.
— Niste li im zaprijetili da ćemo majora i onu trojicu također ubiti ili da
ćemo onu trojicu barem predati sudu?
— Trudio sam se na sve moguće načine da ih nagovorim. Ali su oni ostali
pri svom.
— To je razumljivo. Oni nas imaju isto tako čvrsto u šakama . kao i mi
njih. Ni jedni ni drugi ne smijemo ništa poduzeti protiv

svojih zarobljenika jer će se u tom slučaju suprotna strana odmah osvetiti.

Zato sam naumio da izbavim Montesa i njegova nećaka. Ako mi to
uspije, stvar je riješena.
— Ali pri tom se izlažete golemoj opasnosti!
— Jednom sam pokušao i uspjelo mi je. Vi ćete pregovarača koga ste
doveli opet odvesti na poluotok. Pazite samo da ne stupite na njega.
Možete se pretvarati i ponašati kao da im ne vjerujete. Uvjeren sam da
 će se ovi okupiti oko vas. Time ćete ih odmamiti od poluotoka a ja ću
imati slobodne ruke.

, ■— Plan nije loš. Ali, smatram i dalje da ste suviše odvažni.

— Nikako. Idite polako s ovim čovjekom i postavite se na zgodno mjesto
tako da se pored V a s mogu odšuljati do zarobljenika kad se one
vucibatine okupe.
— Hoćete li možda osloboditi i splavare?
— Da, ako budem mogao.
— Sest ljudi. Zamislite koliko je vremena potrebno da ih sve oslobođite?
— Oslobodit ću ih ako budem mogao. Budu li splavari ostali tanio, neće to
za njih biti nikakva nesreća jer sam uvjeren da bolaši namjeravaju da
se s pomoću splavi prebace na drugu stranu, ali da njima neće učiniti
ništa na žao.

Sad smo se opet obratili pregovaraču koji je tražio da vidi svog pr

etposta vlj enog.
— Zelite li s njim govoriti? — upitao sam ga.
— Naravno! — odgovorio je on. — Moram ga pitati što da radimo.
— Nije potrebno. Ima vas preko pedeset Ijudi za koje mislim da ste
dovoljno pametni đa znate što da u ovoj prilici radite.
— Ništa ne možemo poduzeti bez njegove zapovijedi!
— Major vam ne može ništa zapovijedati jer se nalazi u našim rukama.
Izaberite drugog vođu.
— Imamo ga.
— Onda se po njemu ravnajte, a ne po našem zarobljeniku. Ja ću vam ga
pokazati tako da možete svojim drugovima reći da se zaista nalazi u
našim rukama. Više ne mogu učiniti. I nijednom vašem čovjeku neću
dopustiti da dođe ovamo. Poslat ću s vama trapera Jaguara kome
možete reći što ste odlučili. To je sve.

Otišao sam do majora, začepio mu usta, odvezao ga od drveta,

odriješio sam mu i noge da može hodati i poveo ga k vatri. Kad je vidio
svog potčinjenog, pokušao je i pored čepa u ustima da nešto vikne, ali
se nije čulo ništa do muklog roptanja kroz nos.
— No, — upitao sam pregovarača, — je li to major Cadera?
— Da, — odgovorio je on. — Začepili ste mu usta? Mi ćemo to učiniti i
našim zarobljenicima.
— Kako vam drago! Uostalom čep smo mu stavili samo na čas dok ste vi
ovdje tako cfe ne može govoriti. Čim vi odete, izvadit ćemo mu čep.
Imate li još nešto primijetiti?
— Smijem li majora nešto pitati?
— Da, — odgovorio sam jer sam bio siguran da Cadera ne može izdati
nešto što bi moralo ostati tajna.
— Da vas zamijenimo s našim zarobljenicima? — upitao je bolaš svog
pretpostavljenog.

Ovaj je energično zanijekao glavom.

— Pa što onda da radimo?

Major je pokazao prema istoku i podigao tri prsta u vis.

— Da tražimo i potporučnika i njegova dva pratioca?

Major kimne glavom, pokaže prema meni i rukom izvede

pantomimu kao da broji novac.
— Što to znači? Ništa ne razumijem, — reče bolaš.
— Reći ću vam, — odgovorio sam. — Major je jedan dio novca koji je imao
kod sebe dao meni a ja sam ga u ime odštete poslao rančeru čiju ste
kuću spalili. On želi da mu se taj novac vrati.

Cadera kimne glavom. Njegov ga je potčinjeni dalje ispitivao:

— Znači, da zarobljenike pustimo iedino nnH nviptnm da r»ni

kažete na to?
— Sada ništa. S vama će poći senjor Hilario koji će vašima reći što ja
zahtijevam.
— Vi mi već sada možete reći da li pristajete na majorove zahtjeve. •
— Ne pristajem. Novac ni u kom slučaju ne vraćam. Nemam ga više.
Nadalje zahtijevam i konje koje ste ukrali rančeru.
— Ne damo ih. Uopće ih nismo ukrali. Kupili smo ih i platili.
— Nije istina!
— Istina je. On vam je slagao. I nismo mu mi zapalili kuću!
— Pustimo to! Nećemo se zbog toga svađati. Mi smo s vama gotovi. Senjor
Hilario reći će mi što ste odlučili. Zahtijevam zaro- bljenike i konje i za
to vam vraćam majora. Tako, sad znadete što sam odlučio. Zasad je to
dovoljno. Opet će vam zavezati oči.

To smo i učinili. Majora smo opet privezali uz drvo kao i prije,

zatim je traper pošao s bolašem. Naredio sam tiho ostalima da uzmu
puške i pođu za nama. Estanziero je ostao da pazi na majora. Ostali su
pošli za mnom, pa i Indijanac koga nisam htio ostaviti u skrovištu. Bili
su veoma znatiželjni što će se dogoditi. Nisam im još rekao samo sam
im mahnuo da me tiho slijede.

Traper se držao mojih uputa i išao vrlo polagano. Mi smo išli

odmah za njim, ali ipak dovoljno daleko da nas njegov pratilac nije
mogao čuti. Kad smo stigli do zaljeva, postavio sam ljude u sjenu
drveća i grmlja, predao im svoje puške'i rekao:
— Ostanite ovdje, i ne izlazite iz sjege. Ne smiju vas vidjeti.
— Što se to događa, sire? — upitao je Turnestick. — Hoćemo li ubiti kojeg
od ovih nitkova?
— Saznat ćete kad se vratim.
— Što? Vi odlazite?
— Da, ali ne daleko. Gospodo, budite oprezni! Ma što se desilo morate
ostati ovdje. Ako čujete moje revolvere, onda se sa senjor Hilarijem koji
će proći ovuda vratite u naše sklonište i tamo mirno čekajte što će se
dalje dogoditi!

Na poluotoku su dvije vatre i dalje gorjele tako da su se mogle

vidjeti prilike što su oko njih sjedile ili bile u blizini. Traper je pošao
malo ulijevo i onda je stao. Skinuo je bolašu povez s očiju i pustio ga
da ide. Bolaši su vidjeli gdje dolazi i u želji da nešto saznaju poustajali.
Ako je moj račun bio ispravan, morali su na kratko vri- jeme napustiti
poluotok da bi pregovarali s traperom koji se zaustavio dosta daleko
ispred njega. Legao sam na pjeskovitu obalu i počeo puzati prema
poluotoku. Bio sam siguran da me neće opaziti jer se moja odjeća jedva
razlikovala od pijeska.
 Na moje veliko zadovoljstvo čuo sam ljutite glasove bolaša. Nisu se
slagali s uvjetima koje sam im postavio. Nijedan nije ostao. Sad sam se
kretao dvostruko btže i stigao do prvog drveća na poluotoku. Tamo sam
se napola uspravio. Zarobljenici su još bili ovdje. Bolaši su tražili
majora i zato nisu imali vremena da ih prebace na splav.

Blizu vatre bila su obojica Montesa privezana uz drveće, neda- leko

jedan od drugoga. Splavari su bili mnogo dalje. Zbog njih nisam smio
gubiti dragocjeno vrijeme. Brzo sam otpuzao do yerbatera. Vidjevši
kako dolazim, reče:
— Vi ste to, senjor? Zaboga, na što ste se vi odvažili!
— Tihol Presjeći ću remenje.
— Lijepo! Ali da se onda brzo izgubimo!
— Ne, ostat ćete. Vidite da se neki već vraćaju. Naslonite se na drvo kao
da ste i dalje vezani. Pričekajte dok se ja ne izvučem. Tada ću vam dati
znak zviždukom. Cim ga budete čuli, bježite uz ubalu do prvog grma
gdje ćemo vas čekati.

Brzo sam otpuzao do njegova nećaka i rekao mu to isto, I njemu

sam presjekao remenje. Bilo je krajnje vrijeme da se izgubim jer sam
vidio kako se pojedinci vraćaju k vatri. Uspio sam da neopaženo
stignem do pjeskovitog dijela obale i vratim svojim drugovima.
— Do đavola, čini mi se da ste bili na poluotoku! — dočeka me kapetan. t
— Svakako.
— Da zarobljenike na isti način oslobodite kao što ste i nas?
— Da. Oni su slobodni.
— A zašto nisu došli?
— Jer se najprije mora vratiti senjor Hilario. Mogu ga zadržati ako vide da
su zarobljeniei pobjegli.
— Well! To je vrlo interesantno!
— Zar ne? Pripazite svi! Zazviždat ću. Tada će dotrčati ovamo k nama. U
prvi mah bit će bolaši toliko iznenađeni da ih neće ni zadr- žavati, niti
će na njih pucati, niti potrčati za njima. Ali će zato poslije toga žustro
pohrliti u potjeru. Tada ćemo opaliti salvu, ali na slijepo. Samo ćemo ih
zastrašiti, ali ne i ubiti. Ja neću pucati u znak, nego ću sačuvati kuglu
u slučaju da bude potrebno zadržati nekog suviše revnog progonitelja.
Čini se da su završili pregovore sa senjor Hilarijem. Vraćaju še na
poluotok.
 Trebao sam skoro pola sata da se vratim drugovima. Bilo je to
dovoljno da se pregovori dovrše. Vidjeli smo kako se traper vraća.
Morao je proći tik pored nas, ali nije znao da smo mi ovdje.
— Pst! — upozorio sam ga kad je bio dovoljno blizu. Došao je k nama pod
drveće.
— Svi ste ovdje? — upita on. — Bojao sam se zbog vas, senjore. Je li
uspjelo?
— Da, a vi? Šta su odgovorili?
— Ne pristaju.
— Za pet minuta učinit će to vrlo rado. A sad pripazimo! Dakle, gospođo,
pucajte samo u zrak!

Stavio sam prst u usta i jako zazviždao. Na trenutak zavladala vika.

Palo je neKoiiKo miaca, an Kugie msu puguune unj. in&u immi
dovoljno vremena da pošteno nanišane. Tada su iz šume na polu- otoku
izbili gonioci. Međutim obadva bjegunca bila su već kod nas. Pustili
smo da se bolaši približe a onda su moji pratioci osuli vatru. Gonioci su
se trgli i zaustavili. Moji su pratioci još jednom napunili puške i ponovo
opalili. To je djelovalo iako nitko nije bio pogođen. Znali su da smo svi
ovdje i nisu se usudili prići bliže. Oni su se nalazili na sjajnoj mjesečini,
a mi u sjeni drveća. Morali smo ih pogoditi dok oni nas nisu mogli. Zato
su se povukli da se zaštite pod drvećem.
— To sam i htio, — rekao sam. — Sad imamo vremena da se mirno
vratimo u skrovište. Mislim da se do zore neće nijedan od ovih
vucibatiha usuditi poći za nama. Pođimo, dakle!

Radost obojice oslobođenih bila je velika. Htjeli su mi se za- hvaliti,

ali sam ih upozorio da šute jer će inaće bolaši čuti da se udaljujemo. Ali
kad smo bili tako daleko da nas više nisu mogli čuti, Monteso se
zaustavi, uhvati me za ruku i reče:
— Ne mogu šutjeti. Jednostavno ne mogu. Kako ste uopće stigli ovamo?
— Na konjima, — smijao sam se.
— Naravno! Nadao sam se, doduše, da me vi i moji yerbateri nećete
ostaviti na cjedilu, ali je neizmjerno teško bilo pronaći naš trag i oteti
nas od tolikih Ijudi!
— Naprotiv, bilo je to veoma jednostavno. Sve ćete saznati. Sad moramo
nastojati da se sklonemo na sigurno mjesto.
— Zaista je major kod vas?
— Da. Vi to znadete?
— Razabrali smo iz psovanja onih vucibatina.. Nestala su dva zarobljenika
i major. Bili su sasvim izvan sebe. Očekivali smo da će zbog toga biti s
nama mnogo stroži. Nije mi baš bilo ugodno pri srcu.
— Time će biti veća radost kad se budete sreli sa svojim bra- tom za koga
vjerojatno ne pretpostavljate da je ovdje.
— Zar je i moj brat tu? — upitao je sav radostan dok je mladi Monteso
kliknuo od veselja. — Ovo je zaista divno! Požurimo, da ga mogu
zagrliti!
— Samo polako, senjore! Stvar treba obaviti po mogućnosti što tiše. Major
ne treba odmah opaziti da ste i vi slobođni. Bit će mi drago da vidim
njegovo lice kad vas ugleda. Dakle, pozdravite se tiho sa senjorom
Montesom.

Kad smo stigli u skrovište, prišli smo na taj način vatri da ma- jor
nije mogao vidjeti ovu dvojicu. Rođaci se srdačno zagrliše i izlju- biše,
ali su pri tom pazili da ne budu preglasni. Tada se yerbatero s nećakom
sakrio iza drveća, a Indijanac je doveo majora. On me ispitivački
pogleda da vidi s kakvim su se uspjehom završili prego- vori. Načinio
sam veoma ozbiljno lice i rekao:
— Senjore Cadera, morat ćete se pomiriti s tim da još dugo vre- mena
ostanete kod nas.
— Posve mi je svejedno, — smijao se podrugljivo. — Pa ćemo pričekati.
Uostalom ovaj puta ste se zaračunali. Moji ljudi nisu bili tako glupi da
prihvate vaše prijedloge.
— To je, dakako, istina.
— Onda čekajte dok budete dobili svog Montesa i njegova ne- ćaka!
— Ako mislite da ću ja još dugo biti strpljiv, onda se jako va- rate! Obojicu
ću sam izbaviti.
— Smiješno!
— Samo se smijte ako vam se mili! Ja sam se dočepao vas i oslobodio oba
mornara. Mislim da ću dospjeti i do onih drugih samo ako budem htio.
— Da, kad bi se radilo samo o vašoj volji, onda biste mogli ski- nuti i
zvijezde s neba. Ali, morate računati da će moji ljudi biti dvostruko
oprezni.
— Lijepo! Uostalom, ja vas zaista ne razumijem. Vi ste u stvari loše
prosudili kad ste odbili moj prijedlog za izmjenu zarobljenika. Mogli ste
odmah biti slobodni.
— Ja ne želim.
— Pa što imate od toga? Baš ništa. Jednostavno ću vas otpre- miti u
Montevideo.
— U Montevideo me nećete otpremiti. U to sam siguran.
— Varate se. Odjahat ćemo ravno onamo.
— Možda i ne.

Rekao je to tako sigurnim tonom da bi se moglo pretpostaviti da

ima nekakav plan o kome nismo mogli ni sanjati. Možda se samo
pretvarao da je tako spokojan kako bi nas sklonio da budemo po-
 pustljiviji. Nisam bio raspoložen da se dugo s njime natežem. Zato sam
rekao:
— Ako nam bude drago odmah ćemo poći da ih oslobodimo!
— U to me nećete uvjeriti. Oni neće pustiti Montese!

—Ali ako ih već imamo, senjore?

— Đavola imate, a ne ona dva čovjeka!
— Ne mogu imati đavola jer sam ja sam đavo, kao što ste to nekoliko puta
rekli. Hoćete li da vidite oba senjora koji će vam se sada predstaviti!

Oba se Montesa pojave iza drveća. Major se sav zaprepašten trgne.

Potegne za remen kojim su mu ruke bile vezane na leđima i poviče:
— Diabolo! To su oni! Da, to su stvarno oni!
— Da, huljo, to smo mi! — odgovorio je yerbatero. — Ovaj nas je senjor
oslobodio, a vaš je konj osedlan da odjašite u pakao. Na- oštrit ću svoj
nož.
— Zar je moguće!
Vidite da je ipak istina,
 —
—

izgubili i posljednji adut. Hoćete li usprkos tome clalje lgrati!

— D a , • procijedi on.
— Cime? Nemate više nijedne karte!
— Tome je kriva ova hulja, ova izdajica!

Izgovarajući ove riječi načinio je dva koraka, a da to nismo mogli spriječiti,

prema Petru Aynasu i snažno ga udario nogom u trbuh. Indijanac se sruši. HtiO je
poskočiti da se osveti, ali je ostao ležati kao da je ranjen.
— Jeste li poludjeli! — izderao sam se na majora.
— Vi ste posve u našim rukama, bez oružja i ovisite o našoj milosti. Ako ne budete
razumni, ljuto ćete se pokajati!
— Satjerat ću ovoj hulji nož u trbuh! — poviknuo je MauriciO Monteso. Pri tom je
izvadio nož svome bratu iza pojasa i prijeteći se približio majoru.

Ovaj je napokon uvidio da bi bilo ludo dalje izazivati ljude na osvetu. Zato se
obrati meni i upita:
— Budite kratki! Sto ćete učiniti sa mnom?
— Zapravo sam vas htio predati sudu, ali ja to neću učiniti jer mislim da...
— Ne, prekine me estanziero. — Ostat će veZan, povest će- mo ga sa šobom i predati
sudu da bude kažnjen.
— Učinimo radije kao što se postupa sa svim škitnicama: Baci- mo ga napolje i
pustimo da ode! On se sigurno Više neće vratiti. Sto kažete, senjor Hilario?
— Slažem se s vama, senjor, — odgovori traper.
— Dobro! — obratio sam se majotu. — Cujete li što od vas tra- žim! Pripravni smo da
vas pustimo, ali postavljamo uvjete. Najprije zahtijevamo da nam vratite ukradene
kohje.
— Dobro. Dalje!
— Zatim ćete nam obećati da ćete u osvit Zore prijeći sa splavi ha drugu stranu!
— Vrlo rado. Dapače sam pripravan da to odmah izvršim samo da više ne vidim vaše
odvratno lice!
— Nama je vaše još manje prijatno. Zatim ću ovdje u svoj no- tes napisati revers koji
ćete potpisati i kojim ćete potvrditi da ste raučeru rado i svojom voljom poslali
novac kao odštetu.
— Rado i svojom voljom! Da li je ovakav zahtjev uopće moguć! A ako ne pristanem?
— Onda ćete poći s nama.
— Caracho! Potpisat ću. Zahtijevate li osim toga još nešto?
— Svakako. Vidite kako Petro Aynas ovdje leži! Vjerojatno ste ga ranili. Zato
zahtijevarrt da platite odštetu za pretrpjele bolove.
— Jeste li pamentni?
— Onda ćete i dalje ostati kod nas! -
Senjore, kad bi sad udario grom iz vedra neba i pogodio vas, fcio bih
neizmjerno radostan, — usklikne major.

'nmmm
—
— Vjerujem vam. Srečom ne ovist o vama, hoće li sijevati munje ili ne.
Dakle, hoćete lif
— Koliko tfažite?
— Pet stotina talira.

Major se htio ejenkati, ali ja nisam popustio, Napokon je pri- stao na fnoj
zahtjev. Na kraju sam zatržtžio;
— Napisat ćete još nekoliko riječi o tome da ste fflu novafi paklonilil PristajfetB li na
sve ove uvjete?
Đa.
— Kađ ćemo dobiti konje?
— Kad hočete. Što ss mene ti5e možete ih dobiti odmah.
— Nije potrebno. Kod preueimanja konja ne možemo izbjeći dodir S VAŠIM
Ijudima. Zato eemo radije pričekati dok SE razdani. Tada ćemo biti sigurniji da nam
nećete podvaliti.

— Da. —» Dakle, tako me flugo mislite ovdje zadržati?

Vjefojatno 6s senjor Hikrio poći još jednom do Penin- šuk del
jaeard da dovfede jddnog od VaŠih Ijudi kome ćete moći rtći da je ižmeđu na«
sklapljen mir. Sađ ć«te sjesti kraj mene i napisati ono što vam budem diktirao.
— Da ptšem veianih ruku?
U njegovu pegleđu bilo je nefto kao da vreba. Mislio je da ću ffiu
osloboditi ruke. U tom slućaju postojala je mogućnost da odjednom potrći i
nestane u gustišu.
— KAKO vezanih nogu možete sjediti, — odgoVOrio SAM , —
opet ćemo ih svezati. Ruke ćemo Vam vezati naprijed i toliko

fazmaknuti da možete pisati.

Morao je sjesti kraj mene. Vezali smo ga kako sam rekao i on je napisao sve
što šafti mu diktirao. Novac sam uzeo iz njegova džepa i dao ga Indijancu koji se
veoma obradovao. Još više se vese- lio, dapace, bio je sav ushićen kad je
estanziero izvadio dvadeset zlatnika i pružio mu kao obećanu nagradu. Jadnik je
osjećao jake boli. Da bi ga smirio, obećao je haziendero da će mu na svom imanju
dati dobro zaposlenje.

Traper Jaguar pošao je još jednom na peninsulu i doveo istog onog eovjeka što
je već jednom bio ovdje. Ovaj put mu nismo imali što drugo zatajiti osim mjesta
našeg skrovišta. Smio je razgovarati s majorom i tada je saznao kako smo uhvatili
majora i oslobodili zarobljenike. Po njemu je major zapovjedio svojim ljudima da se
po noći ftiimo ponašaju, a po danu da se u pogledu konja moraju pridržavati
naloga trapera koji će doći k njima.
 Kad je Covjek otiiao, ižvršili smo sve pripreme za spavanje. M&jora slfiO Opet
privfež&li u2 drvo. Svi smo mogli otpočinuti jer je Pfetro Aynas sa svojom ženom
htio probdjeti na straži. Bilo je kasno kad smo žakloplll oći. Mnogo je Što šta
trebalo pitati, obja- i iskreno je priznao da je za vrijeme svog zaroDijemstva pretrpio
golem strah.

Samo se po sebi razumije da smo Turnerstick i ja bili zadnji koji su pošli

spavati. Imali smo toliko toga da jedan drugome ispri- čamo. Ipak nema razloga
da navodim sva putovanja brodom koja je on poduzeo od našeg posljednjeg
susreta.

Svitalo je kad nas je Indijanac probudio. Major je mirno ležao na svom drvetu
i pravio se kao da spava, Ipak se nije mogao tako jednostavno smiriti. Najprije
smo morali pronaći mjesto gdje smo mogli skloniti konje koje su nam trebali
predati. Prije nego što bolaši odu morali smo konje sakriti. Cim major bude
slobodan, mogao bi se sjetiti da opet sve zatraži natrag. Nismo se bojali nje- govih
ljudi. Ako bismo opreznošću mogli izbjeći nova neprijatelj- stva, zašto to ne bismo
i postigli?

Aynas je znao za prikladno mjesto. Htio mi ga je pokazati. Nalazilo se između

grmlja odakle smo izbili na rijeku. Morali smo proći pored njegove kolibe i još
komad puta dalje. Dok smo tiho išli jedan za drugim, razabrali smo pred nama
dahtanje konja.

Naravno, sklonili smo se iza grmlja. Prepoznali smo ona dva yerbatera što
smo ih s novćem poslali rančeru. S njima je bilo osam, devet ljudi. Oba
yerbaterafibila su sretna što su nas sreli jer nisu dobro poznavali put kroz
močvaru i bili su radoznali kako su se stvari dalje odvijale. Njihov se brzi povratak
mogao lako obja- sniti. Na prvoj haziendi vidjeli su svijetlo i svratili na trenutak.
Tamo su naišli na ove strance koji su upravo prije jednog sata stigli i koji su htjeli
idućeg jutra nastaviti put. Na svoje su zadovoljstvo ustanovili tko su ti ljudi.

Spomenuo sam da je rančer imao sina koji je otputovao u Salto ili Belen.
Vratio se nedugo nakon što smo napustili spaljeno imanje. SaV bijesan zbog onog
što se dogodilo, odlučio je da pohita odmah u potjeru za krivcima. Krenuo je čim
su stigli ljudi koje smo poslali u pomoć njegovim starim roditeljima. Uz put je
 nastojao da pridobije ljude za sebe i uspio je prikupiti onoliko koliko je sada bilo u
njegovoj pratnji.

Kad je na haziendi zatekao yerbatere koji su pošli k njegovim roditeljima bio

je veoma radostan. To što je estanziero Monteso dao njegovim roditeljima izvjesnu
svotu novaca, nije moglo ublažiti njegov bijes jer je taj novac trebalo kad tad
vratiti. Ali kad je od yerbatera dobio novac što sam ga iznudio od majora, malo se
smi- rio. Kad je saznao da će i konji biti vraćeni bio je spreman da lopove i
palikuće pusti da odu u miru.

Bilo mi je drago jer nismo željeli nova neprijateljstva. Zato sam poduzeo sve
kako bih ga nagovorio da bude popustljiv. Bilo bi najbolje da on i njegovi pratioci
uopće ne vide bolaše. Zato smo se dogovorili da ćemo mu predati konje čim ih
primimo, a on bi se s njima mogao odmah vratiti kući. Ljude smo odveli u naše
skro- vište. Nije se moglo izbjeći da sin rančera ne vidi majora i ne sazna da je on
vođa. Nekoliko puta ga je udario nogom, ali se dalje nije brinuo za njega.

Sada je traper trebao poći da im saopći na koji će način predati konje.

— To je škakljiva stvar, — reče on. — Može se desiti da dođe do tunčnjave.
— Ne, — odgovorim ja. — Moći ćemo je izbjeći ako majora ne pustimo odmah nakon
što smo primili konje.
— Time se neće složiti.
— Ipak. Major im je zapovijedio da poslušno izvrše vaše upute.
— Istina je. Na to sam zaboravio.

—: Konje ćemo povezati u tropu. Samo će četvorica poći s vama i to dotle gdje
smo se jučer nalazili kad je Monteso bježao sa svo- jim nećakom. Tamo ćemo vas
dočekati i prihvatiti konje. Pravi je vlasnik ovdje. On će provjeriti da li su svi konji
njegovi što će usta- noviti po žigu. Ako jesu, odmah će s njima poći, a mi ćemo
pustiti majora.
— A ako ga on bude progonio?
— Lako to možemo spriječiti. Njegovi ljudi moraju kroz mo- čvaru jahati jedan za
drugim. Ako im prepriječimo put, neće moći dalje.
— Dobro! Nećemo im dopustiti da se drugačije udalje osim s pomoću splavi.
— Jasno. Tako smo se dogovorili. Pa i ovako im ne vjerujem jer se s pomoću splavi
mogu opet vratiti na ovu obalu i napasti nas.
— Lako moguće jer će sigurno nastojati da se osvete. Ali mi ćemo pripaziti da li su se
prijeko iskrcali.
— Može li se zaista vidjeti druga obala?
— Na ovom mjestu, da. Osim toga imate dalekozor. Ako pređu na drugu stranu, onda
ih se moramo bojati.
 • — U to sam i ja uvjeren. Hoćete li sada poći bolašima, senjore Hilario?
— Da.
— Poslije izvjesnog vremena poći ćemo za vama da na ozna- čenom mjestu dočekamo
konje. Estanziero će ostati uz majora. Pođite!

Deset minuta kasnije pošli smo za njim. Svoj je zadatak veoma dobro obavio
jer na označenom mjestu nismo dugo čekali, a on se već vraćao s poluotoka. Za
njim su išli konji koje su tjerala četiri bolaša. Zivotinje su išle jedna za drugom.
Slijedeća je uvijek bila vezana za rep one ispred nje. Ove poludivlje životinje bile
su ovdje veoma poslušne jer su se plašile močvarnog zemljišta. Kad je tropa stigla
do nas, ona su se četvorica okrenula i pošla nazad. Njihovi su drugovi stajali
prijeko pod drvećem i gledali što se događa. Mladi je rančer pregledao konje i
napokon izjavio da su svi njegovi.

budući da im je šteta i onako nadoknađena. ,

čekali som dok tropa koju je vodio Indijanae nije nestala iza grmlja, a onda
smo se vratili u svoje skrovište. Oslobodili smo majora. Samo su mu još ruke
ostale vezane. Stavili sino mu maramu na oči jer nije smio vidjeti put koji je vodio
k nama. Tada smo ga otpremili na ist'o mjesto gdje smo prihvatili konje. Tu sam
skinuo povez i odvezao remen na rukama.
— Tako, sad ste slobodni, senjore, — rekao sam. — Sve je u redu.
— Mislite? — odgovori on. — Ja mislim sasvim drugačije. Mi iroamo značajni
obračun, vi trostruka sotono! Ja ću vas već ne- gdje naći, onda ćete platiti za sve.
— Nadajmo se da se ova vaša prijetnja neće ostvariti.

—" Svakako, svakako, kažem vam! — viknuo je i pri tom me svojim žarkim
pogledom gotovo progutao.
— Vrlo ste neoprezni što ste to rekli jer ću od sada biti dvo- struko oprezniji.
— Ništa vam neće pomoći. Ja ću vas već naći!
— To se jedino može ovdje dogoditi! Ako budete htjeli izvesti neku podlost, spremno
ćemo vas dočekati.
— Ovdje? Smatrate li da sam tako glup? Ostanite tu još neko vrijeme pa ćete vidjeti
da sa splavi idemo na drugu obalu.
— I da se onda niže dolje vratite nazad. Zar ne? Slutim.
— Đavola. Jako se varate. Ovdje nemam s vama više nikakva posla. Ali zato kasnije,
senjore!
— Sto znači kasnije!? — nasmijao sam se.
— Ne smijte sei Mislite da nisam čuo da i vi namjeravate preko rijeke, u Gran Chaco i
u Tucuman? Tu ćemo se već negdje sresti. x
— Ako tako mislite! Slažem se! Ali vam onda moram reći, uko- liko se još jednom
negdje zakačimo da vas neću štedjeti kao dosad!
 Pošao je i pri tom se odvratno, sarkastički nasmijao.
— Senjor, — upitao je Monteso, — da mu prosviram koju kuglu?

Mislio je to ozbiljno.
— Ne, mi nikoga ne ubijamo. *
— Sad je još vrijeme. KSsnije ćemo se kajati.

—- Spustite pušku! Ne vrijedi on koliko vaš metak.

— Kako vam volja. Mislim da bi bilo bolje da mu dam jednu!

Smjestili smo se pod drvećem da bismo pripazili na bolaše.

Dočekali su svog zapovjednika tiho. Prišao im je i neito govorio. Onda su odvezali

splavare pa je i s njima neko vrijeme razgovarao. Bolaši su pokupili svoje konje i
poveli ih žajedno sa stvarima na splav. Kad su napustili poluotok, pošli smo
onamo.

Odvezali su splav i zaplovili rijekom. Splavari i vojnici snažno sti veslali da ih

voda ne odnese predaleko.

Išli smo polako obalom nizvodno i nismo ih puštali iz vida. Nije bilo lako ići po
toj močvarnoj obali. S jedne izbočine koja je daleko dopirala u rijeku vidjeli smo
kako je splav pristala na drugoj strani. Imao sam sa sobom dalekozor i mogao sam
sve promatrati. Konja- nici su izašli na obalu i uzjahali. Major je splavarima dao
novac za prijevoz. Onda je s vojnicima odjahao. Splav se opet udaljila od obale i
plovila prema sredini rijeke da nastavi prekinuti put.

Vratili smo se na poluotok del jaeare i pretražili ga da vidimo je li nešto ostalo.

ali nismo ništa znali. Kapetan je čuo od Indijanca da će rano poslije podne ovuda
proći neki brod. Zbog toga nas je Erick Turnerstick zamolio da ne krenemo odmah
ukoliko smo to uopće namjeravali. Rado smo mu ispunili molbu jer nam je pola
dana odmora bilo i te kako potrebno. Osim toga imali smo još mnogo toga da jedni
drugima ispričamo. Zato smo pristali.

Odlučili smo da'logorujemo na poluotoku i da tamo dobro do- ručkujemo.

Tako smo i učinili. Doveli smo tamo i naše konje. Kako ipak nisam vjerovao
majoru, postavio sam dobar komad uzvodno stražare koji su se svakih pola sata
smjenjivali.

Lako je shvatiti kako je yerbatero opet pao u ruke bolašima. Loše su s njime
postupali i gorio je od želje da obračuna s majorom. Inače su svi bili sretni i
zadovoljni da se ova pustolovina tako dobro svršila. Samo Indijanac nije bio
zadovoljan. Još je uvijek osjećao bolove u trbuhu. Zato je pošao u kolibu da legne i
da mu žena skuha ljekoviti čaj...

IV

U LAVLJOJ SPILJI

Vidjeli smo kako su bolaši nestali na drugoj obali, a splav je otplovila. Prema
tome nije bilo razloga da budemo zabrinuti pa ipak sam osjećao neki nemir koji
me natjerao da se udaljim iz logora. Ustao sam i pošao da izvidim, pri tom sam se
strogo držao obale. Nisam opazio ništa sumnjivo i poslije pola sata odlučio sam da
se vratim Nisam ni slutio da bih mogao naići na neprijatelja jer je prema jugu bio
postavljen stražar koji je bezuvjetno morao primije- titi njihov dolazak.

Idući tako polako kroz šaš, čuo sam iza sebe šušanj. Brzo sam se okrenuo.
Iza grma pojavio se čovjek i zavitlao prema meni laso. Imao sam još toliko vremena
da uhvatim pušku po sredini i da je u vodoravnom položaju podignem iznad glave.
Na taj sam način, doduše, izbjegao da se omča stegne oko mene, ali ona obuhvati
cijev puške i istrgne mi je iz ruke tako da me kundak svom snagom udario po
glavi.

Zastao sam napola ošamućen. Svjetlaci su mi poigravali pred očima. Ipak sam
vidio da se više ovih vucibatina pojavilo iza grmlja. Posegnuo sam za revolverima.
Ali su u tom trenutku prema meni potletjele tri bole. Htio sam poskočiti u stranu,
ali nisam dospio. Tri kugle jedne bole obavile su mi se oko nogu i sputale
 remenjem. Ostale dvije pogodile su me u glavu i gornji dio tijela. U tren oka bio
sam na zemlji i osvjedočio se kako je to oružje opasno. Tek što sam pao, već su se
bolaši bacili na mene. Uopće se nisam mogao bra- niti jer su mi se bole ovile oko
ruku. Za tili čas su me svezali i oduzeli sve što sam imao uza se. Šest bitangi
gledalo me je podrugljivo, po- stavljalo uvredljiva pitanja i prijetilo mi, a ja nisam
bio u stanju da im bilo što odgovorim.

Pripadali su bolašima. Odmah sam ih prepoznao. Kako su uspjeli da se

neprimijećeni vrate? Mora da staražar nije bio dovoljno pažljiv.

Nisam čuo hitac, niti je tko viknuo, ništa se nije čulo po čemu bih mogao
zaključiti da je došlo do borbe. Dakle mojim se drugovima dogodilo isto što i meni:
napali su ih dok sam bio otsutan i nisu mogli pružiti otpor.

Kako sam bio vezan i nisam mogao hodati, pretpostavljao sam da će. me
odnijeti. Međutim oni su mi provukli laso ispod pazuha i povukli po zemlji sve do
poluotoka. Da slučajno moja odjeća nije bila od kože, užasno bih se izderao. Bolaši
su svoju pobjedu objavljivali glasnim uzvicima tako da su njihovi drugovi na
poluotoku unaprijed znali da dolazimo.

Kako sam mogao i pretpostaviti, među njima se nalazio i major. Osim ovih
šest bolaša bilo ih je još nekoliko razaslano da me uhvate jer nisu mogli znati
odakle ću se pojaviti. Moji su drugovi ležali pod drvećem, vezani kao i ja. Nijedan
od njih nije manjkao i nijedan nije bio ranjen. Kako su se samo dali iznenaditi i
uhvatiti i to bez otpora?

I ja nisam bio dovoljno oprezan i lukav, ali i meni ne bi mogli postaviti zasjedu
da su moji drugovi bili oprezniji. Da je jedan od njih opalio samo metak, bio bih
upozoren i to mi se ne bi desilo. Iako bi njihova obrana bila uzaludna, ja bih ostao
na slobodi i našao načina kako da im pomognem.

Dovukli su me do majora. On skrsti ruke na prsima i pozdravi me uz pakosni

smijeh.
2 Moje poštovanje, senjor! Vrlo mi je drago što vas opet vidim. Kako se osjećate?
 Nisam mu odgovorio.
3 Govorite! — izdere se on na mene i snažno me udari nogom. Ali ni to nije koristilo.

—Ah, znam — smijao se on. — Razumijem. Stranac je otmjen. Ponos mu ne

dopušta da govori ležeći na zemlji. Podignite ga malo i naslonite na ono stablo.
Možda će se onda umilostiviti i odgovoriti na moje pitanje.

Odmah su izvršili njegovu zapovijed. Covjek me htio dati ustri- jeliti. Možda je
to htio učiniti sada. Zato nije bilo pametno još više izazivati njegov bijes. U svakom
slučaju bilo je za mene bolje da odgovaram nego da šutim.
4 Dakle, senjore — rekne on. — Nalazite se u položaju koji vam odgovara i sad ćemo,
nadam se, čuti vaš milozvučni glasić. Zar se ne radujete ovom susretu kao i ja!?
5 Svakako se radujem, — rekao sam.
6 Desilo se to prije, nego što ste se nadali. Zar vam to nisam prorekao. Ali mi niste
htjeli vjerovati. Nadam se da niste zaboravili što ste mi obećali u slučaju ponovnog
susreta? Rekli ste da me nećete poštedjeti kao do sada. Sjećate li se, senjore?
7 Vrlo dobro, — rekao sam.

—■ Desilo se drugačije, nego što ste očekivali. Ne nalazim se ja u vašim

rukama, nego vi u mojim. Očekujete li da ću vas poštedjeti?
8 Ne znam što vi pod tim mislite.
9 Nećete učiniti ni jedno ni drugo.
10 Mislite? Kako dolazite do ove nemoguće konstatacije?
11 Zato što vas ne smatram divljom zvijeri, nego čovjekom. Vi znate
šasvim dobro da ja nisam kriv za ovo neprijateljstvo.

A ja još manje. Vi ste izdajica i ubica. Treba vas ustrijeliti ili

objesiti.
12 Vi i sami ne vjerujete u optužbe koje iznosite. Pa da i jesam kriv, niste
Vi onaj koji je ovlašten da mi sudi.

—x Ono što treba učiniti s vama znam ja i bez ves. Nimalo me ne

zanima vaše mišljenje, senjore. Ali da ne biste razbijali glavu o tome
što ću s vama učiniti, odmah ću vam reći. Da, ja sam vas kanio
ustrijeliti jer je bilo razloga zbog kojih sam vas se htio riješiti. Ali mi
nije ni na kraj pameti da vas dadem ubiti. Postat ćete moj vojnik,
razumijete li!

Ove majorove riječi posve su me umirile. Ukoliko su me kanili

ostaviti na životu, bilo je sve u redu. Sto god su inače namjeravali sa
mnom, bilo mi je svejedno jer sam unaprijed znao da ću se oslobo-
diti. Samo nikako nisam mogao dokučiti što je natjeralo majora da me
na Rio Negru dade strijeljati dok mi ovdje na Uruguayu poklanja život.
13 Razumijem, — rekao sam.
14 Morat ćete mi, naravno, za ovu uslugu najsrđačnije zahvaliti.
15 Nije mi ni na kraj pameti. Vi nemate pravo da me ubijete ni da
me.odredite za vojnika. ,
16 Prisvojio sam to pravo. Ja sam vaš komandant i mogu vas dati ubiti
zbog neposlušnosti prema starješini.
17 Nisam vam dužan nikakvu poslušnost.
18 Dokazat ću vam suprotno time što 'ću cijelu stvar izložiti generalu i
prepustit mu da on odluči. Kako sam siguran da će potvrditi moje
naređenje, to vas već sada smatram svojim voj- nikom.

■— A ja ću se kao i prije smatrati civilom. Samo onaj može biti

kažnjen za neposlušnost koji se zakleo kao vojnik.
19 Ne brinite. To ćete uskoro učiniti. Osim toga nećete biti sami. Natjerat
ćemo i vaše drugove da stupe u naše redove. Oni su već pri- stali na
ovaj moj zahtjev.
 <— To nije moja, nego njihova stvar. Ja ni u kojem slučaju ne
pristajem.
20 Vi ćete pristati jer je to jedini način na koji možete spasiti život. Sto me
sprečava da vas odmah dam strijeljati!? Ništa! Možete zahvaliti samo
mojoj neizmjerhoj dobroti i obziru. Iako niste zaslu- žili nikakav obzir,
sad ču yam dati prilike da ga zaslužite. Cekajte samo trenutak.
 On pažljivo pogleda sve stvari koje je našao u mojim džepovima.
Posebnu pažnju obrati major mom opasaču, ali kako i tu ne ilađe ništa
što bi ga zanimalo, rekne:
21 Vidio sam da ste odliean jahač. Osim toga dokazali ste veliku smjelost i
poduzetnost. Ćim se pomirite sa sudbinom, možete postati odličan
vojnik. Jeste li već kada služili vojsku?
22 Ne.

Naučit ću vas svemu što je potrebno i možete biti sigurni da

ćete brzo napredovati. Znam da ćete mi danas sutra za to biti 2a-
hvalni. Međutim, moramo vam prije toga pribaviti potrebnu opremu.
Ali, novac koji imate ša sobom neće biti dovoijan.

Po tim riječima naslutio sam što će poslije toga zatražiti. Zato sam
mu odgovorio:
23 Tko pribavlja opremu, taj je mora i platiti. Osim toga svota koju ste mi
oduzeli dovoljna je da se opremi deset oficira.
24 Vi to ne razumijete. Morat ćete nadoplatit. Imate li još novaca?

Nemam.

U zemljama na La Plati nisam poznavao ftikoga tko bi imao

poslovnih razloga da mi posudi i jedan pfening. Ali da bih skratio ovo
pogadanje i da ovom čovjeku ne bih dao povoda đa me dalje muči,
odgovorio sam:
25 Kređit kojim raspolažem nije nimalo značajan.
26 Tko je vaš poslovni prijatelj?
27 Bankar Haufer u Buenos Ayresu.
28 Koliki vam je tamo kredit?
29 Svotu nismo spominjali. Nisam imućan.
30 Vaš nastup dokazuje da ste bogat. Dat ćete mi doznaku, na- slovljenu
na tog čovjeka!
31 Neću, -— opirao sam se Uporno.
32 Dobro, kako god želite! Sami ste krivi što ću s vama morati postupati
kao na Rio Negru. Znači da ćete biti strijeljani.
33 Vi ste već dali riječ da se to neće dogoditi.
34 Smatrao sam da ćete uvidjeti moju dobrotu i da ćete befl ustručavanja
prihvatiti moje prijedloge. Kako se moje nade nisu ispunile,
proglašavam zadanu riječ bezvrijednom.
35 Zar ste to zaista odlučili?
36 I te kako. Ne dajem vam ni vremena da razmislite. Hoćete li napisati
doznaku ili ne?

Pravio sam se kao da razmišljam i onđa sam nevoljko odgovorio:

37 Prisiljavate li me na to?
38 Ne služim se ja takvim sredstvima, senjore. Upamtite još ćete mi to
možda morati potvrditi.
39 Ako prijetnju strijeljanjem he smatrate prisilnom, onda zbilja nisam
znao što znači riječ prisila.
40 Dakle, što ste odlučili?
41 Ne preostaje mi ništa drugo nego da vam dam doznaku.
42 I to sad odmah! Zasad će biti dovoljno da samo potpišete da mi
duguiete deset tisuća talira. Pravi nalog ispunit ćete kasnije.

Morao sara sjesti. Onda su malo olabavili remenje kojim su bile

vezane moje ruke. Upravo dok sam pisao, naišao je pored rijeke Petro
Aynas sa ženom. Ni on nije imao pojma što se dogodilo. Kad su spa-
zili bolaše, zaprepastili su se i zastali.
43 Samo naprijed! Dođite ovamo, inače pucamo! — viknuo je major.

Uzalud im je to naredio, jer je oboje smjesta pobjeglo.

44 Za njima — zapovjedio je major nekima od svojih ljudi. — Potražite u
njihovoj kolibi i novac što su ga dobili!

Bolaši su se udaljili, ali su se vratili neobavljena posla. Nisu vidjeli

ni ono dvoje Indijanaca, niti su u njihovoj kolibi našli nešto što bi
vrijedilo ponijeti.

Nakon što sam napisao nalog, opet su me čvršće svezali i odveli

drugim zarobljenicima. Kako se posve razdanilo pa su lako mogli paziti
na nas, nisu nas vezali uz drveće niti su nas razdvajali. Nisu smatrali
za potrebno ni da nam zabrane međusobni razgovor. Major je poslao
dva svoja čovjeka uzvodno. Trebali su stražariti na prvom zavoju i
 obavijestiti ga ukoliko se pribiliži neko sredstvo kojim bi se mogli
prebaciti na drugu stranu. Tada se ponovo obrati meni, rekavši:
45 Culi ste da opet namjeravamo prijeći preko rijeke. Vjero- jatno bi vas
zanimalo kako smo se prebacili ovamo?

