Professional Documents
Culture Documents
Eugene T. Gendlin
FOCUSING
A l l rights reserved.
prvi dio
drugi dio
FOKUSIRANJE
4. Priručnik fokusiranja 67
5. Šest koraka fokusiranja i njihov smisao 76
6. Što nije fokusiranje 93
7. Raščišćavanje svoga prostora 100
8. Što učiniti ako ne možete pronaći
osjetilni dojam 113
9. Što učiniti ako ne možete izazvati pomak 135
treći dio
LJUDI POMAŽU JEDNI DRUGIMA
10. Otkrivanje bogatstava u drugim ljudima 147
11. Priručnik za slušanje 153
četvrti dio
FOKUSIRANJE I DRUŠTVO
12. Nove veze 189
13. Iskustvo mimo preuzetih uloga 199
DODATAK
a. Filozofska bilješka 209
b. Sažetak istraživanja i literatura 212
O autoru 217
prvi dio
OTKRIVANJE
MUDROSTI TIJELA
1
Unutarnji čin
25
2
Promjena
Fred nije znao što je sve uložio u taj plan, ali je nje
govo tijelo to znalo. Jedino ga je trebao »zapitati«.
Do takvoga rješenja Fred nikada ne bi mogao stići
analiziranjem, djelomično i zbog toga što je mislio da
već zna odgovore. Da je netko od njega zatražio da raz
misli o tome, mogao bi odgovoriti kako bi mu taj plan
pomogao da bude stvaralački usmjerena osoba kakva
je želio biti. Taj bi ga jednostavan i istinit odgovor spri
ječio da stupi u izravan dodir sa stvarnim načinom na
koji se problem očitovao u njegovu tijelu. Isto tako,
Fred do rješenja ne bi mogao doći analitičkim putem
zbog toga što mu je um bio previše zaokupljen misli
ma o potankostima i o ljudima na poslu.
Fredova se priča o fokusiranju odnosi samo na tu
noć kad je popustila napetost u njegovu želucu. Prijeko
je potrebno primijetiti, kao i u Fayinom slučaju, da Fred
još uvijek u praktičnome smislu nije razriješio svoj pro
blem. A l i sada će biti objektivan na tome neželjenom
poslu, bit će opušten u pogledu plana o preustroju.
Svakako će nastaviti zastupati svoj plan jer je uistinu
37
dobar, ali bit će u stanju saslušati primjedbe drugih lju
di i smireno će združiti svoje ideje s njihovima.
Takav je stav odmah doveo do smanjivanja nape
tosti na poslu. Tjelesni je pomak izazvao i neke druge
promjene. Nešto se u njemu oslobodilo kad je riječ o
mijenjanju vlastitoga života. Evo kako to Fred opisuje:
45
Oba su ta razloga pridonijela da se Evelyn osjetila
bolje kad je stupila u dodir s osjećajem da je »nešto
užasno« pogrešno s njome. Analitičkome promatraču
to bi se moglo doimati poput noćne more: spotaknuti
se na istinu koju ste skrivali od sebe zog straha će
nekakva tajanstvena strava izroniti na svjetlost. A l i
Evelyn se osjećala bolje. Plakala je, dakako, ali zbog
olakšanja, a djelomično i zbog toga što se napokon
začuo glas onoga njezinoga dijela koji je bio zapriječen.
Plač je, nerijetko, prvi pomak onoga dijela osobnosti
koji je dugo bio u zarobljeništvu. Tjelesni pomak donio
joj je osjećaj dobrobiti kad je stupila u dodir s tim
osjećajem. Štoviše, bila je uvjerena kako će daljnje
fokusiranje promijeniti tu tegobu, kao i sve ostale u
prošlosti.
Ako se dobro fokusirate, bit će vam drago što ste
naišli na bilo kakav osjećaj. Mogli biste čuti kako vam
neki unutarnji osjećaj govori: »Osuđeni ste!« O tome
biste razmišljali blago i s razumijevanjem. Mogli biste
reći: »O, baš je to zanimljivo. Osjećaj da sam osuđena.
Nije ni čudno što sam se osjećala kao zarobljenik - ako
je takav osjećaj uistinu postojao. Drago mi je što je to
izronilo na površinu. Hajde da vidim odakle stiže taj
osjećaj.« Takav stav možete zauzeti jer ste, kao i mno
go puta prije toga, iskusili da se takvi osjećaji mijenjaju
i razrješavaju na tjelesnoj razini za samo nekoliko mi
nuta.
Nekoliko mjeseci nakon snimljenog Evelyninog
fokusiranja, na velikom sastanku grupe Promjene, u
prostoriji je bilo otprilike osamdeset ljudi. Prešavši po
gledom preko prostorije, ugledao sam prekrasnu ženu
svijetlih, iznimno živahnih očiju koja je sjedila negdje
u sredini prostorije. »Tko li je to?« pitao sam se.
»Možda je nova u grupi?« Tada sam shvatio da je to
Evelyn! Prošlo je samo nekoliko tjedana otkad sam je
46
posljednji put vidio, ali je već neko vrijeme nisam po
zorno promotrio. Bio sam duboko svjestan njezine in
telektualne britkosti. Čak mi je pomogla i u nekakvom
administrativnom poslu. A l i ovakvo nešto nikada ni
sam vidio!
53
Što to tijelo zna?
1
Ward Halstead, moj kolega sa čikaškog sveučilišta, cijeli je život
proučavao »biološku inteligenciju«. Smislio je mnoge testove za
mjerenje načina na koje tijelo razlikuje različite stvari: vrijeme,
ritmove, prostornu organizaciju, međuljudske dojmove, lica. Kad
je pročitao moju knjigu o »osjetilnome dojmu«, na taj je termin
primijenio svoj termin »biološko računalo«. Tijelo u djeliću se
kunde obavlja ono što bi se u moglo nazvati stotinama tisuća
spoznajnih operacija.
56
Te promjene u vama ne izaziva razmišljanje. Ne
razmišljate ovako: »O, da, to je Helen: s njome se mo
ram ponašati ovako i ovako«. Malo je tu razmišljanja.
Postavite si pitanje: »Zbog čega sam ovakav s Helen, a
onakav s Johnom?« Odgovori se ne kriju u vašemu
umu. To zna samo vaše tijelo.
