BalkanDownload

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Deborah Moggach

Tulipanska

groznica

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Sken i obrada NSK

BalkanDownolad

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Prijevod

Ana Sorić

Lektura

Tomislav Vrančić

Deborah Moggach
Tulipanska groznica

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

I ovaj roman posvećujem Csabi

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

SOPHIJA

Nikad ne vjeruj vanjskom izgledu.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Upravo večeramo, moj suprug i ja. U njegovu se bradu zapleo komadić poriluka.
Promatram ga kako se pomiče gore-dolje u ritmu suprugovog žvakanja. Izgleda
poput kukca zarobljenog među vlatima trave.

Promatram ga lijeno, jer ja sam samo mlada žena koja živi jednostavnim
životom, u sadašnjosti. Još uvijek nisam umrla niti se ponovno rodila. Još uvijek
nisam umrla po drugi put - jer u očima svijeta to će biti moja druga smrt. U mom
je kraju moj početak, jegulja koja predstavlja moj život okrenut će se i progutati
vlastiti rep. A na samom početku još sam uvijek živa i mlada, mada je moj
suprug star. Podižemo svoje čaše vina i otpijamo po gutljaj. Na mojoj su čaši
urezane riječi: ljudske su nade tek krhko staklo i život je stoga kratak. Vidim
obrise te načrčkane prodike kroz tekućinu što se prelijeva u čaši.

Cornelis odlomi komadić kruha te ga umoči u juhu. Nakon što je prožvakao

zalogaj, zausti: “Draga, moramo popričati o nečemu.” Zatim 6

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

ubrusom obriše usta. “Ne čeznemo li svi u ovom našem prolaznom životu za
besmrtnošću?”

Prođu me trnci, jer znam što slijedi. Tupo zurim u pecivo na stolu.

Raspuklo se u pećnici i razdvojilo poput usana. U braku smo već tri godine, a ja
mu još uvijek nisam podarila dijete. A nije da nismo pokušavali. Moj je suprug u
tom pogledu još uvijek čovjek u naponu snaga. Svaku se večer penje na mene,
raširi mi noge, a ja samo ležim poput prevrnutog kukca, zgnječenog cipelom.
Svim svojim srcem on čezne za sinom - za nasljednikom koji bi skakutao ovim
mramorom popločanim podovima i pružio budućnost ovoj golemoj kući na
Herengrachtu, koja sada odjekuje prazninom.

Do sad mu nisam uspjela ispuniti tu želju. Prepuštam se njegovim zagrljajima,

naravno, jer sam pokorna supruga i uvijek ću mu biti zahvalna. Svijet je
podmukao, a on me izbavio iz njegovih ralja, kao što naši ljudi izbavljaju zemlju
iz ralja mora, isušujući je i ograđujući nasipima da bije zaštitili, da bi spriječili
njen potop. I zbog toga ga volim.

A tada me iznenadi. “U tu sam svrhu angažirao slikara. Ime mu je Jan van Loos i
jedan je od najperspektivnijih mladih slikara u Amsterdamu -

slika mrtvu prirodu, pejzaže, ali najveća su mu specijalnost portreti. Uzeo sam
ga na preporuku Hendricka Uylenburgha, koji je, kao što i sama znaš, vrlo
iskusan i cijenjen trgovac umjetninama. Rembrandt van Rijn, koji je tek nedavno
stigao iz Leidena, jedan je od njegovih štićenika.”

Moj suprug mi uvijek drži ovakva predavanja. Uvijek mi kaže više no što želim
znati, ali danas njegove riječi gotovo nečujno prolaze pored mene.

On će dati naslikati naš portret! “Trideset i šest mu je godina, star je koliko i

naše novo junačko stoljeće.” Cornelis iskapi čašu i natoči si još jednu. Opijen je
vizijom nas dvoje, ovjekovječenih na slikarskom platnu.

Kad pije pivo uvijek mu se spava, ali vino u njemu budi domoljubne osjećaje.
“Nas dvoje, koji živimo u najdivnijem gradu, u domu najslavnije nacije na kugli
zemaljskoj.” Samo ja sjedim nasuprot njega, ali on kao da se obraća nekoj većoj
publici. Nad požutjelom bradom rumene se njegovi obrazi. “Zar Vondel tako ne
opisuje Amsterdam? Na kojim morima ne šire 7

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

jedra njegovi brodovi? Na kojoj tržnici svijeta ne prodaje svoja dobra? Koje to
narode i zemlje ne vidi obasjan mjesečinom, on koji sam određuje zakone
cijeloga oceana?”

Od mene ne očekuje odgovor, jer ja sam samo mlada žena koja gotovo ni ne
poznaje života izvan ovih zidova. Oko moga struka vise samo ključevi naših
ormara: otključati nešto važnije od toga u životu mi tek predstoji.

Ustvari, upravo se pitam što ću obući kad budem pozirala za portret. To su stvari
do kojih moj svijet zasad seže. Ma kakvi oceani i kraljevstva.

Marija donese pladanj s haringama te se povuče, šmrcajući. S mora se spustila

magla i ona cijeli dan kašlje. Ali to joj nije pokvarilo raspoloženje. Sigurna sam
da ima nekog tajnog ljubavnika; po cijele dane pjevuši u kuhinji, a nekad je
uhvatim kako si ispred ogledala popravlja kosu pod kapicom. Saznat ću. Marija i
ja se povjeravamo jedna drugoj.

Prijateljice smo, barem u onoj mjeri u kojoj nam to okolnosti dopuštaju.

Otkad sam napustila svoje sestre, ona je jedina koju imam.

Slikar stiže slijedeći tjedan. Moj je muž ljubitelj i poznavalac slika.

Naša ih je kuća prepuna. Na zidu iza njega visi platno Susannah i starci.

Starci radoznalo promatraju golu djevojku koja se kupa. Pri danjem svjetlu jasno
vidim njihova požudna lica, ali sad su se, uz svjetlo svijeća, povukli natrag u
sjenu. Ne vidim ništa osim njenog punašnog bijelog tijela iznad glave mog
supruga. On uzme ribu i stavi je na svoj tanjur. Moj suprug je kolekcionar lijepih
stvari.

Već nas vidim na toj slici. Cornelisa, s bijelim čipkastim ovratnikom uz crno
odijelo, i njegovu bradu, koja se pomiče dok jede. Haringa na mom tanjuru, njen
blistavi sjaj, rezovi na njenoj koži kroz koje se nazire meso, razdvojene usne
moga peciva. Grožđe, velika zrna, neprozirna pod svjetlom svijeća i kositreni
pehar gotovo bez sjaja.

Vidim nas kako sjedimo tu, za našim stolom, nepomični - zaleđeni u jednom
jedinom trenutku nakon kojeg će se sve promijeniti.

Poslije večere čita mi iz Biblije. “Ljudsko tijelo je trava i svaki je njegov plod
poput poljskoga cvijeta:' trava se suši i vene, latice cvijeta blijede, jer duh Božji
diše u njima: sigurno je sve čovječje trava...”

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Ali ja već visim na zidu i promatram nas.

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

MARIJA

Mora budnim okom paziti na ponašanje svojih slugu, što na susrete i pozdrave,
što na sva laskanja i očijukanja, što na riječi i poglede između muškaraca i
sluškinja, jer ako se stvari takve vrste zanemare, slijedi raskalašenost pa i
bludnost, koja je na sramotu gospodarima i cijeloj njihovoj kući.

J. Dod i R. Cleaver,

Pobožno upravljanje kućanstvom, 1612.

Sluškinja Marija, opijena ljubavlju, lasti bakrenu tavu. Pritisnuta ogromnom

požudom osjeća se tromo i usporeno, kao da se kreće pod vodom. Promatra
izobličeni odraz svog lica u zaobljenoj metalnoj posudi, smiješeći se sama sebi.
Ona je krupna seoska djevojka, rumenih obraza i zdravog apetita. A i njena je
savjest organ koji se na zdrav način prilagođava okolnostima. Kad prima
Willema u svoj krevet, smješten duboko u zidu iza kuhinjskog ognjišta, ona
navlači zastore da bi se skrila od prijekornog pogleda Božjeg. Ono što Bog ne
vidi, ne može mu ni škoditi. Uostalom, ona i Willem jednog dana će se vjenčati.

O tome sanja. Sanja da su gospodar i gospodarica umrli - da su doživjeli

brodolom - i da sada ona i Willem žive u ovoj kući sa svoje šestero dječice. Dok
čisti uvijek sanjari o danu kada će ta kuća postati njezin dom.

Kad je gospodarica vani, ona zatvori donju polovicu prozorskih kapaka, tako da
je se ne može vidjeti s ulice. Salon je skriven u sjenci, u njemu se osjeća kao da
hoda po morskom dnu. Zatim obuče gospodaričin kaputić od modrog baršuna,
ukrašen krznenim ovratnikom i manšetama, pa se šepuri 10

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

po kući, usput se diveći svom odrazu u ogledalima. Ali to je tek običan san, a
sanjarenjem nikome ne čini zlo.

Marija sada kleči na podu salona i riba plavo-bijele pločice u kutovima

prostorije. Na svakoj je pločici slika djeteta koje se igra - jedno s obručem, jedno
s loptom. Jedno dijete, njoj najdraže, jaše drvenog konjića. Salon je prepun njene
zamišljene djece. Nježnim pokretima briše njihova naslikana lišća.

Kroza zid do nje dopiru zvukovi s ulice - koraci i glasovi. Odrasla je na selu, pa
je još uvijek iznenađuje sav taj metež Herengrachta i buka koja s ulice prodire u
njen tajni svijet unutar četiri zida. Prodavač cvijeća zaviče, ispuštajući zvuk jeziv
poput glasanja vivka. Čovjek iz ljevaonice kositra zazveča svojom limenom
kutijom, pozivajući ljude da donesu svoje posude na popravak kao da poziva
grešnike na ispovijed. Netko se u neposrednoj blizini zakašlje, te pljune.

A zatim Marija začuje njegovo zvonce. “Riba, svježa riba!” pjevuši Willem bez
imalo sluha, a jadnik ima grozan glas. “Šaran - haringa -

bakalar!” Pa opet zazvoni zvoncem. Ona poput kakve budne pastirice razaznaje
zvonjavu svog dragog među cijelim stadom.

Marija živahno poskoči s mjesta. Prvo obriše nos o pregaču i zagladi skute svoje
suknje pa hitro otvori vrata. Jutros je grad zastrt velom magle, kanal uz pločnik
jedva da se nazire. Willem odjednom izroni iz magle.

“Dobar dan, ljepotice moja.” Usne mu se razvuku u širok osmijeh.

“Što to imaš?” upita Marija. “Daj da pogledam.”

“A što bi ti htjela, Marija, pile moje?” Zatim prebaci teret košare na bok.

"Što kažeš na jednu veliku debelu jegulju?”

"Sviđa li ti se?”

"Pa znaš da mi se sviđa”, zahihoće ona.

“Na primjer skuhana u umaku od marelica i slatkog octa?”

“Mmm”, uzdahne ona. Začuje kako se dolje niz ulicu s čamca istovaruju bačve.
Udaraju o pod uz zvuk sličan otkucajima njenog srca.

11

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“A što kažeš na haringu?” upita on. “Ili možda na jedan mali poljubac?”

Učini par koraka uz stube i približi joj se. Njeno srce zalupa poput bačava što
udaraju o pod.

"Pssst!” prekori ga ona i odmakne se. "Na ulici ima ljudi.” Willem tužno pogne
glavu. On je jednostavan čovjek skromna izgleda s duguljastim i nekako
žalosnim licem, koje poput gumene maske kod ljudi izaziva smijeh. Ona voli
kada na tom dragom licu zatitra osmijeh. On je uistinu drag čovjek, neiskvaren i
naivan. Pored njega ona se osjeća iskusnom. Ona - iskusna! Eto, toliko je naivan.

Willem još uvijek ne može vjerovati da ga ona voli. “Svratio sam i jučer. Zašto
mi nisi otvorila vrata?”

“Oh, vjerojatno je to bilo baš dok mi je prodavač povrća pokazivao svoje

mrkve.”

"Jel’ ti to mene zadirkuješ?”

"Ma, bila sam na tržnici”, odvrati mu, smiješeći se. “Znaš da volim samo tebe. Ja
sam kao školjka, zatvorena u svom oklopu. A samo me ti možeš otvoriti.”

Zatim zakorači natrag u kuću i pusti ga da uđe. On ispusti košaru na pod i

obujmi je oko pasa.

“Uh, ti tvoji prsti!” Povede ga kroz predvorje i hodnik, pa zatim niz stube do
kuhinje. Dok se primiču sudoperu, zaplićući jedno o drugo, on je štipne za
stražnjicu.

Marija naglim pokretom odvrne slavinu. Mlaz vode slije se na Willemove

ispružene ruke. On stoji mirno i poslušno poput djeteta koje slijedi majčine
upute. Ona mu zatim krpom obriše ruke, pa ponovno pomiriše prste. Willem
čvrsto prisloni svoje tijelo uz njeno, svoje koljeno ugura među njena bedra. Ona
se gotovo onesvijesti od zanosa, a on je poljubi.

“Ne smiješ dugo ostati”, prošapuće ona. “Oboje su kod kuće.”

Povuče ga za sobom u svoj krevet smješten duboko u zidu. Zagrljeni, bace se

preko drvene ograde kreveta, pa se uz smijeh sruše na madrac.

12

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Kako je ovdje toplo. To je najtopliji krevet u cijeloj kući. Jednog dana kad njih
dvoje budu vlasnici ove kuće još uvijek će spavati tu dolje, jer tu je njeno
utočište i središte njenog postojanja.

On joj na uho šapuće nježne riječi. Marija ga zagolica. On tiho zacvili, a ona ga
ušutka. Zatim zgrabi njegovu ruku i ugura je među svoja bedra, nemaju vremena
za gubljenje. Smiju se kao mala djeca, jer oboje su odrasli u velikim obiteljima,
stiješnjeni u krevetima s brojnom braćom i sestrama, priljubljeni uz njih,
vrpoljeći se i sudarajući koljenima.
“A što je to tu dolje?” prošapuće ona. “Možda nešto zanimljivo?”

U daljini se začuje zvono na ulaznim vratima.

Marija se skoči. Odgurne Willema sa sebe i hitro se izmigolji iz kreveta.

Trenutak kasnije, sva rumena i bez daha, otključava ulazna vrata.

Pred vratima je neki čovjek. Nizak je i crnomanjast — sjajne crne kovrče, plave
oči i baršunasta beretka na glavi. “Imam zakazan sastanak”, reče. "Došao sam
naslikati portret.”

13

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

SOPHIJA

Dozrela kruška sama pada u ruku.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

"Ruka mi mora biti ovdje na boku, zar ne?” priupita Cornelis napola okrenut
prema slikaru. Prsa su mu ponosno izbačena, a u drugoj ruci čvrsto drži štap. Na
sebi ima brokatni kaput i crni cilindar; začešljao je bradu i voskom zašiljio
brkove. Danas nosi i široki nabrani ovratnik, snježnobijele boje. On mu naoko
razdvaja glavu od ostatka tijela, pa izgleda kao da je poslužena na pladnju.
Pokušava prikriti uzbuđenost.

“Znate onu poslovicu, ne može se rijeka branom zauzdati, jer voda nađe kud će
otjecati? Iako smo okrečili naše crkve i u njima zabranili sve svete slike...”
Zatim glavom pokaže prema meni. “Sad dugujem ispriku svojoj supruzi, jer ona
je katolkinja.” Dakle, iako je naša nova reformistička crkva uskratila
pokroviteljstvo slikarima, njihov je talent našao izraza na drugom mjestu, a
upravo smo mi ti koji uživaju njegove plodove. Jer slikari prikazuju naš
svakodnevni život u takvom sjaju i s takvom preciznošću i predanošću da - ne
želeći bogohuliti - njihov prikaz može graničiti s nečim nadnaravnim.”

Pogled mi se susretne sa slikarovim. On značajno podigne obrve i nasmiješi mi

se. Kako se usuđuje! Odvratim pogled.

“Gospođo, molim Vas ne pomičite glavu”, reče on.

On slika naš portret u knjižnici mog supruga. Zastori su povučeni u stranu,

sunčeva svjetlost obasjava čitavu prostoriju. Njegove zrake padaju i na vitrinu sa
suprugovim starinama - fosilima, figuricama ijednom 14

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

ogromnom bisernom školjkom, postavljenom na srebrnom postolju. Na stolu

prekrivenom turskim prostiračem nalazi se globus svijeta, vaga i ljudska lubanja.
Globus je simbol suprugovog zanata. On je naime trgovac.

Vlasnik je skladišta u luci. Uvozi žitarice s Baltika i rijetko začinsko bilje s

Orijenta. Iz njegovog skladišta brodovi prevoze ogromne količine tkanina u
zemlje za koje gotovo da nikad nisam ni čula. Rado se razmeće svojim
bogatstvom, ali poput svakog pobožnog kalvinista, ponizno vjeruje u prolaznost
zemnih stvari. Otuda vaga za vaganje naših grijeha na sudnji dan, a otuda i
lubanja. Taština, taština, sve sama taština. Htio je na trenutak odmoriti ruku na
lubanji, ali slikar ga je odmah postavio u drukčiji položaj.

Cornelis opet nešto priča. Krajičkom oka promatram njegovu bradu, koja mu se
poput kakve žute krznene životinje pomiče gore-dolje po ovratniku. U sebi ga
preklinjem da prestane. “Imao sam tu sreću da sam, doduše vlastitim naporima,
stekao ugledan položaj i popriličan imetak.”

Zatim se nakašlje, pa nastavi. “Ali moja je najveća sreća ipak u tome što
posjedujem dragulj s čijim se blistavim sjajem ne može mjeriti nikakav rubin -
mislim na svoju dragu Sophiju. Jer svakome je čovjeku najveća utjeha i veselje
upravo sretan dom, čija vrata može zatvoriti za sobom nakon napornog
cjelodnevnog rada i uz čije ognjište može pronaći mir i olakšanje od
svakodnevnih briga, uživajući u malim pažnjama svoje ljubljene i blagoslovljene
supruge.” Prigušeno smijuljenje. Slikar jedva da suspreže smijeh. Opet izviruje
iza svog slikarskog stalka i gleda me, osjećam njegov pogled, iako moje oči
netremice zure u zid. Mrzim ga.

Ali ono najgore tek slijedi. “Jedino me rastužuje to što se u našoj kući još uvijek
nije začulo tapkanje malih nožica, ali i to će se, nadam se, još srediti.” Moj se
suprug zadovoljno nasmije, te doda: “Moje se lišće možda već i osušilo, ali
stabljika još uvijek raste, još kroz nju kola životni sok.”

Ne! Kako je to samo mogao reći? Ponovno susrećem slikarov pogled.

On se nasmija, pokazujući svoje bijele zube. Zatim me od glave do pete odmjeri

pogledom, kojim kao da me svlači. Moja haljina nestaje, a ja ostajem pred njim,
potpuno gola.

15

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Mogla bih umrijeti od srama. Crvenilo mi prekriva čitavo tijelo. Zašto ovo
činimo? Kako Cornelis može uopće govoriti takve stvari? To je sve zbog
uzbuđenja što mu se slika portret - ali svejedno, kako je mogao od nas učiniti
takve budale?

Iza svog stalka slikar me ponovno promatra. Njegove plave oči prodiru u moju
dušu. On je sitan, žilav muškarac, divlje i razbarušene crne kose. Glava mu je
naherena na jednu stranu. Ravnodušno mu upućujem hladan pogled. Tada mi
sine - pa on ne gleda mene. On vidi samo prizor, kompoziciju koju treba
naslikati. Obriše kist o komadić krpe i namršti se.

Ja sam za njega samo predmet - kestenasta kosa, bijeli čipkasti ovratnik i svilena
haljina na kojoj se prelijevaju nijanse plave boje.

Sve me ovo užasno živcira! Pa nisam ja nekakav komad mesa. Srce mi lupa, vrti
mi se u glavi i osjećam se nekako zbunjeno. Bože, što mi se to događa?

“Koliko dugo će ovo potrajati?” upitam hladno.

“Pa zar se dama već umorila?” Slikar mi priđe i pruži mi rupčić. “Zar se ne
osjećate dobro?”
“Ne, sve je u najboljem redu.”

“Ali šmrcate cijelo jutro.”

“Ma to je samo obična prehlada. Dobila sam je od sluškinje.”

Neću upotrijebiti njegov rupčić. Izvučem svoj te ga lagano prislonim na nos. On

mi se još više približi, toliko da osjećam miris lanenog ulja i duhana.

“Niste sretni, zar ne?" upita on.

“Kako to mislite, mladi gospodine?”

“Mislim, niste sretni što morate stajati.” Privuče stolac. “Sjednite tu.

Ako pomaknem ovo... i ovo...” On premjesti stol. Kreće se hitrim koracima,

premještajući namještaj po sobi. Pomakne globus u stranu, pa se odmakne da bi
ga promotrio iz daljine. Potpuno je predan onome što radi. Njegov je smeđi
kožni haljetak sav išaran bojom.

A zatim odjednom čučne ispred mene. Naglo povuče rub moje haljine,
otkrivajući pri tom vršak moje cipelice. Skine beretku, te se zamišljeno 16

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

počeše po bradi. Još uvijek čučeći, prebaci svu težinu na bedra, promotri moje
stopalo, posegne za njim te ga nježno obuhvati rukom. Pomakne ga malo u
desno, pa zatim, spuštajući ga na grijač za noge, poravna rubove moje haljine.
“Žena poput Vas zaslužuje biti sretna.”

Zatim se ponovno vrati za svoj slikarski stalak. Kaže da će se vratiti za još tri
poziranja, pa će zatim dovršiti platno u svom ateljeu.

Moj suprug opet nešto govori, priča mu o nekom poznaniku, gradonačelnikovom

prijatelju, koji je izgubio ogromno bogatstvo kad su mu Španjolci potopili brod.
Cornelisov glas odjekuje negdje u daljini. Ja samo sjedim. Grudi mi se nadimaju
rastežući pamučnu košulju, a bedra kao da mi gore ispod podsuknje. Postajem
svjesna svog grla, svojih ušnih resica i krvi što mi pulsira u žilama. Cijelo mi
tijelo podrhtava, ali to je sigurno zbog vrućice. Od nje me boli svaki djelić tijela,
ona mi čini udove teškima i u isto vrijeme od nje postajem laka kao perce.

Slikar radi svoj posao. Pogled mu naizmjence leti k meni, pa opet natrag na
platno. Dok slika, na svojoj koži osjećam svaki potez njegova kista. Kao da me
miluje.

U krevetu sam sa svojim sestrama. Držim oči čvrsto zatvorene jer znam da on
još uvijek sjedi ondje i promatra me. Crvenim jezikom prelazi preko svojih
usana. Ako otvorim oči vuk će biti tu, čučat će u mraku pokraj mog kreveta. U
srcu me odjednom nešto stisne. Prozborim tiho riječi molitve... Zdravo Marijo,
Majko Božja... Osjećam njegov vreli, gotovo opipljivi dah na svom licu.
Rukama pokrijem svoje još neprocvale grudi.

Sve brže izgovaram riječi Zdravo Marije, u sebi želeći da mi priđe još bliže.

17

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

MARIJA

Dužnost me zove, al’ljubav ne da mira.

Do ničeg mi drugog nije;

Sve moje misli izviru iz ljubavi, ljubav okrepljuje njihov tok, A nemam snage
oduprijeti se njenoj moći.

Sve što činim, činim protiv svoje volje i želje.

Jer sam, o nemirna ljubavi, sva pod tvojom vlašću!

J. H. Krui, 1644.

“Volim ga. Kada me dodirne sva zadrhtim, trnci mi prođu cijelim tijelom. Svaki
njegov pogled pogađa me ravno u srce.” Marija se nasloni na ormar s
posteljinom, sanjivo zaklapajući oči. “Kako sam sretna! Čini mi se da bih mogla
puknuti od sreće. Oh, gospođo, voljet ću ga zauvijek, i još duže, i imat ćemo
šestoro djece, sigurna sam! Znam to, jer jutros kad sam jela jabuku baš sam
razmišljala o njemu, i kad sam ispljunuta koštice bilo ih je upravo šest!”

Marija nježno privije plahtu na svoje grudi. Nije namjeravala sve to joj priznati,
ali riječi su navrle same od sebe. A nema se kome povjeriti osim svojoj
gospodarici. Jedino njoj može reći takve stvari, jer Marija u Amsterdamu ne
poznaje nikoga osim trgovaca i svog ljubljenog dragana, svog žalosnog,
umiljatog, smiješnog Willema s prstima smrdljivim od ribe.

“Volim ga toliko da bih dala život za njega.”

Sophija ne odgovori ni riječ. Uzme joj plahte iz ruku te ih posloži u ormar.

Mačak se umiljato zaplete oko Sophijinih nogu. Ne dobivši od nje odgovora na
svoje umiljavanje, ukočeno se prišulja Mariji, pa se privije uz 18

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

njene noge. Kočoperi se naokolo, šetajući od jedne do druge žene, pokušavajući

privući njihovu pažnju, ali obje već plove u vlastitim mislima.

Obje kihnu u isti tren. Marija se tome nasmije, ali Sophija kao da ni ne
primjećuje.

Njena odsutnost zasmeta sluškinju, jer od svoje je gospodarice očekivala bar

koje znatiželjno pitanje. Tko je on? Gdje ste se upoznali? Jesu li mu namjere
časne? (Jesu.)

Vani već blijedi svjetlo dana. Sophija zatvori vrata ormara i nasloni se na njih.
Tako naslonjena izgleda poput lutke. Još uvijek nosi plavu svilenu haljinu koju je
imala na sebi i jutros dok je pozirala za portret, ali sada je oko vrata objesila i
zlatni križ. Izgleda blijedo, zasigurno zbog toga što se ne osjeća dobro, a odbija
poći na počinak. Marija misli da je njena gospodarica vrlo lijepa, na neki svoj
profinjen način. Pokraj nje se Marija osjeća nezgrapno kao običan komad tijesta.
Danas gospodarica izgleda poput krhke porculanske figurice koja bi se svaki čas
mogla razbiti.
Marija po prirodi nije znatiželjna, a zbog svoje je neizmjerne sreće postala još
zaokupljenija samom sobom. Malo toga zna o svojoj gospodarici, osim da su isto
godište obje imaju 24 godine i da je Sophijin otac, koji je radio kao tiskar u
Utrechtu, umro vrlo mlad, ostavivši za sobom nagomilane dugove i nekoliko
kćeri. Zbog toga su Sophiju udali za bogataša. Za Mariju je Cornelis običan stari
jarac, ali ona je ipak praktična žena. Čovjek treba naći načina da preživi, a sve
ima svoju cijenu.

Njihov narod je narod trgovaca, i to najuspješnijih trgovaca u povijesti čitavog

svijeta, i između njene gospodarice i gospodara obavljena je trgovina, obična
razmjena dobara. Mladost je zamijenjena za bogatstvo, plodnost (ustvari moguća
plodnost) je dana u zamjenu za život bez strahota gladi i neimaštine. Za Mariju
je taj dogovor razumna stvar, jer iako je ponekad sklona sanjarenju i
praznovjerju, u duši je djevojka sa sela koja objema nogama stoji čvrsto na
zemlji.

Ipak, sad je ljuta i povrijeđena. Otvorila joj je svoje srce, a zbog čega?

Za uzvrat je dobila samo šutnju. Teškim i bučnim koracima ušeće u 19

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

spavaću sobu, u rukama noseći hrpu plahti. Gospodarica uđe za njom da bi joj
pomogla pospremiti krevet njih dvije često rade zajedno.

Na velikoj škrinji od hrastovine gore tri svijeće. Marija baci plahte na krevet,
puhne i ugasi jednu od svijeća.

“Zbog čega si to učinila?” upita Sophija.

Marija zadrhti. “Kada gore tri svijeće to je loš znak.”

“Ma kakav znak?”

“Znak smrti”, odgovori kratko. “Zar to niste znali?”

20
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

CORNELIS

O pozama žena i djevojaka: Kod žena i djevojaka ne smije biti poza i pokreta u
kojima su noge previše podignute ili raširene, jer to bi bio znak izrazite smjelosti
i besramnosti, dok noge priljubljene jedna uz drugu pokazuju strah od sramote.

Leonardo da Vinci, Bilješke

“Opet riba?” progunđa Cornelis, pogledavši u pladanj. “Pa već cijeli ovaj tjedan
jedemo samo ribu. I prošli isto, ako me pamćenje ne vara. Još malo pa će nam
početi rasti peraje.” Glupo se nasmije vlastitoj šali. “Veliki dio naše zemlje
nekoć je bio pod morem zar nas pokušavaš tamo vratiti? “

“Gospodine”, prozbori sluškinja, “pa mislila sam da volite ribu. A ovo je šaran,
vaša omiljena riba.’ Pokazujući prema Sophiji nastavi. “Gospođa ju je pripremila
sa suhim šljivama, baš onako kako vi volite.

On se okrene prema supruzi. “A kako bi bilo da pripremiš jedan krasan komad

svinjetine? Pođi sutra do mesara, draga, prije negoli se svi skupa pretvorimo u
ljuskave stanovnike morskih dubina.” Marija puhne, ispuštajući Cornelisu
neshvatljiv zvuk prezira ili prigušenog smijeha, pa se okrene i ode natrag u
kuhinju. Kakva drskost! Otkad je otišao Karei, njegov stari sluga, posluga je sve
lošija. Cornelis će morati o tome popričati sa suprugom.

Sophija nije pojela ni zalogaj. Tupo zureći u čašu s vinom, prozbori:

“Ne želim da onaj slikar više dolazi kod nas.”

“Što si rekla?”

“Ne želim ga vidjeti u našoj kući. Ne želim da itko slika naš portret.”

On je iznenađeno promotri. “Ali zbog čega, draga?”

21

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Molim te! ”

“Ali zbog čega? ”

“Zbog toga što je opasno!” odvrati ona.

“Kako to misliš opasno?”

Ona na trenutak zastane, pa nastavi. “Pa zato što samo udovoljavamo vlastitoj
taštini.”

“A čemu to udovoljavaš, ljubljena, kada te posjeti krojač?”

“To nije isto...”

“A koliko samo vremena potrošiš na probe, okrećući se na sve strane pred

ogledalom?” Nagne se preko stola i pomiluje joj ruku. “I drago mi je da to radiš
draga, jer se moje staro srce ispuni radošću svaki put kad te vidim tako lijepu.
Baš zbog toga želim taj portret želim sačuvati svu tvoju divnu mladenačku
ljepotu na platnu, razumiješ li?”

Ona prstima nervozno prebire po obrubu stolnjaka. “Ali to je preskupo

osamdeset forinti!”

“Pa zar ja nemam pravo sam odlučivati kako ću potrošiti vlastiti novac?”

“Ali osamdeset forinti! Toliko novca jedan... eto... tesar zaradi za tko zna koliko
mjeseci.

Zastane, pa oklijevajući promuca: “A tek mornar...”

“Ali zašto se ti odjednom brineš oko toga?”

Prođe još par trenutaka tišine. Zatim Sophija izusti: “Ne sviđa mi se taj slikar.”
“Ali, meni se momak ne čini loš.”

Ona podigne glavu, lica crvenog kao paprika. “Jednostavno mi se ne sviđa drzak
je.”

“Ako ti je stvarno toliko mrzak pa, otplatit ću ga i naći nekoga drugog.” Cornelis
joj pokušava udovoljiti. “Na primjer Nicholaesa Eliasza ili Thomasa de Keysera.
Ali oni su zatrpani narudžbama, vjerojatno ćemo se morati malo strpjeti. Mogao
bih se čak obratiti i Rembrandtu van Rijnu, iako su, doduše, svote koje on
naplaćuje prevelike čak i za moj džep.”

22

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Zatim s olakšanjem nastavi jesti. Dakle i taj je problemčić riješen.

Žene su takva čudna bića, s tim svojim neobičnim mušicama i hirovima.

Kako su samo komplicirane u usporedbi s muškarcima. Poput kakvih su

čarobnih škrinja tek nakon što okreneš nekoliko brojčanika i upotrijebiš još
toliko ključeva, možeš doći do tajnog blaga skrivenog unutar njih.

Cornelis obožava svoju suprugu. Voli je toliko, da često ne može misliti ni na što
drugo. Ponekad, kad je ugleda obasjanu svjetlom svijeća, od njene mu ljepote
zastane dah. Ona je njegova nada, njegova radost; od nje mu treperi srce, a korak
biva hitar. Ona je čudo jer ga je vratila u život onda kad je već bio izgubio svu
nadu. Ona ga je spasila, baš kao što je i on, na sasvim drugi način, spasio nju.

Poslije večere Cornelis doda još malo ugljena na vatru. pa se udobno smjesti u
naslonjač i zapali lulu. Svakome je čovjeku najveća utjeha sretan dom u kojem
može uživati u dragostima svoje ljubljene supruge. Ali Sophija sada nije s njim.
Kroz strop do njega dopire škripa njenih koraka.

Zatim koraci utihnu, i on ostane u potpunoj tišini. Sophiju je zaboljela glava pa

je rano pošla na počinak. Inače mu u to doba obično pravi društvo; ili sjedi
pokraj njega i šije, ili igraju karte. Večeras je bila nekako nemirna, poput
životinje kad osjeća nadolazeću oluju. Onaj ispad u vezi slikara sasvim ga je
iznenadio, takvo ponašanje nije tipično za nju.

Cornelis je zabrinut za njeno zdravlje. Večeras je bila sva nekako blijeda. Možda
joj nedostaje obitelj. Ovdje u Amsterdamu nema mnogo prijatelja, a supruge
njenih poznanika mnogo su starije od nje. Ona ne izlazi dovoljno i ne zabavlja se
koliko bi trebala. Kad su se tek zaručili, Sophija je bila živahna i vesela
djevojka, ali se tijekom posljednjih mjeseci sve više povukla u sebe. Možda su
razlog tome sve obveze koje ima otkad vodi kućanstvo moraju uzeti još jednu
sluškinju. Možda se u ovoj kući osjeća zarobljeno, baš poput one zebe koju je
držao u kavezu dok je bio dječak. Cornelis ugasi i isprazni lulu, pa ustane.
Osjeća svaki zglob na svom tijelu jer ga muči kostobolja. Prošla je zima bila
duga. Osjeća težinu magle koja pritišće grad nadvijajući se nad njim kao
poklopac nad vrelim kotlom. Osjeća teret svojih godina.

23

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Zatim zaključa vrata i utrne sve svijeće osim jedne, koju ponese sa sobom uza
stube. U kući se još osjeća miris kuhane ribe. Jučer se na plaži u Beverwijku
nasukao kit. Bila je to prava mrcina, najveće takvo stvorenje ikada izmjereno na
tom području. Među mještanima je zavladala panika.

To je bio neprirodan i zlokoban znak, nagovještaj neke nadolazeće katastrofe

čudovište izbačeno iz utrobe oceana da ih kazni za njihove grijehe.

Cornelis zna da su to obične gluposti. Zna to iz vlastitog iskustva.

Tragedija ne čeka da joj priroda da znak, ona pogađa nasumce, i to baš onda kad
je najmanje očekujemo. Kad je, ne napunivši četrdesetu, umrla njegova prva
ljubljena supruga Hendrijke, toj smrti nije prethodilo nikakvo razbijeno
ogledalo. Ništa nije nagovijestilo tu nesreću, kao što ni smrt njegovo dvoje tek
rođene djece nije bila zapisana u zvijezdama.

Jer Cornelis je već izgubio jednu obitelj. Baš kao svi koji tuguju za nekim i on
zna da je svijet besmislen, da u njemu nema pravila. Ta spoznaja živi u srcima
svih ožalošćenih, iako drugima, pa i samima sebi, govore da je sve Božja volja.
On još uvijek izvršava svoje kršćanske dužnosti. Svaku večer pročita Sophiji
ulomak iz Biblije i oboje skrušeno pognu glavu u molitvi. Nedjeljom on odlazi u
crkvu, a ona prisustvuje tajnoj misi, jer njena je vjera zabranjena za javnost
obredi se smiju obavljati samo u tajnosti. Ali Cornelis osjeća da sve te riječi
samo ponavlja poput papige. U

njegovom svijetu sumnja u Boga ne postoji. Još uvijek taj osjećaj nije u
potpunosti priznao ni sam sebi. Svjestan je samo toga da je gubitak voljene žene
i djece oslabio, a ne osnažio njegovu vjeru, i da je jedina sigurna stvar u njegovu
životu, jedino u što se može uzdati ona s kojom dijeli svoj ležaj od perja.

Cornelis uđe u spavaću sobu. Sophija kleči pored kreveta, izgovarajući riječi
molitve. To ga iznenadi, mislio je da je već odavno u krevetu. Mora da je
molitva večeras duže potrajala.

Ugledavši ga, prene se. Hitro se prekriži, pa se uvuče u krevet i zagleda u strop.
S drvene grede visi njen papirnati svadbeni vjenčić, sad već prašnjav. Izgleda
poput osinjaka.

24

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Skrivena duboko ispod pokrivača, Sophija se promeškolji i ispusti prigušen

uzdah. Njen dah ima miris mladosti. Njegove stare kosti odjednom zagrije
požuda. Jedino taj osjećaj može uzavreti i ubrzati hladnu i tromu krv u njegovim
žilama. On se svuče, isprazni mjehur u noćnu posudu te navuče spavaćicu. Ovaj
je krevet njegov splav za spašavanje i svake ga večeri njene čvrste mlade ruke
spašavaju od utapanja. Sophija leži sva sklupčana, glave uronjene među jastuke.
Pretvara se da spava. On utrne i posljednju svijeću pa se uvuče u krevet. Zadigne
joj košulju i rukom obuhvati njenu malu dojku. Prstima joj stisne bradavicu.
“Draga moja ženice”, prošapuće. Zatim joj povuče ruku do svog smežuranog
uda. "Moj je mali vojnik večeras pospan. Ali vrijeme je da ti se javi na prijavak.”

Njeni su prsti grčevito stisnuti. On ih oslobodi iz grča te ih prisloni na svoj ud,

pomakne joj ruku gore dolje, dajući joj znak da tako nastavi.

“Vrijeme je za boj...” Ud mu se ukruti, a on počne promuklo dahtati. “Na mjestu,

pozor!” promrmlja. To je šala između njega i supruge. Razmičući joj noge, on
polako zauzme položaj te uđe u nju. Ona na trenutak protrne od gađenja i jeze.
Uranjajući lice u njenu kosu, on rukama čvrsto zgrabi obje polutke njene
stražnjice, te je snažno privuče k sebi. Začuje se ritmično škripanje kreveta. Dok
gura svoj ud unutra-vani, disanje mu postaje sve brže.

Minute prolaze. Što je stariji treba mu sve više vremena da posije sjeme. Kad
izgubi snagu, a ud mu postane mlitav, prisjeti se jednog događaja iz prošlosti. To
ga grešno sjećanje uvijek uspije zapaliti. On je još dječak u Antwerpenu i
sluškinja Grietje dolazi mu poželjeti laku noć.

Najednom zadigne suknju i stavi njegovu ruku među svoje noge. Pod prstima on
osjeti grm kudravih dlaka i vlažne usne. Ona mu pomiče prste, vlažne se usne
spajaju i udaraju jedna o drugu kao debeli odresci crvenog goveđeg mesa. Zatim
mu prisloni prst na kuglicu skrivenu među njenim klizavim, vrelim usnama pod
prstom mu izgleda kao špekula; mora joj trljati špekulu... gore-dolje, pa sve jače
i jače. Iznenada joj se bedra sklope u trzaju, zarobivši mu ruku. Ona glasno
zastenje. Zatim mu oslobodi ruku, odmakne je, nasmije se, pa mu usput dade
pljusku i ode.

25

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Tada se užasno bojao. Ustvari bio je gotovo skamenjen od straha.

Osjećao je gađenje i sram. Imao je samo deset godina. Njegovi su vlažni prsti
upili njen miris smrad sličan rasolu pomiješanom s blagom aromom trule dinje.
Ali sjećanje na taj događaj čini čuda. Da, gnuša se nad vlastitom grešnošću, ali
ga ona i uzbuđuje. “Bliži se svršetak... još malo...

još malo... i nek’ opale topovi!” prošapuće i odjednom počne uštrcavati sjeme u
nju. U posljednjem grču vrhunca rukama čvrsto stisne njeno tijelo, a njegovi
tanki listovi zadrhte. Zatim se iscrpljen i istrošen sruši na krevet, dok mu staro
srce kao ludo udara u rebra. “Slava Bogu na visini”, promuca zadihano.

Sophija nepomično leži ispod njega. Čini se da nešto govori. Čuje samo njen
glas, ali ne i riječi koje izgovara. U ušima mu još uvijek zvoni.
“Što si rekla, ljubavi?”

“Rekla sam da sam se predomislila.” Odvrati pogled i uroni glavu u jastuk. “Ono
što sam ti rekla za večerom... Pa, predomislila sam se. Ne želim drugog slikara."
Zatim zastane. “Neka se onaj čovjek vrati.”

26

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

MARIJA

Ukradeno voće je najslađe, a kruh pojeden na skrivenom mjestu prija najbolje.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Dolje u prizemlju, u svom krevetu skrivenom u zidu, Marija spava.

Cipele je ostavila prevrnute na podu da bi otjerala vještice. Vani se iz kanala

zrakom širi hladnoća.

Magla se razišla. Mjesec izviri iza oblaka te obasja redove kuća što krase
Herengracht. To su kuće bogataša, kuće sagrađene da traju. Njihovi se zabati od
cigle ponosno propinju u vis. Njihovi u mraku nevidljivi prozori sjaje na
mjesečini. Između redova kuća nalazi se kanal. Lagani povjetarac namreška
površinu vode pa ona zablista poput zgužvanog satena. U daljini se začuje lavež
psa -prvo samo jednog, pa onda još jednog, pa se nastavi širiti poput vijesti o
početku rata za koji samo psi znaju da se bliži.

Noćni stražar luta pustim ulicama. Gradom odjekuje zvuk njegovog roga kojim
naviješta sat, ali Marija spava tvrdim snom u toj kući bez djece.

Sanja da voda preplavljuje sve sobe i da gospodar i gospodarica, zarobljeni iza

zavjese svog kreveta, otplove negdje daleko. More se diže i potapa cijeli grad, ali
ona je sad riba i pliva od sobe do sobe. Gle, pa ja mogu disati!
Napokon je slobodna, a svi su se ostali utopili svi osim njene dječice.

Treperavo jato djece pliva za njom. Užurbano plivaju čas ovdje, čas ondje,
lebdeći iznad kockastog, crno-bijelog mramornog poda.

27

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Marija, gospodarica te podvodne palače, se nasmiješi. Drugi su umrli da bi ona

mogla živjeti, a u svijetu snova to je baš prikladan razvoj događaja.

28

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

CORNELIS

Ako pjesnici tvrde da u ljudima mogu rasplamsati ljubav, probuditi taj osjećaj što
osigurava opstanak svih životinjskih vrsta, slikar je u stanju učiniti isto, pa čak i
u većoj mjeri, jer on ljubavniku može predočiti istinsku sliku i priliku njegove
ljubljene, prikaz toliko vjeran da mu se ljubavnik često može obraćati,
obasipajući ga kao da je živ poljupcima i nježnim riječima.

Leonardo da Vinci, Bilješke

Slijedeće je poziranje zakazano tek za dva tjedna. Cornelis je u međuvremenu

stalno zauzet poslom, u pokretu kao i uvijek. Mora voditi skladište, smješteno
dolje u luci. Svakoga dana u podne otvara burza i Cornelis je redovito posjećuje,
gotovo uvijek u žurbi. Amsterdam je prepun kapitala i tu se trgovina obavlja na
brzinu, često i u mahnitoj strci, jer se burza zatvara u dva. Osim poslovima,
Cornelis mnogo vremena posvećuje i svojim građanskim dužnostima i
obvezama, jer ipak je on ugledan građanin i čovjek od utjecaja u ovom gradu,
koji se razvija u svakom pogledu. Godina je 1636. i Amsterdam je u punom
cvatu. Sjedište vlade je u Haagu, ali u stvarnosti je Amsterdam glavni grad
republike. Trgovina bilježi sve veće zarade, umjetnost doživljava svoj vrhunac.
Žene i muškarci, odjeveni elegantno i po posljednjoj modi, šetaju ulicama grada,
a u kanalima se zrcale obrisi njihovih prekrasnih kuća. Grad je preplavljen
ogledalima. U njima se odbijaju zrake hladnog proljetnog sunca. Oblaci boje
bakra nepomični leže iznad mostova. Grad se ogledava u vlastitim vodama,
poput žene što promatra svoj odraz u zrcalu. Ali, zar se tako prelijepom biću
taština ne može i oprostiti?

29

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

A u tisućama domova vise slike i odražavaju brojne živote ovog grada.

Žena svira virginal. U trenutku susreće pogled čovjeka pored sebe. Naočiti mladi
vojnik pridiže čašu ustima, a njegov se odraz presijava u boci s posrebrenim
rubom. Sluškinja uručuje gospodarici pismo... Trenuci što se odražavaju na
slikama umireni su, a svi pokreti na njima zaleđeni.

Stoljećima što dolaze ljudi će promatrati te slike, pitajući se što se kasnije

dogodilo. Ono pismo, kakve li samo vijesti donosi ženi koja ga čita pored
prozora, obasjana zrakama sunca? Je li zaljubljena? Hoće li baciti pismo, ili će
poslušati njegove riječi i pričekati da kuća ostane prazna, pa se iskrasti kroz sobe
okupane suncem, čiji se obrisi naziru u pozadini slike.

Tko to može znati? Jer lice joj je naizgled bezbrižno i mirno, a tajne zaključane
duboko u srcu. Stoji nepomično, zarobljena u svom okviru, uhvaćena u trenutku
Istine. Još uvijek se nije odlučila. Što učiniti?

Sophija stoji na prozoru. Nije primijetila da se Cornelis približava.

Prozorska su stakla obojana prelijevaju se između boje jantara i crvene boje krvi.
U samom središtu naslikana je ptica zarobljena u krošnji stabla.

Sophija ne vidi kroz staklo. Samo sunčeve zrake prodiru kroz njega, prekrivajući
njeno lice prekrasnim bojama. Ona stoji na mjestu, potpuno mirna. Cornelis
pomisli: ona je već slika sada, ovdje, i prije nego što su je ovjekovječili na
platnu. Zatim ga obuzme čudan osjećaj. Njegova je supruga nestala, iščezla kao
da joj je dušu isisala neka nepoznata sila. U

tamnomodroj haljini ostao je tek njen vanjski oblik.

“Ljubavi moja”, prozbori.

Ona se prene i naglo se okrene prema njemu.

“Zar nisi čula zvono, ljubavi? Gospodin Van Loos je stigao, čeka nas dolje.”

Ruka joj nesvjesno poleti prema kosi. “Stigao je?”

Cornelis je na stol smjestio vazu tulipana. Zatražio je od slikara da i njih uklopi u

kompoziciju, jer tulipani su njegova strast.

“Ove sam prilično masno platio”, reče.

“Vrsta su Tuilipa clusiana, uzgojeni u stakleniku. Zato možemo uživati u njima

ovako rano, iako im zapravo sezona nije počela. Uzgojio ih 30

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

je jedan portugalski Židov Francisco Gomez da Costa.” Bijele su latice posute

ružičastim nijansama. “Nikakvo čudo što ih je pjesnik usporedio s bljedunjavim
rumenilom na obrazima kreposne Susannah?” Nakašlje se pa nastavi: “Zar nas
ne podsjećaju na prolaznu prirodu ljepote, na to kako sve što je lijepo mora
jednog dana umrijeti.”

“Možda bi zato morali sve ono što je lijepo ugrabiti odmah, dok još možemo”,
odgovori slikar. Zavlada muk. Sophija se promeškolji na sjedalu.

“Mislim da takvo učenje baš i ne bi pronašli u Svetom pismu.”

Cornelis se još jednom nakašlje. Slikari su oduvijek na lošem glasu, uvijek ih se

smatralo bezbožnicima. “Osim toga, ja sam već pronašao svoj raj na zemlji.”
Cornelis osjeti kako ga preplavljuje ljubav prema svojoj supruzi.

Sagne se prema njoj i nježno joj dodirne obraz.

“Mirujte!” upozori ga slikar oštro. “Vratite se na svoje mjesto, molim!”

Cornelis, pomalo uvrijeđen slikarovom primjedbom, ponovno prisloni ruku na

bok. Ponekad ga ponesu osjećaji, pa zaboravi da upravo pozira za portret. A to
uopće nije lako ustvari je prilično naporno. Od tolikog stajanja već ga bole leđa.

Jan van Loos stoji iza svog slikarskog stalka. Slika bez ikakvog šuma.

Umjesto zvuka kista iz susjedne sobe dopire zvuk metle. Marija mete pod.

“Zar nije neobično to ludilo što nas je sve obuzelo?” upita Cornelis.

“Na kakvo ludilo mislite?” odvrati slikar.

“Je li i vas obuzela ta strast?”

Slikar na trenutak zastane. “Ovisi o kakvoj strasti govorite.”

“Govorim o ulaganjima u lukovice tulipana.”

“A, tako”, slikar se nasmiješi. “Lukovice tulipana.”

Na sjedalu pored Cornelisa Sophija se još jednom promeškolji.

Cornelis zaključi da taj slikar ne shvaća baš najbrže. “Uvijek sam mislio da smo
trezven i razuman narod”, reče, “ali u posljednje smo dvije godine postali
nacijom opsjednutih.”

“Tako kažu.”

31

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“I ta je pošast zahvatila ljude iz svih slojeva od rezača travnjaka i brodara, pa do

pekara i mesara. Možda nije zaobišla ni slikare.”

“Mene bogme jest”, odgovori slikar. “Nemam pojma o tom poslu.”

“Pa da, nemaju ni oni. Ali u tom su poslu stečena i prokockana golema
bogatstva. Ovi novi hibridi što se uzgajaju u posljednje vrijeme postižu
nevjerojatne cijene. Ljudi zarađuju na tisuće forinta, ako znaju kad je pravi
trenutak za kupnju i prodaju. U Cornelisovom glasu osjeća se uzbuđenje, i on je
dobro zaradio na tom tulipanskom ludilu. “Eto, primjerice lukovica Semper
augustusa a one su najljepše i najvrjednije jedna je takva prošli tjedan prodana za
šest rasnih konja, tri volovske glave vina, desetak ovaca, dvadeset srebrenih
pehara i primorski pejzaž Esaiasa van de Veldea!”

Slikar s hinjenim zanimanjem podigne obrve pa nastavi raditi. S

jednog od tulipana, poput odbačenog komada odjeće, otpadne latica.

Ostane ležati na stolu. Iz druge sobe još uvijek dopire zvuk Marijine metle.

Sad je čuju i kako pjevuši.

U sobi vlada neko sanjivo, omamljujuće ozračje. Cornelis se odjednom osjeti

usamljenim, kao da putuje kočijom u kojoj su svi ostali zaspali. Zašto njegova
supruga ne odgovara?

“Naravno, to nije naša domaća biljka potječe iz Turske. U mojoj su mladosti za

tulipan znali samo pravi poznavatelji plemići i vrtlari. Ali mi smo ljudi koji
imaju osjećaja za biljke, snalažljiv i sposoban narod, zar ne?

Tako je, uzgajana na našoj plodnoj zemlji i hranjena svim njenim blagodatima, ta
skromna lukovica razvijena u sve bogatije i zanimljivije vrste. Nije ni čudo što
su ljudi toliko poludjeli za njima, jer tulipan je čak i u smrti prekrasan. Pa i
brojne su ih vaše kolege ovjekovječili na platnu braća Bosschaert, Jan Davidsz
de Heem svi oni su stvorili zapanjujuće vjerne prikaze tulipana koji će, za
razliku od pravih, cvjetati za nebrojene generacije što dolaze...”

"Molim Vas, prestanite pričati”, reče Jan. “Upravo Vam pokušavam naslikati
usta.” Sophiji se načas otme prigušen smijeh. Zatim ga brzo suspregne.

32

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
Cornelisovi se obrazi zažare, kao da ga je netko upravo pljusnuo. Ma gdje je tu
poštovanje? Svoju suprugu još mora toliko toga naučiti, mora joj prenijeti još
mnogo životnog iskustva. Ponekad mu se čini da su joj misli odlutale, da je
pažnju posvetila nečem drugom. Tako je mlada i tako lijepa, ali glava joj je puna
budalaština. Odjednom osjeti da mu nedostaje njegova prva supruga Hendrijke.
Kako je samo razborita i pouzdana bila ta žena. Hendrijke mu nikada nije
uzburkavala krv u žilama i rasplamsavala osjećaje poput Sophije, ali ona je bila
njegova istinska životna suputnica. Sophija je tako ćudljiva jednog trena prepuna
ljubavi, a već idućeg odsutna i razdražljiva. Posljednjih nekoliko dana ponaša se
prilično čudno.

Namjesti strog izraz lica. Ponosno izbaci prsa i čvrsto stisne svoj štap.

Nije baš siguran da mu se ovaj tip sviđa. I Sophija je izrazila sumnje i

zabrinutost. Ali kad su već počeli, bolje da čitavu stvar privedu kraju.

33

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

PORTRET

Koliko je samo slika zauvijek sačuvalo prikaz božanske ljepote, koju je u

njenom prirodnom obliku vrlo brzo nagrizao zub vremena ili ju je posjekla smrt.
Stoga je djelo slikara uzvišenije od djela prirode, njegove ljubavnice.

Leonardo da Vinci

Jan van Loos ne slika starčeva usta. Slika Sophijine usne. Na svojoj paleti
zamiješa ružičastu s malo okera, sive i nijansom žarkocrvene boje, te je nježnim
pokretima nanese na platno. Ona ga netremice promatra.

Dok je stari pričao, njene su se usne na trenutak razvukle u osmijeh sudioništva.

Na slici će ostati duh tog osmijeha, iako je on već nestao.

U kući se ne čuje ni muha. Slika će, kad bude gotova, prikazivati scenu
potpunog mira. Dolje u prizemlju, Marija je zaspala. Iscrpljena ljubavlju drijema
za kuhinjskim stolom. Willem se prošle noći ušuljao u njen krevet, a iskrao se
tek u zoru. Dok ona spava, mačak kroz kuhinju vuče ukradenu ribu. I on to,
poput pravog lopova, čini bez ikakva šuma.

Njegovu sitnu krađu nitko neće ni opaziti.

Na gornjem katu odvija se još jedna krađa. I Cornelis je pospan.

Sunčeva svjetlost prodire kroz prozor knjižnice. U knjižnici se nalazi kamena

polica kamina, poduprta karijatidama. Zrake sunca miluju njihove grudi. Fosili
čekaju, nastavljajući svoje tisućljetno čekanje.

Prošlo je pola sata, a slikar gotovo da nije ni taknuo platno. Pomno promatra
Sophiju. Na zidu iza nje visi prikaz Kristovog silaska s križa, djelo nekog
talijanskog umjetnika iz škole majstora Caravaggia. Krista spuštaju s križa.
Svjetlost obasjava njegov goli trup. Nije to neki blijedi i 34

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

slabašni sjevernjački Krist. To je pravi čovjek širokih ramena, mišićav, sa

snopovima žila što su nabrekle pod kožom. Patio je i bio mučen, prolivena je
njegova krv. Težina tog osovljenog lika ispunjava okvir. Izgleda kao da polako
pada na glave ljudi što stoje ispod njega.

Pod slikom Krista stoji starac, glava kuće. Na tankim nogama nadimaju se
njegova ponosno izbačena prsa. Njegovo lice, položeno na veliki nabrani
ovratnik, tjera nas da se zapitamo može li čak i on biti jedan od izabranika
Božjih. Pored njega sjedi njegova prelijepa mlada supruga.

Kosa joj je pomaknuta s lica i začešljana čedno i ozbiljno, ali se u njoj tu i tamo
svjetluca pokoji biser, svojim sjajem pozdravljajući promatrača.

Svaki od njih priča drukčiju priču. Na njenim usnama titra blag osmijeh.

Kome se smiješi, slikaru ili promatraču? Je li to uopće osmijeh?

Cornelis nešto priča, ali nitko ga ne sluša. Sophija i slikar, potpuno ozbiljni i
zadubljeni, promatraju jedno drugo. Otpadne još jedna latica, otkrivajući čvrstu
izbočinu cvjetne njuške.

Jan ponovno počne slikati. Ogoljeli će tulipan na slici opet biti u punom cvatu.
Nakon mnogo godina, kad prođu stoljeća, ljudi će stajati u muzeju Rijks i
promatrati to platno. Što će vidjeti? Mirnoću, sklad. Bračni par koji je unatoč
svom bogatstvu svjestan da život prolazi, da svemu brzo dođe kraj (vaga i
lubanja pričaju takvu priču). Možda je i starac nekoć nešto pričao, ali sada šuti.
Onda ga nisu slušali, a danas ga nitko više ne može čuti.

Njegova je mlada supruga uistinu lijepa. Pogled joj je Iskren i prepun ljubavi.
Rumenilo njenih obraza još je uvijek živo, a ona je već odavno mrtva. Ostao je
samo portret.

35

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

SOPHIJA

Vidio sam zelenu papigu što visi u salonu.

I mada u kavezu, pričala je u predivnom tonu...

I bila je sretna u zatvoru svom. kao da je on pun ljubavi dom...

