Zadatak za pisanje eseja

Polazno pitanje: Kako socijalne okolnosti utječu na Raskoljnikova u romanu Zločin i kazna?

Prvi polazni tekst

Sutradan se, nakon nemirna sna koji ga nije okrijepio, probudio prilično kasno. Probudio se žučljiv, raspaljiv i
pakostan i kivno se ogledao po svojoj sobici. Bijaše to majušna prostorijica, pet-šest koraka dugačka, neobično
jadna, s onim svojim žućkastim, prašnim tapetama, odlijepljenim na mnogim mjestima od zida, i toliko niska da se
malo viši čovjek osjećao u njoj tjeskobno, te mu se sve nekako činilo da će udariti glavom o strop. Kakva soba,
takvo i pokućstvo: tri stara stolca, prilično trošna, u kutu obojen stol na kojem ležaše nekoliko bilježnica i knjiga;
već po tome koliko su bile zapraše ne vidjelo se da ih odavno nije ničija ruka taknula; i napokon glomazna sofa,
nekoć presvučena cicom a sad sva izderana, zapremala je gotovo cijeli zid i pola širine cijele sobe te služila
Raskoljnikovu kao postelja. Često je spavao na njoj onakav kako se zatekao, ne svlačeći se, bez plahte, i pokrivao
se svojim starim, otrcanim studentskim ogrtačem i stavljao pod glavu mali jastuk, a p od njega podmetao sve što
je imao od rublja, čistog i prljavog, da mu uzglavlje bude što više. Pred sofom je stajao stolić.
Teško da bi se čovjek mogao gore zapustiti i zanemariti; ali Raskoljnikovu je to u njegovu dotadašnjem
raspoloženju čak i godilo. Potpuno se bio povukao iz svijeta, kao kornjača u svoj oklop, pa se jedio i grčio čak i kad
bi ugledao lice služavke koja je bila dužna da ga dvori te je kadikad zavirivala u njegovu sobu. Tako to biva kod
nekih monomana koji sve misli usredotoče na jedno.

Drugi polazni tekst

Pitanje zašto je pošao do Razumihina uznemiravalo ga je više nego što je i sam mislio; nemirno je tražio neko
zloslutno značenje u tom svom naoko najobičnijem postupku.
»Pa nisam valjda htio sve popraviti samo s Razumihinovom pomoću, i nisam valjda mislio da sam za sve našao
izlaz u Razumihinu?« — pitao se u čudu.
Premišljao je i trljao čelo i, za čudo, nekako nenadano i gotovo samo od sebe, nakon vrlo dugog razmišljanja, pade
mu na pamet posve neobična misao.
— Hm... do Razumihina - prozbori iznenada potpuno mirno, kao da je donio neku konačnu odluku — do
Razumihina ću otići, naravno... ali – neću sad... Otići ću do njega... sutradan nakon onoga, kad ono već bude
svršeno i kad sve počnem iznova...
Odjednom se prene.
— Nakon onoga — uzvikne i skoči s klupe. — Pa zar će do onog doći? Zar će do toga zbilja doći?
Napusti klupu i pođe dalje, malne potrči; htjede se već vratiti kući, ali mu odjednom postade strašno mrsko da se
vraća kući: baš ondje, u onoj rupi, u onom groznom ormaru dozrijevalo je sve ono već više od mjesec dana, te
radije pode kud ga oči vode.

Smjernice
• U uvodu:
- ukratko predstavite autora i djelo
- u jednoj ili više rečenica oblikujte tvrdnju kojom ćete odgovoriti na polazno pitanje i tako najaviti ono o čemu
ćete pisati u središnjemu dijelu eseja.
• U središnjemu dijelu eseja razradite i argumentirajte svoju tvrdnju kojom ste odgovorili na polazno pitanje tako
da argumentacija:
- proizlazi iz razumijevanja djela u cjelini
- proizlazi iz sadržajne i stilske analize polaznoga teksta i njegove uloge u djelu u cjelini
- bude povezana s književnopovijesnim kontekstom u kojemu je djelo nastalo.
Svoj tekst rasporedite u odlomke koji su jasno, logično i smisleno povezani.
• U zaključku sažeto istaknite ono najvažnije o čemu ste pisali u središnjemu dijelu eseja.