Obratite pažnju na to da osjetilni dojam nije emo
cija. On u sebi krije elemente emocija, zajedno sa či
njeničnim elementima. A l i je opsežniji od bilo koje po
jedinačne emocije i složeniji - i mnogo ga je teže opisa
ti riječima.
Primjerice, vaš osjetilni dojam koji se odnosi na
Helen vjerojatno obuhvaća veliki broj emocija koje ste
u različitim trenucima osjetili prema njoj. Možda je u
ovome trenutku jedna od tih emocija naglašenija u va
šemu odnosu. Recimo da je ta sadašnja naglašena
emocija bijes. Prethodne ste se večeri jako posvađale i
prva riječ koje vam padne na pamet kad pomislite na
Helen je »bijes«. Pa ipak, ta emocija nije osjetilni do
jam - to nije »sve ono što se odnosi na Helen«.
Emocija je nerijetko oštra i jasno je osjećate, a če
sto se pojavljuje s prikladnom oznakom pomoću koje
je možete opisati: »bijes«, »strah«, »ljubav«, i tako da
lje. Osjetilni dojam, budući da je veći i složeniji, goto
vo je uvijek nejasan - barem dok se ne fokusirate na
njega - i gotovo se nikada ne pojavljuje s prikladnom
oznakom.
Kako bih vam to prikazao, pretpostavimo da u va
šemu odnosu s Johnom postoje neke poteškoće. Ako
vas zamolim da ih opišete, mogli biste reći: »S njime
sam napeta. Kad sam s Helen, osjećam kao da je moje
'prirodno' ja živo i slobodno, ali kad sam s Johnom, os
jećam se neugodno i napeto.«
Ta napetost izvire iz »svega onoga što se odnosi na
Johna«. Ljudi koji ne poznaju fokusiranje vjerojatno
57
će biti svjesni samo napeto koja se uvijek iznova jav
lja. Nikada neće pokušati ispitati svoj osjetilni dojam
»svega onoga što se odnosi na Johna«, ili možda malo
uže područje »svega što se odnosi na taj čudni osjećaj
koji mi se javlja kad sam s Johnom«. Riječ »napetost«
mogla bi predstavljati najbolji opis toga osjećaja, ali
»napetost« je samo vrh ledene sante. »Napetost« bi
mogla biti prevladavajuća emocija u stanovitome tre
nutku, ali ispod nje i u njezinoj pozadini krije se nešto
golemo i nejasno.
To nešto golemo i nejasno možete osjetiti svojim ti
jelom, ali ga ne možete dodirnuti umom - vaš um pro
svjeduje: »Ne želim se svaki put kad sam s Johnom os
jećati tako glupavo! Želim biti opušten, pametan, pri
rodan. Zašto ne mogu biti takav? Zbog čega?« A l i um
ne krije nikakvih odgovora. Kad bi vaš um znao odgo
vore ili imao nadzor nad situacijom, poteškoće biste
vjerojatno mogli savladati procesima razmišljanja i
snagom volje. Mogli biste smisliti rješenje problema.
A l i to je nemoguće. Bez obzira koliko vaš um prosvje
dovao, bez obzira koliko naporno razmišljali, ona će se
ista napetost pojaviti u vama kad god se nađete uz Joh
na. Tu napetost stvara vaše tijelo, na taj način reagira-
jući na Johnovu prisutnost. Ta reakcija gotovo potpu-
no zaobilazi vaš misaoni um. A l i kad dopustite da se
oblikuje osjetilni dojam, tada možete raditi s onime što
ne možete razumjeti. Ako se tome osjetu posvetite uz
pomoć stanovitih koraka koje ću vam pokazati, osjet
će se promijeniti.
Upravo o tome govori ova knjiga. Osjetilnim je
dojmovima prijeko potrebno pristupiti sasvim drukči
jim putom - tim osobitim putom koji vodi kroz tijelo
i koji ja nazivam fokusiranjem. Pristupanjem na taj
način možemo dopustiti da se osjetilni dojam oblikuje i mi
jenja.
58
Veliki dio onoga što smo u prošlosti smatrali emo
cionalnim vodstvom i psihoterapijom bijaše isprazno.
Savjetnici su nas pokušavali navesti da razumski anali
ziramo svoje osjećaje ili da se uvijek iznova »suočava
mo« s njima.
Ponovno obratimo pozornost na tu vašu pretpo
stavljenu poteškoću u odnosu s Johnom i pogledajmo
neke od najuobičajenijih načina pristupanja takvome
problemu. (Svi su uobičajeni pristupi, na nesreću, is
prazni.)
FOKUSIRANJE
4
Priručnik fokusiranja
PRIRUČNIK FOKUSIRANJA
1. Raščišćavanje prostora. Zamolit ću vas da budete
tihi, usredotočeni na sebe. Odvojite malo vremena
kako biste se opustili... Dobro, sada bih želio da
67
pozornost obratite prema unutra, na svoje tijelo,
možda na želudac ili prsa. Promotrite što će se on
dje pojaviti kad vas upitam: »Kakav je moj život?
Što je za mene sada najvažnije?« Osjećajte nutri
nu svoga tijela. Neka iz toga osjeta polagano iz
ranjaju odgovori. Kad se pojavi nekakva zabrinu
tost, NE ULAZITE U NJU. Napravite korak unatrag
i recite: »Da, evo je. Osjećam da je tu.« Neka izme
đu vas i te brige ostane malo slobodnoga prostora.
Tada zapitajte što još osjećate. Ponovno pričekajte
i osjetite. Najčešće ima nekoliko stvari.
75
Šest koraka fokusiranja
i njihov smisao
PRIPREMA
80
TREĆI KORAK: PRONALAŽENJE KLJUČNE RIJEČI
Što je kvaliteta toga svjesnog osjeta? Pronađite riječ
koja opisuje kvalitetu, kao što je: ljepljiv, težak, živčan,
bespomoćan, tijesno, opterećenje ili neku riječ slične
vrste. Možda će vam odgovarati kratka rečenica, npr.,
kao u kutiji, moram to izvesti. Kombinacija riječi mo
gla bi najbolje odgovarati, primjerice: uplašeno i nape
to ili živčano i nemirno. Možda će se pojaviti slika koja
će najbolje odgovarati osjetu - primjerice, teška olov
na kugla.