Ništa nisam odgovorio, zato on nastavi:

46 Sami ste krivi što smo se tako brzo vratili. Splavari vas pozdravljaju.
Najsrdačnije su vam se zahvalili što ste ih oslobodili.
47 Bilo je to od njih veoma nerazumno.
48 Da šte i njih oslobodili, bilo bi sasvim drugačije.
49 Zašto sam trebao i njih osloboditi? Njima nije prijetila ni- kakva
opasnost. Osim toga nisam imao vremena.
50 Svejedno. Ostavili ste ih na cjedilu i zato su se naljutili. Da bi vam se
osvetili, odmah su pristali da nas opet prebace na ovu stra- nu. Da
bismo vas zaveli, iskrcali smo se i udaljili, a splav je otplovila dalje. Ali,
niže dolje gdje nas niste mogli vidjeti splavari su pristali da nas opet
prihvate. Dokazali smo da smo vam u lukavosti posve dorasli. Vi ste
ovog trenutka vojnik i kako postoji opasnost da prvom prilikom
dezertirate, bit ćete i dalje vezani dok ne budem siguran da nam više
nećete pobjeći. Zasad smo nas dvojica gotovi, senjore!

Okrenuo se. Polegli su me između trapera i kapetana. Moji su

drugovi čuli sve što sam razgovarao s majorom. Frick Turnerstick
obrati mi se prigušenim glasom.
51 Lijepa stvar! U krasnom smo škripcu, sire!
52 Bar da niste dopustili da vas uhvate!
53 Da postanem vojnik! I to kakav! Naravno da ću se obratiti predstavniku
Sjedinjenih država!
54 Na koji način? — upitao sam.
55 Dezertirat ću.
56 I omogućit ćete im da vas uhvate i strijeljaju!
57 Do đavola! Nije to nimalo utješno. Zar je u tom lijepom kraju običaj da
se vojnici pribavljaju putem otmice?
58 Cini se da je tako.
59 Ali se protivi međunarodnom pravu!
60 Zar se niste i vi ogriješili o taj isti paragraf medunarodnog prava? Niste
još nikad silom zadržali nekog mornara na brodu?
61 Hm! Zar tako? Da, u nuždi vrag i muhe ždere. Ako one nisu
raspoložene da ih poždere onda ih mora uhvatiti.
62 Eto ti ga na! Uopće ne biste smjeli prigovarati drugima.
63 Sire, to su posve drugačije okolnosti. Ako mi mornari dezer- tiraju,
moram pribaviti druge jer bih inače mogao do vijeka ostati usidren na
istom mjestu.
64 Da, ukoliko se sami jednom nađete u takvom škripcu, onda dižete
kuku i motiku protiv sličnih postupaka. Kako su Vas uopće uspjeli
uhvatiti?
65 Na najbudalastiji način na svijetu.
 -— Onako bez otpora.
66 Sve se odigralo tako brzo da na njega nismo mogli ni misliti!
67 Kako? Vi ste pravi majstor u upotrebi puške, sablje i noža! Cak biste
muhi topovskom kuglom izbili prednji zub!
68 Samo se rugajte! Niste bili prisutni!
69 A vaš kormilar, onaj gorostas od čovjeka? Zar se nije mogao poslužiti
svojim šaketinama?
70 Ne. On bi od tih vucibatina doduše načinio kašu, ali nije mo- gao jer je
ležao bez svijesti u šašu.
71 Cega se tako prestrašio da je pao u nesvijest?
72 Sire, ne ljutite me! Zašto me ispitujete tako podrugljivo! Ja to ne
podnosim. Ako želite saznati kako se sve odigralo, onda pitajte senjora
Hilarija, svog drugog susjeda. Ne želim da mi se netko na ovakav način
ruga. Bijes koji me muči i onako je dovoljno velik. A što se vas tiće,
nemojte se toliko napuhavati jer ležite ovdje isto tako zarobljeni kao i
mi ostali. Dali ste se isto tako na- samariti. Da ste i bili ovdje, ne biste
mogli ništa učiniti.
73 Ne, — rekao je traper koji je dosad šutio. — Senjor sigurno ne bi
dospio u ovu glupu klopku. U to sam uvjeren.
74 O kakvoj se klopci radi? — ispitivao sam dalje.
75 Tako glupa da me je upravo stid o njoj govoriti, senjore. Ali budite tako
dobri pa mi se nemojte rugati!
76 Stvar je u svakom slučaju preozbiljna da bi se čovjek mogao rugati.
77 Na žalost je tako! Kormilar je pošao da zamijeni stražara. Ali, kad je
došao do određenog mjesta, stražara nije bilo. Dok ga je tražio, dobio je
takav udarac po glavi da se opružio bez svijesti.
78 Znači da su bolaši već bili tamo i stražara zaskočili?
79 Da, i to u najvećoj tišini da ništa nismo ni primijetili. Uskoro zatim
netko je pozvao senjora Montesa. On je mislio da ga zove stražar i
pošao je, ali su ga odmah svladali. Onda su pozvali mene.
80 Vas su također napali?
81 Cak su me tresnuli kundakom! Na taj su način onesposobili stražara,
senjora MonteSa, mene, kormilara i na kraju mladog Mon- tesa. S
ostalima su mislili da će izaći lako na kraj. Pojurili su izne- nada
prema poluotoku i žaskočili ih, a da nitko nije imao vremena da pruži
bilo kakav otpor.

—* Nije svatko u stanju da uvijek sačuva prisutnost duha!

nastavio sam. — Sad nema nikakvog smisla kritizirati i predbaci- vati.
Prisiljeni smo da činjenice uzmemo onako kakve jesu. Važnije je da
razmislimo kako ćemo se izvući iz klopke.
82 Ima li kakve nade?
83 Ja se stalno nadam. U svakoj nesreći ima i nešto sreće?
84 Ali kako su vas uhvatili, senjore? Cini ml se da im je to bilo teže od
svega ostalog.
85 Hvala na komplimentu! Bio sa isto tako neoprezan kao i vi.

Pričao sam kako su me sputali bolama. Ostali su to Čuli i po-

tvrdili su ono što je rekao traper da mi se to ne bi desilo da su oni bili
pažljiviji. Neki od rtjih što su dobili kundacima po glavi prošli su još
gore. U glavama im je strašno brujalo. Rormilar je gnjevno progunđao:
86 Kad jednom oslobodim ruke, bit ću ja onaj što dijeli udarce po glavi!
Slobodne ruke i pošteni kolac, onda ću ih tako isprebijati da će im se
glave kotrljati naokolo!
87 To nećete učiniti! — odgovorio sam mu. — Nijedan od nas ne smije
učiniti nešto što ostali nisu odobrili'. Zasad ćemo se pre- tvarati kao da
smo se pomirili sa sudbinom. Naši životi nisu u opas- nosti. To nas
može i mora umiriti.

—Kasnije ćemo se teže spasiti, nego li sada, — mislio je yer-

batero, — jer će nas rastaviti. Ili možda sumnjate da će nas strpati u
svoju vojsku?
88 Ne. U to sam uvjeren.
89 Poslat će svakog ođ nas u drugu jedinicu.
Kako ćemo onda jedan drugome pomOći! ,
90 Dotle ima još mnogo vremena. Uostalom zanima me koja nas armija ili
jeđinica namjerava svrstati u svoje redove.
91 Vjerojatno čete koje Lopez Jordan okuplja oko sebe.
92 Hm! Kad bismo znali, priprema li ovaj čovjek ustanak pro- tiv postojeće
vlade.
93 Svi govore o tome!

.— Onda će mu brzo biti potkresana krila!

94 Ne ide to tako brzo, senjore. Jordan je prigrabio velike čo- pore konja
tako da ih njegovi protivnici, to znači vladine trupe, ra- mo teškom
mukom mogu pribaviti. Ovdje je to golema pređnost.
95 Ima li on i potreban novac?
96 Ima golemi imetak svog poočima, predsjednika Urquiza.
97 Koga je dao umoriti kako bi se dočepao tog silnog novca! Imetak je
velik. Ali sudjelovati u ustanku koji ima izgleda da uspije, vrijedi
milijune!
98 Pljačkat će naokolo dok mu ne bude dosta. Vidjeli smo i sami da
svoje lopuže šalje čak preko granice da kradu konje. Krade i novac
što bismo i sami mogli potvrditi.
99 Da li je major i vama sve oduzeo?
100 Sve, sve! Naši su džepovi posve prazhi. Uzeo je i novce što je moj
brat imao sa sobom.
101 Samo moje nije! — smijao se tiho Frick Turnerstick.
102 Još ga imate, kapetane? — upitao sam ga.
103 Yes! Već sam rekao da je tako dobro sakriven da ga ni sam ne bih
našao da nisam zapamtio gdje se nalazi. Nikad se još nisam
nasukao!
104 Recite, molim vas, poznajete li vi dobro New York?
105 Mislim da poznam.
106 Onda, možda znadete čovjeka koji bi nam mogao pomoći da se
izvučemo iz klopke.
107 Bio bi to zaista izvanredan slučaj! Što je taj čovjek?
108 Izvoznik.
109 Dakle pomorski transport! Gdje se nalazi njegova poslo- vnica?
110 Na trgu Exchance. On sudjeluje u brojnim poslovima i ne pita
mnogo da li su čisti. Zove se...
111 Možda Hounters? — prekine me brzo kapetan.
112 Da, William Hounters.
113 Dakle, on! Sire njega poznajem kao svoj prazni džep.
114 Jeste li već imali s njim posla?
115 Nekoliko puta, ali poslije više ne. Bio je previše Iukav, a premalb
pošten. Zar je to čovjek u koga se vi pouzdajete?
116 Da.
117 Onda ćemo i dalje ostati u blatu, sire! Onaj tko bi nas trebao
osloboditi morao bi biti ovdje!
118 Nije potrebno, barem u ovom slučaju he! Najvažnije je da svi vi
pušete u isti rog kao i ja.
119 Dajte ga samo ovamo! Ja ću već puhati.
120 Lijepo! Zasad je potrebno da kažete kako je vaš brod usi- dren u
Buenosayreškoj luci, ali o tome čime je natovaren ne smi- jete reći
ni rijeći. Morate se ponašati kao da je to vaša najveća tajna.
121 Zašto?
122 O tome kasnije. Vi ni sami ne znate što imate u sanducima i
burađima koje vozite za mene.
123 Za vas? — upitao je začuđeno.
124 Da. Došao sam s vama iz New Yorka, ravno iz New Yorka. U
Montevideu ste me iskrcali i onda ste nastavili put u Buenos da me
tamo pričekate.
125 Ali, sire, ne razumijem ni riječi!______________________________________

u^/i avu isa^jc taj rrmiam AIU uuiwi o. mvire jv JTUOTTO U U^VJ, nu*

i naredio vam da se u svemu ravnate prema mojim odredbama.

126 Sad će roda poslati slon, sire! Sve su to stvari koje mi gmižu po mozgu
kao gusjenice.
127 Ovakva jedna gusjenica zna postati najljepši leptir. Dakle, pripazite! Ja
sam se iskrcao u Montevideu i htio sam se za tjedan dana naći s vama
u Buenos Ayresu. Vama je postalo dosadno i pošli ste Urugvajem
uzvodno da vidite hoćete li na povratku moći nešto utovariti. Pri tom
smo se sasvim neočekivano sreli ovdje.
128 Sire, mislite li vi to ozbiljno! I da ja u to nekoga uvjerim. Neće mi nitko
vjerovati.
129 Rado će vam povjerovati. Da, bit će izvanredno radosni kad budu čuli
ovu besmislicu.
130 I kome da to kažem?
131 Nikom drugom osim Lopez Jordanu.
132 Ali ja ga ne poznajem! S njim nisam imao nikakva posla!
133 Do sada ne. Ali ćemo s njim vjerojatno imati vrlo mnogo posla. Samo
njemu ćete to reći. Prema svim ostalima ponašajte se veoma
tajanstveno. I kad mu to budete saopćili, moram i ja biti prisutan.
Samo u mojoj prisutnosti smijete otkriti ovu tajnu. Iza toga moramo
nastojati da se kod svakog preslušavanja nađemo za- jedno. Jedan
mora čuti što drugi govori da ne bismo pogriješili. Zbog toga se
moramo pobrinuti da nas ne rastave. Ukoliko jedan od vas ne zna što
bi odgovorio, samo ga pošaljite k meni.
134 Zar još netko između nas treba da prešućuje slične gluposti?
135 Senjor Mauricio Monteso.
136 Ja? — upita yerbatero.
137 Vi. Na pitanje gdje ste me sreli, reći ćete kod senjora Tupida.
138 To nije laž, nego istina.
139 Još bolje. Vi uživate njegovo potpuno povjerenje i on vam je izdao
nalog, da me otpratite do provincije Entre Rios. Naredio vam je da me
dopratite onamo živa i zdrava. Ostalo možete ispričati tačno onako
kako se desilo.
140 Čemu je sve to potrebno?
141 Zato da se oslobodimo. Ako je, naime, moja pretpostavka tačna, odvest
će nas trupama Lopeza Jordana.
142 Ne mogu, doduše, razumjeti što sve ovo znači, ali ću rado učiniti ono
što od mene tražite. Zar ne bi bilo bolje da nam sve po- drobnije
objasnite.
143 Ne, ja sam se obavezao da ću šutjeti, ali ću vam baš zato biti dvostruko
zahvalan.

Sad su se vratila ona dvojica što su ih poslali uzvodno i javili da

dolazi neka splav. Major zgrabi pušku i požuri s njima na obalu. Za
nekoliko časaka čuli smo pucanj. Uskoro se on vrati sa svojim
pratiocima. Začepili su nam usta. Zatim se pojavi splav i pristane
upravo tamo gdje je pristala i ona prva. Odnijeli su nas onamo i poveli
naše konje. Major je tiho razgovarao sa splavarima i dao im novaca.
Gledali su nas srdito i prezrivo. Tko zna kakve je opet laži izmislio taj
nitkov.

Ukrcavanje nije trajalo dulje od jedne minute i onda splavari

odvežu konopce. Napustili smo lijevu obalu Urugvaja koji je za nas na
kraju ipak postao opasan. Jedino me veselilo što nisu uhvatili
Indijanca i njegovu ženu.

Splav su upravili prema desnoj strani i major je davao upute gdje

ćemo pristati. Sa splavi su nas prenijeli na kopno. Splavari su se s
poštovanjem odnosili prema Caderi. Čini se da je dobro platio njihove
usluge. Niska obala bila je obrasla gustom trskom. Išli smo sve do
velike čistine gdje su bolaši čekali.sa svojim konjima. Neiz- mjerno su
se veselili kad su nas vidjeli vezane. Major odmah naredi pokret i nas
opet povežu na najgore konje. Cadera kao dobar pozna- valac konja
prisvojio je mog dorata. Nisam mu zamjerio jer je dorat bio najbalji
između svih. Do sada nas je lijepo i poslušno pratio. Medutim, kad je
major uzeo uzde i nogu stavio u stremen, konj se otrgne i dokasa do
mene.
144 Sto je toj beštiji? — poviče on.
 Začepili su nam usta samo dok su splavari bili u blizini. Među-
tim, sad smo opet mogli govoriti. Zato povičem:
145 Ima veliku grješku, senjor. Dopušta da ga jaši samo odličan jahač.
146 Mislite da ja ne znam jahati?
147 Sto ja mislim potpuno je svejedno. Ali dorat tako misli.
148 Pokazat ću mu da se vara.

Dva su čovjeka držala konja, ali se ipak nije uspio popeti u sedlo.
149 Pravi đavo! — vikao je. — Upravo kao i njegov gospodar. Ali slušat će
on mene. Ništa ne brinite.

Htio je udariti konja.

150 Stojte! — upozorio sam ga. — Nije navikao na batine. Otrg- nut će se i
pobjeći.
151 Zašto ne dopušta da ga uzjašim?
152 To dozvoljava samo meni. Dovedite ga malo bliže. Možda će biti
poslušniji.

Poslušao je moj savjet i dorat se zaista više nije branio. Ali čim je
major čvrsto sjedio u sedlu, konj poskoči, načini mačja leđa, pođe
nekoliko koraka unatrag, skokne strelovito u stranu tako da major
izgubi stremen i uzde te tresne na zemlju. Tako je nezgodno pao da se
samo s mukom mogao uspraviti.
153 Ustrijelite beštiju! — vikao je van sebe od bijesa. — Ustri- jelite je!

Istog časa nekoliko se puščanih cijevi upravi na mog dorata.

154 Stoj! — viknuo sam. — Zar ćete zaista ubiti ovako krasnog konja?
Pametnije je da ga naviknete na ono što želite.
155 Istina je, — potvrdi Cadera. — Mene još ne pozna. Perez, uzjaši ti.

Jt;
iiki<.uiik
u ujiii
utjanau.
prusiu
nuji au gd [juft.uactii
156 Đavolski konj, — ljutio se major. —■ Nitko ga ne može uzja- šiti. Ne
jua

preostaje, dakle, ništa drugo, nego da na njega posjednemo njegova

prijašnjeg gospodara.
 Zaista me skinu s moje rage i namjeste na dorata koji je bio miran
kao janje. Onda smo pošii. Smjestili su nas u sredinu 1 kad smo se
udaljili od obale, obrasle trskom i ušli u campo, major potjera konje
galopom. Zemljište je bilo kao i ono kroz koje smo došli. Konji su
morali dati sve pd sebe i rijetko su išli korakom.

Put je bio loš. Ponegdje su se vidjeli tragovi kola. Tu i tamo nazirao

se po koji ranč ili hazienda, ali se nismo nigdje zadržavali. Nitko nije
govorio s nama tako da nismo znali kamo idemo. Poslije podne campo
je sve više oživljavao. Krda smo sretali i prije, ali sad se na horizontu
nazirao po koji jahač pa čak i više njih. Oni su s majorom izmijenili po
koju riječ s puno poštovanja, saslušali njegove izjave i gledali nas
znatižeijnim pa i krvožednim pogledima.

Kasnije smo vidjeli veliku četu jahača koji su, izgleda, vježbaii.
Odmah zatim izroni na horizontu kompleks zgrada prema kojem
krenusmo najvećom brzinom.
157 To je Castillo del Libertador (Dvorac oslobodioca) — rekao je major. —
Tamo će se riješiti vaša sudbina.

Dakle, dvorac! Hm! Ali što smo se više približavali zgradama to su

manje ličile na neki dvorac. Njihovi su zidovi bili od nabijene zemlje i
prekriveni trskom. Zgrada je bilo više i okružavale su pro- strani areal.
Vlasnik ovog castilla bio je sigurno bogat čovjek. Goveda i ovaca nije
bilo, ali zato jahača koji su imali neko vojničko obilježje. U blizini
zgrada vrvjeio je od ratnika u raznobojnoj odjeći s razno- likim
naoružanjem. Nisu bili jednako obučeni i jedino što im je bilo
zajedničko, bila je prljavost i pogledi koje su nam dobacivali. Većina ih
je bila bosa, ali su zato svi imali ogromne ostruge. Vidio sam razna
pokrivala za glavu pa čak i nekoliko starih cilindara ukrašenih perjem i
nekom crvenom krpom. Čini se da su to bili podoficiri. Malo ih je bilo s
puškama. Svaki je imao laso i bolu a poneki od njih i koplje.

Zaustavili smo se pred glavnom zgradom. Petsto ratnika stajalo je

unaokolo, ali nešto podalje od zgrade po čemu sam zaključio da se
nalazimo u glavnora štabu nekog generala.
 Major sjaši i uđe u kuću, po svoj prilici da podnese izvještaj. Drugi
su ostali na konjima, pazeći i dalje oštro na nas. Major se vrati tek za
pola sata. Njegovo je lice bilo strogo i zatvoreno.
158 Skinite ih s konja, — zapovijedi on, — i uvedite ih.

Odvezali su nam noge i poveli nas u zgradu. Tu je stajalo

nekoliko vojnika koji su pred nama otvarali vrata. Konačno nas uvedu u
sobu u kojoj je i sada po bijelom danu bio potpuni mrak. Strpaju nas
unutra i zaključaju za nama vrata.
£

159 Tu smo se, dakle, usidrili! — rekne Frick Turnerstick. — Loša luka,
čak gora od one bare u Buenos Ayresu kamo sam htio, a nisam dospio.
Moj kurs se promijenio. Znatiželjan sam što će s nama započeti, A sad
da oslobodimo ruke. Najprije ću strgati reraenje na rukama. Dosad to
nisam uradio samo iz obzira i opreznosti.
160 Nemojte to učiniti, — zamolio sam ga. — Sama ćete se raniti, Radije
ćemo jedan drugome pomoći. Ruke su nam doduše vezane na leđima,
ali ako se leđima okrenemo jedni prema drugima, lako ćemo ih
odvezati.

Pothvat je uspio poslije izvjesnog napora. Najprije je yerbatero

oslobodio moje ruke pa smo obojica odvezali ostalima.

-- Tako, — uzvikne kapetan. — Sad neka dođe tko mu drago, lupit

ću ga po nosu da će se odmah izvaliti.
161 Nadam se da to nećete učiniti, — upozorio sam ga. — Ništa ne možemo
postići silom. Fretpostavljam da se oko nas nalazi preko tisuću vojnika.
162 Zašto ste nas onda oslobodili?
163 Jer ćemo uskoro biti odvedeni pred nekog višeg oficira pred

koga ne želim izaći vezan.

164 Opet će vas svezati.
165 Ne vjerujem. Ponovo vas upozoravam da ne činite nikakve
nesmotreViosti. Time možemo samo sebi naškoditi. Dat ćemo se vezati
samo u slueaju ako nas na to prisile. Ni u kom slučaju nećemo se
protiviti. Ako je Lopez Jordan ovdje, obećajem vam da ćemo biti
slobodni.

Pregledali smo naš zatvor. Sastojao se od četiri gola ziđa. Sjeli

smo, dakle, na pod i čekali što će se dalje dogoditi. Tako prođe
nekoliko sati. Zatim se začuje ključ u bravi i pojavi se major s nokim
odrpanim vojnikom.
166 Neka dođe onaj germano! — rekne on.
167 Samo ja? — upitao sam.
168 Da.

Brzo šapnem yerbateru: — Ovite remen oko mojih ruku tako da se

lako mogu osloboditi.

Stavio sam ruke na leđa. U sobi je bilo tako tarano da major nije
ništa primijetio.
169 Samo brzo! — naredi on. — Idemo generalu!
170 Što ću ja tamo?
171 Već ćete čuti!
172 Zašto moram k njemu samo ja, a ne i moji prijatelji?
173 Ništa vas se ne tiče. Naprijed!

Međutim je yerbatero bio gotov s mojim vezovima i ja pođem,

Izašao sam i sad tek vidio da major ima uza se još četiri vojnika.

Nasuprot naših vrata otvore se još jedna. Uđosmo u prostojriju

koja je izgledala vrlo ratnički. Vojnici su čučali na tlu i kockali ili
kartali. Tu je bilo oružja svake vrste. Svuda unaokolo ležali su opušci
cigareta kao da je pao snijeg a zrak je bio jedva providan i pun dima.
Kroz tu prostoriju stigli smo u drugu u kojoj je zrak bia nešto bolji.
 Odavde smo prispjeli u treću prostoriju, najotmjeniju od svih. Tu
su bila dva stola. Jedan pored prozora bez stakla, a drugi u sredini
sobe. Za prvim su sjedila dva oficira pušeći, a ispred njih su bile čaše s
vinom. Za drugim se smjestio stariji ratnik. Nešto je tražio na karti, ali
izgleda da nije mogao naći jer smo stajali više od pet minuta na
vratima, a da nas nije ni opazio. Ostala pratnja zaostala je u prvoj sobi.

Generalu je bilo oko šezdeset godina, a još nije bio sijed. Nosio je
bijele hlače, čizme s kratkim sarama, crveni prsluk i plavi frak opšiven
zlatnim vrpcama. Rese njegovih epoleta visjele su mu gotovo do lakata.
Činilo mi se da se nalazim na nekom operetnom pokusu. Nisam se
bojao. Ljutio sam se na majora koji je oba moja revolvera zataknuo za
svoj pojas. Nitkov je, dakle, imao sve moje stvari.

Najprije se major malo nakašlje, ali uzalud. Zatim poče kašljati sve
glasnije i glasnije. Konačno to, valjda, dosadi generalu, on digne glavu i
mrko me pogleda. :
174 Je li to germano? — upita On majora.
175 Da, — odgovori ovaj.
176 Dobro. Ostanite ovdje da ga kasnije opet odvedete, — rekne general.
Izvuče cigaretu iz paketića koji je ležao pored karte, zapaji je, prebaci
nogu preko noge, dobaci mi još prezriviji pogled i onda upita:
177 Ti si, dakle, ta vucibatina?

Major je stajao iza mene. Zato koraknem u stranu kao da se

pitanje odnosi na njega.
178 Dolaziš li ti iz Montevidea? — prodere se general.

Pogledao sam majora kao da ga pitam zašto već jednom ne

odgovori.
179 Tebe pitam! Tebe! — đerao se general. Skoči i poleti prema meni.
180 Mene? — upitao sam tobože začuđeno.
181 Da, tebe. I sad odgovaraj ili ću narediti da ti otvore usta.
182 Zaista sam mislio da pitate majora Caderu i iskreno se veselio prisnom
tonu koji vlada između jednog argentinskog generala i njegovog
potčinjenog.
183 Covječe! Znaš li kod koga se ti uopće nalaziš?
184 Svakako kod tebe!

On se trgne. Oba oficira skoče sa stola, a major me prijeteći uhvati

za rame.
185 Chispas — poviče general. — Jeste li ikad čuli ovako nešto? Ova mi
bitanga govori ti.
186 To je neusporedivo manje čudno, nego kad general jednoj bitangi govori
ti, — odgovorio sam.

Oba se oficira maše ,za svoje sablje. Major me pošteno potrese,

rukom uhvati za kvaku i upita:
 idMt"'

187 Da pozovem stražu, senjore generale?

Ovaj odmahne rukom. Vrati se svom stolcu, sjedne i onda rekne:

188 Ne. Ovakav me nitkov ne može uvrijediti. Imali ste pravo majore, kad
ste mi opisali tog čovjeka. On je sve u stanju. To što se usuđio da mi
kaže ti pokazuje njegov karakter više nego bilo što drugo. Budimo
mirni. Neka sazna što će se desiti.

Namjestio se udobnije na stolcu i upita me:

189 Vi ste rođeni u Njemačkoj?
190 Da, senjor — odgovorio sam učtivo.
191 Sto ste vi?
192 Učenjak.
193 Oja la! Ako ste vi zaista učenjak, onda bih volio vidjeti kako izgleda
običan neškolovan čovjek.
194 Prostojan čovjek, bio školovan ili ne, neće nepoznatome pa čak ni
najzadnjem sluzi reći ti.
195 Znadete li da vas mogu smrviti? — pjenio se general.
196 Ne znam i ne vjerujem. Mene ne možete tako lako smrviti. Ne znam
uopće kako se usuđujete da takvih tonom sa mnom raz- govarate. Iako
ste general, niste ništa viši od mene. Poznajem, uostalom, nekoliko
narednika koji su mnogo sposobniji od vas. Ali mene se to ništa ne
tiče. Ipak vas moram upitati kojim pravom vi mene nazivate bitangom.
Da li me možda poznajete? Da li ste se propitali ili bolje reći da li ste
me ispitali zašto sam ovdje? Kako znate jesu li vam slagali? Bitange su
oni koji su me ovamo doveli i ja zahtijevam da me odmah oslobodite.

Govorio sam tako brzo da me ne zaustave ukoliko bi to netko

pokušao. Svi su me zabezeknuto gledali. General je izgledao kao da je
dobio tuce zaušnica. Moje ponašanje ni u kom slučaju nije bilo odviše
smjelo. Znao sam sasvim dobro što hoću. Već sam na vratima uočio
situaciju. Prozori su bili tako mali da kroz njih nitko nije mogao ni ući
ni izaći. Vrata su imala kračun s unutrašnje strane. General je bio
nenaoružan. Njegova je sablja visjela na zidu, a dva oficira imala su
 samo bodeže. A major? Taj je upravo stajao onako kako mi je najbolje
odgovaralo.

Nakon što je nekoliko trenutaka zabezeknuto gledao u mene,

okrene se general prozoru i rekne:
197 Samo sjednite, senjori. Ovaj čovjek je luđ. Ne može mu se ništa
zamjeriti. Ipak bih htio čuti kakvu će ludost izvaliti.
198 Molim, — upadnem mu u riječ, — smijem li možda saznati kakvu su
ludost iznijeli protiv mene?
199 Ne, dragi moj. to nije potrebno. Nisam raspoložen da čitavu stvar
slušam no drugi put. Odgovorite jednostavno na slijedeća pitanja:
Jeste li uhapsili generala Caderu?
200 Da, nakort što je on napao mene.
201 Poznajete li nekog senjora Esquia Anibala Andara?
202 Da.
203 Gdje ste ga upoznali?
204 U Montevideu. _______________________
205 Znam to. Vi ste majoru slomili mač i oduzeli mu novac.
206 Jesam.
207 To je dovoljno. Drugo me ništa ne žanima. Pridite prozoru i pogledajte
časkom napolje.

Poslušao sam ga.

208 Sto vidite?
209 Dvanaest vojnika koji marširaju prema ovoj Žgradi.
210 Čime su naoružani?
211 Puškama.
212 U roku od deset minuta bit ćete strijeljani.

Mislio je ozbiljno. Okrenuo sam se od prozora, opet prišao vratiina

i stao pored majora. Tada rekoh:
213 Senjor, nisam učinio ništa zbog čega bih trebao biti kažnjen. Pa i da
jesam, imao bih pravo zatražiti da mi sudi pravi, redovni sud.
214 Tako je i bilo. Ova dva gospodina bila su prisjednici a ja predsjednik
suda. To je đovoljno.
215 A moj branilac?
216 Nije potreban.
217 Ne?! A ja optuženi gdje sam ja bio za vrijeme preslušavanja?
218 Sve to nije važno. Nalazimo se u izvanrednom stanju. Ogri« ješili ste se
o mog Oficira i bit ćete strijeljani.
219 Zar se ne mogu žaliti protiv osude?
220 Ne. Imam od generallissima sva ovlaštenja.
221 A kako je ime tom generallissimu?
222 Lopez Jordan.
223 Jordan. Ako je tako, zahtijevam da mi omogućite da s njim fovorim.
224 Oft nije ovdje. Pa i kad bi bio, ne bih smio udovoljiti vašoj molbl. Ne
mogu imu dosađivati ovakVim stvarima.
 A §to Će se desiti s mojim drugovima?
225 Bit će uvršteni u moje čete.
226 Ohđa vam mogu reći da za Lopeza Jordana nosim važnu poruku.
Ne vjerujem.
227 Bez mog obavještenja hjegov se pronunciamento neće Ostvariti.
228 Svaki osuđenik tvrdi da nosi neku izvanredno važnu oba- Vijest. A kad
onda progovofi, vidi se da je sve bila neka sitnica kojom je ž'a nekbliko
trenutaka htio produžiti život. Ne možete goVoriti s generallissimom.
Osim toga ponašali ste se tako drsko da nema nikakva razloga da-vam
ispunim želju.
229 Dakle, zbilja moram biti strijeljan iako sam stranac koga vi uopće ne
smijete osuditi?
230 Da. Rekao sam vam već da ovđje vlada iZvanredno stanje.
231 Generale, vi ćete još odgovarati zbog ovakvog postupka.
m
232 Zbog toga neću nikom odgovarati, Majore, odvedite ovog čovjeka i
onda me obavijestlte 0 izvršenju osude. ;
233 Na taj način ne smijete nikoga strijeljati, — rekao sam, dok sam
ruke izvlaćio iz veza. — Generale, vi me još ne poznajete, inače biste
postupili posve drugačije. Nećete.me strijeljati. Vi nemate pravo. Ja
to neću dopustiti.
234 Briga me, — vikne general, — napolje s njim, majore! *

General rukom pokaže vrata. Major posegne prema meni, ali

sam

ga tako udano da se kao klada opružio na podu. Istog časa izvukao sam
svoje revolvere iz njegova pojasa i povukao zasun na vratima, Jedan
uperim u generala a drugi u oba oficira.
235 Senjor, — rekao sam poluglasno da ne bih upozorio vojnike u drugoj
sobi. — Tko od vas uCini samo jedan pokret ili vikne, ubit ću ga. Za
to v&m dajem časnu riječ.

Sutjeli su i nijemo me promatrali. To zaista nisu očekivali. Da bi

ih još više prestrašio nastavio sam;
236 Eekli ste malo prije da se od mene može.svašta očekivati. Prema
tome budite sigurni da ću vas sve skupa poubijati prije nego što se
dađem strijeljatl. Moje su kugle brže od vaših bodeža, Vi ste krivo
računali. Ja nisam nikakvo argentinsko pastirče koga mogu dovesti
u nepriliku riječi jednog generala. Za mene je važan čovjek, a ne
položaj koji on zauzima. Od lupeža se ja ne dam zastrašiti. Ovaj
takozvani major provalio je kao razbojnik preko granice. Mi smo se s
punim prvom od njega branili i zato me sad hoćete Strijeljati, Samo
mi je još to trebalo! Sjednite nastolice!

Oklijevali su.
237 Odmah da ste sjeli, — naredio sam strože. — Ovi su revolveri koje je
major ukrao moji. DobrO ih požnajem i znam da će odmah opaliti
ako amjesta ne izvršite sva moja naređfinja.
 Stupio sam dva koraka naprijed, držeći Obje cijevi i dalje
uperene u njih. Vjerojatno je moje lice izgledalo strašnije od revol-
vera. Sva trojica spuste se oklijevajući na stolice.
238 Vi nećete pucati, vi se to nećete usuditi, — prosikće general.
239 Ne usuđujem se? Sto se ne usuđuje čovjek osuđen na smrt?
240 Vi se time ne možete spasiti!
241 To je još pitanje. Svakako bi svoju smrt unaprijeđ osvetio na onima
koji su me osudili. Ali tko kaže đa se ja neću osloboditi! Ne bojim se
ja dječaka koji se nalaze u susjeđnoj sobi. Bilo bi po onoj: Oko za
oko, zub za zub. Ali ne brinite neće do toga doći. Omo- gućujem vam
da ispravite griješku koju biste kasnije i onako požalili. Da je major
Cadera rekao da je pod zapovjednlštvom Lopeza Jordana, sve bi bilo
u redu. Nosim Jordanu važnu poruku,
242 To vi samo tako kažete.
243 Sto se mene tiče možete i dalje sumnjati, Je li Lopez daleko odavde?
244 Ne.

—> Kad bi mogao biti ovdje?

245 Za tri sata.

1----ac na uvu uau uviijcuzu, injgu uu vaiit NEAI.«j PREUIUZM

što ćete, nadam se, prihvatiti. Pomislite samo da se vaš život nalazi u
mojim rukama. Vratit ćete me mojim drugovima i dati nam pri-
stojnu prostoriju. Pred njom možete postaviti stražu. Istovremeno
pošaljite Jordanu glasnika. Cim on stigne, pozovite me. Ako potvrdi
moju osudu, dat ću se bez prigovora ustrijeliti.

General pogleda upitno svoje oficire, a onda se obrati meni

nepovjerljivo:
246 Vi sigurno spremate neku podvalu? — upitao je. "
247 Ne, govorim vam sve posve iskreno.
248 Do đavola, što će pomisliti Jordan kad sazna da ... da.
 Oklijevao je da dovrši misao zato sam mu pomogao:
249 Da vas je jedan nitkov natjerao u škripac. On će vam opro- stiti.
Svakako je to bolje nego da je prekasno čuo kako ste me ustrijelili,
odnosno još bolje umorili. Senjore, mogu se zakleti da ste uvjereni da
sam nevin.

Čuvao se da odgovori na ovu moju tvrdnju i zato me upitao:

250 Ako pristanem na vaš prijedlog, hoćete li mi predati te vaše
revolvere?
251 Ne. Njih ću predati tek Jordanu. Vidim ovdje jedna vrata. Kamo ona
vode?
252 U praznu sobu.
253 Može li se odanđe izaći?
254 Ne.
255 Onda đajte dovesti moje drugove. Mi ćemo se smjestiti u tu sobu, a vi
ćete nam poslati jelo, piće i cigare. Jordan će doći u tu sobu. Čim
stigne, predat ću mu na vratima svoje revolvere. Dok on ne dođe, oni
ostaju kod mene.
256 Dajete li časnu riječ da nećete pobjeći i da ćete mirno čekati u
susjednoj sobi?
257 Da, — rekao sam čvrsto.
258 I ne mislite ni na kakvu pođvalu?
259 Za sve to mogu vam dati Časnu riječ, dakako, pod jednim uvjetom da
i vi održite svoje obećanje.
260 Pristajem. Vašu ruku, senjore!

Pružio sam mu ruku i general je oklijevajući stisne.

261 Major Cadera mi je više puta dao časnu riječ, ali ju je svaki puta
prekršio, — nastavio sam. — Nadam se da vi kao general posjedujete
više časti od njega. Vjerujem vam i odmah ću se povući u sobu u
koju ćete za mnom dovesti i moje drugove.
262 Održat ću riječ. Ali tražim od vas da mojim potčinjenima ne kažete
što se odigralo u ovoj sobi. To smije saznati samo Jordan.
263 Ja o tome neću ni s kim govoriti.
264 Onda uđite u sobu. Odmah ću dati dovesti onamo i ostale, — rekne
general i otvori vrata.
 Major je još uvijek ležao u nesvijesti. Prišao sam mu i s njega
skinuo moj opasač s nabojima. Dok sam za sobom polako zatvarao
vrata, čuo sam generala kako govori:
265 Zbilja pravi đavo, baš onako kako nam je major...

Više nisam čuo, ali sam završetak mogao tačno zamisliti.

General sigurno nije ni sanjao kako će se naš razgovor završiti.
Zašto li je naredio majoru da onih nekoliko vojnika naše pratnje ne
uđe s nama u sobu? U tom slučaju bi se sigurno razvila borba i sad
vjerojatno više ne bi bio živ. Vjerovao sam u generalovu časnu riječ i
nisam se prevario. Poslije nekoliko minuta došli su moji drugovi. Iza
njih zabrave vrata.
266 Sto se desilo? Tu u prednjoj sobi leži major kao mrtav, — upita
traper Jaguar.
267 Nije mrtav. Samo mu je pozlilo.
268 Zlo! Vidim na vama na koji mu je način moglo pozliti. Jeste li ga
udarili?
269 Da.
270 Cielos. Kakva hrabrost! Da li riaš dolazak u ovu novu pro- storiju
znači pogoršanje ili poboljšanje našeg položaja?
271 Za vas ostale znači poboljšanje. Za mene je to samo kratko- trajno
pomilovanje. Bit ću strijeljan.

Oni su se prestrašili, a ja sam im ispričao što se dogodilo. Kimali

su glavama zbog moje ođvažnosti. Međutim, ako nekom prijeti smrt,
onda to više nije odvažnost jer čovjek nema što da izgubi. Naravno
da su se radovali što se sve tako sretno svršilo, ali nisu vjerovali da
će moj razgovor s Jordanom uroditi plodom. Bili su uvjereni da će se
osvetiti zbog onoga što sam učinio njegovim podređenima. Bio sam
dobre volje i rekao sam im kako se moraju ponašati.

Donijeli su nam mesa i soli, vode pa čak i bocu vina. Više nismo
mogli ni očekivati, pogotovo što su uz to bile za svakoga po dvije
cigare. Sobica je bila posve prazna. Sjedili smo na podu. Najprije
smo jeli i pili a onda pušili i čekali što će biti dalje. Pored nas vladala
je mukla tišina. Tek poslije četiri sata čuli smo prigušeni razgovor.
Povremeno se mogla čuti poneka glasnija riječ.
 Tada smo začuli odmjerene korake. Malo zatim otškrinula se
naša vrata i pojavio se general. On reče:
272 Održao sam riječ. Senjor Jordan je ovdje i čeka vas. Sad održite i vi
svoju te mi predajte revolvere!
273 Evo ih, — odgovorio sam predavajući mu oružje. — Kad
mogu govoriti sa senjorom?
274 Odmah.
275 Smijemo svi poći?
276 Samo vi. Dođite!

Scena se izmijenila. Oba oficira sjedila su za svojim stolom. Ali

zeij
sad su imali revolvere. General također. Za drugim stolom gdje je on

osvetom.
prije sjedio bila su još tri gosp#dina. Dvojica su po odijelu također

i on
bili oficiri. Treći, na čelu stola izgledao je kao civil. Pred svakim je
ležao revolvsr._____________________________________________________
___________________________________________________________________
jV. „j^u. ^uumuim ^ugitu neuiazivu u

je imao dva pištolja, i to u svakoj ruci po jedan. Već je tć bilo strašno, ali
još nije bilo sve jer su okolo uza ziđove stajali vojnici s punim
puškama »k nozi«. Bilo je jasno da bi me i na najmanji sumnjivi
pokret prorešetali kao sito.

Nije mi bilo lako pri duši pa ipak nisam mogao svladati osmjeh.
Kad bi svi ovi klipani zapucali u mene, pogodile bi kugle one što su
stajali na suprotnoj strani jer se sve nisu mogle zadržati u mom
tijelu. Bilo je upravo smiješno koliko ih je trebalo da utjeraju strah
jednom jedinom čovjeku.

General mi je prstom pokazao mjesto na kojem da se

zaustavim. Stajao sam nasuprot onom čovjeku u civilu, Promatrao
me prodornim pogledom. Moje oči kružile su od jednog od drugog i
 na svim licima pročitao sam svoju smrtnu osudu. Nisam li ipak bio
odviše smion? Sto onda, ako me iznevjeri jedini oslonac u koji sam
se pouzdao?

Civil je prvi počeo:

Zovem se Lopez Jordan. Tražio si da govoriš sa mnom. Na- dam se da s
tobom neću uzalud protraćiti svoje dragocjeno vrijeme. Ako se ispostavi
da nisi imao razloga da šalješ po mene, pooštrit ću ti smrtnu kaznu.

On je na poseban način naglašavao ono ti i s tobom. General

mu je, dakle, rekao da sam na njegovo ti odgovorio na isti način i
sad je Jordan htio vidjeti da li ću se usuditi i njemu tako odgovoriti.
Dobiti ili izgubiti! Ako prije nisam trpio ono ti, neću to ni sada
dopustiti. Moj se položaj time nije mogao pogoršati. Zato sam mirno
odgovorio:
277 Nakon što su me dočekali s tolikim neprijateljstvom, drago mi je što
sam u ovoj kući naišao na tako topao prijem. Već me je senjor
general obradovao povjerljivim ti, a pošto sam i od tebe čuo ovaj
bratski ti, uvjeren sam da ...
278 Ti pseto! — izdere se Jordan, skočivši sa stolice. — Usuđuješ se to
reći i meni!
279 ZaŠto ne? — odgovorio sam po mogućnosti što bezazlenije. — Ja se
samo povodim za tvojim primjerom.
280 Naredit ću da te rastrgaju .volovi!
281 Učinit ćeš to na svoju vlastitu štetu Jordane jer u tom slučaju ni
William Hounters, ni senjor Tupido koji me šalju tebi, neće moći
da ...

Dalje nisam dospio. Strašni i prijeteći izgled ovog čovjeka koga

su svladale strasti odjednom se izmijenio. Njegovo je lice iznenada
poprimilo izgled radosnog iščekivanja. On pristupi bliže i zapita
uzrujano:
282 Senjor, spomenuli ste dva imena. Poznajete li te ljude?
283 Da. Hounters me pošlao Tupidu a on...
284 Vas šalje k meni?
285 Tako je.
286 S pozitivnim ili negativnim odgovorom? — nestrpljivo upita Jordan.
287 S pozitivnim. Sve je već na putu.
288 Ah, que alegria! I vi ste trebali biti strijeljani! Covjek, gla- snik na
koga sam tako dugo i uzaludno čekao! Napolje momci! Brzo! Inače ću
vam zaprašiti u noge! •

Ova se zapovijed odnosila na vojnike koji su stajali uza zidove i

oni su se smjesta udaljili. Bilo mi je kao da sam na svim državnim
lutrijama dobio glavni zgoditak. Međutim, major je načinio takvo
začuđeno lice da se to uopće ne da opisati.
289 Tako, momci su vani, — reče Jordan. — Dobro došli, senjore! Sad
smo sami i vi možete obaviti svoju dužnost.

Pružio mi je ruku i srdačno se sa mnom rukovao.

290 Ne tako brzo, senjore! — odgovorio sam. — Mene su užasno
izvrijeđali. Došao sam da vam učinim veliku i značajnu uslugu
0 kojoj ni ne sanjate jer su se vaše želje ispunile iznad očekivanja.
Umjesto da su mi zaželjeli dobrodošlicu i izrazili zahvalnost, tako su
sa mnom surovo postupali da bi se teško našao sličan primjer. Skoro
su me strijeljali! Ne želim govoriti o svom zadatku dok ne dobijem
odgovarajuću zadovoljštinu.
291 Dobit ćete je, senjore, sigurno, posve sigurno. Samo je čudan sticaj
okolnosti kriv što vas nisu prepoznali i postupili s vama kako treba.
292 Nisu krive okolnosti, nego pojedinci. Slagali su i generalu
2 vama. Morate mi dopustiti da vam ispričam kako se sve to uistinu
dogodilo.
293 Možete slobodno, pričajte samo!
294 U tu svrhu potrebni su mi moji drugovi. Mogu li ih dozvati?
295 Ne. Oni ne smiju saznati da ste vi...
296 Ono što ću pred njima reći smiju čuti. Potrebni su mi kao svjedoci
protiv neiskrenih tužiiaca koji nam žele sve najgore.
297 DopuŠtam im da onda dođu.

