http://www.balkandownload.

org/
 COLLEEN COBLE

Suton na Aljasci

Copyright © Colleen Coble 2006.

Original title: Alaska Twilight

2
 Većina ljudi Aljasku smatra prekrasnom prirodom koja oduzima dah,
ali za Haley je to opasan svijet prepun ružnih uspomena. Došla je ovdje
fotografirati rad biologa Tanka Lassitera sa smeđim medvjedima. Ali
njezina je prava misija otkriti tajnu koja se nadvila nad ubojstvom koje se
davno dogodilo. Napetost poraste kad se pojavi novo tijelo, a Haley se
počinje pitati imaju li novi događaji veze s njenim nekadašnjim životom.

“Colleen Coble će vas držati zaljepljenima za knjigu dok vas vodi kroz
ljepotu divljine i opasnosti koje se u njoj kriju.” - www.romancejunkies.com

Collen Coble je nagrađivana američka spisateljica koja je objavila više

od 30 romana. Najpoznatiji i najprodavaniji su svakako “Griješnica”,
“Utočište usamljene zvijezde” i “Tajne usamljene zvijezde” koji su u
Sjedinjenim Američkim Državama prodani u više od 300 tisuća primjeraka.
Rođena je i odrasla u Indiani. Dobitnica je mnogih nagrada, uključujući
National Readers Choice Award i Booksellers Best Award 2006. godine.
Piše romantične misterije zato što voli kad ljubav pobijedi i kada se iz
tragedija rađaju nove sretne priče.

3
Mojoj prijateljici i urednici, Ami McConnell,
koja me toliko naučila o umjetnosti pisanja.

4
Prolog

Povjetarac koji je dolazio iz Aljaškog zaljeva miješao se s mirisom soli i zapaljenih

drva iz Cook Inleta1. Oprezno je njušio mirise, a onda se nastavio kretati kroz mokro
lišće. Nosio je kanistar kerozina prema malenoj kolibi. Čim je začuo neki zvuk
sakrio se iza obliţnjeg stabla. Ugledao je djevojčicu kako se veselo spušta stazom s
ribarskim štapom naslonjenim na rame. Plave su joj vlasi skakutale po ramenima,
prošla je samo dva metra od njega. Čim je skrenula prema jezeru, čvrsto je zgrabio
kanistar i nastavio prema kolibi.
Barem se djevojčica maknula na sigurno. Ona je nevina u svemu ovome, a
činjenica da će biti pošteĎena malo mu je umirila savjest. Provirio je kroz prozor
kolibe i ugledao par u snu. Počeo je proljevati kerozin po daskama. Miris kemikalije
mu je nadraţio nosnice i grlo, pa je počeo kašljati.
Kroz košulju je osjećao jutarnju hladnoću. Prolio je i posljednju kap kerozina,
a onda odloţio kanistar i izvadio kutiju šibica. Izvukao je jednu i upalio je.
Promatrao je plamen. Ima li hrabrosti učiniti ono što mora? Čak i ako nema,
posljedice će biti nesagledive. Odlučio je i bacio šibicu u lokvu kerozina, pa ju
promatrao kako prerasta u plamen. Kad je zid uhvatio plamen, postavio se kraj
vratiju s puškom u ruci. Za svaki slučaj, ako par uspije pobjeći vatrenoj stihiji. Nije
trebao koristiti oruţje, dim ih je ugušio prije nego što su uspjeli ustati iz kreveta.
Uzeo je kanistar i okrenuo se od kuće, a onda je ugledao ţenu. Leigh je stajala
u šumi, širom otvorenih očiju. Bilo koji drugi dan bi mu se nasmijala. Danas se
okrenula od njega. Krenuo je prema njoj kako bi joj objasnio što čini, ali odmah ga
je obuzeo osjećaj ţaljenja.

1 Zaljev na Aljasci dug 290 km

5
Jedan

Stalwart, Aljaska. 301 stanovnik. Haley Walsh je odloţila papire i pogledala kroz
prozor malenog zrakoplova. Na vrhovima stabala je vidjela njegovu sjenu. Bila je to
šuma smreka i breza. Snijeg se počeo topiti pa je posvuda bilo velikih nakupina
blata. Za nekoliko će dana ovaj komadić prirode potpuno drukčije izgledati. Sjena se
nadvila nad Stalwartom, malenom naselju koliba. Iako je već travanj, temperatura
nije viša od 7 °C, u ovoj Zemlji ponoćnog sunca. Čula je da će sutra biti toplije.
“Ovdje piše da Aljaska ima više od deset milijuna jezera i stotine tisuća
ledenjaka,” rekla je njezina baka. U sedamdesetoj godini ţivota, Augusta Walsh bila
je prepuna snage, a njezine su oči odavale ţivotnu radost i znatiţelju. Većina je ljudi
mislila da je u pedesetim godinama, a plavom kosom i frizurom podsjećala je na
Doris Day2. “U mnoge dijelove čovjek nije nikada zakoračio, na tisuće se planina
nikada nitko nije popeo.”
Augustino je čuĎenje samo pojačalo Haleine strahove. Teško je progutala i
trudila se ne spuštati pogled na beskrajnu divljinu koja ih je okruţivala. Zrakoplov
se počeo spuštati, jezero ispod njih je postajalo sve veće, a onda je dotaknuo vodu.
Zaustavio se uz mol koji se pruţao prema dubini.
“Idemo, idemo, idemo,” povikao je Kipp Nowak. Svi su u zrakoplovu poskočili
zbog njegovog deranja, ali on nije shvaćao ili nije mario za to. Iako je zvučao kao
kakav nasilnik, bio je omalenog rasta. Na malenim je stopalima imao čizme Bruno
Magli3, a raspuštena bi kosa bolje pristajala nekom dvadesetogodišnjaku. Ovako mu
je samo isticala bore oko plavih očiju. Bolje je izgledao na filmu nego u stvarnom
ţivotu.
Haley je godinama gledala njegove dokumentarce na televiziji. Maštu
Amerikanaca je godinama plijenila epizoda o medvjedima u Yellowstoneu4. Sada će
sama fotografirati njegovu sljedeću pustolovinu. Odrţao je svoj pustolovni imidţ
samom činjenicom što je došao zrakoplovom po njih u Anchorage5.