Vi ne tražite analizu. Vi tragate za suštinom osjetil-
noga dojma. Vama je potrebna suština svega toga zajed
no, osobita kvaliteta koja izvire iz toga.
Ta kvaliteta mogla bi biti osjećaj da ste se neprikla
dno ponijeli, primjerice, ili osjećaj bespomoćnosti. Ili
biste mogli osjetiti da vas nešto tišti, plaši, izaziva nape
tost ili nelagodu - a možda za taj osjećaj ni nema riječi.
Ponavljam, izbjegavajte prisiljavati svjesni osjećaj
da se očituje riječima - dopustite mu da vam sam po
kaže vlastitu suštinu. Ili blago iskušajte jednu riječ.
U ovome trećem koraku možda ćete otkriti kako se
vaš problem počinje mijenjati. Možda ćete ga osjetiti
drukčijim nego što ste očekivali kad ste počinjali s fo-
kusiranjem: različit od svega onoga što biste mogli smi
sliti sredstvima razuma. Razlika bi u početku mogla bi
ti tanana i, možda, zbunjujuća.
To je ono za čime tragate: nešto što prati tjelesni
pomak. Sve drugo odbacite.
Odgovaraju li riječ ili slika, nazivamo ih »ključnom
riječi«. Dok izgovarate riječi (ili zamišljate sliku), cijeli
se osjetilni dojam jedva primjetno giba i lagano se opu
šta. To je znak, kao da kaže: »Ovo odgovara«, kao kad
se prisjećate nečega što ste zaboravili. Osjećaj onoga što
ste zaboravili vodi vaše pamćenje. Znate da veliki broj
savršeno smislenih ideja uopće nije dio toga osjećaja pa
81
ih odbacujete, sve dok ne naiđete na nešto čemu se taj
osjećaj otvara.
Kao u staroj dječjoj igri skrivača. Netko tko zna
gdje se nalazi predmet potrage govori: »Hladno, hlad
nije, ledeno hladno«, dok hodate u pogrešnom smje
ru, a »Toplo, toplije, vruće, vruće!« kad krenete u pra
vome smjeru.
U ovome slučaju to ne govori neka druga osoba
nego vaš vlastiti svjesni osjećaj: »Hladno, hladno, hlad
no« (dok se osjet nimalo ne mijenja), a zatim kaže:
»Toplije, vruće, vruće!« (kad dođe do opuštanja ili la
ganoga pomaka u načinu na koji vaše tijelo osjeća taj
problem).
Dopustite riječima i slikama da izrone iz osjećaja.
Neka se same predstave, npr., uplašen, neko napeto
mjesto u meni, ili težak osjećaj.
Najčešće se događa da pronalaženje prave ključne
riječi u čovjeku izaziva tek maleni tjelesni pomak, tek
toliko da možete reći kako je ključna riječ točna. Morat
ćete tragati za tim malim pomakom kako ga ne biste
propustili. Pozornost vam mora biti usmjerena na tije
lo kako biste osjetili izaziva li ta riječ, rečenica ili slika
ono malo otpuštanje koje govori: »To je u redu. To od
govara.«
Šest koraka:
1. Raščišćavanje prostora
2. Osjetilni dojam
3. Pronalaženje ključne riječi
4. Usklađivanje
5. Postavljanje pitanja
6. Prihvaćanje -
92
6
Što nije fokusiranje
FOKUSIRANJE NIJE
PROCES RAZGOVORA SA SOBOM
Ako ste poput većine ljudi, nesumnjivo znate mnogo
toga o onome što je pogrešno u vašemu životu. Vjero
jatno nerijetko sami sebi držite »predavanja«, možda
temeljeći te riječi na zdravim zaključcima i pretpostav
kama.
»To je moja majka. Uvijek je mrzila muškarce i to
mi je neprestano govorila. To sam od nje naslijedila.
Znam da bih trebala biti drukčija, ali mora da još uvijek
ima nešto od toga u meni, inače mi ne bi bilo toliko te
ško uspostavljati odnose s muškarcima.«
Ponekad ćete preskočiti tanano predavanje i umje
sto toga sebe izravno i jednostavno uvrijediti. Potrebna
vam je oštrina, barem vi tako mislite.
93
»Naravno, znam ja u čemu je moja nevolja. Kuka
vica sam. Nemam nimalo hrabrosti, eto kakav sam. Ni
je čudno što nikada ni u čemu ne uspijevam.« Nisu sva
ta predavanja i prijekori neugodni, ali oni ne dovode
ni do kakve korisne promjene. Na neki se način pret
varate u dvoje ljudi, od kojih je jedan u zatvoru, a dru
gi vani. Onaj izvana prekorava ili vrijeđa onoga unu
tra, okrutno navodeći sve te navodne (ali najčešće ne
dokazane) karakterne mane koje su, navodno, dovele
zatvorenika do takvoga bijednog stanja. Ništa od toga
neće zatvoreniku pomoći da pobjegne. Kad predavanje
prestane unutarnji je zatvorenik, kao i do tada, u zat
voru.
Fokusiranje nije ni nalik tome. Umjesto razgovora
sa sobom koji se odvija izvana prema unutra, vi osluš
kujete ono što izvire iznutra, iz vas. Tiho ćete, prijatelj
ski i suosjećajno zapitati: »Što nije u redu?« Možda ni
kada prije niste bili u prijateljskom odnosu sa sobom.
Većina ljudi prema sebi vrlo loše postupa, mnogo gore
nego što bi im ikada palo na pamet postupati prema
drugome ljudskom biću. Većina se ljudi prema svojoj
unutarnjoj osjećajnoj osobi odnosi kao sadistički zat
vorski čuvar.
Postavivši svome tijelu pitanje »Što zapravo ne va
lja?«, vi se namjerno suzdržavate od odgovora. Kad
nekoj drugoj osobi postavite pitanje, vjerojatno nećete
odmah očekivati odgovor na njega. Prema svojoj unu
tarnjoj osjećajnoj osobi postupajte barem onako dobro
kako biste postupali prema nekome drugome. Vaša
vam unutarnja osjećajna osoba isto tako može odgo
voriti na pitanje i niste joj potrebni vi, da umjesto nje
odgovarate na svako pitanje.