Pošao sam prema vratima i otvorio. Moji su drugovi Ušli a pred-

vodio ih je traper. On odmah priđe Jordanu i reče:
298 Nadam se, senjore, da ste vi onaj koga ovdje nazivaju gene-
rallissimo. Zahtijevam zadovoljštinu što su s nama tako podlo
postupili. Nisu mi poznati vaši planovi. Ali, ne možete imati uspjeha
ako vaši ljudi nastupaju kao lopovi, kradljivci i ubojice!
 Jordan ga je promatrao ozbiljno, gotovo nevoljko i rekao:
299 Služite se veoma grubim riječima, senjore! Čuo sam za vas i znam da
ste hrabri. Ali ne pretjerujte!
300 Ništa ne pretjerujem. Govorim samo istinu. Postupali su s nama kao
s lopovinia i dovukli nas ovamo vezane. Zar da takvo nasilje ostane
neosvećeno?
301 Pa vi niste vezani!
302 Bili smo a bili bismo i sada da se nismo sami oslobodili. Nisu nas
ponovo vezali samo iz straha pred revolverom našeg prijatelja.

obzira imate li vi pravo ili pak major Cadera, u oba slueaja ne trpim
scene koje smatram nedopustivim. Usred mog glavnog štaba, okru-
ženog čvrstim zidinama i nekoliko stotina vojnika usuđuje se jedan
jedini čovjek, k tomfe još stranac, da ustane protiv nas i zaprijeti
smrću mom najvišem oficiru.
303 Bio je prisiljen jer su ga protupravno htjeli ubiti!
304 Čak da je pravda bila na njegovoj strani, morate priznati da je bio
upravo drsko smion. Da mi to nisu pričali svjedoci kojima mogu
vjerovati smatrao bih ovakvu ludu hrabrost nemogućom. On je na
Rio Negru zarobio oficira koji je uza se imao preko pedeset
naoružanih vojnika i nakon što ga je razoružao i prebio mač, opet ga
je na Urugvaju ugrabio usred njegovih pratilaca i ne samo njega nego
i četiri zarobljenika koji su bili privezani uz drveće! Napokon su ga
uhvatili i dopremili ovamo i umjesto da bude dotučen spo- znajom o
skoroj smrti, smoždio je majora i oružjem u ruci prisilio komandanta
da pristane na njegove zahtjeve! Pa to je ljaga koja se ne da izbrisati.
305 Senjore — rekao sam, — nećete se valjda ljutiti na Williama
Hountersa što je tako važan zadatak povjerio čovjeku u koga se
mogao pouzdati?
306 Ne. Moram ga dapače pohvaliti. Ali morate priznati da ste igrali na
kartu koju bi svaki drugi ostavio?
307 Ipak sam je uzeo jer je ona jedina preostala a ja bez nje nisam mogao
nastaviti igru. Sto ćete, senjor! Ako davljenik ugleda uže kojim se
može izvući iz vode, to mu je jedina prilika da se spasi. Zar ne bi
prihvatio uže zato što bi se moglo prekinuti? Bio bi najveća budala
na švijetu! Uhvatio sam se za njega i nije se pretrglo.
308 Ali, ako vas ponovo gurnemo u vodu?
309 Vi to nećete učiniti!

, — Rekli ste tako sigurno i samosvijesno! Možda se varate.

310 Onda će moja zabluda biti vrlo nepovoljna za vas. S kim ćete obaviti
onaj posao ako ja budem ubijen?
311 Naravno s vama, ali prije nego što budete strijeljani.

Pri ovim riječima ljubopitljivo me pogleda. Bio je znatiželjan što

ću mu sada odgovoriti jer je sve ovisilo o mom odgovoru. Doduše,
čim je čuo da sam glasnik kojeg je toliko očekivao, odmah je promi-
jenio ton. Zvučalo je kao da se od sada ne moram više ništa bojati.

" Ali, nisam imao namjere da budem prema njemu povjerljiv. Čoviek koji
je dao ubiti svog poočima u stanju je da ne održi riječ i da nekog
stranca, nakon što ga je iskoristio, dade strijeljati. Mprao sam ga
uvjeriti da mu bilo kak'va podvala koju bi on eventualno pripremio
protiv nas neće uspjeti. Zato sam odgovorio:
312 Senjore, vi o meni također imate krivo mišljenje kao što su prije toga
imali vaši oficiri i vojnici. Ne ćete moći nakon zaključenog posla ništa
poduzeti protiv mene jer vam neću ništa reći dok od vas ne dobijem
časnu riječ da nam se ništa neće dogoditi.
313 Ako onda ipak ne održim riječ?
314 Onda biste proigrali sveopće povjerenje što bi bilo na uštrb sadašnjih
namjera. Osim toga nisam došao ovamo da se upuštam u opasnosti
kojima nisam dorastao.

On namršti čelo, mahne prezrivo rukom i reče:

315 I vi mislite da ste dorasli nama, odnosno specijalno meni. Nitko se
dosad nije usudio da mi tako nešto kaže!
316 Ja sam to već mnogima rekao i svi su se uvjerili da sam imao pravo.
I u ovom slučaju pripremio sam sve da se ne moram ničega plašiti.
Meni je svejedno da li ćete održati riječ jer vas mogu prisiliti da je
održite. Govorit ću s vama o poslovima tek onda kad nam da- dete
garancije da ništa nećete poduzeti protiv nas.
317 Ja bih to mogao učiniti, — reče on skrivenim smiješkom. — Dakle,
dajem vam časnu riječ da prema vama nemam nikakvih loših
namjera.
318 Bit će dovoljno i to. Mogao bih od vas zahtijevao sasvim određenu
formulaciju, ali znam da time ne bih bio nimalo sigurniji.
319 Onda smo, dakle, dospjeli tako daleko da obavimo naš posao.
320 Još ne. Prije toga želim da saslušate sve naše optužbe protiv majora
Cadere.
 —' Mogli bismo ostaviti za kasnije.
321 Ne. Jer, o načinu kako ćete suditi o njegovu'ponašanju ovisi, kako ću
se ja ponašati pri izvršavanju svog zadatka.
322 No, dobro! Kojom ispravom možete dokazati da ste zaista
opunomoćenik spomenute gospode?
323 Molim vas, recite mi koju vrstu legitimacije tražite od mene.
324 Naravno, pismenu punomoć.
325 Oprostite, ali ovaj me zahtjev veoma čudi. Zavrijedio bih batina da
sam načinio takvu glupost. Sto bi se dogodilo meni i vašim
planovima da se tako nešto našlo kod mene!
326 Dakle, nemate nikakve legitimacije?
327 Ipak, samo nije pismena nego usmena. S obzirom da sam upu- ćen u
prilike i trebam izvršiti isporuku, jasno je da sam opunomo- ćenik
vaših poslovnih prijatelja. Ako vam to nije dovoljno, poslat ću
glasnika u Montevideo i vi ćete biti prisiljeni da d6 njegova povratka
odgodite definitivno završavanje posla.
328 Nemam za to ni volje ni vremena. Pripravan sam da vas priznam
opunomoćenikom i čujem vaše uvjete.
329 Njih nećete saznati ovdje, nego u Buenos Ayresu.
330 Vi ste đavoljeg soja! — vikne on uplašeno. — Upravo se tamo nalaze
moji neprijatelji! Borim se protiv tamošnje vlade. Predsjednik joj je
Garmiento koga namjeravamo zbaciti. Kako ste onda mogli
spomenuti taj grad!
331 Iz dva razloga, senjore. Prvo što se tovar koji je namijenjen vama
nalazi tamo usidren a drugo ...
332 Tamo usidren? — prekine me on. — I to bih ja trebao vjerovati?
333 Zašto ne?___________________________________________________________

stvari bio manje hrabar, nego inače? Upravo zato sio miKu ue ui mogao
pretpostaviti toliku smionost, tovar je tamo sigurniji, nego negdje
drugdje. Sadržaj: burad, bale i sanduci deklarirani su i oca- rinjeni
kao petrolej, duhan i igračke.
— Nisu li pregledali zavežljaje?
— Samo neke koje smo neprimjetno tutnuli činovnicima u ruke i oni su
utvrdili ono što smo naveli.
— Onda možete govoriti o velikoj sreći. Ali, velika je opasnost ako brod
ostane u luci Buenos Ayresa duže nego što je potrebno. Koja je vrsta
broda?
— To je bark »The Wind«, američki brzi jedrenjak.
— Dakle, bark, bez lantine na zadnjem jarbolu. Ovakav brod može
Paranom dospjeti barem do Rosarija?
— Cak do Parane, glavnog grada Entre Riosa.
— Brod mora smjesta napustiti Buenos Ayres. Navest ću vam mjesto na
Parani gdje će se usidriti, a vi ćete kapetanu poslati glas- nika da ga
o tome obavijestite.
— Ne pristajem, senjor!
— Zašto ne?
— Vaše je ponašanje takvo da morarn biti oprezan. Zar da »Vjetar«
uputim na neko mjesto u provinciji Entre Rios što će možda za koji
dan pasti u vaše ruke. Predali bismo vam se tako na milost i
nemilost.
— Znači, vi mi ne vjerujete? — naljutio se on.
— Da, ja vam ne vjerujem. Sami ste spomenuli mogućnost da ne održite
riječ. Dakle, moram pronaći način kojim bismo pribavili pot- punu
sigurnost i slobodu.
— Senjor, vi se previše usuđujete! Suviše računate na moju obzirnost
prema vama. Vaše riječi sadrže uvredu koju ja ne mogu trpjeti.
— Rekao sam samo ono što se zasniva na činjenicama. Budući da ste ih
vi sami izrekli, znači da sami sebe vrijeđate. Osim toga ne moramo
kapetanu poslati glasnika. To je posve suvišno. Kapetanu su poznati
zahtjevi koje ste mi postavili isto tako kao i meni.
— Kako to?
— On se nalazi kod vas i čuo je što ste rekli. Tu je kapetan Frick
Turnerstick iz New Yorka kome je master Hounters povjerio svoj
tovar.

Pri ovim riječima pokazao sam na kapetana koji nije tako dobro
znao španjolski da bi sve razumio. Kad je čuo svoje ime i vidio da
pokazujem na njega, bilo mu je jasno da je o njemu riječ. On stupi
korak naprijed i reče:
— Yes, senoro! Ja sam kapitano Fricko Turnerosticko iz Newo Yorko.
Moj barko zove se »The windo« i nadam se da će to biti dovoljno!

Jordan ga je motrio začuđenim pogleđom i onda se obrati meni:

— Kakav je to jezik? Cini mi se da je engleski!

, — Da, kapetan ne zna dobro španjolski, senjore.

— I baš su njemu povjerili takav zadatak!
— Upravo je zato bio podesan. Ako ne poznaje jezik kojim se ovdje
govori, neće mu nitko povjeriti posao za koji mu je bezuvjetno
potrebno znanje španjolskog jezika. Osim toga ima ljude na brodu
koji mu sasvim dobro mogu poslužiti kao tumači poput kormilara
koji ga je dopratio dovde.
— I kormilar je ovdje! Cemu je to sve bilo potrebno?
— Ne može se govoriti o nekoj svrsi. Oni nisu pošli k vama milom, nego
silom, senjore.
— Ali oni su napustili Buenos Ayres i brod. Zašto?
— Iz poslovnih razloga. Mene je master Hounters poslao kao
superkarga. Najprije sam morao posjetiti senjora Tupida u Mon-
tevideu. Tamo sam se iskrcao da se predstavim tom gospodinu. Ka-
petan je odjedrio u Buenos Ayres da me tamo sačeka. Prije nego što
se to imalo dogoditi, pošao je zajedno s kormilarom na putovanje po
Urugvaju da vidi ima li tu gore kakav tovar da ga preveze na- kon što
vam isporuči robu. Na povratku povezao se nekom splavi, ali ga je uz
put napao major Cadera. Sasvim slučajno našli smo se i mi na licu
mjesta i na taj se način sreli.
— U svakom slučaju stvar je vrlo neobična! — rekao je on, promatrajući
me sumnjičavo.
— Vidite sada da je major napadao ljude koji su došli da po- mognu
vama, a prema tome i njemu. Umjesto da smo bili primljeni kao
poslovni prijatelji, dotjerali su nas ovamo kao zarobljenike.

.Napominjem da sam prinuđen tražiti zadovoljštinu.

— S obzirom na okolnosti vi ćete je i dobiti.
— Opet je to dvosmisleno, senjore!
— Zato što ste i vi meni veoma dvosmisleni. Sve što vi tu pri- čate, zvuči
veoma neuvjerljivo, senjore!
— Zaista? Vi mi ne vjerujete? Bit će onda najpametnije da sa- dašnje
pregovore prekinemo. Ako vi ne vjerujete meni kao što ja ne vjerujem
vama, onda se ne može ostvariti cilj mog putovanja. Molim vas,
dakle, da nas pustite.
— Da vas pustim na slobodu? Ni govora!
— Dobro, radite što vas je volja. Ja sam s vama gotov!

Vratio sam se na svoje mjesto i načinio najravnodušnije lice

na svijetu. Djelovanje nije izostalo. Imponirala mu je sigurnost kojom

sam nastupio. Pa ipak je zaprijetio:
— Obećali ste da ćete se pomiriti sa sudbinom koju vam bu- dem
odredio?
— Svakako. Rekao sam da ću se mirno dati ustrijeliti ako potvr- dite
moju smrtnu osudu.
— Mislim da to neću učiniti! Što kažete na to? — upita on.

jc± iictcic uuciviu picuviucm puaau.

— Nije mi jasno. Kapetan je ovdje.
— On nema ni zadatak a ni pravo da s vama sklapa posao.
— Ali on ima tovar. Pustit ću ga tek onda kad tovar bude u mojim
rukama. Vidite da ga mogu prisiliti.
— Varate se. Kapetan Turnerstick ne raspolaže ničim. Senjor Tupido je
sada gospodar na brodu. Ubijte me i zadržite kapetana i kormilara,
neću se protiviti. Ali time nećete postati vlasnik tovara.
— Caspita! Sto ima Tupido da traži na brodu?
— I te kako jer je on kompanjon master Hountersa i prema tome
suvlasnik tovara. Ako se do određenog dana ne vratimo,„znat će da
sam stradao u vašem glavnom štabu i odmah će s vama pre- kinuti
poslovne veze.
— Gle! Bio bi to za njega veliki gubitak.
— Za njega? Samo za vas! Tovar će odmah prodati vašim ne-
prijateljima i vi jako dobro znate kako će oni brzo posegnuti za njim.
Njima su puške i municija skoro potrebniji, negoli vama!
— Ali mu neće platiti ni pezosa!
— Naprotiv. Oni će odmah platiti dok ste vi tovar trebali do- biti na
zajam.
— Veoma ste naivni, senjor, — smijao se on. — Tovar je pro-
krijumčaren. Ako Tupido kaže vladi u čemu se on zapravo sastoji,
predsjednik će ga Garmiento jednostavno zaplijeniti, a ne kupiti!
— Mislim da ste vi puno naivniji od mene. Tupido će se, na- ravno,
čuvati da svoju ponudu izvrši za vrijeme dok »The wind« bude u
buenosajreškoj luci, Najprije će uputiti brod nazad u Mon- tevideo. O
nekoj zapljeni ne može biti ni govora. U svakom slučaju vi ste na
gubitku jer će Tupido saopćiti predsjedniku mnoge stvari koje on
zna. Dogovorio sam se s njime u Montevideu. Oba su kom- panjona
spremna da vam pošalju zatraženi novac iako je svota pri- lično
velika. Taj novac također ne biste dobili, a ja vjerujem da bi vam
dobro došao.

»Generallissimo« se nekoliko puta prošetao po sobi, zaustavio se

u najudaljenijem uglu, pozvao rukom generala k sebi i s njime tiho
razgovarao. Onda se general vrati na svoje mjesto, a Jordan se obrati
meni:
— Odgovorite mi na pitanje: Zašto ste brod poslali u Buenos Ayres, u
lavlju spilju?
— Kako bih bio siguran da me ne možete prevariti.
— Diabolo! To je iskreno, senjore!
— Očekujem da ćete i vi prema meni biti iskreni!
— Dobro! Mislim da ste vi vrlo prepredena hulja!
— Hvala, senjore! U vašim ustima može ta riječ biti za mene samo
pohvalna. Uostalom nisam došao ovamo da se s vama nad-
mudrujem. Zelim znati, pristajete li na posao ili ne!
— Recite mi prije toga, zašto niste i vi pošli u Buenos Ayres nego ste
dojahali kroz Bandu oriental.
— Zato što je to bio najkraći put do vas. Naravno, nisam imao namjeru
da pođem ovim putem na koji nas je prisilio major. Nadao sam da ću
vas naći u San Joseu, na imanju gdje je bio ubijen vaš otac Urquiza.

Znao sam na što sam se odvažio kad sam izgovorio ove riječi. On
je bio ubojica. Namjeravao sam ga ovom smionošću zbuniti i dobro
sam računao. Pošao je dva koraka prema meni i ispružio obje ruke
kao da me htio ščepati, ali onda kao da se sjetio nečeg boljeg.
Zaustavivši se sasvim blizu okomio se na mene:
— Sto vi znadete o onom umorstvu?
— Nimalo više nego što to znaju ostali.
— Govori li se o tome i u inozemstvu?
— Da.
— Sto na primjer?
— Ne možete od mene zahtijevati da ovdje budem nekakav izvjestitelj.
— Bili su to gauči što su ga ubili, podli nitkovi koji su se po- bunili
protiv njega!
— Može biti!
— Ili možda neki misle da...

On zastane.
— Sto?
— Da su ti gauči bili samo oruđe?
— To svi tvrde.
— Sto mu gromova! Cije oruđe?
 Razrogačio je oči. Kao da me htio progutati pogledom. Ipak sam
mirno odgovorio:
— Vaše, senjore!

Traper Jaguar nije mogao zadržati zapanjujući krik. Oficiri su

poskakali sa svojih sjedišta. Jordan zatetura nazad, a onda poskoči
prema meni, zgrabi me za prsa i izdere se:
— Pseto, time si zaslužio smrt! Zadavit ću te!

' Drmao me ovamo onamo. Dopustio sam mu doduše, ali sam

zato rekao:
— Senjore, budite pametni! Zahtijevali ste da goverim istinu i ja sam to
učinio. Ako se zbog toga i na ovaj način uzbuđujete, dolazite u
opasnost da ljudi napokon povjeruju u te brbljarije!
— Brbljarije! Ah, sreća vaša! — reče on i pri tom me pusti. — Vi, dakle,
smatrate ove glasine brbljarijama!
— Naravno, jer samo brbljavci mogu ispričati nešto što bi ih u izvjesnim
okolnostima moglo stajati glave.
— Dakle, stvarno se govori o meni da... kažu da...
— Da, — potvrdio sam..— Kažu.
— i'itanje ]e posve suvišno, senjor. Zar bismo mogli ubojici iskazati
toliko poslovno povjerenje kao što vam ga ja iskazujem?
— Istina je — istina!

On se okrene. Bio je neobično uzbuđen. Neko je vrijeme išao

gore dolje, a onda se zaustavio preda mnom, stavio mi ruku na rame
i rekao:
— Covječe, ili ste luđak koji ne zna što čini ili major ima pravo kad vas
naziva đavolom! U oba slučaja veoma ste opasni. Koje je mišljenje
ono pravo?
— Nijedno. Ja sam samo veoma iskren. Mislio sam da će vam se svidjeti
što govorim istinu. Tko hoće spoznati svoj položaj i svla- dati
okolnosti, mora prije svega znati što ljudi o njemu misle.
— Tako! Smatraju me ubojicom! Dakle, moje su ruke krvave! Ja ću se u
svojim postupcima ravnati prema onome što o meni misle. Ali, ako
mislite da ću vam za ovu iskrenost biti zahvalan, onda ste se
prevarili. Ima iskrenosti koja se može svrstati u drskost a među ove
 spada i vaša. Ubit ću vas i poslati posrednika Tupidu u Buenos
Ayres.
— Dotični može mirno ostati ovdje. Tupido bez mene ne smije s vama
pregovarati. Ja sam u ovom slučaju zamjenik master Houn- tersa.
Ovime zabranjujem kapetanu Turnersticku da vam bez mog
prisustva na brodu izda i jedno bure ili sanduk! Zaletili ste se i sada
više ne možete nazad. Pripreme progutale su vaš imetak i vi možete
samo uz pomoć našeg novca i oružja stići na cilj. Ubijte me,
postupajte okrutno prema mojim drugovima, pa nećete dobiti ni
pezosa, ni zrna baruta. Najozbiljnije vam velim. A sad činite što vas
je volja!

On upitno pogleda svoje oficire. General slegne ramenima. Ostali

su šutjeli. Moji su drugovi premrli od straha. Znao sam da bih
učtivošću brže dospio na cilj, ali sam to smatrao kukavičlukom.

Napokon on reče:
— Uzmimo da je sve tako kao što ste rekli, onda imam posla samo s
vama, kapetanom i kormilarom. A što je s ostalima? Prema njima s
kojima nemam nikakva posla i od kojih nemam nikakve koristi, ne
mogu biti tako obziran!
— Pogodio sam se sa senjorom Mauricijem Montesom. Trebao me sa
svojim yerbaterima pratiti i dovesti k vama. Oni su upućeni u stvar i
njihovom je pomoću trebao tovar biti prokrijumčaren uz Paranu.
Provjerio sam ove ljude i smatram da su pouzdani. Jeđino njima
vjerujem. Ako se time ne slažete, neće od našeg pos]a biti ništa.
— Vraški ste tvrdokorni, senjore. Ali kako su dospjeli k vama estanziero
i njegov sin?
— Major Cadera vam je valjda pričao.
— A što radi s vama traper Jaguar?
— On je moj prijatelj, a vaši su ga ljudi bez razloga napali. Ne mogu ni
njega ni bilo koga drugog izuzeti, ako među nama uopće može biti
nekog miroljubivog sporazuma.
— Neka vas đavo nosi! Zašto su mi Hounters i Tupido poslali čovjeka s
kojim ne mogu ni pošteno razgovarati?
— Mišljenja o razumu i učtivosti veoma su različita, senjore. Oba su
gospodina mislila da sam upravo taj koga oni trebaju. Da li ću i
vama odgovarati, to je njima dvojici vjerojatno bilo sasvim svejedno.
— Govorite onako kako o čitavoj stvari mislite. Ali mora da postoje
gotovi i potpisani ugovori. Gdje su vam?
— Senjor Tupido ih je ponio u Buenos Ayres.
— Tko ih je s vaše strane potpisao?
— Još nitko. Nismo mogli unaprijed znati u kojim ćemo se tačkama
složiti. Tupido potpisuje sebe, a ja umjesto mastera Houn- tersa.
Prema tome je jasno da je moja osoba nepovrediva. Ako ja ne
potpišem ili me se onemogući da potpišem, posao će pasti u vodu.
— A tko će potpisati s moje strane?
— Vi ili vaš povjerljivi čovjek kome ćete dati punomoć. On će me
otpratiti u Buenos Ayres.
— To je previše opasno za njega!
— Mnogo je opasnije po mene što se nalazim kod vas. Pret- postavljam
da među svojim oficirima imate barem jednog jedinog koji će se
odvažiti na nešto što je mnogo manje opasno od ovoga što sam ja
učinio došavši k vama.
— Vi opet vrijeđate! Među mojim ljudima nema kukavica!
— Onda nemojte reći da je putovanje u Buenos Ayres opasno.
— Možete li dati časnu riječ da vaši ljudi neće odati što tamo radi moj
opunomoćenik sa svojim pratiocima koji će svakako poći zajedno s
njim?
— Dajem vam časnu riječ.
— Prihvaćam je i pouzdajem se u nju. Ipak time još nisam rekao da
sam pristao na vaše prijedloge. Najprije ću se dogovoriti s prisutnom
gospodom, a vi se vratiti u svoju sobu i tamo sačekajte rezultat
našeg dogovora.
— U redu, senjore! Prije toga ćete mi još dopustiti da napokon ispričam
ono što treba da kažem o majoru Caderi.
— Nije potrebno!
— Pa ipak. Stalo mi je da čujete što smo doživjeli. Bit ću po mogućnosti
što kraći.
— Onda pričajte!

On ponovo sjedne i sasluša me do kraja bez ikakvih upadica.

Cak i Cadera nije rekao ni riječi iako je cijelo moje pripovijedanje
bilo upereno protiv njega. Zato su to rječitije govorile njegove oči.

da sam čak rekao manje nego što sam trebao. Oni su to potvrdili.
— Ono što ste rekli, — primijetio je Jordan, — tačno je ono isto što sam
čuo od majora. Jasno je da svaka strana prikazuje stvar onako kako
joj to najbolje odgovara. Smatrajmo prema tome da se nije ništa
dogodilo!
— Pripravan sam i na to, senjore — odgovorio sam. — Dakle, ja
odustajem od traženja zadovoljštine. Ali zahtijevam kao što se to
samo po sebi razumije da nam vratite sve nazad, što nam je oduzeto.
— Oho! Previše tražite!
— Zapovijeda li major vojnicima ili razbojnicima?
— Vojnicima!
— Nadam se, jer s vođom razbojnika ne bismo zaključili posao s tako
velikom svotom. Ali pošteni vojnik ne krade! Nakon što ste saznali da
sam vaš prijatelj, vaš poslovni prijatelj morate nam smjesta vratiti
naše stvari.
— Kako se uzme. Uostalom dogovorit ćemo se i o tome pa ćemo vam
saopćiti rezultat. Idite. Udaljite se! Zvat ću vas čim završimo
savjetovanje.

Poslušali smo nalog i vratili se u sobicu. Vrata su za nama za~

kračunali, a onda smo čuli prigušene glasove, ali nismo mogli ra-
zumjeti o čemu su razgovarali. Puni iščekivanja, sjeli smo na pod.
Prijatelji su htjeli pohvaliti moje držanje pred Jordanom, ali sam ih
zamolio da o tome ne govore. Zato su šutjeli. Samo je kapetan tiho
razgovarao s kormilarom. Ovaj mu je pričao što sam rekao Jordanu.
Kad je sve saznao, pružio mi je ruku i rekao:
— Charley, to ste izvrsno izveli! Neki će to nazvati ludošću. Ali ja sam
uvjeren da ćete nas izbaviti iz nevolje.

Poslije jednog sata opet su došli po nas. Smjeli smo ući. Odmah
sam pošao sasvim do stola i stao u neposrednu blizinu Jordana.
Učinio sam to namjerno jer su pred njim ležala oba moja revol- vera.
Major Cadera načinio je čudno lice. Izgledalo je kao da je ljut a ipak
se u njegovim pakosnim crtama lica mogao pročitati neki skriveni
triumf. Svakako mu odluka trenutačno nije bila pri- jatna, ali su mu
vjerojatno obećali da će kasnije dobiti zadovolj- štinu.
— Gotovi smo, senjor — reče Jordan. — Možete zbog done- sene odluke
sami sebi čestitati!
— Neću to učiniti prije nego što ne čujem o čemu se radi. Svakako je
isto toliko povoljna za vas kao što je za nas. Uopće ne tražimo milost,
nego samo pravednost. Najprije što ste odlučili u vezi sa mnom?
— Nećemo vas strijeljati.
— Lijepo! Znači da opet mogu uzeti svoje revolvere.

Brzo sam ih zgrabio, zataknuo za pojas i vratio se nekoliko

koraka nazad.
— Stoj! — drekne Jordan. — Nisam tako mislio. Ne možemo vam
dopustiti da nosite oružje.
— Ne slažem se s tim, senjore. Ipak ćete mi dopustiti da ga zadržim!
— Ne. Obećali ste da ćete se pokoriti mojoj odluci!
— Obećao sam da ću dopustiti da me strijeljate ako me osudite na
smrt. Vi to niste učinili, prema tome...
— Morat ću se poslužiti silom!
— Ne morate. Revolveri su moji. Zato ću ih zadržati.
— Kako god želite! Tko ne bude slušao, loše će se provesti. Majore
Cadera, oduzmite mu revolvere!

Majoru je ova zapovijed bila vrlo neprijatna. Trudio se da bude

poslušan. Pošao je polako, zaustavio se preda mnom i naredio:
— Ovamo s njima!
— Uzmite ih, senjor! — nasmijao sam se. — Ali se čuvajte da se previše
ne približite mojoj šaci. Jednom ste je već iskušali.

Stisnuo sam šaku i ispružio je prema njemu. Major se obrati

Jordanu:
— Cujete li, senjore. On neće!
— Ali ja hoću! — odgovorio je ovaj. — Ja vam zapovijedam. Smjesta da
ste me poslušali!

Major se sav zbunio. Da mu pomognem, zamolio sam Jordana:

— Nemojte ga siliti da me napadne, senjore! Tresnut ću ga
0 zemlju ako me takne.
— U slučaju ako se budete protivili, upotrijebit će oružje. On ima
pištolj!
— Do sada ga je imao... ali sada više ne!

Između ove dvije rečenice munjevito sam prišao majoru i iz ruke

mu istrgnuo pištolj. Major je glasno opsovao i pokušao me uhvatiti.
— Nazad! — zaprijetio sam. — Inače ću vam sprašiti vašu vlastitu kuglu
u glavu!
 — Diabolo! — vikne Jordan. — Ovo je već previše! Ne vidite li da smo i
mi ostali naoružani? Sto rriožete vi protiv nas. Predajte oružje, i to smjesta,
inače ću pozvati vojnike!
— Predat ću oružje, senjore, aji ne vama, nego ovima ovdje. Vidite!

Dao sam pištolj yerbateru a jedan od svojih revolvera kape- tanu

jer je on kao Amerikanac vjerojatno bio vještiji ovom oružju od
ostalih. Tada sam se naglo okrenuo prema vratima, povukao zasun,
uperio revolver u Jordana i rekao:
— Vaši ljudi ne mogu unutra. Osim toga, ako budete vikali, pucat
ćemo!

Sve se to dogodilo tako brzo da je major još uvijek stajao nepo-

mično kao da je prikovan. Oficiri su doduše posegnuli za svojim
pištoljima, ali su se čuvali da pucaju. Kormilar je stao iza Jordana
334 veselo mi namigivao. Shvatio sam što je htio reći, ali mu još
nisam dao znak jer se mogao prenagliti.
— a k o nas zaista napadnete, moji će vas Ijudi rastrgati
na komade.
— Neka samo dođu! Ali mi ćemo vas prije toga poslati
onamo gdje više nikoga nećete moći zarobiti.
— Zatvorit ćemo samo vas. Vaši će se Ijudi moći slobodno
kretati.
— Oni se ni časa neće odvajati od mene.
— Vjerujete li zaista da ćete nas tako lako moći poubijati.
Ja ću, na primjer, posignuti za... a joj!

Htio je posegnuti za revolverom koji je ležao pred

njim, ali je mogao jedino da bolno jaukne jer ga je
kormilar zgrabio svojim ručetinama i stisnuo mu obje
ruke uz tijelo.
— Ostavi to, čovječe, inače ću te zgnječiti kao limun! — za-
prijetio je golemi kormilar. — Samo naprijed, senjore! —
obrati se onda meni. — Konačno se pojavila toliko
žuđena prilika da ne- koga onako pošteno stisnem u
škrip da mu iz čizama poteče mošt!
— Pusti me! — derao se Jordan. — Klipane, zdrobit ćeš me!
 Nitko se nije usudio'da mu pomogne. Njegovi su oficiri vidjeli

u sebe uperena dva revolvera i jedan pištolj, osim toga sam dodao:
— Ako smjesta ne položite pištolje na- stol, naredit ću ovom
čovjeku da generallissimu zdrobi grudni koš. Velim vam,
odmah ćete čuti kako pucketaju kosti! Dakle, na stranu
s oružjem! Jedan... dva,...

Jedva sam izgovorio »dva« a pištolji su već ležali na

stolu. Uostalom oficiri nas se nisu plašili. Znali su da im
se ništa neće dogoditi ajko se ne budu protivili. Na
generalovu liću kao da se mogao vidjeti podmukli izraz
zadovoljstva. Sigurno su mu dobrano natrljali nos što je
dopustio da ga zastrašim. A sad se to isto dogo- dilo
njegovom pretpostavljenom. Mora da ga je to tiho
obradovalo.
— Uzmite oružje! — naredio sam yerbaterima.

Smjesta su izvršili ovaj moj nalog tako da su našim

protiv- nicima ostali samo mačevi kojih se nismo morali
bojati jer je sada skoro svaki od nas posjedovao vatreno
oružje.
— Bježite od vrata, tamo u kut, senjore! — izderao sam se
na majora.

Poslušao je, doduše, polako, ali ipak. Tada sam dao

znak kor- milaru. Pustio je Jordana, ali je ostao stajati
iza njega. Jordan se sruši sav iscrpljen na stolicu i
uzvikne uzdišući:
— Cascaras! Kakvi su to ljudi! I ja to moram doživjeti u
svom glavnom štabu! A vi, senjori, ni da prstom
mrdnete!
 Ovaj prijekor bio je upućen oficirima. Oni mu,
naravno, nisu mogli odgovoriti kako su htjeli pa sam to
učinio ja umjesto njih:

234

— Zašto niste sami sebi pomogli? Generallissimo bi uvijek sam morao

znati što valja činiti. Osvjedočili ste se da je teško raspola- gati tuđim
životima i vlasništvom kad se ne radi o nekakvim skit- nicama nego o
poštenim, iskusnim i odvažnim ljudima.
— Ne zaboravite da ste okruženi s nekoliko tisuća mojih voj- nika!
— No! Tih se vucibatina ništa ne bojimo.

U pogledu koji je uperio u mene odražavalo se neopisivo

čuđenje.
— Uvjeren sam, :— nastavio sam,"— da nas nijedan od vaših Ijudi neće
napasti!
— Oho! Rastrgat će vas, kao što sam vam već rekao.
— Neće nikom pasti na pamet! Neće učiniti ništa jer bi to moglo izazvati
vašu trenutačnu smrt.
— Moju smrt?
— Da. Nas ima deset, a vas je samo šest. Možete biti sigurni da nam
neće biti teško da vas vežemo?
— Sto vam to vrijedi?
— Mnogo. Vezat ćemo vas jednog za drugim kao tropu konja. I tako
ćemo vas odvesti iz kuće između vaših vojnika. Nitko se neće usuditi
da nas napadne. Cim bi samo jednog od nas takli bili biste u istom
trenu svi pobijeni. Nazivajte vi to i dalje luđačkim pot- hvatom!
Cvrsto sam odlučio da tako učinim ako me budete prisili da vam
dokažem kako ponekad upravo ludosti izvrsno uspijevaju. Imao sam
ja posla i sa posve drugačijim ljudima, nego što ste vi. Probijao sam
se kroz stotine Komanča i Apaša od kojih jedan vri- jedi dvadeset
vaših ljudi. Mase se ja ne bojim. Oštroumnost i od- važnost pojedinca
često brže dovodi do cilja, nego neorganizirano djelovanje mnoštva.
Ovako kako sada stojimo i kako se ovdje na- lazite odvest ćemo vas
napolje i prema rijeci. Da vidimo, hoćemo li na taj način spasiti život
i dočepati se slobode! Došao sam k vama kao prijatelj, ali ste mene i
moje drugove primili kao odrpance i skitnice, pa čak i sada kad sam
vas uvjerio da od mene možete imati samo koristi izloženi smo
pođlostima i prijevarama! To ne mogu dopustiti pa kud puklo da
 puklo. Za mene ste sada nitkov kome ne mogu vjerovati i zato se
nemojte čuditi ako na taj način budem prema vama i postupao.

Ove su riječi izazvale očekivani dojam.

— Ali, što zahtijevate od mene?
— Da budete pošteni, ništa više. Ja od ovog trena želim biti slobodan!
— Dobro. Dopustit ću vam da sutra otputujete u Buenos Ayres i da s
vama pođe moj opunomoćenik.
— To mi se sviđa, ali nema razloga da me danas opet zatvorite. Tko je
vaš opunomoćenik?
— Major Cadera.
— izaDrao sam ga zato sto se u njega mogu pouzaati 1 sto ga nitko u
Buenos Ayresu ne poznaje. Moj opunomoćenik mora tamo biti veoma
oprezan.
— Nemam ništa protiv da on pođe s nama. Ali zahtijevam da sa mnom
postupate kako treba.
— No dobro, ja ću izmijeniti svoju odluku. Bit ćete do sutra moj gost.
Jeste li sada zadovoljni?
— Da, ako se vaše riječi odnose i na moje drugove.
— Naravno, da se odnose. Sutra ćete otputovati s Caderom. S njim će
poći i pratnja u kojoj će biti upravo toliko ljudi koliko ih i vi imate sa
sobom.
— Cemu je to potrebno? ,
— Pa ne mogu dopustiti da ode bez zaštite!
— Sto se mene tiče neka idu iako smatram da će tolika pratnja skrenuti
na sebe pažnju vaših protivnika. Osim toga neće svi poći sa mnom.
Estanziero će sa svojim sinom odjahati ravno kući. Samo yerbateri
idu sa mnom jer sam ih naručio za naš posao. Tu su onda još
kapetan i kormilar, a nadam se da će i senjor Hilario s nama. Na koji
ćemo način putovati?
— Opet sa jednom splavi. Parobrodom se ne biste smjeli po- vesti jer
biste mogli izazvati sumnju.
— Slažem se. Dakle major ima punomoć da postupi tačno po vašim
uputama i može u vaše ime potpisati ugovore?
— Da.
— Meni je to dovoljno. Ali senjor Tupido tražit će pismenu punomoć.
— Dat ću je majoru.
— Lijepo! A što ste odlučili u pogledu naše svojine?

Sigurno je mnoge stvari htio zadržati ali se u međuvremenu

uvjerio da ja na to neću pristati. Zato je upitno pogledao generala, a ovaj
mu kimne glavom da bude popustljiv. Tada Jordan odgovori:
— Dobit ćete sve nazad, osim svote koju ste oduzeli majoru.
— Ne dopuštam vam da bilo što odbijate. Major je morao platiti otštetu.
— Sto se vas tiče tuđa spaljena kuća?
— Dobar čovjek nikad za mene nije stranac!
— Svotu nećemo odbiti od vašeg novca, nego od onoga koji je pripadao
estanzieru.
— Ili meni ili njemu, to je svejedno. Ne pristajem.
— Znači da bi na toj sporednoj stvari mogao propasti naš mi- roljubivi
dogovor?
— Da, ako ne odustanete od tog zahtjeva.
— Ali Cadera traži nazad svoj novac!
— A mi naš! Neka ne potpaljuje rančeve.
— Uostalom, konje ste mu već oduzeli!
— S punim pravom. Nisu bili njegovi. On ne bi smio krasti!
— Senjore, vi ste užasno tvrdoglavi!
— Na žalost! I što je još gore postajem tvrdokorniji, ako nešto ne ide
kako bih ja htio. Ako ne popustite, lako se može desiti da odustanem
od onoga na što sam već pristao.
— Cadera će tražiti da mu novac nadoknadim!
— To je vaša stvar, a ne moja. Osim toga sam uvjeren da to nije bio
njegov vlastiti novac. Postupao je po vašem nalogu, prema tome ste
mu vjerojatno dali i novac. Vi me nazivate luđakom, ali ponekad
imam izuzetno oštro oko.
— Basta! S vama se ne da ništa učiniti. Uzmite, dakle, i novac. Nemam
ništa protiv! U tom ste slučaju posve namireni?
— Ne. Bit ćete tako dobri da svoj pristanak pismeno potvrdite, a ostala
će gospoda biti toliko ljubazna pa će pismeno dati svoju časnu riječ.
— Pa vi nas vrijeđate!
— To je samo zbog vaše primjedbe da biste mogli prekršiti riječ. Moram
to bezuvjetno tražiti da bismo bili sigurni.
— Ali još uvijek postoji mogućnost da i ovaj pismeni pristanak ne
održim kao i onaj usmeni!
— Zato tražim potpise gospode oficira. Za njih sam uvjeren da će održati
riječ i tako izvršiti ono o čemu smo se dogovorili.

Kapetan, yerbatero i ja još smo uvijek držali upereno oružje na

njih. Jordan je postao mekan. On duboko uzdahne i reče:
— Vi ste zaista užasan čovjek! Na takvog tvrdoglavca još nisam naišao!
Sto da napišem?
— Ja ću diktirati!
— Dobro! Moj kapetan će pisati, a mi ćemo potpisati. A sada maknite to
oružje.
— Tek kada potpišete. Prije ne.
 Onaj što ga je nazvao kapetanom, uzeo je papir i pero i počeo
pisati ono što sam mu diktirao. Bio sam veoma oprezan u formu-
lacijama. »Generallissimo« se toga i onako neće pridržavati. Za ostale
sam smatrao da će njihovi potpisi barem nešto vrijediti. Jor- dan je
potpisao. Onda su to učinili i ostali.
— Sada maknite oružje!
— Zašto? Da li vam je baš zaista tako stalo do tog oružja se- njore! Prije
toga moram se uvjeriti da držite riječ. Budite tako dobri pa nam sada
vratite našu svojinu!
— To će učiniti general koji je sve preuzeo.
— Onda mu dopuštam da se udalji. Ostala gospoda će ostati ovdje.
Vjerojatno će deset minuta biti dovoljno da se sve prikupi. Požurite
se, generale, jer ću u protivnom opet početi sumnjati. I ne
pokušavajte bilo kakve smicalice! Inače stavljate na kocku život
svojih drugova!

Nije mi nista odgovorio, nego je samo kimnuo glavom. Vidio sam

na njemu da ne namjerava učiniti ništa nepošteno pa sam ga pustio
napolje, ali sam za njim opet zakračunao vrata. Drugi su moje
žahtjeve. Samo me konjički kapetan s vremena na vrijeme
pogledavao dosta prijazno. Bio je još mlad i vrlo lijep momak i u
ponašanju imao nešto kavaljerskoga. Cinilo se da mu nisam bio
oduran.

Nešto poslije određenog vremena netko je pokucao. Malo sam

ođškrinuo vrata i držeći napet revolver u ruci pogledao van. Napo-
lju je stajao general, a iza njega nekoliko vojnika koji su nosili naše
puške i druge stvari.
— Slobodno otvorite, senjore! — reče on. — Ja sam, kao što se možete
uvjeriti, dao isprazniti oba predsoblja. Ovdje više nema straže.

Pustio sam ga da s vojnicima uđe. Oni su sve stavili na stol. Kad

je svaki uzeo svoje stvari, pokazalo se da još mnogo toga nedo- staje.
Bolaši su mnoge stvari prisvojili i nisu ih predali. General je ponovo
izišao da ljudima očita bukvicu i uskoro je sve ono što je nedostajalo
bilo ovdje tako da smo opet imali sve svoje stvari — osim novca.
 Ja sam svoje dobio do zadnjeg pezosa, isto tako i ostali, osim
estanziera. Nedostajale su tri tisuće talira koje nisu bile predane
generalu. Ili se estanziero prevario, ili ih je major zadržao za sebe.
Ovaj je to odlučno odbio. Estanziero je tvrdio da valjda zna koliko je
novaca ponio sa sobom, ali je za volju mira bio spreman da iz toga
ne pravi pitanje. Na to reče kormilar: •
— Tri tisuće talira nisu nikakva sitnica. Njih se čovjek ne bi smio tako
lako odreći. Neka mi major pruži ruku kao dokaz da on taj novac
zaista nije uzeo.

On pruži Caderi široku rueetinu. Major je bio tako neoprezan da

mu je pružio svoju, tvrdeći:
— Na časnu riječ, sve sam predao.

Tek što je to rekao jauknuo je od boli. Kormilar nije ispuštao

njegovu ruku. Stiskao ju je sve jače i jače.
— Cielo, cielo! — vikao je major. — Ma pustite me!
— Gdje je novac? — pitao je mirno kormilar i pri tom sve jače stiskao
majorovu ruku.
— Ja ga zaista nemam, zaista ne! t

—• Imaš ga, ti lupežu! Stisnut ću ti ruku da ti se pretvori u

kašu, ako ne priznaš!

—: Qvie dolor, que tormento! — zapomagao je Cadera, poska-

hujući. — Nemam ništa, ja ... ja ... ja!
— Pustite ga! — naredio je general. — Mi to ne možemo..,

Nije dospio dalje jer ga je kormilar grubo presjekao:

— Šutite! Znam što radim! Ova je vucibatina pravi lupež. Pa- zite.
Odmah će priznati!

Još jače je stisrruo svoju snažnu šaku. Major je poskočio i

viknuo:
— Ja... ja... o nebesa!... da, priznajem, da!
— Gdje je novac? — upita Larsen ne puštajući ga.
— Ovdje u šeširu!
— Ovamo s njim — ali odmah!

Cadera nije imao isti šešir k&o ranije. Skinuo ga je. Uopće ga
nije mogao držati bolnom rukom koja je sva poplavila.
— Ispod znojnice je! — reče on. — Izvadite ga!

Larsen izvadi novac, pokaže ga generalu i reče:

— Dakle, tko ima pravo, senjore, vi ili ja? Nabavite ovakve ruke kao što
ih imam ja onda ćete svakog lopova prisiliti na pri- znanje. Ovaj će
famozni gospodin major još dugo misliti da ima sto prstiju na ruci
koji su svi zdrobljeni, ali zato njima neće više krasti!

Estanziero spremi svoj novac. »Generallissimo« koji je za vri-

jeme posljednje scene, iako je ona za njega bila veoma mučna, bio
miran upitao me sada:
— Jeste li sada zadovoljni, senjore?
— Posve. I nadam se da će sklopljeni mir biti trajan.
— Mi ćemo održati riječ. Sada preostaje samo da vi održite svoju. Idem
sada da se lično pobrinem za vaš smještaj jer ste moj gost.
— Molim vas, senjore, ne želim se ni u kom slučaju odvajati od svojih
drugova i zato vas, dakle, molim da stvar uredite tako da ostanemo
svi zajedno.
— Kako god želite. Uostalom, upućujem vas na konjičkog ka- petana
koji će se pobrinuti za vas.
 On je otišao. Ostali su pošli za njim, pa i Cadera koji uopće nije
pogledao na nas. Sigurno je zbog mržnje i srama mislio samo na
osve-tu. Neko vrijeme ostao je jedino konjički kapetan. On se sa
mnom odvojio od ostalih i prigušenim glasom rekao:
— Senjore, postupili su sasvim neodgovorno, ali ne samo pre- ma vama
i vašim pratiocima. Priključio sam se ovim ljudima jer sam mislio da
ću s njima služiti dobroj stvari. Ali otvorili ste mi oči. Zato sam vam
zahvalan. Ujedno vas molim da o meni krivo ne sudite. Vjerujem u
vašu diskreciju, zato vam velim da i onako neću više dugo ostati
ovdje. U svakom slučaju možete sa mnom računati.
— Hvala vam, senjore — odgovorio sam. — Zaista mi je drago što sam
ovdje našao čovjeka koji je stao na stranu pravedne stvari. Poslije
onoga što smo sve doživjeli nis^im to nikako ačekivao. Ove se trupe
ovdje, čini se, sastoje samo od razbijača i briganat^?
— Na žalosj; imate pravo. Primijetio sam to uskoro poslije svqg dolaska
ovamo i pitao se kako rni čast dopušta da se borim na nji- hovoj
strani. Nakon svega što sam čuo i vidio, mogu sama zaželjeti da se
što prije odavde izgubim. Ipak će to ići vrlo teška. Znam za
Jordanove namjere zbog tog& će me htjeti silom zadržati.____________
^v^j«, j>J uyuui imiugu uaruia, an un je oiKnven
na mjestu. Jeste li se
arugom

zakleli Jordanu?
— Ne.
— Dakle, onda vas ništa ne obavezuje. Ako zaista namjeravate otići
odavde, onda bih vam možda mogao pomoći.'
— Vi? — upitao je sa smiješkom i čuđenjem. — Vi ste i sami u
takvom položaju u kojem vam je potrebna pomoć, senjore!
— Teško. Obzirom da opet imamo svoje oružje, znat ćemo već sebi
pomoći. Jordan nas mora pustiti. Možda ćete naći mogućnosti da
nam se nekako priključite.
— Vidjet ćemo. Uglavnom računajte s tim da sam ja na vašoj strani i
da ću vam po mogućnosti pomoći. A sad moram ići da netko ne bi
posumnjao da se želim zauzeti za vas.