Dopusti mi da budem tvoj rob. uzmi me, zarobi, Priveži mi ruku za svoju,

U okove vjenčanog prstena me stavi.

Van der Minnen, 1694.

Ja i moja sluškinja šetamo Ulicom noževa. Jutro je vedro i bučno. U

izlozima dućana na suncu blistaju oštrice noževa. Izgledaju kao postrojeni

vojnici. Moj je mali vojnik večeras pospan... Čvrsto zaklopim oči, pokušavajući
odagnati tu misao.
“Jeste li se ikad igrali glave u krilu?” upita me Marija.

Otvorim oči. “Ma, što je to?”

“Dječak izabere djevojčicu i uroni joj glavu u krilo. Ostala djeca ga redom
udaraju po stražnjici, a on treba pogoditi tko je.”

Marija se osmjehnu pa doda: “I što ga više udaraju, to mu glava uranja dublje.”

Sinoć je padala kiša, zgrade izgledaju isprane. Gore visoko iznad nas neka se
sluškinja nagne kroz prozor da bi otresla prašinu s krpe. Uputile smo se na
tržnicu. Sad smo već u Ulici kolača. Obje uzdišemo, opijene primamljivim
mirisom tek ispečenih slastica. Neki čovjek u prolazu podigne šešir prema nama
i nasmiješi nam se.

“Poznajete li tog gospodina?” upita Marija.

“Ne, a ti?’’

36

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Pa, udarite ga po stražnjici, pa ćemo vidjeti hoće li pogoditi tko je.”

Obje se nasmijemo. Ponekad kad idemo zajedno u kupovinu, ponovno se

osjećam kao nekad sa svojim sestrama. Osjećam se mlađom. Osjećam se kao
oslobođena iz zatvora svaki put kad napuštam onu golemu hladnu kuću. I koliko
god drva dodavali na vatru, njene je sobe nemoguće zagrijati.

Dopusti mi da budem tvoj rob, uzmi me, zarobi. Propast moje obitelji skratila mi
je mladost. Moji su se djevojački snovi rasplinuli u okrutnom ozračju naših
teških financijskih prilika. Naravno da sam osjećala nekakvu naklonost prema
Cornelisu, i prije svega zahvalnost. Sram me je priznati da sam u to vrijeme i
bila sretna što bježim od bijede i oskudice vlastitog doma. Ali u posljednje
vrijeme sve više osjećam da sam jednu vrstu bijede i ropstva samo zamijenila
drugom.
Ožujak je. Stiglo je proljeće. Manja i ja prolazimo ispod stabla divljeg kestena.
Njegovi su se ljepljivi pupoljci rascvjetali, a busenje lišća širi se na sve strane.
Njihova me nježna zelena boja dira u srce. Što smo bliže trgu, sve više do nas
dopire žamor s tržnice. Isprva je prigušen. poput zvuka morskih valova u daljini.
Ali svakim korakom bliže tržnici, on sve više prerasta u zaglušujući buku trgovci
na štandovima izvikuju svoju robu i cijene, čuje se škripa teretnih kolica.
Osjećam kako mi raspoloženje raste.

Kraj nas prođe neki jednonogi čovjek, ljuljajući se na štakama. Naceri nam se i
obliže usne. Marija se nasmije, pa mu dobaci: ”Što je ti s drvenom nogom, ali
nisi večerao pa sliniš naokolo?”

“Marija!” opomenem je, pa je povučem za sobom.

Ona se opet nasmije, nije ju briga što govorim. Danas i izgleda besramno.
Steznik joj je odvezan i otkriva pjegicama posute obline njenih grudi. Morala bih
je prekoriti. Morala bih joj očitati bukvicu o raskalašenosti, ponoviti joj onu
poslovicu o bludnosti: Ako guliš luk, izazivaš suze. A ipak joj zavidim o, Bože,
kako joj zavidim! Slobodna je, mlada je, mnogo mlađa nego što seja osjećam.
Pored mene ona izgleda 37

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

poput čiste ploče, dok sam ja puna iskrižanih črčkarija, čija značenja ni sama
više ne mogu odgonetnuti.

Iskreno govoreći, ja baš i ne znam kako se ponašati sa sluškinjom.

Ponekad smo prijateljice, povjeravamo se jedna drugoj, ponekad zauzmem

nadređen stav i nametnem vlastiti autoritet. Marija zna kako iskoristiti moju
nedosljednost, jer još uvijek se nisam naviknula na ulogu gospodarice kuće.

Nisam više sigurna ni u što. Moja se raspoloženja u posljednje vrijeme vrtoglavo

mijenjaju. Odlučila sam da ćemo Marija i ja slijedeći tjedan obaviti proljetno
čišćenje. Morat ću zaposliti još jednu sluškinju da nam pomogne. Kleknu t ćemo
na koljena i s poda oribati moje grešne misli; obrisat ćemo svu prljavštinu.
Posvećujući se kućanskim obvezama, kažnjavat ću svoje tijelo do potpune
iscrpljenosti.
Napokon stigosmo na trg. Ponovno osjetim kako mi raspoloženje raste. Preplavi
me osjećaj ljubavi prema svemu oko mene volim galebove što lete nebom,
nošeni krilima vjetra poput komadića papira; volim žene što pod lepršavim
stolnjacima svojih štandova miluju voće. Neki pas prođe pored nas vukući se
samo na prednjim nogama i očima kao da me moli da ga pogledam, jer izvodi taj
trik baš za mene. Smiješim se torbarima, travarima i ostalim prodavačima što
neumorno izvikuju pohvale za svoju robu, pokušavajući je uvaliti bilo kome po
svaku cijenu. “Svježi kupus, svježa mrkva! Svježa cimetova vodica! Svježa
tekućina anisovog sjemena smirit će vam stomak, ili vam vraćamo novce! Svježi
ugojeni pijetli, dva za cijenu jednog, još malo pa nestalo!" Neki se dječak igra
udara loptu palicom, trčkarajući, krivudajući i skrivajući se oko ženskih nogu.

Sunce na trenutak zađe za oblak. Odjednom me obuzme osjećaj gađenja.

Bijedno se pseto ne igra, ima gliste. Gore sa zvonika odjekne udarac zvonjava
objavljuje trenutak moje pokore, pozivajući me da se iskupim i okajem svoje
grijehe; začudo, nitko se ne osvrnu za mnom. Velika zgrada Ureda za mjere
prijeteći se izdiže iznad ostalih poput plimnog vala spremnog da proguta sve oko
sebe.

38

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Gospođo!” obrati mi se Marija, gurkajući me. Stojimo pred štandom s povrćem.

“Pitala sam koliko pastrnjaka nam treba?”

Vlasnik štanda krupan je čovjek, rumenog lica. Jedno mu je oko bolesno.

Zatvoreno je, pa izgleda kao da neprestano namiguje. Dobro ga poznajem, ali
danas mi se čini kao da me promatra podmuklim pogledom možda zna moju
tajnu. Najednom se osjetim potpuno gola, ogoljena i oguljena poput luka koji će
zasigurno izazvati suze. Ovi ljudi što migolje svuda oko mene, zar svi vide tajnu
skrivenu u mom grešnom srcu?

Marija ispruži košaru prema debelom prodavaču, a on u nju ubaci pastrnjak. Ja

prebirem po novčaniku, brojeći novčiće. A tada ga ugledam.

Srce mi poskoči od sreće. To je slikar, Jan van Loos. Probija se prema meni kroz
mnoštvo. Danas na sebi ima zeleni ogrtač i crnu beretku. Na trenutak zastane,
propustivši nekog čovjeka da izvalja bačvu preko puta. Oči su mu čitavo vrijeme
uprte u mene. Svi zvukovi što su me dotad zaglušivali najednom iščeznu, uz tihi
šum povuku se prema oceanu poput valova. Na trenutak pomislim: ovdje je
sasvim slučajno. Samo ćemo se pristojno pozdraviti.

Ali znam da to nije istina. Došao je tu samo da bi me našao. Krenuo je u lov, a

lovina je već na dohvat ruke. Zastane za štandom s peradi.

Očerupana tijela ljuljaju se pred njim s kandžama stisnutim u grču spoznaje

onoga što slijedi. Značajnim pokretom obrva pokaže prema mojoj sluškinji.

Potapšam Mariju po ramenu. “Idem do ljekarne. Moram kupiti lijek za

šmrkanje.” Gurnem joj novčanik u ruke. “Ti dovrši kupovinu.”

“Kako ćete kupiti lijek, ako ne ponesete novac, gospođo?”

“Ah, tako je.” Izvučem par novčića. Prsti su mi labavi poput gume, ne rade ono
što im kažem. Gurnuvši joj novčiće u ruku, u žurbi se udaljim, čvrsto pritišćući
novčanik na grudi kao da će me on zaštiti.

Hitrim korakom hodam jednom od pokrajnjih ulica. Najednom mi put prepriječi

čovjek koji na kolicima gura volovsku lešinu. Stisnem se uza zid.

pustivši ga da prođe osjetim smrad sve te zaljuljane žute masnoće. Uto 39

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

začujem korake iza sebe. Pričekam, osluškujući ubrzane udarce svog srca.

I već u sljedećem trenutku on je pokraj mene.

“Morao sam te vidjeti”, prozbori Jan, pokušavajući doći do daha.

“Cijeli jučerašnji dan, dok si tamo sjedila o, Bože, izgubljen sam.”

“Molim te ostavi me na miru.”

“Ali ti to ne želiš.”
“Želim! Molim te.”

“Reci mi, priznaj mi da me želiš.” Stoji pred njom, sav zadihan. “Zar se želiš
živa vratiti u onu grobnicu?” "Zabranjujem ti da tako govoriš.”

“Ne mogu spavati, ne mogu raditi, pred sobom vidim samo tvoje milo lice...”

“Prestani molim te...”

“Moram znati je li i ti osjećaš...”

“Ma sam udana žena i volim svog muža.”

Te riječi kao da ostanu visjeti u zraku. Stojimo jedno pored drugog, oboje bez
daha. Netko iznad nas zatvori prozor. Uličicom se širi smrad kanalizacije.

Jan me pogleda u oči i reče: “Ukrala si mi srce. Zatim uzme moju ruku i
promotri je kao da gleda ne o čudo, neki predmet vrijedan divljenja.

Privije je na svoj obraz. “Ne mogu živjeti bez tebe.” Prisloni moje prste na svoje
usne.

Naglo otrgnem ruku iz njegove. “Ne smijete mi se tako obraćati.

Moram ići.”

“Ne odlazi.”

Zastanem. “Kada ponovno dolazite u kuću?

“Slijedeći tjedan”, odgovori.

Udaljim se žurnim koracima. Koža mi žari, a u ušima mi tutnji.

Došavši do kraja uličice, okrenem se. Svim svojim srcem se nadam da je još
uvijek tamo. Ali uličica je prazna. Između kuća razapete su uzice na kojima se
suši rublje. Plahte šušte, nadimajući se na vjetru, kao da pokušavaju privući
pažnju svijeta. Pogledajte što se događa! Zaustavite to prije nego bude kasno.

40
NašSvetKnjiga

BalkanDownload
10
JAN

Kakve li štete za umjetnost što takva majstorska ruka svoju Bogom danu vještinu
i moć nje iskoristila bolje. Jer u slikarstvu mu nije bilo premca! Ali tako to biva,
što veći talent, to su brojnije i stranputice kojima polazi. Kad se ne drži nikakvih
načela, niti poštuje ikakva pravila, već živi u zabludi da sam sve najbolje zna.

Andries Pels o Rembrandtu, 1681.

Vrativši se u svoj atelje, Jan se umorna i teška srca baci na stolac.

Tupim pogledom promatra kokošju kost, koja se nekim slučajem našla na podu
među razbacanim ljuskama oraha. Ne sjeća se kad je napravio taj nered. Kost i
ostaci raščupanog mesa na njoj već su sivi od prašine.

Jan nastavi sjediti, razmišljajući o ljubavi. Kroz njegov su život prošle mnoge
žene, budalaste djevice i lakomislene supruge. Za čovjeka koji je svoj život
posvetio ljepoti u tom pogledu i nije bio pretjerano izbirljiv.

Nijedna žena ne može biti toliko ružna koliko ja mogu biti pijan. Naravno daje,
na neki svoj način, volio svaku od njih. On je veoma strastven muškarac. Na uho
bi im šaputao vrele riječi i bio duboko zahvalan njihovim tijelima kada bi na
njegove dodire odgovarale nesputanom strašću. Ali bi uvijek nakon obavljenog
“posla” želio da odu kući. Ako neka od ljubavnica slučajno i ostane prespavati,
on se krišom iskrade iz kreveta, navuče hlače i ponovo prione na posao.

Navikao je slikati po noći, dok je cijeli grad u dubokom snu. U toj se tišini
njegove slike, koje kao i on pate od nesanice, s povjerenjem predaju njegovom
kistu da im udahne život. Ali da bi vidio što radi, mora zapaliti mnogo skupih
svijeća, pa čineći to nekada probudi onu koja se te večeri 41

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

našla u njegovom krevetu. A, naravno, sama spoznaja da ga žena promatra

potpuno mu poremeti koncentraciju. Ponekad ga šapatom pozovu da se vrati u
krevet. Ponekad same sebe prekoravaju i kažnjavaju zbog počinjenog grijeha. A
ponekad učine i ono najgore: mole ga da od njih napravi poštenu ženu. Da bar
nisu tako neodoljive. Koliko je lakše isisati sočno meso iz školjke, a njenu
ljušturu baciti na pod.

Nekad radi po čitavu noć i zaspi tek pred zoru. Pri danjem svjetlu njegova ga
slika iznenadi, kao da je nastala nesvjesno. Boje su nekako pregrube, a čitava mu
se slika čini nedovršena kada je ugleda tako osvijetljenu. Mora još raditi na njoj.
Ako neka od ljubavnica i prespava tu, sada je već odavno otišla potjerana
osjećajem krivnje. Uz njega ostaje samo njegova istinska ljubavnica nespretno
zapackana, zatečena, ali ipak spremna da se još jednom prepusti dodirima
njegovog kista.

Jan ustane. Prvi put nakon dugo vremena nema volje za slikanje.

Nervozno se ushoda po sobi, pa zatim nasloni glavu na policu kamina. Je li

Sophija Sandvoort bila iskrena kad ga je odgurnula od sebe? Je li stvarno mislila
sve što je rekla? Moguće je da je učinio veliku grešku. Ali nije se mogao
zaustaviti, morao ju je vidjeti. Bilo je to mnogo jače od njega.

Pri prvom posjetu osjetio je puku pohotu. Sophija je bila samo izazov, ali ne
nesavladiv izazov. Mlada žena udana za pompoznog, napuhanog starca takve na
kraju obično dolijaju. One su tek roba kojom se trguje, isto kao i balama lana, pa
iako su pokorne i poslušne, ustvari ne vole svoje muževe a kako bi i mogle?
Romansa sa slikarom preveliko je iskušenje, pa iako se boje prokletstva, na kraju
mu se ipak predaju pod uvjetom da se poštuju neka pravila.

Ali jučer, kad su mu pozirali po drugi put, nešto se dogodilo. Starije naklapao
nešto o... lukovicama tulipana... de Heemu... Kakve dosadne i naporne govore
znaju držati Janovi sunarodnjaci. Ona je samo sjedila u svojoj modroj haljini,
lijepa, nevina i skromna poput same Bogorodice. U

jednom su trenutku izmijenili poglede koji su odavali sudioništvo. S

njenog je lica pročitao osjećaje, veselje i ogorčenost. I nešto mračnije, nešto što
ga je pogodilo u srce.

42
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Zapanjio je sam sebe. Prvi je put u životu nekoj ženi rekao istinu.

Izgubljen je. Sophija je odriješila čvorove oko njegova srca i on je sada samo
njen. Nikad se dosad ni je otvorio na taj način. U ovoj predaji postoji neka
senzualnost, postoje osjećaji. A to je za njega nešto sasvim novo. Na povratku
kući sreo je dječaka koji je svirao zviždaljku. Od njena zvuka navrle su mu suze
na oči. Što da učini? Ima li ikakve nade da ga ona zavoli?

Na vratima se začuje kucanje. Jan se sledi. To je sigurno Sophija!

Oblije ga znoj. Ne. Sigurno je njen muž. Ispričala mu je što se jutros dogodilo, i
on ga je došao ubit i, kazniti ga za njegovu drskost. S njim je dvanaest
pripadnika Civilne straže koji će mu raznijeti glavu.

Jan otvori vrata. Njegov prijatelj Mattheus velikim koracima ušeta u atelje.
“Vidim da je ovdje svinjac kao i obično”, reče veselo.

“Gerrit je opet nestao.”

“Taj tvoj sluga je običan pijanac. Ja bih ga na tvom mjestu već davno izbacio.”

“Da, kad ga uspijem pronaći. Problem je u tome što ga nikad nema tu.”

Mattheus se baci na stolac. “Doveo sam dječaka.”

U sobu uđe neki momčić. Bljedunjav je i ima dugačku žutu kosu.

“Ime mu je Jacob.”

Jan se pribere. Potpuno je zaboravio na ovo. Jacob je njegov novi naučnik i

danas treba početi raditi. Mattheus je to dogovorio, jer on već ima tri učenika i
nema mjesta za još jednoga. Mattheus je velikodušan čovjek velika srca i još
većih apetita. Dobro zarađuje slikajući prizore iz sirotinjskih četvrti prizore
pijančevanja i bludničenja u krčmama i javnim kućama. Njegove ih mušterije
smatraju zabavnima, a obično se iz njih može izvući nekakva moralna pouka,
zbog koje se kupci osjete oplemenjenima. Njegova je energija nevjerojatna,
stvara slike jednu za drugom.

Jan potraži čaše, pa ih obriše krpicom za boju. Mattheus s hrpe uzme nekoliko
platna pa ih prisloni uza zid. Zatim ih pokaže dječaku.

43

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Pogledaj samo te pokrete kista, pogledaj kakvom su preciznošću naslikani ti

oblaci i krošnje stabala. Pogledaj sjaj te haljine, pogledaj tu savršenu divotu!
Gotovo da je možeš dotaknuti! Ovaj čovjek uistinu zna naslikati bilo što”, reče
hihoćući, “samo ako mu dobro plate."

“Ma tko mi se javlja”, odgovori Jan.

Mattheus na brzinu iskapi čašicu konjaka pa, pokazujući Jana, reče:

“Moj stari prijatelj dobro zna prvo i osnovno pravilo slikarstva!"

“A koje je to?” upita dječak.

“Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara znači, laskanjem možeš dobiti što god te
volja."

“Zaista?” odvrati Jan.

“Samo ih obuci u svu onu raskošnu odjeću, nabaci sav nakit na te jadne tašte
budale." Mattheus prstom pokaže prvotni crtež Sophije. “Evo, primjerice, ova
žena pogledaj to njeno lice. A kladim se da je u prirodi prava zmija.”

“Nije istina!” reče Jan.

“Baš je tako lijepa, ha?” upita Mattheus, podrugljivo se smiješeći.

“Da, uistinu je tako lijepa.”

Mattheus prasne u smijeh. “Vjerojatno zbog toga što joj se želiš uvući pod
suknju.” Okrene se prema dječaku, pa reče: “To je još jedna tehnika kojoj će te
tvoj majstor poučiti.”

“Zaveži tu jezičinu”, reče Jan. “On je još dječak.”

Mattheus zapali lulu, pa ispuhnuvši oblak dima prozbori: “Najdraži moj

prijatelju, ti si izuzetno talentiran i sposoban slikar. I naučit ćeš ovog dječaka
svemu što treba znati. Osim tome kako biti uistinu velik slikar.

“Uperivši svoju lulu prema Janu, nastavi: “Ali tako si vješt da ćeš se cijeli život
provlačiti s tim što radiš. Tebi je sve uvijek išlo lako." U ruku uzme kist, pa
upita: “Znaš li što je ovo?”

To je kist, odgovori dječak.

“Ne, to je odstranjivač boje.”

“Daj, popij još malo konjaka”, reče mu Jan.

44

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Naš prijatelj Rembrandt, taj sve ovo razumije i zna. Što više boje nanese na
sliku, to je više i oguli, da bi nam otkrio istinu, golu istinu.

Razumiješ li me?”

Dječak nijemo klimne glavom.

“Svu patnju, svu čovječnost...” Mattheus se okrene prema Janu. “Ali moraš biti
hrabar, prijatelju, i ne smiješ se bojati boli. Jer samo onaj tko je spreman iskusiti
bol može otkriti istinsku ljepotu svijeta.” Zatim ustane i poljubi Jana u oba
obraza. “Govorim ti ovo samo zato što znam da jato nikada neću učiniti. Jer sam
u dubini duše kukavica obična kukavica, koja ugađa zahtjevima široke publike.
A već je prekasno da se mijenjam.”

Mattheus iskapi i drugu čašu konjaka, razbaruši dječakovu kosu i ode.

Dječak znatiželjno pogleda Jana i upita: “Zar se ne ljutite što tako priča s vama?”
“Ne, ne ljutim se”, reče Jan, odlučno odmahujući glavom. “Naravno da se ne
ljutim. On tako priča sa mnom samo zato jer me voli.”

Ustvari mu je veoma neugodno. I povrijeđen je. Glumeći ravnodušnost, raširi

noge te se zavali u stolicu. Uperi pogled u strop gdje s drvenih greda poput
ukrasa vise paukove mreže. Pored prozora je pričvrstio bijelu plahtu o koju se
odbijaju zrake sunca, potpuno osvjetljujući čitavu prostoriju. Sophija je tu. Ruka
joj je naslonjena na prozorsku kvaku. Naglim pokretom otvori prozor i duboko
udahne, uživajući u svježini jutarnjeg zraka. Iako je sve to samo njegova
maštarija, ta mu prozorska kvaka odmah postane draža. Sophija se zatim okrene
prema njemu, zatvori prozor i nasmiješi se.

Jan prozbori: “Molim te dodaj mi taj komad papira.”

“Zar ćete mi održati prvi sat crtanja?” upita dječak.

Jan odmahne glavom. “Ne, napisat ću nekome poruku.”

45

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

11

MARIJA

Sluškinja u kuhinji jednim okom mora paziti na tavu, a drugim pratiti mačku.

Johan De Brune, 1660.

Marija sjedi pokraj kuhinjskog ognjišta i čerupa patku, čvrsto stisnutu među
njenim bedrima. Ptičja glava visi tik iznad poda, pa izgleda kao da na njemu
traži mrvice za jelo. Ali mrtva je, i sama pomisao na to odjednom Mariju tjera na
plač. A tako bi željela da je ta ptica živa pa da joj može povjeriti sve svoje tajne.
Ma kakve su to odjednom gluposti! Pa u životu je očerupala na stotine pataka!
Dok je kao dijete živjela na selu veselo bi im zavrtala i vratom. Ali u posljednje
je vrijeme stalno obuzima nekakvo suosjećanje sa svima koji pate, pa čak i
nerazumnim stvorenjima.
Taj je osjećaj snažan, baš kao i njena ljubav prema Willemu. “Willem...

Willem, gotovo nečujno prozbori njegovo ime. Sva je plačljiva i osjeća se

nekako krhko i razgolićeno kao da je netko s nje ogulio koru. Njena joj je baka
govorila: Ako oguliš luk, sigurno ćeš i zaplakati Sada zna što je time htjela reći.

Njena je draga baka bila puna mudrih izreka. Marija se još uvijek sjeća kako je
pravila maslac. Zasukanih rukava nadvila bi se nad bačvu, snažnim i žustrim
pokretima gurajući motku za miješanje gore-dolje, pa zatim u krug i na sve
strane, bućkajući tako u svih šesnaest. "Nema maslaca, ni drugog blaga, bez
napornog rada”, govorila je. “U radu je spas.

U radiše svega biše...” Nizala bi mudrosti jednu za drugom. Kad je Marija već
bila nešto starija baka bi joj govorila da je vrhnje duh, a sirutka puki tjelesni
užitak. Marija je u to vrijeme nije razumjela.

46

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Mačak budno motri patku. Rep mu zatitra. Marija je praznovjerna.

Ako se mačak počeše, Willem će pokucati na vrata. Mačak ima buhe, znači neće
još dugo čekati da ga vidi.

Na vratima se začuje kucanje. Marija poskoči sa stolice, baci patku na stol i

požuri se prema vratima. Otkračuna ih i ispred sebe ugleda nekog momčića. On
joj uruči kuvertu i reče:

“Molim Vas, dajte ovo gospodarici kuće.”

Marija razočarano uzme pismo i zatvori vrata. Stubama se popne do sobe. Otkad
su jutros bile u kupovini gospodarica se ne osjeća dobro, pa je cijelo vrijeme
provela zatvorena u sobi.

Dolje u kuhinji mačak skoči na stol i zarije kandže u patkino meso.

47
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

12

PISMO

Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji kao mladice
masline oko stola tvojega. Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek koji se Jahve
boji!

Psalam 128

Sophija stoji na prozoru i čita pismo. Sunčeva svjetlost što dopire kroz staklo
obasjava joj lice. Kosa joj ne pada na lice, već je pomno začešljana prema natrag
i pričvršćena vrpcom. Na vrpci se ugnijezdilo nekoliko sićušnih bisera.
Uhvativši pokoju zraku sunca, biseri zasvjetlucaju kao da žmirkajući zatvaraju
oči pred strogošću frizure koju krase. Na sebi ima crni prsluk, prošaran
baršunastim i srebrenim nitima, te haljinu od ljubičaste svile. Njen kositreni sjaj
ljeska se na suncu.

Drvena pregrada iza nje ukrašena je tapiserijom. U njenim se sjenkama naziru

slike. Zelene su baršunaste zavjese oko kreveta razmaknute pa otkrivaju
raskošan pokrivač. Cijela je soba okupana umirujućom zlatnom svjetlošću sunca.

Sophija još uvijek nepomično stoji pokraj prozora. Kao da je zaustavljena -

uhvaćena između prošlosti i sadašnjosti. Ona je boja koja čeka da je se zamiješa,
slika koja čeka da joj kist udahne život. Ona je tek trenutak, trenutak čekanja da
je zauvijek prekrije i zarobi sjajni sloj laka.

Hoće li poderati pismo, ili će se kroz grobnu tišinu soba iskrasti iz kuće?

Njeno lice, gledano iz profila, ne kazuje ništa.

S ulice dopire žamor ljudi i buka kočija. Dva se namjesnika voze u kočiji, koja
drndajući prelazi most. Obojica neprestano kimaju glavom.

48
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Mora da je ono o čemu govore strašno važno. Neka se bačva dizalicom spušta iz
skladišta smještenog pri vrhu zgrade, pa je zatim odguraju i ukrcaju na teretni
čamac. Kad postane dijelom pozadine neke slike, njen će sadržaj zauvijek ostati
nepoznat. Grupa muškaraca, menonita1, skupila se na uglu poput jata vrana,
djeca trčkaraju naokolo, sudarajući se s njima i vičući.

Vani vlada metež i komešanje, a unutra jedno je srce gotovo stalo.

U pismu piše: Prekasno je. Oboje to znamo. Moram te vidjeti, ljubavi.

Dođi u moj atelje sutra u četiri.

1 Menoniti pripadnici vjerske sekte koja je nastala u Nizozemskoj u 16. st. (op.
prev.) 49

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

13

JAN

Ako me želiš dirnuti u srce i natjerati u plač, prvo moraš sam iskusiti tugu i bol.

Horacije, Ars Poetica

Pijesak u pješčanom satu već je iscurio. Jan ga po drugi put preokrene. Pet je
sati. Ona neće doći.

Kako je samo bio glup, što je uopće pomislio da hoće. Gerrit je pomeo pod i
pospremio sobu. Jutros se taj sluga sav skrušen i rumena lica vratio iz
pijančevanja, ali Janje bio previše zaokupljen vlastitim mislima da bi se na njega
ljutio. Gerrit je uvijek revan i marljiv kad ga grize savjest. Čak je oribao i
prozorska stakla, po svom običaju. Stol je postavljen za dvoje: dimljeno meso,
sir, vino i kolačići od marcipana posuti šećerom, koje je Jan kupio jutros baš za
tu prigodu. Gerrita je potjerao u kuhinju, a dječaka poslao kući.

Sophija neće doći. Kako je i na trenutak mogao pomisliti da hoće.

Zašto bi zbog njega riskirala sve što ima? On joj ne može pružiti ništa osim
ljubavi.

Zrnca pijeska, čineći tanku nit, padaju kroz uski struk pješčanog sata. Zasad se
na dnu skupila tek sitna hrpica. Jan je promatra dok biva sve veća. Pa on niti ne
poznaje Sophiju. Osjeća se kao da je poznaje cijeli život, u njegovom je srcu već
pronašla dom, ali sve je to zavaravanje samog sebe. Tek puka zabluda. U jednom
kratkom trenutku osjeti radost i olakšanje što neće doći. Jer, ako se ne pojavi,
spasit će se od moguće 50

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

propasti. On se zapravo brine za nju, a nikad se prije nije brinuo za dobrobit

neke žene. Niti je ikada osjećao ovo što osjeća sad.

Hrpica pijeska raste. Sa svakim novim zrncem, njegove nade polako blijede. S
ulice do njega dopire dernjava nekolicine pijanaca. Janovo je susjedstvo na
lošem glasu. Previše je prljavo i preopasno za damu kao što je Sophija. Osvrne
se po ateljeu, pokušavajući ga vidjeti njenim očima. Ona bijela plahta
pričvršćena za strop, pa sva ona paučina oko nje. Tkaninom presvučeno
podnožje stupa na kojem sjede njegovi modeli. Na zidovima vise otisci slika,
prilično otrcanih rubova. Velika pukotina presijeca zid, protežući se od poda pa
sve do stropa. Kalupi od gipsa - ruke, noge -

ljuljaju se na kukama. Cijela je prostorija ispunjena smradom lanenog ulja.

Jan potječe iz obitelji zanatlija. Otac mu je srebrnar, a oba brata bave se

oslikavanjem stakla. On je navikao na život među oruđem vlastitog zanata, ali
kako je mogao očekivati da bi dama poput Sophije zbog ovog stavila na kocku
svoj ugled. Čak je naredio Gerritu da na krevet stavi čistu posteljinu, glupo
očekujući... Bog zna što.

Pješčani je sat već napola prazan. Sigurno neće doći. Jan sjedne na drvenu
škrinju i navuče cipele. Zadnji put promotri obrok na postavljenom stolu - čaše
za vino na visokom stalku, zdjelu s voćem, kolačiće posute šećerom u prahu.
Poput prizora mrtve prirode ostat će na istom mjestu, umrtvljeni u četiri sata,
zauvijek nepojedeni i neupotrijebljeni. To su predmeti brojnih mogućnosti, koji
će svoju budućnost i primjenu naći samo u njegovoj mašti. Još jednom ih
promotri okom umjetnika: bijeli stolnjak izobličen pogledom kroz dvije čaše,
metalni sjaj noža i vrča.

Unatoč svemu, sklad te kompozicije pruža užitak njegovim čulima.

“Gerrit!” poviče. “Počisti stol. Ja odoh do gostionice!

Iznenada začuje prigušen zvuk. Isprva pomisli da to grane stabla nošene

povjetarcem kucaju o prozorsko staklo. Ustane i obuče ogrtač.

Noge su mu teške poput olova, kao da je upravo pregazio močvaru.

Ponovo začuje tiho kucanje. Netko je na vratima.

Jan im priđe i otvori ih.

51

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Pred sobom ugleda Sophiju. “Ja sam”, izusti ona.

52

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

14

MARIJA

Ljubav se ne kupuje niti prodaje - ljubav se za ljubav daje.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Marija sjedi pokraj Willema na stražnjem stubištu kuće. Sunce polako tone za
visoki zid, ostavljajući dvorište u sjeni. Malo je i zatvoreno sa svih strana, pa ga
u ovo doba godine sunce obasjava samo nakratko.

Njena metla, naslonjena na zid, doima se poput stražara.

Willem joj miluje prste, jedan po jedan. “Morala bi ih malo natrljati mašću.
Najbolje guščjom. Tako ćeš postati prava dama.”

“Mislim da će mi za to ipak trebati nešto više od guščje masti”, reče Marija kroz
smijeh.

Zatim se privije uz njega. Stražnjica joj se već smrzla od sjedenja na hladnim

kamenim stubama, ali ne usuđuje se uvesti Willema u kuću. Nije sigurna je li
gospodarica još uvijek kod kuće. Čini se da ju je ono pismo uznemirilo, možda
je primila neke loše vijesti od obitelji. Gospodarica se još od jučer ponaša čudno.
Danas popodne je dva puta obukla ogrtač i uputila se vani, da bi ga zatim opet
svukla. Kad ju je Marija zadnji put vidjela, sjedila je pokraj ulaznih vrata,
zamišljeno motajući uvojak kose oko prsta.

“Marija, ljubavi, moram te nešto pitati.”

“Što je, dragi?”

“Ja volim tebe, a ti voliš mene”, počne Willem, obgrlivši je oko struka.

“Mislim da sam u tome u pravu, zar ne?”

Naravno da te volim. Jučer sam cmizdrila nad običnom patkom. I sva uzdrhtim
kad te vidim. Zar to nisi primijetio?”

53

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Pa, ti i ja... Zašto se onda ne bismo vjenčali?”

Ona klimne glavom. Osjeti kako je preplavljuje sreća. Iza zida, u krošnji jabuke
u susjednom vrtu, zapjeva kos. Njegova pjesma poteče poput najslađeg vina i
zazvecka poput zlatnih novčića. Oh, vrti joj se u glavi!

“Naravno da se želim udati za tebe, Willeme. Ali mi nemamo novaca.”

Samo se malo strpi’, reče i značajno se kucne po nosu. “Imam neke planove.”

“Ma, kakve planove?” upita ona.

“Ne mogu ti ih još otkriti, bar ne zasad. Samo ću ti reći da ću od tebe napraviti
damu i da ćemo imati svoj dom. I onda ćemo ga moći napuniti djecom.”

Djeca. Marija zatvori oči. Šest ih je, uvijek šest. Već ih vidi kako se bore za
mjesto u njenom krilu. U njenim su snovima ona ribice, a sad su odjednom
oživjela. Njihov smijeh odjekuje, miješajući se s pjesmom kosa.

“A kako ćeš doći do tog novca?” upita Marija.

Willem uzme njenu ruku i prisloni je na srce. “Vjeruj mi, ljubavi moja, šećeru
moj.” Već je, poput pravog muža, uzeo stvari u svoje ruke. Čak mu je i glas
nekako dublji. “Recimo da je u pitanju jedna... hm... poslovna špekulacija.”

Želi je uzeti za ženu! Marija se zagleda u jedinu gredicu cvijeća u dvorištu.

Mladi su izdanci provirili iz zemlje; kakvu samo nadu ulijeva taj prizor. U svojoj
su gruboj i slijepoj odlučnosti da se probiju kroz tlo na površinu izbacili brojne
grumene zemlje. Napokon je stiglo proljeće.

Marija nasloni glavu na Willemovo rame i pomisli: u cijelom gradu nema nitko
sretniji od nas dvoje.

54

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

15

SOPHIJA

Oni što gacaju u mutnim vodama, u njima će se i utopiti.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Jan stanuje u prizemlju kuće u Bloemgrachtu, niti milju daleko od mene. Želi me
ispratiti bar dio puta, ali nitko nas ne smije vidjeti zajedno, pa se moram prva
iskrasti iz njegovog ateljea. Sunce je na zalazu, nebo se prelijeva u ružičastim
nijansama - crveni se umjesto mene. Čitav se grad rumeni, krovovi kuća zastrti
su crvenim velom srama. Voda se razlijeva iz kanala. Zrake sunca što se
reflektiraju navođenoj površini plešu i skakuću po krovovima od cigle. Prozori
su u plamenu.

Među nogama osjećam vlagu ljubavi. Samo jedan sat - ne mogu ostati duže od
sata. A kakav lije samo bio taj sat. Makar mi bio i posljednji s njim, sjećat ću ga
se cijeli život.

Pognute glave prijeđem Westerov trg, pa zađem u sporednu uličicu.

Žurim poput kakvog zločinca, bježeći od prizora vlastite grešnosti. Donji

dijelovi kuća u ovoj četvrti okrečeni su u bijelo, a boja je nemarno poprskana
svud oko prozora i vrata. Kad bi barem i ja mogla s krečom prekriti svoju
sramotu.

“Sophija, draga! Što li ti radiš ovdje?”

Zateturam, gotovo da smo se sudarili.

‘‘Ideš li i ti u ovom smjeru? Kakva divna haljina, moraš mi reći gdje si kupila
materijal.”

To je gospođa Mijtins, supruga našeg odvjetnika. Pridruži mi se, prateći moj

užurbani korak.

“Moraš mi odati svoju tajnu.”

55

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“O čemu pričate?” upitam odrješito.

“Tako je vješto skrivaš. Obećala si mi je odati, a još uvijek nisi.”

“Što sam Vam obećala odati?”

“Pa ime svoje krojačice, naravno. Sjećaš se, onda kad si došla na našu glazbenu
večer? Ova moja je potpuno nesposobna. Doduše preporučila miju je gospođa
Overvalt, ali ta doista jedva da zna nešto porubiti. A još uz to jadnica uvijek ima
nekakvu prehladu. Bože, doista divno izgledaš! Ta ti crvena boja stvarno dobro
pristaje, a ta savršena tkanina - ističe tvoje rumene obraze. Kad bi barem moje
kćeri izgledale kao ti - uspori malo, draga. O, te mlade noge! Pa tko bi s tobom
mogao držati korak?”

56

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

16

JAN

Tkanine što obavijaju figure moraju otkrivati da u njima doista borave ljudska
tijela. Uredno omotane oko tijela, tkanine moraju otkrivati držanje i pokrete
figura. Dijelove tijela, a posebice one istaknute, nije poželjno skrivati pod
brojnim naborima tkanine, već ih je potrebno otkriti, učiniti ih vidljivima oku.

Leonardo da Vinci, Bilješke

Slikanje je čin posjedovanja, čin potpune vlasti slikara nad predmetom koji slika.
Na sve te predmete, ma kako skromni i nevažni bili, slikar gleda s istom
usmjerenom senzualnošću i putenošću. Predmeti životinjskog, biljnog ili čak
mineralnog svijeta u slikarevim su očima jednaki; oblina zemljanog vrča
naslikana je s jednako toliko osjećaja kao i oblina ženskih grudi. Slikarska je
strast uistinu nepristrana.

Ali sada je sve drukčije, jer je posjedovao nju. Ovo je treće i ujedno posljednje
poziranje. Nakon toga platno će odnijeti kući i dovršiti ga u svom ateljeu. Sad
kad je napokon dotakao tijelo skriveno ispod haljine, sad kad ju je golu držao u
svom naručju, Janje paraliziran. Ova ozbiljna i otmjena supruga koja sjedi
nasuprot njega - to je njegova draga, njegova tajna ljubav. Ona više nije puka
kompozicija tamnomodre haljine, krznom obrubljena kaputića i bljedunjave
kože. Ljubav je poremetila kompoziciju i učinila Sophiju mnogo važnijom od
bilo kojeg drugog predmeta - učinila ju je predmetom njegovog obožavanja.

Sophija zrači. Iz nje naočigled isijava novootkrivena sreća. Pa nije valjda da njen
suprug ništa ne primjećuje, a tako joj je blizu? Cornelis 57

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

možda i jest stara sitničava budala, ali kako ne osjeća naboj koji danas vlada u
sobi?

Sva ga ta pitanja ometaju u poslu. Jan shvati da već duže vrijeme samo stoji s
kistom u ruci, ne radeći ništa. Cornelis mora da je primijetio bar to. Figure na
banovom platnu počinju nalikovati na duhove - ti plodovi njegove mašte što
samo nakratko podsjećaju na stvarne ljude izgledaju odbačeno, poniženo, kao da
je i njih iznevjerio. S nekoliko poteza kista udahne Sophiji život. Na slici će
zauvijek ostati zarobljena u ulozi supruge, prikovana u toj kući - samo žena koja
poslušno sjedi pored svog muža.

Upravo to je njegov izgovor. Na slici ju je izgubio jer ju je morao naslikati kao

tuđu suprugu, a ne pokazati kako je zaista vidi. Ali Jan se ustvari boji da je ne bi
ni mogao naslikati drukčije, prikazati je u pravom svjetlu i slikom reći istinu o
njoj. Njegov je talent premalen da bi bio u stanju dostojno prikazati takvu
božansku ljepotu i svoje osjećaje prema njoj. Za sve to krivi konvencije i pravila
koja ga obvezuju, ali je ipak svjestan činjenice da bi na platnu velikog slikara
Sophija oživjela i zračila ljubavlju prema svima koji je ugledaju. Oni koji je vide
shvatit će da je znala voljeti i biti strastvena. Slika mora o njoj kazivati barem
toliko, on mora prenijeti barem to - ili nije uspio.

Dok slika, u glavi mu odzvanjaju njene riječi. Volim te otkad sam te prvi put
ugledala.

Kako ga je samo iznenadila! Mislio je da će je pokositi kajanje i grižnja savjesti.

Sada je prekasno za to. Željela sam doći. Željela sam biti s tobom.
Ništa mi više nije važno, samo ovo - samo nas dvoje.

Kad su se uspeli na njegov krevet, ispočetka je bio toliko zatečen i preplavljen

osjećajima da je zatajio. Što je sad, zar sam uzalud odbacila svoj ugled?
prošaptala je kroz smijeh.

Još ne mogu vjerovati da si tu, odgovorio je.

Zatim ga je uzela za ruku. Ja sam samo žena, obična žena od lani i mesa evo,
dotakni me, osjeti ga.

58

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Svijet nije ništa nego kaos. Svi umjetnici to znaju i pokušavaju u njemu naći
nekakav smisao, u kaosu stvoriti nekakav red. Sophija je dala smisao njegovom
kaotičnom svijetu. Spojila je njegove komadiće i iskrojila od njih najljepši
ogrtač. Njena je ljubav spojila šavove ogrtača kojim se sada mogu zajedno
ogrnuti i sakriti se od ostatka svijeta. Daleko od svih.

Ali skupa su nasamo proveli tek jedan sat, a ovo je njen život i u njemu je
Cornelis. Kad bi barem umro.

Pod knjižnice popločan je crno-bijelim mramornim kvadratima.

Izgleda poput ogromne šahovske ploče na kojoj su figure ljudi. Jan zažmiri, a
obrisi sobe se zamagle pred njim. Podigne svoju kraljicu, Sophiju. Smjesti je sa
suprugove druge strane. Zatim podigne supruga i naglim ga potezom izbaci iz
igre.

Jan pokupi svoje stvari. Cornelis ga pozdravi i povuče se u drugu sobu. Njih
dvoje ostanu sami, osluškujući korake što postaju sve tiši. U

daljini se zatvore vrata.

Sophija isprati Jana do ulaza. “Zamalo su me otkrili”, prošapuće.

“Vidjela me jedna žena, žena koju poznajem.”

Zatim se oboje naglo okrenu.

Kroz predvorje dotrči Marija, lica oblivenog suzama. U ruci naglavačke drži
pticu. “Mačak ju je ubio. Pogledajte, to je kos koji je pjevao u krošnji jabuke u
susjednom vrtu.”

“Jadničak mali”, izusti Sophija ugledavši ga. “Ali nemoj plakati.”

"A bio mi je tako drag, on i njegova pjesma”, reče Marija jecajući. “A znate što
se dogodi kad ugine kos?”

“Marija, prestani s tim.” Sophija isprati Jana na ulicu.

“Sutra u jedanaest sati ujutro”, prošapuće Jan. Zatim, kao slučajno, ispusti krpicu
za boju na pod. Sophija se skupa s njim sagne da bije podigla. “Na mostiću
kod...” Promrmlja ime ulice.

“Zakopat ću ga u gredicu s cvijećem”, prozbori sluškinja.

59

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

17

SOPHIJA

Žena slavu i hvalu uglavnom zaslužuje načinom na koji se brine o svom

kućanstvu. Jer kornjača je vječito kod kuće, i svoj dom uvijek na leđima nosi.

J. van Beverwijck, 1639.

Pada kiša. Žurim Ulicom sireva, dolje prema luci. Na vidiku ni žive duše. U
izlozima dućana samo ogromni sirevi, gaude, izgledaju poput kamenih gromada.
Sjede, promatrajući me i osuđujući.

Možda Jan i ne dođe, vani ipak kiši. Možda me ne voli dovoljno.

Voljela bi da oko mene ima ljudi. Gužve i gomile ljudi pružaju nekakvu
sigurnost. Ovako se, žureći sama pustom ulicom, osjećam nekako izloženo.

Usprkos tome srce mi lupa od uzbuđenja.

Od proteklog se tjedna cijeli grad preobrazio. Čak i ako danas ne dođe, on

postoji, on udiše ovaj zrak i hoda ovim ulicama. Svaka mi je zgrada draga, svaki
djelić grada mio, jer je poznat i njemu. Uz ulicu se nižu najmodernije i
najotmjenije kuće, nadvijajući se nad njom i promatrajući je poput znatiželjnika.
Toliko mnogo prozora, kuće su pretrpane prozorima. Ogromni prozori u
prizemljima, na razini ulice, koji su mi sad najbliži, pa oni mali prozori, zbijeni
na gornjim katovima, redovi sitnih prozorčića kroz koje vire znatiželjne oči, a na
vrhu, u zabatima, malo okruglo okance poput okulara na vratima. Neki su
prozorski kapci zatvoreni, neki poluotvoreni. Tajanstvene sjene vrebaju iza
rešetkastih stakala.

Iza nekog otvorenog prozorskog krila zašto je otvoreno? pomakne se zavjesa.

60

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Pa onda svi ovi uglovi. Na svakom je od njih postavljena klopka, iza svakog
vreba opasnost. Sophija! Što li ti radiš ovdje. Kako me lako mogu raskrinkati
ljudi koji mi ni ne žele zlo.

Zađem za još jedan ugao, vjetar mi se silovito obruši na lice. Pokušam se

oduprijeti njegovom naletu, naginjajući se napred, ali on ne posustaje.

Želi me otpuhati natrag, natrag na Herengracht gdje mi je mjesto. Ožujak je ali

zima se ponovno vratila. Lice mi je utrnulo od hladnoće. Žurnim koracima
nastavljam uz kanal a slani zrak bocka mi nosnice. Kuće trgovaca u ovom su
dijelu grada visoke i po šest katova. Gore, visoko iznad mene otvaraju se vrata u
svemir. Iz njih strše dizalice i iznad moje glave nepomično vise kuke.

Tad ga ugledam. Gotovo sam nadomak mostića a Jan mi s druge strane kanala
žuri u susret. Mahne mi, a srce mi zaigra u grudima. Znala sam da će doći
Ubrzam korak. Niz kanal se približava neki čamac. Za par minuta mostić će se
otvoriti, odvajajući me od mog drag g. Smijući se, pojurim prema njemu.

Jan odjednom zastane. Na trenutak se upitam zašto Zatim ugledam tri u crno
obučena muškarca kako izlaze iz jednog od brojnih skladišta.

Jedan od njih je i moj suprug. Ugledavši me, odvoji se od grupice i priđe mi.

“Najdraža moja, šta radiš ovdje? Ljubavi, mokra si do gole kože.”

Munjevitom brzinom smislim odgovor. U pokrajnjoj uličici u blizini ugledam

natpis. Obojan je u crveno, bijelo i plavo - crveno za krvarenje, plavo za
prijelome i bijelo za vađenje zubi

“Moram izvaditi zub,” odvratim. “Strašno me boli, ne mogu više izdržati.”

“Ali zašto mi nisi prije rekla? Odveo bih te onom liječniku u Prinsengracht.”

“Gospođa Mijtins preporučila mi je ovog.”

“Poći ću s tobom.” Cornelis se okrene dvama muškarcima. “Budite toliko

ljubazni, gospodu, pa me pričekajte u uredu.”

“Ne, nije potrebno, samo se vratite na posao.”

61

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Ali...”, zausti on.

“Molim Vas, gospodine. Samo Vi idite, sa mnom će sve biti u redu. I pogledajte,
kiša je već prestala.”

“Ali ne možeš se vratiti kući bez pratnje, bit će ti slabo.”

“Marija će doći po mene. Molim Vas, samo vi idite.”

Cornelis zastane, zamišljeno milujući bradu. Dva muškarca čekaju, već se

nervozno premještajući s noge na nogu. Znam da sam pobijedila.
Poljubi me u obraz i ode. Uputim se pokrajnjom uličicom prema liječnikovoj
ordinaciji. Iza sebe začujem korake.

To je Jan. Zgrabi me za lakove i ugura u neku krčmu. Sjednemo za stol. Mjesto

je poluprazno, ne prepoznajem nikoga. Osim toga, ne zalazim često u pivnice, a
ova je prilično daleko od moje kuće.

“Što da radimo?” upitam ga. “Ako budem dolazila u tvoj atelje, netko će me
prije ili kasnije vidjeti.”

“Tako si lijepa.” Netremice me promatrajući, Jan mi obriše lice svojim rupcem.

“Pođi kući sa mnom, dođi u moj krevet.”

“Ne mogu, ne smijem! Netko će me vidjeti.”

“Dođi po mraku.”

“Netko će me ipak vidjeti.”

“Ljubavi moja, ne mogu živjeti bez tebe.”

Djevojka nam donese naše čaše piva. Na zidu visi krletka. U njoj se polako,
kandžu po kandžu, po grani pomiče papiga. Približi nam se najviše što može, pa
nas, protegnuvši vrat i naćulivši glavu, stane promatrati jednim okom.

“I sada će još misliti da mi nedostaje jedan zub”, rekoh.

“Ja bih za tebe izvadio sve zube.”

“Ne, već imam jednog starca zar mi to nije i više nego dovoljno?”

Oboje prasnemo u smijeh. Tresući se, naslanjamo se jedno na drugo.

Bože, kako se mogu tako rugati vlastitom suprugu? Progutat će me pakleni

oganj.

“Kako uopće možeš podnijeti da te on ljubi?”

“Nemoj, molim te.”

62
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“I da te grle one žgoljave ruke... Jato ne mogu podnijeti...”

“Prestani!”

Sve je to istina, naravno. Cornelisov kiseli starački dah... njegova siva, labava
koža... i onaj njegov dio od kojeg mi je muka kad ga se sjetim. Ali ne govorim
ništa. Zar to što sam ovdje s Janom već nije dovoljna izdaja?

On me ispod stola primi za ruku. “Dođi k meni večeras.” Ne skidam pogled s

njega s njegove divlje, mokre kose, njegovih dubokih plavih očiju. I sam me
pogled potpuno izluđuje.

“Zašto još nisi spremna?” upita Cornelis. “Već je šest sati.”

“Ne želim ići.”

“Ali, ti voliš kartati s Konickovima. Zadnji si put pobijedila, sjećaš se?

A baš im je ovih dana stigao i novi klavičembalo. Prošli si im tjedan rekla kako
bi ga voljela iskušati.”

“Još uvijek me boli zub.”

“Jadnice moja mala daj da pogledam...”

Naglo se odmaknem. “Ne!”

“Mora da te jako boli.”

“Kamforovo ulje malo mi ublažava bol, ali ipak bi htjela ranije poći na počinak.”

“Onda ću i ja ostati s tobom.”

“Ne!”

"I izlazak mi ne čini nikakvo zadovoljstvo kad ti nisi sa mnom.”

“Radije bih bila sama”, odgovorim. “Večeras bih ti bila stvarno loše društvo.
Zaista, dragi, poći ću rano u krevet. Molim te idi bez mene, pa to su tvoji stari
prijatelji pođi sam, kad te molim.”

Cornelis donese svoj kaput i uputi se prema vratima. Odjednom potrčim za njim
i bacim mu se oko vrata. Zatečen mojim ponašanjem, on se naglo okrene, a
nosovi nam se sudare. Taj nas trenutak nespretnosti oboje zbuni.

“Žao mije”, posramljeno mu promrmljam u bradu.

“Žao ti je? Zbog čega, pa zar zbog toga što mi tako iskazuješ ljubav?”

reče, čvrsto me zagrlivši.

63

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Na trenutak poželim da se ništa nije dogodilo. Kad bi bar mogli vratiti vrijeme i
biti isti kao prije, zadovoljni i zaštićeni unutar ovih zidova. Ne prepoznajem ovu
novu ženu čije mi srce kuca u grudima uljez, varalica koju bi prezrenu i u
nemilosti trebalo izbaciti iz ove kuće.

“Nisam te dostojna”, tiho prozborim.

“Kako to možeš reći?” uzvrati Cornelis, gladeći me po kosi. “Ti si moja radost,
moj život.”

Još jednom se zagrlimo, i on ode.

64

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

18

WILLEM
Svaki je čovjek kovač svoje sreće.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Spušta se sumrak. Willem se zaputio prema Herengrachtu. Vjetar polako jenjava.

Cijeli je dan s Baltika puhala orkanska bura. Ribarske brodice nisu mogle
isploviti na more. Nekoliko milja dalje na obalu se nasukao još jedan kit. Za
razliku od Marije, Willem zna da je to dobar znak. Cijeli je život živio od ribe, i
gle! Baš je na današnji dan ocean ispljunuo taj veličanstveni ulov. Bog je na
njegovoj strani.

Willemov je hod hitar, a u koracima mu neka živost. Nebrojeno se puta, pognut

pod teretom svoje košare, teškim koracima vukao ovim ulicama. Večeras je
jedina težina koju osjeća težina novčanika u džepu njegovog kožnog kaputa.
Jedva čeka vidjeti izraz Marijinog lica. Nije mu vjerovala kad joj je neku večer u
vrtu pričao o svojim planovima. Nazovimo to poslovnim podvigom.

Još uvijek je nijem od šoka. Inače po prirodi nije kockar, ali ovo su vremena kad
se nitko više ne ponaša prirodno. Sve do današnjeg dana, kada se sve
promijenilo, Willem je te ljude pod kapuljačama smatrao običnim luđacima. Ali
sad se i sam pridružio tim špekulantima, i uključio u trgovinu tulipanima, pa tko
je onda on da sve to naziva ludilom.

Novac se umnožava, tek tako, sam od sebe... Divnog li čuda! Tek nekoliko
sastanaka, njegovi novi prijatelji, stisnuti jedan uz drugog u oblaku duhanskog
dima; brojevi, njemu nezamislive svote kredom ispijane na ploči. Paketi predani
iz ruke u ruku... Kako je nevjerojatno lako bilo, jer kockao je nasumce i svaki
put pogodio, svaki put našao zlato. Sve 65

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

donedavno novac je zarađivao teškom mukom tu i tamo pokoju forintu, ponekad

šačicu novčića. Radio je do iznemoglosti, ustajao u cik zore i odlazio na
ribarnicu po tuči i snijegu, po kiši i ledu. Nikada se nije žalio, jer nije čovjek koji
se inače žali, ali sada shvaća da je tada sam bio luđak, pravi čovjek pod
kapuljačom. Ledena riba, ledeni prsti koji izvlače slinave niti riblje utrobe.
Pognut, s teškom košarom u rukama, vukao se ulicama, odolijevajući snažnim
naletima vjetra, i kucao na sva vrata, pokušavajući se nasmiješiti unatoč
smrznutom licu. Jedino što ga je grijalo u tim hladnim danima bila je pomisao na
Mariju.

Marija! Ma kakvi kitovi, ona je njegov glavni ulov, njegova nagrada.

Kaže da ga voli, a on još ne može vjerovati. Nije imao mnogo iskustva sa

ženama. Nikad ga nisu shvaćale ozbiljno. Ima nešto na njegovom licu, nešto
zbog čega su sve redom hihotale. Bile bi ljubazne prema njemu i pokazivale
znake naklonosti, ali svaki put kada bi s nekom pokušao voditi ljubav, ona bi
obavezno prasnula u smijeh. Nazivale su ga klaunom, a kad bi se klaunovsko
lice rastužilo one bi se smijale još jače, govoreći kako je sad još smješniji. To ga
je boljelo.

Sad ima Mariju. Ali, ima li je zaista? Je li moguće da ga stvarno voli?

Tako je lijepa, tako punašna i obla poput zrele voćke. A uz to je i prava

zavodnica. Prodavač povrća mi je pokazivao mrkvu. Ona plijeni poglede
muškaraca na ulici, izaziva ih svojom pojavom i smionim pogledom. Može li joj
vjerovati? Naravno da te volim. Sva se uzdrhtim kad te vidim. Ali ne želi se
udati za njega, dok on ne stekne barem nekakav imetak. To je razumljivo, Marija
je ipak praktična žena. Vidjet će ona tko je Willem kad otvori novčanik pred
njom. Jedva joj čeka vidjeti izraz lica.

Ona ga sad ne očekuje, iznenadit će je. Večeras njen gospodar i gospodarica

izlaze na partiju karata pa je sama kod kuće. Willem se ipak prišulja stražnjim
vratima, onima što vode iz sporedne uličice i koja koristi svaki put kada po
mraku krišom dolazi i odlazi.

Willem odjednom naglo zastane. Na vratima se pojavi ženski lik.

Zatvorivši ih za sobom, hitrim se korakom uputi niz uličicu. To je Marija.

Nečujno poput sjene provlači se između kuća.

66

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
Poželi joj zazvati ime, ali nešto ga zaustavi. Učini mu se neobično predanom,
kao da je zaokupljena nekom važnom namjerom. Držeći se na dovoljnoj
udaljenosti, on krene za njom niz uličicu. Nešto se čudno događa.