Pokušajte propustiti sve one rječite, poznate od
govore koji se vrlo brzo pojavljuju. To su oni isti stari
odgovori koje ste tijekom godina slušali u tisućama
94
predavanja koje ste održali sami sebi. Čvrsto ih odbij-
te. Smireno čekajte svježe odgovore koji će se pojaviti
iznutra, od tjelesnog osjeta onoga što vas muči.
99
Raščišćavanje prostora za sebe
NE KAO SPOMENIK'
ODLAGANJE TERETA
Da uporabim drukčiju usporedbu, vaš unutarnji čin u
prvome koraku fokusiranja nalikuje spuštanju teškoga
tereta koji nosite. Već kilometrima hodate noseći gole
mu torbu. Sada se zaustavljate, spuštate je na tlo i od
marate se. Tek kad je najprije spustite na tlo možete
pogledati u nju kako biste vidjeli što je unutra.
Vašemu je tijelu potreban odmor. Svakoga ga jutra
opterećujete ovim teretom i, kao i većina ljudi, ne da
jete mu počinka sve do odlaska na spavanje. Možda
nekih jutara postoje kratki trenuci buđenja kada tijelu
dopuštate da se osjeća dobro. Mora da ste to iskusili.
Otvorenih očiju. Osjećate se veličanstveno opušteni i
spokojni.
A tada se na vas spušta teret! Prisjećate se sviju po
teškoća koje su vas mučile prethodnoga dana. Svakoga
jutra opteretimo se tim teškim stvarima i cijeloga dana
103
teturamo pod njihovim teretom. U prvome koraku fo-
kusiranja vi spuštate taj teret. Tešku torbu stavljate na
tlo. Izvadite poteškoće iz nje. jednu po jednu, složite ih
ispred sebe i pogledajte ih sada, kad vam više nisu na
leđima.
UTJEŠNI POPIS
POVJERENJE TIJELA
VELIKI PROSTOR
PRIJATELJSKO SLUŠANJE
Prvi je korak trenutak u kojemu uspostavljate prijatelj
ski okoliš u samome sebi. Pripremate se da sebe pažlji
vo poslušate.
»Kako si sada?« upitat ćete blago. »Što se sada do
gađa s tobom? Što je tebi sada najvažnije?«
A tada ne odgovarate riječima. Ne, nego čekate.
Neka odgovor budu osjećaji koji će se pojaviti u vaše
mu tijelu.
Ljudi uvijek mogu smisliti dugačak popis onih stva
ri koje bi ih mogle ili trebale mučiti. Mi ne želimo ta
kav popis. Mi samo želimo čuti što to sada sprečava ti
jelo da se osjeća izvrsno.
109
U početku se možda neće ništa dogoditi, pa ćete
postati nestrpljivi, jer, na kraju krajeva, vi znate što se
događa. »Dobro se osjećam, osim što mi je uvijek teško
zbog ljubavnog odnosa, a imam i nekih drugih briga.«
Ali to vi sâmi odgovarate na vlastito pitanje. Tijelo ne od
govara tako hitro. Treba mu otprilike trideset sekundi.
Sigurno biste bili voljni svome tijelu pokloniti tri
deset sekundi? Pa ipak, čudno je da većina ljudi to ni
kada ne učini.
Pogledajte na sat kako biste vidjeli koliko dugo tra
je trideset sekundi. Tako ćete postati svjesni njihove iz
nenađujuće dužine. Odvojite trideset sekundi. Poku
šajte odmah sada.
Već smo prethodno rekli da se većina ljudi najveći
dio vremena prilično neprijateljski odnosi prema sebi.
Ako i vi pripadate toj većini, prema sebi niste postupa
li kao prema prijatelju, nego kao prema cimeru kojega
ne volite. Ljutite se na sebe, vrijeđate sebe, nestrpljivi
ste sa sobom kad kola pođu nizbrdo. Stvorili ste model
idealne osobe kakvom biste željeli biti, a tada osuđuje
te sebe jer ste nesavršeni kad se usporedite s tim idea
lom. »Ma, jednostavno sam lijena«, vrijeđate sebe. »Da
sam uistinu željela stići nekamo marljivije bih se trudi
la. Postavila sam neke ciljeve, a onda odustala, zastra
nila s puta i izmišljala isprike.«
I tako se predavanje samome sebi nastavlja. Prije
fokusiranja vjerojatno nikada niste sjeli, pa blago i pri
jateljski upitali što se uistinu događa. »Lijenost« je sa
mo vanjska riječ, uvreda. Riječ »lijen« govori samo o
tome da u onome što osjećate nema ničega važnog. A l i
vaše tijelo zna zbog čega ste takvi kakvi jeste, a njego
vo će se znanje pokazati iznimno važnim ako ga prija
teljski navedete da progovori.
Društvo vas uglavnom podjednako neprijateljski slu
ša kao što i vi slušate sebe. »Dokažite se«, kaže svijet.
11 0
Naravno, potrebni su rezultati, ali katkad ih društvo
zahtijeva u prekratkom razdoblju i s takvom napetošću
da nemate ni trenutka vremena sagledati prepreke. A,
ipak, jedna minuta može mnogo značiti. Drugi ljudi
najčešće ne žele znati što nas sprečava u napredovanju
ili što nas frustrira. »Samo to napravi kako treba.«
Unutarnja složenost koja nas može spriječiti u napre
dovanju ali isto tako i navesti da postanemo bolji, učin
kovitiji, zanimljiviji i stvaralački, često nije dobrodošla.
Čuju se one riječi pune osude: »lijen«, »nije motiviran«,
»sebična je«, »sažalijeva samoga sebe«, »preosjetljiva
je«, »previše zahtjevan« - a te riječi zapravo ne opisu
ju, nego prije odbacuju ono što se nalazi u nama.
Pretpostavimo da razgovarate s prilično stidljivom
osobom kojoj već dugo vremena nije bilo dopušteno
govoriti, možda i nekoliko godina. Nećete postati ne
strpljivi i već nakon pet sekundi početi vikati na nju.
Pitanja ćete postavljati blago i čekati barem tridesetak
sekundi prije nego što zaključite da je ta osoba bespo
moćni idiot, potpuno prazna i da ne umije govoriti. Ni
ti ćete odbaciti ono prvo izgovoreno.