Otišao je ali se uskoro opet vratio da nas odvede tamo gdje

smo trebali prenoćiti. Naš smještaj bio je predviđen u nekoj
sporednoj zgradi. Do nje smo morali proći preko dvorišta u kojem
je bilo mnogo ljudi što su nas neprijateljski promatrali. Neki su
pošli pre- ma nama kao da imaju namjeru da nas napadnu. Ali
im je konjički kapetan strogo naredio da se vrate.
 Zgrada je više ličila na šupu nego li na kuću. Sastojala se od
dasaka a imala je male otvore umjesto prozora. Krov je također
bio od dasaka. Posve prazan prostor bio je tako velik da sam
zamo- lio kapetana da nam ovamo dovedu i konje. Ispunio je
našu molbu i dao dovesti životinje, ali su ga zbog toga, kako smo
kasnije saznali, oštro ukorili. Po tome smo zaključili da su ipak
imali skrivenih namjera protiv nas. Kako su konji bili s nama, bili
smo sigurniji' i povećala se mogućnost za bijeg ako bismo na to
bili prisiljeni.

Tu smo ostali posve sami i izgledalo je kao da se nitko ne

brine za nas. Predveče nam je konjički kapetan donio dvije
lojanice. Do- nijeli su nam i mesa koga smo se mogli do sita
najesti.

Vani su gorjele mnoge vatre i kroz rupe na zidovima proma-

trali smo metež koji je vladao oko njih.

Vrijeme je prolazilo. Vatre su se pogasile, a jedan je bubanj

dao znak za spavanje. I mi smo bili umorni. Morali smo leći na
golu zemlju a za svaku sigurnost izmjenjivali smo se na straži.

Kasno u noći su me probudili. Konjički kapetan prikrao nam

se neprimjetno i tihim kucanjem dao do znanja da želi ući. Naše
su svjetiljke bile utrnute. Nitko nije vidio kad sam mu otvorio i
pu- stio ga unutra.
— Oprostite, senjore, što nisam ranije došao! — reče on. — Napolju
su postavili stražare da paze što se kod vas dešava. Da ne
skreriem pažnju na sebe i da uopće ne izazovem ničiji bijes, držao
sam se po strani. Momak koji je trebao paziti na vrata legao je i-
sada spava.
— Znači da bismo mogli pobjeći kad bismo htjeli!
— O ne, udaranje konjskih kopita odmah bi vas izdalo, a cmda bi svi
poletjeli za vama.
— Pa ja i ne namjeravam da se potajno udaljim. Zelim otvo- reno i po
danu da napustim ovo mjesto. Jeste li saznali nešto u vezi s našim
odlaskom?
— Da. Prvi put sam u životu prisluškivao i 5uo kakve je upute dobio
major.
— Dakle, ostali su pri tom da nas on prati do Buenos Ayresa?
— Da. On će dobiti toliko pratilaca koliko ih i vi imate. Kako su mu konji
potrebni samo do rijeke, moram s nekoliko konjanika poći s vama da bi
konje vratio nazad i obavijestio ih da li ste sretno stigli i smjestili se na
splavi.
— Dakle, opet sa splavi?
— Iz opreza.
— Razumijem. Jordan se boji da bismo se na parobrodu mogli staviti pod
zaštitu ostalih putnika.
— Možda. Dao je majoru pismenu punomoć da može potpisati i sklopiti
posao u njegovo ime. Brod bi onda trebao ploviti uz Pa- ranu sve do
mjesta o kojem su se Jordan i majo'r dogovorili i tamo predati tovar
ljudima koje će zateći na obali.
— Koje je to mjesto?
— Ne znam. O tome su govorili tako tiho da nisam ništa ra- zumio. Ali vas
upozoravam: Ostanite na palubi i ne izlazite na obalu jer major ima
nalog da vas uhvati čim sve bude u njegovim rukama.
— To sam i očekivao. Major me se neće domoći. Prije bi se moglo reći da
će se on naći u mojim rukama. Gdje se nalazi Jordan?
— Još je tu.
— Znači da će nas pozvati k sebi prije nego što pođemo?
— Svakako. On će vas pri tom vrlo ljubazno primiti. Ali mu ipak ne
smijete vjerovati.
— S nepovjerenjem sam došao, ali još većim nepovjerenjem odlazim. A vi?!
Zanima me što ste odlučili?
— Još ništa, barem ništa određenog. Odlučio sam samo da ne- stanem
čim mi se za to ukaže zgodna, ne suviše opasna prilika.
— Po mom mišljenju prilika je tu. Otputovat ćete s nama.
— Nemoguće.
— 0 ne. Riječ »nemoguće« ne bi se smjelo upotrebljavati pri svakoj pa i
najmanjoj poteškoći.
— Onda vas molim da mi kažete na koji bi se način mogao izvesti ovaj vaš
plan!
— Rado. Ali bih morao znati mogu li se na vas osloniti. Zelite li zaista
odavde otići!
— Hoću. Dajem vam riječ da sam vam prijatelj i da bih bio sretan kad bih
se na neki način izvukao odavde!
— Vjerujem vam usprkos lošem iskustvu jer vas smatram poštenjakom.
— To mi je drago, senjor! Nećete se u meni prevariti.
— Od toga bi se mogao načiniti paket koji bi izazvao sumnju jjad biste ga
ponijeli sa sobom. Ne možete li drugo adijelo i rublje potajno prenijeti k
nama?
7T- Misliro da mogu.
 Qnda tako i učinite! Mi ćemo stvari ponijeti. Vi ćete nas pstiti i
onda priječi na splav.

Sto će na to reći major? Ja bih se morao vratiti.

— Majora prepustite meni. Ja ću mu štvar tako prikazati da će se složiti
milom ili silom.
— Sve je to veoma smiono!

Nimalo, senjore! Pomislite, što sam se ja usudio usred toli- kih

neprijatelja, pa je uspjelo. Ne mislite li valjda da ću se bojati n^kolicine
ljudi koji treba da idu s nama!

rrr- Onda dobro! Vi nastupate tako sigurno i promišljeno da se U

vas mogu pouzdati. Zato se rado odlučujem na ovaj smioni čin. Potajno
ću vam donijeti svoje stvari. Za četvrt sata evo me opet.

On se odšulja i donese stvari. Kako je postojala opasnost da se

Stražar prabudi, nismo više htjeli gubiti vrijeme na ostale pojedi- Hosti
pa je kapetan otišao.

Spavali smo dok vani nije započeo bučan logorski život. Vodili su
konje na pojilište, naložili su vatre da mogu peći meso od kojeg $e
isključivo sastojala njihova tri dnevna obroka.
 Prevario sam se kad sam mislio da će nas Jordan pozvati k sebi. U
pratnji generala došao je k nama, najvjerojatnije da spri- ječi svoje
Ijude da usput ne čine ispade protiv nas.

Sada ćete dobiti jesti i onda ćete krenuti, — reče on. — Vidite
da držim riječ.

n Pa naravno! — odgovorio sam. — Mi smo, znači, potpuno

slobodni i ne moramo se plašiti novih neugodnosti?

Ne. Mi smo saveznici. Ali poslije onog što se dogodilo ne možete

ečekivati da će major poći s vama bez pratnje.

rsr, Može ga pratiti čitava vojska. Nemam ja ništa protiv!

— Major je dobio od mene pismenu punomoć, — nastavi Jor- dan,—: i
može u maje ime sklopiti posao. Jasno je da pošiljku nećete istovariti u
Buenos Ayresu, nego ćete brodom poći uz Paranu.
— A dokle?
TQ ee vam reći majar.
— Više bih volio kad bih to odmah mogao saznati.

t t ^ Posao jqš nije sklopljen. Ne znam hoću li prihvatiti vaše

uvjete. Zato mi morate dopustiti da još neke stvari ostanu tajna.

Slažem se.
— Odjahat ćete do rijeke i upotrijebiti prvu splav koja naiđe. Osim majsra
i njegove pratnje poći će s vama mali odred na čelu

m
s konjičkim kapetanom kojeg ste već upoznali. Ovi ljudi ne idu s vama zbog
nepovjerenja nego da vrate konje koje major ne može povesti sa sobom.
— U redu.
— To sam i očekivao. Zaboravimo sve što se do sada dogođilo i činimo
ono\što nam je u obostranom interesu. Major će vam do- kazati da je
postao vaš prijatelj.

-r- Bolje za njega jer bi protivno moglo biti samo na njegovu štetu.
— Senjore! — vikne on strogim glasom. — Vi se opet služite jezikom koji
mi se ne sviđa! Znadete da sam prema vama bio obzi- ran i nadam se
da ćete mi zato biti zahvalni!
— Svakako jer svaki čin nosi u spbi zahvalnost ili neke druge posljedice.
— Imate li još nešto primijetiti, možda nešto pitati ili što drugo?
— Ništa, nego vas samo molim da se pobrinete za hranu do Buenos
Ayresa jer će biti nezgodno da se uz put zadržavamo s lovom.
— Već sam se pobrinuo. Za sad smo se složili. Kad se opet bu- demo
vidjeli, nadam se da će to biti prijateljski susret. Neću biti kriv ako se
dogodi obratno.
— I ja ne, senjore. Hvala vam na gostoljubivosti koju ste nam iskazali.
— Molim, senjore! I u zdravlju!

On se udalji sa svojim pratiocem koji nije progovorio ni riječi.

Onda su nam donijeli mesa i hranu za konje. Kad su se životinje
najele, došao je major i rekao da trebamo krenuti. Bili su toliko oprezni
pa su vojnike poslali na vježbu tako da se samo nekoliko njih našlo u
blizini. Konjanici koji su nas trebali pratiti bili su dobro naoružani. U
njihovim crtama lica nije bilo ništa prijatelj- skoga, čak se i na majoru
vidjelo da -mu teškom mukom uspijeva da načini barem ravnodušno
lice.

Konje smo već ranije osedlali. Poveli smo ih iz šupe i uzjahali.

Kapetan i kormilar nisu imali konje pa su im morali posuđiti.
 Naša se pratnja što nas je trebala dopratiti do Buenos Ayresa
sastojala od istog broja ljudi koliko je i nas bilo. Ostalih je zajedno s
konjičkim kapetanom bilo deset. Kad smo krenuli, pojavili su se
Jordan i general na vratima i mahali nam u znak pozdrava. Ali se na to
nismo obazirali. Oni su to i onako radili da bi nas zavarali.

Nismo jahali istim putem kao jučer, nego smo skrenuli južnije.
Kad sam pitao za razlog, objasnio mi je major da tamo rijeka zavija pa
ćemo na taj način prije stići do nje. Pitao sam to majora, a ne
konjičkog kapetana da nitko ne posumnja da sam s njim u boljim
odnosima nego s ostalima.

Jučer sam bio privezan za konja pa nisam mogao vidjeti da li je

netko dobar ili loš jahač. Danas, kad smo kao slobodni ljudi sjedili u
sedlima, moglo se to puno bolje vidjeti. Primijetio sam
— Charley, bila je gadna klopka kojoj smo upravo izmakli. Zaista ste
izvrsno sačuvali svoju kožu. Sto će reći ovi klipani kad budu došli u
Buenos Ayres i videli da su prevareni!
— Oni uopće neće stići tamo.
— Kako ne? Pa oni će se voziti s nama!
— Povest ću ih samo komad puta. Tada ću ih prisiliti da napu- ste splav.
— Bit će onda gužve. Baš imam volju da nekima od njih osta- vim
posjetnicu za uhom. Kad oni odu, zajedno ćemo se odvesti u Buenos?
— Nije sigurno. Mi moramo u Gran Chaco. Na žalost nećemo smjeti onim
putem kojim smo namjeravali. Ovi su nam ljudi na putu i neće nas
pustiti da im po drugi puta umaknemo.
— Bit će najbolje ako otplovite s nama u Buenos Ayres i odande krenete
na put. Onda ću i ja odjahati s vama.
— Zar imate toliko vremena?
— Da. Morat ću mjesecima čekati u luci. Sto da radim da mi prođe
vrijeme? Povedite me sa sobom, sire! Bit ću vam od srca zahvalan!

—■ Dakle, da vidimo. Mislim da ćemo morati putovati do Bue- nos

Ayresa jer predosjećam da su poslali, a da nam nisu rekli, odred
vojnika koji ima zadatak da jaši duž rijeke kako bi se uvjerio da se,
zaista, s našim dosadašnjim neprijateljima u miru vozimo u Buenos
Ayres. Ne znamo što se još može dogoditi.
— Sto bi se još trebalo dogoditi?
— Mislim... ah, pogledajte dolaze nam u susret dva jahača! Izgleda da im
se jako žuri. Idu upravo prema nama, vjerojatno da se propitaju za put.

Razgovarali smo tiho da nas nitko nije mogao čuti. Govorili smo
doduše engleski, ali se lako moglo desiti da među konjanicima netko
razumije taj jezik.

Spomenuti jahači zaustavili su se pred nama. Smatrali su da je

major naš vođa pa se jedan od njih obrati njemu:
— Oprostite, idemo senjoru Jordanu. Možete li nam reći gdje se on nalazi?
— Mogu jer upravo od njega dolazim, — odgovorio je upitani.
— Žnači, vi pripadate njemu?
— Da. Ja sam major u njegovoj službi. Sto želite tamo?
— Moramo mu predati vrlo važnu poruku.
— Kakvu?
— Ne smijemo vam reći.
— Je li usmena?

— Da — odgovorio je čovjek tako nesigurno da sam odmah

zaključio da ne govori istinu.
— Nemate ništa napismeno, nikakvo pismo?
— Ne, senjore.
— Odakle dolazite?
— S rijeke, — odgovori jahač suzdržljivo.
— Vidim. S druge strane, iz Bande oriental?
— Da.
— Iz kojega grada?
— To smijemo reći samo senjoru Jordanu!
— Ali tko vas je poslao to valjda mogu saznati?
— Ni to!
— Tormenta! Onda se zaista radi o vrlo velikoj tajni!
— Svakako!
— A što onda ako vas prisilim da mi sve kažete!
— Senjor Jordan bit će na vas veoma ljut.
— Hm! Zapravo vas uopće ne bih smio propustiti. Htio biK...
 On zastane i zamišljeno pogleda onu dvojicu. Počeo sam na-

slućivati tko bi mogli biti ovi ljudi. Jesu li ova dvojica možda glasnici
senjora Tupida? Ja sam odbio da ponesem i da se pobri- nem za
ugovore. On ih je morao poslati onima kojima su bili nami- jenjeni i
zato je potražio drugog glasnika. Da bih se u to uvjerio, odjahao sam
do one dvojice i rekao:
— Ne želim otkrivati vaše tajne, ali mi mirno možete odgo- voriti na jedno
pitanje jer ja vas znam i znam kakav imate zadatak. Vi dolazite iz
Montevidea zar ne?

Nijedan nije odgovorio.

— Salje vas senjor Tupido?

I sad su šutjeli. Meni je to bilo dovoljno. Nisam se prevario. Zato

sam nastavio:
— Poznata mi je vaša poruka koja je izvanredno važna. Major vas neće
zadržati. Odjašite dalje!
— Oho! — vikne Cadera. — Tko ovdje zapovijeda, vi ili ja?
— Naravno ja, — odgovorio sam.

Trebalo je spriječiti da se major ne upusti dalje s njima u raz-,

govor i da ne sazna kako oni nose sa sobom ugovore za koje sam tvrdio
da se nalaze kod Tupida. Zato sam nastupio tako osorno. On odgovori:
— Vi? Ja sam major i vi se nalazite pod mojim nadzorom!
— Besmislica! Nitko mene ne nadzire. Uostalom, dokazat ću vam da ste vi
sami pod nadzorom. Ovi će ljudi smjesta odjaKati dalje.
— Ne. Oni će ostati. Dat ću ih pretražiti!
— Da se niste usudili!
— Zelite li me možda spriječiti?
— Da, i to na taj način što ću vas ucmekati ukoliko dignete ruku na ovu
dvojicu koji su poslani ovamo po istom poslu kao i ja. Oni nose važnu
poruku Jordanu. O njoj ovisi da li će se predviđeni posao ostvariti ili
 ne. U takvom slučaju vaš život vrijedi manje od života muhe ili kišne
gliste.

----------------------------- - - - - - — — —
1 +J JV. »

Sto je to značilo? Trebalo im je već ovorn prvom prilikom pokazati da ne

želimo da nam major zapovijeda.

Jedan sam revolver uperio u njega. Kad je posegnuo za svojim

pištoljem poviknuo sam prijeteći:
— Stoj! Ne mičite ruku! Ako je spustite niže, pucat ću!

On makne ruku i reče:

— Zar je to moguće! Ponašate se kao da ste gospodar Entre

Ria!
— Ja to nisam, ali isto tako ni vi nemate što zapovijedati. Upamtite!
Pokušali su me uvjeriti da ste postali moj prijatelj. Ali sad vidim da se
desilo upravo obrnuto i prema tome ću se ponašati.

Okrenuvši se obojici glasnika, dodao sam:

 Odjašite slobodno dalje! Pozdravite senjora Jordana s moje
STRANE. Ispričajte mu što ste ovdje vidjeli i recite da se na nas može
OSLONITI! Ako budete stalno jahali u ovom pravcu, stići ćete ravno u
GIAVNI štab.

Oni su odmah odgalopirali, sretni što su nas se riješili.

«— Tempestad! Ovo ću zapamtiti, senjore! — zaprijetio je major,

— Samo izvolite. A sada bismo mogli nastaviti prekinuto pu- tovanje.

Potjerao sam konja a oko mene su bili moji drugovi. Major je ZA

NAMA jabao SA svojima. Njemu nije bilo stalo da se što prije udalji od
glasnika. Ali mi smo oštro potjerali konje jer smo za to IMALI mnogo
razlaga. I traper je to uvidio pa mi reče:
— Jeste li sigurni da ova dvojica dolaze od Tupida i da sa sobom nose
ugovore?
— Zacijelo.

A da su došli dok smo bili kod Jordana! Gadno bismo na-

stradali!

Možda ćemo to morati i ovako jer čim on primi ugovore, poslat

će za nama potjeru.

-"r Istina je.

 Jašimo tek jedan sat. Upravo toliko vremena trebaju gla- SBiei
da stignu do Jordana. Tek za četiri sata stići ćemo do rijeke. Moramo
se jako požuriti jer će nas inače stići.
— Imate pravo. Stići se nas i ako požurimo, ukoliko budemo morali dugo
čekati na splav.
— Sto se tu može učiniti da ne bude krvi?
— Ako ne bude splavi, nećemo se zaustaviti na obali, nego ćemo odjahati
uzvodno.

Tako je. Time će naši gonioci morati prevaliti duži put da stignu
do naa. Neće li se major protiviti?
— Neka pokuša.
— Možda će nas silom zadržati.
— Pa, vidjeli ste da se njegovi Ijudi plaše revolvera.

Naši su konji jurili kao pomamni. Cadera je nekoliko puta po-

Kušao da nas zaustavi, ali uzalud. Pravili smo se kao da nas se ništa
ne tiču njegovi povici. Pa ipak prošla su gotovo četiri sata prije nego što
smo stigli do rijeke. Bilo je to na mjestu gdje je rijeka imala ravan tok
tako da smo mogli vidjeti daleko uzvodno. Nije bilo nikakve splavi ni
nekog drugog prevoznog sredstva.
— Ovdje ćemo pričekati, — reče Cadera. — Konji treba da se odmore.
Jahžili smo kao ludi!
— Ovdje neću ostati, — odgovorio sam.
— Zašto ne?
— Nema trave za konje, samo suhog šaša.
— Zelite potražiti neku pašu? Nije potrebno. Konji su pasli čitavu noć.
— Naši nisu. Bili su od jučer u šupi i dobili su samo suhu kukuruzovinu.
Ne smijelo pustiti da konji gladuju ako trebaju izdržati velike napore.
— Odmorit će se na splavi.
— Ali na splavi ne raste trava. Odjašimo još komad puta uzvodno!

Potjerao sam konja u označenom pravcu.

— Stojte! Ostat ćete ovdje! — naredi on.
 Jahao sam dalje, ne obazlrući se na njegov poziv.
— Rekao sam, stoj! — urlao je on. — Ostat ćete ovdje ili ću pucati!

Okrenuo sam se. Držao je pištolj u ruci. Za tren oka potegao sam
revolvere.
— Maknite ih! — zapovijedi on. — Inače ću pucati!
— Glupost! — odgovorio sam. — Imam dvanaest hitaca protiv vas.
Uostalom, što će reći senjor Jordan ako posao ne bude obavljen zato
što ste me ubili! Razmislite dobro što činite!
— Vi mislite da vam ne bih smio ni dlaku skinuti s glave!
— U to sam uvjeren. Jašim dalje. Ako želite pucati, onda izvolite!

Odjahali smo, a da se uopće nismo osvrtali na njega, Mogli su nas

sve poubijati, ali su se ipak čuvali da to ne učine. Silom prilika jahali
su za nama, psujući i prijeteći iz sveg glasa. Put je bio loš. Močvara,
ništa drugo osim močvare i šaša. Opasna mjesta zaobilazili smo u
velikim lukovima. Ali isti su put morali prevaliti i naši go- nioci ako su
nas htjeli stići.

Naravno, da smo sporije napredovali, nego što će to moći oni idući

za našim tragom. Ali na vodi nije bilo ni splavi ni nekog dru- gog
prijevoznog sredstva. Major se stalno derao za nama. Bio je bi- jesan
što smo ga prisilili da nas slijedi. Njegovi su pratioci također psovali, ali
se na to nismo obazirali.
— ino, Konacno — povikne major. — Sad će biti kraj ovoj pa- klenskoj
jurnjavi. Ovi nas ljudi moraju povesti.
— Ako budu htjeli! — primijetio sam.
— Moraju! Prisilit ćemo ih.
— Nemojte ni pokušati. Bolje je da im ponudimo dobru na- gradu.
— Tko će još za to izdavati novac?
— Ja.
— Dobro. Nemam ništa protiv. Bit će mi drago ako uspijete.
 Odjahao sam do same rijeke, stavio sam šake na usta i povikao

splavarima:
— Halo! Možemo li s vama do Buenos Ayresa?
— Ne idemo sasvim do tamo!
— Ne smeta!
— Koliko vas ima?
— Dvadeset ljudi i deset konja. Koliko tražite da vam platimo'f.
— Sto talira.
— U redu.
— Dobro. Onda ćemo pristati!

Splav je bila velika i duga. Duboko je gazila vodu, a na pred- njem

i stražnjem dijelu imala je po jednu kućicu od dasaka. Njome je
upravljalo dvanaest ili trinaest snažnih, gotovo nagih ljudi. Pro- šlo je
više od četvrt sata dok je napokon pristala uz obalu. Za to vrijeme
tiapregnuto sam slušao da li se čuje konjski topot. Ako su Tupidovi
glasnici odmah našli Jordaia, i s njim govorili, gonioci su mogli biti
blizu. Major, njegovi ljudi pa i mi, sjahali smo. Prišao sam konjičkom
kapetanu i tiho mu rekao:
— Dakle, senjor, sada je čas. Hoćete li?
— Hoće li uspjeti?
— Sigurno.
— Ali kako?
— Odvedite prvi svog konja na splav i ostanite tamo ma što se 'dogodilo.
Sakrijte se iza jedne od koliba.

Ovo sam šapnuo i traperu koji je to prenio ostalim drugovima.

Splav su privezali uz obalu.

— Evo, uzmite konje! — naredio je major vojnicima koji su ih trebali
odvesti nazad. — Mi ćemo sada prijeći... šta je to?
 On najednom zastane,, jer je opazio da je konjički kapetan pre-
šao na splav. Moji su drugovi odmah pošli za njim.
— Sta je? Sto se dogodilo? — upitao sam ga kao da nisam znao čemu se
tako začudio. Pri tom sam mahnuo yerbateru da po- vede mog konja.
Ja sam dotle ostao na obali.
— Zar konjički kapetan ide također na splav? — upita Cadera. — Što će
on tamo?
— Povest će se s nama. Što bi drugo radio?
— Diabolo! Tko je to naredio?
— Zar vam senjor Jordan nije rekao?
— Ne.

Dok su on i vojnici stajali zbtmjeni, sišao sam sasvim do rijeke i

tiho rekao splavarima:
— Dobit ćete pedeset talira više, ako iie povezete ove vojnike.
— U redu, senjore! — odgovorio je vođa splavara također tiho.
— Nimalo me ne čudi, — rekao sam sada glasno, obraćajući se majoru. —
Trebali ste to saznati tek sada.
— A što to?
— Da ste pod nadzorom.
— Ja? Ma što vam pada na pamet!
— Malo prije sam vam rekao kad ste tvrdili da nas imate nadzirati.
— Senjor, uopće vas ne razumijem!
— Bit će onda jasniji. Možda se Lopez Jordan ne pouzdaje po- sve u vas.
— Zar me hoćete vrijeđati?
— Ne. Uvrijediti se možete jedino na Jordana a ne na mene. "Vjerojatno se
boji da ćete sa mnom zapodjeti kavgu.
— Niti misliti!
— Ili biste mogli doći na ludu zamisao da me zarobite kad vam budemo
predavali tovar negdje u Parani.
— Senjore!
— Molim! Ne ponašajte se tako kao da ne bih mogao pogoditi vaše misli!
Da bi izbjegao ovakve ludosti, Jordan je poslao s vama konjičkog
kapetana.
— Što vam pada na um!
— To je Jordanova, a ne moja zamisao!
— Dokažite!
— Dođite na splav pa će vam kapetan pokazati punomoć koju je dobio.
— Tormento! Zar ima punomoć?
— Pitajte ga!
— Neka je pokaže! Zašto ne govori? Zašto se skriva iza kolibe? Ako je
dobio punomoć, onda sam uvrijeđen i ne idem s vama. Mo- ram
govoriti s njim.
— Onda dođite!
 On skoči na splav a ja za njim. U svom bijesu nije opazio što rade
splavari. Splav je samo jednim krajem dodirivala obalu. Drugi kraj bio
je već daleko od obale okrenut nizvodno. Major je još jednom mahnuo
svojim ljudima da ostanu na obali i požurio pre-
mn knriiiftVnm Tranptanu
suu ga p nanjima na KOja ovaj uopće nije znao

odgovoriti.

— Ne svađajte se, senjore! — rekao sam Cađeri. — Vi tu ne možete ništa

izmijeniti. I da u bijesu ne učiniti nekakvu nesmotre- nost, učinit ću
vam prijateljsku uslugu i u tome vas spriječiti. — Govoreći ovo, izvukao
sam mu pištolje iza pasa.
— Senjore, što se vi ne usuđujete! — zagrmio je.
— Ništa, baš ništa.
— I vi to nazivate ništa, baš nista? Oteli ste mi...

Odjednom je umuknuo. Vojnici su digli paklensku galamu koja

se kreštavo razlijegala sve do nas i on je pogledao na obalu. Splav je bila

odvezana i već se dobrih desetak metara udaljila od obale gdje je voda
već bila prilično duboka.
— Sta je to? Sta ovo znači? — derao se Cadera. — Smjesta da ste opet
pristali uz obalu!
— To znači, — odgovorio sam mu, — da ste moj zarobljenik i da ću vas
ubiti ako pokušate bježati!

Uperio sam mu oba njegova pištolja u prsa.

—! Zarobljenik? Ubit ćete me! Senjore, pa vi ste poludjeli, — sav

izbezumljen saletio me pitanjima.
— Svakako sam pametniji od vas koji ste se uhvatili na ovaj krasni
lijepak.
— Kapetane, pomozite mi!
 Konjički kapetan slegne samo ramenima i ne reče ni riječi.
— Vi šutite, umjesto da mi pomognete! Da možda ne šurujete s ovim...
— Molim, samo bez izraza koji bi me mogli vrijeđati, — pre- kinuo sam ga
prijeteći. — To ja ne dopuštam.

—■ A ja ne dopuštam da ovako postupate sa mnom. Moji će ljudi

na vas otvoriti vatru. Naredit ću im. Ja ću...
— Ništa nećete, baš ništa! Nalazite se u mojim rukama i svaki vaš pokret
ili uzvik platiti ćete glavom. Vidite valjda da vam vaši ljudi ne mogu
pomoći?

Uhvatio sam ga za ruku i odvukao iza dašćare. Splav je do- spjela

u bržu struju i vidno se udaljavala od mjesta gdje je bila usidrena.
Vojnici su opet uzjahali i pratili su nas na obali.
— Chispas! — psovao je major. — Mi ovdje plovimo a tamo su moji ljudi!
A tamo dolje doći će glavom Jordan s čitavim mno- štvom...
— Plaćenika, — upao sam smijući se, — koji će nas napasti. Ovo je za vas
vrlo neprijatan, a za nas veoma radostan događaj.

Na mjestu gdje smo se ukrcali pojavila se duga, duga povorka

konjanika. Na čelu sam prepoznao »generalissima« s nekoliko ofi- cira.
Sad su se sastali s onima što smo ih ostavili na obali. Vidjelo se kako
ih obavještavaju o našem bijegu. Rukama su pokazivali prema nama i
onda se razlegla bijesna vika i galama.

Konjanici su sjahali i posegli za puškama. Odjeknuli su prvi hici.

Ali smo srećom već bili tako daleko od obale da nas nijedan od njih nije
pogodio.
 Major je bio očajan. Neko je vrijeme bjesnio na has, a onda na
sebe. Tada je sjeo na neku kladu i bez riječi zurio preda se.

Prijeko na desnoj obali pratili su nas vojnici. Kad im je trska i

grmlje otežalo jahanje uz obalu, vidjeli smo kako nestaju! Udaljili su se
od rijeke da se domognu otvorene ravnice gdje su mogli lakše i brže
jahati. Svakako da su nas htjeli slijediti koliko god se to moglo. Pa
neka! Mi smo im sretno umakli...

PAMPERO

Da smo sretno umakli svojim goniocima, bilo je samo moje

mišljenje jer su moji drugovi smatrali da bi se lako moglo dogoditi da
nas opet uhvate. Primijetili smo da su se čete trudile da oba- vijeste i
uzbune cijelu desnu obalu, ali zavoji rijeke i njen pad bili su za nas
veoma povoljni tako da smo se mi brže kretali na splavi nego oni na
konjima. Poslije nekoliko sati moji su se dru- govi smirili i osjećali se
sigurni.

Major Cadera bio je bijesan. Smijali smo se njegovoj ljutnji i oko

podne iskrcali ga na ploveći otok koje rijeka u velikom broju nosi sa
sobom. Malo kasnije pristali smo uz lijevu obalu da iskr- camo
estanziera i njegova sina s konjima jer $u se obojica žurila kuči. Nakon
što su se srdačno zahvalili i pozdravili, odjahali su sa željom da se
doskora opet vidimo.
 Poslije sretnog putovanja niz rijeku dospjeli smo u Buenos Ayres
gdje su splavari dobili obećanu nagradu i još nešto povrh toga. Konjički
se kapetan ovdje vrlo Ijubazno oprostio i toplo se zahvalio na ukazanoj
usluzi. Mi smo, naravno, htjeli da izvedemo naš prvobitni plan da
odemo u Gran Chaco i Turnerstick me tako dugo nagovarao da
povedem i njega i njegova ljubimca kormilara dok nisam pristao.
Nekoliko dana mu je bilo dovoljno da u vezi sa svojim brodom izda
potrebne upute i onda smo bili spremni za put.

Kako je bilo bolje i pametnije da se od Buenos Ayresa pa do

Corrientesa povezemo parobrodom, prodali su moji drugovi konje. Ja
sam zađržao svog dorata, jer je bilo malo izgleda da ću opet naći tako
dobru i odanu životinju. Naravno da sam zbog konja imao neprilika.
Ipak sam napokon uspio nagovoriti kapetana da ga pri- mi na brod.
Dorat je smješten između bala, saiduka i buradi koja se nalazila na
prednjoj palubi. Bio je kao u nekakvoj maloj staji, jedino što iznad
njega nije bilo krova.

La Plata ima poslije Amazonke najveći riječni sliv u Južnoj

Americi. Sastoji se od pritoka Urugvaja i Parane i smatra se da ima
najšire ušće na svijetu. La Plata je neposredno nakon spajanja obih
rijeka široka 40 kilometara. Kod Montevidea široka je 105 a na mjestu
gdje se ulijeva u more čak 220 kilometara. Kroz to 220 kilometara
široko ušće protječe muljevita žuta voda koja se još 130 kilometara
daleko od obale razlikuje od morske vode.

Parana je na mjestu gdje sa Urugvajem stvara La Platu du- boka

oko trideset metara. Toliko je i široka. To je uz Amazonku svakako
najveća južnoamerička rijeka, ali nema sasvim jedinstveni tok, nego se
često račva u mnoge rukavce i stvara ponekad veoma velike otoke. Ona
je izvanredno bogata ribom, ali se zato zbog prljave vode rijetko na njoj
vide splavi.
 Osim u Rosariju pristali smo još nekoliko puta. Ipak nisam izlazio
na obalu jer sam htio ostati na brodu dok ne prođemo pro- vinciju
Entre Rios. Lako smo mogli sresti nekoga koji nas je vidio kod Jordana,
a onda ne bismo bili više sigurni. Cak nisam pogledao ni Santa Fe ni
Paranu, jer se upravo u tim gradovima mogao oče- kivati takav
neugodni susret. Istom kad smo prošli oba ova grada osjećali smo se
malo sigumiji. Prošli smo zatim kraj Puerta Anto- nija i La Paza i
zaplovili prema ušću Rio Guayquiaro-a koji se sa istoka ulijeva u
Paranu.

Na brodu je bilo veoma živo. Bilo je tu ljudi iz svih pokrajina, čak i

Indijanaca sa ženama koji su se razlikovali od Siouxa, Apaša i
Komanča. Oni su izgledali odrpani, nesamostalni i potišteni.

Svi su bijelci imali ratnički izgled. Znali su da se provincija Entre

Rios sprema na ustanak i u tim okolnostima nije čovjek bio siguran,
čak ni na brodu. Zato je svaki sve svoje oružje imao na sebi.

Među Indijancima upao mi je u oči mladić koji se znatno raz-

likovao od ostalih. Nije bio ljepši niti je bio bolje obučen. S njim je bila
neka bolesnica za koju se veoma zdušno brinuo. Bila je stara i kao da
mu je bila majka, ali ovi ljudi rijetko pokazuju ljubav prema majci.
Žena je tu da radi. Nju ne cijene ni kao ženu ni kao majku. Oboje je
bilo siromašno odjeveno. Indijanac nije imao drugo do košulje, kratkih
hlača, par starih cipela i nož zataknut za uže koje mu je služilo kao
pojas. Očito je bio inteligentniji od ostalih. Ili me na takav zaključak
navodio njegov ljubazni, zabrinuti po- gled.

Na brodu je još jedan čovjek privukao moju pažnju. Nije bio

Indijanac, nego bijelac koji je u svemu bio čista suprotnost od onog
prvog.
 Sjedio je na stražnjoj palubi blizu kormilara. Svoje je mjesto
izabrao tako da je mogao vidjeti čitavu palubu, a da sam ne bude
nrirniip/'pn ("Mm'1r> sa k-Q.r> i^o naofmi S-ff. »o«'" i m n J l t i . . — "
A
jv-
in.wn.nu iiitcij.^t:ntctjii j. ad.iiiuavijesian, a po suncem opaijenom licu da
nije neki salonski čovjek. S obzirom da je sjedio, nije se moglo
ustanoviti kakav mu je stas i rast, ali se po svemu činilo da se radi o
vojniku, zapravo oficiru, i to ne nižeg ranga. Nedaleko od njega sjedio je
crnac, vjerojatno njegov sluga. Obojica su se ukrcali na brod u Rosariju
i od tog časa držali su se po strani.

Kapetan Turnerstick već se u prvih četvrt sata upoznao sa za-

povjednikom broda i stalno je bio uz njega. On je neprestano nešto
govorio, a drugi je šuteći slušao ili se smijao. Hans Larsen, naš tihi
kormilar nije ni s kim progovorio nijednu suvišnu riječ. Sjedio je tiho
medu sanducima i drugim prtljagom i promatrao vrevu na palubi i
rijeku s njenim obalama. Traper Jaguar bio je uz mene, yerbateri su se
skitali naokolo i sa svima se upoznavali, kao što je već običaj ovih ljudi.

Putovanje po Parani znatno se razlikuje od putovanja po ev-

ropskim rijekama. Rijeka sa svojim obalama i otocima pruža stalno
novu panoramu, naročito zanimljivu zbog tropskog bilja. Obale se dižu
prilično strmo i tvore, kao što ovdje to zovu »barrance«. One su sive i
obično su dvadeset do trideset lakata visoke. Sastoje se iz dva sloja,
odvojena linijom okamenjenih školjki, i to od vapnenca i tosce, pod
ovim posljednjim nazivom podrazumijevaju ovdje tvrdu ilovaču koja se
postepeno ipak rastvara.

Ove su barrance mjestimično gole, a onda opet obrasle grm- ljem,

između kojih se što sjevernije to češće javljaju domaće vrste palmi. Ove
strme obale povremeno prekidaju urezi koje su probili potoci ili rječice.

Obale se ne mogu uvijek vidjeti zbog širine rijeke i mnoštva otoka

koji se protežu između brojnih rukavaca. Brod stalno plovi po tim
rukavcima koji tvore duge kanale. Njihova se razina u doba kiša i
poplava toliko podigne da se pravac broda mora stalno mi- jenjati.

Složili smo se da putujemo samo do Goye a odatle da prodremo u

Gran Chaco. Taj sedam stotina milja dugi put prešao sam u ka- bini
prvog razreda. Yerbateri su se vozili kao putnici nižih razreda. Jeli smo
obično na palubi. Tada su se oko stolova okupili Indijanci i Indijanke i
dobivali toliko ostataka od jela đa su se i oni do sita najeli. Noću su
Ijudi spavali na palubi, kako je tko stigao. Ako ste noću htjeli proći
palubom, morali ste dobro paziti da ne padnete preko nekog usnulog
putnika.

Kako su svi ljudi imali oružje, a lov nije bio zabranjen, pra- štile su
puške od jutra do mraka, Pucali su na sve moguće, a živo- tinja na
koje se moglo gađati bilo je više nego dovoljno. Najprije treba
spomenuti vodene ptice kojih je bilo u velikom mnoštvu. Najviše je bilo
cuerva, jedne vrste velikih crnih kormorana. Oni su zbog svog
ponašanja veoma zanimljivi. Skupljaju se u jatima na manjim otocima,
predmetima koji plivaju ili panjevima i gra- nama što na plitkim
mjestima vire iz vođe. Ako ih poplaSe, skaču na vrlo smiješan način u
vodu, nastojeći što prije otplivati. Pri tom mu je tijelo zaronjeno u vodu
tako da viri samo glava i dio vrata. Žustro klimanje i plašljivo okretahje
tih glava mora i naj- ozbiljnijeg putnika navesti na smijeh.

Plašljivije od cuerva su patke kojih znade biti na okupu pone-

kad i po nekoliko stotina, ali ih je ipak teško pogoditi. Najljepši je
između njih pato real sa svojim zelenim metalnosjajnim perjem,
Pored bandurria, jedne vrste šljuke, imao gaiebova i čiopa, pa bi-
jelih i crnovratih labudova. Na lagunama ili niskim otocima stoji
roda, ovdje nazvana tujuju, a u močvarnom šašu i trsci traži mar-
ljivo svoj plijen bijela čaplja i žličarka.

Bilo je i mnogo vodenih svinja i nutrija.

 Povremeno, naročito pred jutro mogao se vidjeti poneki ja- guar
kako se uz obalu šulja u potrazi za vodenom svinjom čije mu je
meso, izgleda, draže od mesa ostalih životinja.

Najrevnije se pucalo na aligatore koje ovdje hazivaju jacare. Oni

leže na pjeskovitim dijelovima obale što se potepeno spuštaju u vodu
i teško ih je pokrenuti iz njihove ravnodušnosti. Makar se i pola
tuceta kugli zabije u blizini ovog ogavnog gmiZavca, on se još uvijek
neće pomaknuti. .Tek kad se jedna ili više kugli odbije od njegova
tvrda oklopa, udostojit će se ovaj gmaz da napusti svoj ležaj i pođe u
vodu iz koje će, dok pliva, izvirivati samo polovina glave. Svi su meci
ispaljeni uzalud jer ga mogu raniti samo oni koji pogode u osjetljiva
mjesta obavijena oklopom.

Zbog takve jedne životinje razvilo se između mene i malo prije

spomenutog putnika nijemo poznanstvo. On nije sudjelovao u lovu,
ali kad se pucalo na krokodile, ustao bi da vidi rezultat. Onda bi se
svaki puta prezirnim kimanjem glave vratio na svoje mjesto.

Približavali smo se niskom dijelu obale na kojem su ležali brojni

aligatori. Ipak je to napokon zagolicalo njegovu lovačku strast. Bio
sam slučajno posve blizu njega i čuo kako je rekao crncu da mu
dohvati pušku. Možda je htio dokazati da može vrlo lako ubiti
aligatora. S puškom je stao kraj ograde na palubi i na jednu životinju
ispalio dva hica. Prva je kugla promašila. Vidjelo se kako se zabila u
pijesak. Druga je pogodila zvijer ravno u hrbat. Zivo- tinja malo podigne
glavu pa je onda opet spusti i ostane dalje ležati kao da je na njeno tijelo
pao grašak.

¥Lo\ika se dosad rva Tv\e£ovom licu moglo vidieti. đa ie

siguran u uspjeh, sada je ono bilo prevučeno bijesnim razocaranjem.
Bac\ kratak pogled prema meni, kao da se stidi, i vrati pušku sluzi.
3 Da je napunim? — upitao je crnac.
4 JSJe. Aligatori sv neranjivi, — odjfovorio je i pri tom opet
sjeo.
5 U takvom položaju, kad leže na trbuhu, teško ih je Ubiti, — reče mi
traper koji je čuo ovaj kratki razgovor.
6 Nemoguće! I ja pucam dobro.
7 Ne, treba pogoditi baš u oko. Postoji iznad očiju mjesto na kojem je
kost tako tanka da je kugla može probiti.
8 I vi mislite da biste mogli pogoditi u to mjesto?
9 Ako želite, senjor Hilario, vrlo rado. Pokažite na koju ži- votinju hoćete
da pucam!

Govoreći ovo, uzeo sam u ruke pušku u koju sam se mogao

pouzdati. S njom sam morao izvoditi i drugačije hice, nego što su ovi
na aligatore, hice o kojima je ovisio moj život. Ono mjesto smo već
prošli. Morali smo pričekati dok opet naiđemo pored kakvog aligatora.
Putnik me znatiželjno promatrao. Pravio se ravnodušan. Poslije nekog
vremena vidjeli smo dvije životinje na niskoj obali. Bile su jedna od
druge oko dvadeset koraka i jedva poiovicu od toga od vode.
10 No, sada? — upita traper.
11 Da, — odgovorio sam. — Pazite dobro!

Prišao sam ogradi i napola podigao pušku. Stranac me pažljivo

promatrao, što je uostalom bilo posve osnovano jer lovcu s Divljeg
Zapada nije bilo nikakvo umijeće ubiti krokodila.

Obje su životinje bile bokom okrenute prema brodu. Bio je to

najbolji položaj za siguran pogodak. Još je nekoliko njih htjelo pucati
na aligatore. Ali je yerbatero koji je stajao dosta daleko vi- dio da imam
u ruci pušku, pa im je doviknuo:
12 Ne pucajte, gospodo! Tamo je jedan koji će vam pokazati kako se gađa.

Svi su pogledali u mene što mi nije bilo nimalo drago jer ako oba
metka koje sam stavio u pušku nisu dobra, onda bih mogao promašiti
i tako se osramotiti.
 Brod je stigao do mjesta odakle je trebalo opaliti. Prislonio sam
pušku uz obraz i opalio dva puta, naizgled kao da nisam ciljao, ali bilo
je to samo naizgled. Prerijski lovac zatvara lijevo oko da osmotri cilj još
prije nego što podigne pušku. Dugim vježbanjem stiče vještinu da cijev
odmah podigne u pravcu cilja, a da dugo ne namješta pušku. U istom
trenutku, kad mu puška dotakne obraz već je prednji nišan u mušici i
hitac se može odapeti. Svo umijeće sastoji se samo u tome da se cijev
dovede u nišansku liniju. Na taj način može se izbjeći ono dugotrajno
traženje i promatranje koje može izmoriti lijevu ruku ili dovesti do toga
da zadrhće. Budući lovac s Divljeg Zapada stoji satima i vježba
praznom puškom dok ne postigne vještinu brzog gađanja. Nekima to
nikada ne uspijeva i ostaju loši lovci iako život često ovisi o tome tko će
prvi opaliti.