Došavši do Kaisergrachta, ona se osvrne lijevo i desno. Sada je već jasnije vidi.
Ispod marame nosi svoju bijelu kapicu, onu s dugim zaklopcima, koji joj sada
skrivaju lice.

Skrene desno i opet ubrza korak, držeći se blizu kuća. Kako se tajanstveno
ponaša! Kreće se tako brzo, da on uskoro mora potrčati, da je ne bi izgubio iz
vida. Ni to mu ne sliči na Mariju. Ona obično šeće, lagano njiše bokovima i ne
žuri.

Na trenutak je izgubi. Odjurila je lijevo, niz ulicu Berenstraat. Začuje se lavež

psa i njegovo lupanje o zatvorena dvorišna vrata. Kamo ide, i zbog čega tako
žuri? Već se odavna smračilo. Izbjegava glavne ceste i munjevitom se brzinom
kreće mračnim sporednim ulicama, jureći poput duha. Iza zatvorenih prozorskih
kapaka ori se zaglušujući smijeh muškaraca. Nakratko je obasja svjetlo s jednog
od prozora, da bi već u sljedećem trenutku ponovno nestala u utrobi noći.

Sada je potrčala. Kako je samo lagana, izgleda kao da leti! Willem je, sav
zadihan, još uvijek prati, držeći se podalje od nje. Ali ona se uopće ne osvrće za
sobom, izgleda potpuno nesvjesna svoje okoline. U kuhinjama zveckaju lonci, a
miris pečenog mesa miješa se sa smradom kanalizacije.

Ljudi večeraju iza zatvorenih vrata, a Willem se osjeća odsječenim od ostatka

svijeta. Kao da su on i ovaj duh što juri pred njim odjednom prestali biti dijelom
uobičajenog života ovog grada. Postoje samo njih dvoje, nošeni nekom snažnom
tajanstvenom strujom. Njegova pluća već gore. Puni novčanik udara mu o bedro.

Već su stigli do Bloemgrachta. Marija pokuca na neka vrata. Willem se skrije iza
jednog od stabala u dugom drvoredu ulice. Začuje sićušno, prigušeno kihanje,
neobično nalik ljudskom. U prašini ugleda psića. Želeći se poigrati, štene pojuri
prema Willemovoj nozi, a on ga lagano odgurne.

Vrata se otvore. Svjetlost svijeće na trenutak zatre peri na Marijinom licu i ona
uđe u kuću.

67
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Willemovo srce ubrzano lupa. On prijeđe ulicu i prikrade se prozoru.

Donji je dio zatvoren, ali staklo gornjeg dijela prozora iznutra je osvijetljeno.
Willem pomisli: možda je to kuća nekog liječnika. Netko je bolestan i Marija je
otrčala po pomoć. Možda je pak neka njena prijateljica sluškinja u ovoj kući, i
Marija joj je posudila neki kućanski predmet, koji mora vratiti prije nego njen
gospodar i gospodarica stignu kući.

Zašto mu onda srce tako snažno lupa? Pored ulaznih vrata nalazi se klupa.
Willem se popne na nju i proviri kroz prozor.

U sobi ugleda gole drvene podove, slikarski stalak i stolicu. Na trenutak pomisli
da unutra nema nikoga, ali zatim začuje prigušene glasove, i ugleda njih dvoje.

Marija i neki muškarac. Ne vidi joj lice jer stoji točno ispod njega, leđima
okrenuta prozoru. Muškarac se smije. Prisloni svoje čelo na njezino, tresući se
od smijeha. Njegova crna kovrčava kosa dodiruje njenu kapicu.

Zatim rukama obujmi njegovu glavu, čineći to s blagom nježnošću i prisnošću.

Pridigne njegovo lice k svome, prstima mu zaplićući kosu.

Dodiruje mu lice, držeći ga u rukama kao da je najvrjedniji predmet koji je ikad

dotakla. A zatim ga poljubi.

Willemu zaklecaju koljena. Rastreseno se spusti u sjedeći položaj.

Zatim naglo ustane i otetura ulicom, ne videći ništa oko sebe.

68

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

19

SOPHIJA
Svježe su. školjiće nešto poput blaženog ženskog pučanstva.

Poput žena što govore skromno i časno, i brinu se za svoja kućanstva; Sve
supruge nose, ne žaleć’ se na boljke, Težak teret svoje kuće, svog oklopa,
školjke.

Adriaen van de Venne, Popis i opis glupavih mnijenja, 1632.

Janje već po drugi put preokrenuo pješčani sat. Naše vrijeme polako ističe. Kad
iscuri još pijesak ovoga sata, moram ići. Ni sama ne mogu vjerovati da mi je ova
hrpica pijeska pružila toliko radosti. U tim je zrncima zapisana i čitava Janova
prošlost, ali posljednja dva sata pripadaju samo nama.

“Da si uistinu velik slikar...”

Da sam? uzvrati on, negodujući. “Da sam?”

Bi li mogao naslikati pješčani sat i sliku napuniti tolikom radošću, da bi svima

koji je vide bilo jasno što se dogodilo?”

Nježno me pogleda. “Je li se ikome ikad dogodilo baš ovo što i nama?”

Ležimo na njegovom krevetu. Jan otpije gutljaj iz čaše. Zatim okrene moje lice
prema svome, prstima mi razdvoji usne i prelije slatko vino iz svojih usta u
moja. “Ne želim slikati pješčani sat, nego tebe. Samo tebe evo baš sada baš u toj
pozi.”

“Ne, ne ostavljaj me.”

Palcem mi nježno pomiluje obraz. “Ma kako bih te mogao ostaviti?”

Marijina odjeća, moja potrošena krinka, razbacana je po podu.

Izgleda nekako praznije nego obična odjeća, kao da ju je iscrpila uloga koju je
morala odigrati. To je moja čahura. Kad zbacim sa sebe oklop 69

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Marijine odjeće iz čahure se rađa novo, preobraženo biće. Postajem leptir, leptir
koji živi samo jedan sat.

Jan odreže komadić šunke. Gledam kako mu se mišići na leđima napinju pod
kožom. “Voliš li masni dio?” upita me.

Pohlepno klimnem glavom, veseleći se prvom zalogaju. On mi laganim

pokretom ruke gurne krišku šunke u usta, kao da udjeljuje najizopačeniji
sakrament. Ali tako slastan!

“Činim smrtni grijeh”, prozborim punih usta. “Misliš li da je Bog dlanovima

prekrio oči i odvratio pogled, okrenuo se od mene?”

Jan odmahne glavom. “Bog nas gleda, draga. Njegove su oči na nama.

Ako nas uistinu voli, ako je on velikodušan Bog kakvim ga smatramo, zar nam
svima na želi da budemo sretni?”

Progutam i zadnji zalogaj šunke. “Tvoja je vjera poput gline. Kako je samo lako
oblikuješ prema svojim željama.”

Ulije mi još vina u usta. “Popij onda još malo njegove krvi, pa da vidiš hoćeš li
se bolje osjećati.”

“Ne bogohuli!” upozorim ga glasno.

Raspoloženje se odjednom promijeni. “Znaš li ti što ja smatram bogohuljenjem?

Znaš li što je grijeh?” reče drhtavim i sve jačim glasom.

“To što si zaključana u onoj ogromnoj grobnici s nekim koga ne voliš ”

“Ne! ”

S nekim tko te zatvorio u kavez, s onom nemani koja iz tebe isisava život da bi
ugrijala svoje staračke kosti.”

"Nije istina!”

“S nekim tko te je kupio poput jedne od svojih dragocjenih slika, a ti si mu to

dopustila, ti si mu se prodala.

“Nisam! Ništa ti ne znaš. On je dobar čovjek. Ne želim da tako pričaš o njemu.

On uzdržava moju majku i sestre, spasio je moju obitelj, da nije bilo njega umi e
i od gladi.”

“Baš tako. On te je kupio.”

Briznem u plač. Jan me primi u naručje. Poljupcima obaspe moje mokro lice moj
nos i oči. Jecam bez prestanka jer ne mogu podnijeti da mi 70

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

to govori i nas je zajednički trenutak upropašten. A pijesak cijelo vrijeme

nemilosrdno curi.

“Oprosti mi, ljubavi”, prošapuće,“ samo sam ljubomoran.

“Ljubomoran na njega? ”

“Na ono što ima tvoje slatko lice, cijelu tu tvoju slatkoću u njegovoj kući...”
Zatim zastane.

Ne mogu mu reći istinu, još uvijek to ne mogu učiniti. Ne mogu mu reći da mi se

gadi sama pomisao na to da se moram vratiti u Cornelisov krevet. Jer iako ga
varam i izdajem, svom sam suprugu još uvijek na neki način odana. Moram biti.

“Mene u toj kući nema. Ja tamo ni ne postojim. Tamo sam poput prazne ljušture,
poput ove odjeće na podu. Nestala sam iz te kuće”, odgovorih, shvaćajući odmah
da i tim riječima jednako izdajem Cornelisa.

Ali već sam im rekla, i povratka više nema.

Jan me nijemo promatra. Prstom pokažem otisak slike koja visi na zidu pored
svih onih raskomadanih udova od gipsa Slika se zove Sudnji dan. Bog, obasjan
snopom svjetlosti, sjedi iznad ljudskih tijela koja se previjaju.

“Možeš li je, molim te, okrenuti na drugu stranu?” prošapćem.

Jan skoči s kreveta i jednim potezom strgne sliku sa zida. Ona padne na pod, a
on mi se približi po zadnji put prije isteka pješčanog sata.
71

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

20

WILLEM

Vino u čaši, mozak na paši.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Willem tetura ulicama, jecajući. Slomila mu je srce. Mrkla je noć, svjetlost

njegova života je ugašena. Već je propješačio dalek put. Morao bi biti negdje u
blizini Nieuwendijka. Na koži osjeća hladnoću vode iz kanala uz koji hoda.
Najbolje bi bilo da se baci u mrzlu vodu i tako skonča muke.

Do njega dopre gromoglasan smijeh. Par koraka dalje ugleda krčmu.

S njenih prozora na ulicu pada svjetlost. Iznutra se čuje glazba i glasovi

sjedinjeni u pjesmi. Na tren zastane, oklijevajući. A kamo drugo da se uputi? Što
drugo da učini sad kad mu je život uništen?

Snažno gurne vrata i zakorači unutra. Smrad znoja i duhanskog dima ispuni mu
nosnice. Prostorija je prepuna ljudi. Vanjski svijet tu ne postoji, važna je samo
zabava, samo veselje. Neki starac pomalo nespretno gudi na violini. Žene sjede u
krilima muškaraca, pritiskujući ih svojim teškim oblinama; meškoljeći se,
namještaju stražnjice u što udobniji položaj.

Parovi plešu, svako malo se zalijećući u namještaj, zapinjući o stolove i stolice.

Gosti lupaju vrčevima o stol, sudjelujući u živoj pjesmi koja se ori iz sveg glasa.

“U ponedjeljak se oženili ja

Misleći živjet’ bez pijančenja,

Al’ sad mi se i smrt čini draga

Da bar ne pođoh za onog vraga!”

72

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Djevojke koje poslužuju teškom se mukom probijaju između znojnih tijela,

noseći ogromne vrčeve piva. Gotovo se gušeći u dimu duhana, Willem sjedne za
stol.

“U utorak jadniče u šumu kreni

Učini dobro svojoj ženi,

Ubrah joj i granu božikovine

Zelene, tvrde, najoštrije...”

"A koja je tebe nevolja snašla, bijednice? Izgledaš kao da si došao utopiti tugu u
piću!” reče čovjek pored njega, uputivši mu pogled istovremenog prezira i
sažaljenja. Willem na brzinu obriše nos o rukav.

Cmizdriti u njegovim godinama! Kakva sramota!

Žene, odgovori Willem, malo se sabravši. “Žene su moja nevolja." Te riječi

prozbori kao čovjek bogata iskustva, netko tko zna o čemu govori.

Onaj tip potvrdno klimne glavom. “Ah, žene! Sve su one iste. Drolje, sve do
jedne. Nijednoj ne možeš vjerovati.”

“Istukoh je rado ko’ kakvo pseto

Sve dok mi grana ne puče...”

Willemu se njegovo lice učini srdačnim. Obraz mu je unakažen brazgotinom.

Ona se proteže sve do brade, povlačeći mu jedno oko prema dolje, i dajući mu
tako neki tužan izgled. I on je bio u ratovima.

“U nedjelju u miru ručah bez nje

Bez vražje vike i dernjave,

Sad mogu piti i skitat noću

I imat drugu koju god hoću!”

Willem odluči s njim podijeliti svoju tugu, kao što dijele i vrčeve piva.

Ispriča mu sve o svojoj ljubavi prema Mariji i o iznenađenju koje joj je večeras
nosio.

“Vidiš, inače nisam neki kockar, ali mislio sam da bih mogao pokušati.

Neki mi je tip kojeg poznajem dao prvi znak. Admiral Pottebacker to je prava
sorta, rekao je, uskoro će joj cijena porasti u basnoslovne visine.

Sada uložiš simboličnu svoticu, a za par mjeseci zaradiš bogatstvo. Ime mi se

odmah svidjelo, jer sam po prirodi domoljub, a u djetinjstvu sam u 73

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

rodnom gradu često gledao kako prolaze Pottebackerovi brodovi. Mogao sam
izabrati i nekog drugog admirala, ti se tulipani zovu po stotinama njih, ali
odlučio sam se baš za njega.”

“I jesi li?”

“Jesam li što?”

“Jesi li zgrnuo bogatstvo?”

Willem potvrdno klimne glavom i potapša se po džepu u kojem je držao vrećicu

s novcem. “Znaš s kolikom sam svotom počeo, koliko sam uspio skupiti? I
gotovo me nije stajala glave, gladovao sam da bih je skupio. Deset forinti.”

“A koliko sad imaš u toj vrećici?”

Willemu se oči napune suzama. “Namjeravao sam joj večeras reći mislio sam
uložiti novac u mali dućančić možda neki sa stanom na katu.

Ne bih više morao tumarati ulicama. Sad bih joj mogao pružiti dom, sad bismo
se mogli vjenčati”, izusti i počne jecati.

“Koliko, jadni moj blesane?”

"Sedamdeset devet forinti, eto koliko. “Willem ponovno obriše nos o rukav pa
nastavi: “To je pravo čudo, čudo Božje. Toliko inače ne zaradim ni za šest
mjeseci. Jedino ako baš imam sreće... To je čudo, ništa drugo nego čudo koje se
slučajno dogodilo baš meni. Kupio sam par lukovica, i eto... A gdje li je sad
moja draga s kojom sam sve to trebao podijeliti?”

Tip ga je izgleda počastio konjakom. Willem ga slije niz grlo, osjećajući kako ga
žari sve do želuca.

“Žene!" procijedi čovjek s brazgotinom. “Tko ih šiša.” Prezirno se nasmije, pa

doda: “Šišanje, jedino za to vrijede dobro ih ošišaš i zbogom...”

Rukom da znak krčmarici, i za tren Willemova je čaša opet puna.

"Naiskap, prijatelju, nema čovjeka kojeg jednom nije prevarila jedna od tih
lažljivih krava, ali sad si među svojima. A ovo je pristojno mjesto, sve sami
pošteni ljudi opreza nikad dosta, pogotovo ako sa sobom nosiš toliki novac. Ali,
kažem ti, ovo je pošten lokal, ne dolijevaju vodu u vino, niti trpaju krpe u vrčeve
za pivo, kao u nekim mjestima na kojima sam bio.”

74

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Na nauk dobih ja dječaka

Bio je dijete siromaha,

Izbavih ga jadnog iz ubožnice

Pokazah mu obale Španjolske...”

Willemu se već dobrano vrti u glavi jer nije navikao na žestoka pića.

Odjednom primijeti djevojku koja sjedi nasuprot njega. Pojavila se iznenada.

“Dopusti mi da ti predstavim svoju sestricu Annetje”, reče čovjek. “I njoj su
slomili srce, zar ne, dušice?” Djevojka uzdahnuvši progovori: “Da, i mene su
dobro povukli za nos, nasamarili me kao pravu budalu.”

“Moja jadna nevina sestrica”, reče tip. “Ovo je...”

“Willem.”

“Lijepo ime." Ona nije ni upola lijepa kao Marija. Lice joj je sitno i koščato s
dvije rumene mrlje na obrazima. Ali svaki put kad se nasmiješi, oči joj zablistaju
neobičnim sjajem. “A odakle si ti, Willeme?”

On joj reče ime svog ribarskog mjestašca. “Ma to je malo mjesto, sigurno nikada
nisi čula za njega.”

“Naravno da jesam”, odgovori ona. “Pa ja sam rođena nedaleko odatle.” Zatim
obiđe stol i sjedne tik pored njega, udobno se smjestivši.

“Ja i ti, mi smo ptice istog jata.” Rukom pokaže prema ostalim gostima krčme,
pa nastavi: “Nitko od njih ne razumije kako je nama, kako je teško ljudima poput
nas u ovom velikom pokvarenom gradu. Taj me je čovjek namamio da dođem
ovamo. Govorio mi je da me voli, a kada sam se odbila pokoriti njegovoj
prljavoj požudi jer iako sam tek obična siromašna djevojka, čuvam svoj
dragocjeni dar, svoj neubrani cvijet. To je jedino blago koje posjedujem na ovom
svijetu kada mu se nisam htjela podati, izbacio me je na ulicu, ne rekavši mi niti
zbogom. “Oči joj se odjednom napune suzama, pa tiho progovori: “Voljela sam
ga baš kao i ti svoju dragu, baš kao ti...”

Willem je zagrli. Pod rukom osjeti njena oštra, koščata ramena. Za razliku od
njegove punašne Marije, ona je krhka i sitna poput ptičice. “Ne plači”, reče joj.
“Ja ću se brinuti za tebe.”

75

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Na stol neprestano stižu nove čaše pića.; Annetje podigne svoju i nazdravi: “Za
nas i ljude u našem rodnom kraju.”
On u trenu ispije čašu. Osjeti kako ga cijelog obuzima toplina, a prostorija se
počne ljuljati. “Tako je lijepa”, prozbori. “Znao sam da je nemoguće da voli
glupana kao što sam ja.”

Annetje se ugnijezdi pored njega. “Ona je ta koja je glupa”, reče i umilnim

glasom doda: “Ja mislim da si baš zgodan muškarac.” Zatim mu zavodnički stavi
ruku na koljeno.

Willem je na brodu a cijela se prostorija vrti i ljulja na valovima.

Snopovi hmelja vise sa stropa i njišu se u ritmu nogu koje udaraju o pod.

Annetjin se brat nekamo izgubio.

“Dignimo čaše muškarcu i ženi

Dignimo čaše veselim svima,

Cijeli dan plesasmo opijen i Plešimo i noćas dok pića još ima.”

Willem pogleda naokolo. Sve ih voli. Zastrti oblakom duhanskog dima,

izgledaju kao da plešu u snu. Odjednom ga Annetje povuče na noge i njih se
dvoje pridruže plesu. Ali noge ga ne slušaju, ne čine ono što im kaže. Na
trenutak zatetura, a Annetje ga pridrži, uhvativši ga čvrsto svojim malim,
snažnim rukama. Na polici na zidu niz tanjura naginje se naprijed-natrag. Svaki
će se čas prevaliti i rasuti po podu u tisuće komadića.

Vrijeme leti. Čini mu se da je tu već cijelu vječnost. Glazba se ubrzala, a Annetje

se smije. Zubi su joj prekriveni mrljama od duhana. Malo je bolje promotrivši, s
blagim iznenađenjem shvati da je vrlo mlada, tek nešto starija od djevojčice. A
kamo je nestao njen brat? Morao bi se malo bolje brinuti za sestru. Ona se
mazno priljubi uz njega, a Willem osjeti kako se u njemu budi sramotna požuda.
Pa kako bi mogao biti s njom kad voli Mariju. Sve same vrtirepke i namiguše.
Tko ih šiša...

“Razveselila sam te, zar ne?” Annetje mu zahihoće na uho. “Nešto mi govori da
postaješ jako veseo.” Čvrsto ga zgrabi i priljubi još bliže sebi, trljajući se o
njegovo tijelo. “Želiš me otpratiti kući?”

76
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

On klimne glavom. Mora se pobrinuti za nju. I ona je izgubljena, baš kao i on,
moraju jedno drugom pružiti utjehu. A od njenog mu čvrstog, upornog tijela već
klecaju koljena.

Uzme ga za ruku i povede kroz pijano mnoštvo. Neka im se starica naceri,

pokazujući svoje crvene desni. Zatim uputi Annetji par Willemu nerazumljivih
riječi, a ova se nagne prema njoj i šapne joj nešto na uho.

Willem se sudari s nekim, na trenutak zatetura, pa opet povrati ravnotežu.

Ponovno pogledavši onu ženu, shvati da uopće nije stara ustvari ima tek nešto
više od trideset godina. Um mu je potpuno zamućen. Večeras ništa nije onakvo
kakvim se na prvi pogled čini.

Čvrsto ga držeći za ruku, Annetje ga povede uza stube.

‘‘Gdje stanuješ?” upita je on.

“Tu na katu”, odgovori. “Imam svoj sobičak na katu. Ovdje smo svi jedna
velika, sretna obitelj.”

Pođu uskim hodnikom. S obje su strane poređana vrata. Iza jednih se začuje
kreštavi ženski smijeh. Od tog ga zvuka prođu trnci. Podsjeti ga na kriještanje
ptica, koje je po noći znao čuti u močvari.

Već u sljedećem trenutku Annetje zatvara vrata za njima. Soba je sićušna, taman
ima dovoljno mjesta za jedan krevet. Willemov mozak većinu vremena ne radi;
tek sada shvaća, u magli ove pijane noći, što je ona zapravo. Na trenutak osjeti
razočarenje. Rasplinuo se još jedan san. A zatim ga obuzme osjećaj olakšanja.
Ona je obična prostitutka. Sada je ne mora zaštititi, već može s njom činiti što ga
je volja.

Ta ga pomisao još više uzbudi. Nikada prije nije bio s prostitutkom, a ostali
muškarci koje poznaje jesu svi ribari s kojima trguje, svi vlasnici štandova na
tržnici. Čak i njegov mlađi brat Dierk, ako mu je za vjerovati.
“Nemoj se stidjeti”, prošapuće Annetje, povlačeći ga za sobom na krevet. Zatim
legne pored njega. Na krevetu jedva ima mjesta za njih dvoje. Ona leži
stiješnjena između Willemovog tijela i zida. Uhvati ga za ruku i zavuče je pod
suknju. Zatim ugura njegov prst u svoju rupu. Kako je samo topla i klizava!
“Vidiš kako si me navlažio?” zastenje. “Čini mi se da je tu neki veliki dječak...
Imaš veliko iznenađenje za mene, zar ne?”

77

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Brzim i stručnim pokretima ona otkopča Willemove hlače i gurne ruku unutra.
Njegov je ud velik i krut. “Jebi me!” uzdahne. Čini se da ju je uistinu iznenadila
njegova veličina. Ud mu je zaista ogroman. Dok je bio mlađi sramio se te velike,
teške stvari koja mu je virila od hlačama, ali danas već osjeća tihi ponos.” Takvo
smiješno i nevino lice podsjeća me na licej šteneta”, prozbori ona. “Tko bi rekao
da se iza njega krije tolika toljaga!”

Pomiluje njegovu “stvar”, a dah joj se ubrza. Ni on neće dugo izdržati.

Već mu drhti čitavo tijelo, za koji će trenutak štrcnuti svoje sjeme kroz njene
prste.

“Baš mi se posrećilo večeras”, promrmlja ona.

“A koliko će mene stajati ta sreća?” odvrati on. Uvijek je bolje pitati za cijenu.

“Toliki ću čarobni štapić ustvari štap obraditi besplatno. I to sa zadovoljstvom.”

Zatim ga gurne na leđa, zadigne suknju i zajaši ga. Onda na trenutak zastane.
“O-o, priroda zove”, reče. Moram tamo gdje i kraljica ide sama.

Vraćam se za čas.” Siđe s njega, sagne se i poljubi njegovu komadinu. “A ti me

čekaj tu gdje jesi, mrcino.”

Vrata se zatvore, a hodnikom odjekne zvuk njenih koraka.

Willem ostane ležati na krevetu, osjećajući pulsiranje čitavog tijela.

Njegov se zamagljeni um gotovo i ne sjeća svega što se večeras dogodilo.

Marija? Ona je za njega izgubljena. Nepovratno izgubljena. Krevet se ljulja, a

Willem leži, nošen valovima pijanstva. Osjeća mučninu, nešto poput morske
bolesti, ali ne toliko neugodnu. Sada se i on pridružio ostalim muškarcima,
postao je jedan od njih; još koji čas i bit će u njoj, u njenoj toploj rupi, i moći će
činiti što hoće. Nju ništa neće iznenaditi.

Pogled mu padne na vlastito tijelo. Između nogu nestrpljivo proviri rumeni

glavić uspravljenog i tvrdog mu uda.

Obradit ću ga besplatno. Srce mu zaigra od ponosa. Da ga barem Marija sada

vidi! Mala će ga divlja kurva obraditi besplatno. Eto kakvu je 78

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

momčinu Marija odbacila. Razvukavši usne u širok osmijeh, ostane ležati.

Baš joj se posrećilo večeras!

Možda bi joj trebao ostaviti i napojnicu, kao mali znak zahvalnosti.

Ugura ruku u džep svog kaputa i počne prevrtati po njemu.

Ovaj mu je trenutak ostao zabilježen u pamćenju. U glavi mu još odzvanjaju

ritmični udarci o zid i prigušeni smijeh koji je dopirao iz susjedne sobe. Još vidi
stropnu gredu u koju je silovito udario glavom kada je, shvativši što se dogodilo,
poskočio s kreveta.

Willem je opet dolje u krčmi. Prostorijom se ori smijeh, a onaj čovjek još uvijek
gudi na violini, proizvodeći neki škripav, rezak zvuk.

Zarumenjela lica škiljeći ga promatraju dok se probija kroz gužvu.

Napokon ga ugledavši, Willem ščepa krčmara za vrat. “Gdje je? Kamo je

otišla?” poviče.

“O čemu pričaš, božji čovječe?”

O onoj kurvi i kradljivici! Ukrala mi je novčanik!”

Nemam pojma o kome govoriš. Nikad je nisam vidio, odvrati krčmar,

udaljavajući se. “Oprostite, imam posla.”

“Gdje joj je brat?”

“Tko?”

Pa naravno, on joj uopće nije brat. “Ukrali su mi sav novac! Opljačkali su me!”
zadere se Willem iz sveg glasa.”

“Ma koga ti to optužuješ?”

Willem osjeti kako ga nepoznata šaka udara u bradu. Glava mu silovito poleti
prema natrag. Prostorija se zavrti oko njega. Učini mu se da čuje nečiji smijeh.
Pa kako mu se samo mogu smijati? Willem se nespretno sruši na pod, povukavši
za sobom neki stolac. Prvo osjeti kako ga udaraju nogama, a zatim kako ga
odvlače vani, vukući ga po tvrdim stubama koje mu se snažno zabijaju u leđa.
Dovukavši ga na hladnu ulicu, povuku ga i osove na noge. Zatim začuje
nepoznati glas.

“Gubi se odavde, propalico!”

79

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Netko ga još par puta snažno udari po licu. Privije se od bola, a iz nosa mu
poteče krv. Pokuša zakloniti lice od udaraca, ali ruke su mu stegnute na leđima.

Odjednom ga počnu gurati naprijed. On zapne za niski zid kanala.

Netko mu podigne nogu, pomažući mu da ga prekorači. Willem ga pokuša

odgurnuti nogom, ali odjednom ih se stvori još nekolicina i svi ga počeše gurati
preko zida.

Napokon ga uspiju prevrnuti i on padne u kanal. Osjeti snažan udarac. Voda ga

zapljusne, a on se stade gušiti i kašljati; pluća mu se polako pune. Voda je ledena
i potpuno mu izbivši zrak iz pluća sada mu polako prekriva i glavu. Osjeća kako
tone... sve dublje... i dublje... a teška ga odjeća povlači prema dnu.

80

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

21

SOPHIJA

Zauzdaj želje i požude svoje, da te ne bi zadesila nevolja.

Jacob Cats, citat Aristotela

Stižem kući u zadnji čas. U kuhinji objesim Marijinu maramu i kapicu ona spava
a odjeću joj smotam i vratim natrag u ormar. Hvala Bogu da u kući nemamo
druge posluge. U tom trenutku u daljini začujem lupanje ulaznih vrata.

U pamučnoj košulji odjurim na drugi kat. Gore je mračno.

Pokušavajući uhvatiti dah udarim u okvir vrata, malo se primirim, pa slijepo

ušuljam u sobu.

Čujem kako Cornelis dolje zaključava ulazna vrata. Zastanem nasred sobe,
smrznuta od straha, i osjetim kako mi se niz bedro slijeva sjeme mog ljubavnika.
Zaslijepljena vlastitim grijehom rukama tražim put do kreveta. Napokon u
mraku napipam visoku drvenu nogu baldahina.

U posljednjem se trenutku uvučem u postelju. Začujem odzvanjanje suprugovih

koraka. Svjetlost svijeće ostavlja treperave sjenke na zidu dok se Cornelis
uspinje prema sobi. U trenutku kad zakorači u nju ja sam već sklupčana pod
pokrivačem i, rukama obgrlivši koljena, pravim se da spavam.

81

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

22

WILLEM

Morska pjena gubi svoju bjelinu što je dalje od površine vode, a to dokazuje i to
da će prirodna boja nečega potopljenog, skrivenog ispod površine više poprimiti
modrinu mora, jer se iznad te potopljene stvari nalazi veći stup vode.

Leonardo da Vinci, Bilješke

Willem se na trenutak bez borbe preda vodi što ga vuče k dnu. Mirno promatra
svoje utapanje. Duša mu se već odvojila od tijela. U glavu mu naviru sjećanja
lice njegove majke s onim velikim dlakavim madežom; slika njegove sestre kako
se, prekrivši usta rukom, prigušeno smijulji...

Svjestan je da umire i spreman objeručke prihvatiti svoj odlazak s ovog svijeta,

jer svako stvorenje cvjeta slatkim cvatom tek kratko vrijeme, a zatim uvene i
nestane pod zemljom. Gdje god otišao, Bog će biti tu, spreman da ga primi u
svoje naručje.

Willem polako tone. Sada je tek komad smeća, višak kojeg je odbacio ovaj grad
zajedno s lešinama pasa i starim kostima. Voda ga vuče prema dnu, njega i
sadržaje noćnih posuda koje je napunilo i ispraznilo sto i dvadeset tisuća žena i
muškaraca.

Za razliku od većine stanovnika ovog grada, Willem zna plivati. Zašto uopće želi
živjeti kada je sve izgubio, kad mu je sve vrijedno ukradeno njegova buduća
mlada, njegove nade, sav njegov imetak. Zašto se taj sirovi, iskonski nagon za
preživljavanjem bori protiv njegove želje za nestankom i zaboravom za
odgovore nema vremena jer već se u sljedećem trenutku grčevito bori s vodom,
plivajući prema površini. Silovito izronivši, nastavi lamatati rukama po površini,
pokušavajući doći do daha.

82

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
Potpuno iscrpljen, otpliva do kraja i rukama se grčevito uhvati za klizavi zid
kanala. Pod naletima vode tijelo mu ritmično udara o taj zid od opeka.

Rukama u mraku tražeći put, kreće se uzduž zida dok napokon ne napipa
željezni vez za brodove. Uhvativši se za njega, počne iskašljavati vodu iz pluća i
napokon se posljednjim snagama izvuče iz kanala. Kako lije samo teško njegovo
tijelo; a težak je i teret na plećima svakog smrtnika.

Potpuno natopljen vodom, izvali se na ulicu.

Sljedećeg jutra, izmučen, isprebijan i bez razloga za život, Willem spakira svoje
stvari i uputi se prema luci. Tamo se prijavi u mornaricu i za nekoliko dana ukrca
na brod koji kreće u boj protiv Španjolaca. Oni su sada njegov posljednji
neprijatelj, a ta bitka nešto plemenitiji odušak njegovu bijesu.

83

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

23

JAN

Malo lanenog sjemena stavite na tavu, te bez vode osušite na vatri.

Zatim ga premjestite u posudu za mljevenje i istucite u sitni prah, pa ga opet

vratite na tavu i uz dodatak malo vode dobro zagrijte. Nakon toga zamotajte ga u
komadić nove tkanine i tako stavite u prešu za cijeđenje ulja iz maslina, oraha
itd., pa na isti način iscijedite i njegovo ulje. Sameljite i na kamenoj ploči s ovim
uljem izmiješajte malo crvenkastožute, ili bilo koje druge boje po želji. .
pripremite i različite nijanse za lica. te razne tkanine. . razlikujući, prema
vlastitoj mašti, specifične boje životinja, ptica ili krošnji stabala.

Theophilus, 11. stoljeće

Jana grize savjest zbog dječaka. U posljednje je vrijeme bio toliko rastresen i
zaokupljen drugim stvarima da jadničku nije posvetio nikakvu pažnju. Jacob je
samo mljeo pigmente i čistio kistove - radio sve te sitne poslove, a pravih satova
crtanja imao je tek nekoliko. Dječak je bez sumnje nadaren. Mnogo je vještiji u
crtanju nego što je Jan bio u njegovim godinama, i željan je učenja. Osim toga
Jacob nije tako ćudljiv kao Jan, nema tako burnu narav. Jan ne može zamisliti da
bi se Jacob kao on mogao do ušiju zaljubiti u jednu od svojih mušterija. Jednoga
će dana dobro zarađivati kao sposoban i vješt slikar. Možda neće biti velik, niti
izvanredan, ali tko kaže da će i Jan biti išta od toga. Mattheus je uvjeren da neće.
Moraš biti hrabar, prijatelju, i ne bojati se boli.

Stoga Jan posjedne svog učenika ispred duplog portreta i reče mu da dovrši
slikati Cornelisa - njegove ruke i poput vretena tanke goljenice. Jan 84

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

se ne može natjerati da naslika te staračke noge koje su ležale među Sophijinim

bedrima. Naslikao je samo starčevo lice i napravio skicu ostatka; ne želi imati
više posla s njim.

Sophijin je portret gotov, ali na njemu je Sophija koje već odavna nema.
Zauvijek će tako čedno i ponizno sjediti pokraj svog supruga, a u međuvremenu
je iz nje, poput duha, ustala prava žena i došla, podarila se njemu. Po prvi puta u
životu Jana je iznevjerila njegova profesionalnost.

Ne može se prisiliti da dovrši tu sliku, ona je mrtva, obična črčkarija na platnu.

Pomoći će dječaku još samo s pozadinom, i to će biti sve.

Jer on je sada zaokupljen drugom slikom. Njeno je ime Ljubavno pismo.

Opiši mi sobu u kojoj si pročitala moje pismo, zamolio ju je.

Bila sam u spavaćoj sobi... zidovi prekriveni drvom, vitrina očišćena voskom i
ulaštena do sjaja. Iza mene tapiserija, “Orfej u podmorju"...

krevet, neće naslikati krevet.

Što si imala na sebi?

Moju ljubičastu svilenu haljinu, nisi je nikad vidio. Crni prsluk prošiven
baršunastim i srebrnim nitima.
A što si mislila u tom trenutku?

Mislila sam: svijet je stao... srce će mi se raspući...

Od sreće? upitao je.

Od straha.

Nemaš se čega bojati, ljubavi.

Mislila sam: čitav sam život prospavala i sada napokon otvaram oči.

Mislila sam: i on mene voli! Bila sam sva drhtava, kao da mi se tijelo pretvorilo
u vodu. (Kako li će samo to naslikati?) Mislila sam - imam li hrabrosti, hoću li se
usuditi. Stotinu sam puta izašla iz kuće, pa se opet vratila. Nisam se usudila.

Ali na kraju ipak jesi, rekao je, nježno joj ljubeći prste.

Jan voli Sophiju zbog njene nepromišljenosti i odvažnosti - primjerice zbog

onog njenog prerušavanja u sluškinju. Voli njen duh i domišljatost.

Ona je žena kakvo je oduvijek želio.

85

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Mislila sam kako bi te bilo divno poljubiti, rekla je.

I mrzila sam te jer si me natjerao da se narugam vlastitom suprugu -

ma više ni sama ne znam što sam sve mislila, svu si me zbunio!

Sophija je sada tu, u njegovom ateljeu. Ona je ustvari uvijek s njim, uvijek u
njegovim mislima. Vidi je kako stoji pored prozora i čita pismo.

Slike su puka iluzija. Sophija, iako u stvarnosti nije tu, stoji ispred njega
stvarnija i opipljivija nego svi oni modeli koji su mu nekoć doista pozirali.
Umjetnost laže, da bi rekla neku svoju istinu. Cvijeće koje inače cvate u potpuno
različito vrijeme na slikama se pojavljuje zajedno. Slikari slobodno premještaju
stabla po krajoliku da bi stvorili okvir za svoju kompoziciju. Sobe nastaju poput
kazališnih scenografija. Umjetnik ih oprema vlastitim stvarčicama i komadima
namještaja, pa u njih postavlja svoje glumce, uhvaćene u nijemom trenutku
drame. Čak su i čisti portreti tek približan prikaz modela, ovisan manje o
stvarnosti, a više o slikarevom viđenju njih i svijeta oko sebe. Njihov realizam, i
vjernost prikaza sve do najsitnijeg detalja - sve je to samo varka.

U prednjem je planu, na stolu, Jan posložio mrtvu prirodu iz vlastite zbirke - par
pehara i nešto nakita koji čuva u škrinji baš u tu svrhu. Nakit nije njezin, baš kao
ni ova soba, ali na slici će zauvijek pripadati smo njoj.

Ti predmeti ne nose nikakvu moralnu pouku - ne kao kakva lubanja, prazna

ljuštura školjke ili otvorena svjetiljka polegnuta na pod. Njihova je jedina poruka
- ljepota. To su samo lijepe stvari, posložene i zabilježene u jednom trenutku,
koji će na slici trajati zauvijek. One su tu samo da bi odale počast njoj i
proslavile njegovu ljubav.

Nešto kasnije toga dana Sophija ga ipak posjeti. Navratila je samo na sat
vremena, vraćajući se kući nakon nekih poslova koje je morala obaviti.

Na sebi ima ljubičastu haljinu - on ju je zamolio da je obuče. Ne mogu se ni

poljubiti - Jacob je tu, slika, usput zviždeći. Gerrit lupa po kuhinji.

Sunčano je popodne. Sophija zastane pokraj prozora. Sunčeve zrake umivaju joj
lice. Jan joj da još jedno pismo, jer sad ne mogu otvoreno razgovarati.

86

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Ona pogleda list papira u svojim rukama i počne čitati. Ti si moj život, moje sve.
Dođi večeras i provedi noć sa mnom. Želim te uzeti u naručje i osjetiti kako
sanjaš. Voljet ću te do posljednjeg daha.

Čitajući, sva se ukoči. On je za to vrijeme crta, brzim pokretima nanoseći ugljen

na papir.
Ona još jednom pročita pismo, pa se okrene prema njemu.

“Ne gledaj me”, reče on. “Ponovo ga pročitaj - i ne miči glavu, drži je baš tako.”

Jacobovo zviždanje utihne. Njih dvoje primijete da ih sluša.

Sophijine usne zatitraju, pa reče: “Pročitat ću ga na glas.”

Jan joj uputi iznenađen pogled. “Misliš li da je to baš pametno?”

Ne obazirući se, ona počne čitati: “Dragi gospodine Cornelise Sandvoort, Vaša je
slika skoro završena. Bit će spremna za isporuku za tjedan dana od ovog
četvrtka. Nadam se da nećete imati zamjerki na moj rad te da ćemo i pitanje mog
honorara riješiti na Vaše zadovoljstvo.”

Zaklonivši usta rukom, Jan se prigušeno nasmije. Sophija nastavi gledati kroz
prozor.

Jacob upita: “Kako će se slika zvati?”

“Ljubavno pismo”, odvrati Jan.

“Ljubavno pismo?” upita Jacob iznenađeno. “Pa to mi baš ne zvuči kao ljubavno
pismo.”

“Slikarstvo je puka iluzija”, reče Jan. “Zar to još uvijek nisi naučio?”

Sophija zahihoće. Jan se ponovno vrati svom crtežu.

Iz susjedne prostorije do njih dopre miris kuhanog jela. Samo na čas u zraku se
osjeti nekakva prisnost zajedničkog doma - Jacob zviždi, Gerrit u kuhinji. Gerrit
je, usput rečeno, užasan kuhar. Jan obično kuha sam ili pojede nešto vani, ali
danas mu jelo miriše odlično. Ali sve je to, naravno, samo dio iluzije. Sophija im
se neće pridružiti za ručkom, uskoro će morati otići. Ustvari uopće ne bi ni
smjela biti tu - izložila se velikoj opasnosti, došavši u njegov atelje usred bijela
dana.

Ali što je uopće stvarnost? Ovakvo mu se stanje čini potpuno stvarnim i potpuno
normalnim. Kroz sve te laži, on ipak slika istinu. Na toj je slici 87
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

za nju sagradio novi život, i gle, kako samo zrači njen lik, kako je samo sretna.
Stoji tu i po tko zna koji put čita pismo. I kada ona ode, njen će sjaj i blještavilo
njene sreće ostati.

Jan slika nevjerojatnom brzinom. Osjeća se živim, a uzbuđenje mu obuzima

čitavo tijelo i dopire sve do vršaka prstiju. To što osjeća nije tek puka požuda, to
je nešto mnogo više. Često se puta osjeća kao da samo nanosi boju na platno. Ali
ovaj put zaista radi. Zaista slika.

88

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

24

SOPHIJA

Stoga ne želi ni more ni polje,

Kuća je za djevojke ono najbolje.

Jacob Oats, Moralne crtice, 1632.

Obuzima me neka luda radost i osjećaj potpune bezbrižnosti dok izlazim iz

Janovog ateljea. Ulica je pusta i nitko me nije vidio. Crnobijela mačka projuri
preko ceste, presjekavši mi put. Odlučim da je to dobar znak. Sama smišljam
dobre i loše znakove kako mi odgovara. Nisam poput Marije, koja slijepo vjeruje
starim praznovjerjima. Oslobodila sam se tog ropstva, prekršila sam pravila i,
zamislite čuda, nitko me nije razotkrio.

Zakoračila sam kroz ona velika vrata za ukrcaj, visoko gore na onom skladištu -
zakoračila sam kroz njih, i gle čuda - nisam pala. Poletjela sam!

Dobila sam dar anđeoske lakoće.

Predivno je sunčano popodne. Proljeće je doista stiglo u svom punom sjaju. Dođi
večeras i provedi noć sa mnom. Moja je ljubav prema Janu toliko snažna, da ne
mogu ni o čemu drugom razmišljati. Znam da bih trebala osjećati krivnju, ali
onaj sam pokajnički dio sebe potpuno isključila. Osjećam se kao kočija, koju
konji vuku naprijed silovitim galopom, iako su joj kola zaglavljena i ne okreću
se. Ta kola su moja vjera.

Više nemam moći nad sobom i svojom sudbinom. Znam i da me čeka kazna, ali
još nije kucnuo njen čas, još uvijek ne.

Tako se danas osjećam, šećući pored prodavača cvijeća (na štandu zumbuli i
njihov plavičasti. sjaj na suncu) i prolazeći pored ulaznih vrata, blistavo zelenih.
Ovu sam tehniku isključivanja usavršila kad me je otac tukao. Jednostavno bih
se odvojila od vlastitog tijela i pustila svoj duh da 89

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

slobodno leti. Gotovo da sam mogla promatrati samu sebe izvana, uopće ne
sudjelujući u onome što se događa. Naravno da je boljelo, ali to kao da nije bilo
važno.

Već se dugo vremena nisam sjetila svoga oca. Nisam se sjetila nikoga.

Zbog ljubavi sam postala potpuno zaokupljena sama sobom. Voljela sam svog
oca i on je volio mene. Tukao bi me samo kad je bio pijan. Bio je to strastven
čovjek koji je, razočaran životom, pokušao pronaći utjehu u vinu.

Njegova me smrt dotukla. Možda sam zbog toga tražila starijeg muškarca i
dopustila mu da me kupi, da postanem njegovo vlasništvo. Bilo mi je samo
četrnaest kada je umro. Pitala sam se - ako me Bog uistinu voli, zašto mi onda
zadaje toliku bol? Očeva je smrt, naravno, bila Božja volja, ali zašto sam se onda
osjećala kao da me taj Bog izdao?

Sva ta pitanja nikada nisam smjela izreći na glas, pa sam ih zato potisnula
duboko u sebi.

Naša je zemlja tolerantna, katolici i kalvinisti žive jedni uz druge, kao što i ja
živim sa svojim suprugom. Ali kojoj god vjeri pripadali, ona je u nama duboko
ukorijenjena i čini stup i temelj našeg postojanja. Živimo u sveprisutnosti Boga.
Sve veličanstvo i slava ovog dana, sunčev sjaj i buketi zumbula, sve to pripada
Bogu. Samo u njegovu čast slavimo svu ljepotu. A ja se rugam svemu tome, ali
na vlastitu štetu. Jednog će me dana stići zaslužena kazna.

U smrtnoj sam opasnosti. Sunčeva me toplina smiruje i uljuljava u san, srce mi

kliče od radosti. Doista vjerujem da moju tajnu neće nitko otkriti. Moj suprug je
u subotu pozvan na banket koji priređuje Civilna straža. Sigurno će se opiti i
kasno doći kući. Ja ću se iskrasti i provesti večer sa svojim ljubavnikom, kako
smo se dogovorili. Ako Marija bude spavala, opet ću posuditi njenu odjeću. Ta
djevojka u posljednje vrijeme previše spava. Često drijema tijekom dana, a
navečer zaspe čim završi s poslom. I sama sva sanjiva, na čas se zapitam što se
događa s njom. Ali uskoro mi misli opet odlete k meni i mojoj ljubavi. Kako sam
samo sretna, kako neizmjerno sretna.

90

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

A ispred mene zjapi provalija u koju ću se svaki čas strmoglaviti - a stvarno sam
vjerovala da znam letjeti.

Marija sjedi u kuhinji i sjecka luk. Sve je oko nje u neredu: vatra na ognjištu se
ugasila, a pod je prekriven oguljenom korom povrća i neopranim loncima. Danas
još nisam bila u kuhinji. Jutros sam imala sat pjevanja, a cijelo sam popodne bila
vani.

I ona mora da je danas izlazila iz kuće. Ogrtač joj je bačen na hrpu na podu. Na
njemu, okupan sunčevom svjetlošću, leži mačak. Marija me pogleda. Niz lice joj
se kotrljaju suze. Na trenutak pomislim da je to samo zbog luka.

“Jesi li završila s glačanjem?” upitam je.

“Gospođo, moram Vam nešto reći.” Lice joj se nabora, pa tiho prozbori: “Trudna
sam.”

Natočila sam joj malo konjaka. Ona ga u jednom gutljaju slije niz grlo.
“Vjerovala sam mu! Stvarno sam mislila da se želi vjenčati sa mnom.

Govorio je da će od mene napraviti poštenu ženu.”

“A gdje je sad?”

“Zabrinula sam se da mu se nije što dogodilo. To mi ne sliči na Willema, da

tako...”

“Pa što mu se dogodilo?”

“Nema ga, nestao je”, izusti ona, jecajući. “Jutros sam bila na ribarnici jer ga
nisam vidjela danima.” Otpije još jedan gutljaj, pa nastavi:

“Obećao je da ćemo se vjenčati.”

“A gdje je on sad, Marija?”

“Ne znam. Prodao je svoj udio u poslu radio je zajedno s nekim prijateljem prije
tjedan dana je prodao svoj dio i nestao, više se nije pojavio na tržnici.
Jednostavno je otišao. Ali nitko ne zna kamo.” Rekavši to, brižne u bolan plač.
“Ostavio me je. Mislila sam da me voli, a on me ostavio!

I što da sad radim, sama na svijetu, s ovom bebom u trbuhu?”

Mačak širom otvori svoja ružičasta usta i zijevne. Zatim se digne sa zgužvanog
ogrtača i počne kočoperiti po kuhinji.

91

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Kako ti je mogao to učiniti?” upitam. “Je li znao da si..

Ona odmahne glavom.

“I ne znaš kamo je mogao otići? A što je s njegovom obitelji? Ima li nekoga?”

“Njegovi žive u Friziji”, reče, brišući nos. Kosa joj je pobjegla ispod kapice i sad
joj, sva razbarušena, pada na lice. Sjedi pognuta i umorna od tuge.

“Moraš ga pronaći i udati se za njega.”

“Ali kako? Gdje da ga tražim? Ostavio me je, ne želi me.”

“Ali, kad sazna da nosiš njegovo dijete...”

“Otišao je! Zar ne shvaćate, gospođo? Otišao je i napustio me.”

Izgleda jadno, lica tako podbulog od plača. Sagnem se prema njoj i nespretno je
zagrlim.

“O, jadnice moja mala”, izustim.

Mačak nam se počne motati oko nogu.

Sva sam zbrkana. Trebalo bi mi biti žao Marije. Doista je i žalim ali strah me je i
vlastite sudbine. I ja bih mogla zatrudnjeti, i to vrlo lako. Bilo koji od dva
muškarca u mom životu mogao bi biti djetetov otac. I što bi tada učinila? Bi li
podvalila dijete mužu, bez obzira na to čije je? Marija snosi posljedice moje
pokvarenosti i mog grijeha. Kako bi se lako i ja mogla naći na njenom mjestu. I
što bi se onda dogodilo? Neka viša sila upravlja našim životima. Ta me je sila
promatrala i sad je kaznila moju sluškinju za sve moje grijehe.

Sjedim na krevetu, pokušavajući sabrati misli. Na stubištu začujem Marijine

korake. Već mi se čine težima. Trebala bi pripremati večeru ja bije morala
nadgledati jer za koji čas stići će Cornelis i zapitati se što se događa. U kući
vlada neka čudna, zakočena atmosfera i sigurno će osjetiti da nešto nije u redu.

Marija uđe u sobu, ne pokucavši. Sjedne pored mene na krevet. Takva me

prisnost zaprepasti, ali shvaćam da je uzrujana.

“Jadnice moja mala”, rekoh, milujući je po ruci kako lije ispucana.

"Moraš otići kući.”

92

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

“Kući?” upita, gledajući me s nevjericom. “Ne mogu ići kući.

Zamislite samo tu sramotu!”

“Ali moraš! ”

“Otac bi me ubio!”

“Sigurno ne bi baš...”

“Vi ga ne poznajete”, odvrati odrješito.

“I moj je otac bio nagle naravi, ali na kraju će ti sigurno oprostiti.”

“Ubit će me.” U glasu joj se osjeti nekakva tupa konačnost. “A što mi drugo
predlažete, gospođo? Da pobacim? Da utopim svoje dijete nakon što se rodi? Da
se predam ulici i da tamo, osramoćena i odbačena, umrem od stida i gladi?”
Podigavši pogled prema meni, reče: “Dopustite mi da ostanem ovdje, molim
Vas.”

“Ne možeš, Marija. I sama znaš da je to nemoguće.”

“Zar ćete me izbaciti na ulicu?”

“Naravno da možeš ostati i raditi tu još nekoliko tjedana, ali...”

“Samo mi recite, hoćete li me izbaciti na ulicu?"

Što da čovjek učini u takvoj situaciji? Ni sama ne znam. “Kad moj suprug sazna,
nećeš imati drugog izbora. Jednostavno ne možeš ostati tu, Marija, i sama to
znaš.”

Ona duboko uzdahne i pogleda me prijetećim pogledom, gotovo škiljeći. “Ako

me izbacite reći ću Vašem suprugu što radite u posljednje vrijeme.”

Zavlada grobna tišina.

Nakon par trenutaka upitam: “Što si rekla?”

“Dobro ste me čuli.”

Ne mogu pustiti ni glasa. Osjećam kako padam, padam u onu provaliju.

Ona nastavi: “Reći ću mu, gospođo. Više nemam što izgubiti.”

Glas me je izdao. Ne mogu je pogledati u oči. Nijemo zurim u ogromna usta

ognjišta, u ostatke ugasle vatre i pocrnjelu opeku u pozadini. Kad bi me barem
progutala ta usta!

Naposljetku izustim: “Kako si saznala?”

93

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Nisam glupa.”

“Kako?”

“Ono pismo koje ste iskidali e, pa ja sam ga pročitala. Ali nisam ga ni morala
pročitati da bih shvatila. Odmah sam znala, čim sam vas ovdje vidjela zajedno.”

“Zar se moglo primijetiti?” prošapćem.

“A one noći nisam spavala. Vidjela sam da spremate moj ogrtač i zbrojila dva i
dva. I nikada Vas ne bih odala, jednostavno nisam taj tip, ali ako ćete biti
takvi...” Pokušavajući se dovesti u red, zagladi pregaču. “Zato me ne gledajte
tako s visoka.” Ustane i uputi se prema vratima, te na izlazu dobaci: “Ako
potonem, i Vi tonete sa mnom.”

94

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

25
CORNELIS

Ako je muškarac glava kuće, onda je žena vrat na kojem glava počiva.

Priručnik za domaćinstvo, 17. stoljeće

Nedjeljom Cornelis rado dočekuje suprugu ispred njezine crkve Blaženog Boga
na Tavanu, skrovitog katoličkog svetišta u blizini Oude Kerka. Voli šetati
ulicama svog prekrasnog grada, diveći se njegovoj ljepoti i bogatstvu, sa svojom
dragom Sophijom pod rukom. To je nagrada u kojoj uživa nakon napornog
radnog tjedna. Drugi ga muškarci zavidno promatraju, a on se nadima od
ponosa. Poznanici zastaju da bi ga pozdravili. To je dan kada cijelom svijetu
pokazuje koliko je sretan njegov život.

Kada je dan tako sunčan kao danas, cijeli se grad sjati na ulice ugledni građani
šeću sa svojim suprugama, trgovci paradiraju u najboljim nedjeljnim odijelima.
Odlazak u crkvu pročistio je njihove duše. Pokajali su se za svoje grijehe i dobili
odrješenje te su još jednom spašeni od vječnog prokletstva. Preplavljuju ulice
poput velikog crnog vala. Duše su im čiste kao pragovi kuća duž puta, a sjaj
njihove vjere je besprijekoran kao i kvake na ulaznim vratima. A tako je čista i
čitava njihova nacija, sjajna iznutra i izvana! Stranci se s čuđenjem dive svom
blještavilu te zemlje.

Nedjeljom Cornelis snažnije osjeća i svoju prošlost. Jutros se, kao i svakog jutra,
pomolio za duše svojih sinčića, Fransa i Pietera, i za dušu svoje pokojne
supruge. Kada se preko tjedna moli kod kuće, Bophija kleči pored njega, a njena
prisutnost ga sputava. Ali nedjeljom ih njihove vjere razdvajaju. Dok kleči sam
usrdnije moli za svoju izgubljenu obitelj i 95

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

slobodnije joj se obraća. Isus je pozvao njegove sinčiće i privio ih na svoja

njedra. Njegovi će anđelčići tek izniklih krila zauvijek ostati rajska dječica.

Takvim se mislima tješio od dana njihove smrti. Ali u posljednje ga vrijeme

uznemiruju potpuno drugačiji osjećaji. Osjećaji da njegovi sinovi nisu ništa
drugo doli dva mrtva tjelešca, čiji su životi potpuno besmisleno ugašeni. To je
sve. Osim toga ne postoji ništa, ne postoji smisao, samo praznina. Ponekad ga,
dok sjedi na tvrdoj crkvenoj klupi i izgovara riječi Vjerujem u Boga, Oca
Svemogućega, obuzme potpuni užas. Ne postoji raj, nema drugog svijeta osim
ovoga na kojem živimo nasumce razbacani poput špila karata. Život je kocka,
ništa drugo nego šaka lukovica tulipana, samo par kraljeva. U toj igri čak i oni
najpravedniji mogu izgubiti sve. Ili im se može posrećiti.

Nikome ne može povjeriti svoje strahove nikome, a ponajmanje Sophiji. Ti bije

glasovi sumnje samo uznemirili. Njegova je supruga mlada i nevina žena,
nepokolebljivo snažne vjere. Reći joj takvo nešto bilo bi jednako strašno kao
ispričati joj kako je Grietje pred njim podizala suknju.

Jer smrt njegovih sinova Božja je volja. I najmanja sumnja u to za nju bi bila
bogohulna.

Cornelis sada živi novi život, s novom mladom suprugom. Ona je mlađa nego
što bi danas bili njegovi sinovi, da su preživjeli. Njihovi duhovi koračaju uz
njega. Nakon dugih neproživljenih godina njih su dvojica izrasli u visoke i
snažne momke. Njihove supruge, koje nikada nisu stigli upoznati, i njihova
nerođena djeca negdje su tu, na rubu njegovih misli.

Zrak oko njih odjekuje poput tišine nakon zvonjave crkvenih zvona, odjekuje
neostvarenim mogućnostima. Njegovi mu se sinovi obraćaju, gledaju ga očima
punim žaljenja i govore mu bolnu istinu, iako se on trudi da je ne čuje. Nakon
života ne postoji ništa, vjeruj nam. Nema drugog svijeta. Sophija to ne smije
čuti. Ona je utjelovljenje svih njegovih snova, onaj neizostavni dio koji sačinjava
njegov život, kao što latice cvijeća sačinjavaju pupoljak. Ona je sad njegova
posljednja nada, jer jedina je budućnost koja ga čeka ona zemaljska, s njom.