2 Američka glumica i pjevačica, r. 1922. godine u Cincinnatiu, Ohio

3 Talijanska tvornica kvalitetne obuće, osnovao ju je Bruno Magli 1936. godine u Bologni
4 Nacionalni park na tromeĎi američkih saveznih drţava Wyoming, Montana i Idaho
5 Najveći grad u američkoj saveznoj drţavi Aljaska, 280 tisuća stanovnika

6
 Naslonila se u svom sjedalu i izvukla Nikon6 f/5 fotoaparat, a onda kroz
prozor napravila nekoliko fotografija divljine. Iako su joj ruke još uvijek bile
ukočene, poznato škljocanje aparata malo ju je opustilo.
“To je to, dragi putnici, vaš posljednji pogled na civilizaciju.” Kipp je skupio
ruke. “Idućih nekoliko tjedana, medvjedi će biti vaši jedini prijatelji. Ovdje sam već
mjesec dana s Tank Lassiterom pa smo malo pripremali teren oko medvjeĎih
brloga. Sve je počelo cvjetati, pa su se dva medvjeda već probudila iz zimskog sna.
Jedva čekam da vam ih pokaţem.”
Nitko ništa nije rekao. Znali su da ne smiju ništa pitati Kippa jer bi se mogao
raspričati. Haley je uzdahnula. Je li dovoljno snaţna za ovo? Gledajući kroz prozor u
beskrajnu divljinu, borila se sa sumnjama. Podigla je bradu, a onda ustala kako bi
izašla iz zrakoplova.
Haley je pretraţila Internet i naišla na nekoliko korisnih savjeta. Kupila je
ugodne Seven traperice, majicu i Timberlandov7 dţemper i jaknu. U takvoj se odjeći
trebala osjećati ugodno bez obzira na vremenske prilike. Na nogama je imala
Wellington8 gumene čizme. Nisu bile lijepe za oko kako je htjela, ali noge će joj
sigurno ostati suhe. Iznad uobičajenih je čarapa nosila još jedne tanke vunene, zato
što su joj lokalci u Anchorageu rekli da bi temperature noćas mogle biti jako niske.
Pratila je modu, ali znala je da u ovim uvjetima funkcionalnost ide prije dobrog
izgleda. Funkcionalnost je najvaţnija stvar na Aljasci. Toliko je znala.
“Mislila sam da ćemo doći u neki gradić,” rekla je Augusta. “Usred ničega
smo.”
Kipp je otvorio vrata. “Imamo dosta zaliha pa nisam htio gubiti vrijeme u
gradu. Grad nam je sa sjeverne strane, a medvjedi su na jugu. Ovo je područje dosta
zaštićeno od vjetrova, pa avion moţemo spustiti gotovo uvijek. Na dobroj smo
centralnoj lokaciji.” Izašao je iz aviona i privezao ga za mol.
Ostatak posade je počeo izlaziti. Haley je stavila ruke u dţepove. Okrenula je
glavu i osjetila gubitak krvi u licu, a i vid joj se zamaglio. Svo je drveće oko njih još
uvijek bilo bez lišća, a cijelo joj se područje činilo kao potpuno beţivotno. Posegnula
je za fotoaparatom i podigla ga prema licu. Počela je namještati standardne opcije
na svom fotoaparatu prije nego što je krenula sa škljocanjem. To joj je malo
odvratilo misli s emocionalne katastrofe u koju je upravo upala.
Augusta ju je uhvatila za ruku. “Nemoj ih odmah gledati,” šapnula je.
Lakše reći, nego učiniti. Iako su joj se ruke tresle, počela je pregledavati
upravo snimljene fotografije. “Ma, biti ću dobro, uhvatio me neki trenutak slabosti.”

6 Multinacionalna korporacija sa sjedištem u Tokiu, osnovana 1917. god, specijalizirana za proizvodnju

fotoaparata, kamera i mikroskopa
7 Timberland Company osnovana je u Bostonu 1952. godine, specijalizirana za proizvodnju obuće i
tekstila za planinare
8 Model čizama nazvan po Prvom vojvodi od Wellingtona po čijim su uputstvima u 18. stoljeću čizme
nastale

7
 Augusta je uhvatila lice svoje unuke i pogledala joj duboko u oči. “Tako sam
ponosna na tebe. Dovoljno si hrabra da se odmah suočiš s time.”
Bila je raspoloţena za davanje potpore. Haley nije bila raspoloţena za
primanje. “Nisam hrabra,” rekla je. “Ţelim svoje filmove, prijatelje, šoping centar,
svoje omiljene krafne. Ovo nije baš idealni provod za mene. Ovdje sam samo zato
što moj psiholog misli da ću tako uspjeti zaključiti jedno ţivotno razdoblje. Ako se
uspijem povezati s Chloe, moţda prestanu noćne more.”
Augustin je osmijeh izblijedio, spustila je ruke. “Bog će ti pomoći više od
deset psihologa,”
Ovo su prošle već tisuću puta. Haley je odlučila da neće to ponavljati. Počela
je skupljati svoje stvari. Prebacila je ruksak s fotografskom opremom preko ramena,
a onda uzela jedini kufer koji je ponijela. U nosiljci je imala sivog jazavčara, Oscara.
Oscar je prvo zijevnuo, a onda počeo lajati. Haley je umirila psa. Bilo joj je
drago kad je Augusta bez riječi izašla na mol. Haley ju je pratila. Bilo joj je teško
napustiti zrakoplov kojeg su ljuljali valovi, a i na molu je mnogo blata.
Pronašla je ravnoteţu i osvrnula se oko sebe. Jezero je bilo prekrasno plavo,
baš kao Augustine oči. Haley je bez daha gledala nevjerojatan prizor. Tako divlje,
netaknuto mjesto. Opet je zadrhtala. Prvo je naseljeno mjesto bilo dosta daleko pa
se osjećala kao da je na rubu svijeta. Otvorila je nosilicu i pustila Oscara da izvrši
nuţdu. Minijaturni je psić pohitao prema travi koja je još uvijek bila prekrivena
snijegom.
Haley je osluškivala prirodu. Šum vode i pjev ptica iznad glave bili su joj
glasniji od bilo koje auto-ceste. Osjećala je teški uteg na leĎima. Napadali su je i
poznati mirisi - vlaga otopljenog snijega i tračak prošlogodišnje vegetacije. Nekim bi
se ljudima to svidjelo, ali ne i njoj. To joj je samo pojačalo uvjerenje da joj ovdje nije
mjesto. Radije bi osjetila miris drugih ljudi i osluškivala civilizaciju. Poţurila je
prema ostalim putnicima koji su se okupili oko prtljage i kutija s namirnicama na
kraju mola.
“Ah, lijepo je vratiti se,” rekao je producent i snimatelj Denny Saumik. “Znate,
odrastao sam na Aljasci.” U glasu mu se nije osjetio specifičan naglasak, ali poneka
bi riječ bila čudna ostalim Amerikancima.
Imao je frizuru kao da mu je netko stavio zdjelicu na vrh glave, a onda ošišao
svu kosu koju zdjelica nije prekrila. Maleni je oţiljak iznad lijevog oka govorio
mnogo o njegovoj znatiţelji. Iznervirao je malenog medvjeda pa ga je ovaj šapom
opalio po glavi.
Nije znala što bi mislila o Dennyu. Nikada nije šutio. Još uvijek joj je u glavi
odzvanjalo od njegovog govora kojeg je započeo još u Anchorageu. Ali bio je
prijateljski raspoloţen i kraj njega se odmah osjećala kao dio tima.
Usudila se nastaviti razgovor. “Kad si zadnji puta bio ovdje?” “Pred dva
mjeseca. Ovdje mi je baza, ali veći dio godine sam okolo. Tu i tamo navratim.”
Haley je kimnula glavom, a onda se opet okrenula prema netaknutoj divljini.