Drugima se čini nepojmljivo da se na ovakav način može do- bro i

sigurno gađati. Zbunjuje ih brzina kojom se ono obavlja jer ne znaju da
je to rezultat dugog i zamornog vježbanja.

Tako je bilo i sada. Digao sam pušku, dva put odapeo i opet
spustio. Sve je to bilo gotovo u tren oka. Prvi je kajman poskočio,
snažno zamahnuo repom i opet se skljokao. Drugi poleti četiri pet
koraka naprijed, naglo se zaustavi, uspravi glavu, složi se na stranu pa
onda na leđa i ostane nepokretan na pijesku. Oba su bila mrtva.
Odjeknulo je glasno odobravanje.
13 Dva izvanredna i majstorska hica! — viknuo je stranac. — Ili je to bilo
slučajno?
14 Ne, senjor. Bila je to dječja igra, — odgovorio sam.

Ispod uzdignutih obrva uperi prema meni začuđen pogled, skine

šešir, duboko i učtivo se nakloni i vrati na svoje mjesto. Opazio sam da je

od tog časa neskrivenim zanimanjem pratio sve ono što sam radio.
Yerbateru sam dao zadatak da neprimjetno ispita tko je on. Trudio se
na sve moguće načine i na koncu je utvrdio da ga osim kapetana' nitko
 drugi ne poznaje. Ovaj opet nije htio reći njegovo ime, nego je samo dao
naslutiti da je senjor oficialo nombrado koji mu je naredio da šuti.
Naravno da je to samo povećalo moju zna- tiželju.

Tako smo stigli blizu Ria Guayquiaro. Vrijeme nas je dotle dobro
poslužilo, ali sada kao da mu je dojadilo. Južni horizont do- bio je
prljavo žutu boju i visoke stabljike trske, granje i drveće poČelo se
njihati. Kapetan je stalno pogledavao prema jugu a nje- govo se lice
smrklo. Tada je k meni došao Frick Turnerstick i rekao:
15 Sire, kapetan misli da naizlazi pampero. Navodno da liči na tajfun. Zar
je taj vjetrić s pampasa tako opasan? Pa mi se ne nalazimo na morskoj
pučini!
16 Baš zato ima razloga da budemo zabrinuti. Na otvorenom moru gdje
nema ni obale ni stijena, oluja nije opasna. Ali ovdje nas može baciti na
obalu ili na neki otok.
17 Onda bi kapetan trebao spustiti sidro i pričekati dok ne- vrijeme ne
prođe!
18 Lako je reći, sire. Za sidrište potrebno je odgovarajuće mje- sto, pa ako
se ono i nađe, oluja može tjerati brod ispred sebe dok to lanac dopušta,
a poslije ga prekida i udara brod o obalu.
19 Nije mi jasno.
20 Jer još niste doživlji nijedan pampero.
21 No, onda neka dođe taj master pampero. Da vidimo kakvi su mu zubi.
22 Nadajmo se da ćemo se provući između njih!

Iako je ovaj razgovor bio kratak, nebo se za to vrijeme znatno

izmijenilo. Cinilo se kao da se sprema noć, a jaka, nečujna zračna
struja savijala je biljke do zemlje.

Pošao sam na pramac da vidim što je s mojim konjem i da ga

čvršće privežem. U tom času poviče kapetan:
23 Dolazi pampero. Nije suh, nego vlažan. Senjori požurite pod palubul
nikoga pitao za dopuštenje, u sredinu broda, ispod razapetog plat-
nenog krova gdje sam ga privezao za alku, pfičvršćenu o palubu.
 Kad sam došao pod šatorski krov, nebo se posve smrklo a oluja me
zasula velikom količinom prašine, pijeska i prljavštine. Dosad glatka
površina rijeke jako se uzburkala i bijelom pjenom zaplju- skivala
kljun parobroda. Kapetan se svom snagom držao za željeznu ogradu
komandnog mosta. Cetiri čovjeka bila su kraj kormila, ali su teškom
mukom njime upravljali. Oluja me gotovo srušila na pod. Jedan
udarac strgao je i odnio platneni krov. Moj se konj htio otrgnuti pa se
ritao. Odmotao sam laso, zavitlao ga životinji oko stražnjih nogu i
stegao tako da je pala. Drugim krajem zave- zao sam mu prednje noge.
Dakle, dorat nije mogao načiniti nikakve štete. Sad je oko nas
zavladala potpuna noć. Počela je padati kiša velika poput lješnjaka,
najprije pojedinačno a onda kao da se na nas sručilo čitavo more.
24 Zvonite, zvonite bez prestanka! — vikao je kapetan, ali se njegov glas u
zavijanju oluje jedva čuo. Požurio sam se da se sklo- nem pod palubu.
Pri ovom gustom mraku i snazi orkana nije bilo lako stići do stepenica.
Tu sam zatekao Turnersticka koji je kao ponosan pomorac htio prkositi
»povjetarcu«, ali je taj i njega po- tjerao dolje.
25 All devils! — reče on, kad smo dospjeli dolje. — To nisam mislio.
Otvorio se sam pakao!

Morao je jako vikati da bih ga razumio. Ništa nisam odgovorio. Ali

kako je tek izgledalo dolje! Nije bilo nikakve razlike izmedu. putnika
prvog i drugog razreda! Svi su stajali, sjedili, ležali i valjali se jedan
preko drugoga.

Brod je posrtao i tako se ljuljao da su se samo snažni ljudi mogli

držati> uspravno. Tko je samo na trenutak izgubio uporište, taj se za
čas kortljao po podu. Netko je došao na dobru ideju da upali viseću
svjetiljku. Njezino je svjetlo osvjetljavalo šarolik i mahnit prizor. Hans
Larsen stajao je s ustobočenim nogama, čvrst kao stijena u moru.
Obuhvatila su ga tri Indijanca i jedan bijelac. Tada im se među noge
dokotrljao oficirov crnac i bio je kraj s upo- rištem — lijepa grupa
srušila se i kotrljala se dok se dalje nije moglo.

Stara, bolesna Indijanka ležala je u kutu kraj stepenica. Njezin je

sin kraj nje klečao i pokušavao da je zaštiti svojim tijelom. U
povoljnom trenutku izvukao sam nož i zatjerao oštricu, upotrije- bivši
kundak puške kao čekić, sve do drška u tanki drveni zid. Držeći se za
nož, stajao sam iznad obih i trudio se da ih z^štitim od onih koji su se
kotrljali prema njima. Indijanae mi je zahvalio toplim pogledom.

Na dugim valovima otvorene pučine ne bi metež bio tako velik

Visoki, kratki, šiljasti valovi rijeke tako su se poigravali brodom da sam
se jedva mogao držati za nož. Morao sam česta mijenjati ruke koje su
mu počele boljeti.

Uz to još zavijanje i zvižduk oluje. Kiša kao da je htjela pro- biti

palubu. Skripa i stenjanje parnog stroja. Ako se jedna svjetiljka razbije
i eksplodira! Bilo je tako da se čovjek mogao uplašiti i da mu postane
tjeskobno pri duši. Srećom zbog tutnjave se nisu mogli razabrati
ljudski glasovi.

Zato su se jasno razabirali udarci gromova, i.to tako strašni kakve

još nisam čuo. Kroz čvrsta stakla malih brodskih prožora bljeskala je
munja za munjom. Ali te munje nisu šarale po nebu istrgane linije ili
vrpce, nego su se rasipale kao golemo vatreno grumenje. Postojala je
samo jedna utjeha, a to je da ovakvo ne- obično mahnitanje prirode
neće dugo potrajati. Već sam doživio mnoge nepogode, ali nijedna nije
bila tako strašna osim sniježne oluje s munjama i gromovima u
planinama Siouxa.

Upravo sam mislio na ovaj posljednji događaj i uspoređivao ga s

današnjim kad se desilo još nešto mnogo, mnogo gore. Naime, svi smo
u jednom trenutku osjetili takav udarac da mu se ni di- vovskom
snagom ne bismo mogli oduprijeti. Cak i oni koji su se do sada nekako
držali, pali su, zapravo su se srozali. Ukoliko se netko nije povrijedio,
mogao je opet ustati. I gle, brod više nije posrtao. Kao da je našao
čvrsto uporište i samo se na stražnjem dijelu ljuljao amo tamo.
 Radost je bila veoma kratka jer smo opazili da pod nije više
vodoravan. Naprijed se podigao i u zatišju koje je nastalo čuo sam
specifični šum kad kotači parobroda ne zahvaćaju vodu, nego zrak.

Opet sam se upravio i čvrsto se držao za nož. Turnerstick je došao

i zaurlao:
26 Naletjeli smo na obalu!
27 Ne, nego na neko vozilo ili splav! — odgovorio sam mu, ta- kođer
urlajući da bi me mogao razumjeti.
28 Well! Možda imate pravo. Samo brzo gore!

Od udarca koji smo dobili, nije nijedna svjetiljk^ pala. Sad su

osvjetljavale mnogo mirniju scenu. Kako brod nije više posrtao, moglo
se usprkos kosom položaju poda lakše stajati na nogama i malo ih je
slutilo u kakvu smo opasnost opet dospjeli.

Turnerstick se požurio na palubu. Kormilar se progurao kroz

gužvu prema stepenicama. Htio sam poći za njima i upeo sam svom
snagom da izvučen nož iz zida. Mogao mi je još biti potreban. Pri tom
sam pogledao Indijanca i njegovu majku. Podigao sam je i ponio prema
stepenicama, a njemu sam dao znak da me slijedi.

Kad smo stigli gore, pred nama se stvorio prizcrr od kojega se

čovjeku mogla nakostriješiti kosa. Kiša je prestala kao da je pre-
sječena. Ispred i iznad nas nebo je bilo još uvijek crno. Na jugu postalo
je svjetlije. Tama je počela popuštata i sad smo mogli vi- djeti u kakvoj
se situaciji nalazimo.

je potonula tako da je samo još kotač kormila virio iz vode, kotač sa četiri
čovjeka koji nisu napuštali svoja mjesta iako su im valovi dopirali do
ramena. Ovi odvažni Ijudi pružali su sliku najvjernijeg ispunjavanja
dužnosti.

Nije se moglo vidjeti da li se nalazimo između dva otoka ili između

otoka i obale. Na jednoj i drugoj strani protezala se rav- nica koja je na
lijevoj strani bila obrasla samo gustom trskom, desno se polagano
dizalo pjeskovito tlo na čijem je rubu bilo grmlja iznad kojeg su
izvirivale krošnje drveća.

Oluja je nadirala suprotno od toka rijeke i tako uzburkala vodu da

su se podigli veliki pjenušavi valovi koji su se valjali jedan preko
drugoga. Rukav u kojem smo se našli nije bio širdk. Pri mir- nom
vremenu mogla su se dva broda slobodno mimoći. Prošla bi i jedna
splav pored broda. Ali po ovoj oluji i mraku koji je odjed- nom spustio
nesreća se gotovo nije mogla izbjeći.

Splavari su doduše čuli zvonjavu zvona, ali tek onda kad je bilo
prekasno. Parobrod je tjerala oluja, on je naletio na splav i pramcem se
uspeo na nju.

Srećom se kod sudara nebo malo razvedrilo da su splavari mo- gli

vidjeti u kakvom su položaju. Odmah su se podijelili. Polovica je
veslala naprijed a ostali otraga. Prvi su jedva imali vremena da se
sklonu a brod je već udario u prednji dio splavi i popeo se na nju. Oni
su pohitali prema veslačima na stražnjem dijelu i pomogli lm da ovaj
dio dospije do lijeve obale koja je bila bliže i gdje se splav užetom i s
nekoliko kolčeva mogla pričvrstiti.

Kapetan je dao zaustaviti stroj, ali je bilo prekasno. Pramac se

podigao na trupce i odatle se više nije mogao maknuti. Krma je, kao
što sam spomenuo, bila potonula. Camac za spasavanje bio je
prekratko vezan i brod ga je povukao za sobom. Napunio se vo- dom i
potonuo.

Cvrste lijane kojima su trupci bili povezani, djelomično su se

prekinule i trupci su neprestano udarali o bokove broda. Ako pro-
buše rupu, mogao je brod za nekoliko minuta potonuti. U vrtlogu koji
bi pri tom nastao svakako bi stradali mnogobrojni putnici. Zato je bilo
najpametnije da se čovjek što prije dokopa obale. Ali to se moglo
postići jedino plivanjem.

Kapetan je naredio da se pokuša s vožnjom natraške. Ali kako

kotači nisu dopirali do vode, nije se na taj način mogao brod spa- siti.
Možda se brod mogao osloboditi n#taj način da se sjekirama presjeku
trupci na koje je nasjeo. Bio je to opasan pothvat jer se splav zajedno s
brodpm uzdizala i spuštala i lako je mogla nastati pukotina.

Tako dugo nismo smjeli čekati. Iza nas uspeli su se na palubu

yerbateri i oficir sa crncem. Za kratko vrijeme mogao se očekivati
užasan metež koji bi samo još više otežao sp&savanje.

Indijanku sam odnio do svog konja koji je još uvijek sputan ležao
na podu i uzalud pokušavao da se oslobodi. Upitao sam njena sina da
li zna plivati. On kimne glavom, ali mi je rukom ipak na- značio da
sumnja da bi po ovim valovima uspio s majkom doplivati do obale.
Upravo sam odvezao dorata da bih uzeo ženu sa sobom u sedlo kad
me oficir uhvati za ruku i vikne svom snagom:

— Ja ću se probiti prijeko, ali imam važne papire koji se ne smiju

smočiti. Hoćete li ih ponijeti?
 Kimnuo sam glavom. Dao mi je lisnicu a ja sam je stavio pod šešir
koji sam privezao maramicom. Nakon što sam smotao laso i puške
objesio preko ramena, uzjahao sam i uzeo Indijanku k sebi.

Bilo je krajnje vrijeme. Putnici su se u mnoštvu probijali na

palubu. Njihova je vika nadmašila i mahnitanje oluje. Traper Ja- guar
skočio je u vodu. Yerbateri su poskakali za njim, također i oficir sa
svojim crncem. Okrenuo sam konja prema krmi dok bujica nije
dosegla do sedla. Tada sam ga potjerao u rijeku. Za mnom je pošao
Indijanac. Htio je biti uz majku.

Valovi su nas tako snažno zahvatili da je doratova glava po-

tonula a meni su dosezali do prsiju. Ipak se snažni konj opet isko-
beljao na površinu.

Bila je sreća što je pampero tjerao valove uzvodno a ne niz- vodno,

inače bi nas zanijeli onamo gdje se obala strmo izdizala iz vode i ne
bismo mogli pristati. Pa ipak je i ovako bilo vrlo teško i naporno stići
do obale. Konj je izdržao. Svaki put kad se pribli- žavao novi val,
morao sam poddći Indijanku da je ne poklopi.

Napokon se dorat domogao Čvrstog dna do koga ostali plivači nisu

još dospjeli. Sjahao sam, polegao Indijanku na zemlju, skinuo puške i
odvezao laso. Dobacio sam ga traperu i izvukao ga na obalu, a onda
skupljaču čaja Montesu. Kad je ovaj dospio na obalu, odmah je skinuo
svoj laso da učini isto. Tako nam je uspjelo jednog po je- dnog plivača
dovuči do obale gdje sam oficiru vratio lisnicu koja je ostala posve
suha. Inače sam bio mokar kao i ostali.
 Za to vrijeme opet je postalo svjetlije. Brod je bio i dalje pri- kačen
za splav nedaleko od obale, a putnici su se natisnuli na onaj dio broda
koji je još virio iz vode. Čuli smo njihovu viku kroz oluju i po njihovim
pokretima vidjeli smo da su veoma prestrašeni. Stra- žnji dio broda
tonuo je sve više. Ona četvorica s kormila morali su prijeći na pramac
jer je krma bila posve preplavljena. Sad je i pramac počeo polako
tonuti. Splavari su prešli na zadnji dio splavi i sjekirama se pokušali
osloboditi prednjeg dijela na koji je nasjeo brod. Presjecali su lijane a
voda je stablo po stablo odiiosila sa sobom. Pri tom se nije moglo
izbjeći da ona ne udare u trup broda.

Kotači su opet bili u vodi. Vozeći natraške, brod je pošao niz-

vodno i onda zaplovio prema obali da nasjedne na plićak. Bilo ie
krajnje vrijeme jer je na kljunu broda nastala velika rupa. Voaa je
prodrla kroz nju i počela puniti donje prostorije. Krma se opet izdigla
kad su bila spuštena oba sidra i kad je prednji kr&j učvršćen

Da smo znali da Će opasnost fia ovaj način minuti, ostali bismo na

palubi i ne bismo se toliko nakvasili.

O nastavku putovanja nije moglo biti ni govora. Brod s puko-

tinom nije mogao dalje, nego je morao, dok Se ne popraVi, ostati ovdje.
Voda se ubrzo popela do strojarnice i ugasila vatru.

Sve se to, naravno, nije tako brzo odigralo kao što se to lnože
ispričati. Od sudara pa do nasukavanja broda prošla su purta dva
sata. Dotle se oluja smirila i putnici su malo pomalo stizali lia obalu.

Tada se kapetan odvezao čamcem do splavi da splavarima očita

bukvicu koji oni uopće nisu zaslužili. Tražio je odštetu, ali su to tražili i
 ohi jer su radi oslobađanja broda izgubili gotovo polovicu splavi.
Kapetan im je predbacivao da nisu vodili računa o zvčnu koje im je
najavljavalo opasnost. Oni su mu opet dokazivali da j« dopustio da ga
oluja zaneae u rukav koji je predviđen isključivo za splavi. Napokon je
to i sam uvidio, pa je splavare uputio na poduzeće u čijem je vlasništvu
bio parobrod.

Sto smo sad mogli raditi?

Na jakom vjetru sušila su se naša odijela veoma brzo. Ipak je bilo

potrebno đobro zdravlje da se čovjek ne prehladi.

Ovo je kupanje djelovalo na bolesnu Indijanku povoljno. Njelia se

odjeća, slična košulji brzo osušila i ona je tvrđila da še osjećt sasvim
dobro.

Kapetan nam je rekao da tek prekosutra možemo očekivati

parobrod kojim bismo mogli nastaviti putovanje. Savjetovao ftaffi je da
od grmlja i trske podignemo kolibe i bio je pripravan da sve što je
potrebno dade s broda pfenijeti na obalti. Bio je uvjeren da će do tada
biti i dovoljno hrane. Složili smo se da vjerojatno zasad nemamo neko
bolje sklonište.

U to mi je.prišao Indijanac koji mi je zbog pomoći što sam je

ukazao njegovoj majci bio veoma zahvalan i rekao:
2 Senjofe, ako ne želite ostati ovdje gdje nećete moći iždr- žati od
moskita, mogao bih vas odvesti na neko boljfe mjesto.
3 Gdje je to?
4 U blizini se nalazi ranč na kojem đam bio u službi. Vlasnik je također
Indijanać i moj neki đaleki rođak. Zove se setijor An- tonio Gomarra l
vrlo će vas rado primiti.
5 Kako je to daleko?
6 Pješke tri Sata dok se na konjU taj pUt mdže prevaliti dt- prilike za
jedan sat.

—■ Vašu ponudu niću moći prihvatiti jer se ne mogu odvajati od

svojih drugova.
7 Mogu i ©ni s nama!
8 All ima nas u svemu deset!

To hije previše, sam& ne fflogu zahtijevati đa rančer primi

sve putnike. Zato vas molim da nikom ne kažete kamo idete.

Ponuda mi je sasvim dobro došla. Na ranču se bolje stanuje i

spava nego na obali rijeke. Tamo smo mogli i lakše popraviti otto što
nam je voda upropastila. Stvar sam razložio svojim drugovima i oni
Su spremno prihvatili Ihđijančev poziv.

Kapetan nam je rekao da se idući brod ne može očekivati do

prekosutra u podne, dakle, do jutra smo mogli ostati na ranču a da
ee rie moramo bojati đa ćemo promašiti priliku da se povezemo.
Onima koji SU nas pitali rekli sffio da radije idemo u pampu potra-
žiti sklonište* Kad smo se spremili da krenettio, zamolio me ofićif da
sa mnom progovori nekoliko riječi.
On se već zahvalio što S&ffi mu lianicu prenio suhu na Obalu i sfiđ je rekao:
9 Senjore, čuo sam da ste stranać. Smijem li saznati kakav je cilj vašeg
putovanja?
10 Htio bih upoznati Gran Chaco, — ođgovorio sam.
11 To je neobičah i smion pothvat, senjore. Jeste li možda prirodniak?
12 Da — odgovorio sam.
13 Bavite li se možda politikom?
14 Ne. To me područje uopće ne zanitfta.
15 Drago mi je. A sad mi recite, imate li tamo kakvo sigurno sklonište ili
putujete u nepoznato?
16 Idemo najprije na hekakav ran6. Mi to tajimo, da ne bi i ostali pošli
za nama.
17 Hoćete li poVesti mene i mog crnca. Imam razloga da se ne
zadržavam ovdje.
18 Vrlo rado. Dobro nam došli. ,

Tako nam se i on priključio. Indijanac se nije protivio. Dođe li na

ranč deset ili dvanaest ljudi, to je svejedno. Jedino nismo mogli
povesti mnogo Ijudi koji bi htjeli jesti i piti, a ne bi mogli platiti.

Inđijanku koja je također pošla s nama htio sam staviti na

konja. Ali ona nije pristala. Rekla je da se osjeća posve zdrava.
Budući da bi bilo nezgodno da ja jašim dok ostali idu pješice, ni-
sam uzjahao, nego sam ponudio svojim drugovima da na konja stave
svoj prtljag.

Kao što sam već rekao, na mjestu gdje sttio mi nalazili Obala se
polako uzdizala dok nije dosegla visinu barrance. Grmlje kroz koje
smo se morali probijati nije bilo gusto. Tu i tamo naišli smo na visoke
mimoze. Poneftađ smo morali obići močvarne lokve, inače nam put,
mimo očekivanja nije predstavljao nikakve poteŠkoće. Ra-» zlog je
bio i taj što je Indijanac vrlo dobro poznavao kraj. Rekao je db ima
neprolaznog fuštila i laguna koje duboko prodirU u kopno, ali ih je
on znao izbjećL_______________________________________________________

meiara, an zuog povijusa KOJE su se penjale do vrhova i cvale

VUC UU UT:&T;L
pružale su veoma dražestan izgled.
 Oluja se gotovo sasvim smirila i ponovo se pojavilo sunce. Bio je to
jedan od pampera koji traju samo kratko vrijeme, ali zato imaju
desetorostruku snagu. U šumi gotovo više nismo zapažali vjetar.

Usput sam se zabavio s traperom Jaguarom. Oficir je išao po- red

nas i čuo je o čemu razgovaramo, ali se nije miješao u razgo- vor. Tek
kad je traper slučajno spomenuo ime majora Cadere, ofi- cir nas je
brzo upitao:
19 Cadera? Poznajete li tog čovjeka?
20 Da, — odgovorio sam, — u koliko se radi o istom čovjeku.
21 Mora da je isti, jer postoji samo jedan jedini major Cadera. Jeste li mu
prijatelji ili neprijatelji?
22 Hm, to je pitanje na koje se ne može jednostavno odgovoriti
23 Ipak. Tko mi nije prijatelj, mora da je neprijatelj!
24 Možda i ne. Ima Ijudi koji su nam veoma ravnodušni kao što je meni
sada Cadera.
25 Prije, dakle, nije bilo tako. Ili je bio vaš prijatelj ili ne- prijatelj?
26 Ne mogu vam reći.
27 A zbog čega, senjore?
28 I to vam ne mogu reći jer vas ne poznajem. Caderu smo upo- znali na
takav način da bi nam bilo najdraže da njegovo ime više ne
spominjemo.
29 Ah! Znači da je prema vama postupao neprijateljski?
30 Da.

Ljubopitljivo me promatrao. Ja sam se, međutim, okrenuo na

stranu, želeći na taj način pokazati da ne bih volio nastaviti ovaj
razgovor. Ali on ostade uporan i reče:
31 Oprostite, senjore! Uviđam da nerado govorite o tom čo- vjeku, ali
mene bi još neke stvari zanimale. Zato mi dopustite da vas još nešto
upitam.
32 Neće iz toga biti ništa. Ne mogu nepoznatom čovjeku dati obavijesti o
osobama kojih se nerado sjećam.
33 Ali u mene se možete pouzdati! Izgledam li možda kao čo- vjek koga bi
trebalo izbjegavati?
34 Ne. Ali i najbolji čovjek može biti naš protivnik.
35 Ja sigurno nisam.

. — Možete li mi to dokazati?
 On je nijemo gledao preda se i onda rekao:
36 Doduše i ja vas ne poznajem. Ne znam da li vam mogu vjerovati da ste
zaista stranac.
37 Odmah ću vam dokazati.

Izvadio sam nepromočivu lisnicu i pružio mu putnicu. On je

pregleda, vrati mi i reče:
38 Dokazali ste da ste stranac, a po vizi vidim da ste u zemlji tek dva
tjedna.
39 Jesam li se onda mogao baviti stranačkim spletkama?
40 Ipak! Tko je vaš pratilac?

Ovo se pitanje odnosilo na trapera koji je išao pored nas i sve

čuo.
41 Moje je ime Hilario, —■ odgovorio je on.
42 Ne poznajem vas.
43 Onda ste možda o meni čuli pod drugim imenom. Neki me zovu i traper
Jaguar.
44 Jaguar! — vikne oficir. — Zar je moguće? Ako je tako, onda naravno
mogu biti siguran u vas. Jeste li kada čuli za ime Alsina?
45 Alsina? Mislite li možda na Rudolfa Alsinu, znamenitog argentinskog
pukovnika koii je tako pobjedonosno ratovao na jugu?
46 Baš o njemu se radi.
47 Poznajete li ga?
48 Obećajte da me nećete izdati!
49 Vrlo rado. Niste li vi to lično?
50 Da, senjor Hilaro.
51 Cielo! Onda ste veoma smioni kad se usuđujete doći ovamo!
52 Ne znam zašto? Osim toga sam prisiljen na ovaj smioni pothvat.
53 Zar vam nije poznato da je čitava provincija Entre Rios obuhvaćena
ustaničkim previranjem?
54 Da.
55 Morate znati da se još uvijek nalazimo u toj provinciji!
56 Ali smo već blizu granice.
57 To opasnije po vas jer je granica vjerojatno dobro zapo- Sjednuta. Cim
vas otkriju, uhvatit će Vas.
58 Branit ću se ako budem mogao. Za mene je bilo najopasnije na rijeci.
Promet je živ. Splavi i brodovi dolaze i odlaze. Ljudi generala Lopeza
mogli su me lako otkriti i uhvatiti! Radije idem dalje od obale rijeke.
59 I da se onda opet vratite na brod?
60 Da, ako budem morao. Ali ako se nađe povoljna prilika, poći ću dalje
kopnenim putem sve do Palmara na rijeci Corrien- tes gdje ću se
zadržati neko vrijeme.
61 Vjerojatno zbog Jordana?
62 Jordan! Gdje ste se s njim upoznali? %
63 Kod njega. Bili smo njegovi zarobljenici.
64 Zar je to moguće? Vi? Zašto?
65 To vam je vrlo pustolovna priča. Ako želite da je čujete, onda će to
trajati duže vremena.
66 Ipak bih vas zamolio da mi je ispričate. Upravo idem u provinciju
Corrientes da odande u istom času napadnem Jordana kad na niega
navalp s inga. Pnvieravam vam to kan v<»1i1oi tainu.
67 Zato što on ima mnogo pristalica pa ćete mu se teško moći oduprijeti.
68 Trenutačno sam slab. Ali nadam se da ću za nekoliko tje- dana
sastaviti takvu jedinicu da ću s njom moći prijeći u napad.
69 U tu svrhu potrebno vam je mnogo konja koje vam Cor- rientes ne
može dati.
70 Zar je on zaista tako jak?
71 Mislim da je oko svog glavnog štaba prikupio više tisuča konjanika.
Dodajte k tome još ostala mjesta u kojima je usposta- vio svoju posadu
onda imate pred sobom čitavu vojsku.
72 To zaista nisam znao.
73 Osim toga provincija Entre Rios leži između rijeka koje tvore prirodnu
granicu.
74 Pa mi imamo brodove!
75 Koji neće smjeti pristajati čim započne borba.
76 To je doduše istina. Ali se jedna provincija ne može odr- žati protiv
ostalih! I zamislite koliki je novac potreban Jordanu da izvrši svoj
pothvat!
77 On ga ima.
78 Imao ga je! Uvjeren sam da je njegov imetak na izmaku. Mora dobro
plaćati ljude ako ne želi da ga napuste.

• On i to može. Novac dobiva iz inozemstva.

79 Bit će oni već oprezni. Koja će država potpomagati pokret koji već od
početka nosi u sebi klicu neuspjeha?
80 Država to neće učiniti, ali se mogu naći privatna lica.
81 S milijunima? Teško!
82 Svakako! Sjetite se samo, uzmimo na primjer, gradnju že- ljeznica u
Argentini! Mnoga su se američka poduzeća ponudila da grade velike
ceste. Ali su bila odbijena. Ako ovakvo društvo po- mogne Jordanu i
zato mu se obećaju koncesije u slučaju da on pobijedi?
83 Smatrate li da je to moguće?
84 Vrlo vjerojatno.

Pukovnik je ispitujući pogledao traperu u lice i rekao:

85 Vi kao da imate nekakav razlog za ovu tvrdnju. To govori vaše lice.
Usrdno vas molim da budete sa mnom otvoreniji!
86 Premalo se još poznajemo.
87 Senjore Hilario, molim vas, nemamo sad vremena da se temeljitije
upoznajemo, a to što vi znadete može biti od ogromne važnosti za
pravednu stvar i mir u zemlji!
88 Sve je to tačno. Ali je preuranjeno o tome govoriti. Uosta- lom nerado se
miješam u takve stvari.
89 Ako je tako onda me uputite na nekog drugog tko bi jni to isto mogao
ispričati.
90 Vrlo rado. Obratite se room prijatelju, ovom senjoru, koji će vam dati
još bolja obavještenja od mene.
91 Je li istina, senjore? — upitao me pukovnik.
92 Možda ću vam ispričati sve što smo doživjeli, — odgovorio sam, — Ipak
mislim da ovdje nije podesno mjesto za to, Pričekajmo dok stignemo na
ranč, gdje ćemo imati i mira i prilike za ovakve razgovore, ako se
slažete?
93 U redu, senjore. Ali vas molim da održite riječ!

Išli smo već jedan sat kroz šumu u kojoj je bilo mnoštvo pa- piga.
Pampero je i ovdje sve opustošio. Slomio je veliko granje i ponio ga sa
sobom. Povijuše je oluja strgla i onda ih objesila na vrh drveća.
Smrskane ptice i druge životinje ležale su na zemlji,

Suma je bivala sve rjeđa i rjeđa dok je nije sasvim nestalo a

započeo je travom obrastao campo koji je ličio posve na one u Uru-
gvaju.

Bio je to prije svega osamljen kraj u kojem smo mogli vidjeti samo
pacove, sove i lešinare. Kasnije smo na sjeverozapadu vidjeli konje i
 mnogo krava kako pasu. Stada su se nalazila u ograđenim prostorima
na kakve smo nailazili i ranije. Tada su se iza ovih kaktusovih živica
pojavile niske zgrade ranča i mi smo se uputili prema njima. Išli smo
duže od tri sata i kad smo ugledali ranč, sunce se već spuštalo prema
zapadu.

Corrale je čuvalo nekoliko indijanskih gauča, ali se činilo da nisu

raspoloženi da nam daju bilo kakva obavještenja. Odjahali su čim su
vidjeli da dolazimo. Sigurno su nas smatrali nekim pro- palicama i
vucibatinama jer ovdje i najsiromašniji čovjek ima konja dok smo mi
posjedovali samo jednog iako nas je bilo dva- naest. Stoga nismo u prvi
mah mogli očekivati srdačnu dobrodošlicu.

Ranč je ležao na slobodnom četverouglastom prostoru oko ko- jeg

su bila grupirana četiri velika tora. Da bi se došlo do njega, moralo se
uvijek proći između dva ovakva ograđena prostora za stoku.

Ovakav položaj bio je prikladan za obranu od eventualnih prepada.

Voda iz obližnjeg potoka oticala je putem četiri mala jarka u corrale.
Oko zgrade bili su vrtovi. Pred glavnom zgradom koja se nije mogla
nazvati kućom nalazili su se trupei s pribije- nim daskama što su
služile kao klupe.

Nigdje nije bilo ni žive duše. Vrata su bila zaključana. Poku- cali
smo. Ali nitko se nije javio. Potražili smo iza zgrada, ali ni tamo nije
bilo nikoga. Nikako se to nije moglo nazvati gostolju- bivim dočekom
koji je Indijanac obećavao. Kapci su bili razma- knuti. Prišao sam
jednome da pogledam unutra. Međutim, opazio sam puščanu cijev koja
je bila uperena u mene, a jedan je glas prijeteći uzviknuo:
94 Nazad, inače pucam!
 TMigg-m oo mahnn norfn oam f»1fTfnrr>rir»'
95 To je moja stvar. Smjesta da ste se odavde izgubili.
96 Mi smo miroljubivi ljudi!
97 Ne vjerujem. Vi ste vucibatine koje nemaju rii konja i hoće krasti.
98 Nemamo konja jer nam nisu bili potrebni. Došli smo bro- dom a
pampero nas je natjerao na obalu.
99 Ne vjerujem vam! Zašto niste brodom otplovili dalje?
100 Zato što je oštećen i sada leži nasukan u plićaku. Trebali smo tamo
čekati do prekosutra. Ali, jedan naš suputnik doveo nas je ovamo i
obećao da ćemo ovdje biti gostoljubivo primljeni i da ćemo osati do
prekosutra.
101 Ne želim nikakve goste! Gledajte da se izgubite!

Bespomoćno sam se okrenuo. Na to priđe prozoru Indijanac i

upita:

—r Gdje je senjojr Gomarra?

102 Nije ovdje, — čulo se iznutra. — Otišao je.
103 Ali kamo?
104 To se vas ne tiče.
105 Budite pametni, senjore! Dugo vremena proveo sam na ovome ranču,
čak sam rođak senjora Gomarre. Ne ćete me sada odavde otjerati!
106 Kako se zovete?
107 Gomez.
108 Ah, tako. Je li vaša majka bila ovdje gazdarica?
109 Da, i ona je s nama.
110 To je već nešto drugo. Onda ću vas primiti. Pričekajte, sad ću odmah
izaći!

Uskoro su se kućna vrata otvorila i neki je čovjek izašao. Iz- gledao

je kao pravi, odvažni gaučno. S njim su izašla još tri mu- škarca, istog
soja i pažljivo nas promatrala.
111 Dakle, vi ste Gomez! — rekao je on Indijancu. — Da ste nam to odmah
rekli, smjesta bismo vas primili. Želite ostati ovdje do prekosutra?
112 Do preksutra ujutro. Senjor Gomarra, moj rođak, neće se protiviti,
nego će se dapače radovati.
113 On tu nema više što da dopušta. Ja sam od njega kupio ranč.
114 Znači da više ne stanuje ovdje?
115 Da, ali samo kao gost.
116 Veoma mi je žao. A zašto ga je prodao?
117 Jer nije mogao više podnijeti miran život. Opet se zaželio promjene i
pustolovina. Otišao je, ali će se večeras vratiti.
118 Dopuštate li da ipak ostanemo?
119 Naravno. Dobro nam došli.

ćete senjore možda naći mjesta u kući?

120 Na žalost ne. Ta su mjesta već zauzeta. Doći će još neki gosti.
Ako naložite vatru, osjećat ćete se pod vedrim nebom mnogo
ugodnije nego u zagušljivoj sobi.
121 Istina je, — upao sam. — Ostat ćemo vani. Pokažite nam
mjesto gdje možemo naložiti vatru.
122 Odmah tu pred kućom. Ovo mjesto uvijek služi u te svrhe.
123 A mogu li svog konja odvesti u corral?
124 Bit će bolje da to ne činite jer se u njima nalaze same jo-
gunaste životinje koje rado grizu i udaraju. Spremit ću za vašeg
konja onu šupu. Prazna je, osim što se u njoj nalazi poljski
alat.
125 A hranu?
126 Pobrinut ću se kao i za vodu.
127 Lijepo! Ako još za nas imate dovoljno mesa, bit ćemo mirni i sve
vam bogato platiti.

Kad je to čuo, lice mu se naglo razvedrilo.

Očito je postao pri- jazniji. Odveo je mog konja u
šupu a ja sam pošao za njim.

Privezao ga je tamo nakon što je skinuo sedlo.

U šupi je bilo nekoliko sjekira, lopata i sličnog
alata, zajedno s ašovima i buda- cima. Pod nije bio
nabijen, nego mekan. Krov je bio od dasaka. Supa
je bila prilično velika i u nju je moglo stati oko
dvadeset konja. Kako je stajala na sjevernoj strani
ranča, nije nimalo stra- dala od pampera koji je
došao s juga. Vrata ranča bila su na sje- vernoj
strani tako da su se iz šupe mogla dobro vidjeti.

Spominjem ovor jer je to kasnije za nas bilo

veoma važno. Vrat^ nisu bila više od dvadeset
koraka udaljena od šupe. Ranč je imao lijevo i
desno od ulaza samo po jedan kapak koji se iz-
nutra mogao zakračunati.

Konj je dobio zelenu travu što su je gauči

nakosili srpovima. Tada je rančer sa svojim
pratiocima pošao u kuću da za nas pri- premi jelo,
a gauči su nam donijeli veliku količinu granja i
drvlja za vatru. Mala napojnica što sam im dao
toliko ih je udobrovoljila da su nam donijeli čitavu
hrpu suha kaktusova lišća, dovoljno za dva dana.
Vatru smo naložili sasvim blizu šupe, nekih pet
koraka daleko od nje. Ogrjev smo nabacali uza zid
šupe. Obje okolnosti bile su za nas kasnije veoma
povoljne.

Rančer se vratio s ostalima. Donio nam je

toliko mesa da smo se mogli više nego do sita
najesti. Ali pogledi, kojima je promatrao
pukovnika bili su čudni. Tada ih još nisam
primijetio. Kasnije sam ih se sjetio i onda mi je tek
bilo jasno što su značili.

Kad je sunce zašlo i spustio se sumrak, upalili

smo vatru. Svaki je dobio komad mesa kpji je
 natakao na nož ili na štapić i pekao ga malo
pomalo. Vodu smo donijeli iz obližnjeg potoka.
Rančer nas je promatrao, ali se nije upuštao s
nama u razgovor. Njegovi pratioci, koji nisu
izgledali kao njegovi podređeni, otdšli su i više ih
nismo vidjeli. I ta mi je okolnost tek kasnije upala u

ulaza tako da smo mogli vidjeti sve što se oko nas dešava.
128 Sad imamo vremena, senjori, i nitko nas ne može čuti, — reče on. —
Nadam se da mi sada možete ispričati što znate o Jordanu.

Traper mi dade znak da on ne želi govoriti. Zato sam mu ja

odgovorio:
129 Kad znam tko ste i što ste, mogu vam bez opasnosti reći sve. Ipak se na
neki način ustručavam jer sam pred sobom izgle- dam kao izdajnik.
130 Izdajnik? Nikako. Ja sam u službi legalne vlade a Jordan je buntovnik.
Ako mi kažete ono što znadete o njegovim plano- vima i namjerama,
onda niste nikakav izdajnik, nego vršite svoju dužnost. Je li tako?
131 Da, imate pravo.
132 Je li vam poznato nešto važno?
133 Dapače veoma važno.
134 Onda nemojte propustiti da mi kažete! Možda ćete time ^spriječiti
prolijevanje krvi i veliku nevolju.
135 I ja mislim. Zato ću vam odmah reći ono najvažnije. Jor- dan treba
dobiti novac i oružje.
136 Zar zbilja? A odakle?

—- Od trgovca po imenu Tupido iz Monteviđea koji igra-ulogu

posrednika.
137 Tupido? Dakle on! Mi smo već duže vremena sumnjali na tog Tupida.
Znadete li posve sigurno?
138 Ja sam čak Jordanu trebao odnijeti ugovore.
139 Valjda to niste učinili?
140 Ne.
141 Ah! Trebali ste ih uzeti i donijeti k nama u Buenos Ayres!
142 Hvala! Ta me se stvar ne tiče. Nisam nikakav špijun. Ipak smatram
svojom moralnom obavezom da vas o svemu obavijestim. Osim toga bili
smo svi u zarobljeništvu kod Jordana.
143 Zašto?
144 Poslušajte!

Pričao sam mu o našim doživljajima, naravno, što je moguće kraće

i rekao da se pošiljka namijenjena Lopezu nalazi u Buenos Ayresu. On
je slušao s napregnutom pažnjom. Njegovo zaprepa- štenje raslo je iz
minute u minutu i kad sam završio reče:
145 Ali, senjore, sve je to veoma čudno! Čovjek gotovo ne bi vjerovao.
Možete li se zakleti na to što ste rekli?
146 Najčišćom savješću.
147 Vi ste svojim dosadašnjim saopćenjima postali veoma za- služni za
našu'pravednu stvar. Odmah ću poslati kurira u Buenos Ayres da
hitno obavijesti predsjednika. Vjerojatno da pošiljka novca, oružja i
municije još nije isporučena, pa će se moći sprije- čiti da ne dospije
Jordanu u ruke.
148 Koga ćete poslati?
149 Crnca. On je pouzdaniji od svakog drugog.
150 Ali kako će doći do Buenos Ayresa?
151 Brodom.
152 Onda ga pošaljite sasvim nepr.imjetno!
153 Zašto?
154 Jer o tome ne treba nitko ništa znati.
155 Vi ne vjerujete rančeru?
156 Ne poznajem ga. To je dovoljno. Njegovo lice je mrko i prkosno. Bolje da
sazna što kasnije da je crnac otišao, tek kad on to sam primijeti ili mu
upadne u oči da ga nema.
157 Imate pravo. Odmah ću napisati i opreza radi crncu usmeno saopćiti
poruku. I odmah može krenuti. Tko zna što bi ga kasnije moglo
zadržati. • ■» '
158 A hoće li on naći put do broda?
159 Sasvim sigurno jer ima vrlo razvijenu sposobnost orijen- tacije.

On izvadi lisnicu u kojoj je bilo svakakvih dokumenata i za- mašan

broj velikih novčanica, istrgne komad papira, napiše neko- liko riječi i
dozove crnca.

Rančer je upravo pošao u kuću. Zato nije vidio da je crnac dobio

uputstva i otišao, a da prije toga ni s kim nije progovorio ni riječi.
 Dakle, ta je stvar u redu. Pukovnik je htio još mnogo toga čuti i
saznati. Rekao sam mu sve što sam znao. A onda me upitao:
160 I vi zaista namjeravate direktno u Gran Chaco, senjore?
161 Da.
162 To mi se ne sviđa jer biste me prije toga mogli otpratiti do Palmara.
163 Za nas to nema nikakvog smisla.
164 Ali za mene ima! Vjerojatno će i za vas biti bolje. Na brodu se ne
osjećam siguran. Radije bih jahao, a ako me budete pratili, bit ću
dvostruko sigurniji. Konje ćemo vjerojatno dobiti ovdje. Rado ću ih
kupiti i za vaše drugove.
165 Nije potrebno. Oni će ih nabaviti sami.
166 Onda ću vam iz zahvalnosti dati nekoliko važnih prepo- ruka koje će
vam kasnije korisno poslužiti.

Ovo obećanje pukovnika koji se kasnije još više proslavio, naravno

da je prevagnulo. Vidio je da oklijevam, zato mi pruži ruku i zamoli me:
167 Prihvatite moj prijedlog i pođite sa mnom!
168 Ne mogu o tome sam odlučiti.
169 Onda govorite sa svojim drugovima.

Na znak rukom prišao mi je Mauricio Monteso i kad sam ga

zapitao o predjelu koji leži između ranča i Palmara, odgovorio je:
170 Ima različitog zemljišta, prostranog campa, rijetkih šuma —
Kiciituiiu ujuiro, muzeino DILI U raimaru preKOSUtra

u podne. Ima dan i pol jahanja, naime tako mi se barem čini. Kad ne bi
bilo močvara koje moramo zaobilaziti, bili bismo već nave- čer na cilju.
Zašto pitate?
171 Ovaj senjor bi htio onamo a mi bismo ga trebali pratiti. To je pukovnik
Alsina.
172 Zaboga! Senjor Alsina, slavni ratnik? Kakvog li iznena- đenja!
173 Ne vičite toliko! — opomenuo sam ga. — Nitko ne smije znati tko smo.
Nalazimo se još uvijek na području Entre Riosa?
174 Da, tako je.
175 Zato nismo sigurni i moramo biti po mogućnosti što opre- zniji. *
176 Nadam se da Jordan nije stigao ovamo do granice.
177 Ako je pametan, svu će svoju pažnju usmjeriti na granicu.
178 Dakle, senjor namjerava u Palmar, a mi da pođemo s njim. U redu.
179 Pitajte, molim vas, i ostale, ali tiho da Ijudi s ranča ništa ne primijete.
180 Ali oni će i onako saznati što ćemo i kamo ćemo jer od njdh moramo
kupiti konje!
181 Kupit ćemo ih tek sutra, ali ni onda ne moraju saznati kamo jašimo.

Yerbatero je otišao. Uskoro je došao k nama kapetan Turner- stick

i javio:
182 Sire, svi jašimo s vama. Radije ostajemo na suhom. Na ovim
agrentinskim brodovima nitko nije siguran za svoj život. Ni- kad još
nisam ovako putovao kao danas. Dakle, jašimo s vama, a sutra ujutro
kupujemo konje. Well!

On se opet vrati k vatri gdje je pokušavao da se s ostalima

pozabavi na svom englesko-španjolskom jeziku.