To ne znači kako ja od vas zahtijevam da se potpu
no promijenite prije nego što se uopće upustite u foku-
siranje. Ne uvjeravam vas da već i samim tim što čita
te ove stranice možete početi prihvaćati i voljeti sebe
te postati sve ono što biste željeli, a još možda niste.
Ovdje je zapravo riječ o stavu koji možete prihvatiti ti
jekom osobitoga razdoblja fokusiranja.
Postoji neki snažan i grub glas koji vas glasno pre
kida kad pokušate osluškivati svoju nutrinu. Katkad je
to kritički dio osobe. Međutim, katkad je riječ o savr
šeno pozitivnoj životnoj energiji koja je vrlo nestrplji
va. »Već godinama boravim na ovome istom mjestu, a
sada bih željela da me netko izbavi odavde.« To je savr
šeno opravdan osjećaj, ali i on će morati pričekati.
111
»Ali, čekala sam cijeli život.« Naravno, a sada neka pri
čeka samo nekoliko minuta kako bismo mogli čuti vla
stito unutarnje ja. Blago upi:ajte: »Što to osjećaš u du
bini?«
Važno je da u prvome koraku fokusiranja usposta
vite to ozračje prijateljskoga slušanja. Budite spremni
na trenutak prihvatiti osjećaje koji izranjaju iz nutrine,
kakvi god oni bili. Nemojte se sukobljavati s njima.
Neprijateljsko je slušanje ono u kojemu stanovite
ili sve odgovore odbacujete i prije nego što ste ih do
kraja saslušali. To je način na koji bijesni učitelj sluša
nemirno dijete. Vjerojatno ste i prečesto sâmi sebe slu
šali na isti način:
»Pa, što možeš reći u svoju obranu? Kako možeš
objasniti ove poteškoće u koje si nas doveo?«
»Pa, ja...«
»Umukni! Ja ću ti reći u čemu je problem.«
Prvi korak fokusiranja nije ni nalik tome. U tome
ćete se koraku osmjehnuti sebi i ispružiti ruke. »Bok«,
reći ćete. »Kako se osjećaš sada?« Postavivši to pitanje
brižno ćete izbjegavati da na njega i odgovorite. Neka
odgovor izroni iznutra i za trenutak ga prihvatite.
»Mnoštvo problema.« »O, zar mnogo problema? Čuj,
dobro je, hajde da očistimo prostor među tim proble
mima, tako da mirno možemo sjesti... Koji ti se pro
blem sada čini najtežim? Taj? ... Da, to sa seksom, zar
ne? Možda i neki drugi?«
Sačuvajte taj raščišćeni prostor. Kad počnete foku-
sirati, ne spuštajte se u dubinu tih problema. Napravite
korak unatrag ili stanite uz problem na koji se fokusi-
rate. Zapitajte: »Kako se danas osjeća sve to što se odno
si na seks?«
I tako ste zakoračili u drugi korak koji vam pruža
mogućnost da izazovete pomak.
112
8
Sto učiniti ako ne možete
pronaći osjetilni dojam
118
SLIKA CJELOKUPNOGA PROBLEMA
OPUŠTANJE TIJELA
Ili:
Ili:
PLAŠITE LI SE FOKUSIRATI
»Ne želim zavirivati u sebe. Bojim se onoga što bih on
dje mogao otkriti.«
To je uobičajena stvar. A l i u fokusiranju sa sobom
možete blago postupati. Uzmite sami sebe za ruku i re
cite: »U redu je, nećemo te prisiljavati da kreneš ona
mo kamo se plašiš ići. Ako se plašiš onoga mjesta, ostat
ćemo na sigurnoj udaljenosti. Ostat ćemo upravo ovdje
127
i vidjeti kakv je to strah. Dobro? Kako ti se taj strah čini odavde?«
Ili biste sebi mogli reći: »Plašim se fokusirati na to.
Vjerojatno je ondje nešto neugodno što ne želim vidje
ti. Dobro... pričekaj... ako ne želim vidjeti što je to, on
da to i neću napraviti. A l i neću ni pobjeći. Ostat ću
upravo ovdje, uz problem na koji se ne želim fokusira
ti i pokušat ću vidjeti kakav je to osjećaj da se ne želim
fokusirati na to? Strah. Dobro, ostanimo upravo ovdje,
uz taj strah. Što je taj strah? Kakva je to vrsta straha?
Kakav je cjeloviti osjećaj toga straha?«
Postupak fokusiranja je ugodan. Onoga trenutka
kad prestane biti ugodan napravite korak unatrag i po
gledajte što je to tako neugodno.
Ne prisiljavajte se prekoračiti prepreke. Umjesto
toga fokusirajte se na neposrednu prepreku koju ste
osjetili. Kakav je cjelovit osjećaj te prepreke?
Možda ćete se fokusirati na neki negativan ili za
strašujući osjećaj, ali samo je fokusiranje ugodno i od
toga će osjećaj postati manje negativan ili zastrašujući.
Kad se otvori, vaše se tijelo opušta i ponovno se osjeća
bolje. U fokusiranju ste vodeni prema osjećaju veće
ugode, određivanju mjesta na kojemu se osjećaj nala
zi, otvaranju, opuštanju, svježini. Što god pronašli u
sebi, osjećat ćete se bolje čim tome osjećaju dopustite
da vam kaže svoje ime i da ga odredite gdje se nalazi.
131
Jedna je osoba to izvrsno objasnila. »Kritičar mi je
običavao zadavati udarce u želudac. Bio je to znak da
se počnem osjećati loše. Sada mi je to znak da se raz
bjesnim. Kao da me netko udario. »Prestani s time!'
kao da je govorio.« (Podigla je šaku.)
Ne vjerujte kritičaru i nemojte se fokusirati na svu
onu nelagodu koju izaziva u vama. Umjesto toga ispod
svih tih osjećaja otkrijte što uistinu osjećate i zamjeću
jete te što vam je potrebno. Radite na onome području
gdje vi nešto osjećate i trebate, a ne ondje gdje je vaš
kritičar.