8
Nije mogla prestati promatrati svijet oko sebe, iako je znala da izgleda kao
izgubljeno dijete. Nijedno mjesto ne moţe biti ovako lijepo - i monotono. Grube,
snijegom prekrivene planine izgledale su kao stepenice prema nebu. Voda je tekle
preko stijena, proljeće je započelo svoj festival boja i zvukova. Neka su drva
popucala pod teretom snijega i sada predstavljaju prepreke normalnom kretanju.
Poznato mjesto iz njenih noćnih mora.
Kipp je zapljeskao. “Ostavite svoje stvari ovdje, kasnije ćemo postaviti kamp.
Medvjedi bi se sada trebali hraniti pa uzmite svoje fotoaparate i krenite za mnom.”
Zastao je dok Denny nije izvukao svoju digitalnu video kameru i namjestio mu
beţični mikrofon na jaknu. “Bolje ostavi psa ovdje.”
Haley je kimnula glavom i vratila Oscara u njegovu nosiljku, iako je bio vidno
nezadovoljan. Dala mu je malenu gumenu igračku za utjehu. Neki ljudi nisu
normalni, a Haley je pomislila da je i ona meĎu njima kad su je uspjeli nagovoriti da
doĎe ovdje.
Susrela je Augustine pogled dok su se s Dennyem i Kippom spuštale prema
rijeci. Šum vode je postajao sve jači, a onda su konačno ispred sebe ugledale maleni
vodopad.
“Tamo su!” Kipp je vikao i pokazivao rukom prema medvjedima na rubu
rijeke.
Haley ih isprva nije vidjela. Zakoračila je unatrag. Nije očekivala da su ovako
veliki. Bili su samo dvadesetak metara udaljeni, a oba su se okrenula prema njima
kad su čuli Kippov glas. “Jedan je malo ţućkast, mislila sam da su smeĎi medvjedi
zaista smeĎi,” rekla je Haley.
Kipp je ignorirao njezin komentar. “Hej, medvjedi, vratio sam se.” Kipp im je
samouvjereno prišao.
Denny je nastavio snimati, ali odgovorio joj je na pitanje. “SmeĎi medvjedi
mogu biti bijeli, ţuti, pa čak i crni. Mogu biti svih boja koje su kombinacija tih boja.
Ovi su malo svjetliji.” Prišao je Kippu.
Kipp je govorio tihim, samouvjerenim glasom. “Malo ću vas promatrati dok
lovite ribu. Sjajno vam ide.”
Bliţi medvjed, manji od dvojice, onaj koji je bio zaista smeĎe boje, okrenuo je
glavu i znatiţeljno ga pogledao, a onda uletio u vodu. Zaronio je glavu i izvukao ribu
u ustima, koju je odnio na obalu. Sjeo je i započeo objedovati.
“Dobar ulov,” rekao je Kipp, pribliţavajući mu se.
Haley mu je htjela povikati da se odmakne, ali zasad medvjedi nisu bili
nervozni zbog njegovog prisustva. Bili su koncentrirani na svoj doručak i nisu
obraćali paţnju na ljude u blizini. Konačno je skupila hrabrosti i počela fotografirati.
Augusta je sjela na kamen i počela pisati bilješke za knjigu koju namjerava objaviti
nakon ovog putovanja.
Manji je medvjed pojeo svoj obrok. Naslonio se na drvo i počeo češati leĎa.
Haley ga je zadivljeno promatrala. Drugi je medvjed konačno ulovio svoju ribu i