Pukovnik je očito bio radostan što smo tako spremno pristali na

njegov prijedlog. Ja sam vrlo rado rekao da. Više sam volio upoznati
zemlju nego da ostanem na rijeci. On mi zahvalno pruži ruku i reče:
183 Zamolio sam vas za ovu uslugu jer se uz vas osjećam si- guran. Vi i
vaša mala grupa više vrijedite od trideset ili pedeset Argentinaca.
184 O molim!
185 Svakako! Niste mi sve ispričali. Ali sam već iz toga mogao razabrati da
se ne bojite ni samog đavola.
186 Onaj koji ima čistu savjest, ne mora se bojati.
187 I ja mislim tako, ali samo slikovito. Bila je potrebna iz- vanredna
hrabrost da umaknete Jordanu. Ako uz put naiđemo na neprijatelja,
uvjeren sam da se nećete predati.
188 Ja, u stvari, nemam neprijatelja. Nisam nfJordanov pri- stalica ni
protivnik. Ali, ako na svom putu naiđem na prepreke, nastojim da ih
uklonim.
189 Vidite li onog kormilara! On se svojom divovskom snagom može mjeriti
s desetoricom. Dakle, nalazim se pod izvrsnom za- štitom. Osim toga
imam i ja nož i dva revolvera s municijom. Kad bismo još imali konje,
moralo bi ih biti mnogo pa da nas pobijede.
190 Imate važne papire sa sobom?
191 Papire i novac. Bio bi to veliki gubitak kad bi sve ovo palo u ruke
neprijateljima.
192 Onda ćemo pokušati da sretno stignemo u Palmar. A sad bi bilo
vrijeme da legnemo jer sutra rano treba poći na put.
193 Da, senjore. Gdje ćete spavati? Vani ili pod šupom?
194 Radije pod šupom.
195 I ja.
196 Mogli bi i ostali leći unutra tako da ostanemo zajedno. Ali Kako ono bijaše?
Nije li rančer rekao da očekuje još neke goste?
197 Da.
198 Mora da ih ima mnogo jer za nas nije bilo mjesta u kući. I zašto nije
htio da svog konja odvedem u corral?
199 Zato što njegovi konji grizu i udaraju, rekao je on.
200 No, pa one što grizu i udaraju, morao je vezati već radi drugih konja.
Njegovo ustručavanje čini se ima neki drugi razlog. Najradije bih čekao
dok gosti ne dođu jer bih želio znati tko su. Sto onda ako su pristalice
Lopeza Jordana?
201 To bi, naravno, bilo veoma neprijatno jer su me kod njega vidjeli ne
samo oficiri, nego i vojnici koji me dobro poznaju.
202 Onda ćemo, dakle, pričekati! Osim toga veoma je čudno što rančera
sada nema. ,
203 Bit će kod konja.
204 Za njih se brinu gauči. Mi smo njegovi gosti i prema tome smo važniji.
A gdje su oni ljudi što su bili s njim kad nas je pri- mio? Ili su nestali a
da se nišu pozdravili ili su ostali, ali se ne brinu za nas. Tu nešto nije u
redu. Nema li rančer ženu ili slu- žavku? Nema nikakvog ženskog
stvora. Kuća kao da je prazna. Malo ću je razgledati iznutra.

Napustio sam šupu i pošao u kuću. Vrata su vodila u sobu koja

se protezala po širini od jednog do drugog kraja kuće. Odavde gdje je
gorjelo svjetlo vodila su dvoja vrata dalje. Ona su bila samo
prislonjena. Pod je bio prekriven hasurama koje su prigu- šivale moje
korake. Polako sam prišao uskom otvoru. Bila je to mala prostorija,
vjerojatno određena za spavanje. Na podu su bila dva ležaja, jedan
širok a drugi uzak. Na ovom su ležala dva dje- teta. Na drugom je
sjedila neka žena koja pri slabom svjetlu loja- nice krpala nekakav
poderani komad odjeće.

koji se mogao otvarati izvana i iznutra. i to prstom kroz mali otvor. Otvorio
sam.
 Pri svjetlosti lampe koja je dopirala iz predsoblja vidio sam da je tu
neka vrsta kuhinje odakle su vrata vodila dalje, i to na- polje na
dvorište. Ta su se vrata mogla otvarati izvana i iznutra. Prošavši kroz
njih, stiže se iza glavne zgrade na ranču.

Izašap sam onuda i vratio se k vatri kraj koje su stajali pu- kovnik
i traper.

Upravo sam htio drugovima reći da sam vidio ženu sa dvoje djece i
da je sumnjivo što se te tri osobe ne pojavljuju izvan kuće kad se
rančero pojavio između corrala. Opet nije bio sam. Pratio ga je
muškarac koga ovdje još nisam vidio. Bio je dosta mlad i imao je
kaput, pojas i šešir, kakve nose gauči. Ali čizme su bile otmjene.
Mamuze su se sjale kao da su od zlata, a držanje je oda- valo
eleganciju koju nije mogao imati jedan gaučo. Nije li ovaj čovjek nešto
drugo, nego što se izdaje? Da nije preobučen?

Obojica su pošla prema nama i rančer nas upita:

205 Je li senjorima bilo svega dovoljno? Ili žele još nešto?
206 Hvala! — odgovorio sam. — Nemamo više nikakvih želja i idemo odmah
spavati.

Mladić je ispitujući promatrao pukovnika. Vidio sam kako se ovaj

odmah okrenuo tako da mu lice bude u sjeni. Tada on oštro pogleda
mene, trapera i ostale i napokon upita:
207 Mogu li se pobrinuti za konja i dati mu vode, senjore?

Tim se pitanjem obratio meni. I ja sam mu odgovorio:

208 Sve je u redu! Konju ne treba ništa. Osim toga ne želim da vam
dosađujem.
209 Zašto ne?
210 Jer niste riikakav sluga.
211 Po čemu to zaključujete, — upita i pri tom promijeni boju lica.
212 Iz više razloga. Recite mi rađije odakle dolazite?
213 Iz corrala.
214 Tako! Sve je u redu. Opskrbljeni smo potpuno i zaista nam ništa nije
potrebno.

Ova dvojica odoše, i to u unutrašnjost ranča. Pukovnik me htio na

nešto upozoriti. Ali, ja sam slutio što bi mi on mogao reći i zato nisam
smio gubiti vrijeme da se s njim zadržavam u razgo- voru. Potrčao sam
što sam brže mogao iza kuće, otvorio stražnja vrata, odšuljao se u
kuhinju i odatle do vrata koja su vodila u veliku sobu. Tamo sam
ugledao samo onog mladića. Rančera nije bilo. Uskoro sam čuo njegov
glas. Bio je" kod žene i djece, pa se odande vratio i doviknuo ženi prije
nego što je zatvorio vrata:

—■ Dakle, utrnut ćete svjetlo i nećete se pojaviti prije nego što

dođem po vas. Prije jutra nikako.

Zatvorio je vrata, prišao mladiću i rekao:

215 No, poručniče, je li narednik dobro vidio? Zar je to zaista pukovnik
Alsina?
216 Nema sumnje. Cesto sam ga vidio u Buenos Ayresu.
217 Tempestad! To će biti lovina!
218 Veća nego što mislite! — smješkao se poručnik. — Ali on je opasan.
219 Oho! Valjda će toliki konjanici moći uhvatiti jednog pu- kovnika!
Njegove ćemo pratioce jednostavno pobiti!
220 To neće biti lako. Takav se momak ne boji ni petorice ni desetorice. S
njim ćemo uhvatiti dvostruku, trostruku i desetoro- struku lovinu. Ove
vucibatine traži i Jordan.
221 Tko su oni?
222 Ako su moje pretpostavke tačne, onda su to najpodlije va- ralice koje
postoje. Imali su namjeru da prevare Jordana i osra- mote njegov
pokret.
223 Zar je to moguće?
224 Na žalost! Uhvatio ih je major Cadera i odveo ih Jordanu. Odatle su
umakli. Jordana su pošteno nasamarili, nisu održali ri- ječ, a Caderu
su čak iskrcali na ploveći otok.
225 Zar se utopio?
226 Ne. Sretno je stigao do obale, zaustavio prvog jahača koga je sreo, uzeo
mu konja i pohitao Jordanu. Ovaj je za tim bitan- gama poslao uhode.
Oni su u Buenos Ayresu ustanovili da su te hulje uzele karte za brod
do Corrientesa. Odmah je izdan nalog da se rijeka jzaposjedne i da se
zaustave i pretraže svi brodovi.
227 Pa zar ih nisu zaustavili?
228 Ne. Inače ne bi bili ovdje. Nisu bili dovoljno brzi. Srećom ih je pampero
prisilio da se iskrcaju.
229 Zar su zaista to oni ljudi o kojima govorite?
230 Mislim da jesu. Opis se slaže. Najgori je navodno onaj s kožnim
odijelom. Tko ga uhvati, dobit će od Jordana tri tisuće talira.
231 Animo! Te ću svakako ja zaraditi!
232 Uostalom, poći ću da se uvjerim kako se ne bih prevario. S nama je
jedan koji je bio u glavnom štabu kad su ove bitange bile tamo. On ih
je sve tačno vidio. Poslat ću ga ovamo da ih pogleda.
233 Ali oprezno da ne posumljaju!
234 Ovaj u kožnom odijelu nije ni meni vjerovao da sam gaučo. To je neki
podlac! Ali mi ćemo mu skratiti krila!
235 Zar je on zaista tako opasan?
236 Svaki je iz tog društva takav. Više ćemo uspjeti lukavošću, negoli silom.
237 To je posve suvišno, senjore. Zaboravili ste da se u blizini nalazi četiri
stotine vojnika koji su upućeni prema granici. Polo- vica je već ovdje i
zauzela je puteve i corrale. Druga će polovica
Ai__rrt-t_OA+TTV+_____e*n4rx__*7_________Ki____Avi/Jn rs._______»-v/■>
________Inlllrn______r>rM»Q?y>ftef9

w------------------------------------------ -— - — — » v * * — u i . —
u u u p u i — j. aua

ćemo im se prišuljati i napasti ih. Onda ćemo ih imati u rukama, a

da se ne prolije ni kap krvi. Gdje će oni spavati?
238 Vani ili u šupi.
239 Zašto ne ovdje u sobi?
240 Jer su tu htjela spavati gospoda oficiri.
241 Slobodno ste od toga mogli odstupiti. Najlakše bismo te Ijude
pohvatali da spavaju ovdje u kući.
242 Ali, ja to nisam znao. Mislio sam da su najobičnije skitnice.
 jfžJz? s<za? J&fo ć/f/Aržf
rafre, kad izađu iz kuće, ocfšu/jao sam se nazad i tamo pričekao.
Nije dugo potrajalo kad se pojavio poručnik. Kako je bio sam, ođlučio
sam da ga propustim da ne bih izazvao rančerovu sumnju.

Dosad drugovima još nisam ništa rekao. Ali, oni su znali da se

ipak nešto dogodilo o čemu ću im ja već pripovijedati. Dakle. kad je
mladi oficir prošao, upitao sam pukovnika:
243 Zašto ste se malo prije okrenuli na stranu?
244 Senjore, ja sam izdan, — odgovorio je on.
245 Prepoznao vas je onaj što se izdaje za gauča?
246 Da, on je oficir, i to poručnik u Lopezovoj službi.
247 Bio je prije u Buenos Ayresu, a onda je prešao Lopezu Jordanu. Tako
je rekao rančeru.
248 Prisluškivati ste?
249 Da. Jedan je od ljudi što su bili ovdje narednik. On vas je prepoznao i
prijavio.
250 Znači, da ovdje ipak ima vojnika?
251 Svakako. Dvjesto Ijudi već je zaposjelo sve prilaze. Za nekoliko
minuta stići će još dvije stotine.
252 Demonio! Sto radi odjednom toliko vojnika ovdje?
253 Upućeni su na granicu. Kad vas je narednik slučajno prepo- znao,
poslali su ih odmah ovamo da vas uhvate. Osim toga zapo- sjednuta
je i rijeka da nas pohvataju.
254 Onda se ni tamo ne smijemo vratiti, nego bismo se morali smjesta
uputiti prema granici!
255 A kako to mislite izvesti?

Dosad je govorio brzo. Sad se počeše iza uha i odgovori mnogo

sporije:
256 Da, da imate pravo. Na to nisam ni mislio. Svi su izlazi zaposjednuti.
Zar nema nikakve nade?
257 No, pa neće nas se tako skoro domoći. Prije nego što svane, neće se
moći mnogo učiniti. Moramo najprije vidjeti s kim imamo posla.
Predugo se opet ne smijemo zadržati jer će inače prikupiti još više
jedinica pa nećemo moći umaknuti. Bit će bolje da priče- kamo dok
svane.
258 Jeste li sigurni da ćemo onda uspjeti?
259 Mislim da hoćemo. Ako ne buđe išlo na jedan način, morat će na drugi.
260 Zar zaista mislite da bismo se mogli uhvatiti u koštac sa četiri stotine
vojnika? Bila bi to izvanredna samouvjerenost i smionost!
261 Ne brinite. Za sada me još nije strah. Za vas je važno što ste sretno
poslali poruku i nadam se da je crnac uspio stići do rijeke.
262 Ali, kako se mislite u zoru probiti pored tolikih vojnika?
263 Ili ćemo to učiniti sasvim otvoreno ili potajno, Još ćemo vidjeti.

Dosad je govorio samo pukovnik. Sad se javio kapetan Turner-

stick koji nije odmah razumio o Čemu smo tako žustro razgovarali na
španjolskom. Kad sam mu objasnio, rekao je Ijutio:
264 Zar opet! Pa ovi bi nas nitkovi već jednom mogli pustiti na miru! S
njima ne želimo imati nikakva posla. Ako nas ne puste, morat ću
upotrijebiti onih nekoliko tuceta metaka za revolvere i za pušku koju
sam sretno iznio'iz vode. Neću dopustiti da me uhvate niti ću se lako
dati ubiti. Nemam volje da ovdje na campu ostavim kosti!

Njegov je kormilar, gledajući sa zadovoljstvom svoje snažne ruke,

dodao:
265 Napokon se pojavila dugo očekivana prilika da nekoliko od tih ljudi
propustim kroz šake. Upravo se veselim!

U tom času izišao je rančer iz kuće. Htio je poći k nama tako da

vojnik koga je očekivao može doći bliže kako bi nas tačnije pro- motrio.
Upravo smo vidjeli kako i taj čovjek dolazi kroz prolaz od kaktusa. Bio
je obučen kao gaučo.
266 Kormilaru, — šapnuo sam brzo Larsenu, — kad vam dadem znak,
uhvatite brzo rančera za ovratnik, i to tako da ne uzmogne viknuti!
267 Ne brinite, senjore! — reče div.

Rančer je upravo bio tu. Pravio se kao da je gauča-vojnika tek

sada primijetio i reče mu:
268 Sto želiš? Ovi senjori ne trebaju ništa.
269 Htio sam samo upitati da li da vašeg konja odvedem u camp na pašu.
270 Ne, — odgovorio sam. — Ostat Će kod nas jer je tu sigurniji.
271 Tko bi mu vani nešto učinio? Nema ovdje grabežljivih zvi-
jeri.
272 Ali zato grabežljivih ljudi.
273 Nema ni njih. Ovdje nije bilo konjokradica od pamtivjeka. I kad bi se
takav nitkov pojavio, stražarimo mi gauči tako dobro da bi se morao
vratiti neobavljena posla.
274 Ali kad biste vi sami nešto smjerali protiv mog konja?
275 Mi? — upitao je sav začuđen.

Ijudi i nitko od nas još nikada nije ukrao nijednog konja.

276 Ne vjerujem, Vrlo biste se rado domogli i ovog jedinog konja što ga
imamo. To mi je jasno.
277 Ljuto se varate!

-— Vi me poznajete i prema tome znadete da se ne varam.

278 Ja? Da vas poznajem? Nisam vas još nikada u žiyotu vidio.
279 Znate vi to sasvim dobro. Poslao vas je vaš poručnik.

~ Poručnik? Tko je to?

280 Gaučo koji je prije nekoliko minuta bio ovdje. On vas je poilao da se
uvjeri da li sam zaista onaj koga tražite.
281 O tome nemam pojma!
282 Vi isto tako ne znate da ste se jož prije nekoliko dana na- lazili kod
Lopeza Jordana?
283 Govorite koješta!
284 Tamo ste nas vidjeli kad su nas vodili iz kuće u drvenu baraku.
285 Ne.
286 Nalazili ste se čak među onima što su nam prijetili i tek sa povukli na
oštru zapovijed konjičkog kapetana koji nas je pratio.
287 Senjore, ništa ja o tome ne znam!
288 Vi ste zaista gaučo u službi ovog rančera?

Da.
289 No, onda se nećete ustručavati da prihvatite naš poziv i preko noći
ostanete s nama u šupi.
290 Vrlo rado! Ali prije toga moram još jednom u corral!
291 Nije potrebno. Konji ne mogu pobjeći iz corrala. Oni su tamo sasvim
sigurni. Ostat ćete, dakle, ovdje i praviti nam društvo.
292 Vama može biti posve svejdno da li spavam s vama ili negdje drugdje!
293 Ne! Upravo nam to nije svejedno. Vi ćete nam na taj način dokazati da
ste zaista gaučo i da pripadate ovom ranču.

On nije imao nikakvo drugo oružje osim noža. Prema tome se nije
mogao braniti. Dok sam ja s njima razgovarao, moji su drugovi oko
njega i rančera. zatvorili krug. Kormilar je stajao }za rančera, a ja
ispred vojnika.
294 Cemu je to potrebno? — pitao je on. — Gazda će vam po- tvrditi.
295 Da, senjori, — upao je rančer. — Neopravdano sumnjičite ovog gauča.
296 Sumnja je posve opravdana, — odgovorio sam. — Ali ne sumnjamo
samo na njega i na vas. Niste li čuli da sam spomenuo poručnika koji
je također bio ovdje kao gaučo?
297 Grdno se varate.
298 Znači da je velika zabuna sve pa i ono što ste s njime raz- govarali u
sobi?
299 Sto?
300 Najprije ste ženi zapovijedili da ne napušta svoju sobu dok joj to ne
dopustite. Htjeli ste da ne vidi kakve se tu podlosti čine.
301 Na kakve vi to podlosti mislite? Zabranjujem vam da tako razgovarate
sa mnom! — razbjesnio se rančer.
302 Nemojte tako glasno, senjore! Zar to nije podlo ako netko svoje goste
šalje pod nož?
303 Tko je taj netko?
304 To ste vi!
305 Ne, i opet ne!
306 Gle! A govorili ste o nekom naredniku, o uhodama koji su poslani, o
dvjesto vojnika koji su zaposjeli sve izlaze, o još dvije stotine koji imaju
stići, o oVom čovjeku koji bi trebao još jednom pogledati da se možda ne
radi o zabuni i da li smo zaista oni koje bi Jordan tako rado uhvatio.
Zar ćete i dalje lagati?
307 Znači da ste prisluškivali? — upitao je on osupnut.
308 Dakako, i čuo sam svaku riječ.
309 Bila je to samo šala. Pođite u kojem god pravcu želite. I nećete naći
nijednog vojnika!
310 Hvala! Pa da im uletim ravno u šake.
311 Ne. Govorim istinu!
312 No, kad nas već tako uporno uvjeravate, onda vam može biti posve
svejedno ako i vas zamolimo da čitavu noć provedete s nama u šupi.
313 Ne mogu. Moram biti u kući.
314 Na taj način postajete sumnjivi!
315 Sto se to mene tiče. Pustite me da odem!
 Naljutio se.
316 Samo vi ostanite! — nasmijao sam mu se u lice. — Po- ručnik vam je
malo prije rekao da smo pravi đavoli. A vi ste mi- slili da ćete nas tako
jednostavno nasamariti i uhvatiti. Sad ćete se uvjeriti da je on imao
pravo. Ostat ćete s nama!
317 A ako ne budem htio? — prkosio je on dalje.
318 Onda ćemo vas prisiliti.
319 Idem ja!
320 Samo pokušajte!

Htio je otići. Dao sam kormilaru znak i on ga zgrabi za prsa i

pleća, jednom rukom naprijed a drugom odostraga tako da nije mogao
ni disati ni govoriti.
321 Da ga smrvim, senjore? — upitao me div.
322 Ne. Vezat ćemo mu ruke i noge.

Larsen je polegao rančera na zemlju. Odmah se našlo dovoljno

remenja da ga se veže. Opet je mogao disati. Bojažljivo je stenjao, ali se
nije usudio vikati jer mu je yerbatero pod grlom držao nož. Vojnik je
sve to promatrao a da se nije maknuo s miesta, Cinilo se

1- .___3_1 • -----*----—-------------------
323 j.siu je luiiko KAO 1 vi. iix mozda tvrdite da niste gauča, nego vojnik?
324 Pustite me da idem, — rekao je on, a da nije direktno od- govorio na
moje pitanje. Učinio je kretnjii kao da će pobjeći. Ali sam ga uhvatio za
ruku i rekao:
325 Samo polako, dragoviću moj! Vidite li ovaj revolver'. Ako bez moje
dozvole načinite samo jedan korak, prosvirat ću vam kuglu kroz glavu!
Nismo mi oni s kojima se možete šaliti!

Sad se prestrašio.
326 Senjore, — rekao je molećivim glasom. — Sto ja mogu? ■— Zar sam ja
kriv? Kao vojnik moram slušati.
327 Znam, i zato vam se neće ništa dogoditi iako ste došli k nama da
špijunirate. Ako na moja pitanja budete odgovarali istinu, ne morate se
plašiti. Cak ću vas pustiti. Ali ako vas uhvatim da lažete, onda ste
stradali. Hoćete govoriti istinu?
328 Da, senjore!

Vojnik nije bio nikakav junak. Nisu ga poslali k nama zbog

hrabrosti, nego što nas je poznavao. Njegov je pogled kružio od jednog
do drugog i sa strahom se zadržavao na našem oružju.
329 Recite mi, gdje se sada nalazi Lopez Jordan! — bilo je moje prvo
pitanje.
330 Još u starom glavnom štabu.
331 A major Cadera?
332 U Parani. On vodi čete koje su vas trebale naći na bro- dovima.
333 Koliko se skupilo ljudi na ranču?
334 Cetiri stotine.
335 Tko im je zapovjednik?
336 Jedan major.
337 Da li je s njima Antonio Gomarra, prijašnji vlasnik ranča?
338 Da. Kao vodič jer dobro poznaje kraj. Ima čin poručnika.
339 Zašto nije došao na ranč?
340 Jer ga očekujemo s drugih dvije stotine vojnika.
341 Kamo namjeravate?
342 Preko granice u Corrientes po konje i da vrbujemo ljude.
343 To znači idete krasti konje. Znam već. Ima li još jedinica u blizini? '
344 Ne.
345 Ali bi se brzo mogle dovući?
346 Tako brzo baš ne. Trebalo bi nekoliko 'dana.
347 Je li vaš major s vama ili će tek doći?
348 On je tu.
349 Kako je rasporedicf svoje vojnike?
350 Na svakom je izlazu njih pedeset.
351 Da li patroliraju?

Ne. Jer u slučaju da prodrete ne bi bili na svom mjestu.

352 Vrlo pametno! Kako će ostalih dvjesto biti raspoređeno?
353 Isto tako, pa će kod svakog prolaza između corrala biti po stotinu
vojnika.
354 To je glupo, jako glupo! Na taj način nećemo se moći pro-
biti!

Rekao sam to razočarano, čak veoma zabrinuto. I on je od- mah

dodao:

Imate posve pravo, senjore. Ne možete nam nikako umaći.

355 Izgleda tako. Hm! Sa sto ljudi ipak ne možemo izaći na kraj!
356 Ne. Uz to postoji još jedna važna okolnost koju ne smijete previdjeti.
Ako se na jednom mjestu pokušate probiti, pozvat će major posadu sa
ostala tri prolaza. Onda će biti protiv vas svih če- tiri stotine vojnika.
357 Taj major sigurno nije tako mudar!
358 O ipak! Cuo sam tačno što je rekao.
359 On vam kao običnom vojniku, valjda, nije saopćio raspored svojih
jedinica?
360 Ne. Ali sam bio u blizini kad je izdavao zapovijedi svojim oficirima.
Tada sam čuo.
361 Caspita! To je u s^akom slučaju veoma loše! Gdje god se probili, bit će
protiv nas četiri stotine ljudi! I smjesta ćemo biti poubijani!
362 Sasvim sigurno, senjore! Zato vam savjetujem da se odmah
dobrovoljno predate.
363 Dobrovoljno? —• mrmljao sam, pretvarajući se kao da sam u neprilici.
— Ne bih nikada pomislio! Htio sam braniti svoju kožu!

Uspio sam ga svojim držanjem zavarati. Ovaj je glupan uzeo sve

pod gotov groš i mislio da me je dobro poučio.
364 To je najpametnije i najbolje što vam mogu savjetovati, senjore, —
rekao je odjednom veoma povjerljivim tonom. — Vi stvarno ne možete
pobjeći jer ste sa svih strana tako opkoljeni da se ne bi provukao ni
štakor ni miš. Poslušajte, dakle, moj savjet. Zelim vam clobro. Možete
rhi vjero'vati. Drugog spasa nema.
365 Hm! Cini se da imate posve pravo. Mi smo i ne sluteći pali u gadnu
klopku. Ipak se ne bih htio predati bez ikakva otpora. Mora postojati
još nekakav izlaz. Što onda ako ostanemo mirno sjediti ovdje?
366 Onda ćemo mi provaliti unutra.
367 Postavit ćemo se kod sva četiri prolaza i braniti ih.
368 Molim vas, senjore, kako ćete to izvesti? — smijao se on nadmoćno.
369 Vrlo jednostavno. Pa mi smo naoružani!
370 I mi isto. Kroz svaki prolaz navalit će naših sto ljudi. Od vas mogu im
se suprotstaviti samo troji'ca. Neće vam stvarno ništa drugo preostati,
nego da se predate.
371 O tome ćemo još razmisliti.__________________________________________

--------------- m.. n IUJ 1-llJJLllU pUŽ>Uin

372 Pa onda me pošaljite!

Činilo se da mu je jako stalo da nas što prije napusti iako smo

sada izgledali znatno manje opasni, negoli ranije. Čim sam načinio na
izgled zabrinuto lice, načinili su to i moji drugovi, posve tako kao da su
u velikom strahu i da su izgubili svaku nadu u spas. Pretvarali su se
isto tako kao i ja. Ono što mi je rekao ovaj čovjek ne samo da nas nije
uznemirilo, nego nam je čak dalo izvjesne nade. činilo mi se sada
prilično lako da se izvučemo iz klopke. Ipak sam vojniku rekao Vrlo
zabrinutim glasom:
373 Razmišljao ja što mu drago, ne vidim nikakava izlaza. Ovaj puta su nas
nadmudrili.
374 Zar ne? — nasmijao se on dobroćudno. — Znamo mi bacati

laso!
375 Jeste li zaista bili tako blizu?
376 Da. Upravo smo se uputili na ranč da nađemo prenočište. Poslali smo
naprijed konačare.
377 A među njima je bio narednik?
378 Da. Oni naravno nisu išli kao vojnici jer treba biti oprezan.
379 Zašto ste baš izabrali ovaj ranč?

To nam je predložio vodič koji ga je dobro poznavao jer je

donedavno bio njegov vlasnik.
380 A svoje ste konje spremili u corrale kao što se samo po sebi razumije?
381 Ne. Tako glupi nismo. To ste već mogli primijetiti.
382 Sto bi to škodilo? f
383 Vidjeli biste da dolaze vojnici i onda biste pobjegli. Zato smo konje
ostavili izvan corrala koji su prazni.
384 Prazni? Pa rančerovi su konji, valjda, još unutra?
385 Ne, njih su tiho otjerali da bi načinili mjesta našima.
386 Ah, tako! Onda, znači, možete utjerati svoje konje u corrale jer se na
taj način nećete odati. Ali mi već znamo da ste ovdje i da ste nas
opkolili.
387 Zato to i nećemo učiniti. Sto bismo radili u slučaju da se Uspijete probiti?
Čovjek mora na sve računati. Pa mi smo vojnici!
388 Na što mislite?
389 Ovdje vas ne bi mogli progofiiti jer dok svaki nađe svoga konja, bili
biste vi već na kraj svijeta.
390 Hm. I to je istina. Sad uviđam da je major dobro smislio svoj plan.
Možete mu s moje strane reći da ga smatram izvanfedno pametnim!
391 Hvala lijepa! Toga ć'u se čuvati. On ne smije znati kako sam dugo i što
sam sve ovdje izbrbljao.
392 I vi imati pravo! Ali postoji još jedno sredstvo s kojim se mogu braniti.
Upravo sam se sjetio. Imam ja taoce.
393 Ah tako! Možda mene?
394 Ne. Obećao sam vam da ću vas puStiti.
395 Zbog rriene vas major sigurno ne bi poštedio.

mogu
396 I ja to ihislim. Kad biste bili kakav visold oficir! Ali, ima tu još osoba
zbog kojih će vaš zapovjednik morati biti obziran prema meni. Sađ ću
VAM POKAZATI.

397 Možda ovog rančera ovdje? Ni na njega Se major ne bi mnogo obazirao.

398 Dovest ćti onđa ostale. Gošpodin pukovnik Aisina cije ime sad
žpomehuti, jef šte ga i onako
prepoznali također bi velio fiešto saznati.

Pukovnik je svakako htio što više saznati o Jordanu i njegovim

planovlma. Zato sam i mlsliO da bi r&dđ preslušao njegova vojnika.
Ako od njega i ne sazna ništa neposredno, mogli su se iz navođa i
odgovora ovog čOVjeka izvesti inđirekthi žaključci.

Pošao sam u ranČ, i to u špavaću sobu. Kad sam otvorio vrata bilo
je u iljoj mračno. Ali trak svjetla iz predsoblja bio je dovoljan da Vidim
kako Žena još ne SPAVA. Pomakla se. Kad je vidjela da na vratirfia stoji
nekakav Stranae, upitala je prestrašeno:
399 Tko Ste i što želite?
 400 Odvest ću vas vašem mužu .

—■ Evo me odmah!
401 Poiiešite i djecu i nekoliko jastuka u šupu.
402 Zašto?
403 Oficiri će zauzeti cijelu kuću i zato za vas ovdje nema mjesta.
404 Idem odmah, senjore.

Mislila je da sam jedan od vojnika. Morala me vidjeti kad smo

došli. S obzirom da je sada povjerovala da dolazim u ime vojske,
sigurflo nije znala đa su vojnici naši neprijatelji< Njezin je muž pred
njom sve zatajio.

U ovakvim rančevima rijetko ljudi spavaju svuceni. 2ena je odmah

bila spremna đa pođe 2a mnom. Uzela je nekoliko ćebadi i pozvala
djecu i onda smo pošli.

Dok sam je vodio u šupu, išao sam tako pokraj nje da nije mogla
vidjeti svoga muža koji je ležao na zemlji. Unutra je načinila ležaj za
sebe i djecu, a ja sam pozvao jednog od yerbatera da stane na vrata i
pripazi da se ne uđalji. Mahnuo sam i Indijancu i upitao ga:
405 Mislite li đa se i vi nalazite u opasnosti?
406 Naravno, i ja i moja majka. Ako uhvate vas, onđa će i nas.

—■ Hm! Ali he mofate se bojati. Kakav je Čovjek taj vaš rođak,

prijašnji vlasnik ranča? Je li zao?
407 O ne. On je samo veoma ozbiljan 1 zatvoren. Ubili su mu brata koga je
jako volio. Od onog vremena mrzi ljude.
408 I pristalica je Jordana?
409 Zaista, ne znam kako je do toga došlo. Nikada hije pri- padao nikakvOj
stranci. ___________________________________________________________
stice i slobode. Onda nije čudo, ako među njima nalazi pristalice. Ali,
on vjerojatno nije oduševljen.
410 Tko zna, s obzirom da je postao poručnik. To svakako djeluje.
411 Sto je bio prije?
412 Lovac na činčile.

Cinčila spada među malene krznaše i živi u znatnim visitiama u

Andama. Love je radi njenog skupocjenog krzna. Ako se rančer bavio
lovom na te životinje, onda je imao sposobnosti o kojima je trebalo
voditi računa.
413 Nastojat ću da mi ga pošalju na pregovore, —rekao sam Indijancu.
414 Ispunit će vam tu želju. Ali od toga neće biti ništa.
415 Znam. Ali pri tom imam nekih skrivenih namjera.

Sad sam pristupio opet vatri gdje je pukovnik razgovorao s voj-

nikom. Iz zadovoljnog lica dalo se zaključiti da njegovo ispitivanje ipak
nije bilo sasvim bezuspješno. Kad sam došao, načinio mi je mjesta i
rekao:
416 Po svemu se čini, senjore, da čemo se morati predati. Ovi su ljudi
brojno znatno nadmoćniji.
417 Da, — potvrdio sam. — Osim toga su izvršili pripreme tako da nitko bez
borbe ne može umaći.
418 Sto ćemo onda?
419 Zar zaista tako žarko želite da što prije postanete Jordanov zarobljenik?
420 Nikako! Htio bih ipak nekako sačuvati kožu. Ali ne ide. A opet da bez
potrebe i razloga srljam u smrt, također mi se ne dopada.
421 I meni ne. Ali otkrio sam neko sredstvo da barem odbijemo prvi napad i
dobijemo vremena za pregovore. Rančera smo uhvatili, isto tako sam
doveo njegovu ženu i djecu u šupu. Ako nas napadnu, ove ćemo osobe
poubijati.
422 Sto mu gromova! Zaista, dobra zamisao.
423 Zar ne? Cvrsto sam odlučio da ove Ijude pobijem čim ne- prijatelj
provali kroz prolaze ili opali prvu kuglu protiv nas!
424 Que desgracia — kakva nevolja! — zavapi rančer.
425 Vi ste tome sami krivi! — odgovorio sam mu. — Ponijeli ste se prema
nama kao prava hulja. Bili smo vaši gosti, a vi ste nas izručili
neprijateljima. Sad vaš život visi o niti. Larsen uzmite ga i odnesite ga
njegovoj ženi. Ali i nju svežite da ne dođe na glupu za- misao da ga
oslobodi.
426 Već ću se ja pobrinuti, senjore!

Nakon što sam to rekao, stavi golemi kormilar rančera na rame i

odnese ga u šupu. Tada sam se obratio vojniku:
427 Vidite na što smo se odlučili. Budite uvjereni da ćemo stvar- no učiniti
ono što sam rekao.
428 To je umorstvo, senjore! — odgovori on. — 'A vi time nećete poboljšati
svoj položaj. Jedino možete odluku odgoditi za nekoliko sati.
429 Barem ćemo onda dobiti na vremenu.
430 Koje vam ništa neće vrijediti!
431 Vidjet ćemo. Osim toga ovo nije jedino što mislim učiniti. Pripravan
sam da pregovaram s majorom i čujem njegove uvjete.
432 Da mu to kažem?
433 Da. Molim vas. Pričekajte još samo časak! Zelim da pošalje svog
vodiča, poručnika Gomarru.
434 Zašto baš njega?
435 Zato što tačnO poznaje ovaj kraj i ovdašnje prilike. Ono što on kaže, bit
će za nas od dvostruke važnosti.
436 Slažem se i saopćit ću majoru vašu želju.
437 Ipak se moram najprije dogovoriti s pukovnikom.

Obratio sam se njemu, odveo sam ga nekoliko koraka u stranu

i tiho mu rekao kako da se ponaša. Tada smo se pretvarali kao da se

žustro i poluglasno dogovaramo. Izveli smo to tako da je vojnik mogao
ponešto čuti, iako mu ta nije bilo namijenjeno. Napokon pu- kovnik
reče kao da je ljut:
438 Na to nemojte pristati!
439 Ali moramo! — odgovorio sam.
440 Ne! Ne možemo ga prisiliti.
441 Napast ćemo ih, najkasnije jedan sat nakon što se prego- varač udalji.
Ali ne govorite tako glasno jer onaj klipan to ne bi smio čuti!
 Opet smo se počeli tiho dogovarati. Onda sam se pretvarao k&o
da Sam bijesan i rekao glasnije da je mogao čuti vojnik:
442 Nije ni teško ni opasno! i
443 Dapače! Mogu nas sve poubijati!
444 Da, ako vucibatine budu pazile. Ali kladim se da će biti umorni. Mi
ćemo ih iznenada brzo napasti i svladati.
445 U kom pravcu?
446 Prema jugu jer se tamo nalazi brod kojim želimo poći dalje. Provalit
cemo iznenada između dva corrala prema jugu. Probit ćemo se u roku
od jedne minute.
447 Hm! Možda će nam uspjeti.
448 Uspjet će u svakom slučaju. Mora uspjeti. Ali ne govorite tako glasno!
Ovaj čovjek bi nas mogao čuti i onda izdati. U tom slučaju nema nam
spasa.

Još smo se neko vrijeme pretvarali kao da se dogovaramo a onda

smo se vratili nazad ostalima. Na usnama vojnika poigravao je
pobjedonosni smiješak. Bio je uvjeren da je saznao našu najveću
tajnu. Način na koji smo to izveli prevario bi i pametnijeg nego što je
on. Razgovarali smo tako uvjerljivo da se teško moglo po- sumnjati u
podvalu.____________________________________________________________
449 Sve, naravno sve!
450 Oho! S nama su i ljudi s kojima on nema nikakva posla.
451 Ja ne znam. To je njegova stvar.
452 Zelim znati kolika je otkupnina.
453 O tome nema ni govora jer zarobljenike mora sprovesti dalje.
454 Još ćemo vidjeti. Dakle, recite majoru da kao posrednika priznajemo
samo senjora Gomarru!
455 Ako na to ne pristane i pošalje nekog drugog?
456 Onda ćemo ga zadržati kao zarobljenika ili taoca. Samo ćemo senjora
Gomarru opet pustiti jer je on prijatelj našeg vodiča. On vjerojatno već
zna da se ovdje nalazi njegov rođak Gomez.
457 Sigurno je čuo odmah čim je stigao. Da poručim još nešto!
458 Gomarra neka dođe sam, bez ikakve pratnje.
459 Razumije se samo po sebi.
460 Recite nadalje da ćemo zaposjesti sva četiri prolaze između kaktusovih
živica i svakoga prorešetati, tko nam se približi. Vrije- me od ovog
trenutka pa do završetka pregovora smatram kao pri- mirje u toku
kojega ne smiju započeti nikakva neprijateljstva. Ako o tome ne budete
vodili računa, smjesta ćemo ubiti svakog prego- varača. A sad idite!
461 Hvala nebesima! — vikne on, uzdahnuvši duboko. — Kona- čno,
konačno!
 Kad je otišao, upitao je pukovnik:
462 Senjore, vi kao da imate nekakav plan kojim bismo se mogli spasiti?
463 Izvanredan plan. Pobjeći ćemo još za vrijeme pregovora.
464 Nemoguće!
465 Dapače veoma vjerojatno. Barem tako nešto smjeram.
466 Između namjere i ostvarenja obično postoji znatna razlika.
467 Ovdje ne.
468 Tako! Ali na koji način?
469 Prema sjeveru.
470 Znači ne na jug! Ali malo prije ste tako rekli?
471 Zato što sam htio prevariti vojnika. Oni će većinu ljudi upu- titi prema
jugu. Osim toga bi bila prava glupost bježati u tom pravcu jer želim u
Corrientes, dakle prema sjeveru, i zato što nam je onemogućen
povratak na brod.
472 Pa, moramo se probiti
473 Stajat će to krvi!
474 Svakako.
475 Ah, shvaćam vas. Izvest ćete prividni napad na jug, ali ćete se onda
brzo uputiti prema sjeveru?.
476 Svakako.
477 Dakle, smicalica! Mislite li da će vojnici raspoređeni na sjevernoj strani
napustiti svoje mjesto kad budu čuli hice na jugu?
478 Vjerojatno. U tom slučaju možemo mirno pobjeći. Probit ćemo se kroz
živice od kaktusa.

Sav se zabezeknuo od čuđenja.

479 A h. . . tako! Mislite li da ćemo uspjeti?
480 Da. Ako major ne promijeni dosadašnji raspored, mora nam uspjeti, i
to vrlo lako.
481 Pucat će na nas!
482 Sumnjam. Ne puca se na onoga koga se ne vidi i ne čuje!
483 Senjore, senjore, vi tu stvar zamišljate veoma jednostavno.
484 To nije moj običaj. Naprotiv uvijek gledam sve crnije tako da se kasnije
ne razočaram. Poslušajte!

Poprativši svoje izlaganje odgovarajućim pokretima ruku na- stavio

sam:
485 Posjed predstavlja velik četverokut u Čijem se centru nalazi ranč.
Odavde vode četiri prolaza između kaktusovih živica. Major je zaposjeo
prolaze, ali nije postavio vojnike duž čitave linije cor- rala. Straže stoje
 na uglovima i prolazima, ali između toga nema nikoga. I tu se moramo
probiti.
486 Ali, dok probijete rupu među kaktusima, izderat ćete čitavu kožu!
487 U mom kožnom odijelu? Vidjet ćete kako to lako ide. Nije to meni prvi
put. Tišina, čujem korake!

Bilo je čudno što se nisam sjetio da zaposjeđnem prolaze. Ni- sam

mogao učiniti veću nesmotrenost. Ali bio sam čvrsto uvjeren da nas još
neće napasti. Kako su nas, u stvari, mogTHako savladati! Vojnici su se
samo trebali tiho prišuljati i napasti has. Svaki bi otpor bio uzaludan.
Umjesto toga došao je samo jedan jedini čovjek. Nije imao nikakvog
oružja što se za pregovarača samo po sebi razu- mije. Visoka, mršava
spodoba nije bila nekako naročito obučena. Imala je na sebi obično
odijelo gauča. Preko šešira sa širokim obo- dom svezao je šarenu
maramu koju je pričvrstio ispod brade. Crte lica bile su indijanske, vrlo
ozbiljne i mrke. Njegove velike oči kao da nisu znale za prijateljstvo, ali
su zato odavale neobičnu inteli- genciju i jaku volju.

Kad ga je naš vodič ugledao, poskočio je, prišao mu, pružio ruku i
rekao:
488 Napokon si stigao, sobrino! Konačno te vidim! Sad će biti sve u redu!

Mrki čovjek kimnuo mu je glavom i rekao jednostavno:

489 Ostani sjediti! Sto se uzbuđuješ?
490 Da se tu čovjek ne uzbuđuje?
491 Nimalo! Tebe se to ništa ne tiče!
492 Dapače vrlo mnogo kao i svakog od nas. Skupa uhvaćen, skupa
obješen!

—— vjhl SU muji jjiIJ<XICXJ1; u u ijum.* m ■ ■— „ ----------------------

Gomez.
493 Morali bi zato čak platiti!
494 Ali poveo sam ih u propast! A ovaj je senjor mojoj majci za vrijeme
pampera spasio život!
495 Vrlo lijepo od njega. Ona mu se valjda zahvalila.
496 I zato da bude uhvaćen?
497 Uhvaćen? Pa on ima da umre.
498 Cielo!
499 Cega se tu ima plašiti? Sto je, u stvari, umiranje? Neki mora da zaglave
čak i od ruke ubojice!

■— Nemoj stalno misliti na svoga brata!

500 Moram stalno, uvijek nanovo misliti na njega.
501 Pa to ne spada ovamo! — odgovori Gomez.
502 Spada onamo kamo i ja spadam. A sad šuti! Ti si za sebe siguran.
Odmah ću te povesti sa sobom.
503 Idem samo onda ako i ostali pođu.
504 Onda ja tu ne mogu ništa učiniti. Ostani, dakle, ovdje!
Pogledao nas je sve po redu, sjeo je onda preko puta mene i

rekao:
505 Po opisu bih rekao da ste vi onaj Germano?
506 Ja sam taj, — odgovorio sam.
507 Vi imate ovdje glavnu riječ, tako su mi barem rekli, i zato se obraćam
vama. Što mi imate reći?
508 Najprije, i s pravom, htio bih znati što vi imate meni reći.
509 Major mi je rekao da s vama pregovaram kao što ste zaželjeli.
510 Dobro! Da onda najprije utvrdimo osnove na kojima će se pregovori
voditi. Sto zahtijeva major?
511 Sve vas.
512 Da mu se predamo kao zarobljenici?
513 Tako je.
514 Ali ako se ne predamo?
515 Onda će vas poubijati.
516 Što će se s nama dogoditi ako se predamo?
517 To će odlučiti Lopez Jordan.
518 U tom ćemo slučaju zatražiti barem garancije da nitko neće biti ubijen.
519 To vam major ne može dati.
520 Ali, senjore, zar ne shvaćate što vi zapravo tražite? Da se predamo na
milost i nemilost a da prije toga ne dobijemo nikakve garancije,
nikakvo obećanje, ni riječi, čak ni utjehe!
521 Tako je.
522 Na to ne možemo pristati.
523 Lijepo! Prema tome smo gotovi i ja mogu ići.
524 Htio sam samo još pitati što smo skrivili!
525 To me se ne tiče. Sigurno to znate bolje ođ mene.
526 Zapravo smo mi oni koji su nastradali!
527 Nećemo se tu sad svađati! Ja trebam izvršiti svoj zadatak. Drugo me se
ne tiče.
528 Ne možemo se predati. Znajte da smo spremni da pregova- ramo i da se
još ne nalazimo u vašim rukama!
529 Ne? Pa to je ludost!

Bio sam usprkos njegovom ciničnom stavu, potišten dok sam mu

odgovarao:
530 To je vaše mišljenje, ali ne i moje.
531 Svaki je otpor besmislen!
532 Možda nećemo ni čekati da nas napadnete.
533 Znam već! — smijao se on sarkastično. — Poznato nam je!

Svakako je čuo da smo se htjeli probiti prema jugu. Na njego-

vom sain licu vidio da je moj plan urodio plodom. Baš zato nisam pokazao
da se radujem, nego sam rekao:
534 Još se uvijek možemo probiti, čak i ako ste nas sa svih strana opkolili!
Ako nas napadnete, zaposjet ćemo prolaze kroz koje biste mogli doći!
535 Tri čovjeka protiv stotine! — smijao se on.
536 Da, ali ta tri čovjeka imaju preko dvadeset hitaca!
537 No, ne puca se čak ni s revolverima dvadeset puta u mi-

nuti.