134
Što učiniti ako
ne možete izazvati pomak
NAMJERNO OTPUŠTANJE
139
KORISTITE SE SLIKOVITIM GOVOROM
Drugi način na koji možete izazvati tjelesni pomak kad
zaglibite jest da dopustite stvaranje slike. Mnogi ljudi
posjeduju vrlo živahnu sposobnost vizualizacije, a
mnogi je ne posjeduju. A l i svatko može oblikovati uo
bičajenu sliku, čak i otvorenih očiju. Pokušajte: zami
slite sada prostoriju u kojoj spavate i mjesto na koje
mu se nalazi vaš krevet. Na koji način dolazite od kre
veta do vrata? Tu vizualnu sliku možete vidjeti čak i
dok čitate ovu knjigu.
U tome istom unutarnjem prostoru možete za
tražiti da se pojavi slika stanovitoga osjećaja. Pričekaj
te dok se pojavi. Slika će izražavati osjetilni dojam.
Mogli biste vidjeti šumu, primjerice, lik, oluju, zid, se
be kako trčite.
Pojavi li se slika, provjerite kakve osjećaje izaziva
u vama. Nerijetko će se dogoditi da će i sâma pojava
slike izazvati stanoviti pomak. Bez obzira dovede li od
mah do pomaka ili ne, postavite pitanje: »Kakve osje
ćaje ta slika sada u meni izaziva?« Vjerojatno će vam
to omogućiti da radite dalje.
PROVJERAVANJE
142
NEMOJTE REĆI: »MORA DA JE TO...«
144
treći dio
LJUDI POMAŽU
JEDNI DRUGIMA
10
Otkrivanje bogatstava
u drugim ljudima
152
11
Priručnik za slušanje
4
Metodu »uzvraćanja« otkrio je Carl Rogers, a tečaj korištenja
tom metodom vodi Thomas Gordon.
153
ohrabrenja, uvjeravanja i dobronamjerne primjedbe
zapravo ljude sprečavaju da shvate svoj osjećaj. Poku
šajte nekoga samo slušati, bez dodavanja vlastitih rije
či. Zapanjit ćete se.
Govorniku iskreno recite možete li ga pratiti ili ne.
Time ćete odmah postati dobar slušatelj. A l i morate bi
ti iskreni i reći mu kad više ne razumijete o čemu go
vori. (»Možeš li to reći nekim drugim riječima? Nisam
te uspio shvatiti.«)
Međutim mnogo će više pomoći ako vi kao sluša
telj uzvraćate riječima koje je izgovorila druga osoba,
korak po korak, onako kako ste ih razumjeli. To nazi
vam apsolutnim slušanjem.
Nikada nemojte započinjati razgovor o stvarima
koje druga osoba nije ni spomenula. Nikada nemojte
nametati vlastita tumačenja. Nikada nemojte nameta
ti svoje ideje.
Samo su dva razloga zbog kojih biste trebali progo
voriti dok slušate: kako biste pokazali da razumijete što
druga osoba govori tako što ćete joj uzvratiti ono što je
rekla ili mislila te kako biste zamolili da nešto ponovi
ili razjasni.
5
Metodu »zamjenjivanja uloga« izumio je Fritz Perls. Ovdje je ra
dimo u skladu s metodom fokusiranja.
170
Ako se netko plaši osjećaja, recite mu:
6
Ovu je metodu »ponavljanja« razvio Garry Prouty.
173
nutrini riječ o nečemu mnogo složenijem. Stoga
zauzmite stav postavljanja pitanja, čak i kad im
možete pridati nazive koji bi izrazili osudu s vašega
vanjskoga stajališta.
3. Ako osjetite da bi se iza takvoga negativnog pona
šanja mogla skrivati pozitivna životna snaga, tada
reagirajte na nju. Mnogo je ružnih postupaka ruž
no samo stoga što se nešto dobro obavlja samo na
pola, umjesto da se obavlja u potpunosti i slobod
no. Ako reagirate na onu polovicu postupka koja
je očigledna, time joj omogućujete da se upravo ta
kva i odvija. Reagiranje na onu polovicu koja ne
dostaje neće mnogo pomoći.
Recite ovako:
FOKUSIRANJE I DRUŠTVO
12
Novi odnosi
7
Grupu »Promjene« pokrenula je Kristin Glaser.
193
zastane, nakratko se usredotoči i kaže: »Da, ali je više
nalik...«.
Na takvim me se sastancima uvijek doima to što se
takve stvari redovito događaju. Iako mnogo, mnogo
godina vježbam ljude slušanju, nerijetko zaboravim
slušati kad se nalazim u velikoj grupi. Uvijek mi je dra
go kad drugi ljudi to ne zaboravljaju. Ako nekoga pre
kinem, netko drugi će mi reći: »Pričekaj, Gene, mislim
da nam pokušava reći kako...«.
Ponekad se dogodi da bi neka stidljiva osoba neko
me željela nešto reći, pa će tu osobu u grupi zamoliti
da je sasluša. To djeluje neobično. Sjećam se kako je na
jednome sastanku ustala Susan i rekla: »Hm... Joe, bi
li me htio poslušati tako da mogu reći što želim?« Joe
kima glavom. Susan govori, a Joe joj uzvraća sažetkom
njezinih riječi. Ona nastavlja, a to čini i Joe. Na taj na
čin Susan uspijeva izraziti svoje misli i to prije nego što
je netko iz grupe prekine ih joj se suprotstavi. Svatko
razumije što je željela od Joea i zbog čega.
Tijekom stanke postat će vam jasan još jedan raz
log zbog kojega se u takvoj grupi sluša druge. Ljudi se
kreću naokolo i razgovaraju u malim, neformalnim
grupicama, kao i na bilo kojem drugom skupu. Netko
će pristupiti nekoj osobi i reći: »Bok, Tome. Sada se na
lazim u jako teškome razdoblju i potrebno mi je da me
netko sasluša. Jesi li voljan slušati me?« »Naravno«,
kaže Tom. »Bi li želio odmah sada?« »Pa, ako se ti sla
žeš, želio bih da to bude sada.« I njih dvojica odlaze ka
ko bi pronašli neki tihi kutak.