9
vratio se na obalu. Sjeo je leĎima okrenut prema njima i počeo bacati ribu kao da je
igračka.
“Medvjedi su naša braća u duši,” govorio je Kipp u kameru. “Ne trebamo ih se
bojati. Oni su bezopasna stvorenja koja ţele ţivjeti u miru i harmoniji s nama.”
Jučer bi se nasmijala toj rečenici, ali promatrajući ove medvjede, pomislila je
da bi mogao biti u pravu. Ove dvije ţivotinje nisu pokazivale ni najmanje znakove
agresije. Kad su medvjedi krenuli stazom i počeli ubirati voće sa stabala, Kipp je i
sebi uzeo nekoliko plodova.
“Dosta je za danas, idemo postaviti kamp,” rekao je konačno Kipp. Vratili su
se po stvari, a onda ih je poveo prema jednoj čistini.
“U koliko si ovakvih avantura bio s Kippom?” pitala je Haley Dennya.
“Ovo će biti četvrta. On je pravi frajer. Što veće ludorije izvodi, to ga publika
više voli.”
“Je li ikada bio ozlijeĎen? Svaki put kad gledam emisiju ostanem bez daha.
Sjećaš se one epizode kad se prikrao bizonu u Yellowstoneu i zajahao ga? Zbacio ga
je sa sebe i zaletio se prema njemu. Mislila sam da će teške tjelesne ozljede biti
najbolje što mu se moţe dogoditi.”
“To je bilo gusto,” prisjetio se Denny. “Imao je nekoliko šavova, ali najgore je
što čuvari parka nisu bili sretni pa sam ih morao moliti da nas opet puste unutra
kako bi snimili nove scene.”
“Zašto voli takav ţivot? Na rubu?”
“On zaista vjeruje da ljudima treba objasniti da je moguće povezati se sa
ţivotinjama, objasniti im da su naši duhovi povezani i da nismo toliko različiti od
njih.”
“Vjeruješ li ti u to?” pitala je Augusta.
Haley je pogledom dala do znanja Augusti da ne maltretira Dennya
nepotrebnim pitanjima.
Denny je odlučno kimnuo glavom. “Moj narod vjeruje da sve ima duh: vjetar,
drveće, ţivotinje. Vjerujemo da ţivotinje, kao i ljudi, imaju duše koje mogu
razmišljati, osjećati, komunicirati. Ţivotinjski duhovi nisu različiti od ljudskih. Svi
smo isti, a bolesti i nesreće dolaze zbog nepoštovanja prema duhovima šuma ili
ţivotinja.”
Augusta ga je mirno saslušala. “Denny, postoji samo jedan Bog. On je čuvar
svega ljudskog i zemaljskog. Nekad mi nismo tako dobri i ne radimo ono što bi
trebali, ali svi smo stvoreni po Boţjoj slici. Razljutim se kad čujem besmislice o
povezivanju s drugim stvorenjima na zemlji. Bog voli sva stvorenja, ali mi smo
Njegova voljena djeca. Mi smo posebni.”
Denny je spustio pogled. “Bolje krenimo.” Haley je uzdahnula. Dopustila je
svojoj baki da uvrijedi članove tima prije nego što je putovanje uopće započelo. A tri
naporna mjeseca su pred njom.
Pokupile su prtljagu. Haley je pustila Oscara iz nosiljke, a onda iz ruksaka

10
izvukla svoj štap za hodanje. Denny je to uočio, ali nije ništa komentirao.
Spotaknula se i skoro pala na leĎa sa svim teretom. Štap ju je spasio od pada i
mogućih ozljeda.
Krajičkom oka je promatrala šumu i prestrašila se. Više je voljela gledati
jezero. Neće gledati u zabranjene drvorede, ne još. Prošla je kraj Auguste, koja se
zaustavila i promatrala krajolik, ali onda je začula njeno teško disanje.
“Jesi li dobro?”
Augustine su oči bile čudne. “Dobro sam, dušo. Ali teško je biti ovdje i znati
da se tvoj otac neće pojaviti sa smješkom ispred nekog od ovih stabala.”
Haley se sjećala tog smijeha. Kimnula je glavom i nastavila prema ostatku
grupe. Nekoliko je puta zapela na neravnom terenu, noge su je boljele iako je imala
štap. Ovo će biti teţe nego što je očekivala.
Na nekim je mjestima snijeg već potpuno okopnio, pa je izbila trava koja je
privlačila Oscara. Kad se Kipp zaustavio Haley je bacila teret na tlo i izvukla knjigu o
vegetaciji na Aljasci. Promatrala je biljke koje je ugledala u blizini i potraţila ih u
knjizi.
Kipp je počeo sastavljati svoj šator. “Večeras bi mogli imati društvo. Ovo je
najsigurnija staza prema lokacijama za ribolov koje koriste Domoroci na putu za
Cook Inlet. Tako ćete upoznati ljude koji oduvijek naseljavaju ovaj prostor.”
Haley mu je htjela reći da njoj ovo područje nije toliko nepoznato, ali odlučila
je to prešutjeti. Htjela je što prije započeti svoje fotografsko putovanje u prošlost.
Minutu ga je promatrala, a onda izvukla svoj šator. Nije znala kako će ga sastaviti.
Uputstva bi trebala biti dovoljno razumljiva.
Čovjek se pojavio pred njima. “Howdy, vi ste sigurno novi.”
Tregeri su mu prelazili preko velikog trbuha, a nosio je samo vunenu košulju.
Bez jakne. Sijeda je brada bila zastrašujuća, ali smeĎe oči su je umirile. Preko
ramena je nosio uţad za zamke, a odnekud joj se činio poznat.
Denny je ustao. “Hej, Mort. Pitao sam se hoćemo li ovdje naletjeti na tebe.”
Okrenuo se prema njoj. “Ovo je Mort Winters, najbolji postavljač zamki s ove strane
Kuskokwim9 planina.” Pruţio mu je ruku. “Došli smo snimati medvjede. Jesi li
uspio pronaći izgubljeni zlatni rudnik?” pitao ga je.
Mort Winters. Haley je počela gubiti kontrolu nad emocijama. Nije
razmišljala o njemu već dvadeset godina. Sada je stariji, s nekoliko bora oko očiju.
Teške su zime ostavile traga na njegovom licu.
“Još uvijek nisam, ali ne odustajem.”
“Kakav zlatni rudnik?” pitao je Kipp.
Denny je uskočio s objašnjenjem. “Legenda kaţe da je rudar iz Rusije, koji je
radio u Kenai10, otkrio zlatni rudnik. Skupio je svo zlato i krenuo prema gradu, ali