On namršti čelo, pogleda me prezrivo, slegne ramenima i reče:

538 Senjore, mogu li vam kazati nešto iskreno, sasvim iskreno?
539 Izvolite samo!
540 Htio sam vam, naime, reći da ste glupan!

Ovom nas je izjavom iznenadio. Moji su drugovi pogledali u mene.

Vjerojatno su mislili da ću se naljutiti i da ću ga napasti. Ali mi to nije
 bilo ni na kraj pameti. Trudio sam se da se glasno ne nasmijem. Nije mi
bilo teško da ostanem miran. Nisam ga gledao ni začuđeno ni ljutito,
nego sam odgovorio: '
541 Ovo što ste rekli ne mogu vam uzeti za zlo. Vi vjerojatno mislite da nam
tako možete govoriti jer se nećemo usuditi da vas kao parlamentarca
napadnemo.
542 Vi se i onako ne biste usudili! — rekao je ponosno. — Ne poznajete vi
mene. Moji su roditelji, doduše, Indijanci, ali sam naučio čitati i pisati
kao i vi. U planinama sam tražio zlato i lovio činčile i pri tom doživio
svakakve opasnosti. Tko bi to sve izveo što sam ja? Ne bih se mijenjao
ni s kim od vas! To sam vam htio reći!

I pored ove samosvijesti ostao sam ozbiljan. Loš čovjek je onaj koji
ne zna što može. Još je gori onaj koji misli da može više nego što je u
stanju. Ali tko očekuje od jednog južnoameričkog Indi- janca da ne
precijeni samoga sebe?

Kako sam ostao ozbiljan, nastojali su i ostali da i oni budu ozbiljni.

Samo kormilar nije mogao šutjeti, nego reče:

zavitiao njime osam do aeset puia oko giave i unua ga i-.u^ dijete položio na
zemlju. Tada se pored njega uspravio, podbočio šakama i rekao:
543 Tako! A sad, senjore, učinite to isto što i ja!

Indijanac ustane, pogleda začuđena Golijatu u lice i reče sav

zbunjen:
544 Da, t o .. . t o .. . to ne mogu!
545 Dakle, u buduće ne precjenjujte svoje snage. Ima nas ovdje tri ili četiri
koji su u stanju da načine ovo što i ja, naime, da vas poput lutke zavrte
u zraku. Osim toga svaki ima još posebne za- hvate, vještine i
sposobnosti za koje biste također rekli kao i sada: »Pa, t o . .. t o . .. to
naravno ne mogu«. Budite sretni što vam nećemo pokazati sve što
znamo!

On je opet sjeo a Gomarra također. Ovaj je pokušao da nečim

zbriše dojam koji je na njega izvela kbrmilarova divovska snaga i zato se
obrati meni:
546 Usprkos svemu ne može vam vaša snaga ništa pomoći. Sto vrijedi snaga
diva protiv kugle! A vi, senjore, vi ste sigurno naj- neviniji od svih. Ne
znam samo na osnovu čega su vas tako opisali!
547 Zar tako! Pričali su vam nešto o meni?
548 Da. Prema onom što sam o vama čuo, morao bi se čovjek plašiti već od
vašeg pogleda. Pogled vam je navodno oštar, isto tako i um pa svakom
možete pročitati misli čim se nekom rode u glavi! Ali vi niste u stanju da
se s nama borite! Ne usuđujete se da svoj život stavite na kocku. Vi ćete
nam se predati.
549 Naravno! Ali bih rado htio da ishodim povoljne uvjete.

na
550 Za sebe nemojte očekivati povoljne uvjete.
551 Ni za svoje drugove?
552 Možda.
553 No dobro, iznijet ću vam sada svoje prijedloge. Nadam se da će se
usprkos svemu naći i za mene neke olakotne okolnosti. Zahtijevam da
moj vodič i njegova majka budu pušteni slobodu,
Mi ćemo se u tom slučaju predati...
554 Dobro.
555 Moramo li predati oružje ...
556 Bezuvjetno.
557 Ali zato ćemo sve ostalo, na primjer novac, zadržati.
558 Što još! — upitao je podrugljivo.
559 I konje. Potrebni su nam za jahanje.
560 Ivonje? Pa imate samo jednog!
561 Onda vi ne znate da su naši konji na brqdy. Već se zbog njih moramo
vratiti onamo. Uzeli smo samo jednog za bolesnu majku našeg vodiča.
562 Ah tako! Dakle, dobro, konje ćemo već dovesti. Sto još ŽELITE?
563 I nećete n^s vessati? Oplcolit ćete naa tako da ne moiemo pobjeći.
564 Jeste li napokon gotovi?

-r- Da. Tačno za pola sata očekujem vaš odgovor, ni prije ni poslije,
inače pucamo. Odmah eu.dsti j^pogjesti prolaze.

Dao sam znak yerbaterima, Oni i kormilar zajedno s kapeta- nom

pošli su odmah da se po dvojica postave s puškama na odre- đenim
mjestima. Gomarva ja oatao kraj vatre dok to nije bilo obav- Ijeno,
stavio mi je ruku na rame i rekao:
565 Senjore, bit će najbolje da sami raščistite stvar s majorom koji će vam
na sva pitanja odmah znati reći što vas ?anima.
566 Na koji način?
567 Pođite sa mnom.
568 Hvala lijepa! Previže od mene zahtijevate!
569 Dođite kao parlamentarac pa ćete biti nepovredivi!
570 Znam ja to! Nisu jednom prekršili riječ!
571 No, dobro, neka onda major dođe k vama!
572 Može bez brige. Kad nas se nitko ne mora bojati vjero- lomstva.
573 Dajte mi časnu rijee da eete majora smatrpti parlamentar- cem i čim
ushtjedne da ćete ga pustiti da se vrati nazad?
574 Da.
 —» Gospodin pukovnik također?
575 I ja također, — odgovorio je upitani.
576 Onda ću mu to reći.
577 Lijepo, — potvrdio sam. — AU mi ne želimo da netko drugi dođe. Ili
major ili nitko. Jeste li razumljeli? Želimo odmah saznati što ste
odlučili. A da biste majaru mogli objasniti sve ono što ste ovdje vidjeli i
saznali, trebat ćete sat vremena. Pucat ćemo na svakoga tko dođe prije
ili posl'ije toga vremena. U koliko nas na- padnete, ustrijelit ćemo
rančera i njegovu obitelj.
578 Znači, mi smo gotovi?

Zatim me čudno pogleda i reče:

—. Senjore, ne mogu drugačije, zaista ne mogu. Vi niste ništa krivi.

Svakako vam to moram reći prije nego što krenem. Prevarili su me.

Nasmiješi se, okrene i ode. Gledao sam za njim dok se nije izgubio
u tamnom prolazu. Tada rekne traper:

—» često puta nisam shvaćao što namjeravate i tek sam kasnije

ustanovio da ste nešto mudro smislili. Ovaj put zaista ništa ne razu-
mijem. Zašto trpite grubosti toga čovjeka?

t— Da bih ga zavarao, što mi je izgleda i uspjelo. On je o meni

stekao dojam da sam plašljivac. To je dobro. Treba da bude uvjeren da
nismo ni dovoljno lukavi ni odvažni da bismo se odavde izvukli.
Uostalom sad nemamo vremena za duga objašnjenja. Moram odmah u
corral.
579 Unda pucajte, 0naK0 KaKo sam reKao.

Pošao sam uz šupu prema vratima koja su od ranča vodila u

sjeverni corral. Ona su se sastojala iz jakih drvenih trupaca koje ni konj
ni bik nisu mogli provaliti. Da bih se mogao provući, morao sam dva
stupca maknuti u stranu. Tada sam ušap u corral.
 Bio je prazan. Mjesec još nije izašao, ali sam ipak dosta dobro
vidio. Iz opreza trebalo je ispitati svaki dio corrala da vidim prijeti li mi
negdje kakva opasnost. Ali, zato nisam imao vremena. Osim toga bio
sam siguran da mi je naš položaj jasan.

Stajao sam na ulazu, iza mene ranč, lijevo i desno pružali su se

corrali a naprijed, koso ispred mene četvrti. Ograde tih corrala bile su
visoke kaktusove živice. U oba ugla, s lijeve i desne strane nazirala su
se vrata iz balvana, ista onakva kroz koja sam malo prije prošao. Tamo
su se nalazili vojnici koji su čuvali prolaze. Međutim, sredinu kaktusove
živice koso ispred mene nitko nije čuvao. Tamo sigurno nije bilo nikoga.
Tamo smo se morali probiti. Pošao sam onamo.

Tlo je bilo izgaženo tako da se moji koraci nisu mogli čuti. A sam
corral bio je tako velik da me straža ni u kom slučaju nije mogla vidjeti.

Kad sam dospio do živice, legao sam na zemlju i slušao. Nigdje ni

žive duše.

Sad sam počeo najteži dio posla, rezanje otvora u kaktusovoj živici.
Jako se varate ako mislite da je to lagan posao. Nisam smio u njoj
načiniti običan otvor jer bi on bio vidljiv s druge strane ograde, a mogao
je netko proći i otkriti ga još prije nego što se kroz njega provučemo.
Morao sam prorezati vrata koja bismo otvorili tek u času potrebe.

U kaktusovoj živici urežu se uski prorezi u obliku vrata. Ali veoma

je teško načiniti te proreze. U tu svrhu potreban je izvan- redno oštar
nož. Srećom je moj bio takav, iako i on ne bi mnogo pomogao da je
kaktus bio suvlji. U tom bi se slučaju čulo šuštanje koje bi nas moglo
izdati. Zato sam u živici izabrao najsočnije i naj- tanje mjesto. Uz to
treba paziti na bodlje, koje ukoliko dospiju pod kožu, stvaraju teške i
bolne rane.

Tu mi je opet pomogao moj kožni kaput. Zakopčao sam ga, digao

ovratnik, navukao šešir duboko na lice, a rukave spustio što niže.
 Zatim sam legao na tlo i polako se privlačio živici, drobeći usput bodlje
leđima i dobro uvijenim i zaštićenim rukama. Morao sam raditi vrlo
oprezno da ne bih previše šuškao.

Prošlo je više od četvrt sata dok sam završio posao. Onda sam se
vratio vatri gdje sam zatekao sve u najboljem redu.
580 Dakle, — reče pukovnik, — bojali smo se za vas.
581 Bilo je teško prorezati vrata u kaktusu.
582 Zar je moguće! Zaboga, kako ste to izveli?
583 Jednostavno sam nožem prorezao otvor u kaktusovoj živici!
584 I to još noću. Zanima me kako izgleda vaša koža!
585 Kao što je i izgledala. Ali sad na posao. Vrijeme je da izvr- šimo
posljednje pripreme.

Izveo sam konja iz šupe i proveo ga kroz vrata u corral. Pri- vezao
sam ga uz jedan balvan tako da mi je u svako doba odmah bio pri ruci.
Sitnice što smo ih imali uza se, razdijelio sam među sve. Time smo bili
gotovi i sad smo mirno mogli čekati da dođe major.

Tačno poslije jednog sata javi nam kormilar da se kroz prolaz netko
približava. Osmorica što su bila na straži kod prolaza, ostali su tamo, a
mi ostali posjedaamo uz vatru.

Covjek koji se približavao imao je oko pedeset godma i bio je

vojnički obučen, ali bez oružja. Prišao nam je, pred pukovnikom se lako
naklonio i obratio mu se, ne osvrćući se na nas ostale:

—: Senjore, željeli ste sa mnom govoriti. Učtivost mi nalaže da vas

poslušam.

Pukovnik se pravio kao da ga ne vidi i ne čuje. Samo me je

pogledao i na taj način upozorio da preuzmem riječ. Ja odmah
odgovorim:
586 Vrlo ljubezno od vas, senjore. Mislio sam da ćemo se mnogo brže
sporazumjeti s vama, gospodine, nego s vašim ljudima.

Govoreći to polagano sam se digao. On me prezrivo pogleda:

587 Tko ste vi?
588 Nadam se da vam je poznato.
589 Može biti. Ali ja ne govorim s vama, nego sa vašim pretpo- stavljenim,
sa senjorom pukovnikom.
 Njegovo mi se ponašanje nije svidjelo i ja sam ga na to upo- zorio.
590 Čini mi se da se varate, senjore. Ja nisam podređeni vašeg pukovnika,
nego zapovjednik ove male grupe.

On prezrivo slegne ramenima:

<— Ne govorim s vama. Vi niste oficir. Moram govoriti s pu-

kovnikom.
591 To ne možete od njega zahtijevati jer ni jedan lojalan oficir ne pregovara
s buntovnikom i ustanikom. Meni je to kao civilu lakše, a da pri tom
moja čast ne bude oskvrnuta.
592 Tormento, — skoči on. — Kaznit ću vas ako me budete vrijeđali.
593 Za sad to ne možete jer me najprije morati imati u rukama.
594 Ne brinite, to će se uskoro desiti.
595 Može biti. Sto više ja vjerujem u to, zato sam i htio govo- riti s vama.
596 Već sam vam rekao da s vama nemam što razgovarati.
597 Onda mi senjore nije jasno, zašto ste se uopće potrudili ovamo. Naš je
razgovor završen.

Na to sam se opet okrenuo prema njemu, vratio se nekoliko koraka

i sjeo mu sučelice. Osjetio je da je prvu kartu izgubio-. To ni u kom
slučaju nije poboljšalo njegovo raspoloženje. Vidjelo se na njegovom licu
da nam ne misli ništa dobro, ukoliko mu do- padnemo šaka.
598 Što oni tamo traže? — upita pokazujući na naše straže.
599 Cekaju na moj mig da pucaju u svakoga tko nam se pri- bliži.
600 Slobodno ih povucite. Oni ničem ne služe, a za četvrt sata nećete imati
što zapovijedati.
601 U to sam čvrsto uvjeren.
602 Zašto onda izigravate vojnika kad še u to ništa ne razu- mijete!
603 Molim, bez ovakvih primjedbi. Možda sam bolji vojnik od Vas, iako rat i
pobune ne spadaju u moj zanat. Nemojte o meni krivo suditi. Za mnoge
majore bilo bi bolje da su postali drvosječe.
604 Diabolo! Zar konačno pokazujete oštricu koju Gomarra tvrdi da nije
osjetio. Meni je samo drago što pregovori postaju malo življi, nego što je
to izgledalo na početku.
605 t>akle, počinimo već jednom!
606 Dobro, ali prije svega ono najvažnije pitanje: U svakom sluČaju mogu
otići kad god zaželim.
607 Nije sasvim tako.
608 Stavljate li neke uvjete?
609 Da. Ako nas vaši vojnici napadnu dok ste vi još ovdje, onda ne jamčim
za vaš život.
610 Oni to neće učiniti.
611 Onda ste kod nas sigurniji nego kod oficira vaše stranke, — uvjeravao
sam ga.
612 Oni vam u svakom slučaju neće poštedjeti život.
613 Svejedno mi je. Vi znate kako stvari stoje. Zar mislite, zaista, da nam
nema spasa? — upitao sam.

U to sam potpuno siguran, senjore.

614 Zaboravljate da se možemo braniti!
615 Čim svane, možemo vas vidjeti. Onda ćemo se probiti kroz kaktuse i
napasti vas.

-r- To isto možemo i mi učiniti. Probiti se kroz kaktuse i pobjeći.

616 Ali nemate konje.
617 To lakše se možemo sakriti u grmlju.
618 Tako daleko ne biste ni stigli.

^ Sad budite tako Ijubazni i kažite mi, zašto biste se usudili tek po
danu probiti kroz kaktuse?
619 Odmah se viđi da niste oficir, jer se ne razumijete u tak- tiku. Dok se mi
izvana probijamo kroz kaktus, vi nas iznutra možete obašuti kuglama.
620 Kakva sreea za vas da se nismo sjetili da se probijemo krož kaktuse.
621 Mi bismo vas već dostojno dočekali. Ono što ne bišm© do- hvatili
mecima, učinile bi naše bole.
622 Strašno! Pomislite samo na to, senjore Hilario!
Ove ironične riječi uputio sam traperu koji je samo ozbiljno kimnuo glavom, a
major je nastavio:
623 Vi ne možete ni zamisliti kako se teško može probiti kroz kaktuse, Zato
su potrebne sjekire, bradve i motke. A buka i šumovi što se pri tom
poslu stvaraju! Odmah bi tisUću mojih vojnikal bilo na licu mjesta.
624 Tisuću? — upitao sam. — Ja sam mislio četiri stotine!
625 Varate se. Imam ih tisuću. Vidite đa ne inožete pobjeći.
Ako imate zaista toliko ljudi, onda ne možemo misliti na

bijeg.
626 Svakako bi to bila ludost, Predajte se na milost i nemilost. Ako se
predate bez borbe, učihit ću sve što je u mojoj moći da budete što blaže
kažnjeni.
627 I moji drugovi?
628 Da.
629 A vodič sa svojom majkom?
630 Oboje su slobodni. S njima nemamo ništa.
 ■— Možemo li slobodno jašiti s vama? Nevezani?
631 Ne. Na to ne mogu pristati!
632 U pogledu ostalih pojedinosti mogli bismo se složiti, ali PRI ovom
ostajemo.
633 Ja od toga ne odustajem. Dat ću vam još deset ihiiiuta za razmišljanje.
Poslije toga su naši pregovori završeni i ja s vama kaO pregovarač
nemam više nikakva posla.
634 Dobro. Đođite u kuću!
635 Sto eu tamo?
636 Da vas uvjerimo da s parlamentarcem znamo biti učtivi.
637 Ako je to razlog poći ću vrlo rado. Cijelog dana nisam pio drugo nego
vodu. Možda ima još koja dobra kapljica na ranču.

Kormilar odveže ženu. Ona je trebala poći sa mnom i majorom. Kad

smo stigli u kuću pošla je da donese vina, kruha i mesa. Pri- čekao sam
dok sve stvari nisu bile na stolu. Kad je majOr sjeo ŽA stol da jede,-
rekao sam:
638 Sad samo jedite. Ja idem. Dakle, deset minuta nam dajete viremena?
639 Deset minuta od ovog trenutka!
640 Mi ćemo se dogovoriti u šupi.
641 Zašto ne uz vatru?

strožije postupiti.
642 Vi ste vrlo oprezni. Valjda ne spremate nekakvu zavjeru protiv mene?
643 Nije nam ni na kraj pameti!
644 Mogu, dakle, ići kad god zaželim?
645 Kad god to želite! — odgovorio sam.
646 Dobro. Onda se posavjetujte. Ali vam još jednom napomi- njem da
nemate drugog izlaza, nego da se predate.

Napustio sam majora i opet izašao napolje.

Iako drugovima nisam ništa rekao, oni su već znali da se po- javio
pogodan trenutak. Dok sam bio s majorom u sobi, oni su se povukli
prema vratima u corral i već odvezali mog konja. Tamo su me čekali s
mojim puškama.
647 Idemo? — upita pukovnik.
648 Da, — odgovorih. — Brzo, ali tiho. Prije toga vratimo bal- vane na
njihovo mjesto da major ne ustanovi odmah, na prvi pogled na koji smo
način pobjegli.
 Tako smo učinili i odmah krenuli. Ja sam vodio konja jer je uz
mene bio najmirniji. Kad sam došao do živice, pomaknuo sam puškom
otvor i provukao sam se van. Nikoga nismo čuli ni vidjeli. Ostali su
došli za mnom. Tada smo krenuli tiho u polje. Konju sam stavio ruku
na nozdrve da ne bi glasno frknuo ili zarzao. Zaustavio sam se tek kad
smo bili pet koraka daleko od kaktusove živice.
649 Zašto ovdje? — upita pukovnik. — Zašto ne bismo pošli dalje?
650 Zar pješice? Tako da po danu nađu naše tragove i onda nas stignu?
Moramo pribaviti konje.
651 Ali odakle da ih uzmemo?
652 Od vojnika.
653 Da ih ukrademo?
654 Da. Pod ovakvim okolnostima to nije krađa, osim toga uvje- ren sam da
nijedan od njih nije svoga konja kupio.
655 Ali ako vas opaze, uhvatit će vas ili će nas otkriti.
656 Ni jedno ni druga.
657 Ali kako ćete pribaviti deset konja?
658 Ovisi o okolnostima.
659 Hm! Vi postupate kao profesionalni konjokradica!
660 Morate tako postupiti ako želite doći do konja. Sa mnom će poći samo
senjor Mauricio Monteso. Puške nećemo ponijeti jer, mislim, da će nam
biti potrebni samo noževi. Ostali će pričekati dok se ne vratimo.

Krasti konje! — smijao se yerbatero tiho pred sebe. — Bit će to

veoma zanimljivo. Idem rado s vama.

Opet smo se odšuljali do kaktusove živice, ali dalje u desno gdje

sam pretpostavljao da se nalaze vojnici. Ubrzo smo čuli dah- tanje
konja.
661 Lezite sada na zemlju, — šapnuo sam yerbateru. — I pu- žite za mnom,
ali tiho, posve tiho!
662 Hoćemo li uspjeti? — upitao je radoznalo.
663 Svakako. Uzet ćemo najbolje konje što ih imaju. Ali ja hoću još više,
mnogo više.
664 Ukrasti?
665 Da. Cak jednog čovjeka!
666 Jeste li pametni?
667 Naravno. Ali, govorite tiše! Inače će mi lovina umaknuti.
668 Na taj način nećemo moći ukrasti konje, osim toga ćete sebe i mene
izvrći opasnosti.
669 Cim to primijetim, odmah ću odustati.
670 A koga želite ukrasti?
671 Nikog drugog nego gospodina poručnika Gomarru.

-^Zašto baš njega?

672 Da kaznim njegovu obijest i zato što on vrlo dobro poznaje ovaj kraj.
Vodič je ovim ljudima. Ako ga prisilim da pođe s nama, oni nas neće
moći slijediti, a nama će dobro doći.
673 To je pametno!
674 Zar ne? Ali moramo se požuriti. Prošlo je već deset minuta kako sam
napustio majora. On sjedi još za večerom, ne sluteći ništa. Cim opazi da
smo nestali, dići će veliku uzbunu. Hajdemo!

Nismo morali daleko ići. Poslije nekog vremena vidjeli smo pred
sobom obrise konja koji pasu. Najbliži je bio najviše dvanaest koraka
daleko.
675 Pričekajte! — šapnuo sam yerbateru. — Nemojte se odavde micati dok
se ne vratim!

Gdje pasu konji, mora se nalaziti i pastir, čuvar ili stražar. Njega je
trebalo učiniti neopasnim. Polako sam puzao dalje dok se nisam našao
među konjima. Tada sam iza jednog konja vidio ne jednog nego dva
čuvara. Sto sad! Zar sam mogao odjednom napasti dvojicu? Dok jednog
svalim i spopadnem drugog, mogao je ovaj zvati u pomoć. Ipak sam se
privukao bliže. Razgovarali su. čuo sam posve jasno njihove glasove. I
skoro sam pljesnuo rukama od radosti kad sam u jednom od njih
prepoznao glas poručnika Gomarre.

Računao sam da ću ga morati dugo tražiti, a sad sam nabasao

upravo na njega! Nisam ih mogao napasti obojicu odjednom. Raču- nao
sam da je Gomarra slučajno, na trenutak navratio ovamo da vidi svog
konja pa da onda opet ode. Zato sam otpuzao još komad puta i ostao
ležati u visokoj travi. Čekao sam kojih pet minuta kad su s
ranča.počeli odjekivati uzbuđeni povici:
676 Ovamo svi! Nitkovi su nestali! Sakrili su se! Ovamo, ovamO!

Bio je to major. Iza mene prema kaktusovim živicama čuo se

žamor i žurni koraci. Pošao je i Indijanac, poručnik. Zurio se u pravcu

ranča i morao je proći pored mene. Sad je bio tu.
 Nije me vidio. U času kad je htio proći, zgrabio sam ga za nogu.
Pao je na zemlju i za tren oka bio sam na njemu i stisnuo ga 2a
 NJ IVAII na strazi. ja SAM pio prvi. <jomarra JE j.ezao

Kraj iRiKiie.

Mjesec je bio visoko iznad nas i bacao svoje magično svjetlo na

camp. Zabe su kreketale u obližnjim barama koje je napunio pampero.
Inače se svuda po ravnici rasprostrla tišina.

Da drugove ne bih smetao svojim koračanjem, sjeo sam, podi- gao

oba koljena, oslonio na njih lakat i na ruku naslonio glavu. Sto čovjek
misli u takvim trenucima? Tko to zna. Tko bi to kasnije znao rećil
Možda čovjek misli na mnogo stvari ili možda ni na što. Cesto je to
svojevrsna polutama u kojoj se nalazi naša svijest. Tako sam sjedio
duže vremena dok nisam čuo kako mi netko tiho šapće:
677 Senjore?

Bio je to Gomarra.
678 Sto želite? — upitao sam.
679 Hoćete mi nešto reći, onako sasvim iskreno?
680 Svakako, ako budem znao.
681 Rekli ste da vam se sviđam. Nije li to bila ironija ili siv. mi se možda
rugali?
682 Ne, senjore, mislio sam ozbiljno kad sam vam rekao da mi se sviđate.
683 Dakle, nemojte me smatrati djetinjastim. Ali ponekad se i najtvrđim
ljudima dešava da postanu meki. U takvom jednom trenutku htio bih
vas upitati zašto vam se ja sviđam. Molim vas, senjore, budite tako
dobri pa mi recite!

Kako se njegov sadašnji nastup razlikovao od onog prvog! Njegov je

glas zvučao gotovo meko. Možda je zaista bilo tako kao što je rekao. Ni
sam ne znam zašto je taj čovjek izazvao u meni više nego površan
dojam. I taj dojam nije bio loš, nego dobar. Antonio Gomarra imao je
sigurno i takvih doživljaja koji su ga doveli u takvo stanje duševne
blagosti. Izvana je na njemu bila rapava Iju- ska, ali je u njoj bila dobra
jezgra. Nisam mogao vidjeti njegovo lice. Ali činilo mi se da bih na
njemu morao vidjeti crtu sjete, crtu koja bi mi bila simpatična. Zato
sam ljubazno odgovorio:
684 Reći ću vam. Mislim da imam pravo ako ustvrdim da vi prije niste bili
ovako mrki i ogorčeni kao što ste sada. Zalostan do- gađaj izazvao je
ovu promjenu?
685 Svakako.
686 Mogu li saznati koji je to događaj?
687 O tome ne volim govoriti.
688 Ali ako čovjeku nešto leži na srcu, ne može se toga riješiti ukoliko to
nijemo nosi sa sobom, a ne povjeri se nekome tko će ga razumijeti!
689 Istina je! Ali nađite vi meni nekoga kome bih se mogao povjeriti,
senjore! Nema takva čovjeka!
690 O ipak! Izgleda da ste postali čovjekomrzac. Ali znajte da pored zlih ima
daleko više dobrih ljudi!
691 Ne mislim to osporavati, ali što vrijedi govoriti o onom što je prošlo i što
se ne da promijeniti?
692 Podijeljena tuga samo je pola tuge. Valjda poznajete ovu staru izreku?
693 Isto tako je istina kad kažemo da je podijeljena tuga dvos- truka tuga. I
što bih imao od toga da zaista nađem nekog tko bi sa mnom istinski
suosjećao? Da li bi mi mogao pamoći da se osvetim? Da li bi on meni
mogao dovesti onoga koga godinama tražiftrda bih ga kaznio? Ne,
zacijelo ne! Zato ne uviđam zašto bih razgovarao o stvarima koje se ne
daju promijeniti.
694 Ako nećete, ne mogu vas na to prisiliti. Ali, slutim što vas je toliko
ogorčilo.
695 Vi? Nekakav stranac?
696 Da. Nije li to umorstvo vašeg brata?
697 Senjore, — upitao je iznenađeno, — što znadete o Juanu, mom bratu?
698 Da je ubijen, rekao mi je vaš rođak, naš vodič.
699 Taj brbljavac! Tko mu je dopustio do govori o meni?
700 Nemojte se na njega ljutiti! Da nije to rekao, vjerojatno ne biste više bili
među živima. Tako ste nastupili protiv mene i tako me teško uvrijedili
da bih vam odgovorio, ali ne riječima, nego sasvim drugačije da mi prije
toga vaš rođak nije pričao o vama.
701 Pa ja sam bio parlamentarac!
702 Takav treba da bude dvostruko uljudan i oprezan. Priznat ćete i sami
da niste bili ni jedno ni drugo. Vaš je život visio o niti Cuo sam da ste
od ubistva vašeg brata postali posve drugi čovjek. I to je razlog što
suosjećam s vama, o čemu ste malo prije željeli čuti.
703 Dakle, to je bio razlog!

Sutio je neko vrijeme i nisam ga prekidao. Ako je o tome htio

govoriti sa mnom, onda neka počne sam. Tek poslije dužeg vremena
upitao me:

—- Je li vam moj rođak rekao sve što zna?

704 Ne znam koliko je upućen u stvar. On mi je samo rekao da je vaš brat
ubijen.

—Mnogo više i ne zna. Nisam ni njemu htio reći. To i onako ne bi

imalo nikakvog smisla.
 •— Onđa vjerojatno nećete reći ni meni, jednom strancu.
705 Možda ipak, senjore.
706 Radovat će me ako budete u mene imali povjerenja.
707 To je upravo ono, senjore! Imam povjerenja u vas. Vi ste, doduše, moj
neprijatelj. Ja sam vaš zarobljenik i ne znam što na- mjeravate sa
mnom. Ali vi tako postupate s ljudima da ne ulije- vate strah niti
izazivate pravo neprijateljstvo. Uviđam da sam se, što se vas tiče, jako
prevario. Čuo sam usput vaš razgovor i sada znam kakav ste čovjek.
Vaša mala družina ima da zahvali samo vama što ste nam umakli. I
kad pomislim kako ste mene uhvatili,
uiaco. imate n stvarno taKve namjere.'-----------------------------------------------------------------
708 Da.
709 I onda idete u planine?

—■ Možda i preko njih sve do Perua.

710 Ovo me posljednje najviše iznenadilo. Možda ćete slučajno . naći trag
koji sam dosad uzalud tražio. Krv moga brata vapi za osvetom.
Slušam taj vapaj u svojoj nutrini i danju i noću, pa ipak je do sada
uzalud u meni odzvanjao. Ali, ako vi idete u onaj kraj, onda sam
uvjeren da vašem oku onaj trag neće izmaći.
711 Previše se pouzdajete u mene! Koliko je star taj trag?
712 Mnogo godina. Postoji tačka odakle počinje i odakle sam ga uvijek
iznova počeo tražiti, ali sam ga svaki put nanovo izgubio. Ako vas
dovedem do tog mjesta, možda biste vi m og l i . .. ipak ne, jer je to
jednostavno neizvedivo!
713 Sto?

—■ Da bi netko, pa bio on ne znam kako mudar i oštrouman,

mogao otkr,iti ubojieu i u slučaju kad bih ga poslije toliko godina
odveo na mjesto zločina.

—. Dakle, o tome nema ni govora.

714 Pogotovo što je to mjesto u takvoj surovoj pustoši u kojoj oluje već
poslije nekoliko dana brišu svaki i najmanji trag.
715 Je li vaš brat tamo sahranjen?
716 Da.
717 I njegov je grob jedino uporište koje vam služi u potrazi za ubojicom?
718 Ne. Srećom je tu još boca.
719 Kakva boca?
720 Boca s vrpcama koju je ubojica pokopao zajedno sa svo- jom žrtvom.
721 Vrpce? Mislite li možda kipue, peruanske dokumente, ispi- sane
čvorovima? Ovo ne smijete prešutjeti. Morate mi ispričati sve što se
dogodilo!
 Nehotice sam morao pomisliti na Sendadora na koga sam već
ranije počeo sumnjati. On je imao uza se samo stare crteže, obadva
plana. Yerbateru nije ništa rekao o kipuima. Sakrio ih je da ne bi
pali u ruke nekom tko bi ih mogao odgonetnuti i onda naći skri-
veno blago. Sta onda ako su to isti kipui 0 kojima je sad govorio
Gomarra! Iznenadilo me ono što sam čuo i posljednje sam riječi
izgovorio u žurbi. Zato me Indijanac zapitao:
722 Sto vam je? Kao da ste .se začudili, senjore!
723 Spomenuli ste kipue koji me veoma zanimaju.
724 Zar se razumijete u te čvorove i vrpce?
725 Dospjelo mi je u ruke nekoliko knjiga koje se bave odgo- netavanjem
kipua! Osim toga prilično dobro poznajem jezik, kojdm su pisani.
Ipak sumnjam da ću ih moći dešifrirati.
726 Je li to teško?
727 Vrlo teško. Veliko je olakšanje kad se zna na što se takav kipu odnosi.
Možda će pod ovakvom pretpostavkom i meni poći za rukom da čvorove
bar djelomično protumačim.
728 Kad bih samo znao na što se ti kipui odnose!
729 Možda bi se to dalo pogoditi? Jesu li oni u uskoj vezi sa umorstvom
vašeg brata?
730 Naravno, senjore.
731 No, onda mi ispričajte kako se zločin odigrao! Možda ću naći neku vezu
između njega i sadržaja tajanštvenih čvorova. Gdje se to dogodilo?
732 Gore u pustoj Pampi de Salinas u bolivijanskim Andama. Poznajete li
ih?
733 Nisam još nikada bio u Južnoj Americi pa prema tome-ni u Andama. Ali
sam u Pampi de Salinas čitao. Zar je taj predjel zaista tako tužan kako-
ga opisuju?
734 Neizmjerno. Po nekoliko dana čovjek ne susreće ništa drugo osim jedne
vrste biljaka solnjača, nema tamo ni drveća ni grmlja. I ja ne bih nikad
dospio onamo da me nije namamio lov. Morali smo proći onuda ako
smo htjeli doprijeti do područja gdje činčila ima u izobilju.
735 Ima li tamo neko slano jezero?
736 Vrlo veliko. Pokriva dno prostrane, usamljene doline. Kažu da je, prije
nego što su ovamo došli bijelci, uz ovo slano jezero bilo mnogo
naseobina koje su stradale u ratu. Od njih sad više nema ni traga.
737 Možda su ruševine potonule što se događa, naročito u pre- djelima gdje
ima vulkana.
738 Tamo ih ima svuda.
739 Ui je jezero prije bilo manje, a onda naraslo i potopilo ih. Ima li to jezero
pritoka?

—- Da, ima ih više. Ali su maleni i kratkog toka.

740 Cuo, sam da je to jezero prekriveno čvrstim slojem soli?
741 Da. On je toliko debeo da se preko njega može prelsziti, pa čak i jahati.
Često puta sam tako prelazi preko njega. U kišno doba godine nabujaju
potoci i onda podignu taj sloj soli. Tada on pliva na vodi i puca a na
mjestima postaje tako mekan da se ne može prelaziti.
742 Na taj se način razina jezera vjerojatno podigla pa je sada mnogo veće
nego što je bilo ranije.
743 Kako to?
744 U njemu ima sve više vode jer se na površini jezera na- lazi slani
pokrivač koji zadržava sunčeve zrake pa se ne može ispa- riti sva
 količina vode koja dotiče. Prema tome može se pretpo- staviti da" se
jezero polako uzdizalo i pri tom potapalo ruševine na- selja koja su ae
nalazila na nekadašnjim njegovim obalama. Dakle, tamo gore izgubili
ste brata. Bilo je to sigurno za vrijeme lova?
745 Jtsm sie sarai s vasuu uiđiuun---------------------------------------------
746 Ne. Dvije se osobe nisu smjele same uputiti u taj kraj. Bilo nas je osam,
sve sami vješti lovci i iskusni poznavaoci Anda. Pre- noćili smo kraj
jezera i grijali se uz malu vatru koju smo teškom mukom održavali s
pomoću solnjača. Ujutro smo se spremili da odjašimo dalje. Mazga
moga brata odlutala je i on ju je pošao tražiti. Htjeli smo mu pomoći, ali
je on mislio da nije potrebno. Kako smo toga dana trebali prevaliti
dobar komad puta, rekao je da ne gubimo vrijeme, nego da odjašimo
naprijed.
747 Nema li tamo divljih zvijeri?
748 Barem ne krvožednih. Rijetko zaluta onamo poneki jaguar jer te
životinje znaju da bi tu uginule od gladi budući da lešinari počiste sve.
749 A može li se naići na ljude kojima se ne smije vjerovati?
750 Teško. Postoji doduše prijevoj preko Anda. Ali je veoma visok i tegoban.
Tko misli preko njega prijeći taj mora biti vrlo smion i iskoristiti najbolje
godišnje doba jer put vodi kroz doline koje su gotovo do gore ispunjene
snijegom. Ponekad zaluta onamo poneki smjeli kopač zlata koji može
tamo izdržati samo po neko- liko tjedana.
751 To sam i mislio!

Ove su mi riječi izmakle jer sam nehotice morao pomisliti na

umrlog rođaka rančara Biirglija.
752 Sto ste mislili? — upitao je znatiželjno Gomarra.
753 Sreo sam kopača zlata koji je bio tamo gore.
754 Sasvim sam? Zbilja? Morao bih ga poznavati. Samo su se dva čovjeka
usudila poći sami gore, naime, ja i stari Gambusino.
755 Znadete li mu pravo ime?
756 Ne. Svi su ga zvali samo Gambusino. Ali znam da je prijeko u Bandi
Oriental imao rođake, ako se ne varam, u blizini Merce- desa.
757 Tačno je. Poznajem ga.
758 Kakav slučaj! Znadete li gdje se sada nalazi?
759 Mrtav je. Bio sam kraj njegove smrtne postelje.
760 Mrtav! Umro u krevetu umjesto da po običaju pravih gam- busina
nestane u planinama! Uvijek je bio tih i povučen. Teško ga se moglo
navesti na razgovor. Mora da mu je nešto ležalo ha srcu. Ne znate ništa
o tome?

Odgovorio sam izbjegavajući pravu istinu. Umirući mi je pri- znao

da je vidio kako je neki čovjek — Sendador — nekoga ubio. Bflo je
sigurno da je ubijeni Gomarrin brat a ubojica Sendador.

Odgovorio sam, dakle:

761 Zašto bi on prema meni bio povjerljiviji nego prema nekom koga je
mnogo bolje poznavao?

Možda imate posebnog interesa da o tom nešto više saznate?

762 Vjerojatno. Je li taj Gambusino znao da je vaš brat ubijen?
763 Ne. Nisam mu o tome ništa rekao. Osim toga bio sam sa- svim slučajno
s njim samo nekoliko sati. On mi je nagovijestio da radije voli biti sam.
Kako sam i ja želio isto, razišli smo se. Kad smo se opet sreli, nismo
razgovarali osim što smo se pozdravili i postavili nekoliko uobičajenih
pitanja. Ja nisam ništa saznao od od njega, a on nije od mene.
764 Dakle, to je jedini čovjek koga ste ponekad sretali tamo gore?
765 Uglavnom jedini, izuzimajući, naravno, ponekog lovca na činčile za koga
se moglo reći da je s poštenim namjerama pošao u brda.
766 Znači, ima i takvih za koje se to ne bi moglo reći?
767 Da. To su hulje koje se izdaju za arrierose i dokazuju put- nicima da
postoji dobar prijelaz preko Anda. Takvi putnici obično stradaju. Nikad
se više ništa ne čuje o njima. Ali vodiči, arrierosi uvijek se sretno
vraćaju nazad. Takvom jednom nitkovu dopao je šaka moj brat.
768 Gotovo da posumnjam jer je on isto tako dobro poznavao prilike kao i vi.
Nije se valjda povjerio takvom jednom čovjeku.
769 Ne. Ali ga je on napao i ubio.
770 Kako znadete na koji se način stvar odigrala? Nakon što je bio ubijen,
nije vam više ništa mogao reći.
771 Još je bio živ. Ubojica ga je ostavio, misleći da je mrtav.
772 I tako ste ga našli?
773 Da, senjore. Srce mi i sada zadrhće kad se toga sjetim. On je ostao za
nama, a mi smo odjahali naprijed. Od jezera zavija staza uskim
serpentinama od jednog podnožja stijene do drugog. Jahali smo polako
da nas brat može što prije stići. Poslije izvjes- nog vremena sreli smo
nekog arriera koji je sam silazio s brda. Upao nam je .u oči, pogotovo
što je imao dvije mazge.
774 On je odveo nekog putnika preko planina i sad se sam vra- ćao nazad
jer prijeko nije nikoga našao tko bi se s njim vratio.
775 Tako je i rekao.
776 Dakle, govorili ste s njim?
777 Nisam ja, već moji drugovi. Slučajno sam odjahao u stranu da s jedne
uzvisine pogledam što mi radi brat. Kad sam se pri- ključio ostalima,
arriero je već bio otišao.
778 Jeste li ga pitali kako se zove?
779 Da. Rekao im je neko ime. Ali sam naknadnim propitiva- njem
ustanovio da je to ime bilo lažno jer arriero, vodič preko Anda s takvim
imenom nije nikada ni postoja®.
780 Vjerojatno bi ga vaši drugovi prepoznali kad bi ga opet vidjeli?
781 Svakako. Ali njih više nema. Neki su stradali u planinama. Jedan je
otišao u Brazil i nije se više vratio, a drugi su zaglavili u borbama
unutar zemlje.
 &.akve veze ima ona s tim događajem?

-r- Sad ću vam ispričati! Bilo je već podne kad smo se za- ustaviii.
Nismo htjeii ići dalje dok nas moj brat ne stigne. Čekali smo uzalud.
Spopao me strah i tjeskoba, jer mi je arriero, po sve- fflu što su mi
drugovi pričali, bio veoma sumnjiv. Odlučio sam da se vratim nazad i
poveo sam sa sobom još jednog prijatelja. Dani su biji kratki i približilo
se veče, kad sam 40SPi° do posijednjeg podnožja stijena koje su se
nadvile nad jezerom. I tada sam vidio brata kako leži prijeko na ivici
podnožja. Po krvavom tragu na zemlji moglo se zakljueiti da je do tamo
otpuzao. Skočili smo sa konja i pohitali k njemu. Nije se micao.
782 Bio je onesviješten?

Gomarra nije odgovarao. Tek poslije duže stanke rekao je:

783 Da vam opišem što sam osjećao i što još danas osjećam kad se sjetim
onog trenutka! Ne! Samo onaj tko je nešto slično doživio može me
razumjeti!
•— Mogu to zamisliti.
784 Ne, niti zamisliti! Brat je bio moje drugo ja i drag kao vla- stiti život.
Time je sve rečeno. Bilo mi je kao da je metak mene pogodio u grudi.
Kugla mu je prošla blizu' srca i na ieđima opet izašla. Bacio sam se na
njega i glasno jadikovao. Otvorio je oči i pogledao me. Još je bio živ.
Trudio sam se svim silama da budem miran. Pitao sam ga i stavljao mu
uho na usne kako bih čuo tihe edgovore koje je mogao samo
prošaputati. Onda je umro.
785 Vjerojatno vam je mogao još mnogo toga povjeriti tako da znadete kako
se zločin odigrao?
786 Dovoljno! činilo se kao da nije mogao umrijeti dok mi nije sve rekap.
787 Arriero je bio ubojica?
788 Da. A nedjelo je počinio da bi sakrio neku tajnu. Moj brat pronašao je
svoju mazgu prilično kasno, Jahao je za nama. Kad je svladao prvu
serpentinu, vidio je kraj stijene dvije mazge. Pored njih čučao je čovjek
koji je nastojao da zakopa neku bocu. Moj se brat našao, nakon što je
skrenuo iza stijene, neposredno kraj njega i viknuo je. čovjek se uplašio,
poskočio u vis i prestrašeno zurio u njega. Potegao je pušku i opalio u
moga brata prije nego što se mogao braniti. Juan je odmah pao s mazge
i izgubio svijest. Kad se osvijestio i pogledao oko sebe, bio je sam.
Njegove mazge nije bilo, a rupa u koju je ubojica htio zakopati bocu bila
je prazna. Skupio je posljednju snagu i otpuzao prema vanjskoj strani
sti- jene ne bi li još negdje spazio arrieraj
789 Je li mu to uspjelo?
790 Da. Ubojica je klečap dolje pored jezera i uz neku stijenu kopao novu
rupu. Imao je sada tri mazge. Ebog napora Juan je ponovo izgubio
svijest. Osvijestio se tek onda kađ sam se našao uz njega. Kad mi je sve
došaptao đo kraja, onda je umro.
791 Znači, arriero je mislio da je on mrtav?
792 Da, i potpuno ga je opijačkao. Nije više imao ništa uza ge.
793 Je li vam mogao opisati mjesto uz jezero gdje je arriejro iskopao drugu
rupu?
794 Da, zapamtio s^rp.
795 I što ste onda učinili? Niste li pojurili za ubojicotn?
796 Bilo je prekasno jer se spustila noć. Po mraku nisam niogao sljjediti
tragove. U tami sipo iskopali grob tako da kondori ne ra- strgaju
njegovo truplo. U zoru smo ga sahranili. Tada smo se raz- dvojili.
797 Zašto razdvojili? Bio vam je potreban drug!
798 Bilo je još potrebnije obavijestiti ostale o onome što se dogodilo, a ja
sam pošao za ubojicom. Imao s a m .. . još jedan ra- zlog da ga ne
povedem. Pretpostavljao sam da se u vezi s bocorn radi o nekoj tajni. A
o tome nisam htio da itko drugi nešto sazna.
799 Ali, on je čuo za bocu?
800 Ne. Moj brat mogao jeksamo tiho šaptati tako da sam ga jedva ja
razumio. A ono što mi je Juan rekao, nipam sve rekao drugovima.
801 Možda je to bilo pametno, možda i ne. Đakle, ujutro ste odmah pošli u
potjeru za ubojicom?
802 Ne odmah. Kad se prijatelj udaljio, odjahao sam najprije do jezera, do
mjesta gdje je arriero načinio drugu rupu. Kopao sam i našao bocu. U
njoj su bile samo vrpce sa čvorovima.
803 Zar niste znali kakvo značenje imaju te vrpce i da su to stari
dokumenti?
804 Tada još ne. Kad sam se malo raspitao, saznao sam i drago mi je bilo
što ih nisam uništio.
805 Vjerojatno ste ih uzeli sa sobom?
806 O ne. Nisam bio tako glup. Morao sam bocu s njenim sa- držajem tačno
onako zakopati kako je prije bila u rupi da ubojiea ne posumnja da je
njegova tajna otkrivena.
807 Dakle, vjerovali ste da će se vratiti?
808 Naravno! Tako nešto se ne zakapa da bi tamo zauvijek ostalo.
Uostalom, bio je on češće tamo.
809 Kako znadete?
810 Znam. Stavljao sam određene znakove po kojima sam vidio da je bio
tamo. Svaki put sam kopao i načinio novi znak.
811 Niste mogli otkriti neke druge tragove?
812 Ne.
813 Vjerojatno ste se tačno raspitali u obližnjim naseljima?
814 Više nego li tačno. Zadržavao sam se tamo mjesecima i ispitivao, ali
uzalud!
815 Niste nikada pomišljaii da sađržaj boce pokažete nekom tko bi znao
odgonetnuti kipue?
816 Da, ali nisam nikoga našao tko bi se u to razumio. Kako sam sad našao
vas, htio bih da . . .