Ili bi Tom mogao reći: »Ne, sada se ne osjećam tako
da bih te mogao slušati. Oprosti.« Druga bi osoba na
stavila dalje tražiti nekoga tko bi je saslušao. Ili bi Tom
mogao predložiti da to odlože do drugoga dana. Isto je
tako mogao reći i ovo: »Da, svakako, ali i meni je po
treban netko tko bi me saslušao. Bismo li to mogli na
praviti uzajamno?«
194
Kao što smo u ovoj knjizi već rekli, pravo slušanje
je rijetka stvar. Kad se Allan zbog posla preselio u Tuc-
son, svakih bi se nekoliko mjeseci vraćao u Chicago sa
mo da ga netko sasluša!
Jednom kad ljudi iskuse kako se nešto što je ispr
va nejasno i nerazumljivo postepeno prepoznaje u vla
stitoj nutrini i pretvara u promjenu, tada život bez fo-
kusiranja postaje osamljen i prazan. Ako vas nitko ne
sluša, teško možete čuti sami sebe. Čovjeka nerijetko
smetaju ljudi koji se ne znaju fokusirati. Svako malo
poželjeli biste postaviti pitanje: »Bi li mogao pogledati
ima li tu još nečega?«, ali druga osoba ne zna što to
značL
Ljući misle da već znaju što osjećaju. Možda uisti
nu poznaju onaj »osjećaj u želucu«, ali ne znaju što bi
s njime. Ne znaju da bi se pred njima otvorila cesta sa
mo kad bi osjetili što se skriva iza njihovih očiglednih
osjećaja, kad bi zahvatili u ono što još nije sasvim ja
sno.
Stoga čovjek najčešće fokusiranju želi naučiti one
s kojima bi želio biti blizak. Ne zbog toga da bi čuo što
se zbiva. I tišina je dobra.
Osjećat ću se osamljenim ako me ljudi smatraju
nepromjenjivim u onome što osjećam i govorim, ako
me ne saslušaju znajući kako postoje promjene i ste
penice koje vode u dubinu. Dosadno je ako ono što go
vorim shvatite kao moj »stav« te ako zauzvrat iznese
te svoj. Tada više nemamo što govoriti. Oboje smo se
ispraznili, kao zatvorena vrata.
Ne iznenađuje što je Allan dolazio u Chicago kako
bi ga netko saslušao. Sada, kad se vještina slušanja širi,
»Promjene« više nisu osamljeni otok.
Nakon dijela sastanka u kome jedni slušaju druge,
nastupa kratka stanka. Nakon toga ljudi se dijele na
posebne grupe. To su grupe za slušanje i vježbu. Ima
195
nekoliko grupa u kojima prevladava vrlo blago ozračje
i možda bi se previše stidjeli da vam dopuste da im se
pridružite. Ima i drugih aktivnosti. Netko bi u velikoj
grupi mogao spontano ustati i reći: »Večeras bih želio
voditi plesnu grupu. Sastanak je u onome uglu.« Ne
tko bi mogao pokrenuti grupu za promjenu ponašanja
ili za jungovsko tumačenje snova.
Uz pomoć fokusiranja sve ostale metode postaju
mnogo učinkovitije, jer ih dovodite u odnos prema tje
lesnom osjetilnom dojmu. Mi od fokusiranja nismo
napravili sektu. Fokusiranje se dobro slaže sa svim
onim metodama koje su nekome korisne i može se ra
diti zajedno s njima. S druge strane, jako smo sretni
kad nas netko nauči nekim drugim vještinama. Ljudi o
različitim metodama govore kao da se one međusobno
suprotstavljaju, ali kad je riječ o ljudskome tijelu, ono
što pomaže ne sukobljava se s nečim drugim što isto
tako pomaže. Fokusiranje vam omogućuje da osjetite
je li vam nešto u stanovitome trenutku korisno.
Vještine samopomoći iznimno su važne za ovakav
rad u mreži, a fokusiranje i slušanje obuhvaćaju stano
vite korake koje svi mogu naučiti.
Nerijetko ćete otkriti da se u takvoj zajednici obav
lja stvarna psihoterapija, koja bi trebala postojati is
ključivo na službenoj terapiji. Možda ćete se zabrinuti
zbog toga što naizgled neškolovani ljudi rade takav po
sao. Što ako Tom ne zna dobro slušati ili ako drugima
nameće svoje stavove? Je li to sigurno?
Sigurnije je nego kad ste s liječnicima. Nitko ne
misli kako je druga osoba nekakav autoritet. U takvim
se grupama nitko neće tako lako složiti s onim što mu
netko kaže, s nametnutim mišljenjima ili s prekidom
terapije. Osoba koju ste zamolili da vas sasluša obična
je osoba. Ako vam se ne sviđa način na koji vas Tom
sluša, potražite nekoga drugoga.
196
Osoba koja ide na psihoterapiju, a nezadovoljna je
onime što dobiva, mora mjesecima ili godinama čekati
kako bi promijenila terapeuta. Bolesnik najčešće ovako
razmišlja: »Mora biti da liječnik zna što se događa. Za
sve to moraju postojati dobri razlozi.« »Promjene« su
mnogo sigurnije od psihoterapije. Ako je psihoterapija
uspješna tada je nezamjenjiva, ali bolesnik u tome slu
čaju osjeća da u njegovu tijelu dolazi do promjena.
Kako možete osnovati vlastitu grupu »Promjena«?
Počnite tako što ćete pronaći osobu koja će željeti s va
ma raditi fokusiranje i slušati vas. Ako u tome uspije
te te ako oboje želite osnovati grupu, pozovite i treću
osobu, a postepeno pronađite i druge članove. Svaku
osobu kojoj se takav grupni rad sviđa potaknite da po
zove i druge ljude.
Svaka grupa »Promjena« jest uspješna zbog foku-
siranja i slušanja. Nema nikakve potrebe za nekakvim
načelima, tako da »Promjene« nemaju nikakvih odre
đenih načela. Naravno, postoji donošenje stanovitih
odluka. Netko mora odlučiti kad ćemo se sastati, što
ćemo učiniti s malim novčanim iznosima i tako dalje.
U tradicionalno organiziranoj grupi - ali ne i u na
šim grupama - takve odluke donosi mala i moćna gru
pa kojoj drugi nemaju pristupa. Drugi oblik je »demo
kracija« u kojoj svi pokušavaju donijeti sve odluke. A l i
odlučivanje je dosadno, ljudi postaju nestrpljivi, sa
stanci su prepuni ljutnje, iako je riječ o donošenju po
malo nevažnih odluka.