9 Planinski masiv na Aljasci, dugačak 400 km, širok 80 km

10 Gradić na Aljasci, oko 7.500 stanovnika

11
onda je udario glavom o stijenu i izgubio pamćenje. Od tada se ne zna gdje je zlato.”
“Ako je izgubio pamćenje, kako je uopće znao da postoji zlato?” pitao je Kipp.
“Ah, taj je dio još uvijek misterij.” Denny se nasmijao.
Mortove su kestenjaste oči promatrale skupinu, a onda se zaustavio na
Augusti. “Augusta Walsh,” tiho je rekao.
“Hej, Mort,” odgovorila je Augusta. Oštrina u njezinom glasu mogla je
prestrašiti dijete. “Još uvijek ganjaš isti san?”
“Još uvijek si prekrasna,” promatrao ju je nekoliko trenutaka, a onda
pogledao Haley. “Haley? Moja mala Lucy je narasla.”
Haley je na to zaboravila. Dok je bila mala znao joj je čitati priče. Uvijek je
htjela da ju zove Lucy, po junakinji iz jedne priče, više se ne sjeća koje. Ali zna da je
Chloe uvijek bila Susan. “Prošlo je dvadeset godina, Mort. IznenaĎena sam što me
uopće prepoznaješ.”
“Izgledaš poput svoje majke.”
“Hvala ti.” Haley je znala da joj je htio dati kompliment, ali njoj to nije ništa
značilo. Vratio je pogled na Augustu, a ona je vidjela glad u njegovim očima. Nikada
nije prestao traţiti zlato za Augustu. No, Augusta nije htjela biti na drugom mjestu
jer je smatrala da nema ničeg vaţnijeg od ljubavi prema Bogu i obitelji. Posljednji je
put razgovarala s Mortom one večeri kad je Haley diplomirala na sveučilištu. Ţene
iz obitelji Walsh su zaista tvrdoglave. Barem im je to svima zajedničko.
Mort je pročistio grlo. “Čini mi se da trebaš pomoć sa šatorom.” Spustio je
svoju opremu i primio se posla. Postavio je šator za pet minuta. Haley ga je
promatrala i pomislila kako bi sljedeći put to mogla uspjeti sama. “Hvala, Mort.”
Uvukla se unutra i izvukla svoju i Augustinu vreću za spavanje prije nego što je
izašla. Pogledala je u nebo. Iako je bilo već deset sati navečer, sunce je tek počelo
padati.
Mort je skakutao na mjestu. Gledao je Augustu, ali ona je promatrala divljinu.
“Idem natrag u kolibu. Vidjet ćemo se.” Kimnuo je glavom prema njima, pokupio
uţad i krenuo prema šumi.
“Idemo spavati. Sutra ćemo istraţivati,” rekao je Kipp prije nego što se
uvukao u šator.
Haley je pogledala baku. Augusta se nasmijala. “Idemo spavati, draga.
Izgledaš umorno.”
Augusta je još uvijek izgledala odmorno. Haley se uvukla u šator. Šator nije
nudio pravo zaštitu, ali barem nije morala gledati zastrašujuću šumu. Provjerila je
tkaninu. “Pročitala sam da ako pada kiša ne smiješ dirati šator s unutarnje strane.
Masnoća na dlanovima mogla bi učiniti tkaninu šatora propusnom.”
“Znam, Haley. Nisam kompletna glupača.” Augusta ju je potapšala po
ramenu.
Haley je nevoljko pogledala vreću za spavanje - najnoviji model Western
Mountaineering, poznatog američkog proizvoĎača planinarske opreme. Nadala se

12
da će već prve noći spavati u kolibi. A ovdje nema ni kupaonice. Hoće li se usuditi
usred noći otići u šumu ako bude zatrebalo? Moţe li uopće zaspati na ovako tvrdoj
podlozi? Navikla je na udoban krevet.
Njena je baka otvorila vreću, skinula čizme, a onda se uvukla unutra. “Laku
noć, dušo.”
“Nećeš mi ništa reći o Mortu?”
“Nemam što. Ono što je moglo biti, bilo je davno. On nije Kršćanin, a naši su
stilovi ţivota potpuno različiti. To nikada ne bi uspjelo. To mi je sada još jasnije. Bog
me pred dvadeset godina poštedio uţasne pogreške.” Zvučala je iskreno, kao da
uopće nije razočarana.
Haley ju je promatrala. “Pa ti si ozbiljna!”
“Potpuno. Imam Gospodina, tebe, svoj rad. Što bi još mogla poţeljeti? Imala
sam ispunjen i sretan ţivot, Haley. Sada spavaj i prestani se brinuti.”
Lakše reći nego učiniti. Haley se osvrnula oko sebe. Izvukla je knjigu o
snalaţenju u divljini. Proučila je sadrţaj. Bilo je svega, od paljenja logorske vatre do
graĎenja nastambe od materijala pronaĎenog u šumi. Nije to planirala činiti, ali zlu
ne trebalo.
Augusta se naslonila na lakat. “Pretpostavljala sam da ćeš ponijeti nekakav
priručnik. Što te zanima? Moţda ja to već znam.”
“Ništa posebno. Samo ţelim biti spremna.” Haley je glasno zatvorila knjigu, a
Oscar se prestrašio. Skinula je čizme, a onda i protezu. Izmasirala je batrljak noge
koji je završavao malo ispod koljena. Na njeno iznenaĎenje, koţa je izgledala dobro.
Očekivala je jače crvenilo. Bilo je dobro opet se osjećati slobodno.
Uvukla se u vreću za spavanje. Oscar se smjestio kraj nje, a njegovo je tijelo
bilo umirujuće čak i kad se migoljio. “Laku noć, Augusta.”
“Ti si hrabra cura, Haley,” njeţno joj je rekla baka. “Gdje ţeliš započeti
putovanje u čast Chloe?”
“Kipp kaţe da ćemo snimati medvjede rano ujutro, pa onda kasno
poslijepodne i uvečer. Znači da ću preko dana imati vremena otići do kolibe i suočiti
se sa starim duhovima.” Navlaţila je usne.
“Ići ću s tobom. Prvi će put biti najteţe.” Augusta je promatrala lice svoje
unuke.
“To neće biti ništa. Imam nešto što me svaki dan podsjeća da sam ubila
vlastitu sestru.” Uhvatila je protezu koju je odloţila kraj sebe.
Augustino lice se rastuţilo. “To je bila nesreća, Haley. Mrzim kad tako
govoriš.”
Haley je slegnula ramenima. “Roditelji su me krivili sve dok nisu umrli,
Augusta. Poslali su me od kuće i nikada mi nisu oprostili ono što se dogodilo kad
sam imala osam godina. Bilo je teško, ali ojačala sam. Naučila sam da mi ne treba
ničije odobravanje. Mogu se sama brinuti za sebe.”
“Ali nikada nisi iskušala ţivot, Haley,” tiho je rekla Augusta. “Samo ga

13
promatraš iza fotoaparata. To nije snaga. To je samo tračak postojanja koji se boji
postati svjetlo istine.”
Haley je okrenula leĎa baki. “Umorna sam. Laku noć, Augusta.”
Augusta nije odmah odgovorila, a onda je konačno uzdahnula. “Laku noć,
dušo.”
Haley se nebrojeno puta okretala na neravnom tlu. Čudni su zvukovi dopirali
u šator. Navikla je na škripu kočnica i trubljenje nervoznih vozača. Ti joj zvukovi
nisu mogli ništa učiniti dok je leţala u svom krevetu. Za ove nije bila tako sigurna.