96

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Kad će pupoljak konačno procvasti jedino je što ga brine. Jer usprkos svim
njegovim naporima Sophija još nije začela. I prošle se noći, nakon što se vratio s
banketa, primio posla među njenim nogama. Ona je samo nijemo ležala, grčevito
ga držeći dok mu je čitavo tijelo drhtalo. U sebi je molio Boga da njegovo sjeme
urodi plodom. Kasnije ju je pak čuo kako plače. Uronivši glavu duboko u jastuk
pokušavala je ugušiti tihe jecaje, mislila je da spava, daju ne čuje. I ona čezne za
djetetom. Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Danas su ulice pune djece koja se s roditeljima vraćaju iz crkve. Neki se

dječačić, držeći majku za ruku, okrene promotriti goluba u letu. Dvije blizanke,
šišajući dva identična palca, zure u vlastita stopala i pokušavaju uskladiti korak.
Amsterdam je prepun obitelji. I njegova je obitelj duhova tu negdje, među svim
tim stvarnim, sramotno zdravim obiteljima, koje ga draže razmećući se vlastitom
srećom.

Cornelis je čovjek od navike. Svake nedjelje na štandu u Damu Sophiji kupi

palačinku posutu šećerom u prahu. I danas zastaju kraj istog štanda, a on s
užitkom upija slatki miris vanilije i badema. Neki mališan povlači oca za rukav,
tjerajući ga da mu nešto kupi. Zlaćanih uvojaka i obraščića rumenih kao na nekoj
Rubensovoj slici, izgleda poput malenog anđela.

Cornelisu zatitra srce u grudima.

Sophija nije progovorila ni riječi. Čitav je dan šutljiva. Možda i ona razmišlja o
istoj stvari. Cornelis joj pruži palačinku umotanu u papir.

Zatim rukom pokaže na suncem obasjanu ulicu i ljude oko njih. “Kakav divan
dan. Samo mi jedna stvar nedostaje, da upotpuni ovu sreću.”

Sophija ga, prinoseći palačinku ustima, začuđeno pogleda. Izgleda kao da se

netom prenula iz sna.

Na trenutak zastane, a zatim zagrize palačinku.

97

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

26

SOPHIJA

Dobrih je slika kod nas u izobilju, jer su rijetki i najobičniji trgovci čije kuće ne
krase.
William Aglionby, Današnje stanje Nizozemske Gerrit, Janov sluga, otvori vrata
i uvede nas unutra. Suprug i ja uđemo u atelje. Jan stoji pored dovršene slike.

Sva se znojim: dlanovi, jamice pod rukama, čelo. Nisam htjela doći, ali Cornelis
je insistirao, a moje bi mu se negodovanje sigurno učinilo čudnim.

“Mogu li Vas ponuditi čašom vina?” upita Jan, obraćajući se mom suprugu.

Cornelis je sad uljez u mom tajnom svijetu. Pa zar ne osjeća da sam već bila
ovdje? Krevet izranja iz pozadine. Izgleda ogroman, uguran tako u kut sobe s
navučenim zavjesama. Magnetskom silom privlači poglede.

Cornelis se osvrne po sobi. Što ako mi je tu nešto ostalo, neka stvar koju bi
mogao prepoznati? Ali čak i bez dokaza soba odiše mojom prisutnošću. I on je
sigurno osjeća, osjeća da je ovo moj pravi dom, da je moje srce sad tu.

Gerrit nam na poslužavniku donese vino u najboljim visokim čašama.

Otpijem gutljaj, promatrajući Jana preko ruba čaše. Na ulasku me pristojno

pozdravio, pogledi gotovo i da nam se nisu sreli. Ako je nervozan kao i ja, dobro
to skriva.

“Jeste li zadovoljni slikom, gospodine?” upita.

Cornelis se približi oslikanom platnu jer ne vidi dobro. Klimne glavom, pa

prozbori par riječi sebi u bradu.

98

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Janov učenik Jacob pokazujući prstom prozbori: “Divno je naslikana, zar ne?
Pogotovo Vaše noge. Obratite pažnju na te, precizne poteze kistom.”

Cornelis potvrdno klimne glavom: “Da, da. Zaista divno. Draga, što ti kažeš?”

Ruka mi odjednom zadrhti, grčevito stišćući čašu. Svi su pogledi uprti u mene.
Jacobovo bljedunjavo lice odaje inteligentnog mladića kojem ništa ne može
promaći. Gerrit me sa svojim nezgrapnim licem i glupavim pogledom podsjeća
na krumpir. Svaki je od njih na svoj način opasan.

Pitam se hoće li me izdati. Ali usprkos opasnosti prema obojici osjećam

naklonost. Oni su dio ovog mjesta, dio mog tajnog svijeta i svega onoga što
volim.

Zaustim, želeći odgovoriti na pitanje, ali me Cornelis prekine. “Ali ja izgledam

tako staro!” reče s negodovanjem. “Tek mi je šezdeset i jedna godina, a izgledam
kao starac, pa zar me tako svijet vidi?” Zatim me pogleda, razvukavši usne u
usiljeni osmijeh. “Ovu bi sliku trebali nazvati Zima i proljeće."

“Ja slikam ono što vidim”, reče Jan odrješito. “Ništa više i ništa manje, samo
ono što vidim.”

“Njenu ste ljepotu u svakom slučaju vjerno prikazali”, reče Cornelis, ponovno
me pogledavši. “Rumenilo njenih obraza, njenu svježinu i mladost. I na slici je,
kao i u prirodi, mlada poput rose na rumenom plodu breskve. Tko li je ono
ugledavši mrtvu prirodu posegnuo za voćem na platnu? Da nije Karei van
Mander? “Nakašlje se, pa nastavi: “Tko god bio, zaboravio je da gleda sliku, i da
ta breskva koju vidi nije za jelo.”

Na par trenutaka zavlada tišina. Prekine ju zvonjava sata s crkvenog tornja. Zar
Cornelis nešto sumnja?

“Sliku ću vam sutra dostaviti u Vaš dom”, reče Jan, uzimajući nam prazne čaše
iz ruku. Izgleda da mu je neugodno, jedva čeka da odemo.

Ali moram razgovarati s njim. Moram mu reći za Marijinu trudnoću i za ideju

koja se rodila u mojoj glavi, ideju tako smionu da je gotovo ne 99

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

usuđujem izustiti. Uostalom, sada i nije pravi trenutak za to, jer Jan nas već prati
do vrata. Boli me što ga ne mogu poljubiti na rastanku.

Na izlazu mu samo tiho šapnem: “Imam plan.”

“Što ste rekli?”

Marija zuri u mene, širom razrogačenih očiju. Čitav je dan bila pospana, ali moje
su riječi prekinule njen drijemež. Same smo u predsoblju.

Na zidu iznad nje visi slika zaklanog zeca. Od svih slika u kući ta mi je najmrža.
Kukom obješen za stražnju šapu visi naglavačke, a niz mrtvo mu se tijelo slijeva
krv. Njegovo nas od smrti staklasto oko ravnodušno promatra, dok joj iznosim
svoj plan.

Marija zaprepašteno prinese ruku ustima. “Ali, gospođo... ne možete to učiniti!”

“Ja mogu, samo ne znam za tebe...”

“Ali... ali...” promuca sve tišim glasom, pa zatim moja glasna i brbljava sluškinja
po prvi put potpuno zanijemi.

Odjednom joj se usne razvuku u neobičnu grimasu. Sjedeći tako pod slikom
žrtvenog zeca pod tim jadnim, krznenim prikazom silaska s križa Marija prasne
u užasnut smijeh.

100

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

27

CORNELIS

Neplodnu je zemlju potrebno oplemeniti da može davati ploda, Potrebno je

kopati, iščupati korijenje, zaorati brazde, I od prvoga se dana riješiti svog
korova.

Tako da tvoj cijenjeni suprug na takvoj zemlji može posijati sjeme.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1625.

“Pljusak je na zemlju padao četrdeset dana: vode sveudilj rasle i korablju nosile,
digla se visoko iznad zemlje... Izginuše sva bića što po zemlji se kreću: ptice,
stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. Sve što u nosnicama imaše dah života sve
što bijaše na kopnu izginu.”

Cornelis čita svojoj supruzi. Ovaj ga odlomak u Knjizi Postanka uvijek

uznemiri. I njegovu je zemlju jednom pogodio potop. Poplave su gutale zemlju
sa svih strana, ali uz Božju je pomoć narodu Nizozemske pošlo za rukom da je
izbavi iz grabežljivih ralja mora. Spasivši tako svoju domovinu stvorili su raj na
zemlji: plodno tlo, raskošne gradove, te prije svega mirnu i tolerantnu zemlju, u
kojoj su mogli jedni uz druge slobodno živjeti pripadnici različitih vjera
menoniti i katolici, protestanti i judaisti, lavovi i janjad rame uz rame. Kako li su
samo sretni njegovi sunarodnjaci.

A on, on je najsretniji od svih.

Sophija je zamišljeno nadvila glavu nad plahtom koju krpa. Svjetlo petrolejske
lampe obasjava njenu svilenkastu smeđu kosu, sitne kovrče oko sljepoočnica i
blage uvojke na zatiljku. Njihov portret već visi na zidu.

Stigao je još jučer. Ta slika kao da je potvrda njihovog zavjeta i zajednice, nešto
što će jednom zauvijek zapečatiti njezinu sudbinu. A njegov posao cvjeta.
Suvlasnik je nekoliko brodova. Ovaj će mjesec flota od 101

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

dvjestotinjak lađa zaploviti prema Baltiku. U kolovozu se dvadeset brodova

vraća iz Indije, svaki od njih s vrijednim teretom najrazličitijih začina, bjelokosti
i po dvjesto tona zlata. Ako im Bog podari mirno more, Cornelis bi mogao
zaraditi dobru svotu.

“Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji. pa
pokrenu vjetar nad zemljom da suzbije vodu... Noa skine pokrov s korablje i
pogleda: površina okopnjela. ”

Cornelis zatvori Bibliju. Vrijeme je za počinak. Kasnije će se ove večeri sjećati

kao večeri najiskrenijeg zadovoljstva vlastitim životom. Kao da je unaprijed
osjetio svu sreću koja ga očekuje.

Jer kad nešto kasnije u krevetu položi ruku na Sophijine grudi, ona je nježno
odgurne.

“Dragi”, progovori nježno. “Moram ti reći nešto što će te zasigurno oduševiti baš
kao i mene.” Pomiluje mu prste, pa nastavi: “Danas sam bila kod liječnika i
potvrdio je ono u što sam već neko vrijeme sumnjala. Postat ćeš otac.”

102

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

28

SOPHIJA

Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Jahve grad ne čuva,
uzalud stražar bdi.

Psalam 127

Kad sam bila mala od jedne sam slike imala noćne more. U Utrechtu, gdje sam
odrasla, moj je otac imao tiskaru. Predsoblje naše kuće služilo je kao dućan u
kojem su se prodavali otisci. Iz dućana se izlazilo na ulicu, gdje su pod
nadstrešnicom bili izloženi još mnogi otisci. Dolje u podrumu, ispod razine
ulice, zujao je i brujao tiskarski stroj. Otac je tiskao raznorazne brošure i letke:
stihove s moralnom poukom, propovijedi te djela poučnog sadržaja koja su
preporučivali propovjednici: Na pragu raja, Užitak pobožnosti. Osim toga tiskao
je i gravirane kopije slika.

Slika koja me plašila bila je pribodena na zid dućana. Možda je i oca morila, no
ne znam jer nisam ga nikad pitala. Taj je strašni otisak bio prikaz velike poplave
iz 1421, one zloglasne poplave na dan Svete Elizabete koja je zauvijek potopila
čitava sela. Na slici se vidi samo ogromno vodeno prostranstvo iz kojeg tu i
tamo izviruju vršci stabala i šiljci crkvenih zvonika. Voda je progutala sve ostalo.

Satima bih promatrala tu sliku, mirnu površinu vode, vrhove zvonika i sav taj
nevidljivi užas pod površinom. Bog je spasio Nou. No, čime su svi ti ljudi
zaslužili prokletstvo koje ih je zadesilo? U sebi bih čula crkvena zvona kako
pozivaju utopljenike na molitvu. Duboko ispod zvona plutala 103
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

je od vode naduta stoka, mrtvih očiju. Nošene vodenom strujom, životinje su

udarale u krovove štala. U jednom se trzaju svijet okrenuo naglavačke.

U dubini, pod svom tom vodom, bespomoćno su plutali mrtvaci. Njihove su ruke
mahale poput vlati morske trave, ali uzalud spasa nije bilo.

Jan me zaprepašteno pogleda. “Bože, sačuvaj nas! Zar stvarno misliš to učiniti?”

Sjedimo jedno pored drugog na rubu fontane, nekoliko ulica od njegove kuće.
Čitavo je susjedstvo prepuno zanatskih radnji tesara, zlatara i slikara. Malo dalje
od nas nalazi se kovačka radnja. Udarci čekića odjekuju svud naokolo. Danas se
sastajemo vani, jer je bi bilo opasnije da me netko vidi kako ulazim u njegovu
kuću. Marija, naš stražar, čeka na kraju uličice. Sada smo sudionici u zajedničkoj
zavjeri. Ako potonemo, potonut ćemo zajedno.

“Pa zar misliš da on neće primijetiti?” upita Jan. “Sigurno će primijetiti da Mariji
raste trbuh.”

“Marija je ionako krupna djevojka. Razlika se gotovo ni neće vidjeti, samo ako
malo podigne pregaču.”

“Ali sigurno će...”

“Moj je muž kratkovidan”, odgovorim veselo. “A uostalom, on je gotovo nikada

ni ne gleda. Ona je sluškinja, u njegovim očima ništa važnija od običnog komada
namještaja.”

“Ali što je s tobom? Kako ćeš se ti pretvarati da se debljaš?” nastavi on

potreseno. Moj ga je plan, čini se, uzrujao više nego mene samu. “Pa on će
sigurno primijetiti da s tobom nije sve u redu.”

“Glumit ću da imam sve simptome, a nakon par mjeseci utrpat ću jastučić pod
haljinu...”

104
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Ali on ti je muž, spavate u istom krevetu, sigurno će otkriti što se događa...”

“Baš u tome je ljepota mog plana. Znaš da ne podnosim njegove dodire. Mučno
mi je od njih.,.”1Va trenutak zastanem, pa nastavim:

“Rekla sam mu da ne smijemo imati odnose sve do poroda. Liječnik je tako

naredio, zbog mog zdravlja. Znaš i sam da sam i inače osjetljiva i krhka.”

"Zar stvarno?”

“A moj će suprug učiniti sve da ne izgubim dijete. Rekla sam mu da moramo

spavati u odvojenim posteljama jer mi po noći treba odmor i miran san, i on je
pristao. Tako je sretan da bi sad pristao na bilo što.”

Jan zamišljeno zavrti glavom. Zatim me uzme za ruku i reče: “Ti si izuzetna
žena. Nikada nisam upoznao nekog poput tebe.”

Nisam izuzetna. Samo sam očajna, očajna od ljubavi prema tebi. Tako će Marija
moći zadržati posao. Ovaj plan odgovara i meni i njoj ruka ruku mije... On^ će
spasiti mene, a ja nju.”

A što onda? O tome još nisam razmišljala. Previše sam zaokupljena i

oduševljena svojim planom da bih razmišljala dalje od svoje lažne trudnoće, koja
postaje toliko stvarna da gotovo osjećam mučninu. Uostalom, moj suprug vjeruje
da sam trudna, zbog toga se na trenutke i ja osjećam kao da zaista jesam.

“Ali što ako i ti zatrudniš?” upita Jan.

“Ništa. Onda ćemo promijeniti plan.”

Jan prasne u očajnički smijeh. Čvrsto me zagrli i poljubi, tu na fontani, usred

bijela dana. Jer što može biti smjelije i nepromišljeni]e od plana koji sam
pokrenula?

Udarci čekića odjekuju naokolo, kao da zabijaju posljednje čavle u moj lijes, kao
da nam zapečaćuju sudbinu.
105

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Znam da bih se trebala ljutiti na Mariju jer me ucijenila i natjerala da pokrenem

ovaj odvažni plan. I ona je prestrašena, boji se da će nešto poći po zlu i da će
netko otkriti našu zavjeru. I iako bih se trebala ljutiti, u isto sam joj vrijeme
duboko zahvalna, više nego što će ikada znati. Zahvalna sam joj jer me izbavila
iz bračne postelje. Tri sam godine spremno podnosila Cornelisove dodire i
nasrtaje, tri sam godine trpjela vođenje ljubavi s njim i vjerojatno bih to činila
sve do njegove smrti da nisam upoznala Jana, svog ljubavnika. Cornelis mi je
otada postao toliko odbojan da bih svaki odnos s njim doživjela kao silovanje.
Više nisam mogla podnijeti njegov neugodni kiseli zadah, dodire njegovih
hladnih prstiju.

Nisam mogla, jer bih se svaki put osjećala kao kurva.

Čudom Božjim naišla sam na rješenje. Ono će pomoći i Mariji, jer mi je unatoč
nedavnom nemilosrdnom ponašanju ipak draga. Ona mi je jedina prijateljica i
veselim se što ću je spasiti od siromaštva i izopćenja.

A što će biti kasnije? Nijedna od nas ne razmišlja o tome. Mlade smo i postupile
smo hirovito. Lakomisleno smo kročile u svijet spletki i još se uvijek osjećamo
poput učenica koje su uspjele prevariti učitelja i proći nekažnjeno.

Jesmo li slijepe? Jesmo li nepromišljene? Naravno. Jer mi smo dvije mlade,

očajne žene; dvije zaljubljene žene. A ljubav je, kao što svi znamo, tek jedan
oblik ludila.

Marija i ja spremamo Cornelisu krevet u sobi preko puta moje, takozvanoj

Kožnoj sobi. Cornelis je ponekad koristi kao radnu sobu.

Unutra je hladno, baš kao i u svim prostorijama u našoj kući. Zidovi su

presvučeni kožom na kojoj vise mračne slike, pejzaži Hansa Bolsa i Gillisa van
Coninxlooa. Tu je i glomazni ormar s vitrinom u koju su natrpane raznorazne
porculanske posude iz Kine.

106
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Tek što namjestismo jastuke, u sobu uđe Cornelis. Zamišljeno se pogladi po

bradi pa reče: “Mala je to žrtva za sreću koja me čeka.” Njegova bi me sreća
trebala boljeti, ili barem u meni izazivati grižnju savjesti.

“Pusti Mariju da to sama napravi”, reče on. “Ti se sad ne smiješ umarati.

Moraš se čuvati.”

Marija se iznenada grčevito uhvati za trbuh, i uz zvuk podrigivanja izjuri iz sobe.

Opet joj je mučno. Povraća cijeli tjedan.

Požurim za njom u sobu, koja je sad samo moja, i zatvorim vrata.

Marija u posljednji tren uspije zgrabiti noćnu posudu i glasno povrati u nju. Ja
stojim iza nje, pridržavajući joj glavu i milujući čelo.

Zatim na vratima začujemo lagano kucanje. “Jesi li dobro, najdraža?”

prozbori Cornelis.

Marija i ja se u panici pogledamo. Hitro poput munje ona mi doda posudu.

Cornelis uđe u sobu. Ugledavši posudu u mojim rukama i osjetivši smrad koji se
širio iz nje, on nježno prozbori: “Jadnice moja mala.”

“Ma to je normalno u prvih nekoliko mjeseci”, odgovorim. “Kao što si sam

rekao mala je to žrtva.”

S punom se posudom uputim prema vratima, a Cornelis me zaustavi.

“Neka sluškinja to učini.” Zatim joj uputi zapovjednički pogled i poviče:

“Marija!”

Ja joj pružim posudu, a ona je, spuštena pogleda, uzme i odnese dolje.

I tako započeše najčudniji mjeseci u mom životu. Kada se sad, dugo nakon svoje
smrti, osvrnem za tim danima, vidim ženu koja nošena opasnom strujom života,
bespomoćna i krhka poput grančice, propada u provaliju. Premlada je da se
zapita kamo ide i previše je zaslijepljena strašću da bi razmišljala o tome što će
biti sutra. Netko bi je mogao izdati, a sama zna da to nije nemoguće. Mogla bi
čak izdati i samu sebe. A Bog 107

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

čeka da joj presudi. Njega je najviše izdala. Ali takve misli zaključava duboko u
srcu. Ne sad, govori sama sebi. Ne još.

Izmislila sam nekog liječnika, nekoga koga mi je navodno preporučila učiteljica

pjevanja, a Cornelis ga nikad nije upoznao. Moj je suprug zabrinut za moje
stanje. Htio je da me pregleda njegov liječnik, ali sam ga uvjerila da to nije
potrebno. Pokorava se svakoj mojoj želji. Udovoljava mi i postupa sa mnom kao
s dragocjenim komadom porculana iz dinastije Wan-Li.

U ovim prvim tjednima trudnoće Mariju hvata želja za klinčićima. Ja odmah

kažem Cornelisu što želim. On mi donosi kolačiće od marcipana s okusom
klinčića. Marija ih pohlepno proždire u kuhinji. Zatim joj Cornelis naredi da mi
pripravi kuhano vino s klinčićima, naravno pa me s ljubavlju promatra dok ga
pijem. Kad ostane sama u kuhinji Marija iskapi vrč do dna.

Već sam gotovo i sama povjerovala u svoju trudnoću. Ipak, i ja sam žena, i ja
sam stvorena za majčinstvo. Od malih su me nogu odgajali s ciljem da jednom
postanem majka i ovo mi se stanje sada, nakon tri godine braka, čini toliko
prirodnim, da sam gotovo uvjerila samu sebe da sam zaista trudna. Kako tjedni
odmiču, u sebi sve više otkrivam sposobnost samozavaravanja. Što i nije čudno s
obzirom na to da sam se, otkad sam postala preljubnicom, naučila pretvarati i
glumiti. Postala sam glumicom u najopasnijem kazalištu na svijetu, u vlastitom
domu. A još uvijek nisam došla do one prave prevare do vezanja jastuka oko
struka. S tim se još nisam suočila. Ova je lažna trudnoća na neki način još uvijek
apstrakcija, ništa više nego obična mučnina i želja za klinčićima.

Marija i ja smo se u posljednje vrijeme zbližile. Među nama se stvorila veza jača
od sestrinske, spona koju nitko drugi ne bi mogao razumjeti.

108
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Samo Jan zna našu tajnu. Marija još uvijek pati od mučnina. Ali njene nisu
jutarnje, hvataju je u toku dana. Kad je čujem kako pokušava povratiti, potrčim k
njoj u kuhinju i prislonim joj ruku na orošeno čelo.

Osjećam se odgovornom za njene grčeve, kao da sam ih ja na neki način

izazvala. Osjećam da bih ja trebala patiti umjesto nje. Ustvari, i ja već osjećam
mučnine.

Ona nosi moje dijete. Sudjelovanje u toj zavjeri čvrsto nas veže.

Zaključane smo u ovoj kući zajedno s našom tajnom. Ove sobe, ispunjene
tišinom i okupane svjetlošću koja dopire kroz obojana prozorska stakla, one
čuvaju našu podlu varku. Jedini su svjedoci našeg zločina lica koja nas
promatraju sa slika: kralj David, seljak koji podiže vrč piva; nas dvoje, Cornelis i
ja, u pozi iz našeg davnog prošlog života. To su naši nijemi sudionici.

Kad smo same, nas dvije zamjenjujemo uloge. Ja se brinem o njoj i postajem
njena sluškinja. Ako je umorna, legnem je na krevet u zidu, oribam lonce od
ručka i pometem podove prije nego se moj suprug vrati.

“Ulaštite svijećnjake!” zapovijeda mi ona. “Znate da on to uvijek primijeti.”

Ali u očima vanjskog svijeta ona je moja sluškinja, a ja sam trudna supruga.
Cornelis, ponosni budući otac, već je priopćio vijesti svim našim prijateljima i
znancima. Obraza rumenih od stida, zahvalila sam im se na čestitkama. Gospođa
Molenaer, naša prva susjeda, poslala mi je mješavinu nekakvog ljekovitog bilja,
koja bi mi trebala ublažiti mučninu. “Prestat će za tri mjeseca”, rekla mi je.
“Uvijek prestane u to vrijeme.”

Čudotvorni sam napitak, naravno, dala Mariji. Ali on joj je samo pogoršao
mučninu. Kasnije me gospođa Molenaer ponovno posjetila i upitala je li mi
bolje. “O, da, mnogo bolje”, odgovorili joj dok nas je Marija, 109

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
lica gotovo zelenog od mučnine, posluživala kolačima. Ali tko uopće primjećuje
sluškinju?

“I, kad vam je termin?” upita gospođa Molenaer. “Kad je veliki dan?”

“U studenom.”

“Vaša obitelj živi u Utrechtu, zar ne? Mora da su ih jako obradovale sretne
vijesti.”

“Da, da. I oni se veoma vesele.”

“Hoće li Vaša majka prisustvovati porodu?”

“Ne, nažalost neće. U posljednje se vrijeme ne osjeća dobro. Mislim da ne bi

podnijela toliki put.”

Čemu sva ta pitanja? Samo me uznemiruju. Žena u drugom stanju uvijek je u

središtu pozornosti. Samo se nadam da ovo ispitivanje neće potrajati. Osjećam
se, naravno, kao varalica, kao da sam prepisala tuđe stihove i za njih dobila
nezasluženu pohvalu. Svu svoju energiju ulažem samo u pokušaje da ostanem
pribrana, da ne pogubim konce. Moja obitelj, na primjer. Cornelis misli da sam
majci i sestrama poslala pismo i obavijestila ih o našoj nadolazećoj sreći. Ali to
još uvijek nisam učinila.

Prevelika sam kukavica i stalno to odgađam. U jednom ću trenutku morati

slagati i da sam primila njihov odgovor. A ubrzo će nakon toga očekivati da me
bar jedna od sestara i posjeti. Utrecht je ipak samo četrdesetak kilometara
udaljen od nas. Srećom, on veći dio dana nije kod kuće jer obavlja poslove u
skladištu u luci. Morat ću izmisliti i nekakav posjet koji će se, naravno, dogoditi
dok on bude na poslu.

Čudan je osjećaj to što Marija nosi moje dijete. Zakoračila sam u svijet
majčinstva pa već počinjem primjećivati djecu na ulici i promatrati ih s
majčinskim zanimanjem. U našoj je zemlji običaj da prema svom potomstvu
postupamo s ljubavlju. Stranci čak kažu da djeci pretjerano 110

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
ugađamo. Umjesto da ih prepustimo brizi dadilja, djecu u Nizozemskoj
odgajamo u okrilju obitelji. Jutarnje sunce obasjava kuće preko puta naše, s
druge strane kanala. Neka žena izvodi dijete vani. Gleda ga kako pravi svoje
prve korake. Stabla uz rub ulice se zelene: novi život se rađa. Hitrim pokretom
žena podigne djetešce i privije ga na svoja njedra. Začujem smijeh koji odjekne
preko kanala. Taj me prizor duboko dirne. Ona je samo moja prikaza, s duhom
mog izmišljenog djeteta u rukama. To je moj izgubljeni život koji sam trebala
voditi sa svojim mužem. Ali varljiva nas voda razdvaja, a ja više ne mogu k njoj.

“Bože, što je ovo teško!” Marija u kuhinji pokušava podići vjedro ugljena.
Uzmem joj ga iz ruke. Ona zahihoće. Svjesna sam toga da me iskorištava, ali to
mi ne smeta. Ne smije izgubiti to dijete. A nikakav se liječnik ne brine o njoj,
ima samo mene. Dok se meni posvećuje silna pažnja, ona se jadna sa svime
mora nositi sama. A u konačnici će se sama morati suočiti i s nezamislivim
strahotama poroda. Ponekad, opterećena pustim lažima koje sam izrekla, i sama
zaboravim na to. Obje nas očekuje opasnost, ali samo će ona morati podnijeti
bol.

Ugljen iz vjedra usula sam u kutiju pored kamina. Osjećam bol u rukama težak
je posao sluškinje. “Popipajte mi grudi, već su narasle.”

Marija je u trećem mjesecu trudnoće. Ne obazirući se na rumenilo mog lica,

zgrabi me za ruku i prisloni je na svoju dojku. Nikad ih prije nisam dotakla, pa
ne osjetim niti razliku. Uostalom, oduvijek je bila punašna.

“Vidjela sam da se rode gnijezde na dimnjaku par kuća dalje od nas”, reče. “To
je dobar znak. Rode donose sreću." U zadnje vrijeme pije nekakav napitak od
kravlje mokraće i balege. Kupuje ga kod neke starice na tržnici. Marija slijepo
vjeruje u seoska praznovjerja, pa oko vrata nosi talisman koji je navodno štiti od
vrućice: ljusku oraha s paukovom glavom 111

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

unutra. Prije sam se smijala takvim stvarima. Budući da dolazim iz obrazovane,

građanske obitelji, odgojena sam da takve stvari smatram glupostima. Ali Marija
me sada uvukla u svoj svijet. Želim vjerovati u njene čarolije, jer samo nas čudo
može spasiti. Čaranje nas veže u neraskidiv savez.
Mjesec je svibanj. Večeri su mirne i mirisne. Kad je toplo iz kanala se širi smrad,
ali iznad njega vječito lebdi miris procvalog cvijeća. Iz vrtova se svojim
nečujnim trubama javljaju tulipan, irisi se u punom sjaju šire među svojim
zelenim sabljama. Čak i u kući naizgled buja novi život. Na zidu visi
Cornelisova lutnja, nabrekla poput zrele voćke, a na kuhinjskim policama
poređano je nekoliko trbušastih glinenih posuda.

Sad kad sam se napokon izbavila iz Cornelisovog naručja, moja strast prema
Janu biva sve jača. Predajem mu se svom dušom i tijelom. U zadnje vrijeme
odlazim u atelje čak i usred bijela dana. Naravno da sam oprezna svaki put
pripazim da me netko ne vidi kako ulazim. Kapuljača mi skriva lice. Ali ipak
sam odvažnija nego prije. Moja me velika prijevara učinila nemarnijom i
lakomislenijom no što sam bila. Bila je dovoljna jedna ogromna laž da
zakoračim u sasvim drugi svijet. Vjerojatno se tako osjećaju i zločinci kad prvi
put ubiju čovjeka. I gle! Izvukla sam se! Nitko nije otkrio moju varku, barem
zasad. Sad više nema povratka. Uhvaćena sam u vrtlogu vlastitih laži, zarobljena
u vlastitom zločinu. Uspješnost moje prijevare jedino je što me veseli.

Jan pošalje svog učenika u kuhinju i zatvori vrata za njim. Dao mu je zadatak da
naslika mrtvu prirodu koju je za njega poslije doručka postavio na kuhinjskom
stolu nagrizeni komad šunke, glinenu zdjelicu za gorušicu, grožđe. Jacob je htio
dodati leptira. “Kao simbol bezbrižnog života duše oslobođene od tjelesnih
žudnji”, pokušao je objasniti.
112

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Rekao sam ti da naslikaš samo doručak”, prekine ga Jan.

“A što kažete o tome da dodam oguljeni limun, izvana tako lijep, a iznutra
kiseo?”

“Gledaj samo ono što je na stolu”, odvrati Jan. “Pogledaj sjaj onog grožđa. Pa
zar ti to nije dovoljno? Moraš pronalaziti ljepotu u onome što vidiš, a ne u pouci
koju iz nečega možeš izvući.”

Jacob je prilično ozbiljan mladić. Pa kako je moguće slikati samo predmete, ne

misleći na njihovu poučnu vrijednost? Slikati zemaljsku ljepotu samo zbog nje
same znači poricati prisutnost Božju. Jacob već neko vrijeme smatra Jana
bezbožnikom. Zna da se nešto događa među nama, i da sam ja udana. Bože, što
bi li samo mislio da zna pravu istinu?

Zatvorivši kuhinjska vrata, Jan prionu na posao. Opet slika moj portret.
Ljubavno pismo je već dovršio. Ja sam ga krišom unijela u kuću i skrila ga na
tavanu. To je bilo njegovo ljubavno pismo upućeno meni, pismo koje nikad neću
uništiti. Ovaj me put u svom ateljeu slika golu.

Skidam se polako, odbacujući komad po komad odjeće, kao da gulim kožicu s

luka. Ali ne plačem zbog luka. Ove suze koje mi sad naviru suze su radosnice.

“Hoćeš da ti kažem koliko te volim?” upitam ga ležeći na krevetu.

“Svaki put kad vidim poriluk, srce mi zaigra od sreće. Znaš li zašto?”

“Zašto, ljubavi moja najdraža, jedino moje srce? Pomakni ruku malo prema gore
dobro je, baš tako.”

"Zato što sam prvi put čula tvoje ime dok sam jela juhu od poriluka.

Jan van Loos, on će me učiniti besmrtnom."

“I hoću! Ostavi onog muža, Sophija, i dođi živjeti sa mnom.”

“A kako mogu ostaviti muža kad nosim njegovo dijete?” upitam kroz smijeh.

113

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Janje šokiran mojim riječima. Kako samo mogu tako nehajno o tome pričati?
“Prije ili kasnije netko će te raskrinkati. To je samo pitanje vremena.”

“Zašto bi me raskrinkali?”

“Razmisli malo. Što će biti kad se dijete rodi? Zar ćeš se i dalje pretvarati da je
tvoje i nastaviti živjeti sa svojim mužem?”

Ne mogu o tome razmišljati. Ne mogu uopće razmišljati o budućnosti.

“Što da učinimo sad kad smo pokrenuli taj luđački plan?” upita.

“Ako pobjegnem s tobom, otkrit će da sam ga varala. A osim toga, kamo bismo
mogli pobjeći? Ovdje ne možemo ostati, a u bilo kojem drugom gradu ti ne bi
mogao naći posao zbog pravila tvog ceha. To je istina.

Cehovi Svetog Luke ne primaju slikare iz drugih gradova, a došljaci mogu

prodavati slike tek nakon što na nekom mjestu provedu nekoliko godina.

Sad je na Janu red da bude lud i lakomislen. “Otići ćemo iz Nizozemske.

Otplovit ćemo u Indiju.

“U Indiju?”

“Pobjeći ćemo od ovog života i početi ispočetka. Otplovit ćemo na drugi kraj
svijeta gdje nas nitko neće naći. Snažno me zagrli i privije k sebi. “Ljubavi, da
samo znaš kako ćemo biti sretni.”

I tako je sjeme posijano i odluka donesena. Jan mi priča o suncu i kristalnom

plavetnilu neba. “A te planine, možeš li ih uopće zamisliti?” Od mnogih je
putnika čuo priče o koloniji. "A grane stabala prepune su brbljavih papiga. Sunce
sja čitavu godinu bez prestanka. Novac nam neće trebati, uostalom kome je
novac ikad donio sreću? Tebi nije. Ležat ćemo pod palmama goli, onakvi kakve
nas je Bog stvorio, a ja ću mirisnim uljima masirati tvoje prekrasno tanašno
tijelo.”

114

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Sve je to još uvijek samo san, nedostižan i dalek poput egzotičnih krajeva čije mi
je slike otac nekoć pokazivao. Previše nas prepreka čeka na putu. Pogledam
Jana, njegovo milo lice, razbarušenu kosu, crvenu baršunastu beretku koju je
nabio na glavu; njegove iznošene čizme i bojom isprolijevan kaputić.
Pokušavam ga zamisliti okruženog palmama, ali mi ne polazi za rukom. Cak ni u
mašti ne mogu preplivati tolike oceane.

U međuvremenu Jan nastavlja raditi na mojoj slici. Zvat će se Žena na krevetu.

Ja i dalje ležim, dršćući od hladnoće. Slika brzim pokretima, na drvenoj podlozi.
Promatra me kao da sam samo predmet, onim bezličnim, zaokupljenim
pogledom kojeg se sjećam još otkad je slikao moj i Cornelisov portret. Ali kad
mi se obraća, njegovo se lice smekša, a pogled postaje blag. On opet postaje ono
što jest. U tim mu trenutcima u očima vidim kako jedna vrst ljubavi zamjenjuje
drugu.

Izvan ove sobe našeg utočišta proteže se veliki, bučni grad. S ulica dopire
zvonjava zvona, rzanje konja i zveket kola i kočija. A unutra vlada tiha
usredotočenost. Odsjaj vode iz kanala mreška se po zidovima i pleše poput mog
razigranog srca. Ležim naslonjena na njegove jastuke u postelji u kojoj sam
pronašla radost kakvu prije nisam mogla ni zamisliti.

Srce mi preplavljuju osjećaji. Znam da ću ostaviti muža i doći njemu, znam to

već tjednima. Zapravo, znala sam već kad sam ga prvi put ugledala u svojoj
kući.

Gotovo čitajući mi misli, Jan reče: “Što god se s nama dogodilo, ova slika neće
lagati. Ona će zauvijek pričati pravu istinu o nama.”

115
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

29

SLIKA

Za ukrasit’ djelo kako valja Najbolje se držati detalja Jer sitnice srž nam svega
daju Tako slikat’ samo vješti znaju.

S. van Hoogstraeten, 1678.

Nedaleko odavde, u svojoj kući u ulici Jodenbreestaat, i Rembrandt slika golu

ženu na krevetu. Iza povučenih zavjesa baldahina, na brdu baršunastih jastuka
leži Danaja, a na njoj samo narukvice. Čeka Zeusa da se spusti na nju u obliku
zlatne kiše.

Čitava je slika okupana zlatom: zlatne zavjese, plač zlatnog anđelčića, zlaćana
toplina ženske kože. Ali gdje je kiša, i je li taj ljubavnik koji se nazire u pozadini
uopće može biti bog? Više nalikuje nekakvoj staroj sluškinji.

Taj najljepši akt koji je ikad naslikao danas visi u Hermitageu. Ali tko je onda ta
ljepotica na slici, ako nije Danaja? Nazivali su je Rahela u iščekivanju Tobije, pa
je kasnije postala Venera u iščekivanju Marsa. Neko su je vrijeme smatrali i
Dalilom u iščekivanju Samsona, pa čak i Sarom koja čeka svog Abrahama.

U to je vrijeme Rembrandt bio ludo zaljubljen u svoju mladu suprugu Saskiju.

Zar ljepotica na slici ne bi mogla biti obična mlada žena koja, sva blistava od
želje za njim, čeka svog supruga?

Iste je te godine, 1636, Salomon van Ruysdael naslikao svoj Riječni pejzaž sa
skelom. Na skelu se upravo ukrcava stoka, a na površini vode 116

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

glatkoj poput stakla ocrtava se odraz neba. Ta slika ne sadrži nikakvu mitologiju.
Nije to nekakav prikaz duša koje prelaze podzemnu rijeku Stiks, već običnih
krava koje skela prevozi na drugu stanu rijeke u potrazi za boljom ispašom. Ne
poručuje nam ništa više od onoga što sami vidimo.

Negdje u isto vrijeme u Haarlemu Pieter Claesz dovršava svoj Mali doručak
prikaz haringe na kositrenom pladnju, nekoliko mrvica kruha i peciva na stolu
pored nje. Slika je to transcendentalne ljepote, koja također ne sadrži nikakvu
moralnu poruku. Umjetnost samo radi umjetnosti.

Slikari su obični zanatlije, proizvođači dobara. Slike uzvišene tematike,

primjerice prikazi povijesnih događaja ili slike religioznog karaktera, prodaju se
po najvećim cijenama. Iza njih slijede pejzaži i morski krajolici, koji se
naplaćuju ovisno o količini detalja, pa zatim portreti i stilski prikazi slike veselih
družina, interijera i prizori iz krčmi.

Na samom dnu ljestvice, kao najmanje cijenjene, nalaze se mrtve prirode.

Janova slika nema nikakvu vrijednost, barem ne novčanu. Nije važno kojoj
kategoriji pripada, jer ionako nije za prodaju. Jan slika brzo, hitrim i sigurnim
potezima kista, jer Sophija ubrzo mora poći, a želi je uhvatiti baš onakvu kakva
je sada, u ovom trenutku. Osim toga već joj je postalo i hladno.

Stoljećima kasnije ona će visjeti u muzeju Rijks. Učenjaci će se prepirati oko

njenog identiteta. Je li to Venera? Je li možda Dalila?

Objavljivat će se radovi i rasprave o njenom značaju u van Loosovom djelu.

Obični će se ljudi pitati tko je ona. Je li mu bila ljubavnica? Ili je možda samo
model? Sigurno nije model, kad iz njenog pogleda zrači takva iskrena ljubav.

117

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Neće imati ime. Bit će poznata samo kao Žena na krevetu. Jer upravo to i jest.

118

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

30

CORNELIS

Djecu ste začeti ne samo radi vas samih, već i na dar domovini svojoj, stoga ih
tako morate i odgajati da rastu ne samo na radost i zadovoljstvo vaše, već da
jednoga dana budu na korist i čine dobro narodu svome i zemlji.

Bartholomew Batty,

Tajne odaje pravoga kršćanina, 1581.

Cornelis je u dolje podrumu. Ta prostorija inače služi kao ostava za drva, ugljen i
raznorazne stare stvari. Unutra je mrkli mrak, pa je Cornelis upalio staru uljnu
svjetiljku. Stiglo je ljeto i cijela je kuća u hladu otkad je vani u vrtu razlistala
krošnja lipe. Već je srpanj, njegova je mlada supruga u petom mjesecu trudnoće i
trbuh joj je sve veći. Jučer ju je pitao je li već osjetila da se beba miče. Ispružio
je ruku i pokušao joj dodirnuti trbuh, ali ona se izmakla. “Ne, još nisam ništa
osjetila, još se ne miče”, rekla je.

Pa kako bi uopće mogla shvatiti njegov strah? Još je mlada. Uz Božju pomoć
nikad neće morati saznati kako je to kad izgubiš dijete. Pričao joj je o svojoj
nesreći, naravno, ali mladi nisu u stanju zamisliti ono nezamislivo. Njihova je
nepokolebljiva sigurnost i njemu svojevrsna utjeha. Ali ipak mu je silno
potrebno da se uvjeri da ispod njene haljine počiva živo dijete, potreban mu je
opipljiv dokaz barem jedan udarac. Jer Bog mu je i prije nudio ovu najveću
sreću, da bi mu je odmah potom oteo iz ruku.

119

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

U mračnom kutu svog podruma Cornelis otključa staru škrinju.

Škrinja je to od prave tikovine, uvezena iz Indije i prevučena tankim slojem

bakra. Nije ju dirao već godinama jer pripada nekom drugom životu. Podigne
poklopac i pogled mu padne na dječju odjeću. Nosnice mu zagolica miris
lazarkinje. Listići te biljke nakon pustih godina toliko suhi da se već pretvaraju u
prah, razasuti su po malenoj vunenoj odjeći. Nježno uzima u ruke sićušne veste i
pulovere. Zatim podigne Pieterov baršunasti prslučić i prisloni ga na lice. Miris
njegovog sina već je odavno nestao.

“Evo Vašeg mališana”, rekla je onog dana babica, pružajući mu ga u naručje.

“Neka Vam Bog kroz njega usliša želje i donese sreću, ili nek’ ga ako ne bude
tako uskoro pozove natrag k sebi...” U glavi mu još živo odzvanjaju te riječi.
Sjeća se mirisa kuhanog vina, slatke arome sinove vlažne glavice. Sjeća se kako
je njegova supruga netom nakon poroda za okrepu pojela malo kruha s
maslacem i mladim ovčjim sirom.

Kakvu je blaženu sreću tada osjećao. Ta dobio je sina, svog nasljednika. Kako se
samo slavilo te večeri u njegovoj kući. Nije se zaboravio ni pomoliti i usrdno
zahvaliti Bogu na tom daru. Od srca Ti zahvaljujemo, milostivi Bože naš...
Stalno je ljubio svoju suprugu. Na glavu je nataknuo kapu od prošivenog satena
okićenu perjem, kao simbol očinstva. Čitavu je zemlju obasuo zahvalnošću. Zar i
njeno rođenje nije bilo jednako čudesno te zemlje istrgnute iz ralja mora i
blagoslovljene od Boga.

Constantijn Huijgens, pjesnik i humanist, državni tajnik, čovjek kojeg Cornelis

duboko cijeni, o njihovoj domovini kaže: Milost i naklonost Božja sja iz svake
lijene dine.

U kutu prostorije, skrivena u sjenci, leži hodalica, poput drvene piramide na

kotačićima, u kojoj su njegovi sinovi učili hodati. Godine i slojevi prašine uzeli
su danak, pa sad izgleda poput kostura nekakve čudne 120

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

sprave. Još se dobro sjeća kako je nekoć stavljao svoje sinove u nju i gledao ih
dok bi se mašući nožicama hitro kretali iz sobe u sobu, zaustavljajući se samo
kad bi negdje udarili. Cornelis pomisli: uskoro ću opet čuti zvuk ovih kotačića u
svom domu.

Zatim stade slagati dječju odjeću. To je ženski posao, ali želi ga obaviti sam.
Mislio je da više nikad neće otvoriti tu škrinju. Sophija niti ne zna da ona
postoji. Reći će Mariji da sve opere i prozrači, pa zatim pospremi u ormar s
ostalom dječjom odjećom da bude spremna za veliki dan.

Cornelis se s hrpicom odjeće uputi gore. Začuvši glasove u prednjoj sobi, uđe
unutra.

Tu ga dočeka neobičan prizor. Ugleda Mariju kako leži na klupi ispod prozora, a
nad njom stoji nekakva Ciganka.

Sophija se naglo okrene i prestravljeno ga pogleda. “Najdraži! Nisam uopće

znala da si kod kuće”, reče, pa došavši do daha nastavi: “Upoznala sam ovu ženu
na tržnici. Ona zna proreći hoće li biti muško ili žensko.”

U međuvremenu i Marija, sva rumena, skoči s klupe. “Oprostite, gospodine”,

promuca, pa pogleda Sophiju: “Hajdete, gospođo. Ležite.”

Sophija se smjesti na klupu, legavši na leđa. Ciganka uzme končanu nit s

prstenom privezanim za kraj i zanjiše je iznad njenog trbuha.

“Ako se počne okretati u smjeru kazaljke na satu, znači da će biti dječak, a u

suprotnom je curica”, objasni mu Sophija.

“Budite mirni”, reče Ciganka.

Nakon nekoliko trenutaka prsten se polako počne okretati. Sve su oči uprte u
njega.

“Dječak je”, progovori Ciganka.

121

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Sophija se naglo uspravi. Raširenih se očiju sva u čudu zagleda u Mariju. Što se
događa? Marija prisloni ruku na usta. Cornelis se dobroćudno nasmiješi. To je
samo bezazlena zabava dviju mladih djevojaka. Sophija i njena sluškinja u
posljednje su vrijeme nerazdvojne i stalno o nečemu šapuću iza zatvorenih vrata.
U trudnoći se žene, kako je već i prije vidio, povlače u svoj ženski svijet. Ipak
bih volio da se njegova supruga druži s nekim iz njene vrste, nekom djevojkom
iz višeg staleža.

Cornelis plati Ciganki za njen trud i ona ode.

Dječak je. U glavi mu odzvanjaju njene riječi. Iako inače baš i ne vjeruje u
ciganska proročanstva, ovaj bi put želio vjerovati. Okrene se prema supruzi, ali
ona je već nestala; začuje tapkanje njenih papuča gore na katu. Nije zna da je
praznovjerna. Žene u drugom stanju znaju se ponašati veoma čudno, zaključi u
sebi. Ali ne sjeća se da je njegova draga Hedrijke ikad bila takva.

Čvrsto stežući dječju odjeću, Cornelis se blago nasmiješi. Dječak je.

U srcu je to oduvijek znao.

“Dragi, nisi valjda zaboravio da sutra putujem u Utrecht u posjet majci?”

“Poći ću s tobom”, odvrati Cornelis.

“Ne”, reče Sophija položivši svoju ruku na njegovu. “Zaista nije potrebno.
Ostajem samo dvije noći, a ti ionako imaš svog posla. Zar nisi rekao da ti sutra
stiže pošiljka iz Engleske?”

“Ali putovati sama u tvom stanju...”

“Pa ne putujem nigdje daleko. Molim te, mužu dragi, to su ženske stvari. Majka i
ja se vidimo tako rijetko da stvarno moramo popričati o svemu. A zbog svog
zdravlja ona baš i nije za neko društvo. Radije bih je posjetila sama.”

122

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Cornelis je potpuno razumije. Ali ipak se osjeća odbačenim, jer njezino

zdravstveno stanje može podnijeti put od četrdeset kilometara do Utrechta i opet
natrag, a u isto je vrijeme toliko slaba da ne može podnijeti da on spava pored
nje. Čak mu ne dopušta niti da promatra njeno tijelo.
Zbog te njene stidljivosti osjeća se isključen. Kako samo čezne da joj dotakne
nabrekle grudi!

Sophija ga pomiluje po bradi. Zna da on to voli. “Pripremila sam tvoje najdraže

varivo”, reče umilnim glasom. Osjećaš li miris iz kuhinje?”

Zar ti više nije mučno?”

Ona potvrdno klimne glavom. “Mnogo mi je bolje.” I zaista i izgleda bolje,

obrazi su joj rumeni a oči pune sjaja. Ovčetina, cikorija, artičoke, suhe šljive...
sve ono što najviše voliš, kuhano u umaku od limuna i đumbira...” Ali on je još
uvijek povrijeđen. “Zašto u posljednje vrijeme nikako ne jedemo ribu?” upita
razdraženo. “I sama znaš da obožavam ribu, a nismo je jeli već tjednima.”

“Rekao si mi da ti je riba dosadila, zar se ne sjećaš? Rekao si da će nam uskoro

svima početi rasti peraje.”

“To je bila samo šala.”

“Osim toga, nisam je spremala jer mi je od njenog mirisa bilo mučno.”

Ona ga poljubi i ode, uz zveckanje ključeva privezanih u snop oko njenog pasa.
Čuje je kao pjevuši dok se laganim korakom približava kuhinji. Kakva su
ćudljiva stvorenja te žene. Tko bi pomislio da će zbog običnog posjeta majci
postati tako vesela i razigrana? Nevjerojatno kakvom brzinom mijenja
raspoloženja. Neki dan je, kad joj je predložio da zaposle još jednog slugu,
planula na njega.

123

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Sasvim se dobro snalazim. Marija mi je dovoljna.” Ali ova je kuća prevelika za

samo jednu sluškinju”, odgovorio je, pokušavajući je urazumiti.

Ne želim muškaraca u kući, pogotovo ne u ovom stanju. Pričekajmo dok se

dijete rodi.”
U redu, ona ipak nosi njegovo dijete. Voli je i udovoljit će svakom njenom hiru.
Večer je predivna. Cornelis uzme svoju lulu i novine pa se zavali u naslonjač na
verandi ispred kuće. Zrake sunca koje se probijaju kroz krošnju lipe obasipaju
kuću mrljama svjetlosti. Njegov susjed, gospodin Molenaer, sjedeći na stubama
pred kućom, klimne mu i nasmiješi se. Cornelis sjedi i u miru čita članak o
podmukloj politici Luja XIII. Kako je francuski sud korumpiran, kako su
potkupljivi španjolski suci. A tu oko njega sve je mirno. Obitelji su zajedno
izišle iz kuća i sjele na stube pred ulaznim vratima kako bi uživale u ovom
toplom predvečerju i posljednjim zrakama sunca. Dječica se igraju oko nogu
roditelja. Marija se pojavi na vratima i isprazni vjedro prljave vode u kanal.
Zadnjih dana kao da zrači, izgleda zdravije i punašnije. U drugim se zemljama s
poslugom postupa kao s robljem. Ovdje, u njegovom prosvijećenom gradu, sluge
se smatra članovima obitelji. Začuje kako se Sophija i Marija smiju u kuhinji,
hihoću poput sestara. Njih dvije imaju svoje djevojačke tajne, pa zašto ne, ako ih
to veseli?

Cornelisove misli odlutaju. Sjeti se Sophijinih pravih sestara i bijednih okolnosti

u kojima su živjele kad je prije pet godina prvi put posjetio njihov dom. Njihov
je otac kratko prije svoje smrti bankrotirao.

Sudski su službenici iz kuće odnijeli tiskarski stroj i sve ostale vrijednosti, a

gornji su katovi iznajmljeni podstanarima. Djevojke i njihova majka 124

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

živjele su u dvjema skučenim prostorijama u prizemlju i jedva su se

prehranjivale šivajući i krpajući po narudžbi.

Jedan Cornelisov kolega iz Utrechta, s kojim je često surađivao, dogovorio je

upoznavanje, jer Cornelis je bio bogati udovac u potrazi za ženom, a u toj su
nesretnoj obitelji bile tri djevojke spremne za udaju.

Sophija, najstarija od sestara, poslužila ga je pecivom s grožđicama. Kako je

lijepa bila ta djevojka, stidljiva, čedna, ali i obrazovana. Ipak je odrasla među
knjigama. Poznavala je djela starih majstora i tog su popodneva raspravljali o
vrlinama i zaslugama Tiziana i Tintoretta.

Čemu bije sve on mogao naučiti. Sophija je bila glina koja je samo čekala da joj
njegove vješte ruke podare oblik. Bila je plodna zemlja na koju je sam0 trebao
posaditi najbiranije cvijeće. I prihvatila je njegovo udvaranje. Isprva doduše
stidljivo, ali kad je vidio kako je rado i srdačno prihvatila poziv na vožnju u
njegovoj kočiji, više nije bilo sumnje da mu uzvraća simpatije, Cornelis se toga
dana sjeća do posljednjeg detalja jer je prošlost, pa čak i ona daleka, u njegovoj
glavi življa negoli sadašnjost.

Odvezli su se u prirodu. Sophija se čvrsto držala za okvir prozora.

Gotovo kao opčinjena, promatrala je polja, krave u ispaši i drvorede vitkih vrba,
te u čudu širila oči poput djeteta koje sve to vidi po prvi put. Pomislio je: ona je
kći koju nikad nisam imao. Gledp0 je njen zatiljak tu mekanu kožu ispod blagih
u vojaka i silno ga je želio pomilovati prstima. Obuzeo ga je val nevjerojatne
želje za njom, val požude kakvu već dugo nije osjetio.

Razgovor tijela tim je riječima nazivao spolne odnose sa svojom prvom

suprugom. Bila je to tek međusobna utjeha dvaju prijatelja i životnih suputnika.
Ali ovo je bilo nešto sasvim drugo. Ta mlada djevojka koju je očajnički želio
zaštititi, ali u isto vrijeme nije mogao odoljeti ni želji da je uzme, da je
posjeduje. U srcu su mu se kovitlali različiti osjećaji.

125

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Na plavom nebeskom prostranstvu lebdjele su gomile bijelih oblaka.

Pod njima se prostiralo polje prekriveno dugim prugama izblijedjelog platna.

Duge su se i besprijekorno ravne staze od tkanine protezale u daljinu da im se
kraja gotovo i nije vidjelo. Sunce bi načas izvirilo iza oblaka učinivši svu tu
bjelinu Zasljepljujućom. Sjene oblaka šetale su po blistavo bijelim stazama.
Negdje u daljini ljudske su figure mukom razmotavale još jednu stazu.

Sophija je pokazala prema njima i rekla: “Pogledaj ih. Kao da je zemlja bolesna,
a oni joj stavljaju zavoje da bi je izliječili.”

Osjetio je kako ga je nešto štrecnulo u srcu. U tom se trenutku zaljubio u nju.

Sunce će skoro zaći za kuće s druge strane kanala. Sjene njihovih zabata
izdužuju se, strašne poput iskesenih zubi. Cornelis zadrhti i hitro se ustane. U
glavi još vidi ono polje prekriveno platnom. Sada o svijetu razmišlja kao o
vlastitom djetetu, nečemu tako dragom i dragocjenom.

One su pruge tkanine, povoji u koje će omotati svoje dijete i zaštititi ga.

Vjera u Boga opet mu je vraćena. Svevišnji je napokon uslišao njegove molitve.

Ta mu pomisao pruža utjehu. Ali zbog čeka onda osjeća neki nemir?

126

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

31

SOPHIJA

U svakom trenu sačuvaj razboritost kao da te uvijek promatra deset očiju i u tebe
upire deset prstiju.

Konfucije

Želim te uzeti u naručje i osjetiti kako sanjaš. Njegove su mi se riječi urezale u

srce. Djetinje su to riječi. Janje običan zanatlija i slabo je obrazovan, slabije od
mene. Ljubavne riječi za mene će zauvijek biti nespretno složene.

Provest ćemo noć zajedno. Ne smo jednu noć, nego i dvije! Toliko sam
pohlepna. Moj suprug misli da putujem u Utrecht. Do sad sam već pisala majci i
obavijestila je o svom stanju. Znam da bi me čitava obitelj voljela vidjeti.
Jednako me peče savjest zbog njih kao i zbog Cornelisa. Jednom ću ih stvarno
morati posjetiti, ali to čitavo vrijeme odgađam. No, toliko me dobro poznaju da
će sigurno shvatiti da lažem. Posebice moja mlađa sestrica Catharijn, njoj ništa
ne može promaknuti, primijetit će da se nešto čudno događa. Jednom ću se ipak
morati suočiti s njima, ali ne sad, ne još uvijek.