»Promjene« su treći oblik. Riječ je o maloj grupi
koja donosi sve odluke. A l i svi znaju gdje i kada su sa
stanci i svi su pozvani da im prisustvuju: jednom, po
vremeno, redovito ili nikada. Većina članova ne dola
zi na sastanke, ali bi se mogli i pojaviti.
Svaka je grupa organizirana prema željama vlasti
tih članova. Postoji i grupa »Changes International«
197
(Međunarodna grupa Promjena), ali ona samo vodi
popis takvih grupa i povremeno im šalje literaturu.
Ona vam ne nameće nikakva pravila.
Fokusiranje i slušanje nisu jedino što se radi u tim
grupama, niti predstavljaju jedino stajalište. A l i svi koji
žele mogu se tome naučiti. U tim grupama postoji
mnogo terapeutskih promjena i ljudske bliskosti.
198
13
Iskustvo s onu stranu uloga
204
smioni i mladi, zbog čega ne odgovara meni?« Samo je
obrazac nov. To je uobičajen način suprotstavljanja ob
licima, podjednako starima i novima.
Neki parovi kojima je fokusiranje poznato razvija
ju jedinstvene i drukčije načine poboljšavanja vlastitih
odnosa. Drugi kažu kako osjećaju novo poštovanje
prema ljubomori koju osjećaju u svome tijelu. Jasno je
kako usvajanje općenitih obrazaca, starih ili novih, nije
pravi način. Naša tijela neprestano upijaju nova zna
nja, dodatke svojoj već golemoj riznici mudrosti. Do st
varnoga učenja može doći samo u razgovoru s vlasti
tim tijelom. Osjetljiv pristup fokusiranja može dovesti do
uistinu životnih obrazaca koji odgovaraju svakome od
nas pojedinačno te ljudima koji su nam bliski. Bilo bi
dobro da usvojimo stvaranje obrazaca.
Osjećaji se doimaju kao unutarnje stvari, snažni i
često nepromjenjivi. Kako bismo otkrili da osjećaj nije
stvar, moramo se zagledati u njegovu pozadinu. Sa
svim je drukčije kad cjelinu situacije sagledamo kao još
ne do kraja jasan tjelesni dojam.
Osjećaji su, nerijetko, u sukobu s razumom. Mnogi
su osjećaji manje mudri od razuma, pa ipak, razum je
sam po sebi tek rijetko kad dovoljan kako bi nas pro
mijenio ili kako bismo se na njega mogli osloniti.
Cjelovit osjetilni dojam obuhvaća mnogo više toga
nego razum. On obuhvaća uzroke nečega, kao i ono što
je dovelo do toga osjećaja, a i mnogo više od toga. Taj
cjeloviti osjećaj možete proživjeti, a on posjeduje svoje
vlastito usmjerenje. To je vaš osjećaj cjeline stvari, uklju
čujući ono što znate, što mislite i što ste naučili. On
obuhvaća i ono što mislite da biste »morali učiniti«,
kao i ono što još nije razriješeno. Misao i osjećaj, mora-
nje i želja u tome dojmu više nisu razdvojeni.
Jedna je osoba rekla: »Sve više i više želim taj unu
tarnji osjećaj znanja koji katkad osjetim. Želio bih da
ga neprestano osjećam.«
205
Ono što u početku djeluje nejasno i cjelovito mno
go je temeljnije od misli, osjećaja i načina postupanja
koji su već oblikovani i utisnuti u postojeće obrasce.
Društvo stvaratelja obrazaca tek dolazi. Neće moći
drukčije nego biti društvo u kojemu su ljudi osjetljiviji
na društvene okrutnosti i ugnjetavanja nego što su to
danas, u kojemu ljudi neće trpjeti takve stvari i bit će
sposobniji nešto poduzeti kako bi ih promijenili.
206
DODATAK
a. Filozofska bilješka
b. Sažetak istraživanja i pomoćna literatura
211
b.
Sažetak istraživanja i literatura
snovi. 15
LITERATURA
1. ALPERSON, E. D. Carrying experiencing forward th
rough authentic body movement. Psychotherapy: Theory,
Research, and Practice, 1974, 11, (3), 211-214.
2. BONIME, F. Creative writing course. New School for
Social Research, New York, N. Y.
3. CAMPBELL, P., i McMAHON, E. Cosmic Congruence. U ti-
sku.
213
Fokusiranje: ukratko
1. Raščišćavanje prostora
Kako se osjećate? Što vam smeta da se dobro os
jećate?
Nemojte odgovoriti; dopustite da odgovori ono
što se pojavi u vašemu tijelu.
Ne prepuštajte se nikakvim osjećajima.
Prihvatite svaki problem koji se pojavi. Odložite
ih sve na neko vrijeme pokraj sebe.
Osim svega toga, osjećate li se dobro?
2. Osjetilni dojam
Odaberite jedan problem na koji ćete se fokusi-
rati.
Ne upuštajte se u problem. Što osjećate u svome
tijelu kad se prisjetite cjeline toga problema?
Osjetite sve to, taj osjećaj cijeloga problema, ne
određenu nelagodu ili nejasan tjelesni osjet.
5. Postavljanje pitanja
»Što je to u pogledu cjeline ovoga problema, što
u meni izaziva osjećaj...?«
Ako se nađete u bezizlaznoj situaciji, postavite
ova pitanja:
Što je najgore u ovome osjećaju?
Što je zapravo tako loše u svemu tome?
Što je ovome osjećaju potrebno?
Što bi se trebalo dogoditi?
Nemojte sâmi odgovarati, nego pričekajte da se
osjetilni dojam pokrene i dade vam odgovor.
6. Prihvaćanje
Prihvatite ono što se pojavi. Budite zadovoljni
što se pojavilo.
215
Ovo je samo jedan korak u razrješavanju proble
ma, a ne i posljednji.
Sada kad znate gdje se nalazi problem možete ga
ostaviti i kasnije mu se vratiti.
Zaštitite ga od kritičkih glasova koji vas prekidaju.
216
O AUTORU
217