14
Dva

Haley je zatreptala, nije znala što ju je probudilo. Sunce se nakratko sakrilo, a

mjesečina je stvorila nekakvu zlatnu sumaglicu. Sjela je i protrljala oči. Mjehur joj je
bio pun, znala je da će morati izaći iz šatora. Mišići su joj se zgrčili na tu pomisao.
Treba li probuditi Augustu i zamoliti ju da poĎe s njom? Odmah je odustala od te
ideje. Njena baka treba odmor. Haley ovo mora učiniti sama.
Pogledala je na sat. tri je ujutro. Iz ruksaka je izvadila biorazgradivi toaletni
papir koji je kupila prije polaska na putovanje. Pronašla je i malenu lopaticu.
Nikada se nije osjećala potpunom bez fotoaparata oko vrata.
Namjestila je protezu, navukla čizme, a onda ispuzala iz šatora. Njezin je topli
izdah stvarao maglicu ispred njenog lica. Čudno je mjesečevo svjetlo cijeli krajolik
obojalo u ţuto. Iznad glave joj je odjekivala sova, a od njenog je tuţnog glasa
zadrhtala. Nagazila je na zaleĎenu lokvu i skoro se spotaknula. Izbjegavajući druge
šatore, krenula je prema šumi.
Sjetila se knjige u kojoj je čitala kako ovakvi zvukovi u šumi mogu biti
dezorijentirajući, pogotovo ako se naĎete u mraku. A tama se nadvila nad svaki grm.
Suzdrţala se od vriska kad je iz obliţnjeg grma istrčao maleni dikobraz. Vjerojatno
su ga uplašili njeni koraci. Svaki se zvuk činio preglasan. Uvjeravala je samu sebe da
je sada velika, nema više osam godina.
Kad je obavila što je trebala, okrenula se i krenula natrag prema šatoru.
Mjesečina je obasjavala jezero. Zastala je i promatrala taj efekt. Škljocanje
fotoaparata umirivalo je napetost u njenim ramenima. Iskoračila je na čistinu i
nastavila fotografirati. Zastala je i osluškivala. Čula je .... ljude kako razgovaraju. U
ovo doba? Instinktivno se okrenula i napravila još nekoliko fotografija. U daljini je
vidjela dvije figure, ali bile su predaleko da bi ih raspoznala. Dva muškarca - barem
joj se tako učinilo - kao da se svaĎaju? Kipp i Denny? Zakoračila je unatrag i izgubila
ravnoteţu. Glasovi su utihnuli kad su čuli njezin udarac o tlo. Ustala je i poţurila
prema šatoru. Njihova svaĎa nije njezin problem.

Haley i Augusta su ponijele svoje stvari i pridruţile se grupi. Danas bi se trebali

smjestiti u slobodne kolibe. One su na pola puta njihovog sinoćnjeg kampa i mjesta
na koje su se zapravo uputili. Staza - ako blatnjavi uski prolaz moţemo tako nazvati

15
- vijugala je kroz kišnu šumu Sitka 11 i livade obrasle divljim cvijećem. Snijeg je
nastavio kopniti i stvarao je velike naslage blata. Haley je često otvarala knjigu i
traţila u njoj cvijeće koje bi ugledala uz stazu - najčešće valjuge i cvjetove brusnice.
Trebalo im je dva sata da prijeĎu tri i pol kilometra dug put do čistine na kojoj su
izgraĎene kolibe. U daljini su se čuli slapovi s Cook Inleta.
Haley se zaustavila kako bi došla do daha i promotrila okolinu. Uočila je
jednu lijepu četverosobnu kolibu. Izgledala je nedavno obnovljena. Kipp je otvorio
vrata. “Evo nas. Ostatak ekipe snima područje jer ima lijepih prizora dok se snijeg
topi i ledenjaci pucaju. Uspjeli smo snimiti neke prekrasne kadrove, a do kraja
tjedna sam im dao slobodno. Otići će u Anchorage kako bi se malo opustili. S njima
ćemo se naći sljedećeg tjedna u Stalwartu.”
Haley i ostatak tima pratili su ga u kolibu kako bi vidjeli svoju buduću bazu.
Zajednička je prostorija bila malena - jedva desetak kvadrata - s nekoliko starih
stolaca, grijalica na kerozin i kutija s namirnicama. U malenoj je kuhinjici bio
zahrĎali štednjak i stari drveni stol. Na jedinom kuhinjskom elementu nagomilalo
se mnogo neopranih metalnih tanjura. Kipp očito nije očistio iza sebe. Haley je
izmijenila znatiţeljni pogled s Dennyem.
Haley i Augusta su prošetale ostatkom kolibe. Prva je spavaća soba bila jedva
veća od ormara, a u njoj su smještena dva kreveta i drveni stolić na kojem je bila
razbijena vaza.
“Lijepo,” rekla je Augusta kriveći usta. Spustila je svoje stvari na prljavi pod.
“Mi ćemo uzeti ovu sobu.”
Haley je pogledala baku i vidjela podočnjake na njenom licu. “Jesi li dobro?”
“Naravno. Samo sam umorna kao i svi. Kako si ti? Hoćeš li izdrţati sve
napore? Ovo baš nije Scottsdale12.”
“Tu smo samo na dvanaest tjedana. Toliko ću izdrţati.” Unatoč hrabrim
riječima, pitala se kako će izdrţati bez robnih kuća i dizajnerske odjeće cijelo ljeto.
Bez koncerata i predstava, bez finih večera i muzeja. Osjetila je grč u ţelucu.
Baka joj se nasmijala. “Rasprodaje ionako počinju tek ujesen, taman kad se
vratimo kući.”
“Čitaš mi misli.” Haley se prisilila zvučati sretno. “Koji krevet ţeliš?”
Augusta je slegnula ramenima. “Nijedan ne izgleda udobno. Ni čisto.”
“Moţeš staviti svoju vreću za spavanje iznad plahti.”
Augusta ju je promatrala. “Dobro si se pripremila.”
“Još nisi sve vidjela.” Izašle su u zajedničku prostoriju, a onda potraţile
Kippa. “Kad ćemo se susresti s Tank Lassiterom?” pitala je.
Kippove su vlasi bile briţno posloţene kako bi se postigao maksimalan
učinak. Pretpostavljala je da je opsjednut frizurom. Kipp je odvratio pogled. Nakon