Dođi večeras i provedi noć sa mnom. Još ne mogu vjerovati da će se to zaista

dogoditi. Kad se po danu krišom ušuljam u njegov atelje, ne možemo biti sami
jer njegov je učenik uvijek tamo, a ponekad i sluga. Jednom nas je prekinuo i
neki čovjek koji je došao pogledati Janove radove, pa sam se morala sakriti iza
zavjesa kreveta. A što se večeri tiče, čak i kad moj 127

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

suprug izađe vani, rijetko se usudim iskrasti iz kuće jer je sredina ljeta i dan traje
čak do devet sati. Izgubila sam svoju najvjerniju saveznicu, noć onaj golemi crni
plašt koji me je skrivao bolje nego vlastiti. Čak i kad se uspijem neopaženo
došuljati u njegov atelje, ostaje nam samo sat vremena.

U deset se sati oglasi truba noćnog stražara i tada svi koji su još vani moraju poći
kućama. Kakav smo mi samo bezgrešan i vrijedan narod.

Narod vjernih žena i muževa, koji su u krevetu već u deset sati. Naš grad nije
pravo mjesto za ljubavnike, jer se sve one koji u kasne sate tumaraju ulicama
gleda sa sumnjom.

Sredina je prijepodneva. Cornelis je već na poslu, a ja upravo krećem na put.

Dao mi je neke darove da uručim majci i sestrama. Skrila sam ih na tavan. Ta mi
se prijevara iz nekog razloga čini jednako strašnom kao i moja velika laž.

Prekrižim se i pomolim za sretan put. Valovi nijednog oceana ne kriju tolike

užase kao ove suncem okupane ulice preda mnom. Nikakva španjolska flota s
tisuće pušaka uperenih u mene nije tako opasna kao moji dragi susjedi na putu u
kupovinu.

Vrijeme nekad leti, a nekad se vuče poput kornjače. Štedimo ga i čuvamo kao
škrtci ili ga mirno gledamo kako se prosipa pred nama poput mrvica istresenih iz
stolnjaka. Vrijeme nam prekida snove i da je im ritam.

Noću nas na svaki puni sat budi zvonce noćnog stražara i njegov jednoličan glas.
Trenutci koje provodim sama u kući čine mi se dugi kao godine, nikako da im
dođe kraj.

A kad sam u Janovom ateljeu, molim vrijeme da se zaustavi. Zašto taj pijesak
klizi tako brzo? Ali trenutci provedeni s njim, čak i kad im dođe kraj, za mene
vječno traju, zauvijek žive u mom srcu. A sad je vrijeme 128

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

dobilo i novi zamah, devet mjeseci koji lete sve brže i na svojim nas krilima
bespomoćne nose prema studenom.

Što će s nama biti nakon toga, ne mogu ni zamisliti. U studenom ćemo opet
zakoračiti iz kuće i izići na svjetlo dana. Ali ne vjerujem da ću i ovaj put
poletjeti.

Ali sada vrijeme kao da je stalo. Moj ljubavnik i ja proveli smo čitav dan u
njegovom krevetu. Uopće ne znam koji je sat. Buka koja inače dopire s ulice
sada kao da je kilometrima daleko, u nekoj drugoj zemlji. Jan je poslao Jacoba
kući, a Gerritu je dao slobodan dan. Opskrbio se zalihama hrane za ovu ljubavnu
opsadu. Na podu među mojom razbacanom odjećom leži i jastučić moj lažni
trbuh. Trudna sam tek pet mjeseci, pa i taj zeleni baršunasti jastučić, koji sam
ukrala iz suprugove knjižnice, prilično malen.

Izgleda sasvim običan, odvojen od mog tijela i bačen tako na pod. Zavoljela sam
to svoje platneno dijete, svog debeljuškastog sudionika u zločinu.

“Uskoro ću morati uzeti veći jastuk”, prozborim.

“Što ćemo nakon poroda Sophija? Moramo se suočiti s tim prije ili kasnije.”

“Živi za danas, Jan”, odgovorim mu veselo. “Zar nisi i sam nešto tako rekao dok
si slikao naš portret? Uzimaj sve što ti život nudi, uzimaj dok možeš.”

“Ali što će biti s nama kad se dijete rodi? Čak i ako pobjegnemo, on će nas
pronaći.”

“Psst, nemojmo sad pričati o tome.”

“Ući će nam u trag, siguran sam. Gdje god otišli, nećemo biti dovoljno daleko.”

U pravu je. Oboje smo, nakon što smo malo razmislili, shvatili da naš plan neće
upaliti. Cornelis je ugledan i moćan čovjek, poznaje brojne 129
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

utjecajne ljude. Prijatelj je s kapetanima mnogih brodova. Kako bismo uopće

mogli otputovati, a da nas netko ne primijeti? A čak i kada bi stigli do Indije, ni
tamo ne bismo bili sigurni. Cornelis je stalno u vezi s tamošnjim trgovcima,
budući da posjeduje plantažu začinskog bilja u tom kraju. Ne postoji mjesto na
svijetu gdje bismo bili sigurni.

“Bog će nam pomoći. On će nam pružiti rješenje.”

“Zar stvarno misliš da je Bog na našoj strani?”

“Gdje ti je Biblija? Dodaj mi neki ključ.”

Marija me naučila ovome. Tako se ona dogovara s Bogom kad mora o nečemu
odlučiti. Jan se ponovno uvuče u krevet, noseći Bibliju. Položi je na naša
koljena, a njena nas težina pritisne poput kamene ploče. Zatvorim oči, pa zatim
nasumce otvorim Bibliju i položim njegovu ruku s ključem na neke riječi.

“Pročitaj na glas što tu piše.”

On počne čitati: ”Tvoje su grudi poput dviju mladih košuta, dviju sestara srna,
koje se hrane sred polja ljiljana... Tvoje su usne, o ženo moja, slatke poput saća,
s jezika tvoga teče med i mlijeko.” Jan zatvori Bibliju.

“I eto nam odgovora”, reče, pa se uz smijeh privije uz mene. Biblija uz silovit

udarac padne na pod, a krevet se počne tresti.

Prije počinka Jan mi umiva lice spužvicom tople vode. Dok čučim nad
njegovom noćnom posudom, on kleči pored mene i raspliće mi kosu. Ove me
nježne pripreme čine još zaljubljenijom. Svaki me predmet u ovoj kući dira u
srce, jer ga je on dotakao. Volim čak i ove prašnjave podove, jer je on stajao na
njima. Miris lanenog ulja primamljiviji je od svih biranih začina s istoka.

Te noći spavam u njegovom zagrljaju. Moj je ljubljeni bijel i rumen; njegovi su

obrazi poput gredice najboljih začina, poput najmirisnijeg 130

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

cvijeća, a usne su njegove kao ljiljani iz kojih teče najslađi med. Nikad prije
nisam spavala gola pored muškarca. Kako je sladak miris njegovog tijela, kako
je sladak njegov dah. Spavamo isprepleteni. Koža mu je nježna i čvrsta. On se
promeškolji i okrene, pa me zatim obgrli odostraga, prislanjajući dlanove na
moje grudi. Iste smo visine, stvoreni smo jedno za drugo. On priljubi svoja
stopala uz moja jednaka stopala, kao u blizanaca.

U daljini, kroz san, čujem jednoličnu pjesmu noćnog stražara: Dva su sata!...Tri
su sata! Moju sreću mjere otkucaji sata. Diljem grada njegovi stanovnici leže
zajedno, muževi i žene jedno uz drugo u svojim zidnim ormarima. U ladicama
ispod njih leže njihova djeca, začeta u braku. Čitave obitelji spavaju, ugodno
smještene u svojim ormarima. Sve sam to ja ostavila iza sebe, isplovila sam na
otvoreno more... večeras sam punim jedrima zaplovila njime i povratka više
nema. Moj je prijašnji život završen.

Janov dah miluje mi kosu. Kroz dah on izdiše i snove koji se uvlače u mene i
obuzimaju me poput magle što se širi iznad mora. Na um mi padne grešna
misao: Kad bi barem Cornelis umro. Moj ljubavnik i ja mogli bismo spavati
skupa svake noći, do kraja života.

Taje misao tako strašna da je na silu otjeram iz glave. Umjesto toga sanjarim
kako bi divno bilo da sam Jana upoznala prvog i da sam se mogla udati za njega
i voljeti ga bez krivnje. Nitko me nije prisilio da se udam za Cornelisa. Majka
me, naravno, nagovarala, ali mogla sam joj se suprotstaviti. Jedino sebe mogu
kriviti za ono što je, kako tek sad vidim, bila žrtva moje mladosti i svih mojih
nada. Učinila sam to kako bih spasila obitelj od propasti, ali kakva li nas propast
sad sve čeka, ako ne uspijem naći načina da izbavim Jana i sebe iz ovog
luđačkog plana koji smo pokrenuli.

131

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Kad bi barem Cornelis bio mrtav.

Odjednom se, potpuno budna, uspravim u krevetu. Jan se promeškolji, pa mi

jezikom prođe po leđima od dna kralješnice pa sve do jamice na zatiljku.

“Smislila sam plan”, rekoh.

“Kakav plan?” promrmlja on sneno.

“Postoji samo jedan način da pobjegnemo. I da nas on nikad ne pomisli tražiti.”

Rješenje je tako očito, tako nevjerojatno jednostavno, da se čudim kako mi ranije

nije palo na um.

Ali da bi naš plan uspio potreban nam je novac, ogromna svota novca.

Koliko nam točno treba, još moramo saznati. Za početak će nam trebati nešto
malo, tek toliko da pokrenemo čitav plan. Ali kad se u studenom rodi dijete,
trebat će nam mnogo više.

Sjedimo na krevetu jedno pored drugog. Kroz poluzatvoren prozor u sobu se

uvlači sunčev sjaj. Ispod prozora se čuje ptičji pjev i vika nekog djeteta. Izgubili
smo pojam o vremenu. Ništa nismo jeli. Još uvijek me drži euforija zbog mog
novog plana, kao da me netko udario vrećom punom pijeska.

Sjećaš li se kad je moj muž pričao o ludilu koje je zahvatilo našu zemlju?”

Ti si to ludilo, ljubavi.” Pomiluje mi zapešće. “Ti si ono što je mene zahvatilo.”

Prvi put ne uzvraćam njegove izljeve ljubavi. “Govorim o onom tulipanskom

ludilu.”

Naravno da je čuo za njega. Taje pošast već pogodila mnoge, proširila se poput
groznice i u posljednjih je godinu dana potpuno izmakla kontroli.

132

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

U krčmama se sklapaju tajni dogovori, mnogi su dosad tako zgrnuli bogatstvo.

Naši, inače trezveni i staloženi ljudi postali opčinjeni.
“Jedna lukovica, sjećaš se što je rekao? Jedna je lukovica prodana u zamjenu za
sva ta blaga, konje, srebro...”

“I što onda? Što predlažeš?”

“Jedna je lukovica prodana za cijenu kuće, to sam čula prošli tjedan da, dana je u
zamjenu za potpuno vlasništvo nad jednom kućom u Prisengrachtu...”

Svu me oblijeva znoj. Sjedimo na krevetu, privijeni jedno uz drugo.

Na sebi imam njegovu noćnu košulju. Na koljenu mi se odjednom pojavi crvena

kapljica. Na trenutak pomislim da je pala sa stropa. Za njom se pojavi još jedna,
pa još jedna. Shvatim da mi curi krv iz nosa. To mi se događa svaki put kad se
previše uzbudim.

Jan mi prisloni rupčić na nos i nagne mi glavu prema natrag. Rupčić među
njegovim prstima počne crvenjeti. Krvarenje iz nosa je čudna stvar, jer krvariš
bez boli. Rupčić se ubrzo natopi krvlju. Jan pusti moju glavu, a na rukama mu
ostane crveni trag krvi.

133

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

32

UZGAJIVAČ TULIPANA

Izaberite oveću lukovicu s nekoliko dobro razvijenih izdanaka.

Očistite izdanke od zemlje i odvojite ih od matične lukovice, vodeći računa da

sačuvate sve korijenje. Pripremite posude za sadnju, napunivši ih vlažnim,
pjeskovitim kompostom. Zabodite po jedan izdanak u svaku posudu, te ih
zaspite kompostom. Označite posude, pa zatim zalijte.

Kraljevsko vrtlarsko društvo, Enciklopedija vrtlarstva Claes van Hooghelande

jedan je od opčinjenih. U svojoj kuci na Weesperzijdu spava nemirnim i
isprekidanim snom. On je uzgajivač tulipana. Nekoć je bio poreznik, ali se, ne
mareći za negodovanja svoje prestrašene supruge, ostavio tog posla da bi mogao
ostajati kod kuće i paziti na svoj vrt. To je prilično malen vrt, ali je svejedno
centar njegovog svemira. Skrivena pod zemljom i obavljena velom noći, njegova
se dječica debljaju i rastu.

Njegova prava djeca doduše spavaju na katu iznad njega, ali za njih više nema
vremena. Zabranio im je ulazak u vrt i zaprijetio im da će ih istući ako ih tamo
zatekne, pa se jadnici sad moraju igrati na ulici. Kada pomisli na njih, što se ne
događa baš često, zamišlja ih kao kvržice na lukovici tulipana, kao izdanke
priljubljene uz roditeljsko tijelo. Sve što vidi podsjeća ga na tulipane i sve
tumači jezikom tulipana. Zgodne su žene tulipani. Njihove su suknje latice koje
lepršaju oko peludnom oprašenih 134

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

njuški njihovih nogu. Porezi koje je nekad skupljao dragocjeni su izdanci ubrani
s pozamašne lukovice godišnjih prihoda.

Opsjednut je izdancima i kvržicama. Što više kvržica, to je lukovica veća. Štoje

lukovica veća, više i teži. A što više teži, to mu više novaca donosi. To je razlog
zašto svoje tulipane ostavlja duže u zemlji nego njegovi suparnici. Vrtovi svih
ostalih uzgajivača amatera sada su gola zemlja. Oni su svoje lukovice iskopali
još u lipnju, ali on je čekao još mnogo tjedana.

Sve to ga ipak košta živaca. Unatoč svim mjerama predostrožnosti unatoč

žičanim ogradama koje je postavio i njegovim danonoćnim stražama lukovice su
u opasnosti dok se god nalaze u zemlji. Na njih vrebaju lopovi, psi i puževi.
Nekoć je bio krupan čovjek zdravog apetita, prije nego što ga je zahvatilo to
tulipansko ludilo, od debljine jedva da je mogao proći kroz ulazna vrata svoje
kuće. Sada više ne može jesti, a gotovo da ni ne spava. Odjeća mu visi kao na
vješalici, žena mu je sve morala suziti.

Muči ga žgaravica, pa mora piti nekakvu tinkturu od metvice i konjaka.

Supruga i on prije su spavali na donjem katu u krevetu ugrađenom u zid stražnje

sobe. Novcem koji je zaradio prošle sezone kupio je pravi krevet i smjestio ga na
gornji kat, tik do prozora. Odatle ima pogled na čitav vrt.
Kompost drži u strogoj tajnosti. Cijele je jeseni pripremao zemlju ukopavajući
svoju čarobnu mješavinu: brojna kolica kravljeg gnoja, vreće i vreće kokošjeg
izmeta, sitni pijesak i koštano brašno iz klaonice. Otada je tri puta tjedno
dodavao i svoje specijalno gnojivo. Izračunao je točan omjer koji mu je potreban
po metru zemlje i brojke zapisao u knjižicu koju čuva zaključanu u sefu.

“Ti bi zakopao i vlastitu djecu kad bi mislio da će ti to popraviti zemlju”, gunđa

njegova supruga. Ona ga ne razumije. Ponekad ga promatra začuđenim
pogledom. On voli čučati u vrtu, mrveći zemlju među 135

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

prstima i udišući njen miris. Za njega nema mirisnije slastice; rado bije pojeo.

“Ljubavi, možda bi trebao posjetiti liječnika”, govori mu supruga.

Govorit će ona drukčije kad vidi kolike će novce zaraditi. Šezdeset tisuća forinti
za šest mjeseci, toliko je zaradio jedan čovjek na drugom kraju grada. To je
šezdeset puta više od njegove godišnje plaće. Vidjet ćemo što će ona onda reći.
A taj čovjek ima još manji vrt.

Claes je već iskopao i pospremio većinu svojih lukovica, svoje mirakule,

smaragde i svoju glavnu robu gaude. Ove je godine postigao ogroman uspjeh
usavršivši nekoliko novih vrsta, kod kuće uzgojenih mutacija kojima još nije dao
ime. Jedna od njih na sebi ima plavoljubičastu mrlju, poput kapljice tinte koja se
topi u mlijeku. Skinuo je izdanke s njih, izvagao ih i spakirao u slamu. Zatim ih
je pohranio u sef i ostavio ih pod ključem da čekaju dan kada će im narasti
cijene. Njegovi admirali admiral van Enckhuysen i admiral van Eyck još su pod
zemljom. Sinoć je zario ruku duboko u zemlju i nježno obgrlio lukovicu prstima,
zadovoljno opipavajući kako se zadebljala. Osjetio je uzbuđenje kakvo, čini se,
osjeća nastran čovjek kad svojoj nedužnoj žrtvi ugura ruku ispod košulje da bi
mu pomilovao testise. Kad bi se mornara uhvatilo da to čini, utrpali bi ga u
vreću, zašili je i bacili u more. Kakva li će kazna stići one koji tako miluju svoje
admirale?

Možda bi trebao posjetiti liječnika. Zbog čega? On je samo zaljubljen čovjek.

Kako su prekrasno izgledali u cvatu, zavodljivo se njišući na vjetru u svojim
haljinama nježnih boja. Kako su veliki bili ti cvjetovi, nahranjeni i okrijepljeni
njegovim tajnim tonikom za snagu (mješavinom čađe i vlastite mokraće). Bili su
njegova najdraža djeca. Bili su njegova anđeoska družina, čije su ga nečujne
trublje pratile po čitav dan. Kako ih je volio, 136

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

neke doduše malo više, a neke malo manje, ovisno o njihovoj vrijednosti i zaradi
koju će mu donijeti. Na financijskoj ljestvici najbolje stoje oni crvenožuti
(gaude), zatim bijeloružičasti i konačno oni najsenzacionalniji od svih
bijelocrveni.

Semper augustus ime je koje se usudi tek prošaptati, kao što se šapuće u crkvi.
To je kralj svih kraljeva, najsvetiji od svih svetaca. Pet takvih lukovica drijema
pod zemljom u njegovom vrtu. Uzgojio ih je iz pet izdanaka koje je kupio prošle
godine. Nije si ih mogao priuštiti više od pet.

Iz njih je procvalo pet cvjetova: latica bijelih poput djevičanskog lica, žilica
smaragdnocrvenih poput krvi i čaški plavih poput ljetnog neba. Ni sam Salom on
ne bih ih mogao opisati niti o njima pjevati s većim žarom. O čuj me, moja lijepa
i oku ugodna gospo, što spavaš u zelenoj nam postelji. To je njegovih pet djeva,
od čije ljepote zastaje dah. Usne su tvoje ko’ grimizne niti... Kako si lijepa,
ljubavi moja; greške ni mrlje na tebi nema...Ti si mi otela srce.

Predivni su cvjetovi sad već uvenuli, od njih je ostalo tek par osušenih
blijedožutih dronjaka.

Njihova je ljepota sad pod zemljom u koju ćemo se svi jednog dana vratiti. Sutra
je veliki dan. Sutra će ih iskopati... uskrsnut će poput Krista nakon svog dugog
sna, a njihovo će ga uskrsnuće učiniti bogatašem.

Claes spava. Sanja kako se zemlja otvara. Iz nje ustaju vojnici, noseći blistava
koplja. Promeškolji se, sudari sa suprugom, pa opet utone u san.

Sanja uljeza. Nekog velikog crnog psa. Žuri ulicama, ogromnim se koracima
neopaženo prikradajući svom plijenu... lako preskoči zid, pa se bešumno spusti u
vrt. Pogleda naokolo i iskesi svoje oštre pasje zube.

Zatim uskoči u gredicu tulipana i počne pohlepno kopati. Iskopava sićušne ruke i
sićušne noge, rastrgane udove Claesove jadne dječice.

137

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Odjednom se oglasi zvonce. Claes se trgne iz sna i potpuno budan iskoči iz

kreveta. Silovito gurnuvši prozorsko krilo, otvori ga i poviče:

“Tko je to dolje?” Iz vrta se začuje još mnogo zvona. Ugleda nekakvu tamnu
siluetu kako se miče obasjana mjesečinom. U sljedećem trenutku već je i sam u
vrtu, zapinje za vlastite žice i pokreće vlastita zvona. Ona se oglase luđačkom
zvonjavom, pozivajući grješnike na zasluženu kaznu.

Claes prouči zemlju. Pod svjetlom mjesečine ugleda otisak stopala. Ali sve je na
svom mjestu. Ovaj je grešnik uspio pobjeći. Ali zvonjava njegovih alarmnih
zvona spasila je Claesov život.

138

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

33

SOPHIJA

Sve što ove budale žele su lukovice tulipana.

Petrus Hondius, Ode Moufe-Schansu, 1621.

Na vratima se začuje kucanje. Otvorivši ih, Sophija ugleda Gerrita, Janova

slugu, s pismom u rukama.

“Što se dogodilo?” Obuzme me nekakav loš predosjećaj. “Zar ga je zadesilo

kakvo zlo?”

“Nije, gospođo.” Gerrit je usporen čovjek, flegmatik, lica tupavog i nezgrapnog

kao da je premazano kitom. Rođenje u močvarama Markena, gdje se seljaci u
vječnom velu magle vuku s noge na nogu. Ništa od onoga što se događa u
posljednje vrijeme nije pobudilo njegovu znatiželju. Na tome sam mu zahvalna.

Dam mu par novčića za trud. On ode, a ja na brzinu raskidam omotnicu, dan se

sigurno prepao. Odustaje, neće provesti naš plan do kraja.

Uništi ovo pismo čim ga pročitaš. Prevarila sam se. Jan me obavještava o svojoj
sinoćnjoj neuspjeloj krađi. Vidite li? Još je jedan zločin dodan na našu listu
grijeha. Ali nije uspio ukrasti ono po što je došao.

Vlasnik se probudio i prekinuo ga. Na svu sreću, Jan je uspio pobjeći bez da ga
ovaj vidi. Morat ćemo kupiti lukovice.

Ovo je samo mali zastoj u našem planu, ali uspjet ćemo. Morat ću skupiti nešto
novca da pomognem Janu u kupnji. Morat ćemo kupiti velik 139

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

broj lukovica, da proširimo ulaganja i pokrijemo neminovne gubitke.

Popnem se na kat i otvorim svoju kutiju za nakit. Biserne naušnice, moja biserna
ogrlica, narukvica i privjesak od safira. Nema toga baš mnogo.

Iako je velikodušan prema mojoj obitelji i na mnoge načine darežljiv i prema

meni, Cornelis je što se tiče nakita veoma štedljiv. Drago ga kamenje ne zanima.
Radije troši novac na slike, raznorazne ukrase za svoj dom te na otmjenu odjeću
za nas dvoje. Pogotovo za sebe samog. Izrazito je izbirljiv u tom pogledu i voli
si priuštiti ono najbolje. Kad sam prvi put došla u ovu kuću, u čudu sam
prebrojavala sve te silne komade odjeće natrpane u ormar: trideset pari gaća,
sedamdeset košulja, četrdeset pari nabranih manžeta, trideset nabranih ovratnika,
devedeset rupčića. Ormar gotovo da počinje pucati pod silnim teretom. Prošlog
smo tjedna morali pozvati kovača da popravi šarke na vratima.

Izaberem par komada nakita i stavim ih na krevet. Ne smijem založiti sve što
imam Cornelis bi primijetio ali ovoliko mogu neopaženo iznijeti iz kuće.

Marija uđe u sobu. I ona je, naravno, upućena u naš plan. I mora biti, jer se sve
vrti oko nje. Pristala je na sve, ali još uvijek se doima pomalo šokirana.

Ispričam joj o Janovom pokušaju krađe. Ona zuri u nekoliko komada nakita
posloženih na pokrivaču. Izgledaju jadno, kao par sićušnih ubijenih ptičica
nakon lošeg dana u lovu.

“Strah me je”, prozbori ona.

Ne mogu vjerovati da su to njene riječi. Ona je glas razuma, njeni su prijedlozi

uvijek praktični. Pravim se da je ne razumijem. “Skupit ćemo dovoljno novaca,
ne brini”, kažem joj.” Nabavit ćemo lukovice i na njima ćemo zaraditi još
mnogo više.”

140

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Nije me toga strah.”

Noć je. Iziđem u dvorište. Cvjetovi me ispunjava hrabrošću. Ja im je uzvraćam,

znajući da će njihovim životi ma prikovanim za tlo uskoro doći kraj. Unatoč
svojoj ljepoti, cvijeće ne ćuti svijet oko sebe. Malo ono mari za to što čovjek
kroz njegov kratak cvat spoznaje uzaludnost svih svojih nastojanja.

Zastanem, udišući njihov slatki miris. Ima nešto čisto i plemenito u ljubavi
prema cvijeću, ona je izraz istinskog poštovanja, neokaljanog pohlepom.
Iznimka tome su tulipani. Kad pomislim na njih, u meni se budi požuda,
obuzima me sramotan val vrućine. Pomislim: dogodine ću posaditi tulipane u
ovu usku lijehu. Zatim shvatim da dogodine ne postoji.

Koračam gore-dolje po dvorištu, poput osuđenika na smrt koji čeka izvršenje

presude. U tami osjetim kako mi nešto pod nogom kvrcne. Dok su me pripremali
za brak netko mi je rekao poslovicu o pužu: To je dobra domaćica, jer svoju
kuću uvijek nosi sa sobom.

Pa, ovaj je puž gotov. A i kuća skupa s domaćicom.

141
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

34

JAN

PIETER. Veoma si mi drag. Zbog toga ti i želim predložiti ovu izuzetno

povoljnu transakciju. Ja od toga nemam nikakve koristit, već ti samo nudim
prijateljski savjet HANS: Slušam te, prijatelju. Samo reci.

PIETER. Imam lukovicu tulipana pod imenom “Harlekin”. To je izuzetno lijepa

vrsta i vrlo tražena na tržištu.

HANS: Ali ja nemam pojma o cvijeću. Nikad se u životu nisam njime bavio.
Čak nemam ni vrt.

PIETER: Krivo si me shvatio. Molim te, pažljivo me poslušaj i nemoj me

prekidati jer, tko zna, možda ti baš danas na vrata kuca veliko bogatstvo. Mogu li
nastaviti?

HANS: Da, da, naravno.

PIETER: Dakle, lukovica “Harlekina” vrijedi stotinu funti, možda čak i više. U
ime našeg iskrenog prijateljstva, koje sam već spomenuo, spreman sam ti je dati
za pedeset forinti. Još danas, bez ikakvog truda, na njoj možeš zaraditi priličnu
svotu.

HANS: To je zaista sjajna ponuda. Takvo mi se što nije nikad u životu dogodilo.
Ali, reci mi, molim te, što da kasnije učinim s tim

“Harlekinom”? Pa neću ga valjda prodavati na sred ulice.

PIETER. Odat ću ti cijelu tajnu. Ali dobro zapamti što ti je činiti. Zašto se
vrpoljiš? Je li sve u redu?

PIANS: Slušam te. ne boj se. Samo mi se malo vrti u glavi.

PIETER. Učini točno kako ti kažem. Pođi do gostionice Kod lava.

Upitaj krčmara gdje se sastaju trgovci tulipanima. Uđi u sobu koju ti pokaže.
Tada će netko promuklim glasom (ne daj da te on zastraši) 142

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

reći: “Stranac je u sobi. “ Na to ti počni kokodakati poput kokoši. Od tog ćeš

trena postati dijelom zajednice trgovaca.

Suvremena drama, citat iz Z. Herbertovog djela Ukroćena mrtva priroda

Prošlo je tjedan dana i Jan u svom ateljeu pokušava sklopiti posao s čovjekom
kojeg je kanio opljačkati. Nije mu svejedno stajati tako pred njim usred bijela
dana, ali siguran je da ga ovaj ne može prepoznati. To je jedini uzgajivač za
kojeg je Jan čuo, a njegovo mu je ime dao jedan od gostiju u krčmi Kokot, koji
mu je rekao da Claes van Hooghelande posjeduje pozamašnu zalihu lukovica.
koje izuzetno strogo čuva. U to se Jan u međuvremenu nažalost uvjerio i sam.

Uzgajivač se uzvrpolji. Doima se nemiran, kao da se jedva čeka vratiti kući.

Rekao je Janu da su sve njegove lukovice sad već iskopane iz zemlje i
spremljene pod ključ. Na te su mu riječi oči zablistale luđačkim sjajem.

“Imam i pet Semper augustusa”, reče uzbuđenim glasom. “Ali to je ipak malo
preskupo za vas.”

Problem je u tome što su čak i one lukovice koje je ponio sa sobom za Jana
preskupe. Uzeo je novac koji je Sophija dobila za založeni nakit, skupio svu
svoju ušteđevinu i nešto posudio od Mattheusa, ali sve to još uvijek nije
dovoljno. U ovoj fazi mora kupovati u velikim količinama.

Naručio je čitavu vrećicu gauda crvenožutih, najjeftinijih od te vrste i još toliko

nekih admirala čije ime baš i nije zapamtio. Čitav sam život potratio kao
poreznik. šalio se Claes, a sad sam se pridružio mornarici. Samo ako sad bude
kupovao u velikim količinama, Jan će uspjeti zgrnuti bogatstvo o kojem mu
doslovno ovisi život.

“Uzmite neku sliku.” Zgrabi Claesa za ruku i gotovo ga odvuče prema platnima.
“Eto, uzmite Uskrsnuće Lazarovo. Ono vrijedi trideset forinti.”
143

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Zatim stade izvlačiti platna i ploče, naslanjajući ih na zid. Jacob, koji upravo
miješa boje, u čudu se zagleda u njega.

“Uzmite Abrahamovu žrtvu, ili ovaj Pejzaž s kravama. “Ali, gospodine...” zausti
Jacob.

“Ušuti!” zareži Jan. ”Uzmite Ženu uhvaćenu u preljubu.” Claes van

Hooghelande u nedoumici se počeše po glavi. “A što je s onom mrtvom
prirodom u kutu? S tim cvijećem?” Prstom pokaže drvenu ploču, naslonjenu na
zid u kutu sobe. “Da, da pogledajte baš tu između svjetiljke i ruže vidite li taj
tulipan između njih? To je general svih generala.”

“Zar stvarno?”

“Vi slikari, kakve ste vi neznalice.”

“Mi samo slikamo ono što vidimo.”

“Ma nemojte? A kad ste vi to vidjeli da sunovrati i ljiljani cvatu zajedno? To je

nemoguće.”

“Nije nemoguće kad ih ja naslikam. Sada se Jan počne komešati.

“Kako je divan taj tulipan, prava pjesma od cvijeta”, reče Claes.

“Savršeno ste ga prenijeli na sliku, kao da je živ, a i ta kapljica rose...”

“Hvala Vam, ali...”

“Čudno je to, zar ne? Kako je cvijeće prolazno, a slike traju vječno.”

Claesov glas zadrhti od siline osjećaja. A ipak jedna lukovica tog tulipana ima tri
puta veću vrijednost, novčanu naravno, nego vaša slika. Pa sad vi recite.” Malo
se pribravši, žustro progovori: “Dodajte i tu sliku i riješili smo stvar.”
Jacob uzdahne, ali ga Jan niti ne pogleda.

Izgledaju poput običnih vrećica luka. Ali za taj je luk Jan dao onoliko koliko,
ako ima sreće, zaradi za čitavu godinu dana. Kako su samo neugledne. A ipak su
vrjednije nego dragulji, slike ili zlato. U tim je 144

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

lukovicama, koje su rasle i hranile se suncem i kišom, pohranjena njegova

budućnost.

Jan je previše nemiran da bi slikao. Tako bi volio porazgovarati sa Sophijom.

Očajnički mu nedostaje, tako mu je blizu, a opet tako daleko, zaključana u onom
zatvoru, u kojem sve odjekuje prazninom. Htio bi joj ispričati o Claesu, o
luđačkom pogledu u njegovim očima i onim prevelikim hlačama koje je stalno
potezao da mu ne spadnu. Žudi za tim da joj ispriča sve što mu se mota po glavi,
sve one riječi koje pomno pohranjuje do njihovog sljedećeg susreta. Misli li i
ona sada na njega? Što li radi šije li ili možda gleda kroz prozor, dok joj sunce
obasjava onaj predivni kvrgavi nos? Čežnja za njom toliko je snažna da od nje
gotovo ludi. Još samo par mjeseci i bit ćemo zauvijek zajedno, govori sam sebi.

Prolazi pokraj njene kuće, ali izgleda da tamo nema ni žive duše, nitko se ne vidi
na prozorima. Možda je otišla u kupovinu. Nastavi šetnju do tržnice, ali već je
kasno i trgovci prazne svoje štandove. Današnji je dan bio tako čudan da je
izgubio pojam o vremenu.

Kočijaši odmaraju pored svojih konja, čekajući putnike. Kad stigne mušterija,
oni bacaju kocku da odluče tko će je povesti. Jan pomisli: Kako se nehajni i
ravnodušni doimamo, a u dubini duše svi smo kockari. Svi smo mi opčinjeni. A
moja je opčinjenost najgora. Ja sam najveći kockar od svih.

Te večeri Jan sanja da su ljudi tulipani. Iz naboranih ovratnika umjesto vratova

vire stabljike, a na njima raznobojne glave. Glave klimaju, a stabljike se savijaju
čas na ovu, čas na onu stranu u savršenom skladu s ostalima. Posve se prirodnim
čini to što je Amsterdam naseljen cvijećem.

On je na gradskom trgu i doziva Sophiju. Ona mu priđe, klimajući glavom. To je

sigurno ona: prepoznaje njenu ljubičastu haljinu. On je 145
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

pozove da pođe s njim preko mora. Ona počne još silovitije klimati glavom.

Latice joj počeše otpadati, otkrivajući samo golu stabljiku.

Janov prijatelj Mattheus poznaje nekog potkupljivog doktora. Ime mu je Sorgh.

Obavio je pobačaj jednoj sluškinji kojoj je Mattheus napravio dijete, a ovaj mu
je platio slikom koja se zvala Seoska pijanka.

A zbog čega ti treba?” upita Mattheus, pogledavši ga ispod oka. “Zar si kakvoj
droljici napravio dijete? Kad ćeš više prestati odvlačiti u krevet sve što ti dođe
pod ruku? Već ti je vrijeme da se smiriš uz kakvu pristojnu djevojku. Gerrit ti
baš i nije neka supruga. Krivog je oblika, kao prvo.”

Jan zakaže sastanak s doktorom u ljekarni blizu luke. Ali ta se ideja pokaže kao
potpuni promašaj. Liječnici inače mrze ljekarnike jer im ovi preotimaju posao.
Pripadaju istoj branši i često se znaju izdavati za liječnike te, sjedeći ispod svojih
prepariranih krokodila, davati nerazumljive savjete. Čak nose i iste odore, crne
halje i kapute, i šiljaste šešire.

Zašto ste htjeli da se nađemo ovdje?” zareži doktor Sorgh čim se ugledaše.

Jan je mislio da je ljekarna baš prigodno mjesto za takav susret.

Doktor izjuri vani i oni sjednu u obližnju krčmu.

“I? Što vam treba?”

Prije par godina ste obavili nešto, jednu uslugu, za mog prijatelja.

Obje su strane bile zadovoljne pa mi vas je on preporučio kao čovjeka od

povjerenja.”

Doktor Sorgh ima crvenkastu kosu i lice usko kao u lisice. Jan mu mora
vjerovati. Taj čovjek u svojim rukama drži tri života četiri, ako se broji i bebin.
U ovom je trenutku Jan već zaštitnički raspoložen prema 146
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Mariji, jer je ona najranjivija od svih. Osjeća se odgovornim za nju, gotovo kao
da je sam otac njezinog djeteta.

“Želim da porodite jednu ženu. Njeno je zdravlje i sigurnost od izuzetne

važnosti...”

“Zar mislite da sam nesposoban?”

“Ne!” Kako je taj čovjek osjetljiv! “Ni govora, ali uz cijeli su slučaj vezane
neobične okolnosti. Kao prvo, tajnost.” Jan zastane. Morat će se povjeriti ovom
čovjeku, mora mu ispričati cijelu priču, inače će njihov plan pro pasti. Zalije grlo
gutljajem piva, pa započne. Pričajući strancu sve detalje njihovog plana i
slušajući vlastiti glas, Jan se uznemiri. Čitav se taj pothvat čini potpuno ludim i
nemogućim.

Zavlada tišina. Doktor Sorgh ne skida pogled sa svog piva. Jan promotri
liječnikove ruke i njegove duge, bijele prste, koji miluju rub vrča.

Pokuša ne misliti na to, gdje su sve ti prsti bili.

“Opasnost”, progovori doktor Sorgh naposljetku. “Opasnost je ogromna.”

“Ali prisiljeni smo joj se izložiti, kolika god bila. Moramo riskirati, zar ne
shvaćate?”

“Rizik je velik za sluškinju, a i za vašu prijateljicu.” Doktor ga pogleda. “Mora

da veoma volite tu ženu.”

Jan klimne glavom.

Sasvim neočekivano, doktor uzdahne i reče: “Vi ste sretan čovjek.”

Opet nekoliko trenutaka tišine. Doktor i dalje miluje vrč svojim tankim i finim
prstima. Rano je poslijepodne. U krčmi nema nikoga osim tri mlada mornara, tri
pristala mlada momka koja sjede za stolom i kartaju.
147

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Doktor Sorgh ih promotri. “I ja sam jednom nekoga volio”, reče. “Ali

kukavičluk... odrekao sam je se zbog vlastitog kukavičluka. Nisam se imao
hrabrosti suočiti s javnom osudom... niti se odreći liječničkih primanja.

Previše sam toga mogao Izgubiti. A proveo sam čitav život žaleći što sam
izgubio ono najvažnije.” Podigne vrč piva, ali mu ruka zadrhti, pa ga opet spusti
na stol. ‘‘Biti hrabar...”

Glas mu polako utihne. Jan se zagleda u pod. Na njemu ugleda odlomljenu dršku
lule i praznu ljušturu ostrige. Izgledaju kao ilustracije u knjizi simbola. Jan
pomisli: da je ovo ispred mene slika, razumio bih što mi pokušava reći.

“Zbog toga i nastojim pomoći ljudima”, reče doktor.

Čitav je život jedan veliki rizik. Ja sam liječnik, pa to najbolje znam.

Ali neki ljudi odluče u životu ploviti punim jedrima, i to su ljudi kakve volim.
Divim im se zbog toga, jer sam nisam imao hrabrosti to učiniti.”

Jana duboko ganu te riječi. Čak mu se počinje i sviđati taj prgavi, osjećajni
čovjek. Zatim pogleda njegove drhtave ruke i zapita se: Je lije on uopće u stanju
to izvesti?

Doktor, kao da mu čita misli, progovori: “Ne bojte se, bit će u sigurnim rukama.”

“Tko?”

“Njih dvije.” Malko se pribravši i trgnuvši iz razmišljanja, doktor nastavi: “A sad

nam još preostaje pitanje novca.”

Objasni Janu svoje uvjete. Dio novca želi unaprijed, nešto za sebe, a nešto za
usluge babice, koju će osigurati sam. Bit će to žena u koju ima neograničeno
povjerenje.
Jan izbroji novac i pruži doktoru traženu svotu, nehajno sliježući ramenima. To
je ipak samo novac, samo nekoliko lukovica. Ali ispod te 148

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

hinjene bezbrižnosti, Jan je ipak silno uzbuđen. Tulipanska manija obuzela je i

njega. A kakva lije to samo ljubavnica! Koketira s drugim muškarcima,
pokušavajući ih zavesti. Na kraju, baš kad on pomisli da bije mogao izgubiti, ona
se ipak poda njemu. Rado se prepušta njegovim dodirima, a tijelo mu svaki put
preplavi osjećaj neviđenog užitka. Nakratko je zadovoljen. Ali ubrzo se u njemu
opet budi glad i ta glad je neutaživa.

Takva je to ljubavnica. Tko bi joj mogao odoljeti?

Još prije mjesec dana, u srpnju, Janje bio nevin. Svi su ulagači za njega bili ljudi
u kapuljačama, sve ih je smatrao luđacima. Sad im se pridružio i već je
utrostručio uloženi novac. Njegovi su ga admirali poveli u bitku iz koje se vratio
s ogromnim plijenom. Jer njihova je cijena iznenada vrtoglavo porasla, pa sad
ima dovoljno novaca da odmah plati doktora i uloži u nove lukovice. Za slikanje
gotovo i nema vremena.

Svakoga dana iznova obilazi krčme u kojima njegovi novi prijatelji, jednako
očarani lukovicama tulipana kao i on, grozničavo kupuju i prodaju obavijeni
velom duhanskog dima.

“Potrebno mi je još samo vaše jamstvo za konačnu svotu”, progovori liječnik.

Čuvši koliko traži, Jan u čudu razrogači oči.

“Morate uzeti u obzir sve rizike i opasnost kojoj se i sam izlažem”, objasni
Sorgh.

Na trenutak sam stvarno povjerovao da je ovaj čovjek osjećajan, pomisli Jan.

Izvadi komad papira pa stade pisati: Ja, Jan van Loos, čvrsto obećavam... i ispiše
svotu svojim velikim, nespretnim rukopisom. Koliko nula! Crta ih s ponosom
stručnjaka, savršeno su okrugle. Njegov se majstor školovao u Rimu, gdje ga je
renesansna poduka naučila takvim stvarima. Nule su mu okrugle poput punog
mjeseca na Noćnom morskom 149
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

krajoliku. Okrugle su poput balončića od sapunice što ih puše dijete na nekoj

Halsovoj slici, koja bi nam trebala govoriti o uzaludnosti i prolaznosti života.

Doktor Sorgh presavije novčanicu i spremi je u džep. Zatim pružiše jedan

drugom ruke. Cijeli je život kocka, obična igra na sreću, pomisli Jan.

Naposljetku, i njegovo je rođenje bilo kocka, tek puki slučaj. Da su mu roditelji

kojim slučajem vodili ljubav večer prije ili večer kasnije, začeli bi neko sasvim
drugo dijete. Puka je sreća i to što je upoznao Sophiju, ljubav svog života.

Skupit će novac. On se zna kockati s gospođom. Srećom, naučio je njenu igru. I

kada bude morao odigrati posljednji potez, prihvatiti onaj konačni rizik, opet će
pobijediti. Siguran je u to. Jer sreća je dosad bila na njegovoj strani.

150

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

35

JESEN

Dok psi zavijaju, zec je već u šumi.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Jesenske oluje haraju zemljom. Kiše pljušte 1 u bujicama se slijevaju selima i

gradovima. Orkanski vjetrovi čupaju stabla iz tla, nabujale rijeke ruše nasipe i
poplavljuju polja. Ogromna prostranstva leže pod vodom, vraćena elementu iz
kojeg su potekla. Brodovi se potapaju, a valovi odnose njihove olupine i prezirno
ih bacaju na plaže, kao da Bog baca prazne ljuske oraha. Cornelisovi se brodovi
vraćaju, ali najveća lađa u Archangel-Muscovyjevoj floti, natovarena teretom
sobolovog krzna, ambre, kitovog ulja i željeza, bez traga nestaje na dnu oceana.
Crkvena zvona zvone za duše utopljenika.
U Amsterdamu vjetar na ulice baca kape dimnjaka i odnosi odjeću sa sušila.
Neki je građevinar srušen sa skele još nedovršene otmjene zgrade u
Keisergrachtu, postavši mučenikom bogataške oholosti. Šetnje uz kanal postale
su nesigurne, vjetar lako svladava ljude i baca ih u vodu. Mnoga mrtva tijela
izranjaju na površinu, mnoge žrtve pijanog očaja koje su odlučile po zadnji put
utopiti tugu, nakon što ih je uništila tulipanska groznica.

A onda sredinom listopada kiša prestane. Grad prekrije veo magle.

Zvukovi postanu prigušeni, a zgrade nevidljive. Ljudi više ne primjećuju 151

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

gdje završavaju ulice a počinje voda. Slijepo posrću i padaju u kanale, pa danima
plutaju neopaženi, dok se magla ne raziđe.

Noći su jezivo mirne. Magla se širi s vode. Ljudske se figure mogu neopaženo
šuljati uličicama, jer je magla toliko gusta da se gotovo ne vidi prst pred nosom.
Amsterdam postaje grad duhova, grad zločina iza kojih ne ostaje trag, jer oni što
ih počine nestaju pod velom maglovite noći.

152

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

36

SOPHIJA

Budala se brzo rastaje s novcem.

Poslovica o tulipanskom ludilu u Visscherovom djelu Sinnepoppen, 1614.

Pomolim se u znak zahvalnosti. Ovu je maglu poslao sam Bog da nas zaštiti.
Sada se mogu kretati ulicama bez straha da će me netko zamijetiti.

Sablasne figure izranjaju iz magle, prođu i već ih u sljedećem trenutku nema. Svi
hodaju pognutih glava, pazeći kuda staju. Svi smo umotani u čahure.

Jan i ja smo postali odvažniji. Moja soba gleda na ulicu. Cornelis, u sobi preko
puta, spava tvrdim snom. Skoro svake večeri Jan baca kamenčić u moj prozor, a
ja silazim dolje i otvaram mu vrata. Bilo bi previše opasno da ga odvedem u svoj
krevet. Uostalom, vođenje ljubavi i nije ono što nas u posljednje vrijeme najviše
zanima. Stisnemo se jedno uz drugo na klupici pored kamina, pa šapućemo o
novoj strasti, čiji smo robovi postali.

Zapisala sam svote na komadić papira. Pružim ga Janu, zadrhti mu u ruci.

Već smo se bezbroj puta kockali i dobili. Janje sad postao jedan od velikih.

Trguje samo s najboljim vrstama, uglavnom onim bijelima, i kladi se 11a

njihovu budućnost. On i ja govorimo jezikom stručnjaka. Već duže vrijeme
nismo ni vidjeli lukovice. One su postale apstrakcija. Kupujemo lukovice koje
nikad nismo vidjeli i koje još nismo platili, stavljamo novac na nove 153

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

vrste, kladeći se da će im cijene vrtoglavo porasti, trgujemo bez prestanka.

Ima slučajeva kad se lukovica u jednom danu kupi i proda po deset puta, bez da
je itko vidi ili uzme u ruku. Nadvijeni nad papirom, Jan i ja proučavamo te
zasljepljujuće, olovkom ispisane svote. Od silnog mi uzbuđenja opet počne curiti
krv iz nosa, kapajući po papiru.

Vođenje ljubavi nije jedina stvar koju smo zaboravili. Jan je već odavna prestao
slikati. Izjeden groznicom, dane provodi obilazeći četiri različite krčme i
šapatom izgovarajući tajne lozinke za ulazak u prostorije u kojima se odvija
trgovina. Ja ne idem s njim, jer je opasnost da me vidi netko poznat prevelika; ta
skoro se cijeli grad ovih dana preselio u krčme.

Jan da je ponude pomoću tanjura. Krčmom se uokolo dodaju okrugle drvene

ploče. Na njima su kredom napisane vrijednosti pojedinih lukovica.

Ljudi se cjenkaju, ponude se pišu i brišu, a svaka se uspješno obavljena trgovina

proslavlja čašom vina. Jan posuđuje novac od prijatelja da bi mogao financirati
daljnja ulaganja, a za tjedan im dana vraća dvostruko.

Prava čarolija! Sreća i Bog nam se smiješi, i on je na našoj strani.

Obrišem svoju krv s papira, ostavljajući na njemu smećkastu mrlju.

Kroz posljednjih se nekoliko tjedana Marija promijenila. Narasla je, naravno, i

udebljala se poput lukovice tulipana hranjene najboljim gnojivom. Neku je
večer, za objedom, Cornelis prokomentirao: “Vidiš li kolika je ta djevojka
postala? Ako tako nastavi, pojest će i nas i kuću.”

"Uvijek je imala dobar apetit”, odgovorila sam kratko.

Drukčije se i kreće. Ljulja se lijevo-desno poput broda koji plovi punim jedrima.
Od svakog se, pa čak i najmanjeg napora zadiše. Već mjesecima umjesto nje
obavljam sve teže dužnosti, čistim kuću i perem podove. Ni pod koju cijenu ne
smije izgubiti to dijete. Ali i ja sam zadihana od umora. Nikada u životu nisam
tako naporno radila. Naša zamjena 154

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

uloga, u kojoj sam ja postala sluškinja, a ona gospodarica koja obavlja samo
najlakše dužnosti, nije ostala samo na kućanskim poslovima.

“Baš je to smiješno, zar ne?” reče jednog dana. “Vi ste, kad bi se iskradali iz
kuće, oblačili moju odjeću, a ja sam se nekad kriomice oblačila u vašu.” Prizna
mi da bi znala navući moju plavu jaknu, ukrašenu krznom, i tako obučena
paradirati ispred ogledala. Zamijenile smo i ruke. Moje su se pretvorile u ruke
sluškinje i postale suhe i ispucane. “Istrljajte ih guščjom masti”, reče Marija,
smijući se.” Onda ćete postati prava dama.

Njezine su ruke mekane poput gospodskih.

I kuća se promijenila. Upoznala sam svaki njen kutak i to tako dobro da me bole
leđa. Znam svaku pločicu koja krasi donje rubove zidova, svako zaigrano dijete
nacrtano na njima; poznajem svaki centimetar mramornih podova, koji kao da se
protežu u nedogled. Po tko zna koji put poliram široke podne daske. Ribam i
brišem zasukanih rukava, pa se s mukom i uz uzdah umora podižem na noge.
Ispupčeni zidovi kožne sobe brzo hvataju prašinu, a leđa mi presijeca oštra bol
dok stojim na stolici i pokušavam metlom dohvatiti njihove gornje rubove. Dolje
u kuhinji mokrom krpom ribam ciglom popločane podove. Prije se kuća
sastojala od soba u kojima sam dokono sjedila na stolicama, preko čijih sam
podova samo prelazila i čije sam prozore otvarala kad bih željela pogledati na
ulicu. Bila je to samo oslikana pozadina mog života. Sad sam upoznala svaku
napuklu ciglu, svaki čvor drvenog pokućstva. Kad bih barem mogla zaposliti još
nekoga.

Ali to, naravno, nije moguće. Bilo bi preopasno imati stranca u kući u ovoj
ključnoj fazi našeg plana, pa sam se zato suprotstavila svom suprugu, kad je
predložio da nekoga uzmemo.

155

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

U posljednjem sam mjesecu trudnoće, pa oko struka nosim poveći jastuk.

Gospođa Molenaer, naša prva susjeda. posudila mi je nekoliko svojih trudničkih
haljina.

Marija je jednostavno u njih ušila umetke. Teško se saginjem, a ne znam kako to

pravim trudnicama polazi za rukom. Stalno sam u napasti da skinem jastuk sa
struka, ali se suzdržavam, jer što bi se dogodilo kad bi Cornelis iznenada banuo
u kuću? Postao je nevjerojatno brižan, pa svako malo navraća tokom radnog
vremena, kako bi provjerio da me možda nisu iznenada uhvatili trudovi.

Doktor Sorgh je bio u posjeti. Na gornjem je katu potajno pregledao Mariju i

ustanovio da je sve u redu. Nakon što je oprao ruke, sišao je dolje i obavijestio
Cornelisa da sam zdrava kao drijen. Njegovo me usko lice podsjeća na hrta.
Nikada nisam imala povjerenja u ljude crvene kose. Ali moram priznati da je
savršeno odglumio našu igru. Na odlasku mi je prišapnuo: “Vaš je prijatelj u
pravu. Vi ste odvažna i izuzetna žena.”

Marija mi je rekla da su mu ruke mirisale po ljubičicama.

Marija se promijenila na još jedan način. U posljednjih se nekoliko tjedana sve

više povukla u sebe. Često sjedi sama pred dogorjelom vatrom na ognjištu.
Satima sjedi pored velikog prozora u predsoblju, pa ostaje tamo sve dok se ne
smrkne, kao da iščekuje nekog gosta koji nikako ne stiže. Što je najgore od
svega, udaljila se i od mene. Naša je nekadašnja sestrinska bliskost nestala.

“Vi i vaše svote!” reče mi jednog dana. “Mislite samo na novac. A što je sa
mnom?”

“Ali sve ovo i činim za tebe! I ti ćeš imati jednaku korist kao i ja.

Uskoro će sve biti gotovo i bit ćemo slobodne.”

Lako je vama govoriti”, plane ona. “Promijenili ste se, Sophija.”

156

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Više me ne zove gospođo ili gospođice, sad sam samo Sophija. Ali to mi ne
smeta. Znam da je razlog njenog bijesa samo strah. Uskoro je čeka porod. Još
malo pa će krenuti na putovanje najopasnijim vodama putovanje na kojem mora
preživjeti sama, jer je nitko neće moći pratiti.

Jučer je Jan zaradio šezdeset pet forinti. Šezdeset pet forinti. Kovač koji nanije
popravio ormar toliko plaća za godišnju stanarinu; sjećam se da je gunđao nešto
o tome.

“Ulažite u tulipane”, predložih mu. “To je laka zarada.”

“Ne govori se za ludu Tko visoko leti, nisko pada, odvrati on. “Sve su to budale,
zapamtite što vam govorim.” Ma što zna taj stari pijanac.

Jan i ja smo se dogovorili naći na starom mjestu, pored fontane.

Smršavio je, obrazi su mu upali. Njegova je nekoć blistava kovrčava kosa

izgubila sjaj. Ne dočekuje me s pozdravom; s čudnom iskrom u očima, zgrabi
me za zapešće.

“Reci mi da to učinimo! Imaš li dovoljno hrabrosti?” Stisne me još snažnije.”

Sreća je bila na našoj strani svih ovih tjedana. Reci mi da bismo sad trebali
staviti sve na jednu kartu!”

Govori, naravno, o najvećem riziku: o ulogu najopasnijem od svih. O

kralju svih kraljeva, Semper augustusu. Claes van Hooghelande ima još samo
jednu lukovicu.

Morali bismo uložiti sve što smo dosad zaradili, svaki novčić, i još mnogo više.
Morali bismo se debelo zadužiti. Cijena mu je u posljednje vrijeme vrtoglavo
rasla i padala. Igra je to na sve ili ništa. Ali kad bismo uspjeli, mogli bismo
vratiti sve dugove nakon što se dijete rodi i biti osigurani za cijeli život, naš novi
zajednički život.

“Mislim da bismo trebali riskirati”, rekoh.

“Ljubavi moja, latice moja”, uzvrati on.

157

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Ostanemo sjediti u tišini, oboje zapanjeni svojom odlukom. Latice moja tako me
Jan ovih dana zove.

Beba bi mogla svaki tren doći na svijet. Na svu sreću Marijin trbuh nije velik,
tek maleno ispupčenje, spušteno prilično nisko. Za sve koji je pogledaju ona je
samo krupna djevojka, koja svoju nezgrapnu građu skriva ispod mnogih slojeva
debele zimske odjeće. U posljednje vrijeme rijetko izlazi iz kuće, a kada i odemo
na tržnicu, svi su pogledi uprti u mene, lađu širom razapetih jedara. Trudne žene
privlače pažnju.

Uostalom, Marija je obična sluškinja, a sluge se čak i u našoj prosvijećenoj

domovini promatra tek krajičkom oka.

Ali kad smo same, možemo se opustiti. Iako opuštanje bas i nije riječ kojom bi
opisala stanje izuzetne napetosti, u kojem se obje nalazimo.
Marijina je maternica za nas poprimila ogromnu važnost, njena je magnetska
privlačnost jača od sile kojom mjesec upravlja plimom i osekom. Odavno su
prošli dani bezbrižnosti kad mi je Marija hihoćući govorila: ‘Zar ne bi bilo
smiješno kad bi i Vi zatrudnjeli?’ Sada smo ušli u posljednju fazu i obje smo
smrtno ozbiljne.

Moja je soba pripremljena za dolazak djeteta. Naši su se susjedi pridružili da

nam pomognu. Iza pregrade kamina postavljenje drveni grijač za rublje. Naša"
nam je susjeda gospođa Molenaer posudila svoju kolijevku pletenu od vrbovih
šiba u obliku brodića. Moj je suprug već pripremio prostirku za porod. Na polici
spremne stoje zdjelica za kašu i žlica, koje bi mi trebale pomoći da izdržim
porod, a pored njih šalica za kuhano vino, koje ću popiti nakon sretnog događaja.
Jedan je susjed ponudio i svoju kočiju, te slugu koji bi otišao po moju majku kad
započnu trudovi, ali sam mu se zahvalila, objasnivši da je ona preslaba da bi 158

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

putovala. Zapravo,’ svojoj sam obitelji lagala o terminu rođenja. Oni očekuju da
će beba doći na svijet nekoliko tjedana kasnije.

Pravi se porod dakako neće odigrati u ovoj sobi. Kad je Cornelis na poslu ja i
Marija odlazimo na tavan. Ona se, sva zapuhana, teškom mukom uspinje uskim
stubama, koje jedva da su šire od ljestava, pa zastaje na pola puta da uhvati zrak.

Soba na tavanu malena je i mračna, a strop joj je ispresijecan masivnim gredama

od tamnog drva. Cornelis ovdje nije kročio godinama, tu nitko više ne dolazi.
Očistila sam sobu, metlom poskidala paučinu, a po podu rasula lavandu. Za
porod sam pripremila ležaj od običnog starog kreveta, na kojem je nekoć
vjerojatno spavao netko od služinčadi.