đam se da čete prema meni povesti kratak postupak i prosvirati mi kuglu.

817 Onda se, moj dragoviću, jako varate. Da smo imali namjeru da s vama
brzo svršimo, ne bismo vas tako daleko vodili, nego bismo vas već davno
ubili.
818 Pa što onda namjeravate?
819 Mislim da ćete uskoro vidjeti. Vjerojatno ćemo vas pustiti.
 •— Senjore, ako to mislite ozbiljno, onda želim samo da smi-

jem jahati s vama i da vas odvedem u Pampu de Salinas. Htjeli ste poći u
brda?
820 Ali ne odavde!
821 Možda će vam se isplatiti da potražite ono mjesto i pre- gledate bocu.
822 Vjerojatno. Uostalom, već sam prije četvrt sata odlučio da potražim ono
slano jezero. Cak mislim da ću uspjeti naći i ubojicu.
823 Cielos! Kad bi to bila istina!
824 Smatram da to nije tako nemoguće. Vi ste kasnije postali rančer. Zar
ste napustili lovački život?
825 Da. Osjećao sam se, bar na neko vrijeme, umoran od lu- tanja, naročito
što mi nikako nije uspijevalo da nađem ubojicu. Mjesecima sam bio
skriven oko jezera da ga ukebam. Mislio sam da će mi napokon ipak
dopasti šaka. Stalno sam bio izložen opas- nostima, gladi, žeđi i
h l a dn o ć i . . . ali uzalud. Nije ga bilo. Kad sam otišao, idući put sam opet
primijetio da je bio tamo. Taj nitkov ima nevjerojatnu sreću.
826 Možda je to više nego sreća!
827 Samo sreća, i to neusporediva sreća. Dešavalo se da se po- slije dva
dana vratim na mjesto i da je on dan ranije bio tamo. Nije li to sreća?
828 Mislim da je to posljedica lukavosti i opreza. On je u sva- kom slučaju
ne samo vrlo lukav i prepreden čovjek, nego i izvrstan poznavalac kraja
i ondašnjih prilika.
829 Možda imate pravo. On kao da pada s neba i onda opet iznenada
nestaje. Vidio sam tačno da je bio kod one rupe, ali ni- gdje nisam
našao neke druge tragove.
830 To je samo dokaz da imam pravo. On je vrlo iskusan i oprezan.
831 Mora da je to bio glavom Geronimo Sabuco.
832 Tko je to?
833 Niste još nikad čuli to ime? On je najčuveniji poznavalac Anda. Tako je
vješt vodič da ga i ne zovu drugačije nego el Sen- dador.
834 Jeste li ga ikada vidjeli?
835 Cudom još ne.
836 Zalazi on često u onaj kraj?
837 Svuda pa i tamo. Ali njegovo je pravo obitavalište Gran Chaco. Ne znate
ništa o njemu?
838 Ime Sendador sam već čuo.
839 Ljudi mnogo pričaju o njegovoj hrabrosti i o njegovom iz- vanrednom
poznavanju planina. Navodno da se i zimi usudi ići preko Anda.
840 To su priče!
841 Poslije onog što se inače o njemu čuje, moglo bi biti istina. Ako idete
preko Anda, onda vam preporučujem da uzmete njega i nikog drugog.
842 Pa to i namjeravam.
843 Zaista? Onda još radije idem s vama do slanog jezerra. Razmislite da li
mi možete ispuniti ovu želju.
844 Teško. Vi ste Lopezov pristalica. Dakle moj protivnik.
845 Sto se mene tiče Lopez Jordan! Nisam više mogao izdržati na mirnom
ranču. Htio sam opet u planine da ipak nekako uhva- tim ubojicu. Zato
sam iskoristio prvu priliku i prodao ranč. Novac što sam ga dobio odnio
sam u centar Entre Riosa u Concepcion del Uruguay da ga tamo uložim
u siguran posao. Onda sam htio poći u Ande. Uz put su me zaustavili
Jordanovi ljudi i unajmili me da im budem vodič do Corrientesa. S
obzirom da su mi ponudili dobre pare, prihvatio sam ponudu i dobio
čin oficira. To je sve.
846 Ali ste se ponašali kao izraziti pristalica Jordana!
847 Samo na izgled jer, ako si s vukovima, moraš zavijati.
848 Tko će vam vjerovati!
849 Senjore, ja vam ne lažem!
850 Dobro, sklon sam da vam povjerujem.
851 Ja ću vam, što više, odmah dokazati da mi sada više zna- čite od
Lopeza Jordana.
852 Tako? A na koji način?
853 Udesit ću da vam padnu u šake neprijatelji koji vam rade o glavi.
854 Na koji način?
855 Tako što ćemo ih namamiti u močvare Espinille, granične rijeke između
Entre Riosa i Corrientesa.
856 Sigurno nas progone! Ali mi imamo znatnu prednost.
857 Ne zavaravajte se, senjore! Neposredno su iza nas.
858 Noću ne mogu pronaći naše tragove!
859 Tragovi im nisu potrebni. Oni znaju da namjeravate pri- jeći preko
granice i jaše u tom pravcu. Ako u zoru razmaknu svoje redove, morat
će naići na naš trag.
860 Imate pravo. Zato moramo što prije krenuti.
861 Da. Ravno ćemo jahati prema močvarama a jordanovci će doći za nama.
862 Da nas tamo uhvate!
863 Zar ne uviđate da se ne mogu toliko pouzdati u vas!

Možete i molim vas da to učinite!

864 PreViše zahtijevate! Sto će biti ako nas namamite u neku stupicu? Niste
još ničim dokazali da zaista niste Jordanov pristalica
865 Hekao sam da sam se posve slučajno i radi zarade priklju- čio tim
Ijudima!
866 I sad ih želite napustiti. Ne uviđate li da ćete na taj način izdati svoje
dosadašnje drugove? Zar se može vjerovati izdajici?

Odgovorio je tek poslije dužeg razmišljanja:

—■ Benjore, imate pravo iako vaše riječi za mene nisu nimalo

laskave. Ali vi o tome sudite odviše strogo. Jordan je, zapravo i sam
izdajiea i ne smije se čuditi ako požanje ono štp je posijao. Vjerno sam
zastupao njegove interese dok sam bio kod njega. Sad sam ga napustio
i smatram da prema njemu nemam više nikakvih obaveza. Poštovanje
prema mom bratu veće je od obzira prema je- dnom buntovniku čiji
sam oficir bio samo po imenu i kod koga sam bio zapravo, feamo običan
najamnik. Mislim da već zato možete vjerovati što se nalazim u vašim
rukama. Vezane su mi i ruke i noge pa me možete smjesta ubiti čim
primijetite da ne postupam pošteno.
867 Pitanje je da li bismo imali vremena i da li bismo vas mo- gli kazniti kad
se jednom nađemo u klopki.
 —■ Kunem vam se svim mogućim da govorim istinu! Pomislite
samo da vas hoću odvesti do slanog jezera! Ne stavljate na kocku
zaista, ništa ako mi povjerujete. Hoćete li, senjore?
868 Moram priznati da sam malo prije drugačije mislio nego što sam
govorio. Htio sam samo čuti što ćete reći. Time sam vam odgovorio i na
vaše posljednje pitanje.

Sagnuo sam se i odvezao mu remenje. Kad je to bilo gotovo ustao

je, protegao se i upitao:
869 Skiiuli ste mi vezove? Znači li to da sam slobodan, senjore?
870 Sto bi drugo značilo?
871 Ali ako pobjegnem?
872 Ne bi to hio bijeg jer samo zarobljenik može pobjeći. Ali, vi to više niste.
Osim toga sam čvrsto uvjeren da ćete ostati sa mnom, senjore Gomarra.
873 Da, u to možete biti uvjereni. I neću vas više napustiti. Zahvaljujem
vam na povjerenju k^oje ste mi iskazali, senjore!

On mi je sav radostan stisnuo ruke i dodao:

874 Sto će reći vaši drugovi kad se probude i vide da ste me oslobodili!

Pukajrnik je ležao odmah do njega i sad se probudio. Uosta- lom

bilo je već i vrijeme da me zamijeni na straži. Ustao je, prišao nam i
začuđeno upitao:

- r - Sto je to? Zarobljenik je slobođan? Jeste li poluđjeli, senjore?

875 Sasvim sam pri sebi, — odgovorio sam. — Ne smijemo PRI- jatelja
zlostavljati, a ovaj je čovjek prešao na našu stranu i na- mjerava da
nam u šake dovede svoje dosadašnje prijatelje.
876 Djabolo! I vi mu vjerujete?
877 Potpuno.
878 Poznajem vas kao čovjeka koji dobro zna što hoće i što radi. Prema
tome odlučite sami da li ćete tog čovjeka pustiti na slobodu ili ne. Ali
hoće li on održati riječ?
879 Održat ću je pa ne znam što se dogodil'o, — odgovori Go- marra. —
Bilo bi lako, dapače, veoma lako kad bi nas bilo još je- dnom toliko i
kad bismo mogli neprijateija obuhvatiti sa dvija strane.
880 Ali gdje?
 —• Znadete li da se na nekim mjestima oko granične rijeke
prostiru opasne močvare?

r- Znam. Močvare su na našim kartama tačno označene. Ali, ja

se ne bih usudio zaći među njih. Da bih se na to odvaiiO, morao bih
dobro poznavati to područje.
881 No, pa ja ga izvrsno poznajem. Kao što sam malo prije re- kao
jordanovci će nas slijediti. Ako zađemo U močvare, poći će za nama.
Odvest ću vas na mjesto gdje mogu istovremenO proći naj- više dva
jahača. Ukoliko onuda prođemo, trebamo se samo zausta- viti i
okrenuti. Nas nekolicima zadržala bi eitav vođ vojnika jer se ne bi
mogli razviti u širinu.
882 Onda će se okrenuti i povući.
883 To je upravo razlog zašto sam rekao da bih voiio da nas ima
dvostruko više.
884 Hm! — zabrundao je pukovnik zamišljeno. — Ako je takq onda bismo
mogli učiniti nešto dugo. Samo ne znam mogu ii otvo- reno govoriti.
885 Zašto ne? \
886 Zato što je ovaj poduzetni senjor Gomarra prije nekolikp trenutaka
bio naš neprijatelj. Kako će mu onda čovjek vjerovati?

—r Ja odgovaram! — rekao sam odlučno.

887 No, ako ste se prevarili, sami ćete snositi posljediee.
888 Snosit ću ih mirne duše. Ali, upravo ste imali nekakav plan, neku
ideju? *
889 Da. Idem u provinciju Gorrientes da odande organiziram napad na
Lopez Jordana. Tamo me čekaju. Poslao sam naprijed ofieire koji su
pripremili teren. Zasad čuvaju granicu na kojoj su na izvjesnim
udaljenostima postavljeni komandosi. Na žalost su to zasada pješaci
jer nemamo dovoljno konja. Jordan je biq tako lukav pa je prije
ustanka pokupovao ili pokrao sve konje. Zato sam se toiiko radovao
što smo se dočepali izvjesnog broja toliko potrebnih životinia.

ticune janace.
890 Njih bismo prikupili među komandosima.
891 Hoće li se to moći?
892 Svakako, kad bih imao sigurnog glasnika, ili kad bih, još bolje, pošao
sam, ali neću moći jer ne poznajem put.
893 Senjore, ja ću vas odvesti!
894 .Vi mene? A tko će voditi ostale?
895 Ja, također. Jahat ćete s nama dok ne dospijemo do moč- varnog
područja. Tamo bih vas preveo preko mjesta gdje postoji samo dva lakta
uski prolaz dok se s obje strane prostire duboka, po život opasna
močvara. Kad jednom prođemo ovo opasno mje- sto, lako ćemo stići do
rijeke. Dok ostali budu zadržavali jorda- novce, prebacit ćemo se što
 prije preko granice da prikupimo voj- nike i s leđa napadnemo
neprijatelje. U tom bi se slučaju morali bezuvjetno predati.
896 Plan je izvrstan! — rekao je pukovnik, oduševljen Gomar- rinim
prijedlogom, — a ko . . . ako, naime, uspije.
897 Mora uspjeti, ako na vrijeme dovedemo vaše vojnike.
898 Nadam se da će nam uspjeti.
899 Ali, samo onda ako ne izgubimo nimalo vremena, nego od- mah
krenemo. Ne smijemo pustiti gonioce da nam se odviše pri- bliže, jer
nećemo odmah naći komandose.
900 Možete li naći put i u mraku?
901 Kao po danu. Osim toga je mjesečina.
902 I .. . možemo se u vas pouzdati?
903 Senjore, možete me opet svezati. Osim toga sam bez oružja i možete me
u svakom trenu ubiti.
904 Tako je! To ću i učiniti čim posumnjam u vas. Sto kažete na to, senjore?

Kako je ovo pitanje bilo upućeno meni, odgovorio sam:

905 Potpuno se slažem, ali smatram da Gomarra pošteno misli.
906 No, onda ćemo probuditi ostale. Kasnije mogu dalje spa-

vati.

Ljudi su.najprije bili neraspoloženi što smo ih probudili. Ali, kad su

čuli na kakav se pothvat spremamo, odmah su se složili. Bili su
spremni da neprijatelju pokažu dugi nos. Uzjahali smo i u galopu
nastavili put preko campa, povremeno između grmlja pa onda ispod
drveća.

Jahao sam s Gomarrom naprijed. Iako sam imao povjerenja u

njega, ipak sam bio oprezan. Imao sam stalno pripravan revolver kako
bih u vodiča odmah sprašio kuglu čim bi nas pokušao pre- variti. Ali on
na to nije mislio. Pokazalo se, dapače, da nam je bio posve odan.

Pred jutro stigli smo u neku rijetku šumu kroz koju smo ne-
smetano nastavili s našim galopom. Nismo se trudili da sakrijemo
tragove da bi nas lako mogli slijediti.
 Poslije nekog vremena naišli šmO na male potoke. Gomarra nam je
rekao da smo se približili Espinilli, graničnoj rijeci u koju su se ulijevali
ove potoci nakon što su se usput razlijevali i stva- rali veće i manje
močvare.
907 Sad dolazi čas u kojem treba da dokažete svoju iskrenost, — rekao sam
mu. — Razmislite o toih!
908 Bez brige, senjore, — odgovorio je on. — Vi se u meni nećete prevariti.
909 Ako je to istina, onda ću vam učiniti protuuslugu koja će vas ugodno
iznenaditi.
910 Možete li mi nešto pobliže reći o tom iznenađenju?
911 Vidjet ćete ubojicu svoga brata.
912 Kako? Sto? Govorite li istinu? Vi, dakle, znate tko je on!
913 Čini mi se da znam.
914 Senjore, molim vas, recite mi njegovo ime!
915 Spomenuli ste ga kad ste mi pričali o umorstvu vašeg brata.
916 A da to ni sam nisam znao. Nisam spomenuo nikoga.
917 Sjetite se!
918 Da, sad sam se sjetio. Spomenuo sam starog Gambusina ali on sigurno
ne dolazi u obzir. Da ne mislite možda da je Gero- nimo Sabuco
ubojica?! Da je Sendador ubojica, nemoguće!
919 Zašto nemoguće?
920 Senjore, pa on je tolike ljude preveo preko Anda i zato stekao glas
najboljeg arriera.
921 Ništa ne mijenja stvar. Mnogi izvana slovi kao poštenjak, a u biti je
lopov.
922 Imate li stvarno razloga za ovako tešku optužbu?

<— Pustimo to sad.

923 Ne. Možete zamisliti koliko gorim od nestrpljenja da ga upoznam.
924 Kasnije, kasnije! Htio sam vam samo pokazati da bih vam mogao učiniti
uslugu ako s vama budem zadovoljan.
925 Ali umrijet ću od znatiželje, senjore!

Požurite da nam prije nego što umrete, omogućite uhva- titi ove
jordanovce, onda će još biti vremena da vas spasimo!
926 Znaju li i drugi nešto o tome?
927 Ne. Zna samo traper. Samo s njime smijete o tome govo- riti. Ostali, a
napose yerbateri, ne smiju ništa saznati. U njihovim očima Geronimo
Sabuco mora i nadalje ostati poštenjačina.
928 I meni će biti teško, gotovo nemoguće da o njemu mislim drugačije
negoli do sada. Skoro sam uvjeren da se varate.
929 Ne varam se i htio bih vas samo nešto pitati: Pričali ste mi o starom
Gambusinu. Smatrate li da je on lažljivac?
930 On? Za sve bih druge to mogao misliti, ali za njega ne. Malo je govorio
ali ono što je rekao bila je čista istina.
931 No, onda ću vam reći da mi je neposredno prije smrti rekao da ie
Sendador ubica.______________________________________________•
932 i*a iu jti ouatidn /.lucui. nu iva^u jc w uuiumiomu jumim.
933 Vidio je.
934 Pa zašto ga u tome nije spriječio?
935 Nije mogao jer se nalazio na visokoj stijeni. Kasnije ga je Senđador
prisilio da se zakune da ga neće nikome izdati.
936 Kako da vam je onda Gambusino to ipak rekao?
937 N i j e mi rekao sve ]er sam vee ranije nešto čuo pa sam stvorio sliku o
tom događaju. Kad sam mu čitavu stvar ispričao onako kako se, u
stvari, dogodila, nije mogao poricati.
938 Dakle, zbilja ubojica, stvarno! Senjore! Pa to je užasno. Nije li se.možda i
Gambusino prevario?
939 Nikako. Uostalom sve se tačno slaže. Oba su se zločina odi- grala kratko
vrijeme jedan za drugim. U boci o kojoj ste govorili bili su kipui koje je
Sendador oteo monahu.
940 Znadete li posve sigurno?
941 Da. Monaha nije ubio samo radi kipua, nego i radi nekih drugih stvari.
Ali o tome kasnije. Upoznao sam vas s ovom tajnom i toliko imam u vas
povjerenja kakvo nisam iskazao ni yerbateru, svom prvom prijatelju
koga sam stekao ovdje. Nadam se da ga nećete zloupotrijebiti!
942 Neću nikome kazati ni riječi.
943 Samo sa senjorom Hilariom možete o tome razgovarati, ali tako da drugi
ne čuju. Ni Sendadoru ne smijete ništa reći.
944 Ali kako ću mu se onda osvetiti!
945 On će poricati ako mu budete nešto rekli. Treba ga izne- naditi i
zaskočiti. Odvest ćemo ga do mjesta na kome se nalazi boca, i to tako
da on ne opazi da nam je sve poznato.
946 Na taj riačin? Mislite li da će u strahu sve priznati?
947 Da. Cinjenice ga moraju tako dotući da se ne mogne opora- viti. Tako,
sad sam rekao i ono što sam htio prešutjeti. Bio sam siab prema vama.
Vjerojatno uviđate koliko vam želim dobro.
948 Da, uviđam i bit ću vam zahvalan, senjore. Upravo smo stigli do mjesta
gdje se zajedno s pukovnikom moram odvojiti.

—■ Od mene ne. Odlučio sam da jašim s vama. Ne mogu dopu- stiti

da pukovnik ode sam.
949 Pa ja sam s njim!
950 Bolje trojica nego dvojica. 'Uz granicu čovjek mora biti oprezan.

Kad je pukovnik čuo da ga želim pratiti, bilo mu je veoma drago jer

on vodiču nikako nije vjerovao.

Nalazili smo se na prostranoj, zelenoj ravnici. Biljke su bile

mocvarne. I kad sam s konjem skrenuo nekoliko koraka u stranu i
sjahao da pregledam teren, Gomarra mi je brzo vikhuo:
951 Pazite, senjore! Samo još jedan korak dalje i naći ćete se u močvari.
952 Samo ovdje, lijevo?
953 I desno. Nalazimo se na onom mjestu o kojem sam vam pričao.
 Imao je pravo.Uvjerio sam se da se sa svake strane nalazi duboki i
meki glib u koji je čovjek lako mogao potonuti. Naš raniji vodič,
Indijanac Gomez, koji je sa svojom ozdravljelom majkom još uvijek bio s
nama, htio nam je dokazati koliko je močvara opasna. Svukao se,
zavezao laso ispod pazuha i stao na varljivi zeleni pokrivač. Propao je do
koljena, dva koraka dalje propao je već đo bedara a glib ga je tako
obuhvatio da siho ga jedva izvukli. Pokus je izveo na obim stranama.
Pri tom se dobrano zamazao, ali je to bilo svejedno jer je blizu bila rijeka
u kojoj se mogao oprati.

Na taj način bilo je dokazano da se ovdje ne može skrenuti ni na

jednu ni na drugu stranu. Ako nas neprijatelji zaista ovdje napadnu,
mogli su samo po dvojica jahati, upravo kako je Gomarra rekao. Dotle
smo svi mogll sa čvrstog tla, zaklonjeni iza trske i grmlja zasuti mecima
čitavu površinu. Na taj način mogli smo iH skidati dvojicu po dvojicu.
Ako se pak okrenu i počnu bježati do- čekat će ih naši vpjnici i morat će
se predati. Pitanje je da li će na ovako uskom prostoru moći okrenuti
konje. Ako im to ne uspije, bit će njihov položaj dvostruko teži.

Formirali smo dugu kolonu. Gomarra je jahao naprijed. Mi smo ga

pojedinačno slijedili. Na taj smo se način probijali lzmeđu močvara.
Prosječno je staza bila široka dva lakta, često i uže a onda opet šira.
Ova se uska staza protezala mnogo .dalje nego što smo mislili i stalno
vijugala prema rijeci. Njezina je dužina bila tolika da su svi naši
neprijatelji imali dovoljno prostora da se na njoj smjeste. Dok zadnji od
njih stupi na opasnu stazu, prvi još neće dospjeti do njenog kraja. A to
je već nešto značilo prema četiri stotine konjanika. Osim toga staza nije
bila tvrda, nego prilično meka i klizava. Na nekim mjestima propadali
su konji preko kopita u gusto crno blato. Ipak smo sretno stigli đo
kraja, Tu je bilo podesno mjesto, okruženo grmljem gdje su se moji
drugovi ulogorili. Tu su mirno mogli čekati dok se ne vratimo. Htjeli su
sjahati, ali Gomarra koji je sve više dokazivao da je bio pametan i
izvanredno oprezan rekao im je:
954 Ostanite u sedlima, senjori! Odjahat ćete još komad puta i onda se
pješke vratiti.
955 Zašto pješice? — upita pukovnik.
956 Niste li rekli, senjore, da vaši vojnici nemaju konja?
957 Tako je.

—• Onda im moramo pomoći da se što prije prebace neprija-

teljima iza leđa. Uzet ćemo sve konje da se ubrza transport trupa.
958 Ideja nije loša.
959 Zar ne? Imamo preko trideset konja. Ako na svakoga sjednu po dvojica,
brzo ćemo prebaciti sedamdeset vojnika. A to je po- trebno jer ne znamo
koliko ćemo čekati dok stignu neprijatelji.
čvrstog tla, lako ćemo s tri konja napredovati. Dotle nas moraju ostali
senjori pratiti.

Tako je i bilo. Skrenuli smo lijevo, uzvodno uz rijeku. Tu je opet

bila duboka močvara pored koje smo se po uskoj stazi mogli kretati
samo jedan po jedan. Konji su išli polako i oprezno i nijedan nije izvodio
objesne pokrete jer im je instinkt govorio da se nalaze na opasnom
zemljištu. Tako smo stigli do sigurne podloge odakle smo vidjeli da se
na drugoj obali rijeke nalazi čvrsti pješčani prud.
960 Ovdje ćemo prijeći prijeko, — rekao je Gomarra. — Prijeko je čvrsto tlo
sve do campa. Sad nam ostali senjori više nisu potrebni. Nakon što nam
pomognu natjerati konje u vodu, mogu se slobodno vratiti.

Nas trojica, pukovnik, Gomarra i ja ušli smo s konjima u rijeku.

Ostali su sjahali, skratili konjima uzde i stremene, te ih potjerali u
vodu. Sve je prošlo u najboljem redu jer rijeka nije bila ni du- boka ni
brza. Kad sm6 stigli na drugu stranu, povezali smo konje u tropu koja
je iz straha od vitlanja lasom poslušno išla za nama. Naši su se drugovi
vratili na mjesto na kojem su malo prije htjeli sjahati. Udaljavali smo se
od rijeke najprije polako jer teren ipak nije bio baš najsigurniji. Kad
smo stigli do campa, potjerali smo konje u galopu prema istoku jer se
pukovnik nadao da će tamo naići na vojnike.

'Jahali smo jedva četvrt sata i usput marljivo istraživali tra- gove
kad smo opazili dva jahača koji su se pojavili na sjevernom obzorju i
brzo se približavali. Oni su nas primijetili pa su htjeli vidjeti tko smo.
Pukovnik ih je pažljivo promatrao i kad su došli bliže, radosno je
poviknuo:
961 Kapetan Manrico! Poslao sam ga naprijed da izvrši sve pri- preme. Onaj
do njega je potporučnik. Kakva sreća što smo naišli na njih!

Konjički je kapetan prepoznao svog šefa i pozdravio ga već izdaleka.

Kad je došao bliže, nije se mogao dovoljno načuditi što je tako
nenadano zatekao ovdje svog pukovnika.
962 O tom kasnije, dragi moj, — prekinuo ga je pukovnik. — Prije svega što
radite ovdje?
963 Jahali smo na vježbu graničnih trupa. — Pokazao je prema istoku. —
Tamo su naše jedinice.
964 Koliko ih je?
965 Dvjesto vojnika sa sedamdesetak konja. Usprkos svim na- stojanjima
nismo ih mogli pribaviti više. Jordan ih je sve pokupio i odveo preko
granice.
966 Znam već. Sedamdeset a mi imamo trideset. Po dvojica na jednog konja
i prebacit ćemo dvjesto ljudi. Usuđujete li se da sa dvjesto vojnika
zarobite četiri stotine Jordanovih pristaša?
967 Ako je zemljište iole povoljno, sasvim sigurno.
968 Kako su vaši ljudi naoružani?
969 Svi imaju remingtonke.
970 Izvrsno. Zemljište je idealno. Podimo odmah! Odvedite nas do vaših
jedinica. Ne smijemo gubiti vrijeme.

Opet smo pojurili dalje što smo brže mogli. Usput je pukov- nik
ukratko ispričao obojici oficira svoje doživljaje. Oni su mu čestitali što
se spasio i bili su spremni da ga osvete.

Uskoro smo stigli do campa gdje su se nalazili vojnici. Bili su

raspoređeni duž obale rijeke i vježbali. Sad su trebali sudjelovati u
pravom napadu. Bili su to s brda s dola prikupljeni pojedinci, ali u
odnosu na ovdašnje prilike, nisu ostavljali loš dojam. Njihova je
uniforma ličila na baskijsku nošnju. Puške su im bile nove i do- bre.
Samo ih je manje od polovice imalo konje. Ali to nije činilo ništa jer smo
mi sa sobom doveli još trideset konja.

Oficiri su se brzo sakupili i održano je ratno vijeoe. Poslije toga

vojnisi su uzjahali po dvojica na jednog konja. Onda smo se u galopu
opet vratili, ali ne sasvim do mjesta gdje smo prešli preko rijeke. Trebali
smo neprijatelja napasti s leđa. Zato nas je Go- marra odveo do nekog
drugog prijelaza gdje smo se opet uspješno prebacili. Onda smo
odjahali odredem komad puta dok nismo opet morali pripaziti da ne
dospijemo u močvaru. Obišli smo je, a onda sam zajedno s Gomarrom
pošao naprijed da ustanovimo da 11 su naši progonitelji stigli. Srećom,
još ih nije bilo.

Nismo poslali nikoga u izvidnicu jer bi u mekom tlu ostali tra- govi.
Vojnici su se zaustavili i skrili iza grmlja, a Gomarra i ja smo pošli da
potražimo svoje drugove. Prije toga smo se dogovorili da će pukovnik
koji je ostao s vojnicima, čim čuje prvi hitac, odmah krenuti, zaobići i
napasti neprijatelja s leđa.
 Naši su se izvanredno radovali što smo tako uspješno obavili svoj
zadatak. Oni su se udobno smjestili i mi smo sjeli kraj njih, očekujući
da se pojave neprijatelji.

Odavde se pružao pogled daleko do campa. One što smo oče- kivali,
morali smo vidjeti već izdaleka. Nisu nas nikako mogli izne- naditi pa
sam predložio da nadoknade prekinuto spavanje. Straža je mogla na
vrijeme probuditi spavače. Ovaj su prijedlog rado pri- hvatili. Svi su
uskoro zadrijemali osim mene i trapera koji je bio određen da prvi
stražari.

Iskoristio sam priliku da mu ispričam sve što sam čuo od Go-

marre. Jako se čudio kad je saznao da su pronađeni kipui za koje je
Sendador rekao yerbateru da više ne postoje.
971 Kakav je to neobičan sticaj okolnosti da ste najprije sreli yerbatera koji
je znao za Sendadorove crteže, onda umirućeg Gam- busina koji je znao
za umorstvo i otkrio kipue? Hoćete li i vi poći do slanog jezera?
972 Svakako.

—• Idem i ja s vama. Sendador nas mora odvesti onamo.

973 Hnćp 1i nn in ht.ipti?

— n no m j a b m u.a 111 uuuijcm, a f>.<iu iii jcunum uuucm iinau,

fteću mirovati dok ih ne odgonetnem.

974 Ali, crteži koje ima Sendador bit će nam dovoljni?

Vjerojatno.
975 I tako ste Gomarri rekli sve što ste znali?
976 Ne. On ne zna đa se radi o skrivenom blagu. Neka to sazna Sto kasnije
da se ne bi nečemu ponadao.
 Traper me smiješeči pogleđa i reče:

—■ Vi kao da ne vjerujete pravo u to blago?

977 Peruanci su posjedovali neizmjerna blaga. Dokazano je da su od toga
neprocjenjive vrijednosti zakopane. Ako postoje pravi kipui i pravi
planovi s tačnom oznakom mjesta gdje su te drago- cjenosti zakopane,
onda ne sumnjam u njihovu istkiitost.
978 Pa ipak se niste zagrijali za stvar! Kako da to objasnim?
979 Ima različitih blaga. Grumen zlata ili dijamant velik poput glavice
kupusa svakako je nešto lijepoga. Ali gutljaj svježe vode, kad je čovjek
žedan, više vrijedi, a trenutačno mi je još potrebnije malo sna.
Dopustite mi, dakle, da prilegnem, dragi senjore Hilario!

Okrenuo sam se na stranu i za tren oka zaspao, ali nisam spa-

vao ni deset minuta kad me probudila traperova vika:
980 Senjore, probudite se! Dolaze!

Za čas smo svi bili na nogama i pogledali prema campu. Da,

odsnde se u galopu približavala velika grupa konjanika. Na nekim
konjima sjedjela su po dvojica. To su bili oni čije smo konje odveli sa
sobom. Jahali su u razvijenom poretku i činilo se đa močvaru nisu ni
primijetili.
981 Cijelo! Upast će unutra! — rekao je traper. — Trebalo bi & upoaoriti.

Stavio je ruke na usta i htio viknuti. Ali sam ga u tome spri- ježio.
982 Tiho, senjore Hilario! Ako neki i upadnu u glib, ima ih dovoljno da ih
drugi odande izvuku.

Uopće se nije ni dogodilo ono što je traper pretpostavljao.

„ Upozoravali su jedan drugog na oprez i u posljednji su čas skre- nuli

konje. Neki su sjahali da istraže močvaru. Uzeli su koplja i zftb&dali
ih u glib. Tada su uvidjeli da je stvar veoma ozbiljna. Major je pozvao
 oficire i s njima se posavjetovao. , — Hoće li doći? — upitao je
yerbatero nestrpljivo.
983 Svakako! — odgovorio je jedan od njegovih drugova.
984 Onda su ludi.
985 Pa oni ne znaju da smo ovdje!
986 Ali trebalo bi naprijed poslati izvidnicu d a .. . ah, vidi mo- lim te, major.
upravo to i čini. Da, on je oficir koji izvrsno poznaje svoj zanat!

Zapovjednik je poslao dva konjanika da istraže put. Oni su polako

jahali naprijed, držeći se tačno naših tragova.
987 Jao! —'povikne Turnerstick. — Sad su uputili izvidnicu. Kad dospiju do
nas, sve će odati.
988 Zato nas ne smiju vidjeti, — odgovorio sam. — Moramo se dobro sakriti.
Trske i grmlja ima dovoljno.
989 Oni će vjerojatno ovdje zastati da pričekaju ostale. Bit će nam na putu.
990 Već ću ih ja maknuti, — primijetio je kormilar Larsen i prijeteći stezao
šake. — Već me svrbe dlanovi, sire.
991 Samo se ne prenagljujte! — upozorio sam ga. — Ovdje se ne radi o
snazi. Valja ih spriječiti da ne viču.
992 Uhvatit ću ih tako da im riječ zastane u grlu.

Nije mu pošlo za rukom da primijeni svoju divovsku snagu. Mi smo

se sakrili, a onda su se dva konjanika sve više približavala. Došli su do
mjesta gdje smo logorovali. To ih je uznemirilo. Tada su opazili tragove
koje sam ostavio zajedno s pukovnikom i Go- marrorii, kad smo
odjahali, i to ih je opet umirilo. Misiili su da smo se ovdje odmarali i
onda odjahali dalje. Sad ih još nismo smjeli napasti. Najprije su morali
ostalima dati znak da je sve u redu da bi i oni došli. Međutim, oni to
nisu učinili, nego su odjahali nazad da majoru podnesu izvještaj.
993 Steta, vječna šteta! — jadikovao je kormilar. — Nikako da mi nešto
dospije u ruke!

Ali, ovako je bilo bolje i za oba konjanika i za nas. U slučaju da ih

ne bismo uspjeli tiho svladati, ođali bismo se.

Vidjeli smo kako major razgovara s obojicom. Tada je dao znak da

svi krenu p.o tragu i pošao na čelu kolone koja je polako viju- gala
prema nama. Major je bio nestrpljiv i tjerao konja brže od ostalih koji
su na ovom opasnom dijelu puta bili mnogo oprezniji. Tako se on našao
prilično daleko od svojih vojnika.
994 Sto da radimo? — upitao je traper. — Hoćemo li ga pustiti bliže ili ne?
995 Naravno da ćemo ga pustiti, — odgovorio sam.
996 Ali, onda će doći i njegovi ljudi i ukoliko se dokopaju čvr- stog tla,
sigurno će doći do borbe koju bismo trebali izbjeći.
997 Bez brige! Kad ga spopadnem, tako će viknuti da će ostali sigurno
zastati.
998 Da ga zgrabite? — upitao je kormilar. — Ne bih li se ja radije pobrinuo
za to?
999 Sto se mene tiče, možete. Ali ga nemojte smlaviti! Skinite ga sa sedla i
donesite ovamo. To će biti dovoljno.

Sakrili smo se iza grmlja tako da nas nije mogao odmah opa- ziti.
Sada je prošao ono opasno mjesto i stigao na čvrsto tlo. Po- tjerao je
konja između grmlja i onda nas je — ugledao. Nekoliko časaka bio je
ukočen od str^ha. Onda je počeo vikati. Bilo bi

pametnije da je zapovijedio ostalima da prijeđu u napad, nego što

•i__________________________________________________________
konja. Ali već smo ga kormilar i'ja uhvatili za pojas, svukli s konja i
svalili na zemlj u.

Kolona vojnika se zaustavila. Najbliži konjanik bio je desetak

konjskih dužina daleko od nas. Zadnji je upravo napustio čvrsto tlo i
nalazio se na uskom prostoru između močvara. Čitava je kolona
dospjela u takav položaj kakav je nama najbolje odgovarao. Major je
vidio da je opkoljen. Na bijeg nije mogao ni pomisliti. Pogledao nas je
šutke, redom jednog po jednog.
1000 Dobro nam došli, senjore! — pozdravio sam ga. — Konačno da
vas opet jednom vidimo, ali sad na drugom mjestu i u drugim
okolnostima.

Ugrizao se za usnu i ništa nije odgovorio.

1001 Dugo smo čekali na vaš povratak, — nastavio sam, — ali
izgleda da vam je prijalo jelo koje vam je ponudila rančerova žena pa
vas više nikako nismo mogli čekati. I zato smo otišli. Nadam se da se
time nismo ogriješili o pravila pristojnosti.
 Šutio je i dalje. Tada primijeti yerbatero:
1002 Prevelika radost, što nas je opet vidio, oduzela je tom jad- niku
dar govora!
1003 Tormento! — odgovorio je sada. — Zabranjujem vam da me
vrijeđate!
1004 Dakle, — odgovorio sam. — Nalazite se u položaju u kojem ne
ulijevate ni poštovanje ni divljenje.
1005 Zbog toga ću vas jednom pozvati na odgovornost. Kako ste se
usudili da me napadnete!
1006 S većim pravom nego što ste ga vi imali kad ste napali nas. Vi
ste naš zarobljenik.

Skočio je sa zemlje i posegao za sabljom. Uperio sam u njega

revolver i zaprijetio mu:
1007 Dalje ruku od mača, inače pucam! Krivo prosuđujete svoj
položaj. Nalazite se sa svojim ljudima u našim rukama!
1008 Oho! Trebam samo zapovijediti i moji će vas ljudi pregaziti!
1009 Pokušajte! Zar ne vidite da vaši vojnici mogu napredovati samo
dvojica po dvojica? Pobit ćemo najprije prvi red pa onda ostale. Neće im
preostati drugo nego da se dadu postrijeljati ili da se udave u močvari.
S obzirom da ste naš zarobljenik, morat ćete postupiti onako kako vam
mi buđemo naredili. Kao prvo, zahtije- vam da zapovijedite svojim
ljudima da bace oružje i da se predaju.
Načinio je tako začuđeno lice kakvo se rijetko može vidjeti.
1010 Mi . . . da vam se predamo! — vikao je. — četiri stotine vojnika
da se predaju desetorici civila!

On se glasno nasmijao.
— Samo se vi smijte! — rekao sam mirno. — Nalazite se u takvom položaju da bi
Se čitava vaša četa morala predati meni samome, kad bih ja to htio. Zar ne
vidite da vaši ljuđi i koiiji tonu sve dublje! Ova staza nije dovoljno čvrsta da
izdrži toliki broj konjanika. Za deset minuta vaši će slavni vojnici propasti.

Pogledao je u pravcu svojih vojnika i problijedio. Vidio je da sam imao

pravo. Tlo je zaista popuštalo. Propadalo je i vojnici, koji nisu znali zašto ne
mogu naprijed, nego moraju ostati na nesi- gurnom i opasnom zemljištu,
počeli su gunđati i vikati. Zaista s« nije smjelo gubiti vrijeme ako nismo htjeli
da ljudi stvarno pro- padnu. Zato sam rekao:
1011 Ako mislite da smo mi ovdje protiv vas, onda se jako varate. Da ste dali
pretražiti predjel prije nego što ste se uputili u močvare, sigurno biste otkrili
klopku koju smo vam postavili. Pripazite' Sad ću je zatvoriti!

Mahnuo sam yerbateru i on opali iz puške. Čim je pucanj od- jeknuo,

pohrlili su s lijeva pukovnikovi vojnici, po dvojica na sva- kom konju. Oni u
sedlu ostali su na konjima, a oni što su bili iza njih poskakali su dolje. Za čas
načinjena je dvostruka linija koja je pobunjenicima onemogućila povratak.
Naprijed sto pješaka, straga isti broj jahača naoružanih puškama.

Pobunjenici su ubrzo uvidjeli da smo im zatvorili put, pogo- tovo kad smo
izašli pred njih aperenim puškama te im tako poka- zali da ne mogu ni
naprijed ukoliko ne žele biti pokošeni našim mecima.

Opasnost se povećavala, i time što je puteljak na kojem su se nalazili sve

više popuštao i tonuo. On se sastojao, valjda, samo iz nešto čvršće naslage
blate koja je počivala na močvari i koja je morala popustiti čim se na njoj našla
tako velika težina. Moglo se lako predvidjeti da će pojedini konjanici potonuti
u mulju ukolik« se ubrzo ne maknu iz opasnog područja i stanu na čvrsto tlo.
S onu stranu močvare čuo se glas pukovnika koji je upozoravao neprija- telje
da se predaju. Ja sam im to isto, dovikivao. Major koji je uvidio u kakvom se
položaju nalaze njegovi ljudi bijesno je odgo- vorio:
1012 Neka se svi utope i propadnu, ali se mojih ljudi nećete do- čepati!
1013 Onda ne trebam ni vas. Puštam vas na slobodu. Vratite se odmah
vašim vojnicima.
 On me zaprepašteno pogleda i onda reče:
1014 Vi se na taj način lišavate velikog preimućstva!
1015 Samo iz prijateljstva prema vama. Ako zaista želite žrtvo- vati svoje
ljude, dajem vam priliku da se priključite njihovoj sud- bini. Slavit će vas kao
heroja kad se pročuje da ste sa svojim ljudima hrabro pošli u smrt.

Sad se uplašio.
1016 Ne možete to od mene zahtijevati! — viknuo je.
1017 Baš to želim. Ukoliko na to ne pristahete, već ću vas ja prisiliti. Ako ne
odete sami dat ću vas onamo odvućf lasom. Dajem umrijet ćete zajedno s ovim
jadnicima Koje tjerate u smri. mmaio se ne ialim. Jeste li čuli?

Strah njegovih ljudi bivao je sve veći i veći. Konji ih više nisu slušali.
Dovikivali su majoru da će se predati. Zadnji u koloni već su še predali
pukovniku da bi spasili goli život. čim su stupili na žvrsto tlo, skakali su s
konja i odbacivali oružje. Predavali su se jedan za drugim. Major je brzo uvidio
da se uzalud protivi. Njegovi ga Ijudi više nisti slušali, a kako nije bio osobito
hrabar rekao je:
1018 Dobro, priznajem da ste ovaj put dobili igru. Nadam se da Ćemo se još
negdje naći i da ćete vi' onda biti onaj pobijeđehi. Predajem se!

Nije potrebno jer ste i onako naš zarobljenik. Zahtijevam od vas đa

naredite svojim vojnicima da se smjesta predaju pu- kovnikti.

Tek tada major vikne svojim ljudima da se predaju što su ovi jedva i
dočekali. Kako su bili prisiljeni da jašu polako korakom, lako smo mogli svakog
pojedinog prihvatiti i razoružati. Njihove sirio konje ođmah sklonili, a tako i
orulje. Nijedan nije pokušao ia bježi.

S obzirom da je između močvara put postao opasan, morali šmo ođjahati

natrag do rijeke i onda tek, zaobišavši močvaru, doći đo pukovnika. Major je
cijelim putem išao pješke i kad je došao do pukovnika, rekao je:
1019 Senjore, danas je sreća bila naklonjeria vama. Vodite račuha 6 tottte da
ona idući put može biti na riašoj strani.

18
 Pukovriik ga prezrivo pogleda i odgovori:
1020 Moje držanje riikada ne određuje sreća, nego dužnost. Onaj tko rie
ispurijava svoju dužnost, ne može očekivati od mene milosti i bbžira. Vi ste
buntovnik koji je pogazio riječ. Kao vođu odmetnika smatram vas uzročnikom
mnogih zala i zato ćete, dakle, biti dese- terostruko kažnjeni. Vaš me čin ne
sprečava da s vama postupam kao s bilo kime drugim, čak me on obavezuje da
s vama budem stroži. Drugo Vam nemam što reći.

Okrenuo se. Major bijesno vikne za njim:

1021 Samo smo izdajom dospjeli u vaše ruke. Čovjek koji je uspio,
zahvaljujući izdaji, neka se ne služi ovako gordim riječima.

Okrenuvši se Antoniju Gomarri nastavi:

Ti si taj koji si nas namamio u ovu stupicu. Čuvaj še da nikad više ne

dospiješ u moje šake jer ćeš završiti na konopcu.
1022 Kad bi i bilo onako kako kažete, vi nemate nikakva prava da me
optužujete jer ste i eami izdali predsjednika kome ste se zakleli na vjernost. Tko
je onda veei nitkov vi ili ja? — odgovorio je Gomarra.

**mmimmmm
1023 Lopove zar ti meni t a k o . .. ! Ja ću te zadaviti! — Skočio je na Gomarru,
ali je pukovnik brzo stao između njih i naredio svojim ljudima:
1024 Svežite ga! I ostalim vucibatinama povežite ruke lasima. Onda neka
uzjašu da krenemo dalje! 2urim se u Palmar i svaki mi je trenutak dragocjen.

Ovo je naređenje bilo odmah izvršeno. Zaplijenjeni lasi služili su za

vezanje. Oružje smo razdijelili među pukovnikove vojnike. Zatim smo opkolili
zarobljenike i krenuli prema gradiću Palmaru u susret novim doživljajima.