11 Predio istočne Aljaske i istoimeni gradić s 9 tisuća stanovnika

12 Grad s 250 tisuća stanovnika u američkoj saveznoj drţavi Arizoni

16
dva dana provedena u njegovom društvu, Haley je shvatila da on svojem timu da je
onoliko informacija koliko smatra da je potrebno.
Odmahnuo je rukom. “Prvo se smjestimo, kasnije ćemo se brinuti oko
Lassitera.”
“Ne sviĎa mi se kako si to rekao. Zar je nastao neki problem?” Podigla je
kutiju s konzerviranom hranom i krenula prema ormaru za namirnice. Ormar je
jedva stajao na mjestu, ali posluţit će svrsi. Otvorila je vrata i osjetila smrad od
kojeg se skoro srušila.
Kipp joj još uvijek nije odgovorio. Zapuhao je snaţan vjetar, a onda je shvatila
da su ulazna vrata otvorena. Koliba joj se najednom učinila tamnijom. Haley je
ugledala ogromnog čovjeka na ulazu. Crna mu je kosa padala na široka ramena,
izgledao je kao da mu je prijeko potrebno šišanje. Nosio je traperica zataknute u
čizme, crveno-crnu vunenu košulju. Kao da se Paul Bunyan13 preselio iz Minnesote
na Aljasku. Zasjenio je cijelu prostoriju.
Oscar je jednom zalajao, a onda se sakrio iza nje. Kroz njezine je noge
promatrao velikog muškarca. Kad ju je čovjek pogledao, Haley je zakoračila unatrag
i skoro se spotaknula preko vlastitog psa. Nikako se nije htjela zamjeriti ovom tipu.
“Dobro jutro, Tank. Ljudi su se baš pitali kad će te vidjeti.” Kipp je sa
smješkom ispruţio ruku.
Ovo je Tank Lassiter, poznati biolog i proučavatelj ţivota u divljini? Izgleda
kao da mu je ugodnije rukama rušiti stabla nego dokumentirati promjene u
ponašanju smeĎih medvjeda. Ruke su mu velike poput medvjeĎih šapa, a vjerojatno
ni sam ne zna koji broj cipela nosi. Sigurno pedeset, pomislila je Haley. Moţda je
njegovo ime ustvari nadimak. Moţda ga zovu Tank jer izgleda kao tenk. Opasan i
ogroman.
Tankove su se tamne obrve nadvile nad plavim očima prodornog pogleda, pa
je izgledao još opasnije. “Lagao si mi, Nowak.” Bacio je na pod papir koji je drţao u
ruci. “Rekao si da ste došli proučavati utjecaj globalnog zatopljenja na medvjede i
njihov zimski san. Sad sam shvatio da to nije sve. Došli ste ovdje snimati
dokumentarac - kako veliki i neustrašivi Kipp Nowak rukom hrani medvjede? Vidite
kako je hrabar? Vidite da medvjedi uopće nisu opasni?”
Kipp nije ustuknuo unatoč njegovom oštrom tonu. “Došao sam proučavati
utjecaj globalnog zatopljenja. Mislio sam da ti ne trebam predstavljati baš cijeli
projekt dok detalji ne budu spremni.”
“Misliš dok nisi uspio dobiti odobrenje mojih nadreĎenih, meni iza leĎa?”
rekao je Tank. “Izazvat ćeš navalu turista koji će dolaziti ovdje misleći da je sigurno
rukom hraniti medvjede.”
“Tvoj mi je šef iz Alaska Department of Fish and Games14 dao dozvolu za

13 Div drvosječa iz legende nastale u Akeleyu, am. sav. drţava Minnesota, početkom 20. stoljeća
14 Drţavna agencija za očuvanje i upravljanje vodenim resursima na Aljasci