U kutu je na zid naslonjena moja slika Ljubavno pismo. Na slici ja, sama sa
svojim snovima, uhvaćena u trenutku odluke. Izgleda tako nevina i neiskusna, ta
naslikana ja. Moja je odluka odavno donesena. Sad gotovo ni ne prepoznajem to
ljupko djevičansko stvorenje na slici.

Marija sjedne na krevet, teško uzdišući. Bole je leđa. Ja sjednem pored nje i
lagano ih izmasiram.
“On je dobar doktor”, kažem joj. “A i babica je veoma iskusna. Kaže da je
uspješno porodila više od tisuću djece. Bit ćeš u sigurnim rukama.”

Odjednom Marija brižne u plač. “Hoću svog Willema", procijedi kroz suze.

“Oni će se dobro pobrinuti za tebe, draga.”

“Želim da on bude sa mnom."

“Ali on je otišao, i više se neće vratiti.”

“Hoću svog Willema!” poviče i udari u još jači plač. Lica oblivenog suzama i
slinom, isprekidano jecajući, progovori: “Kako me je mogao ostaviti baš sad?”

159

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“On niti ne zna što se događa. Otišao je, Marija, i moraš ga zaboraviti.” Svojim
joj rupčićem obrišem nos. “Još malo pa ćeš imati prekrasno dijete...”

“Ja hoću njega!”

Pokušam je primiti u naručje. Ali s te dvije ogromne izbočine između nas, to je

gotovo nemoguće. Stoga je, umjesto zagrljaja, pomilujem po kosi, po trbuhu.

Osjetim micanje ispod njene pregače. Dijete se rita. Udara tako snažno da mi
ruka poskoči na njenom trbuhu. Taj mališan lupa nevjerojatnom silinom.

“Prisloni ruku, popipaj ga”, rekoh. “I on želi izaći. A kad se to dogodi, svi ćemo
biti slobodni. On će nas osloboditi.”

160

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

37
JACOB

Šaljem ti ovu ljudsku figuru da ti pomogne u tvojim nastojanjima da postane š

slikar. . Služi se tom figurom, nemoj da samo leži negdje neupotrjebljena kao što
je bila ovdje, već marljivo crtaj, pogotovo one velike, žive skupine ljudi, zbog
kojih se Pieteru Molijnu toliko sviđao tvoj rad. Ako slikaš, slikaj suvremene
motive, prizore iz života, jer se njih najbrže može zgotoviti. Budi uporan i dovrši
svaku sliku koju si započeo; zbog njih će te, uz Božju pomoć, ljudi voljeti, kao
što su te voljeli u Haarlemu i Amsterdamu. . Prije svega služi Bogu, budi
skroman i pristojan prema svakom čovjeku i tako ćeš osigurati svoj uspjeh.
Prilažem još i odjeću, duge kistove, papir, kredu i sve predivne boje...

Pismo Gerardu Ter Borchu od njegovog oca, 1635.

Jacob je ambiciozan mladić. Zna da će daleko dogurati. Iako ima tek šesnaest,
već si je zacrtao planove za cijeli život. Planira da će do svoje dvadeset i pete
već biti priznat slikar i imati vlastiti atelje. Postat će stručnjak za portrete, jer tu u
Amsterdamu postoji neograničeni broj potencijalnih mušterija koje bi željele biti
ovjekovječene na platnu. Do njegove tridesete slavu će mu donijeti neka velika
narudžba, poput slike pripadnika policije, grupnog portreta nekog ceha ili slike
banketa Civilne straže. Ne samo da se takvi radovi plaćaju po zasebnom portretu
samo glave i ramena manje, a u punoj dužini nešto više već ta slika onda visi na
161

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

javnom mjestu i osigurava da se autorova slava širi i izvan granica domovine.

Uzor mu nije Jan, o kojem nema neko jasno mišljenje. Oni kojima se zaista divi
su Nicolaes Eliasz i Thomas de Keyser, uspješni portretisti na vrhuncu slave.
Oba rade po narudžbi, slikaju pouzdanom vještinom i svoje radove uvijek
isporučuju na vrijeme. Slikarstvo je ipak zanat kao i svaki drugi. Uspješni su
samo oni koji za novac daju najbolju moguću vrijednost.

Drugi mu je uzor Gern Dou, bivši učenik Rembrandta van Rijna. Koliko je on
drugačiji od svog ekscentričnog i temperamentnog majstora! Njegov osjećaj za
detalje i pažnja koju im poklanja ono su što Doua čini jednim od najtraženijih
slikanja. Kolekcionar Johan de Bye posjeduje dvadeset i sedam njegovih radova.
Švedski veleposlanik u Den Haagu placa tisuću forinti godišnje čak tisuću samo
za obećanje da će imati pravo prvog izbora za Douovo sljedeće djelo. Njegov je
stil ono čemu Jacob teži. Preciznost i red, a ne zbunjujuća svojevoljnost i
hirovitost, koju prepoznaje u radovima Rembrandta ili kićeni pokreti Kista,
kakvima se služi antwerpensko “čudo od djeteta”, eter Paul Rubens. Jacob voli
imati kontrolu nad svim e Slikarstvo je posao, a ne kocka. Jacob ne voli
neumjerenost i nema povjerenja u krajnosti. Ovo tulipansko ludilo koje je
zarobilo mnoge njegove sunarodnjake njega je ostavilo ravnodušnim. Prema
svemu tome osjeća samo prezir. Za razliku od svog učitelja, on nije sanjar. Jedini
užitak koji si dopušta je subotnja šetnja najprestižnijim stambenim četvrtima
Amsterdama, u kojima se podižu nove gospodske kuće. Dok prolazi tim ulicama,
mašta o tome koju će od tih palača kupiti kada jednog dana obogati. Kada za to
dođe vrijeme, kad postane priznat u svom poslu, naći će i sebi prikladnu
djevojku iz dobre obitelji i oženiti se njome. Ali za to je još uvijek rano.

162

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Jan Van Loos ga je razočarao na više načina. Kao prvo, atelje mu je uvijek u
neredu. Kad je Jacob prvi put došao tu, zatekao je pravi svinjac.

Kistovi su izgledali kao da su ih nagrizli štakori. Kad bi stigle mušterije, Jan ih

je dočekivao u staroj i bojom zaprljanoj odjeći, pa zar nisu zavrijedili barem
malo poštovanja? Pa onda još i onaj njegov stari rasklimani sluga, koji zna
banuti u svako doba dana i noći gdje li taj čovjek uopće spava?

Možda u jarku?

I što je najgore od svega, Jan očito vodi raskalašen život. Mattheus je bio u
pravu kad ga je na to upozorio. Sasvim je jasno da bludniči s onom udanom
ženom. Jacob to nije povjerio svojim roditeljima, iako svake večeri odlazi kući.
Oni bi bili užasnuti i sigurno bi mu zabranili da tamo odlazi.

Njegova je seksualna neumjerenost zasigurno razlog zbog kojeg je Jan

zanemario svoj rad. Gubitak spermija oduzima muškarcu snagu i oslabljuje mu
krv. A uza sve to još i cijeli taj posao s tulipanima.
Posljednjih dana Jan hoda naokolo još otrcaniji, zapuštene brade i s nekim
divljačkim pogledom u očima. Taj se čovjek nije ošišao već mjesecima. Gdje mu
je profesionalnost? Ima dana kad se niti ne približi svom slikarskom stalku.

Naravno, sve je to za Jacoba bilo ogromno razočaranje. Očekivao je da će se Jan

malo više potruditi da ga nečemu nauči. Ali u isto je vrijeme Jacob iz svega
izvukao i nekakvu korist. Ranije je očekivao da će u prvoj godini naukovanja
uglavnom obavljati prizemne zadatke poput vezivanja kistova, pričvršćivanja
platna na zatezače, oštrenja metalnih vrhova i pripremanja bijelih podloga na
drvenim pločama. Nadao se da će, ako bude imao sreće, dobiti i priliku da kopira
neke od majstorovih radova.

Ali Jana u posljednje vrijeme često nema kod kuće. Čak i kad je u ateljeu, misli
su mu uglavnom negdje drugdje. Kasni s isporukom 163

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

narudžbi, pa se počeo oslanjati na Jacoba da mu pomogne. U posljednjih je par

mjeseci Jacob skoro postao majstorov suradnik, a ne samo učenik.

Ovog je ljeta Jan započeo tri slike koje je namjeravao prodati na otvorenom
tržištu Krajolik s pastirima, Silovanje Europe i platno pod, po Jacobovom
mišljenju, veoma prigodnim nazivom Učinci neumjerenosti.

Počeo je slikati i portret po narudžbi jednog od uglednih službenika gradskog

suda. Ali kako nikako nema vremena za slikanje, naredio je Jacobu da dovrši sva
ta platna. Ne samo pozadine, ne samo odjeću već čitave slike.

A Jacob je tim zadatkom oduševljen. Zna da je njegov talent ravan talentu

njegovog majstora. To će ga, u kombinaciji s njegovom marljivošću i
usmjerenošću k cilju, u konačnici učiniti uspješnijim od Jana.

Ponekad Jacob čak misli kako bi on trebao davati sate slikanja svom majstoru.

I tada dođe grom iz vedra neba. Prvi je tjedan u studenom. Janu je ponuđen
važan posao: slikanje grupnog portreta članova uprave bolnice za gubavce. I on
ga je odbio.
“Zbog čega?” upita Jacob, držeći kist u rukama.

“Zato što moram otići.”

“Molim? Što ste rekli?”

Jan zastane. “Dugujem ti ispriku, Jacobe. Namjeravao sam ti reći.”

Umorno sjedne na krevet, pa nastavi: “Situacija je u posljednje vrijeme postala...

pa, zbrkana, moglo bi se reći. I morat ću otputovati, negdje preko mora.”

“Kada?”

“Za dva tjedna. Hitnim poslom.”

“I kad se vraćate?”

164

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Jan odmahne glavom. “Ne vraćam se. Odlazim zauvijek.” Podigne pogled prema
Jacobu, kao da ga gleda po prvi put. “Iskreno mi je žao.”

Tresući se od bijesa, Jacob odloži kist. “Ne možete to učiniti, gospodine.

Ugovorom ste se obavezali da ćete me poučavati dvije godine...”

“Kad bi znao cijelu situaciju..."

“Dali ste mi riječ!”

“... možda bi i razumio...”

“Moji Vam roditelji plaćaju pedeset forinti godišnje...

“Vratit ću im sav novac...”

“A što je s mojim ispitom? Što je s mojim članstvom u cehu?”

“Pronaći ću ti novog učitelja. Mattheus te može primiti, siguran sam da će
pronaći mjesta za tebe ja ću ga nagovoriti...”

“Vi... vi...”, uzrujano poviče Jan, tražeći pravu riječ. Nije navikao psovati. “Vi
bijednice jedan!”

Jan ustane i prisloni mu ruku na rame. “Jacobe, vjeruj mi. Stvar je izuzetno
važna.

“Važna je vama”, reče Jacob ljutito, odgurnuvši mu ruku sa svog ramena. U tom
se trenutku začuje kucanje na vratima. Jan ih otvori.

U sobu uđe neki dječak. Jacob na trenutak pomisli: sve je bila samo laž. Jan me
se želi riješiti kako bi uzeo nekog novog učenika. Previše sam talentiran u tome
je stvar i ljubomoran je da ću ga nadmašiti.

Ali Jacob nije u pravu. Dječak Janu uruči omotnicu.

Janje otvori i prouči njen sadržaj. Zatim ode do sefa i stane prebirati po svojim
papirima. Izvadi vrećicu s novcem i pruži je dječaku. “Ovo je polog. Reci mu da
ću mu ostatak platiti taj dan u redu je, sve je već dogovoreno.” Naškraba nešto
na komad papira, pa ga da dječaku i reče:

“Evo moje zadužnice.”

165

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Kasnije, Jan izađe iz kuće. Taj se čovjek nikad ne sjeti zaključati sef.

Nemarniji je i od koga.

Jacob otvori sef i iz njega izvadi omotnicu. Otvori je i u njoj pronađe dvije putne
karte za Caricu Istoka, koja petnaestog studenog plovi za Bataviju u Indiji.

166

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

38

MARIJA

I kad je već u mreži, riba i tada bježi.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Bebi je već prošao termin. Trebala se roditi tokom prvog tjedna u studenom, a
sad je već dvanaesti. Marija nije sigurna što osjeća. Sjedne bi strane voljela da
mališan požuri i rodi se što prije; htjela bi da se sve to već jednom završi. Osim
toga, osjeća i dužnost prema drugima. Što prije ona obavi svoj dio dogovora, to
će prije om moći otputovati. Sophija joj je rekla da je putovanje ugovoreno za
petnaesti studenog. Vrijeme ističe. Ako se dijete dotad ne rodi, morat će otkazati
put i rezervirati karte za neki kasniji datum, a to bi moglo biti tek za nekoliko
tjedana ili čak mjeseci.

Iako je u mnogo čemu posljednjih mjeseci prestala biti Sophijina sluškinja,

Marija ipak osjeća tu dužnost, da što prije obavi svoj, a s druge strane osjeća
ogroman strah. To je kao da te trgaju napola, govorila joj je baka dok bi pravila
maslac. Kao da ti izvlače utrobu, nastavljala bi uz lupanje motke kojom ga je
bućkala. Kao da te rasparaju užarenim nožem.

Mariji nedostaje baka, nedostaje joj i mama. Sad kad joj se vrijeme bliži za
njima čezne više nego za Willemom. Tko će se brinuti o njoj? Njena gospodarica
sigurno ne. Ona će imati drugog posla. Marija se osjeća kao da je sama na
svijetu.

Te noći spava nemirnim i isprekidanim snom. Dijete se ne prestaje ritati. Trbuh

joj je poput stijene, a ne može se niti prevrnuti u krevetu.

167

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Molitvom se obraća svojoj bebi: nemoj se roditi sutra, samo ne na taj nesretni
trinaesti datum. Molim te strpi se još samo jedan dan.

Ponovno usne svoj stari san. Kako bezbolno izlaze iz nje njena draga dječica,
čitava jata njih. Ona pliva potopljenim sobama, obilazeći svoju podvodnu
palaču, a jata djece lepršaju za njom.

Sljedećeg jutra, baš kad uze odsijecati glave papalinama, bolovi započnu.

168

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

39

SOPHIJA

Kako posiješ, tako ćeš i žeti.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Začuvši povik, otrčim u kuhinju.

Zateknem Mariju gdje se previja od bola. “Počelo je”, promrmlja tiho.

Pomognem joj da se popne do sobe na tavanu, uz jedne stube, pa još jedne, i još
jedne. Kao da se penjemo već cijelu vječnost. Na samom vrhu Mariju uhvati još
jedan trud, pa sjedne i pričeka da se bol smiri.

Već sam prije u sobici pripremila drva za vatru. Sada ih zapalim i smjestim
Mariju na krevet.

“Hoću svoju mamu”, zapomaže ona bolno. “Ne ostavljajte me samu.”

“Odmah ću se vratiti.”

“Ne idite!”

Sjurim se niz stube i izletim iz kuće.

169

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

40

GOSPOĐA MOLENAER

Strah nas tjera na domišljatost

Jacob Oats, Moralne crtice, 1632.

Gospođa Molenaer sjedi u svom salonu. Upravo briše guzu svom sinčiću
Ludolfu, usput mu pjevajući pjesmicu.

Spavaj mi djetešce ti.

Znaš li da ovčica spi?

Usnuo cijeli je svijet

Utihnuo pčelica let...

Maleni je Ludolf promatra svojim pametnim dječjim očima, kao da razumije

svaku njenu riječ. Kako je samo sretna. Svakog jutra, prije nego ustane, gospođa
Molenaer molitvom zahvali Bogu. Živi u lijepoj kući na Herengrachtu. Suprug
joj je ljubazan i brižan čovjek koji veoma voli svoju obitelj. Kao vrhovni
inspektor za higijenu ima i utjecajan položaj u društvu. Velikodušno pomaže
siromašnima i ima ugodan baritonski glas.

Svake večeri, dok u kućnom ogrtaču i s noćnom kapicom na glavi sjedi okružen
svojom djecom, on iznova kaže: Na svijetu nema veće sreće od ove.

Prije počinka satima strpljivo igra dame sa svojim najstarijim sinom.

Gospođu Molenaer iz sanjarenja prene snažno lupanje na vratima. Za koji tren

sluškinja u sobu uvede Sophiju, njenu prvu susjedu, koja je sad već u visokoj
trudnoći.
170

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Počelo je. Dijete je na putu”, izusti Sophija sva zadihana, držeći se za trbuh.

Molim Vas, biste li mogli javiti mom suprugu, dolje je u skladištu, u luci.” Zatim
umukne i presavije se u grču boli. Nekoliko trenutaka samo duboko diše, pa se
onda polako uspravi i nastavi: “I još bih Vas molila da pošaljete de Jonghovog
konjušara na ovu adresu.” Tutne joj komadić papira u ruku. “Tu živi babica.
Recite mu da je hitno.”

Gospođa Molenaer se skoči na noge. “Draga, poći ću s tobom do tvoje kuće...”

Ne! Nema potrebe. Moja će se sluškinja pobrinuti za mene dok ne stigne

babica”, reče Sophija pa izleti iz kuće.

Gospođa Molenaer se namršti. Zašto pobogu ta sluškinja nije sama prenijela

poruku? Kako je mogla pustiti gospodaricu da u tom stanju juri naokolo? Kakvo
li je debelo i lijeno stvorenje ona djevojčura, Marija!

Gospođa Molenaer je oduvijek tako mislila. Kad god bi je u posljednje vrijeme

vidjela, taje djevojka sjedila i odmarala se od svojih ne baš teških dužnosti.
Koliko se samo udebljala od te svoje lijenosti. A osim toga je i drska.

Gospođa Molenaer opere Ludolfovu guzu vlažnom krpom. Njena se sluškinja

nikad ne bi tako ponijela. Ali doduše, ona je uvijek imala sreće s poslugom, svi
su bili izvrsni. To je samo još jedan dokaz koliko je blagoslovljen njen život.

171

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

41

CORNELIS
Kako li pomno gledaš taj cvijet, opčinjen njegovom ljepotom, ne znaš da i
njegova čar blijedi pod sunčevom toplotom.

Spomeni se, čovječe, da je riječ Božja jedini cvijet što vječno blista, sve su
ostale zemne stvari jedno veliko ništa.

Jan Brueghel mlađi

Cornelis uznemireno korača gore-dolje. Iz Sophijine se sobe čuju bolni krikovi.

Svaki mu krik probada srce. Kad bi bar on mogao roditi dijete umjesto nje. Dao
bi sve što ima, svoju kuću i sve svoje bogatstvo, kad bi joj samo mogao ublažiti
bol.

Na stolu je pješčani sat. Okrenuo ga je već dvaput; porod je počeo prije dva sata.
Hoda gore-dolje po sobi. Mramorne ploče na podu označavaju razmake između
njenih povika... crna... bijela...m crna... bijela... kao u nekoj grotesknoj partiji
šaha. Mi nismo ništa doli igračke u rukama Božjim.

Prostorija se čini neobično tihom, kao da i ona namjerno zadržava dah. Nebo je
danas prekriveno oblacima, tmurno je, pa danja svjetlost jedva da prodire kroz
prozor. Na sjajnom hrastovom stolu, okruglih kvrgavih nogu, stoji pješčani sat,
jedna nepojedena jabuka i dva netom ulaštena svijećnjaka. Čitav prizor izgleda
poput neke besmislene mrtve prirode. Taj je naziv mrtva priroda u njemu
oduvijek izazivao nemir.

172

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

S gornjeg se kata ponovno začuje krik promukao, neopisiv, neljudski zvuk od

kojeg mu se sledi krv u žilama. Na zidu visi slika Susannah i starci.

Njezino punašno tijelo sad kao da se ruga Cornelisu. Nekad ga je privlačilo i

uzbuđivalo, a sad mu se sve to čini odvratnim, jer gle kamo ga je dovela njegova
životinjska požuda: do toga da je ženi koju voli više od svega na svijetu
uzrokovao ovakvu patnju. Kako se poslušno, iz noći u noć, Sophija pokoravala
njegovoj pohoti. I što je zauzvrat dobila? Samo ovu muku, koju sada podnosi
sama. A on joj ne može pomoći.
O najmoćniji sveti Bože, mi djeca tvoja, stvorenja bijedna i grešna, u ovom te
teškom času molimo za pomoć... spasi je, o Gospodine...

Crno... bijelo... crno... bijelo... broj koraka između krikova sve je manji. Trudovi
dolaze sve češće.

Pogledaj na nas, preklinjemo te, i čuj nas kako te dozivamo iz dubine svoje
boli... čuj me, o Gospodine Bože moj...

Crno... bijelo...

Jer mi se divimo tvojoj božanskoj slavi i uzdamo se u dobrotu tvoju...

Pomozi, Bože, i izbavi nas u ime milosti svoje...

Babica se sjuri niz stepenice pa uđe u sobu i reče: “Molim Vas, pošaljite po
doktora Sorgha.”

“Što se dogodilo?”

“Nema razloga za brigu. Jednostavno mi je potrebna pomoć.”

Babica mu kaže doktorovu adresu. Gdje je ona prokleta sluškinja?

Cornelis zgrabi svoj ogrtač, morat će poći sam. Kako je Marija mogla nestati sad
kad je najpotrebnija? Kada je, dojurivši Sophiji u pomoć, stigao kući, rekla mu je
da je Marija skoknula do krojača, ali od toga je prošlo već nekoliko sati.
Krojačka je radnja samo par ulica dalje. Gdje li je pobogu doktora.

173

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Cornelis izjuri iz kuće, sam se uputivši po doktora. Vani je počela kiša.

174

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

42

JAN

Tko dva zeca goni, ne uhvati nijednoga.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Obavijen gustim dimom duhana, Jan uzrujano korača po ateljeu. Vani pada kiša.
Podne je... Okrenuo je pješčani sat tri puta otkad je onaj dječarac donio
Sophijinu poruku. Marija rađa već tri sata.

Jan se osjeća bespomoćno on je tek običan muškarac, a dvije su žene u

opasnosti. Već je tjednima zaokupljen vlastitim poslovima i gotovo nije ni
pomislio na Mariju. Sad suosjeća s njom svakim djelićem svog tijela.

Zabrinut je za obje, a Sophija se sprema na svoj strašni rizik. Kakva je to žena!

Kakve li su žene one dvije! On je nemoćan. Sve što može učiniti je pušiti jednu
lulu duhana za drugom. Gotovo kao znak suosjećanja u stomaku ga uhvatiše
grčevi. Moli da Marija donese na svijet zdravo dijete, jer njegovo će rođenje
označiti Janovo izbavljenje.

O Gospodine, ako u svojoj mudrosti poštediš ovu ženu, ja ću ispraviti svoje

grijehe i služit ću ti poput pravednika sve dane života svoga...

U ovom mu je trenutku Bog silno potreban. Kako li je radosno i bez razmišljanja

gazio jednu Božju zapovijed za drugom: Ne poželi tuđeg ženidbenog druga...Ne
počini preljub... Kako se samo smijao Sophijinim pričama o vjeri i njenoj grižnji
savjesti. Kad napokon napuste Nizozemsku, on će se zauvijek promijeniti.
Možda se čak i preobrati na katoličanstvo.

175

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Pokušava zamisliti Bataviju. Sad zna nešto više o tom mjestu. Nema više
poganskih stabala palme i života u pukoj dokolici i uživanju; to je bio samo san.
Batavija je. kako je čuo, mnogo stvarniji i moderniji grad.

Sagrađen na ruševinama opljačkane Jacatre, taj grad danas sve više sliči malom
Amsterdamu; raskošne kuće sa zabatima, kanali, mostovi, zgrada suda i nekoliko
crkava. Postoje čak i pogoni slični vjetrenjačama, koji stvaraju energiju pomoću
tamošnje nesnosne vrućine.

Jan se odluči nagoditi s Bogom. Ako im Svevišnji u svojoj dobroti odluči

poštedjeti živote i oni prežive taj dalek put, njih će dvoje živjeti kao uzorni
građani. Postat će stupovima društva u toj novoj koloniji i odlazit će u crkvu
dvaput svake nedjelje. Preklinjući Boga za pomoć, Jan mu to iskreno obeća.

176

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

43

CORNELIS

Ljudske su nade krhko staklo i život je stoga kratak.

Nepoznati autor

Cornelis otvori vrata i uvede doktora u kuću. Obojica su mokri do kože. Doktor
Sorgh se odmah uputi prema stubama. Kad Cornelis krene za njim, on ga uhvati
za ruku i strogim glasom reče: “Samo pričekajte tu, gospodine!”

“Ali ja...”, zausti Cornelis.

“Suprugu tamo nije mjesto. Ako stvarno želite biti od koristi, donesite nam još
vrele vode.”

“Marija!” poviče Cornelis, ali nitko mu se ne odazove. Pa gdje li je više ta

djevojka?

Prodoran krik oglasi se iz spavaće sobe. Cornelisu se opet sledi krv u žilama.
Kad bi barem mogao pružiti utjehu svojoj dragoj Sophiji. Zna da suprugu tamo
nije mjesto, ali srce mu puca što ne može biti s njom.

Pođe u kuhinju i ulije vodu u lonac. Ruke mu dršću. Prisiljen je vjerovati ovom
doktoru, ali zašto lije pobogu Sophija insistirala da uzme njega, a ne doktora
Burscha. Ima nešto čudno na tom Sorghu, onaj njegov piskutavi glas, njegove
nemirne kretnje. A uza sve to još je i crvenokos, što je oduvijek bio znak
sumnjivoga morala.

Cornelis pristavi lonac na štednjak, pa potpiri vatru. Inače rijetko ulazi u kuhinju
jer taj dio kuće pripada Sophiji i njezinoj sluškinji.

177

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Cornelis promotri njene bakrene tave što vise na zidu. Iza staklene vitrine riznice
ugleda silne pladnjeve i zdjelice za umak, njemu poznate s brojnih zajedničkih
obroka. Kako je uredno i čisto to njeno malo kraljevstvo u kojem mu, uz pomoć
svoje sluškinje, pripravlja jelo revnošću prave supruge. Na stoluje neka
poklopljena posuda. Podigne poklopac i unutra ugleda gomilu obezglavljenih
papalina. Izgledaju tako jadno tijela im na jednoj strani, a glave na drugoj bačene
na hrpu. Trokutaste glave zure u njega svojim žalosnim staklastim očima.

178

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

44

JAN

Zauzdaj želje i požude svoje, da te ne bi zadesila nevolja.

Aristotel
Pao je mrak. Ogromne kapi kiše udaraju o prozor. Prošlo je već sedam sati, a još
uvijek nema nikakvih novosti. Jan ne očekuje da će poruka stići bar još neko
vrijeme, ali gotovo da osjeća sve one ljude u ovom gradu koji samo čekaju znak
da krenu u akciju. Marijin je porod zapalio fitilj koji polako dogorijeva.

Sedam dugih sati! Vrijeme prolazi užasno sporo, ali svjestan je da porodi znaju
potrajati i mnogo duže. Dvostruko duže. Ili trostruko. Majka mu je pričala da je
njemu trebalo dva dana da dođe na svijet, i da ju je pri tome gotovo koštao
života. Kako bi želio otići do one kuće u Herengrachtu i uvjeriti se da sve ide
kako treba. Sad kad ništa od toga ne vidi svojim očima, jedva može povjerovati
da se sve to događa. Raniju tjeskobu i strah sad je zamijenio osjećaj nevjerice.
Sve mu se čini nestvarnim.

Ni atelje mu ne izgleda kao prije. Spakirao je sve stvari i spremio se za odlazak.

Njegove su slike, omotane jutom, poslagane duž zida i spremno čekaju isporuku
Hendricku Uylenburghu, trgovcu slikama koji će ih prodati i poslati mu dobiveni
novac. Jan će od svega zadržati jedino bilježnice sa svojim crtežima i Sophijine
slike. One su već pospremljene u kovčeg i spremne za putovanje.

179

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

U kovčegu se osim njih nalazi još samo Janova odjeća i dvije haljine koje je
Sophija uspjela prokrijumčariti iz kuće.

Za dva će dana on i Sophija krenuti svojim putem. Marija nije mogla izabrati
bolje vrijeme za porod. Sutra će podmiriti sve svoje dugove, petnaestog će, u
ranu zoru, njih dvoje zaploviti put Indije. Dosad su imali sreće, svaki im se rizik
na kraju isplatio svaki osim ovog posljednjeg o kojem sad sve ovisi.

Jan odreže komadić sira i razlomi pecivo, pa počne jesti. Sam je. Jacob je otišao
prije tjedan dana, bijesno zalupivši vratima. U zadnje vrijeme Gerrit navraća
samo povremeno. Janovu je vijest da odlazi prihvatio ravnodušno. Oduvijek je,
uz posao sluge, zarađivao i prenoseći bačve u obližnjoj krčmi, a sada taj posao,
na svoj nespretan način, radi po cijele dane. Jan voli svog slugu jer mu je uvijek
bio odan, barem onako kako je znao. Kada se napokon dočepa novca, prije nego
otplovi, Gerritu će dati dobru otpremninu.
Vani bljesne munja. Jan poskoči. Začuje se prasak groma, sličan zvuku paranja
krpe. Nad njim se otvaraju nebesa.

180

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

45

CORNELIS

Pred Bogom smo svi jednaki.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Kasna je noć. Vani bjesni oluja. Cornelis sjedi pogrbljen pored vatre na ognjištu i
pije konjak. Bolni su krikovi odozgo utihnuli prije nekog vremena. Sada se ne
čuje ništa. Samo smrtna tišina.

On se ne može pomaknuti. Rečeno mu je da čeka tu. Iako se zagrnuo kućnim

ogrtačem, još uvijek drhti. Vani je hladno, a vatra slabo zagrijava ovu veliku
prostoriju. Ali svejedno mu je, jer i on želi patiti, barem na svoj mali način.

Zatim gore začuje plač. Slabašan, ali prepoznatljiv plač.

Začuje ga još jednom, tanki jauk, sličan glasanju mačića. U istom ga trenu
preplavi radost. Baci se na koljena i sklopi ruke. O Gospodine Bože moj, dajem
ti svoju iskrenu hvalu što si uslišao moje molitve...

Zatim zastane, začuvši korake na stubištu.

U sljedećem trenutku u sobu uđe babica, krupna i plećata žena, građena gotovo
poput stajskih vrata. U rukama nosi maleni zamotuljak.

Cornelis se skoči na noge.

“Gospodine”, progovori ona. “Dobili ste prekrasnu curicu.”

Zamotuljak se promeškolji. Cornelis ugleda crnu, vlažnu kosu. I baš kad se

spremao progovoriti, nešto ga zaustavi. Izraz na babičinom krupnom, znojnom
licu.

181

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Iskreno mi je žao, gospodine”, reče ona. “Vašu suprugu nismo uspjeli spasiti.”

Gore ga doktor Sorgh pokuša zadržati na vratima. “Samo na trenutak možete je

vidjeti samo na trenutak. Molim Vas da je ne dodirujete. Postoji opasnost od
širenja zaraze.”

“Zaraze?”

Doktor na trenutak zastane. “Imam razloga za sumnju da je Vaša supruga

bolovala od zarazne groznice.”

“Od kuge?” upita Cornelis omamljeno. Mora da još uvijek spava.

Mora se prisiliti da se probudi iz ovog sna.

Cornelis uhvati doktora Sorgha za ramena i pomakne ga u stranu kao da miče

stolicu. Uđe u sobu. Unutra je zagušljivo vruće. Nosnice mu ispuni gorak miris i
nešto sladunjavo poput mirisa ljubičica.

Sophijino je lice prekriveno plahtom. Doktor je odgrne, samo na trenutak.

Cornelis ugleda blijedo i potpuno mirno lice svoje ljubljene, orošeno kapljicama
znoja.

“Učinili smo sve što je bilo u našoj moći”, reče doktor Sorgh. “Sad je pronašla
vječni mir. Sad je uz Boga.”

Cornelis se sagne prema njenom licu. Liječnik ga zgrabi za ruku i povuče ga

natrag.

“Pustite me da je poljubim!”

“Ne smijete, gospodine”, reče doktor, stisnuvši ga još jače. “Morate se pobrinuti
da se ova soba raskuži i da se sva ova posteljina spali. To su, nažalost, nužne
mjere predostrožnosti. Zbog tjelesnih tekućina, krvi i svega toga...”

I soba izgleda mrtvo. Doktor je okrenuo sve slike prema zidu. To je inače običaj,
ali sad mu se čini poput neke čudne igre. Cornelis nijemo 182

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

promotri svoju mladu ženu. Sve je to obična igra. Ona se samo pretvara.

Za koji će trenutak otvoriti oči i uspraviti se. Sad je sve gotovo, najdraži moj.
Pogledaj! Dobili smo prekrasnu kćer. To će mu reći.

Doktor ga isprati iz sobe. Cornelis još uvijek u nosu osjeća onaj odvratni,
sladunjavi smrad. Po posljednji put pogleda svoju suprugu, još uvijek ne
vjerujući da je ta duguljasta figura ispod grbave plahte zaista njena. Navučena
preko glave, plahta joj otkriva stopala, koja tako gola sad izgledaju smiješno.
Ako pričeka još jedan čas, ona će pomaknuti prstima.

Promeškoljit će se, jer ne voli spavati tako; voli se sklupčati, tako da joj koljena
gotovo dodiruju bradu.

Doktor zatvori vrata i otprati ga dolje. Cornelis pomisli: ne mogu je ostaviti tamo
tako samu.

Obojica sjednu pored vatre. Liječnik mu nešto priča, ali Cornelis nije u stanju
odgovoriti. Grlo mu se stegnulo. Nije istina. To ne može biti istina.

Smatram da su za sve krive prljave vode našeg grada, reče doktor,

“Znate li koliko je ljudi umrlo od groznice samo ove jeseni?”

Cornelis ne zna. I nije ga briga.

“Je li pokazivala ikakve znakove bolesti?”

Cornelis se pokuša prisjetiti, ali u ovom trenutku ne može razmišljati.

Previše je naporno. Kad bi barem taj čovjek prestao pričati.

Je li se možda u posljednje vrijeme tužila na glavobolje?”

Njen je mladi život ugašen kao svijeća.

“Gospodine?”

“Da, prošlog tjedna”, odgovori Cornelis. “Prošlog je tjedna zbog glavobolje

dvaput pošla na počinak ranije.”

Groznica napada mozak. Jeste li možda primijetili nešto neobično u njezinu

ponašanju?”

183

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Cornelis na trenutak zašuti. Sophija se u posljednje vrijeme zaista ponašala

čudno. Nije željela da je dira. Bila bi nervozna čim bi joj se približio.

“Jedan od simptoma je i osjetljivost kože”, nastavi doktor. "Točnije žarenje, baš

kao da gori.”

“Vi ste se brinuli za nju svih ovih mjeseci”, plane odjednom Cornelis.

“Zašto me niste upozorili na tu opasnost?”

“Potpuno shvaćam Vašu uzrujanost, gospodine, ali ni ja nisam sumnjao da bi

mogla podleći baš toj zarazi. Na prvom sam pregledu jednostavno ustanovio da
je krhke i osjetljive prirode. Svako je, pa i najmanje uzbuđenje moglo izazvati
upalu maternice, koja se onda putem krvi mogla proširiti do mozga.” Nakašlje
se, pa s nelagodom doda: “Zato sam... ovaj... zato sam i savjetovao... hm...
suzdržavanje od spolnih odnosa.”

Doktor na trenutak zašuti. Cornelis pogleda njegove bijele prste.

Zašto je oni nisu mogli spasiti?

“Tijelo...”
“Kako se usuđujete nazivati je tako!”

“Oprostite. Vaša supruga ona ne može ostati tamo. Pobrinut ću se za to da se

njeni ostaci što prije otpreme iz kuće i premjeste negdje gdje će moći dočekati
pokop.” Doktor Sorgh ispreplete prste. “Znam da je ovo za Vas strašan gubitak.
Ali bit će Vam drago čuti da Vaša curica nije zaražena. Malena je sasvim dobrog
zdravlja.

Cornelis nepomično sjedi, potpuno nijem. Oko njega kovitlaju vrtlozi aktivnosti.
Na katu čuje prigušene glasove, otvaranje i zatvaranje vrata.

Teški koraci odzvanjaju na stubama, a neki nepoznati ljudi odnose njegovu

suprugu. Začuje se udarac o zid. Cornelis se ne usudi podići pogled. Odakle im
pravo da to čine? Ona ne pripada njima.

184

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Netko mu je u ruke stavio zdjelicu vruće zobene kaše. Čini mu se da je gospođa

Molenaer tu, da se mota oko njega i brine o djetetu. Gluho je doba noći, ali žene
iz susjedstva se još uvijek skupljaju. Siguran je da samo pokušavaju pomoći i
biti ljubazne, ali nema snage da im zahvali, niti da pogleda tko su uopće.

Ništa od ovoga nije stvarno. Još uvijek to ne može prihvatiti, sve je još samo san.
Sophija se samo šali s njim, kao što se nekad šalila sa svojim sestrama. Previše
je živa da bi umrla. Njen je okvir za šivanje još uvijek na stolici, gdje ga je i
ostavila, njen grijač za noge leži na podu i čeka da se njeno dugo, usko stopalo
ponovno nasloni na njega. Kad otvori oči, ona će sjediti na svom starom mjestu,
pa će sa smiješkom podići pogled prema njemu, da bi ga opet pognula i prionula
poslu. Svjetlo joj je preslabo, pa će prinijeti okvir za šivanje bliže očima. Zatim
će se promeškoljiti na stolici i s blagim uzdahom prisloniti drugu nogu na grijač.

Ne može vjerovati da se Bog još jednom ovako okrutno našalio s njim.

Pa kakav je to uopće Bog, kad je u stanju učiniti takvo što? (...) Cornelis je na
plaži... ponovo je dječak. Otac mu na uho prisloni veliku školjku.
Glavu mu ispuni nekakav glasan šum koji kao da dopire iz daljine. “To je dah
Božji’, reče mu otac. “Sve što ti je na srcu, on može čuti."

Vani se više ne čuje hujanje vjetra i tresak grmljavine. Oluja je prestala. Cornelis
je, čini se, u svom krevetu, u Kožnoj sobi. Pogled mu padne na prozor. Svanula
je zora. Tmurno svjetlo probija se kroz debela prozorska stakla. Tek sad doista
osjeća Sophijinu odsutnost u kući, neku prazninu, mirnoću, jednostavno da nje
nema. Njegova je mlada supruga nestala odnesena bujicom, nemoćna pred njom
poput naplavljenog drvlja.

Kako je tiho i bez buke ušla u njegov život i iz njega otišla. Godine provedene s
njom sad mu se čine kao običan san. san starca koji je gledajući 185

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

slike uvijek znao da tih ljudi na njima, ako su ikad i postojali, već odavno nema.
Znao je da su samo sjenke... raskošan sjaj haljine, njena grimizna boja pod
svjetlom svijeća, blago nagnuta glava i ponuđena čaša vina što je već odavno
ispijena. A u stvarnosti nije ni postojala. Ničeg od toga više nema, ni ljudi ni
stvari, a čak su i njegove slike okrenute prema zidu.

Pomisli: umjetnost ostaje u sadašnjosti i živi još dugo nakon što mi smrtnici već
postanemo prah i pepeo. Osjeća da je ta misao od nekog značaja, ali je
preumoran da se sad zamara njenim smislom.

Mora da je zadrijemao. Liječnik mu je, prije nego što je otišao, dao gutljaj neke
gorke bjelkaste tekućine. Cornelisa još nije pogodila tuga.

Ona vreba iz prikrajka kao razbojnik skriven u grmlju pored puta.

Marija uđe u sobu. Bio je potpuno zaboravio na nju. Doima se nesigurna na

nogama i na trenutak mu se učini da je pijana. Krećući se polako, kao da joj
svaki korak zadaje bol, ona mu priđe i umorno se prihvati za naslon stolice.

“To je strašan gubitak, gospodine”, progovori. Izgleda loše: sivo, znojem

orošeno lice, a kosa neuredna i bez sjaja.

Cornelis se kroz maglu sjeća da je trebala biti kod kuće a nije, gdje lije bila ali
previše je omamljen da bi razmišljao o tome. Uostalom, sad nema ni snage da je
prekorava.

“O, gospodine, što da Vam kažem?”

“Jadna moja djevojko.” Odjednom mu postane jasno da nije pijana.

Samo ju je svladala žalost. Vidim da je ovo i tebe pogodilo.”

Ona se, sva potištena, gotovo sruši na stolicu. “O, gospodine”, zausti.

“Izgledaš kao da si izvan sebe.”

Ona klimne glavom, pa se, ne rekavši ni riječi, zagleda u kolijevku. Iz nje se

začuje slabašan zvuk, sličan mijauku, tiho glasanje nekog malenog 186

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

stvorenja. Cornelis je sasvim zaboravio na dijete. Marija se sagne prema

kolijevci — zastane na pola puta s bolnim izrazom na licu pa zatim podigne
nemirni maleni zamotuljak.

“Ovo što se večeras dogodilo je zaista užasno, gospodine. Smrt Vaše supruge
Božja je volja, ali Vam je Bog svojom voljom zauzvrat podario kćer.” Držeći
bebu u naručju, pomiluje njenu tamnu, vlažnu kosu.

“Prekrasnu, zdravu kćer, na kojoj moramo biti zahvalni.” Zatim poljubi djetešce,
udišući njezin slatki miris. “Brinut ću se o njoj kao da je moja.”

Cornelis počne plakati, gušeći se u dubokim, isprekidanim jecajima.

Nema snage da se sad suzdržava pred njom. Vidjevši ga, i Marijine se oči
napune suzama. Približi mu se i u naručje mu stavi njegovu malenu kćer.

187

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
46

NAKON OLUJE

Ljudi tog kraja u pravilu ne žive toliko dugo kao oni u nekim pogodnijim
podnebljima, pa i muškarci i žene, posebice stanovnici Amsterdama, počinju
starjeti prilično rano. Epidemije kuge ili drugih bolesti nisu naročito česte, bar ne
u tolikoj mjeri da im se poklanja značajnija pažnja, jer ljudi većinom izbjegavaju
razgovor o njima, a pri upisu u knjigu umrlih ne pravi se nikakva razlika, niti se
takvim bolesnicima pruža ikakva posebna njega i pomoć. Razlog tome je možda
vjerovanje u sudbinu i predodređenost nekih stvari, ili općenito zanimanje za
posao i trgovinu, koji u očima Nizozemaca čine život cijele zemlje, pa su stoga i
važniji od života pojedinaca.

William Temple, Zapažanja o Nizozemskoj, 1672.

Nakon oluje grad se umirio. Sunčano je jutro, hladno i bez daška vjetra. Ulice su
prepune razbacanog granja koje podsjeća na otrgnute udove. Ljudi uklanjaju
smeće koje im je oluja nanijela u dvorišta. Jure naokolo poput mravi čiji je
mravinjak uništila neka nepoznata noga; kako uporno i vrijedno iznova grade
svoje živote. Nizozemci su radišan i snalažljiv narod. Kada im zemlju pogodi
poplava, oni cijevima odvedu vodu i ponovno je isuše. Navikli su popravljati
ono što je opustošio gnjev Božji, jer on im je često slao oluje kao kušnju.

Sunce obasjava zabate raskošnih kuća duž Herengrachta. Grije njihove nove
crvene opeke i spiralne rezbarije; u kamenu oko vrata, sjaji kroz olovom
uokvirena stakla njihovih mnogobrojnih prozora. Pogled na 188

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

njih oduzima dah. Spomenici su to bogatstva i sreće koja je pratila njihove

stanovnike, jer to je najotmjenija ulica u čitavom gradu.

Ali nad drugom se stranom ulice nadvila sjena. U njenim kućama vlada tišina, a
zatvoreni prozori ne otkrivaju nikakve znake života. Na kući Cornelisa
Standvoorta navučeni su svi prozorski kapci. Prošle se noći u njegovom domu
dogodio smrtni slučaj; njegova je mlada supruga umrla pri porodu. Sad je po
drugi put postao udovcem. Susjedi zastaju ispred kuće u nevjerici mašući
glavama. Kako li je okrutna ta sudbina, pa ga kažnjava tako po drugi put, kad je
već mislio da će ga njegova mlada supruga nadživjeti i biti mu utjehom pod stare
dane. Neki kažu da je patila od kuge. Mada su to samo glasine, tijelo je svejedno
uklonjeno iz kuće zbog sigurnosti ostatka obitelji. Neće biti dana žalovanja i
molitve oko otvorenog lijesa.

Gospodin Sandvoort vjerojatno spava. Bio je budan cijelu noć. Susjedi ga još ne
uznemiruju da bi izrazili svoju sućut. Ali ako malo pažljivije poslušaju, iza
zatvorenih će kapaka čuti tihi plač tek rođene bebe. Jedan je život oduzet, a drugi
donesen na ovaj svijet.

189

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

47

JAN

Onaj što poruku šalje u rukama budale sam sebi odsijeca noge i nanosi štetu.

Poslovice XXVI

Jana iz sna prene kucanje na vratima. Vani sja sunce i već je podne.

Poslije burne prošle noći usnuo je tek pred zoru i spavao kao top.

Pred vratima ugleda Gerrita. Izgleda kao da mu je neugodno. Goleme mu ruke

vise kao da ne zna što bi s njima, a okruglo se mesnato lice rumeni.

“Samo sam navratio da Vas pozdravim, gospodine, i zaželim Vam sve najbolje u
budućnosti.”

“Aha, došao si po novac."

Gerrit se, u neprilici, uzvrpolji.

“Pričekaj samo da se obučem”, reče Jan, “pa ću ti ga donijeti.”

"Mogu se ja vratiti i kasnije...”

Uto se opet oglasi kucanje na vratima. Gerrit ih otvori dok Jan navuče hlače. U
sobu uđe doktor Sorgh. Izgleda iscrpljen, sive puti i s velikim tamnim
kolutovima oko očiju.

Jan mu ponudi da sjedne. “Primio sam Vašu poruku.”

Sorgh klimne glavom. “Sve je išlo baš po planu. Porođaj nije bio težak, Bogu
hvala. Ona je mlada žena dobrog zdravlja.”

Jan je još uvijek pospan. Na trenutak pomisli da doktor priča o Sophiji. Ali zatim
shvati o kome je riječ.

190

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Beskrajno sam Vam zahvalan", reče zakopčavajući košulju.

Došao sam kako bi napravili konačni račun.” Doktor pokaže na slugu, pa upita:
“Možemo li slobodno pričati?”

Jan odmahne glavom. Mjehur će mu puknuti. Kad bi se barem taj doktor vratio
malo kasnije, kad bude mogao jasnije razmišljati. Teško mu je razmišljati o
plaćanju za nešto, za što još uvijek ne vjeruje da se dogodilo.

Okrene se Gerritu i reče: “Pođi u kuhinju i donesi doktoru Sorghu malo vina.”

Gerrit ode. Doktor Sorgh reče: “Već sam vam dao račun za moje usluge i usluge
babice. Osim toga treba platiti i ljudima koji su nosili lijes.

Taj trošak nije bio uračunat u naš prvotni dogovor.” Pruži mu komadić papira pa
zaključi: “Ali to nije mnogo više od dogovorene svote.”

“Molio bih Vas se da se vratite poslijepodne, kad god Vam bude odgovaralo, pa
ćemo tada izravnati račune”, reče Jan.

Zatim mu stade objašnjavati situaciju. Kako je mjesec dana ranije kupio

lukovicu Semper augustusa za pozamašnu svotu novca. Uzgajivač, gospodin van
Hoogheande, čuvao mu je tu lukovicu u najstrožoj sigurnosti.

“Znate li što se dogodilo s njenom vrijednošću u posljednjih nekoliko dana?”

nastavi Jan s vidnim uzbuđenjem u glasu. “Cijena joj se udvostručila, pa je opet
pala i, ako je vjerovati onome što sam čuo, a nemam razloga za sumnju jer je
moj izvor nepogrešiv - kad je trgovina sinoć otvorena, cijena je bila
četverostruko veća od one koju sam za nju platio, a danas je navodno opet
porasla!”

Liječnik pak ne izgleda naročito zainteresiran za Janovu priču. Sjedi nasuprot

njega i sklopljenih ruku vrti svoje duge bijele palčeve jedan oko drugog.

191

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Tako da ću sad poći po svoju lukovicu”, reče Jan i nastavi: “Dolje me u Kokotu
čeka nekoliko konzorcija spremnih da daju svoju ponudu. Do kraja ćete dana i
Vi imati svoj novac u džepu.”

Još jednom se začuje kucanje na vratima. Gerrit ih otvori i u sobu uvede nekog
dječarca. Jan ga u prvom trenutku ne prepozna.

Dječak reče: “Došao sam po novac za vaše karte.”

“Kakve karte?” upita Jan tupo.

“Dvije karte za Bataviju”, odvrati dječak, “na Carici Istoka.”

“Ali dogovorio sam da ću platiti na dan...”

“Moj gospodar kaže da ćete morati platiti dan ranije, budući da brod polazi u
samu zoru.”

“Odlazite iz zemlje?” upita doktor oštro.

“Odlazi, i više se neće vratiti”, dobaci Gerrit.

“U redu, u redu! Svi ćete dobiti novac.” Jan se okrene prema liječniku i reče:
“Vratite se večeras oko šest. Dotad će sve biti riješeno.”

Zavlada muk. Doktor Sorgh mu uputi sumnjičav pogled, pa se osvrne po sobi i,

vidjevši još jednom sve te spakirane stvari i nemirnog dječarca koji je također
došao po novac, reče: “Radije bih pričekao ovdje, ako Vam to nije problem.”

Jan se u nevjerici zabulji u njega. “Što?”

“Ne bih Vas želio uvrijediti, gospodine. Ali u poslu kojim se ja bavim...

sigurno shvaćate što želim reći... tipovi ljudi s kojima inače poslujem...

Čovjek treba poduzeti neke osnovne mjere predostrožnosti.”

“Mislite da ću se otrgnuti s uzice?” upita Jan osupnuto. “Je li u tome stvar?

Mislite da ću pobjeći?”

Doktor slegne ramenima. “Ne bih to baš tako rekao...”

“Ne vjerujete mi?”

192

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Opet zavlada tišina. Sva trojica netremice gledaju u Jana. Doktor progovori:
“Molim Vas, nemojte to shvaćati osobno. Samo bi mi bilo draže da Vi i ja
ostanemo ovdje zajedno, a da taj poslić obavi Vaš sluga.”

Jan ustane. “A zašto Vi ne biste pošli sa mnom?” reče, uputivši se prema

vratima. “Ako me ne želite ispustiti iz vida, pođite sa mnom. Svi ćemo zajedno
prošetati do tamo.”

Dječak odgovori: “Menije naređeno da ostanem ovdje s Vama i da ne izlazim iz

Vaše kuće dok ne dobijem novac. Takvu sam zapovijed dobio, gospodine.”

Razgovor je stigao do mrtve točke. Jan promotri prvo jedno, pa zatim drugo lice.
Doktor Sorgh zainteresirano proučava svoj rukav. Dječak se nemirno igra sa
svojom kapom, vrteći je u rukama kao da mijesi komad tijesta.

“Pošaljite slugu”, ponovi doktor Sorgh, “pa da napokon možemo sve ovo
riješiti.”

Jan u muci sjedne na krevet. Gerrit ga pogleda, upitno podigavši obrve na svom
glupavom, naivnom licu. Nije siguran što se događa, ali mu nije drago što vidi
svog gospodara tako zabrinutog.

Jan se nije nadao da će doći do ovoga. Povjerio bi Gerritu svoj život, ali nije
siguran može li mu povjeriti ovaj zadatak. Gerrit čeka, svi čekaju.

Jan ga pozove za sobom u kuhinju. “Gerrit, čuo si što je čovjek rekao.

Imam par poslića koje ćeš morati obaviti. Najbrže što možeš. Bez dangubljenja i
zastajkivanja naokolo, razumiješ li? Shvati to kao svoj zadnji posao za mene, za
dobra stara vremena.”

Gerrit klimne glavom. “Š-š-što želite da učinim?” Oduvijek muca, kao da mu je

jezik prevelik za njegova usta.

193

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Izuzetno je važno da Gerrit ne shvati kolika je vrijednost paketa kojeg će

pokupiti kod Claesa van Hooghelanda. Jana već prolaze trnci od pomisli što bi se
dogodilo kad bi Gerrit čak i dobri, vjerni Gerrit znao da u rukama nosi vrijednost
kuće na Prisengrachtu. Ta bi kušnja bila prevelika čak i za sveca. Pa i kad Gerrit
ne bi pobjegao s vrijednim paketom, vjerojatno bi došao u napast da se barem
pohvali. Jan ga već može zamisliti kako nalijeće na jednog od svojih takozvanih
prijatelja iz krčme i, pokazujući na paket, govori: Nikad nećeš pogoditi što imam
unutra. Čak i kad ga Gerrit ne bi ukrao, postoji velika opasnost da netko drugi bi.
Gerrit se druži s još gorim šljamom nego Jan.

Jan mu mora zadati još nekoliko poslova, kako bi prikrio važnost onog pravog
zadatka. Gurnu novac u Gerritovu ruku. “Moraš mi kupiti pigmente nekih boja.
Evo, napisat ću ti popis. I iz pekare mi donesi pet-
šest kolača od cimeta, za ovu gospodu ovdje. I moraš preuzeti jedan paket.

Čeka me na ovoj adresi.” Drhtavom rukom zapiše adresu na komadić papira. To

je Ulica Sarphatistraat, na drugom kraju grada. Hoćeš li se snaći?”

Gerrit potvrdno klimne glavom.

“I odmah se vrati ovamo, ne zastajkuj nigdje. Jesi li razumio?”

“Jesam, gospodine.” Gerrit se uputi prema vratima. Jan ga isprati i potapša po

leđima, poput oca koji po prvi put šalje sina u bijeli svijet.

Jan priđe prozoru i promotri Gerrita kao se teškim koracima klati niz ulicu.
Barem ide u pravom smjeru.

Jan pomisli: moj je život sad u njegovim rukama.

194

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

48

CORNELIS

Stari čovjek...

Iako ga udovi već slabo služe, srce mu još uvijek brzo tuče.

On zna da nitko od nas neće ostati za sjeme, i stoga Postavlja sam sebi granice i
pažljivo slijedi

Put i Riječ Božju, prema Rajskim vratima, vratima vječnog života.

D. P. Pers, 1648.

Cornelis sastavlja osmrtnicu. Svidjelo se vječnoj i ne umilnoj mudrosti

Svemogućeg Boga da s ovog grešnoga svijeta u svoje krilo i u blaženstvo
njegovog kraljevstva vječnog pozove, trinaestog dana ovog mjeseca, u jedanaesti
sat u noći, moju voljenu suprugu Sophiju, nakon što je plemenita dama pretrpjela
težak porod.

Odjednom zastane. U trenutku mu postane jasno da je izgubio vjeru.

Te riječi su samo mrtva slova na papiru, pobožne škrabotine, beznačajne poput

kakvog računa za balu pamuka. Još beznačajnije. Zapravo, lišene bilo kakvog
smisla.

Bog ne postoji. Cornelisova nedavno oživljena vjera ponovno je ugasla. Šezdeset

je godina plaćao danak Bogu u suzama, krivnji i strahu i kako mu se to vratilo?
Što je dobio za sve ono što je uložio? Dvije mrtve supruge i dvoje mrtve djece.
Gdje li je tu pravda?

195

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Čitav je život slušao svećenike kako sa svojih propovjedaonica izvikuju

upozorenja. Bog će te kazniti! Bog će te pronaći, grešniče!

Pripremi se da goriš u ognju vječnoga prokletstva! Jednom se, dok je bio dječak,
za vrijeme propovijedi od straha pomokrio u hlače. Oni izvikuju kletve protiv
kazališta, protiv pušenja duhana i pijenja kave, protiv nedjeljnih izleta u prirodu,
protiv svečanosti, protiv užitka, protiv samog života.

A tko su bili svi ti jadnici ravne kose i kreštavih glasova? Tko su bili oni da mu
išta naređuju? Što oni znaju? Zašto su pretpostavili da će baš oni biti spašeni, ti
uskogrudni i zadrti bogomoljci, koji vide grijeh i u najmanjem djetetu i čija je
jedina radost u tome da ubijaju radost u drugima. Kakav bi Bog postavio njih
kao svoje glasnike? Ako baš žele protestirati protiv nečega, zašto ne protestiraju
protiv Boga koji može dopustiti da predivna mlada žena umre u mukama,
donoseći na svijet Cornelisovo dijete.

Cornelis sjedi za radnim stolom. Pospremivši pero na stalak, pomisli: Je li se

zaista svidjelo vječnoj i neumitnoj mudrosti Svemogućeg Boga da pozove
Sophiju u svoje krilo? Kakvo lije to uopće krilo? A ona nije nikakva plemenita
dama. Ona je bila njegova najdraža, njegova ljubav. Kako je pompozan bio prije
i hvalio se misleći da je sveznajući. Sjeća se kakvim bi ga pristojnim pogledom
gledala Sophija dok bi slušala njegove uzvišene izjave. Mislio je da je
nepogrešiv. Mislio je da zna sve, a nije znao baš ništa.

Čudan je to i olakšavajući osjećaj, nimalo neugodan. Cornelis se osjeća laganim

poput prazne ljuske oraha. Samo jedan dah povjetarca i on će odletjeti sa stolice
i vinuti se u zrak. Možda je ovo samo šok. Možda ga je tuga zbog njezine smrti
učinila privremeno neuračunljivim.

196

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Ali on se osjeća prisebnijim nego što je bio ikada u životu. Posljednjih su ga

godina mučile sumnje. Sophijina ga je smrt od njih oslobodila. Ne samo da nije
produbila njegovu vjeru, već ju je potpuno izbrisala i on se sad osjeća lakim
poput pahuljaste glavice maslačka leti za svojom dragom daleko, daleko u
visine. Ali ona, naravno, nije na nebu, jer raj i kraljevstvo nebesko ne postoje.

Dolje, u stvarnom zemaljskom svijetu, začuje Mariju kako bebi pjeva

uspavanku. Kako je sretan što je ima. Mariju ne muče vjerske sumnje i teološka
pitanja. Ona posjeduje zdrav razum ljudi koji ispjevaju Bogu naučene molitve i
nastavljaju sa svojim svakodnevnim životima. Njezina mu realističnost i
zaokupljenost zemnim stvarima pružaju utjehu. Njoj je sasvim svejedno što je on
izgubio vjeru. Ona se sad brine samo za dijete i to je jedino što je važno.

Svojoj će kćeri dati ime Sophija. Njezina ga ljepota dira u srce. Već sad, kad je
stara samo dan, on primjećuje njenu sličnost majci. A i njegova je kosa, prije
nego što je posijedjela, bila ovako tamna. Sad mu je drago da nije dobio dječaka.
Ona je kćer koju nikad nije imao i naučit će je svemu što zna. Naučit će je da je
sve ono što zna podložno sumnji, i da je sumnja jedini način da se nešto nauči. A
on će naučiti slušati njena pitanja.

Odrastat će slobodnog duha, jer ona nije dijete začeto u grijehu. Ona neće drhtati
i od straha mokriti u crkvi. Ona je samo dijete, prekrasno, voljeno dijete. To je
dar koji joj je dala njena majka.

197
NašSvetKnjiga

BalkanDownload
49
GERRIT

Budale rastu bez da ih zalijevaš.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Gerrit se neće okusiti ni kapi alkohola. Mada ima mnogo razloga za slavlje:
zadnji mu je dan da radi za gospodina van Loosa. On mu duguje plaću za šest
tjedana i uz to, nada se, dobru napojnicu. Lijep je i sunčan dan, čak su ga i
otekline na stopalima prestale boljeti. Po Gerritovom mišljenju uvijek se može
naći razlog za slavlje.

Ali on danas neće slaviti. Povjeren mu je posao i on će ga obaviti. To je njegova

dužnost. Gospodin van Loos bio mu je dobar gazda: tolerantan, opušten i, kad bi
imao novaca, velikodušan s napojnicama. Gerrit ga neće iznevjeriti. Iako mora
priznati da je to u prošlosti znao činiti. Sa sramom se prisjeća nekih događaja. Za
sve je krivo to vražje piće. Ono mu izbriše sve iz glave, a ruku na srce, ionako
mu je uglavnom prazna. Kad se napokon otrijezni, obuzme ga kajanje, a Jan mu
svaki put oprosti. Dobar je on čovjek. Gerrit ga neće iznevjeriti.

Gerrit je propješačio čitav grad i napokon stigao do Weesperzijda.

Pokuca na vrata. Iznutra se čuje vika djece. Gospodin van Hooghelande odškrine
vrata i nosom proviri van.

"Došao sam po paket”, reče Gerrit.

Čovjek ga sumnjičavo pogleda svojim uskim očima.

198

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Paket za gospodina van Loosa”, doda Gerrit strogim glasom.

Ozbiljno je shvatio svoj zadatak. “Za slikara.”

Gospodin van Hooghelande nestane. Gerrit začuje korake kako silaze stubama,
zatim zveckanje ključeva i otvaranje vrata. U sljedećem se trenutku negdje u
daljini začuje škripavo otvaranje i zatvaranje još jednih vrata.

“A tko si ti?” upita ga mališan koji se odnekud pojavio.

“Gerrit.”

Dječak gurne prst u nosnicu i provrti ga, kao da pokušava izvući čep iz boce.
“Dolje žive čudovišta.”

“Gdje?”

“Dolje, u podrumu. Moj tata priča s njima.”

Ponovno se začu zveckanje ključeva. Za koji se trenutak gospodin van

Hooghelande opet pojavi pred njim, u ruci noseći mali paketić. Zamotan je u
smeđi papir i zavezan konopcem. Pruži ga Gerritu, prstom se kucne po nosu i
zatvori vrata.

Gerrit otetura svojim putem. Zašto se taj čovjek kucnuo po nosu? Tko su ta
čudovišta koja žive u njegovom podrumu? Gerrit nogom odgurne granu koja mu
se našla na putu ulice su još u neredu od sinoćnje oluje.

U kanalu pored njega pluta lešina psa. Plavkasto tijelo pod zamršenom dlakom
naduto je poput mjehura. Jadna životinja, pomisli. I ja bih mogao tako završiti
kad se jednom naroljam do besvijesti.

Ali neće se naroljati, barem ne danas.

199

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
50
CORNELIS

Kako mlada mati može bolje iskazati ljubav prema svom tek rođenom djetetu,
nego tako da ga doji vlastitim mlijekom. Osim što je taj čin svjedočanstvo
majčinske ljubavi, to je još i način očuvanja i jačanja te ljubavi: jer svakodnevna
nam iskustva pokazuju da majke najviše vole onu djecu koju su othranila na
vlastitim prsima.

William Gouge, O dužnostima u domaćinstvu

“Morat ćemo pronaći dojilju”, reče Cornelis.

“Ali ja sam je već pronašla”, odgovori Marija. “Nisam Vas htjela zamarati s tim,
gospodine, a kako sam već znala za jednu, bila sam toliko slobodna pa sam je
zaposlila u Vaše ime.”

“Gdje je ta žena?”

“Bila je tu u podne, ali sad je više nema.”

“Je li malena sisala?”

“O, da sisala!” reče Marija zaneseno. “Sisala je kao velika. To je dijete gladno
kao vuk.”

“A tko je ta žena? Kad ću je ja vidjeti? Jesi li joj spremila sobu?”

Marija zastane. “Gospodine, problem je u tome što je ona hroma.

Veoma joj je teško pješačiti do ovdje. Pa sam mislila da bih ja mogla odnijeti
malenu k njoj kad bude gladna. Ne želimo da dojilja drži Vašu kćer u svom
stanu, zar ne?”

“Ne! Želim da je moja Sophija ovdje, u svojoj kući Slažeš li se?”

200
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Da, naravno, gospodine”, reče Marija, klimajući glavom. “Njoj je mjesto ovdje,
uz nas. Veoma sam je zavoljela, gospodine.”

Cornelis je pomalo zbunjen Marijinim planom. Što će biti kad se malena probudi
usred noći? Ali, izgleda da se Marija pobrinula za sve.

Uzela je stvari u svoje ruke i Cornelis joj je na tome duboko zahvalan. Osim
toga, on nikad nije imao posla s dojiljom Hendrijke je sama hranila njihove
sinove. Ako se to inače tako radi, neka tako i bude. Najvažnije je da je njegova
kćer tu, kod kuće. Već je izgubio sve drugo. Ne može sad i svoje ljubljeno dijete
ostaviti potpunom strancu.

“Mi smo sad njena obitelj”, reče Marija, spuštajući malenu u kolijevku.

“Ima moj nos, zar ne?” upita Cornelis.

Marijino je lice uronjeno u kolijevku i nosom miluje dijete. Ona mahne glavom,
ali Cornelis ne shvati znači li to da ili ne.

Po prvi put nakon mnogo mjeseci Cornelis pomno promotri sluškinju.

Sad ne bi mogao bez nje. Ona je izišla iza kulisa i zauzela mjesto na sredini
pozornice Osjeti kako ga preplavljuju osjećaji prema njoj.

“Strašno si oslabjela, draga", reče on. “To je od sve ove tuge. Moraš bolje jesti
da bi vratila snagu. Ja i Sophija sad te trebamo.”

Sophija. Osjeća se čudno kad izgovara to ime. Premalo je vremena prošlo da bi

svu ljubav pohranjenu u toj riječi jednostavno mogao prenijeti na novo, sićušno,
prazno biće. Za to treba vremena.

“Mislim da ne sliči ni na koga”, reče Marija, podigavši svoje zarumenjelo lice.

Nasmiješi se blistavim osmijehom, koji Cornelisa prilično iznenadi. “Sliči samo
na sebe.”

201
NašSvetKnjiga

BalkanDownload
51
GERRIT

Pazi uvijek je dovoljan samo jedan pogrešan korak.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Gerrit se polako bliži cilju. Preuzeo je pigmente u trgovini: smeđe, indigo plave i
boje cigle. Bio je i u pekari. Ostala su još samo dva kolača od cimeta, pa je
Gerrit, da bi ispunio potreban broj, kupio i četiri od vanilije.

Četiri i dva su šest. Zna i on računati! Sad se, ispunivši sve zadatke, zaputio
natrag prema Jordaanu.

Ali, Bože, kako mu je grlo suho! Dan je bio dug, a ustao se već u pet sati da bi
počeo istovarivati bačve. To je posao od kojeg se žedni, a on se nije okusio ni
kapi sve od doručka. Začuje se zvonjava crkvenih zvona već su dva sata. U
džepu mu je ostalo još nekoliko novčića. Čini mu se da bi ih bilo pogrešno
ostaviti tu, kad bi mu mogli donijeti takvo olakšanje. Ali nekako se uspije
suzdržati.

Gerrit zađe za ugao. Zamalo se sudari sa svojim prijateljem Pietom, koji je

izašao olakšati mjehur ispred krčme Lav.

“Ti stari jarče!” poviče Piet, namještajući hlače. “Konjino stara! Dođi unutra na
vrč piva. Onaj stari razvratnik Andriesz časti jer je dobio na lutriji.”

Gerrit je u nedoumici.

“Ni više ni manje nego bačvu od dvjesto pedeset litara piva”, nastavi Piet.
“Danas nitko ne plaća piće.”

202

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
Gerrit se stane krzmati, ne znajući na koju stranu bi krenuo. Na sto je muka.
Kroz otvorena vrata krčme čuje se grohotan smijeh. Gerrit osjeti miris pečene
kokoši. Shvati da je gladan kao vuk, a nije ni jeo od pet sati jutros, kad je pojeo
samo tanjur zobene kaše. U njemu se vodi doista strašna bitka. Plemeniti ga
nagoni vuku na jednu stranu, a iskušenje na drugu.

“Što sad čekaš tu?” upita Piet.

Gerrit odmahne glavom. “Ne mogu, moram se vratiti”, reče i odšeta, nogu teških
poput olova.

Bio je to opasan trenutak. Zamalo je pokleknuo, ali je na kraju uspio.

Dužnost je pobijedila.

Zar ne zaslužuje piće za tako dobro obavljen posao? Na silu se smiješeći

vlastitoj šali, Gerrit se uputi prema Bloemgrachtu, gdje ga njegov gospodar
nestrpljivo iščekuje.

203

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
52
SOPHIJA

Djevojka nije umrla, nego spava.

Evanđelje po Mateju, 9:24

Nisam mrtva. Samo spavam. A što lije naš život nego san iz kojeg ćemo se
probuditi kad začujemo radosne trube što nas pozivaju u kraljevstvo nebesko.

Ove su plahte moj mrtvački pokrov. Kad ustanem, ustat ću u novi život. Rodit ću
se ponovo, kao leptir iz kukuljice. Svoju ću prošlost odbaciti poput Marijinog
plašta i otploviti preko mora u svoju obećanu zemlju.

“I ti to zoveš rukom!?”

Kroz san začujem neki glas. Opet ću postati cijela. Moje će se ruke i noge, sad
razbacane naokolo, opet spojiti s mojim tijelom i ja ću ustati iz mrtvih,
doživjevši svoje malo uskrsnuće.

“To je tebi noga? Pa zar si potpuno slijep?”

S donjeg kata kroz podne daske dopire Mattheusov glas. Urla tako glasno da bi
mogao probuditi mrtve.

“Ovo je glava. Nalazi se na ramenima, zar ne? I dvije ruke, svaka sa svoje
strane.” Točno ispod ove sobe je njegov atelje i sigurno drži sat slikanja jednom
od svojih učenika. “Zar ti uopće ne razumiješ ljudsku anatomiju? Znaš li koliko
tvoji roditelji plaćaju za to, da bi mi ti ovako trošio dragocjeno vrijeme?”

204

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Dugo sam spavala. Oluja je već odavno prestala, sunčeva svjetlost slijeva se kroz
prozor. Ostat ću ovdje, gdje me nitko ne vidi, dok Jan ne dođe po mene.
Mattheus i njegova supruga me skrivaju u svojoj kući i zakleli su se na tajnost.
Oni su jedini koji znaju istinu, osim doktora i babice koji su me porodili, jer to je
bilo i moje novo rođenje. Ona dvojica koja su me donijela ovdje mislila su da
sam samo leš. Kako su samo grubo baratali sa mnom. Pa gdje im je poštovanje?
Kad se život ugasi, mi smo samo obične vreće krumpira. Moje modrice to
dokazuju. Jer ipak, duša nam je odletjela.

“Kosti! Mišići!” čuju se Mattheusovi urlici kroz podne daske. “To je ono što ti se
nalazi pod kožom. Ako ne razumiješ kako je tijelo građeno i kako radi, pa kako
ga onda dovraga možeš naslikati?”

Još mi nije jasno što se sve dogodilo. Prošla noć u glavi mi je nestvarna poput
neke kazališne predstave. A to je i bila predstava. Svi smo izgovarali naučeni
tekst, svi smo igrali svoje uloge. Većinu sam vremena bila sama u sobi i ispuštala
krikove bez boli, gledajući u svoj prašnjavi svadbeni vjenčić, koji je visio sa
stropa. Moje su kolege glumci bili na tavanu s Marijom i obavljali pravi posao.

Glavom mi proleti spoznaja da nikad više neću kročiti u onu kuću.

Ostavit ću svoju odjeću u ormarima, svoje poslove napola obavljene, jer ja sam
mrtva.

Još me nije pogodila strahota svega toga. Kuća je samo pozornica s koje sam se,
kad je predstava završila, iskrala i pobjegla u noć.

Ne želim razmišljati, jer čim počnem, shvatit ću što sam učinila svom suprugu.

205

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
53
GERRIT

Gdje je uže tanko, tu i puca.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Gerrit klipsa ulicom. Noge ga bole jer već je jednom propješačio čitav grad, a
sad je na pola puta natrag. Još malo pa će biti kod kuće. Isporučit će pakete, Jan
će mu platiti i on će biti slobodan čovjek.

Iz daljine začuje udarce bubnjeva. Zrakom lebdi slabašna glazba. Njen ga zvuk
vuče za sobom kao što uže povlači vola. Slijedeći je, nađe se na glavnoj tržnici.
Tu se skupilo čitavo mnoštvo ljudi. Grčevito držeći svoje pakete, Gerrit se
progura kroz svjetinu. Zatim zastane i kao začaran stade promatrati prizor pred
sobom.

Skupina putujućih zabavljača smjestila se u jednom kutu tržnice.

Neki čovjek, obučen kao harlekin, žonglira lopticama. Gerrit obožava žonglere.
Pored njega na nekoj kutiji stoji crnomanjasti mađioničar i maše raznobojnim
maramama. Gerritu su mađioničari još draži. Zaore se bubnjevi. Mađioničar
zamahne maramom, ona se raširi i iz nje izleti grlica.

Gomilom odjeknu povici oduševljenja. Gerrit zine u čudu.

Mađioničar zatim u ruku uzme jaje. Cereći se, pokaže ga publici, pa zaklopi
dlan. Opet se oglasiše bubnjevi. Mađioničar otvori ruku, ali, gle čuda, ona je
prazna. Zatim stavi ruku iza uha i, još većeg li čuda odatle izvuče jaje.

206

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Oduševljeno mnoštvo počne vikati još glasnije. Gerrit se niti ne pomakne s

mjesta, već nastavi zuriti u mađioničara, potpuno opčinjen prizorom. Pa kako mu
to uspijeva? To je prava čarolija! Gerritov um pokušava dokučiti ono što se
događa pred njim, ali to je za njega previše.

Baš kao i čarolija onih pigmenata koje nosi u paketu. Obično grumenje i kristali,
ništa više. A Jan će ih začarati da nestanu. Pretvorit će ih u stabla.

U nebo!

Gerrit stoji i zapanjeno gleda zabavljače, očima velikim kao u djeteta.

Tu je još neki čovjek, obučen kao orijentalac. On guta čavle. Čavle. Gerrit od
straha ne može ni gledati. On zatvori oči, i kad ih u sljedećem trenutku otvori
ugleda istog čovjeka kako izbacuje vatru iz usta.

A onda na tržnicu dovukoše magarca. Jadnije stvor toliko mršav da mu se vide

rebra, a na glavu mu je nataknuta magareća kapa, baš poput onih koje se u
školama nekad stavljaju slabim đacima. Čovjek koji ga je dovukao izgleda poput
Ciganina sav osušen i bujnih crnih brkova. Obučen je kao učitelj i u rukama nosi
školsku ploču, koju postavi ispred magarca.

On pucne bičem, ali životinja se ne pomakne s mjesta.

Gerrit još uvijek kao prikovan stoji na istom mjestu. Neki mu bogalj pred nosom
zamahne svojom limenom posudom, ali ga Gerrit gotovo ni ne pogleda. Onaj
Ciganin ponovo pucne bičem.

“Vrijeme je za školu, Dobbine!”

Mnoštvo zahihoće. Gerrit je dobroćudan i suosjećajan čovjek. Voli sva slaba i

nezaštićena stvorenja psiće i mačiće, ali posebno voli magarce s tim njihovim
velikim, nakostriješenim glavama i dugim ušima. Možda je razlog njegove
ljubavi to što su i njega znali nazivati magarcem. Jan ga, primjerice, zove tako
svaki put kad se zbog nečega naljuti.

207

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
Magarac se ne želi spustiti na koljena. Samo stoji na mjestu, na svojim
slabašnim kopitima, a velika mu glava umorno visi. Izgleda tako tužno dok mu
duge uši strše kroz rupe na toj budalastoj kapi i svaka se u svom ritmu pomiču
naprijed-natrag.

“Vrijeme je za sat računanja, Dobbine!” reče čovjek uz ponovni prasak biča.

Magarac podigne glavu i stade revati, ispuštajući zvuke neizrecivog očaja.

Odjednom čovjek izgubi strpljenje i snažno ošine magarca bičem.

Svjetina na to opet zahihoće. Čovjek ga onda stade zaozbiljno bičevati, zadajući

mu snažne i bolne udarce.

Gerritove se oči napuniše suzama. Jadno glupo stvorenje. A svjetina se slatko

smije. Pa kako mogu? Jadni magarac stoji, poljuljan udarcima biča.

U Gerritu se nešto slomi. On baci svoje pakete na tlo i stane se probijati kroz
mnoštvo.

“To nije l-l-l-lijepo!” poviče iz sveg glasa.

Čovjek se u čudu zagleda u njega, a Gerrit mu istrgne bič iz ruke.

Poput pravog zabavljača, Gerrit počne mahati njime. Bič zapleše iznad njegove
glave, zviždeći na sve strane. Mnoštvom odjeknu uzdasi oduševljenja. Zatim
pljas! on ošine tog gada, i onda ga stane bičevati sve jače i jače, kao što je ovaj
bičevao jadnog magarca. Zvižduci biča miješaju se s oduševljenim žamorom
gomile. Ciganin se šćućuri i zakloni lice rukama, pokušavajući se udaljiti.
Mnoštvo stade vikati još glasnije.

U sljedećem trenutku Gerrit juri za Ciganinom preko čitave tržnice.

Svjetina plješće, gurajući se natrag da bi propustila dvojicu trkača.

Prestrašeni čovjek hitro vijuga oko štandova, preskačući kutije voća koje 208

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
mu se nađu na putu. Gerrit u stopu tutnji za njim, zaostajući samo par koraka.
Zatim čovjek utrči u neku uličicu i izgubi se.

Odjednom, Gerrit je postao junak. Svi mu čestitaju i tapšaju ga po leđima.

Gomila nepoznatih ljudi odgura ga u obližnju krčmu. Oko njega vlada žamor, svi
pričaju u glas. “Bogme si ga lijepo ispratio”, dobaci netko.

Gerrit se osjeća mlitavo. Sav drhti od šoka, jer inače nije nasilan čovjek.

Ustvari, ovo mu je prvi put u životu da je nekoga udario.

Netko ga posjedne za stol. “Taj je kukavica dobio je što je zaslužio”, reče neki
glas.

“Jednostavno sam mislio da to nije u redu”, promrmlja Gerrit skromno. “Jadno

magare... jadno glupo stvorenje. I ja sam jadan i glup, ali me moj gospodar
svejedno ne tuče!”

Krčmom se prolomi grohotan smijeh. Gerrit se zacrveni, zadovoljan vlastitom

domišljatošću. Pred njega donesu vrč piva.

“Kuća časti”, reče krupna žena rumenih obraza, smiješeći mu se. “Pa dobro, kad
je već tako, popit ću taj jedan”, reče Gerrit. “Ali onda moram krenuti.”

Ruke mu se još uvijek tresu, pa jedva prinese vrč ustima.

“Čula sam komešanje”, reče žena. “Vidjela sam što si napravio. Znaš što?
Pokopala sam već dva muža, ali ti si veći muškarac od obadva zajedno.”

Gerrit kao hipnotiziran promatra njene grudi. Više ga zanimaju te dvije, nego
njena dva muža. Nikad u životu nije vidio veće grudi. Izgledaju kao žive, dok se
tako pomiču, pokušavajući se udobno smjestiti pod bluzom poput kakvih
stvorenja. On slije čitav vrč piva niz grlo.

Pridruže im se još neki ljudi. Krčmarica im prepriča Gerritov junački podvig.

209

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

Gerrit reče: “I ja sam jadni stari magarac, ali me moj gospodar svejedno ne
tuče.”

Opet se zaori smijeh. Gerrit se sad već dobro zabavlja.

U krčmu uđe neki dječak. Odloži tri paketa na stol i reče: “Ovo vam je ispalo,
gospodine.”

Gerrit. se zagleda u njih. Hvala Bogu! To je bilo blizu... U svom je ovom

uzbuđenju potpuno zaboravio na pakete. Zamalo ih je izgubio. Baš je pravi
magarac.

Ustane i reče: “Vrijeme je, moram krenuti.”

Netko ga ponovo posjedne. Pred njim se stvori još jedan dupkom pun vrč.

210

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
54
JAN

Iznutra smo to gluplji, što se više trudimo izvana izgledati pametni.

Jacob Oats, Moralne crtice, 1632.

Začuje se kucanje na vratima. Hvala Bogu! Gerrit se napokon vratio.

Jan se skoči i otvori ih. U sobu uđe njegov stanodavac.

“O, to ste Vi”, reče Jan.

“Samo provjeravam”, odvrati taj mršavi čovjek, lukavog izgleda. On živi u

susjednoj ulici.

“Pa zar i Vi?” upita Jan. “Mislite da namjeravam otići bez pozdrava?”

“Samo provjeravam”, ponovi on. “Opreza nikad dosta. Pogotovo zato što mi
dugujete stanarinu za dva mjeseca. I zato što smo i prije, morate priznati, imali
nekih neisplaćenih dugovanja.”

Doktor Sorgh se promeškolji na stolici. Dobaci Janu oštar pogled, pa zatim

uzdahne, kao da shvaća da su mu sumnje doista bile opravdane.

“Dobit ćete svoj novac do kraja popodneva”, reče Jan. “I Vi, i ova ostala
gospoda. Osobno ću Vam ga donijeti.”

“Mislim da ću radije pričekati ovdje”, reče kućevlasnik, pogledavši liječnika i

dječaka zavaljene u stolice. “Pretpostavljam da ste i vi tu iz istog razloga? Mogu
li vam se pridružiti?” upita, pa sjedne pored njih.

“Gerrit bi trebao stići svaki čas”, reče Jan i patetično doda: “Donijet će nam
kolača.” Pa gdje je, pobogu, taj njegov sluga, taj trapavi magarac?

Okrene se prema doktoru i upita: “Koliko je sati?”

211
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Doktor Sorgh izvadi svoj džepni sat i reče: “Tri i deset.”

212

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
55
GERRIT

Vrč ide na vodu dok se kući ne vrati razbijen.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Gerritu se vrti u glavi. Izvođači i njihov magarac izgleda da su nestali s tržnice.

To je čarolija - puf, i više ih nema. Ali ovdje su, u ovoj zadimljenoj krčmi,
postali glavnom temom razgovora.

Priča o njima širila se od usta do usta. Svaki je put magarac bivao sve manji i na
kraju su govorili da je bio tek mladunče, obična mala mrvica.

Čovjek koji ga je tukao kroz priču je postao pravo čudovište, utjelovljenje zla, i
sad se čvrsto vjeruje da je bio Španjolac.

Gerrit se cijelo vrijeme nadima od ponosa. Priča je sad već takva da se magarac
spominje kao Gerritova mala država ranjiva, ali hrabra.

Španjolac je pokušava pokoriti udarcima biča. Dolje, naređuje on. Dolje na

koljena! Ali u taj se čas pojavi Gerrit Hrabri, junak kojem nazdravlja cijela
krčma, cijeli grad i sav njegov narod koji se bori protiv papinskog osvajača.

Ovo je junaštvo stvarno divna stvar, i udara u glavu. Gerrit samo kaže da je
gladan i u tili se čas pred njim stvore ogromne grudi krčmarice.

Gospođa, kako li se već zove; rekla mu je, ali je zaboravio pred njega stavi
pladanj s dimljenim haringama, kruhom i sirom.

Gerrit osjeća nevjerojatno zadovoljstvo. Svi su oko njega pijani kao zemlja, a ni
on nije daleko. Ispričao im je svoju životnu priču i svi su 213

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

nazdravili u to ime. Ispričao m je kako je, kad je još bio dijete, radio u tvornici
užadi i gaženjem pokretao veliki kotač, a svima su se oči napunile suzama.
Ispričao im je kako je jednom propao kroz led. pa svi su umirali od smijeha.
Ispričao im je kako je radio za Jana van Loosa. "Pet sam mu godina služio i od
sutra sam slobodan čovjek." Svi su podigli čaše i pili u to ime. Oni su njegov
orkestar, a on je dirigent. A njegovo je mucanje potpuno prestalo i riječi mu
jednostavno teku s usana.

Žvačući zalogaj ribe, pokuša se prisjetiti one svoje misli o čaroliji.

Kako li je ono išla? Kad mu je pala na um, činila mu se veoma pametnom.

Pomalo je ošamućen, ali se svim silama nastoji sjetiti... Ne želi sad izgubiti svoju
publiku.

“Čarolija je nešto poput ovog...” Uzme paketić s pigmentima i nespretnim

pokretima stade odvezivati konopac. "Evo, ovo grumenje boja... moj ih gospodar
za tili čas pretvara u stabla, u prekrasne žene..."

Kad ispred sebe ugleda glavicu luka. Otvorio je krivi paket! Gerrit zahihoće i
reče: “Ćiribu-ćiriba, glavica luka!”

Gomilom se opet prolomi smijeh. Čarolija, što je rekao? Ustvari, baš bi mu sad
odgovarao jedan luk, jer voli ga jesti uz haringu. “To nije luk”, reče netko, ali ga
Gerrit ne čuje.

Negdje iza njega zasvira violina. Ljudi se razmaknu od njegovog stola i počnu
pjevati.

Gerrit uzme nož i teškom mukom bolje da pazi, jer nož je oštar stane guliti koru
s luka. Ruke ga ne slušaju. Tresući se od veselja, on ih prekori.

"Hej, ne budite tako tupave”, reče im. Nespretno počne rezati luk na ploške.
Danas je sve veselo i smiješno: glavice luka, magarci, život.

Pohlepno natrpa haringu usta. Zatim vrškom noža nabode kolut luka pa proguta i
njega. Mm... mogao bih pojesti vola... Gladan je kao vuk... kao 214

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
magarac...Više nije u središtu pozornosti, ali to mu ne smeta. Sad mu je važno
samo jelo.

Sjedi, nadvijen nad tanjurom. Proždrljivo trpa u usta luk i haringu, zatim odlomi
komadić kruha pa proguta i njega. Osjeti nekakav čudan okus, ali previše je
gladan da bi mu to smetalo. U napola puna usta nabaca još malo svega luka,
haringe i kruha, pa lakomo proguta posljednji zalogaj.

Gle! Baš kao prava čarolija. Tanjur mu je prazan. Gerrit se zavali na naslon
klupe i zadovoljno podrigne.

215

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
56
SOPHIJA

Svaki grijeh nađe svoju kaznu.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Lysbeth, Mattheusova supruga, u sobu donese gomilu kostima i u hrpi ih baci na

krevet. Trebat će mi nešto u čemu ću otići do luke, jer moja će prtljaga stići
zasebno iz Janove kuće.

“Izaberi bilo koju krinku”, reče Lysbeth. “Sva ta odjeća pripada mom mužu.
Čuva je za svoje mušterije. Neki se od njih vole prerušavati za portrete. Jedan
trgovac iz Rokina htio je da njega i njegovu suprugu naslika kao anđela
Gabrijela i Djevicu Mariju.”

Mogla bi pobjeći prerušena u Djevicu Mariju! Napokon, ona je navikla na čuda.

Zacrvenim se zbog ove bogohulne misli večeras nisam sva svoja ali me za kaznu
ne pogodi nikakva munja. Ipak sam se dosad izvlačila i s gorim stvarima.

Lysbeth sjedne na krevet. “Kako je to hrabro”, reče s uzdahom.

“Odglumila si vlastitu smrt, sad bježiš u Indiju a sve to zbog ljubavi.”

“To što sam učinila je strašno.”

“Svejedno ti zavidim”, reče ona. Čini se da govori od srca.

Mattheus nije čovjek s kojim je lako živjeti. Iz hodnika u sobu dopire vika djece
koja jure gore-dolje po stubama. Ima ih sedmoro. Lysbeth ih strpljivo podnosi,
kao što bez prigovora podnosi i brojne nevjere i pijančevanja svog supruga. Jan
mi je pričao o njima. Mattheus vodi 216

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

nesiguran život. Njegov imetak čas raste, a čas se smanjuje, baš kao i kvaliteta
njegovih slika. Bavi se trgovinom slika i drugih umjetnina, i ponekad se zna naći
u velikim gubitcima. Jednom su prilikom sudski službenici došli zaplijeniti
njihov namještaj i ostavili im samo krevet, jer je Lysbeth na njemu upravo
rađala. Ona je poslušna žena, navikla na trpljenje, koja svog supruga podržava i
u dobru i u zlu. Mattheus na kraju uvijek pokajnički dopuže kući, a ona mu svaki
put oprosti, jer je prava kršćanka i ne prebire krunicu izgovarajući laži, kao što to
ja činim.

Pogledam hrpu kostima. U kojem ću liku otputovati: u liku Atene Palade? Ili
možda židovske nevjeste? Mogu biti što god poželim. Mogu pustiti mašti na
volju. Kad bih bila anđeo, mogla bih odletjeti u Bataviju.

Leže razbacane na krevetu, sve te druge prirode u koje bih se mogla preobraziti.
Od pustih mi se mogućnosti već vrti u glavi. Mogla bih postati neko biće iz
mitologije, koje nikada nije ni postojalo. Ne, u krivu sam koje, proslavljeno u
našoj mašti, postoji još življe nego milijuni nas što sa smrću padamo u zaborav.

Kako se danas neobično osjećam. Ali to nije ni čudo. Nestala sam s lica zemlje.
Ne znam što mi budućnost nosi. Što je Batavija? Skup zbrkanih slogova i vizija
vječnog ljeta. Nizozemska se magla diže poput zastora i otkriva što? Odbacila
sam sve, svoj brak, svoju obitelj, život u onoj velikoj kući i sve sam to dala za
nevidljivost. Za ljubav.

Kroz podne se daske zaori Mattheusov glas. “Sjedni mu u krilo, draga! Zagrli ga
tako baš tako.”

Učenici su otišli kućama. Sad je Mattheus dovukao neke pijandure iz obližnje

pivnice. Prema Lysbethinim riječima slika već svoju petnaestu Seosku pijanku,
ili je to Zabava u bordelu? Nije sigurna. Uglavnom, svrha je t ih slika da nam
pruže i zadovoljstvo i moralnu pouku, rikazujući kobne 217

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

posljedice pijanstva i prepuštanja tjelesnim užicima. Mattheus ima nekoliko

omiljenih modela, koji su često i sami potpuno pijani. A sudeći po njegovom
glasu i on je. Ali će svejedno dovršiti sliku, jer pravi je profesionalac, a osim
toga je i izdržljiv kao vol.
Vrijeme prolazi. Vani je slabašno zimsko sunce zašlo za zvonik crkve.

Htjela bih da Jan dođe. Dosad je već trebao prodati lukovicu. Želim ga vidjeti.
Želim mu prstima dotaknuti lice i uvjeriti se da je živ. Sve dotad neću znati
jesam li sama živa ili mrtva. Večeras je naša posljednja noć u ovoj zemlji. Još
uvijek to ne mogu vjerovati.

S donjeg se kata začuje glasno smijanje. “Rekao sam pijanka”, poviče Mattheus.
“A ne jebena orgija!” Na to uslijediše salve grohotnog smijeha.

Lysbeth iznenada reče: “Dala bih desnu ruku da prestane piti.”

Zatim naglo ustane i ode.

218

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
57
JAN

Tko liježe s psima, budi se s buhama.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Šest je sati. Vatra koju je na nebu zapalio predivni zalazak sunca već je odavno
ugašena, a plamene je nijanse zamijenila crna boja noći. U

Janovom se ateljeu već okupilo poprilično društvance. Neki sjede na krevetu,

drugi naslonjeni na zid puše svoje lule. Cijelo su se popodne, jedan po jedan,
ovdje sakupljali ljudi kojima je Jan dužan. Doktoru Sorghu, dječaku iz putničke
kompanije East India i Janovom kućevlasniku u međuvremenu su se pridružili i
mesar, vlasnik obližnje krčme i lokalni zelenaš. Svima njima Jan duguje
poprilične svote novca. Svaki put kad bi netko pokucao na vrata, Jan bi se skočio
i uzbuđeno rekao: “Stigao je!” Ali Gerrit se još nije vratio.

Na stolu je poslužena hrana i piće, pa se na prvi pogled čini kao da Jan priređuje
neku zabavu. Ali gotovo među njima nema razgovora.

Kamenih lica, njegovi gosti strpljivo čekaju. Sjedit će tu dok god bude trebalo.
Doktor Sorgh još jednom pogleda na svoj džepni sat. Mesar se, pucketajući
prstima, nasloni na zid. Izgledaju poput namrgođenih putnika što čekaju kočiju
koja nikad neće doći.

Dolje se na ulici skupilo još jedno malo društvo. Pročulo se naime da Jan van
Loos očekuje isporuku najvrjednije lukovice tulipana na svijetu.

Ako je vjerovati glasi ama, njena je cijena danas vrtoglavo porasla.

219

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
Šaputanja kruže od čovjeka do čovjeka. Vrijedna je škrinju punu zlata; vrijedna
je kao brod natovaren zlatom; vrijedna je kao cijela flota brodova natovarenih
zlatom; vrjednija od čitavog bogatstva pohranjenog u državnoj riznici vojvode
Frederika Hendrika. Za nju se može dobiti toliko zlata koliko bi bilo dovoljno da
se do kraja života prehrane svaki muškarac, žena i dijete u čitavoj zemlji.
Vrijedna je kao sve zlato Zlatnog doba, možda čak i više.

“Ali to je obična lukovica”, reče netko. “Ionako sve izgledaju isto. Tko uopće
može primijetiti razliku?”

Unutra se Jan sklonio u kuhinju. Više ne može gledati lica svojih gostiju, a i
tema za razgovor već je odavno ponestalo. Još malo pa će se početi buniti, osjeća
to. Oni, naravno, baš i ne vjeruju u postojanje te lukovice. Od samog su početka
sumnjali da ih laže, a sad su njihove sumnje gotovo prerasle u sigurnost.
Uvjereni su da su postali žrtve kolosalne prevare i koliko god ih Jan pokušavao
razuvjeriti ponavljajući da će se Gerrit svaki čas vratiti, da ga u Kokotu čekaju
tri skupine ljudi, spremnih da daju ponude za lukovicu; koliko god im puta
ponovio da će uskoro imati svoj novac u džepu, i sam je svjestan da je njihova
vjera u njega, slaba i u najboljim trenutcima, sad već potpuno potrošena.

Jan sjedi u kuhinji, tupo zureći u hrpu prstiju na podu. Dok se pakirao ispala mu
je gipsana ruka, pa je njene komadiće pomeo u kut. Kako je samo mogao Gerritu
povjeriti lukovicu? Znao je kolika je on budala. Ne pravi je idiot sam Jan. Trebao
je insistirati na tome da pođe sam. Mogao je odvući doktora sa sobom. Mora da
je bio lud.

Sophija se sigurno već brine. Gotovo i nije stigao razmišljati o njoj.

Ona se izgubila negdje u pozadini. Njena ju je smrt, iako samo odglumljena, na

neki način udaljila iz drame života onih oko nje. Čekat će 220

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

njegovu poruku da je unovčio lukovicu i podmirio dugove; iščekivat će njegov

dolazak. Dogovorili su se da će zajedno provesti noć kod Mattheusa prije nego
se u zoru zapute preko oceana. Lysbeth će u čast njihovog odlaska pripremiti
pečenu gusku.
I tada ga Jan začuje: tihi zvuk pjevanja. Istog trena uđe u atelje i odjuri do
prozora. Zvuk je još uvijek slab, ali se polako približava.

Prepozna ga kao što roditelj u mnoštvu brbljavih glasova prepoznaje glas svog
djeteta.

“O dođite mi djeve vi

Što sad ste u cvijetu mladosti...”

Glas biva sve bliži i bliži. Mnoštvo na ulici stane hihotati pa se razmakne u
stranu. Iz mraka tromim korakom izroni Gerrit.

“Ja ću vam vrtove čistiti

Od sviju vas drugih štititi

S veselim da-di, da-di...”

Gerrit za tetura, pa se pribere i zaputi prema ulaznim vratima.

Jan ih naglo otvori. Gerrit posrne i uleti unutra.

“Gdje si za ime Boga bio dosad?” poviče Jan. “Rekao sam ti da se vratiš ravno
kući!”

“Bio sam...” počne Gerrit frfljati. “Bio sam... se borio sa Španjolcima.”

Jedna mu je ruka prebačena preko prsiju, kao da njome nešto štiti.

Drugom stane divljački mahati po zraku. “Fiju, fiju... borio sam se s njima i
pobijedio sam!” Žmirkajući promotri ostale ljude u sobi. “O, zdravo.

Nekakva zabava, ha? Mogu li vam se i ja pridružiti?”

“Ne”, reče Jan. “Nije ovo nikakva zabava. Samo čekamo tebe.” Zatim posjedne
Gerrita na stolicu. “Gdje je paket?” upita sasvim polako, kao da 221

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
se obraća nekome poremećenom. “Oni paketi po koje sam te poslao. Gdje su?”

“Evo ih ovdje.” Gerrit rastvori kaput i ponosno izvuče dva papirnata paketa.
Dosad su se već zgužvali, a uzica kojom su vezani skoro se odriješila. “Donio
sam ih, baš kako ste naredili.”

Doda ih Janu. Jan ih uzme i stavi na stol. Svi prisutni zagledaju se u njih kao
hipnotizirani. Ne čuje se nikakav zvuk osim hripanja u Gerritovim plućima, jer
se putem zapuhao i teško diše.

Jan razmota prvi paket. U njemu ugleda grumenje pigmenata, labavo zamotano u
svileni papir.

Zavlada muk. Jan otvori i drugi paket. U njemu su mrvice i razlomljeni komadići
kolača.

"Oprostite, gospodine”, promuca Gerrit. “M-m-m-malo su se...

razmrvili... dok sam se borio... borio se sa Španjolcima...”

Jan prošapuće: "A gdje je lukovica tulipana?”

Gerrit ga tupo pogleda, ne shvaćajući o čemu je riječ. “Luko... što?”

“Treći paket, Gerrite. U njemu je bila lukovica tulipana.”

“A-ha, mislite na luk? Pojeo sam ga.”

222

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
58
SOPHIJA

Ako guliš luk, zaplakat ćeš.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Curi mi krv iz nosa.

“I meni se to događa kad sam uzrujana”, reče Lysbeth. Upravo glača haljinu koju
sam izabrala. Približi mi vrelo glačalo i reče: “Evo, nadvij se nad njim i pusti
neka padne par kapljica. To bi trebalo pomoći.”

Nagnem se nad glačalo. Kapljice krvi zacvrče na vreloj površini.

Odjednom osjetim da mi nedostaje Marija i njena praznovjerja. Mnogo smo toga

prošle zajedno, više no što će itko ikad znati, a nikad je više neću vidjeti. Nikad
neću saznati kako napreduju ona i dijete. Hoće li upaliti njena smicalica o
dojilji? Hoće li djetetova sličnost njoj postati preočita?

To su pitanja na koja nikad neću dobiti odgovor. Smrt me je razdvojila od živih,

a uskoro ću zauvijek napustiti ovu zemlju.

Osjećam se usamljeno. Jedina osoba s kojom sam razgovarala je ova žena

Lysbeth, koju vidim prvi put u životu. Gdje li je Jan? Zabacim glavu i prislonim
rupčić na nos. Glačalo mi nije zaustavilo krvarenje. Prepuna sam krvi i prepuna
sam života.

Zašto ga još nema? Vani se oglase crkvena zvona, tukući osmi sat.

Lysbeth ode dolje, kako bi gusku zalila mašću. Ja izvadim svoju krunicu grčevito
sam je držala u ruci kad sam umrla, ona je sve što sad imam.

Zdravo Marijo, Majko Božja... Prebrojavam zrna na krunici, moleći Boga 223

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
da Jan što prije dođe. Osjećam da je grijeh ovako moliti za uspjeh prevare, ali
meni već odamo nema spasa.

Barem mi više ne curi krv iz nosa. Skinem spavaćicu i obučem odjeću koju mi je
Lysbeth pripremila: košulju, podsuknju i crnu haljinu i prsluk.

Na kraju sam odlučila da se neću maskirati u nešto egzotično. Nisam više

raspoložena za predstave. Bit ću cijela u crnom, a preko ću imati plavi ogrtač
koji je nosila trgovčeva žena kad je pozirala kao Djevica Marija.

Sjedim na krevetu i čekam. Izvana se čuje neka buka i vriska djece.

Mattheus lovi svoju dječicu po stepenicama. “Ja sam babaroga! Sve ću vas
pohvatati!” urla iz svega glasa.

Lysbeth mu iz kuhinje dovikne: “Nemoj ih sad uzbuđivati. Neće htjeti večerati.”

Hodnikom zatutnje koraci pa onda zavlada tišina. Negdje u daljini začuje se

lavež psa. Osjećam se odsječena od ove bučne i zaigrane obitelji, odsječena od
cijelog svijeta. U Utrechtu moja majka i sestre sad već sigurno tuguju. Ne mogu
podnijeti pomisao na njihove suze i bol. Ostavila sam Cornelisu pismo u kojem
ga molim da se u slučaju moje smrti nastavi brinuti za moju obitelj, ali ta im
materijalna pomoć neće izliječiti tugu.

Nedaleko odavde, u kući na Herengrachtu, Cornelis oplakuje svoju mrtvu

suprugu. Kako sam im to mogla učiniti? Kako mogu biti tako okrutna da
žrtvujem njihovu sreću za svoju vlastitu? Mogu otploviti i na kraj svijeta, ali od
krivnje koju zbog njih nosim u srcu nikad neću pobjeći.

Opet se oglase crkvena zvona, ovaj put objavljujući četvrt sata.

Drhtavim rukama zagladim plavi ogrtač preko koljena. Janje trebao već odavno
stići. Što se događa? Nije se javio niti poslao ikakvu poruku.

Kuća mi se učini neobično tihom. Više se čak ne čuje ni bučni Mattheusov glas.
Ne usuđujem se izići iz sobe jer me djeca ne smiju vidjeti.

224

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

I onda začujem korake na stubištu. Polagane i teške korake, korake starca.

To je sigurno Cornelis. Otvorio je lijes i otkrio da je pun pijeska.

Razotkrio je moju prijevaru.

Čuje se škripanje stuba, glasno poput pucnjeva iz pištolja. On se približava.

Začudo, ostajem mirna. Ustvari me preplavi neobičan osjećaj olakšanja.
Napokon je sve gotovo.

Vrata se otvore i u sobu uđe Jan.

Izgleda užasno. Lice mu je sivo i izgleda kao da se smežuralo otkad sam ga

posljednji put vidjela. Sjedne na krevet bez pozdrava, bez riječi.

Zatim tiho izusti: “Propali smo!”

Tek nakon nekog vremena počinjem shvaćati što mi govori. Nešto o Gerritu i
lukovici. Da ju je pojeo. Ma o čemu, za ime Boga, priča? Kaže da su odnijeli
sve.

“Tko?”

“Svi oni kojima sam bio dužan. Uzeli su mi slike, škrinje sa stvarima, sve što
sam imao.” Na trenutak zastane. “Žele me tužiti. Doktor ne može, ako to učini,
otkrit će se i što je on radio ali drugima ništa ne smeta. Moja imovina nije
dovoljna da pokrije sve dugove. Čak niti četvrtinu dugova.”

Tek me tad uzme za ruku. Privuče me k sebi na krevet i stane mi milovati prste.

“Oprosti mi, ljubavi. Bio sam budala. Ali kako bi čak i budala mogla očekivati
da će dogoditi nešto tako smiješno i besmisleno?”

Zavlada muk. “Ono što smo mi učinili bilo je još gore, mnogo gore od
besmislenog”, kažem ja.

225

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

U tišini sjedimo na krevetu, jedno pored drugog. Razmišljam o našoj zloći, našoj
dubokoj i neoprostivoj zloći. Bog nas je gledao cijelo vrijeme.

Znala sam da su njegove oči stalno na nama, u srcu sam to osjećala.

“Učinili smo nešto strašno”, zaustim.

“Slušaj me, ljubavi...”

“Sagriješili smo”, nastavim. “Sagriješili smo i zato smo kažnjeni.”

“Ali mi se volimo.” Zgrabi me za bradu i okrene moje lice prema sebi.

“Volimo se. Zbog toga smo sve ovo i započeli, zar se ne sjećaš?”

Nemam mu snage odgovoriti. Samo tupo promatram njegovo lice njegove plave
oči i njihov čudan sjaj, njegovu razbarušenu kosu luđaka.

“Ti si mrtva”, reče on. “Ne možemo ostati u Amsterdamu, moramo pobjeći što
prije. Još možemo uspjeti. Morat ćemo početi iz početka, od nule, ali siguran
sam da ćemo uspjeti. Hoćeš li moći živjeti sa mnom u siromaštvu?”

Ne slušam ga. Pustite me da je poljubim, preklinje Cornelis kroz suze dok ga

odvlače od moje smrtne postelje. Negdje daleko, u mraku, moja majka jeca jer je
izgubila kćer.

“Snaći ćemo se, ljubavi.” Janove su riječi pune strasti. “Još uvijek možemo sutra
otputovati. Nije sve izgubljeno. Zamolit ću Mattheusa da nam posudi novac za
put i vratit ću mu čim nađem posao... koliko sam čuo tamo stvarno ima dosta
posla...” Čvrsto me primi za ramena i reče: “Molim te, ne očajavaj, ljubavi moja
jedina.”

Bog nas je gledao cijelo vrijeme. On vidi sve. Znala sam to i prije, naravno da
jesam, ali me zaslijepila vlastita pohlepa. Ovo je Božji način da nas kazni.

Jan me pogleda i, kao da mi čita misli, reče: “Bog će nam oprostiti.

Nemoj sumnjati Sophija, molim te ne sad.”

226

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Ostanemo sjediti u tišini. Vani se čuje lavež psa. Sa stubišta do nas dopire miris
svježeg pečenja. Ne mogu govoriti. Odjednom sve ima smisla, a bilo je to samo
pitanje vremena. Strašna je logika te moje spoznaje: počinili smo zločin,
sagriješili smo i zato moramo biti kažnjeni. Bog je izabrao Gerrita trapavog,
pijanog Gerrita da obavi njegov posao. Sve je sad došlo na svoje mjesto.

Tišina potraje. Moja je odluka donesena. Okrenem se prema Janu, zagrlim ga i

strasno ga poljubim. On mi uzvrati jednakom strašću i s ogromnim olakšanjem.
Zalijem mu prste u kosu i nježno obuhvatim lice rukama. Kako sam ga voljela.

Tijela su nam pripijena jedno uz drugo, ali i tijela znaju lagati. Moje je lagalo
već bezbroj puta. Čvrsto grlim Jana, upijajući njegove poljupce kao da ne želim
da ikada prestanu. U ovom ga trenutku izdajem, kao što smo posljednjih mjeseci
nas dvoje izdali sve druge.

Zatim se izvučem iz njegovog zagrljaja. “Pođi i pitaj ga onda”, rekoh, milujući

ga po kosi. “Pođi i pitaj Mattheusa da nam posudi novac. Ja ću te čekati ovdje.”

227

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
59
JAN

Ljubav otvara sva vrata.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Mattheus i Lysbeth čekaju u kuhinji. Guska se vrti na ražnju. S nje padaju

kapljice masti i cvrčeći nestaju u plamenu. Njihov je španijel promatra, a iz usta
mu vise niti sline.

Kad Jan uđe u kuhinju, Mattheus se trgne. Natoči mu čašu konjaka i prebaci
ruku preko njegovog ramena. “Jadna stara bitango”, reče.

“Oduvijek si bio budala kad su žene u pitanju.”

“Ona nije bilo kakva žena.”

“I što ćeš sad?”

Jan iskapi konjak. “Još možemo sutra otputovati, ali trebat će nam tvoja pomoć."

Zamoli ga da mu posudi novac. Mattheus pristane.

Lysbeth uhvati Jana za ruku. “Drago nam je da ti možemo pomoći.

Još malo pa ćete otići i moći ćete sve ovo zaboraviti.”

U tom trenutku u kuhinju uđe njihov najstariji sin, Albert.

“Vrijeme je za večeru”, reče mu Lysbeth. “Pozovi ostale.”

“A tko je ona žena?” upita dječak.

“Koja žena?” odvrati Jan.

“Ona žena koja je sad strčala niza stube”, reče Albert. “U plavom ogrtaču. Je li
ona neki model?”
228

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Gdje je?!”

“Istrčala je vani.”

229

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
60
SOPHIJA

I kad se mrlja očisti, na haljini uvijek ostaje njen trag.

Jacob Cats, Moralne crtice. 1632.

Večeras je pun mjesec. Nijedan slikar ne može dočarati savršenstvo Božjeg

djela, a kakva je drskost uopće pokušati! Mjesec je savršeno okrugao. Njegov je
oblik mnogo savršeniji od krugova kakve je Jan slikao na svojim mjesečinom
obasjanim pejzažima. Savršeniji je od nizova okruglih nula koje je pohlepno
crtao dok bi, nagnut nad komadom papira, računao zarade... onih praznih nula
koje su nas i dovele tu gdje jesmo.

Ulice su puste. Jedino što se čuje je tapkanje mojih cipelica, koje odzvanja dok
trčim obasjana jezivom svjetlošću mjeseca. Po prvi me put nije briga hoće li me
netko vidjeti, jer sam sad spremna na konačnu predaju. Sinoć sam umrla u očima
svijeta, ali večeras ću nestati zauvijek.

Ta mi spoznaja pruža olakšanje pa klizim ulicom laka koraka i još lakšeg srca.

Prati me samo mjesečev odraz u vodi. Nebesa su se srušila i moj je svijet u

jednom trzaju okrenut naglavačke. Nije ni čudo što me, kad sam bila mala,
proganjala ona slika, slika onog potopljenog svijeta u kojem su pod vodom
zvonila zvona i lebdjeli mrtvaci. Mislila sam da njihove ruke mašu moleći za
pomoć. Sad znam da su me samo pozdravljale. Znala sam da ću završiti ovdje.

230

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Vode ovoga grada pokazuju nam odraze nas samih kakve li taštine!

Marija je oblačila moju odjeću i, gledajući se u ogledalu, zamišljala da je ja.

Moja je taština bila mnogo dublja. Uzela sam za pravo da preokrenem prirodni
red i stanje stvari. Dirnula sam se u Božji plan. Moja je oholost slična oholosti
naših ljudi koji su istrgnuti svoju zemlju iz ralja mora.

Stvaranje nove zemlje samo je Božje djelo, napisao je jedan od naših inženjera,
Andries Vierlingh, jer je on taj koji nekim judima da je mudrost i snagu za takva
dostignuća. Kakvog li licemjerja! Koristimo Boga da bismo opravdali svoje
postupke, a zapravo nas naprijed ne gura ništa drugo doli vlastiti nagon za
preživljavanjem.

Ali zbog čega preživjeti? Jer ovaj je svijet obična tlapnja, samo blještavi odraz.
Jesmo li možda u to sumnjali kad smo svoj grad sagradili na ogledalima? Nekoć
sam sanjala o životu s Janom. Gledala sam u vodu i vidjela svijet iz snova, puki
odraz onog stvarnog, u kojem bih mogla biti sretna. Koliko sam bila u krivu! Jer
sve je to bilo ništa samo odsjaj mjesečine na površini vode, blještava raskoš
satenske haljine. Jedno veliko ništa. Kroz pohotu i oholost, ta dva smrtna grijeha,
zatvarala sam oči pred istinom.

Večeras ću se napokon oprostiti s tom optičkom varkom. Nestat ću s ovog svijeta

i doživjeti svoje stvarno rođenje, jer Isus me čeka ispruženih ruku poput
ljubavnika. I nitko me, čak ni moj dragi Jan, više neće pronaći.

Postoji samo jedan način da pobjegnemo, rekli smo prije tolikih mjeseci, i da nas
on nikad ne pomisli tražiti.

Sad stojim na mostu. Promatram kositreni sjaj vodene površine.

Pomislim na sve one stvari koje sam voljela na ovom svijetu: na svoje sestre, na
drhtave kapljice rose na šarenim laticama cvijeća... na miris čistog rublja, miris
konjskog vrata kad bih zaronila glavu u njegovu 231

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

grivu... okus kuhanog vina kad bih ga pila iz Janovih usta, okus njegove kože na
mojim usnama... Sjećam se prve noći koju smo proveli skupa.

Ležali smo, isprepletenih prstiju, i gledali jedno drugo ozbiljnim pogledima...

Naš je početak bio i naš kraj, jer smo u dubini duše oboje znali da smo osuđeni
na propast...
Nemam vremena za gubljenje. On me sigurno već traži, a nisam otišla daleko,
samo par ulica od Mattheusove kuće. Nagnem se preko ograde i zagledam u
mjesečev odraz u vodi. Kao da je odraz mog vlastitog lica, on mi uzvrati pogled.
Taština nad taštinama, sve je taština...

Skinem ogrtač i bacim ga preko ograde. Moja posljednja, odbačena koža otpluta
niz kanal.

232

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
61
WILLEM

Na kojim morima ne šire jedra njegovi brodovi?

Na kojoj tržnici svijeta ne prodaje svoja dobra?

Koje narode i zemlje ne vidi, obasjan mjesečinom.

On koji sam određuje zakone cijeloga oceana?

Joost van den Vondel

Dolje u luku uplovila je flota od šest brodova. Gomile mornara guraju se niz
drvene mostiće, željni da nakon tolikih mjeseci napokon kroče na tlo svoje
domovine. Neki padaju na koljena i ljube zemlju, zahvaljujući Bogu na sretnom
povratku kući; drugi kreću prema bordelima. Obala vrvi od života. Rodbina,
džepari i kurve skupljaju se oko pristiglih mornara.

Ulični prodavači izvikuju cijene svoje robe. Sve su krčme na obali osvijetljene a
iz javnih se kuća ori glazba.

Jedan se mladić probija kroz mnoštvo. Svu svoju imovinu nosi u vreći
prebačenoj preko ramena. Plamen s obližnjeg žeravnika osvijetli mu lice.

Osam mjeseci provedenih na moru potpuno je promijenilo Willema.

Nestalo je dječačke debljine, a lice mu je sad mršavo i preplanulo. Hoda

sigurnim korakom. More je od njega učinilo muškaraca stasitog, visokog
mladića koji uspravno korača ulicama, mada mu se još ljuljaju pod nogama. Nije
to više isti onaj Willem koji je otišao u ožujku, izmučen, ranjen i lišen svih
iluzija. Izgubio je nevinost i nju više ništa neće vratiti.

Ali zamijenilo ju je nešto mnogo dublje; zadivljenost.

233

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

Kakva lije sve divote vidio! Planine, za početak. On je Nizozemac i takvo što
nije vidio nikad prije. Nije mogao ni zamisliti da su toliko strme.

Vidio je valove visoke poput planina i planine visoke kao da vrhovima dodiruju
nebo. Vidio je kitove veličine planina, kitove kako se približavaju, a iz rupe na
leđima im štrca silni vodeni mlaz, razlijevajući se na sve strane; vidio je kitove
kako zaranjaju u morske dubine, pa se nakon trenutka mira njihovi golemi
repovi podižu u vis i kreću za njima. Vidio je zvijezde kako padaju ostavljajući
zlatni trag na sjajnom južnom nebu; vidio je ribe u letu, svjetlucave poput
srebrnih strelica. Vidio je gradove gotovo nestvarne ljepote: blistave kupole
Konstantinopola; zanosne ulice Venecije, smještene na zrcalima, izopačene i
zavodljive, poput neke raspuštene sestre Amsterdama.

Willem je vidio svakakva čuda i sam izazivao čuđenje i divljenje drugih. Nakon
svog prvog katastrofalnog susreta s kurvom nadoknadio je izgubljeno vrijeme i
to mu je novo iskustvo svaki put donosilo sve veće zadovoljstvo. A i ženama s
kojima je bio. Na tri su se jezika žene lakog morala divile zapanjujućoj veličini
njegovog uda. (Wat heb je een grote lul!...Che grozzo kazzo!...Ka kuzegar o khar
o kuze faroush!) Taj je ud prošao mnoge bitke, baš kao i njegov vlasnik. Willem
se borio protiv oluja u Biskajskom zaljevu, verući se uz jarbol i vezujući
konopce. Borio se protiv groznice i preživio. Ali najdraže mu je od svega bilo to
što se borio protiv Španjolaca i za nagradu dobio mnogo novaca.

Willemovi su džepovi puni zlata. Ne onakvog bijednog zlata koje imao u vrećici
kad je posljednji put hodao ovim ulicama. Ovo je sad pravi novac, pravo
bogatstvo, zaplijenjeno u duhu domoljublja. Dok su kao pratnja trgovačkoj floti
plovili prema Levantu, njegov je brod napala španjolska lađa. Nakon teške i
krvave bitke Nizozemci su zarobili neprijateljski brod, 234

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

opljačkali sav njegov teret i među sobom razdijelili plijen. Kapetan i svi članovi
posade uzeli su svoj dio zlatnih i srebrnih poluga.

Nije ni čudo da Willem prema moru osjeća duboku zahvalnost. Ono mu je

osiguralo život, dajući mu prvo ribu a sad i svoje zlato. S plijenom iz bitke i
svojom plaćom sad ima dovoljno novca da napusti mornaricu i započne novi
život. Očekivanja su mu još uvijek skromna. Nekakva mala trgovina, bio bi
zadovoljan s tim. Ali ne bi prodavao ribu; ribe mu je već dosta. Želio bi otvoriti
malu trgovinu sireva i skrasiti se u njoj s Marijom pored sebe.

Svih ju je ovih mjeseci pokušavao zaboraviti, ali nije mogao. Usjekla mu se u

srce poput sačme. Ljubav prema njoj neizlječiva je bolest. Iako je rana možda i
zarasla, još mu je uvijek pod kožom, pa i najmanji pokret razbuktava bol.
Očajnički mu nedostaje. Ogorčenost je još uvijek tu, izjedala mu je srce svih
ovih mjeseci, ali nije uspjela uništiti njegovu ljubav prema Mariji. Jer ona je
njegova srodna duša. Za njega ne postoji nijedna druga. Dok su ga grlile
kupljene ruke on je vodio ljubav s Marijom. Njenim je očima zadivljeno
promatrao minarete Aleksandrije.

Nedostaje mu njen smijeh i njene ispucale ruke, njena čilost i veselje iz kojeg bi
iznenada znala utonuti u sanjarenje. Nedostaje mu njeno tijelo.

Proputovao je cijeli svijet, ali je najprivlačnije mjesto za njega ostala njena

postelja. Svugdje pođi, kući dođi. On je Nizozemac svakim djelićem svog tijela.

Možda se Marija već i udala, možda je prestala raditi za gospodina Sandvoorta i

otišla živjeti s onim tipom u čijem ju je zagrljaju Willem posljednji put vidio.
Možda ga je zaboravila. Naravno da je o svemu tome razmišljao, svake minute
svakog dana, ali ništa ga neće spriječiti da je pokuša pronaći. On je sad odrastao
čovjek, s novcima u džepu. Suočio se 235

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

on i s mnogo strasnijim neprijateljima. A ako izgubi bitku i otkrije da ga više ne

voli... o tome ne može razmišljati, bar ne večeras.

Pred njim se pojave kuće Herengrachta, obasjane mjesečinom. Začuje zvonjavu

crkvenih zvona. Osam je sati. U zraku se osjeća miris kuhanog jela. Iza
zatvorenih prozorskih kapaka mnoge obitelji sad večeraju. Kako mu čudno, a
ipak poznato, izgledaju ove kuće. U svom je prijašnjem životu kucao na njihova
vrata, nudeći ribu. Svježi bakalar! Svježi šaran! S kakvog li se putovanja vratio,
kolike je oluje preživio, a njima je ovo samo večer kao i svaka druga. Tlo pod
nogama još mu se ljulja kao da je na valovima.
Tolikih je mjeseci sanjao o povratku na ovo mjesto da sad gotovo ne može
vjerovati da je zaista tu. Probudit će se i shvatiti da se još uvijek njiše u svojoj
ležaljci na brodu nošenom valovima. Prati ga mjesečev odraz u vodi, pokazujući
mu put poput svjetionika.

I onda se nađe pred dobro znanom kućom. Srce mu brže zakuca. Na trenutak mu
nestane hrabrosti. Marija mu je bila prijateljica, i to je najgore od svega. Bila je
njegov najbolji drug, a sad se boji susreta s njom.

Willem prebaci torbu na drugo rame i priđe ulaznim vratima. Prozorski su kapci
otvoreni. On pogleda kroz staklo.

Na stolu u predsoblju gori uljna svjetiljka. Stolice su prekrivene crnom

tkaninom, a slike okrenute licem prema zidu.

Willem zastane kao prikovan. Krv mu se sledi u žilama. Marija je umrla.

Svjestan je da je to glupa pomisao. Ona je samo sluškinja i njena smrt ne bi
zavila kuću u crno. Osim toga, premlada je da bi umrla. To je nezamislivo. Ali
svijet je pun čudnih i neočekivanih stvari. Više ni u što ne može biti siguran.

Naravno, preminuo je njen stari gospodar. To je najočitije objašnjenje. Mora da

se to dogodilo nedavno. Marija i njegova supruga sad 236

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

su sigurno u koroti, ako Marija uopće tu još i stanuje. Vjerojatno se udala i

odselila prije mnogo mjeseci. Možda čak ni ne zna da je njen stari poslodavac
umro.

Sve te misli roje se u Willemovoj glavi dok kuca na vrata isprva lagano, kao
znak poštovanja. Prođe neko vrijeme. Zatim Willem pokuca ponovo, ali ovaj put
jače.

Konačno u kući primijeti neko kretanje. U predsoblju se pojavi treperava

svjetlost svijeće. Willem prisloni lice na prozorsko staklo. Stari gospodin, u
kućnom ogrtaču i s noćnom kapicom na glavi, izroni iz tame i umornim se
korakom uputi prema vratima. Voštana svijeća osvjetljava mu bradu. Začuje se
škripa zasuna, pa zveckanje i okretanje ključa. Vrata se otvore.
Willem se pribere. “Oprostite što Vas uznemirujem, gospodine. Došao sam
vidjeti Mariju. Je li ona još uvijek zaposlena kod Vas?”

Starac ga sumnjičavo promotri. “A tko ste Vi?”

“Ime mi je Willem. Prije sam vam prodavao ribu. Marija i ja se poznajemo

odavno.” Proguta knedlu pa upita: “Nije valjda umrla?”

Gospodin Standvoort ga začuđeno pogleda. “Ne”, odvrati, odmahujući glavom.

“Ne, nije umrla. Pođite za mnom.”

Willem zatvori vrata i uputi se za gospodinom Sandvoortom kroz predvorje.

Zatim prođoše kroz salon i stražnju sobu, pa krenu niz dugi hodnik. Starac
zastane. “Ne”, reče. “Umrla je moja supruga.”

“Vaša supruga?”

Willem posrćući krene za starcem niz stube prema kuhinji. Dočeka ga toplina i
miris kuhanja. Stol je postavljen za dvoje. Marija sjedi u kutu i kupa tek rođenu
bebu.

Uspravi se i u čudu se zagleda u njega: “Willeme!”

237

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Lice joj se u prvi tren ozari, ali se zatim naglo uozbilji. Willem stane naizmjence
pogledavati čas nju, čas dijete. Na trenutak mu na um padne luda pomisao da
dijete pripada njoj i starcu prizor koji je zatekao tako je obiteljski, da gotovo
izgleda kao da su vjenčani. Zavrti mu se u glavi.

Marija naglo ustane. Oči joj se pretvore u dva uska proreza. Dijete joj visi iz
ruku kao da pokazuje ulovljenog lososa. Počne ga umotavati u povoje.

“Što ti radiš ovdje?” upita hladno.

“Došao sam te vidjeti.”

Ona promotri njegovu odjeću. “Gdje si bio?”

“Pristupio sam mornarici”, reče on. “Večeras smo uplovili u luku.”

Gospodin Standvoort se obrati Mariji. “Je li sve u redu, draga?”

Ona klimne glavom i umorno se spusti na stolicu. Willem također sjedne. Osjeća
da nije dobrodošao, ali ne misli otići, bar ne još. Mora bar nešto reći starcu.
“Veoma mi je žao zbog smrti Vaše supruge, gospodine.”

“Umrla je pri porodu”, reče Marija. “Ovo je njezina beba. Zove se Sophija.”

“Ah.” Willemu je neugodno. Marijine sužene oči još ga uvijek gledaju hladno.
Uopće ne izgleda da joj je drago što ga vidi. Na ruci ne nosi nikakav prsten, ali
to ne znači ništa. Možda održava nezakonitu vezu s tim muškarcem, a isto je to,
naposljetku, činila i s Willemom. Nešto ga stegne u srcu. Kako je prekrasno
rumena uz tu vatru na ognjištu!

Gospodin Sandvoort se nakašlje. “Hoćeš li da te ostavim nasamo s ovim

mladićem, Marija? Bit ćeš u redu?”

Marija klimne glavom. Još uvijek ne skida pogled s Willema.

Gospodin Sandvoort ode iz kuhinje. Njih dvoje ostanu na mjestu, osluškujući

kako se njegovi umorni koraci udaljavaju.

238

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Zašto si me ostavio?” plane Marija odjednom. “Kako si mi to mogao učiniti?”

“Kako sam ja mogao? A što je s tobom?”

“Zašto si to napravio?”

“Zato jer sam te vidio s onim muškarcem”, odgovori on.

“S kakvim muškarcem?”
“Znaš o kome govorim.”

“Koji muškarac?” upita ona glasnije. “O kakvom muškarcu pričaš?

Gdje?”

“Slijedio sam te one noći. Vidio sam vas kako se ljubite.”

“Ljubimo? Što to govoriš?”

"Nemoj lagati, Marija...”

“O čemu pričaš? Ne razumijem što govoriš. Zašto si uopće došao ovdje, nakon
svih ovih mjeseci, ako samo misliš vikati na mene?”

“Uopće ne vičem!”

Oči joj se napune suzama. “A ja sam mislila da me voliš.”

“Naravno da sam te volio!”

“Zato si me i ostavio, zar ne? Zato što si me toliko volio? Slomio si mi srce,
Willeme”, reče, a niz lice joj se počnu slijevati krupne suze.

“U redu”, reče on. “Ako me stvarno voliš, pođi sa mnom.”

“Što si rekao?”

“Otiđi sa mnom odavde, sad odmah.”

“Odmah?”

“Udaj se za mene.”

“Ali, Willeme...”

“Misliš da nisam dovoljno bogat? Da nisam bogat kao on?”

“Kao tko?" poviče ona.

239
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“I ja imam novaca htjela si novce, i sad ih imam.” Stane prebirati po džepovima.

“Ne trebaju meni nikakvi novci. Što je s tobom?”

“Dokaži mi da me voliš. Reci mi da ćeš poći sa mnom.”

“Ne mogu.”

“Vidiš? Ne voliš me.”

“Willeme, ne mogu otići odavde. Ne mogu zbog djeteta.”

“Nađi joj dadilju.”

“Ne mogu. Moram ostati ovdje s malenom. Ne razumiješ.”

“Sve ja razumijem..."

“Ali ne razumiješ!” poviče ona.

Dijete počne plakati.

Marija je, sva ružičasta u licu, podigne u naručje. “Ne mogu je ostaviti jer je
moja.”

“Što?”

“Moja je, budalo jedna. Moja je, naša. To je tvoja kćer!”

Dijete zaplače još glasnije. Marija, potpuno izvan sebe, nastavi zuriti u Willema.
Djetetov se plač pretvori u vrisku.

Marija odveže uzicu na svom stezniku. Bluza joj sklizne s ramena.

Privije dijete na svoju dojku.

Willem je, sav zapanjen, promatra kako doji. Sićušni prsti pritišću njeno tijelo,
kao da sviraju neku pjesmu. Djetetovi vlažni crni uvojci, slijepljeni uz malenu
glavicu, čine kontrast Marijinoj bijeloj koži. U tišini zaprepaštenja čuje samo
slabašan zvuk djetetovog sisanja; tajni je to i pohlepan zvuk, zvuk usredotočene
žestine. Čuo ga je i prije, ali kod psića.

Njegov se um grčevito trudi razmišljati i pokušava izbrojiti mjesece.

Nijedno od njih ne čuje otvaranje vrata.

240

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Je li sve u redu, draga? Čuo sam svu tu viku, pa...”

Cornelis zastane na pragu i zabezeknuto promotri Mariju. Plakanje je prestalo.

Obasjana svjetlošću svijeća Marija je gola do pasa. Starac se zaprepašteno
zagleda u svoju kćerkicu, koja siše Marijinu dojku.

241

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
62
JAN

Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe! Nemoj sakrivati lice od
mene u dan moje nevolje.

Psalam 102

Jan, Lysbeth i Mattheus razdvojili su se i pretražuju ulice u tri različita smjera.

Traže nasumce, jer nitko od njih nema pojma kamo je Sophija mogla otići.
Lysbeth je pomislila da se možda vratila u svoj dom na Herengrachtu, kako bi se
predala i molila muža za oprost. Jan ne vjeruje da bi to mogla učiniti. Mattheus
pretpostavlja da se možda zaputila svojoj obitelji u Utrecht, ali Janu se i ta
pomisao čini nezamislivom.

On gotovo ni ne sluša njihova nagađanja jer zna što će Sophija učiniti.

I to je najgore od svega. Poznaje ju kao svoj vlastiti džep, zna svaku njenu
misao. Preostao joj je samo jedan izlaz, jedno rješenje, i samo je pitanje vremena
kad će i ona shvatiti da je tako.

Ali spoznaja da je i ovaj put u pravu neće mu donijeti nikakvo zadovoljstvo.

Vrativši se u kuću, tamo već zatekne Mattheusa. Na podu leži plavi ogrtač
natopljen vodom.

"Pronašao sam ga u kanalu”, reče Mattheus. “Izvukao sam ga štapom.”

Kaže da tijelu nije bilo ni traga.

242

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Možemo se vratiti tamo i ponovno je potražiti”, reče. “Ali kako možemo

narediti pretraživanje dna? Kako možemo tražiti nekoga tko je o očima svijeta
već mrtav?”

243

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
63
CORNELIS

Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama.

Psalam 102

Cornelis je u stanju potpunog šoka. U životu je pretrpio mnogo udaraca, ali sad
se po prvi put osjeća kao da su mu iz tijela uklonjeni svi vitalni organi. Ostao je
samo prazan okvir na kosturu, koji će se svaki čas rasuti u tisuće komada.
Willem mu je natočio čašu konjaka, ali Cornelisova ruka toliko drhti da ju ne
može prinijeti usnama.

Njegova je supruga živa. Odglumila je vlastitu smrt da bi mogla pobjeći s onim

slikarom, Janom van Loosom.

Te mu se riječi čine nestvarnima i njegov um nikako da ih objasni.

Marija mu još jednom pokušava sve objasniti. “Nemojte se ljutiti na mene,

gospodine...” Njene riječi odjekuju negdje u daljini. “Znam da je to bilo
pokvareno, znam da sam učinila užasnu stvar, ali molim Vas nemojte me
kazniti.”

Bi li se trebao ljutiti i na nju? Vjerojatno bi.

Sophija ga je prevarila na način koji ne može niti pojmiti. Mora da je sve to

samo san. Zaspao je zavaljen u svom naslonjaču. Kad se probudi, dočekat će ga
samo tuga i žalost zbog njezine smrti.

Nije mu jasno kako itko može drugoj osobi svjesno nanijeti takvu bol.

Kakav li ju je samo očaj mogao natjerati da to učini? Pa ona je bila njegova

supruga.

244

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

Ona još uvijek i jest njegova supruga. Živa je. Negdje je drugdje, u naručju onog
čovjeka, živi i diše. Njih mu se dvoje sad sigurno smiju. Ona stara budala. Kako
lije samo glup i naivan! Ljube se i miluju...

“Kamo je otišla?”

“Ne mogu Vam reći, gospodine.”

“Kamo su otišli?” poviče Cornelis. Dijete se probudi i počne plakati.

“Nisam Vam smjela ništa reći”, procijedi Marija kroz suze. “Ubit će me.”

"Pronaći ću je.”

"Nemojte, gospodine. Otišla je zauvijek, negdje daleko. Nikad je nećete naći,

gospodine. Najbolje je za Vas mislite da je mrtva.”

Cornelis se skoči sa stolice.

“Kamo idete?” upita Marija prestrašeno.

Cornelis se zagleda u bebu. Njeno je malo lišće crveno poput cigle i upravo
hvata dah za još jedan vrisak. Htio bi joj ugurati prst usta da je umiri, ali to mu
se odjednom čini previše prisno. Ona ipak nije njegovo dijete. Umjesto toga,
pomiluje je po obrazu. “A ja sam mislio da je moja”, reče poraženo. “Mislio sam
da ima moj nos.”

Cornelis žuri mračnim ulicama. U daljini se oglasi truba javljajući da je deset

sati. Stanovnici Amsterdama za večeras su se zatvorili u svoje kuće. I on se
nekoć osjećao sigurno, kad bi navečer utrnuo svijeće i povukao se od svijeta u
mir vlastitog doma. Žuri istim onim putem kojim je išla i njegova supruga kad bi
odlazila svom ljubavniku. Ulicom proleti štakor i nestane u vodi. Kanal zaudara.
Nekoć je mislio da je njegov grad čist i siguran, ali nije truo je do srži. Sagrađen
je na klimavim drvenim stupovima, koji polako tonu u mulj. Ove su tanke i uske
kuće samo fasade, maske napravljene od papira. Lica su im oslikana kao lica
kurvi, ali što se 245

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

sve doista događa u njihovim prostranim unutrašnjostima? Kako bi se lako sve

ove ulice mogle urušiti i potonuti u glib iz kojeg su potekle. Kako se mogao tako
zavaravati svih ovih godina?

Jednu je noćnu moru zamijenila druga. Nakon užasa Sophijine smrti uslijedila je
još užasnija spoznaja da je živa. Neprijatelj nije vrebao ispred njegovih vrata
nisu to bili lopovi, a ni Španjolci neprijatelj je čučao u njegovom vlastitom
domu. Koliko mu je dugo lagala? Kad se viđala s tim muškarcem kad bi
Cornelis bio na poslu? Onih večeri kad bi se žalila na glavobolju ili zubobolju, je
li i tada krišom žurila ovim ulicama? Je li sanjala o njemu dok je Cornelis ležao s
njom u krevet u, grleći je? I ta mu je izdaja previše bolna da bi je podnio, ali to
još i nije najgore od svega.

Mirno je gledala njegov ponos dok joj je trbuh rastao, smiješila se njegovoj
radosti i milovala svoj podstavljeni stomak. A čitavo je to vrijeme kovala pakleni
plan da ga prevari. Sigurno misli da je prava budala, stari nasamareni rogonja.

Cornelis juri ulicama Jordaana. Pluća će mu puknuti. Noge mu se već savijaju

pod teretom tijela, ali on nastavlja trčati, dišući teško i isprekidano. Stigavši u
Bloemgracht zaustavi se pred slikarevom kućom.

Unutra nema nikakvog znaka života. Pogleda u zatvorene kapke u prizemlju. Iza
tih je kapaka stajao u ateljeu i s ponosom promatrao svoj portret. Platio je
osamdeset forinti istom čovjeku koji mu je obeščastio ženu. Krevet je stajao u
istoj toj sobi, toliko blizu da ga je mogao dotaknuti.

Cornelis stade lupati na vrata. Nitko se ne javlja. I mislio je da će se to dogoditi,

ali svejedno je morao doći nema pojma gdje bije drugo tražio.

Nešto se pomakne u tami. Čini se da netko leži sklupčan u jarku.

246

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Cornelis se sagne. Čovjek omamljeno podigne glavu. To je slikarev sluga.

“Gdje su otišli?” upita Cornelis oštro.

Mjesečina obasja čovjekovo blijedo lice. Jadnik se zablene u njega i promuca:

“T-t-tko?”

“Znaš na koga mislim. Tvoj gospodar, Jan van Loos. Kamo je nestao?”

Tupi se izraz na mjesečinom obasjanom licu ne promijeni. “N-n-ne mogu reći.”

“Govori!” poviče Cornelis.

Čovjek se tržne, kao da očekuje udarac. Cornelis iz džepa izvadi par novčića.
Baci ih na jadnikovo tijelo i oni nečujno padnu. Čovjek na podu odvrati pogled i
okrene se licem prema zidu.

“Reci mi gdje su otišli.”

Čovjek nešto promrmlja.

“Što je?” zadere se Cornelis. “Nije ti dosta novaca? Želiš još?”

Sluga odmahne glavom i promuca nešto nerazumljivo.

“Govori glasnije!”

“Nanio sam mu zlo, gospodine. Već sam mu jednom nešto skrivio i ne želim sad
još pogoršati stvar. P-p-preklinjem Vas, gospodine idite.

Ostavite me na miru.”

Čovjek navuče svoj ogrtač preko glave. Ponovno se sklupča u jarak, cvileći.
Izgleda poput psa koji se ne želi maknuti od tijela svog mrtvog gospodara.

Cornelisa svlada umor. Spusti se na zemlju i sjedne pored drhtavog zamotanog

čovjeka. Izgleda da jadnik jeca.

247

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
I Cornelis se osjeća kao izopćenik. Zidovi koji su ga tolikih godina okruživali
srušeni su, ciglu po ciglu, i on je sad potpuno sam. Što da učini?

Nema se kome obratiti za pomoć. Čak mu ni Bog više ne može ponuditi utjehu i
pokazati put.

Tresući se, Cornelis sklizne niz zid i ostane ležati na podu. Malo dalje niz ulicu,
pripiti muškarci teturaju iz krčme, izvikujući pozdrave u noć.

Najednom Cornelis podigne glavu. Pomisli: bio je tamo i neki dječak.

Onog dana u ateljeu, u sobi je bio i neki dječak mršav, bljedunjav... slikarev
učenik. Stajao je pokraj njih dok su promatrali sliku. Divno je naslikana, zar ne?
Posebice Vaše noge...Tko bi mu mogao reći gdje ga može potražiti?

Malo dalje niz ulicu ugasi se svjetlo. Pivnica se za večeras zatvara. Cornelis se, s
bolom u zglobovima, polako osovi na noge.

248

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
64
JACOB

Daj, o Bože, da budu kao kovitlac, kao pljeva koju nosi vjetar.

Kao što oganj proždire šumu, kao što plamen sažiže bregove, tako ih goni
olujom svojom, prestravi ih svojom žestinom! Pokrij im lice sramotom, da traže
tvoje ime, Jahve!

Psalam 83

U Ulici noževa svi su prozorski kapci zatvoreni. Alati klanja i komadanja za

večeras su pospremljeni na sigurno, zaključani u zamračenim ormarima dućana.
Na katovima iznad njih spavaju vlasnici trgovina sa svojim suprugama. Sanjaju
o čvrstom, srebrnastom trbuhu haringe. Nož ga raspori od škrga do repa a utroba
se izlije van. Sanjaju kako uvlače prste pod klizavu kožu kokoši, lako kao da
oblače rukavicu.

Nož probada meso, sasvim polako odvajajući batak od ostatka mrtvog tijela. Iz
noći u noć ti ljudi sanjaju o mesu, jer to je njihov mali svijet, i ne znaju drugog
izvan njega. Po cijele se dane mesarske sjekire svjetlucaju na suncu, smiješeći se
svojim sestrama oštricama noževa s druge strane uličice.

Ali u trgovini Jacobovih roditelja gori svjetlo u stražnjoj sobi.

Okružen sa šest voštanih svijeća i uljnom svjetiljkom, Jacob se sprema slikati.

Pred njim je veliko platno, a tema njegove slike zaista je ambiciozna: Izgon
Adama i Eve iz Edenskog vrta. Jacob sad crta pripremnu skicu. Ispred njegovog
se stalka nalazi Janova drvena lutka.

Ukrao ju je iz ateljea zadnji put kad je bio tamo. Bio je to njegov mali čin 249

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

buntovništva. Pokretnu je lutku sad postavio u pozu srama pognute glave i ruku
prislonjenih na lice. Evine će ruke biti podignute u očaju.

Jacob još uvijek kipi od bijesa zbog svog vlastitog izgona. Kakve li izdaje!
Njegov mu je majstor uništio karijeru prije nego je počela kako će Jacob proći
slikarski ispit, kad ga nema tko podučavati? Sljedećeg će tjedna početi obilaziti
ateljee drugih slikara, ali zašto je uopće morao spasti na to? Jan je uništio
njegovu budućnost samo da bi zadovoljio svoju prljavu pohotu. Čak je i slikao tu
ženu. Kad bi bio sam, Jacob bi pogledom gutao ta platna Sophijine grudi, njeno
dugo bijelo tijelo... Svaki put bi ga oblio znoj. Volio bi uzeti jednu od ovih
mesarskih sjekira i isjeći onog razvratnog gada na komadiće.

Jacob uzme kredu i počne crtati. Duboko koncentriran grize donju usnu.
Adamova pognuta leđa, njegova bijedna, gola stegna... lice, koje se tek nazire iza
nadvijene ruke, bit će Janovo, jer na njemu je red da pati.

Odjednom se začuje kucanje na vratima. Jacob podigne glavu. Tko bi mogao biti
u ovo doba?

Jacob žurnim korakom prođe kroz trgovinu i otključa vrata. Pred sobom ugleda
gospodina Sandvoorta. Čini se veoma uzrujan sav znojan i bez daha.

“Kamo je otišao?”

Jacob ga uvede u stražnju sobu i ponudi mu da sjedne. “Želite li nešto popiti,

gospodine?”

Gospodin Sandvoort odmahne glavom. Jacob naravno zna tko je on.

To je suprug Janove ljubavnice, žene koja se u ovom trenutku sprema za odlazak

iz zemlje.

“Kako ste saznali gdje živim?”

250

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

“Što?” upita starac smeteno. “Ah, da. Raspitao sam se u krčmi.”

Sjedeći na stolici, nagne se naprijed prema Jacobu. Koža mu je siva i oblivena
kapljicama znoja, a pogled u očima grozničav. “Moraš mi pomoći, mladiću. Ti si
jedini koji mi može pomoći. Kamo je otišao?”

“Tko?” upita Jacob, iako dobro zna odgovor.

“Tvoj majstor, slikar Jan van Loos. Nestao je zajedno s...” Gospodin Sandvoort
na trenutak zastane. “Imam razloga vjerovati... od životne je važnosti da saznam
gdje su.”

Jacob ne odgovara. Mozak mu radi punom parom.

“Dobro ću te nagraditi”, reče gospodin Sandvoort.

“Ja ne želim Vaš novac”, odgovori Jacob ponosno.

“Znaš li kamo su otišli? Jesi li bio upućen u ono što se događalo?”

Jacob klimne glavom.

“Preklinjem te molim te reci mi gdje ih mogu naći?!”

Jacob se ne smiješi. Ali osjeća kako mu se cijelim tijelom širi toplina.

To je toplina dubokog zadovoljstva. Svijet zaista ima smisla. Pravda postoji.

Grešnici će biti kažnjeni, jer sad ima priliku uništiti čovjeka koji je uništio njega.

“Znam kamo su otišli.” Jacob zastane, uživajući u osjećaju potpune moći. “Neki
je dječak donio karte.” Još jednom zastane, želeći postići pravi dojam. Gospodin
Sandvoort sad ovisi o njegovoj milosti. Za koji će trenutak Jacob uništiti svog
bivšeg majstora i pravda će biti zadovoljena.

“Putuju za Bataviju.”

“Bataviju?”

“Sutra, u cik zore. Plove Caricom Istoka." Dok izgovara te riječi, pred očima mu
plešu Sophijine ružičaste bradavice. U sebi osjeti val viteštva.

Nakon kratke unutarnje borbe s vlastitom ljubomorom i pohotom, viteštvo 251

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

na kraju ipak pobijedi. "Vaša supruga nije ništa kriva, gospodine. Ona nije ta
koju trebate kriviti. Na sve ju je nagovorio moj majstor.” I nju je zavarao onaj
bezbožnik. Uništio je njezinu krijepost, baš kao što je uništio i Jacobovu
karijeru. “Nije Vas željela povrijediti, siguran sam u to. Gledao sam ih zajedno,
pa znam. On ju je nagovorio da to učini protiv svoje volje i uvjerenja.”

Gospodin Sandvoort mu zahvali. Okrećući se prema vratima, slučajno udari u

neki ormar. U njemu zazveckaju noževi. I zatim ode.

Jacob se vrati svojoj slici. Zadovoljno promotri kredom nacrtani lik, pognut u
sramu. Neka Jan snosi svu krivicu, jer on je zgriješio i sad će biti kažnjen.

Jacob uzme kredu i nastavi s radom.

252

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

65

CORNELIS

Pola života prođe dok doznamo što je život Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Već je ponoć kad Cornelis stigne kući. Zatvorivši vrata za sobom, zaustavi se u
predsoblju. Marija je ostavila uljnu svjetiljku upaljenu.

Njezino svjetlo obasjava prazne drvene ploče što vise na zidu. Njegove su slike
okrenule svoja prekrasna lica prema zidu, da ne vide što se događa.

Umjetnost stvara svijet mira, a i najkrvoločnija ubojstva masakri nevinih,

raspeće Kristovo u umjetnosti su preobraženi u ljepotu. Pri svojoj krvavoj smrti
Ivan Krstitelj ne osjeća bol, jer on je vječan i izbavljen od teških jada onih koji
su osuđeni na život.
Cornelis pogleda vitrinu s dragocjenim srebrnim posuđem i raskošne sobe koje
se naziru u tami. Kako je pohlepno punio ovu kuću raznoraznim
dragocjenostima, a sve je bila samo opsjena. Sophija je to shvatila. Svega se toga
odrekla zbog ljubavi i prepustila se sudbini. Nemojte nju kriviti, rekao mu je
onaj dječak. Cornelis je niti ne krivi, sad više ne. Jer ako se ona mogla odreći
svega ovoga, onda može i on.

Cornelis se uspne uza stube. Više ne može ostati u ovoj kući i biti predmet tuđeg
ogovaranja i sažaljenja, a zasigurno i poruge. Iz ormara izvuče platnenu vreću i
počne se pakirati. Ogroman teret koji je nosio na srcu odjednom je nestao.
Osjeća se lagano i slobodno baš kao one noći, one davne noći prije sto godina,
kad je u nekom drugom životu izgubio vjeru.

253

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

(Sinoć. Bilo je to sinoć.) Sad zna što će učiniti. Sophija je živa, zaveo ju je i
odvukao na krivi put onaj čovjek koji je nije dostojan. Dječak je samo potvrdio
ono u što je Cornelis čitavo vrijeme sumnjao. Jan ju je nagnao da to učini i zato
će platiti svojim životom.

Brod polazi u zoru... Nema vremena za gubljenje. Cornelis stegne remenje na

torbi i odnese je dolje. Neće ponijeti mnogo prtljage. Na gornjem katu ormari
stenju pod težinom njegove odjeće, odbačenih koža vlastite taštine. I baš kao
zmija svoju kožu, Cornelis je odbacio teret godina i sad se ponovo osjeća kao
mladić. Sophija misli da je on samo stari dosadnjaković i cjepidlaka. Pokazat će
joj koliko se vara. I on je sposoban biti nagao i nepromišljen, sve u ime ljubavi.

I nitko ga neće kazniti. To je njegova najveća tajna, tajna koja ga je oslobodila.

Jer on, samo on i nitko drugi, zna da Bog ne postoji. On će, samo on i nitko
drugi, sam snositi odgovornost za svoje postupke. Cornelis je zakoračio u
moderni svijet, u sjajno novo doba ljudske odgovornosti.

Prođe pokraj Biblije, koja otvorena leži na svom stalku, i uz udarac je zatvori.

Uputi se niza stube prema kuhinji. Na ognjištu još tinjaju žeravice.

Prostorija miriše na mačka i prženi luk. Približi se poluzatvorenim zastorima oko
kreveta pa podigne svijeću i pogleda unutra. Willem i Marija leže zajedno i
spavaju. Mekane usne prodavača ribe blago su razdvojene a disanje mu je
promuklo. Zrak zviždi u Marijinim nosnicama.

Između njihovih lica strši čuperak tamne kose, njihova kćerkica mirno spava u
sredini.

Cornelisa nešto probode u srcu. Kako zadovoljno izgledaju. On je u toj sreći

višak, nepozvani gost. Njih dvoje imaju svoju bebu i za njih je sve 254

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

kako treba biti. Cornelisovo je grlo suho, gotovo da ne može gutati. Već je sad,
prije nego što ju je napustio, stranac u vlastitoj kući.

Na kuhinjskom stolu ostavi poruku i bankovnu mjenicu.

Odlazim preko mora. Vjerojatno na duže vrijeme. Ako me zadesi neka nevolja
pa se ne vratim, ostavljam ovu kuću vama i vašoj kćeri, jer je u očima svijeta ona
moja nasljednica. Samo mi znamo pravu istinu. Čuvajte je u svojim srcima.

Molim vas da u moje ime obavite i ovu isplatu obitelji moje supruge, jer ona je u
svemu ovome nedužna. Želim vam svu sreću. Okrenite slike i uživajte u njihovoj
ljepoti, jer one će nas sve nadživjeti.

C.S.

Luka nikad ne spava. U njoj vladaju plima i oseka, a one ne slušaju satove. Iz
ribarskih se brodica upravo istovaruju bačve. Netko zviždi melodiju koju
Cornelis nije čuo otkad je bio dječak. Kuja nekog mješanca, sisa toliko nabreklih
od mlijeka da se vuku po podu, teškom se mukom kreće na savinutim nogama.
Moramo zaposliti dojilju. Kako je sramno nasamaren. Uza sve njegovo
bogatstvo i obrazovanje, uspjela ga je prevariti obična sluškinja. Svijet se doista
okrenuo naglavačke.

Ali kako su slatko drijemali. Njegov je bijes nestao. Više joj gotovo ni ne
zamjera. Ono što je Marija učinila bilo je doista pokvareno i grešno, ali Cornelis
zna da je ne čeka nikakva kazna, ona može mirno spavati. Ustvari ga je njen
ponovni susret s njenim dragim i razrješenje njihovog nesporazuma dirnulo u
srce. Njih će dvoje vratiti život u one sobe. Cornelis se osjeća poput prastarog
drvenastog grma, koji je iščupan kako bi propustio sunce i napravio mjesta
novim izdancima, koji će niknuti tu gdje je on nekoć bio.

255

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Cornelis pomisli kako je kćerkica odjednom postala dio njegovog života i još
brže iz njega nestala. U jednom je trenu više nije bilo.

Osjeća neko neobično veselje. U tami prepoznaje lica oko sebe Samuela
Solomona, židovskog trgovca pamukom, koji upravo stoji na keju i prati
istovarivanje svojih bala; onog slijepog prosjaka, kojem dan i noć ne znače ništa.
Ova je luka Cornelisov drugi dom. Miris mora u njegovim je nosnicama. To je
vonj njegovog bogatstva i radnog života. Baš kao i Willemu, i njemu je more
osiguralo život i sad će mu se konačno i sam predati na milost i nemilost. I kad
jednom ode, sva će se ova vreva nastaviti, kao da nikad i nije bio dio nje.

Nebo je preliveno ružičastom bojom. Sred snasti ugleda visoke jarbole Carice
Istoka. Njegova supruga i njen ljubavnik već su sigurno na brodu.

Cornelis se ne premišlja o Janovoj smrti njegova je odluka donesena i zbog nje

ne osjeća nikakvu grižnju savjesti. Ubojstvo će se dogoditi nakon što dobrano
odmaknu od kopna. Valovi će progutati dokaz, kao što su progutali i mnogo gore
tajne. Cornelis dobro poznaje kapetana. Njegovu će šutnju kupiti za dvadeset
forinti, za još će četrdeset forinti dogovoriti i samo djelo. Uostalom, taj mu
čovjek duguje uslugu.

A kad Jan nestane u svom podvodnom grobu, Cornelis će vratiti svoju mladu
suprugu na pravi put. Ona će opet biti njegova. Zajedno će otploviti u Bataviju i
živjeti na njegovoj plantaži muškatnih oraščića. Jer, usprkos svemu, on je još
voli: gle, pa čak se zbog nje odrekao svega. I ona će njega s vremenom zavoljeti,
zato što se promijenio. On više nije onaj čovjek za kojeg se udala, njega ni sam
Cornelis više ne može prepoznati. Sad je sve moguće.
Život je kratak, godine lete. Ugrabi ih dok možeš, rekao je slikar jednom. I prvi
se put Cornelis slaže s njim.

256

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Cornelis baci još jedan posljednji pogled na svoj voljeni grad, biserno sjajan pod
ranim jutarnjim suncem. Magla se digla, magla kojom je bila zavijena njegova
prošlost, a svanula je nova, uzbudljiva i jezovita zora.

Čeka ga vedro plavo nebo razuma i novi život sa ženom koju je izbavio jednom i
koju će opet izbaviti.

Kupi kartu i ukrca se na brod. Stigao je u zadnji čas Za par minuta Carica
podigne sidro i zaplovi put Stote.

257

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

9
NašSvetKnjiga
BalkanDownload

10
NašSvetKnjiga
BalkanDownload

11

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

12

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

13

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

14

NašSvetKnjiga
BalkanDownload

15

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

16
NašSvetKnjiga

BalkanDownload

66

JAN

Simptomi bolesti tulipana: uobičajeni su različiti oblici izblijedjelih mrlja

(točkice, šare, mozaici). Uzrok: sub- mikroskopske čestice virusa prisutne u
biljnom soku zaraženih biljki, koje se u zdrava tkiva prenose putem nametnika
koji se hrane biljnim sokom, kao što su biljne uši i neke druge vrste nametnika
koje žive u tlu.

Kraljevsko vrtlarsko društvo, Enciklopedija vrtlarstva Početkom 1637. tržište

tulipana doživljava propast. Vrhovni sud Nizozemske, užasnut histerijom
cjelokupne nacije, intervenira i proglašava lukovice bezvrijednima. Na tisuće
ljudi preko noći ostaje bez svega što su imali. Mnogi se u očaju bacaju u kanale,
a neki se predaju milosti dobrotvornih ustanova. U crkvama diljem zemlje brojni
se kaju za svoju glupost. Ova neobična epizoda u povijesti Nizozemske polako
tone u zaborav, epizoda koja svjedoči o ljudskoj pohlepi i prevrtljivosti sudbine.

Potekla je iz ljubavi prema ljepoti i strasti prema cvijeću, koje živi još kraće od
onih koji su mu robovali. Činjenica da su najvrjedniji od tih cvjetova -
najspektakularnije mutacije tulipana - rezultat vir usnog oboljenja, ironija je koja
će biti otkrivena tek kasnijih godina. A da su ondašnji propovjednici za to znali,
kakve li bi samo propovijedi izvikivali sa svojih oltara.

258

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Kad su se ljudi trgnuli iz sna, cvijeće je uvenulo, ali slike su ostale.

Ljubavnici, kad se rastanu, nalaze utjehu u portretu svojih voljenih. U

nadolazećim će stoljećima ljudi isto tako nalaziti utjehu u ljepoti koja je nekoć
uzrokovala toliku patnju.
A Jan van Loos će kroz bol doći do slave. Moraš biti hrabar, prijatelju, rekao mu
je jednom Mattheus. Jer samo ćeš kroz bol otkriti ljepotu svijeta.

Nakon Sophijine smrti on se povuče u osamu. Unajmi drugi atelje u svojoj staroj
četvrti i potpuno se preda umjetnosti. Najviše se posveti slikanju skromnih i
jednostavnih predmeta, koji u sebi kriju pouku o prolaznosti života. Luk - čest
motiv njegovih slika - leži pokraj pješčanog sata, razlomljenog peciva, lubanje.
Hrana postaje simbol nečeg uzvišenog, a transcendentalna jednostavnost poput
tamjana prožima njegova djela. Iz vlastite patnje stvara veličanstvenu umjetnost.
Na mnogim se njegovim slikama nalazi zakrivljeno zrcalo, čaša za vino ili
srebrni vrč. U njima se ne vidi odraz slikara, udubljenog u svoj rad. Odraz je to
žene, u tamnomodroj haljini, svilenkaste smeđe kose. Njen zrcaljeni lik poput
duha se pojavljuje na njegovim slikama, ali joj identitet nikad neće biti potvrđen,
iako će mnogi učenjaci vidjeti sličnost sa ženom na smjelim i strastvenim
aktovima iz 1636, koja iz svog okvira gleda s iskrenom ljubavlju.

Taj se lik između ostalog pojavljuje i na jednom od njegovih remek-djela, koje

danas visi u muzeju Dresden. Prikaz je to mrtve prirode: na porculanskom
tanjuru leži glavica luka, a papirnata joj koža napola oguljena. Po stolu su
razbacane karte i kocke, a u otvorenoj je knjizi čitljiv natpis na latinskom: Igrali
smo, kockali smo. izgubili smo.

U vazi je jedan tulipan bijelih latica s blagim ružičastim mrljama, poput rumenih
obraza žene što je tek ustala iz ljubavnikovog kreveta. Na 259

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

jednoj je latici kapljica rose. U njoj se zrcali lik te zagonetne žene i vidi se samo
kroz povećalo. Izgleda kao da drhti... baš kao kapljica rose i ona je poživjela
kratko i onda zauvijek nestala.

260

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

67
MARIJA

Male barke nek’ se drže kraja; velikim brodovima i dalje poći valja.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Marija je u svom prošlom životu sanjala kako će zamijeniti mjesta sa svojom

gazdaricom. Oblačila je njezinu plavu jaknu ukrašenu krznom i kočoperila se
pred vlastitim odrazom u ogledalu. Noću bi sanjala da se njena gospodarica
utopila, a da je ona, Marija, naslijedila tu ogromnu kuću na Herengrachtu i pliva
njenim sobama sa svojom dječicom.

Njeni su se snovi sad ostvarili. Drugi su umrli da bi ona mogla živjeti.

Sophija je nestala prije šest godina i pretpostavlja se da je mrtva. Gospodin

Sandvoort se nikad nije vratio. Samo na papiru kuća ne pripada Mariji, ali je
ustvari njena. Ima dvoje djece, obje curice, i svog supruga Willema.

Godina je 1642. i cijela obitelj pozira za portret u knjižnici s crnobijelim podom.

Kroz obojana prozorska stakla sunce obasjava Willema, njegov crni kaput i
hlače, te Marijinu raskošnu haljinu boje bjelokosti. Njene kćeri, Sophija i
Amelija, uspravno sjede na stolicama. Do nogu im leži njihov rasni španijel. I
oni žude za besmrtnošću, i jednoga će dana visjeti u haaškom Mauritshuisu:
Nepoznati čovjek, njegova supruga i kćeri naslikani kistom Jacoba Haechta
1620. - 1675. (Potpisana 1642.) Jacob je sad postao ugledni slikar, poznat po
preciznoj detaljnosti svojih radova.

261

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Nikad neće postati jedan od velikih majstora; neće doseći vrhunce Jana Van
Loosa, ali će zadovoljavati ukuse širokih masa.

Slikajući ih, Jacob upita: “Što se dogodilo sa starcem - s gospodinom

Sandvoortom?”
“Tko zna?” odvrati Willem. “Čuli smo samo glasine.” Novosti iz Indije putuju
mjesecima i opće je poznato da nisu pouzdane. “Neki kažu da je umro od žute
groznice.” Willem, koji se udebljao i postao pomalo napuhan, otrese mrvicu
prašine sa svoga kaputa.

“Ja u to ne vjerujem”, reče Marija. “Čula sam da se skrasio s nekom prelijepom

domorotkinjom.”

“Tko ti je rekao?” upita Willem.

“Netko koga sam nedavno upoznala.” Ona zastane, uživajući u njihovoj pažnji.
“Kažu da još živi s njom u grijehu, jer nikad nije želio posvetiti njihovu vezu
brakom - osim toga, da čak nikad nije niti stupio u crkvu.”

“Je li to istina?”

“Ja u to vjerujem”, odgovori Marija. “Pa zar nije zaslužio napokon biti sretan?”

“Nemojte se smiješiti, reče Jacob, “slikam vam usta.”

Neko vrijeme nastavi slikati u tišini. Djevojčice se vrpolje na svojim sjedalima i

haljine im šuškaju. Pas je zaspao.

“Slikao sam i njega prije šest godina”, reče Jacob. “Naslikao sam veći dio
njegovog portreta. Sjećate li se?”

Marija klimne glavom.

Jacob pogleda jednu od djevojčica. “Njegova kćerkica sliči na njega, zar ne?”

262

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Marija se nasmija. “Stvarno to mislite?” Ona se sagne i pomiluje djevojčicu po

kosi. “Meni se ne čini da je tako.”

“Sjedite mirno, molim”, reče Jacob oštro.

263

NašSvetKnjiga

BalkanDownload
68
JAN

Dani su čovjekovi kao sijeno, vate ko cvijetak na njivi; Jedva ga dotakne vjetar, i
već ga nema, e pamti ga više ni mjesto njegovo.

Psalam 103

Vjetrovito je jutro u rujnu 1648, jutro isprano sinoćnjom kišom i obasjano

blagim jesenskim suncem. Jan šeće prema tržnici, ide kupiti nešto hrane.
Kuhinja mu je potpuno prazna. Danima je bio zatvoren u ateljeu i radio kao lud,
tako da je skoro izgubio pojam o vremenu.

Izašavši na ovaj blistavi dan, gotovo ga je zaslijepilo sunce. Vlasnici štandova

pljeskom ruku tjeraju pse lutalice, a ulični prodavači izvikuju svoju robu. Riđa
kobila raširi stražnje noge, podigne rep i na ulicu ispusti uzburkanu rijeku urina.
Kako neustrašivo živa izgleda! Ta njena snažna blistava stegna, vlažna od znoja i
te raširene nosnice. Brekćući i uzdišući od zadovoljstva, mirno se olakšava na
sred ulice. To je njen život, za nju nema drugoga. Konja ne muči strah od
smrtnosti. Ljudske su nade krhko staklo i život je stoga kratak. A malo nju briga
za to.

Ni Jan se ne boji smrti. Prije dvanaest godina, kad je Sophija umrla, i on je

prestao živjeti na ovom svijetu. Zatvorio je njegova vrata i otvorio neka druga,
vrata svijeta koji stvara u svojim slikama. To je sad njegova stvarnost - mrtva
mirnoća njegovih mrtvih priroda, i kad zakorači u vanjski svijet, prepadne ga
komešanje ljudi i njihova žurba za vlastitim poslovima. Još ga uvijek, nakon
tolikih godina, iznenađuje to što svijet, ne 264

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

mareći, nastavlja dalje bez nje. Djeca se rađaju, stupovi se zabijaju u blato
Dampleina za gradnju raskošne amsterdamske vijećnice, koja će biti spomenik
građanskog ponosa i predmet divljenja svima koji je ugledaju.
Sophijin je život ugašen, ali ona još stanuje u njegovom srcu. On priča s njom i
osjeća kako zadržava dah da bi ga poslušala. Njezina besmrtnost živi u njemu i u
njegovim slikama, jer na njima slika njen odraz, zarobljen u oblini stakla. Ona
mrtva živi u njegovim mrtvim prirodama. A on se ne boji smrti, jer je preživio
ono što mu se u to vrijeme činilo gorim od umiranja. Ustvari će doživjeti
šezdeset jednu godinu (Jan van Loos 1600.-

1661.), koliko će potrajati njegovo Zlatno doba, pa svoja najveća djela tek treba
naslikati. Ali na ovaj ga vjetroviti dan opčinjava samo sunčeva svjetlost na
metalnosivim ljuskama nagomilanih haringi. Kako mogu biti mrtve pored takvog
blistavog sjaja? I je li važno što su mrtve ako će, kad ih umjetnik naslika,
ponovno oživjeti?

Jan zastane pored nekog štanda i kupi jabuku. Kasnije se još dugo sjeća ovog
trenutka. Zagrize jabuku, a iz nje štrcne sok. Malo dalje na ulici leži rasuta hrpa
iznutrica. Na njoj stoji vrana i, pritišćući je jednom kandžom, kljunom razvlači
svjetlucavu utrobu. Jan se sjeti kako je, dok je bio dječak, promatrao svog oca
kako udarcima čekića oblikuje srebro, čije je raskošno blještavilo svjetlucalo u
inače mračnoj radionici. Pomisli na sličnost sjaja ribe i srebrnog pladnja, i na to
kako mu nedostaje otac, koji je već odavno mrtav.

Grizući jabuku, krajičkom oka primijeti skupinu sivih prilika kako prolaze
trgom. Kreću se tiho kao sjene, jer to su redovnice iz obližnjeg samostana, koje
na ovom svijetu kao da i ne žive. Njihovo je zemaljsko postojanje tek duh
izgubljenih sjećanja na njihove prošle živote. U središtu se grada nalazi katolički
samostan, zatvoreni red časnih sestara u koji 265

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

ostalim ljudima nije dopušten pristup. Iza njegovih su se zidova redovnice

predale Bogu, a dane provode u molitvi. Kada iziđu vani, lica su im uvijek
zastrta crnim velom.

Jedna od redovnica hoda malo po strani. Nešto mu se na njoj učini poznato -

način na koji se kreće, njena visina i neodlučni koraci. Crna joj se odora nadima
na vjetru i pleše oko njenog vitkog tijela.

On se zagleda u nju. Dijeli ih uskomešano mnoštvo kupaca. U jednom trenutku

ona zastane kao skamenjena. Zapanjeno ostane stajati na mjestu, poput
preplašene srne, u ruci čvrsto stežući raspelo koje joj visi oko vrata.

U tom joj trenutku vjetar otpuhne veo s lica. Jedan letimičan pogled, ništa više.
Zatim se okrene i nestane u mnoštvu.

Jan ostane stajati kao ukopan. Netko mu gurne ruku pred lice. “Neka se Bog
smiluje Vašoj duši.”

Jan stane prebirati po džepovima. Je li ga to oči varaju? Je li još živa, pa zar je to

moguće? Ili su ga njegova sanjarenja o njoj i njen život na njegovim slikama
toliko opčinili da više ne može razlikovati umjetnost od iluzije?

Tražeći novčiće, Jan na trenutak spusti pogled. Ali kad ga podigne, redovnice
više nema. Ta je siva, velom zamotana figura - utvara, u svojoj posljednjoj krinki
- nestala kao da je bila tek plod njegove mašte.

266

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Popis reprodukcija

1. Pieter de Hooch, Dvije žene s djetetom pokraj ormara s posteljinom, 1663.

Rijksmuseum, Amsterdam 2. Jacob da Gheyn II, Vaza s cvijećem, 1612.
Maurshuis, The Hague 3. Adriaen van Ostade, Slikar u svom ateljeu, 1663.
Staatliche Kunstsammlung, Gemaldegalerie Alte Meister, Dresden/photo AKG,
London

4. Johannes Vermeer, Djevojka čita pismo pokraj otvorenog prozora, 1659.

Staatliche Kunstsammlung, Gemaldegalerie Alte Meister, Dresden/photo
Bridgeman Art Library, London 5. Pieter de Hooch, Gospođa sa služavkom i
ribom u kuhinji, 1670-5. Museum Boijmans Van Beuningen, Rotterdam 6. Jan
Havicsksz Steen, Izbjegavajte raskalašeriost i raskoš, 1663.

Kunsthistoriches Museum, Vienna/photo Bridgeman Art Library, London

7. Gerard Terborch, Gospođa čita pismo, 1660-2. Wallace Collection,

London/photo Bridgman Art Library, London 8. Nicolaes Maes, Pospana
služavka sa svojom gospodaricom, 1655.

The National Gallery, London

9. Nicoaes Maes, Služavka koja prisluškuje, 1656. Wallace Collection,

London/photo Bridgeman Art Library, London 10. Johannes Vermeer, Gospođa
sa služavkom piše pismo, c. 1670.

The National Gallery of Ireland, Dublin.

11. Rebrant Harmensz van Rijn, Danae, 1636. The Hermitage, St

Petersburg/photo Bridgeman Art Library, London 267

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

12. Johannes Vermeer, Gospodarica i služavka, 1667-8. The Frick Collection,

New York.

13. Pieter de Hoch, Glazbena zabava - detalj slike, 1677. The National Gallery,
London

14. Harmen Steenvvvck, Mrtva priroda - Alegorija o ispraznosti ljudskog života,

The National Gallery, London 15. Willem Claesz Heda, Mrtva priroda s
peharom, 1629.

Mauritshuis, The Hague.

16. Peter Claesz, Kićena mrtva priroda - detalj slike, Germanishisches

Nationalmuseum, Nuremberg.

268

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

ZAHVALE
Na komentarima i svesrdnoj pomoći zahvaljujem Manouk van der Meulenu,
Russellu Hobanu, Wolfgangu Ansorgeu, Judy Cooke, Geraldine Cooke, Patriciji
Brent, Periwinkle Unwin, Victoriji Salmon, Jacquesu Gieleu, Lee Langley, Šarah
Garland, Alexu Houghu, Anne Rothenstein, Judy Taylor, Charlotte Ackroyd,
Geraldine Willson Fraser, Lottie Moggach, Tomu Moggachu i Csabi Pasztor.

Neke od knjiga koje su bile poučne i pomogle mi pri pisanju ovog djela su:

Sramota bogatstva Simona Schame,

Svakodnevni život u Rembrandtovoj Nizozemskoj Paula Zumthora, Umjetnost

svjetovnog duha Mariet Westerman, Uzori kreposti Waynea E. Franita,

Zlatno doba Boba Haaka, Nizozemsko slikarstvo R. H.

Fuchsa, Umjetnost i trgovina nizozemskog Zlatnog oba Michaela Northa,

Cvijeće u nizozemskom slikarstvu od 1600 -1750. Paula Taylora i Ukroćena
mrtva priroda Z. Herberta.

Ali u prvom redu zahvaljujem samim nizozemskim umjetnicima, kroz čije slike
kročimo u izgubljeni svijet i tako stižemo kući.

Ljudi tu žive na vrhu, mirnim i staloženim životima; ispod njih se samo njihove
sjenke miču... Ne bih se iznenadio da se na površini kanala zapravo zrcale odrazi
ljudi iz prošlih stoljeća, muškaraca u širokim nabranim okovratnicima i žena s
ondašnjim kućnim kapama... Gradovi čini se da počivaju, ne na zemlji, već na
vlastitim odrazima u vodi: ove dobro znane i ugledne ulice kao da izranjaju iz
neviđenih dubina snova...

Karel Čapek, Pisma iz Nizozemske, 1933.

269

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

Da. dobro sam poznavao svijet siromaštva i ružnoće, ali sam slikao samo kožu,
blistavu površinu, vanjsko lice stvari; dame zagrnute svilom i gospodu u
besprijekornim crnim odijelima. Divio sam se žestini s kojom su se borili za
život barem malo duži od onoga koji im je suđen. Štitili su se modom, krojačkim
dodacima, raskošnim čipkastim naborima, dosjetljivo zamišljenim manžetama...
svim mogućim detaljima koji bi im omogućili da potraju barem malo duže prije
nego li ih - zajedno sa svima nama -

proguta crna pozadina.

Z. Herbert, Ukroćena mrtva priroda

Naš zadatak nije da rješavamo zagonetke, već da ih samo budemo svjesni, da

pognemo glave pred njima i pripremimo svoje oči za beskrajnu draž i divljenje.
Ali ako apsolutno zahtijevate neko otkriće, reći ću Vam da sam ponosan što sam
uspio spojiti određenu, posebno intenzivnu tamnomodru boju sa svjetlećom
žutom, bojom limuna, te što mi je pošlo za rukom zabilježiti odsjaj južnog
svjetla koje kroz debelo staklo pada na sivi zid... Dopustite nam da nastavimo
svoj drevni zadatak, tlu svijetu prenosimo riječi pomirbe te da pričamo o radosti
zbog ponovo uspostavljenog sklada i o vječnoj želji za uzvraćenom ljubavlju.

Pismo pripisano Janu Vermeeru

270

NašSvetKnjiga

BalkanDownload

O SPISATELJICI

Deborah Moggach do sada je napisala dvanaest romana i dvije zbirke

pripovijetki. Piše i scenarije za televizijske drame i serije, a za svoja četiri
ostvarenja osvojila je prestižna priznanja.

271

NašSvetKnjiga