17
snimanje i mogu snimati što god ţelim.” Pobjednički se nasmijao. “Tvoje usluge
trebam idućih dvanaest tjedana.
Tank je stisnuo šake i zube. “Tako su mi rekli. Ali neću dozvoliti da tvoji
budalaši ugroze ţivote medvjeda. U knjiţnici u Anchorageu sam pronašao neke
tvoje filmove. Ti nisi znanstvenik; ti si prevarant. S mojim medvjedima nećeš
izvoditi takve budalaštine. Ovdje nećeš dodirivati ni hraniti medvjede. Je li ti to
jasno?”
Kipp se nasmijao. “Od muhe radiš slona, Tank. Nitko neće nastradati. Ni mi,
ni medvjedi. Svi ćemo se zabaviti ovog ljeta. Vidjet ćeš. Previše si uplašen za tako
velikog čovjeka. Opusti se malo i uţivat ćeš.”
Tank je širom otvorio usta; onda je shvatio. Ništa nije rekao, okrenuo se i
otišao.
Kipp ga je pratio do vratiju. “Navratit ću kasnije do tebe. Moraš suraĎivati s
nama,” povikao je. Zadovoljno je zatvorio vrata. “Sad će sigurno suraĎivati.”
Osvrnuo se oko sebe. “Idemo popodne prošetati divljinom. Moţda sretnemo vuka ili
orla u letu.”
Zadnje što je Haley ţeljela gledati je njegov pobjednički osmijeh. “Moţda.
Prvo trebam očistiti ovo mjesto ako ovdje namjeravamo spavati.”
Kipp se namrštio. “Vratit ću se kasnije. Ţeli li netko poći sa mnom?”
“Idem ja. Moţda dobijem neke ideje za knjigu.” Augusta je uzela blok papira i
krenula za njim.
“SviĎa mi se tvoja baka,” rekao je Denny. “Koliko je knjiga napisala?”
“Skoro pedeset. Putopise, neke biografije i poznate knjige o ţivotinjama.”
“Baš je super ţena.”
“Zna biti dosta zahtjevna. Zapravo, tvrdoglava.” Haley je otvorila kutiju na
kojoj je pisalo sredstva za čišćenje i izvadila jednu bočicu. “Jesi li znao da će doći do
sukoba s Lassiterom?”
“Nisam. Kipp voli iznenaĎenja.” Denny je uzeo rolu papira za čišćenje. “Ja ću
očistiti grilje na prozorima.
“Hvala ti,” rekla je Haley. Ako joj se pokušavao svidjeti, uspijevalo mu je.
Denny je krenuo prema pumpi za vodu u sudoperu. “Trebamo vode za oprati
ovo. Imaš li kakvu bocu?”
“Trebala bi biti tu negdje.” Imali su takvu pumpu dok je bila mala, ali
potpuno je zaboravila na takvo ureĎenje kuhinje. Gledala je u nju kao u svemirca.
Denny je nekoliko puta pritisnuo pumpu za probu. “Ovo me zaista vraća u
djetinjstvo. Ţivjeli smo u jednoj ruševnoj kolibi i imali smo ovakvu pumpu.”
Haley ga je znatiţeljno pogledala. “Nedostaju ti ikad ta vremena?”
Slegnuo je ramenima. “Sve je bilo puno jednostavnije. Nosili smo što smo
imali, uz neizostavne traperice, a jeli smo što bi uhvatili. Nismo bili u ovom
beskrajnom materijalističkom krugu. Ali, nije mi to bilo dovoljno. Volim ovo što
radimo, ponosan sam na filmove koje sam snimio.”

18
 Još uvijek nije vidjela njegov rad. “Sigurna sam da su vrlo dobri.” Pogledala je
pumpu. “Znači, siguran si da znaš kako se radi s tom pumpom?”
“Naravno. Samo mi dodaj bočicu s vodom.”
Haley je kimnula glavom i krenula prema spavaćoj sobi, gdje je pronašla
bakinu bočicu. Uzela ju je i vratila se u kuhinju. Denny je istočio vodu u pumpu.
“Sad ti pokušaj.”
Nakon nekoliko pokušaja počela je curiti hladna voda. Haley se sjetila
djetinjstva. Tamo gdje je odrasla, voda je uvijek bila kristalno čista.
“To je to,” rekao je Denny.
“Ne misliš valjda ozbiljno ovo piti,” rekla je Haley otpuštajući ručicu pumpe.
Konačno je počela teći malo čišća voda.
“Nakon nekog vremena će se pročistiti.” Denny je preuzeo pumpu i voda je
ubrzo postala čista. Napunio je bočicu i dao ju Haley. “Probaj kakva je.”
“Nisam je miš za testiranje. Ti probaj.”
“Dobra je. Sigurno bi ti se svidjela.”
Haley je s grimasom na licu uzela bocu. Oprezno je uzela gutljaj. “Ima okus po
trulim jajima.”
“U vodi ima mnogo minerala. Smatraj ovu vodu zdravom.” Denny je uzeo još
gutljaj. “Odlična je, ubrzo ćemo se naviknuti.”
Nikada. Haley će izdrţati, ali neće joj se svidjeti. Odloţila je bocu.
“Sada mi zagrij malo vode da mogu početi s čišćenjem.”
“Izgledam li ja kao kućna pomoćnica?” nasmijala se kako bi ublaţila svoj
napadni odgovor. “Ovo je plinski štednjak. Ti prvo provjeri da li radi.” Pronašla je
staru metlu i pomela pod. Denny je mirno radio uz nju. Naporni je rad pomogao
Haley da ne misli na izgorjelu kolibu, ali morat će se suočiti s tim prije ili kasnije.
Bolje kasnije.
Dva sata kasnije osjetila je kruljenje u ţelucu. Bilo je vrijeme ručka, a koliba je
izgledala pristojno. “Mogla bih si pripremiti šalicu juhe.” Denny je imao paučine i
prašine u kosi. Haley mu se nije htjela pribliţavati da i nju ne napadnu pauci.
“Zvuči sjajno,” rekao je. “Hoćemo li pripremiti nešto za Kippa i Augustu?”
“Moţeš ako ţeliš, ali ja nisam ovdje došla da bih bila nečija osobna pomoćnica
i spremačica. Moj je zadatak biljeţiti Kippove kontakte s medvjedima.” I pomiriti se
s Chloe u nadi da će noćne more nestati.

Tank Lassiter je htio nešto slomiti, ali uvijek se trudio kontrolirati svoju snagu.
Prestrašit će kćer ako baci stolicu kroz prozor svoje kolibe. Petogodišnja je Brooke
popunjavala bojanku za kuhinjskim stolićem. Sunce joj je obasjavalo kosu dok se
naginjala nad stolom, a taj ga je prizor donekle umirio. Za četiri će mjeseca napuniti
šest godina.
Na Tankovom se licu vidio očaj. Sjeo je na stolicu i krpom obrisao znojno lice.

19
Svi su mu mišići u tijelu bili napeti.
“Teţak dan?” Libby Lassiter, njegova sestra, sjela je na plavo-ţuti tepih koji se
nalazio na sredini prostorije. Prebirala je po čelu koje je drţala u krilu. “Nisi
progovorio ni riječ od kada si se vratio u kuću.” U zraku se osjetio miris goveĎeg
gulaša. Opet je obrisao znoj s lica.
“Moram čuvati idiota koji misli da su medvjedi igračke koje moţe dragati.
Susreli smo se pred nekoliko tjedana, ali nije mi otkrio pravi cilj svog putovanja
ovamo. Upravo sam saznao da će ovdje provesti cijelo ljeto snimajući dokumentarac
koji pokazuje kako su medvjedi sigurni.”
Ubrzo je nastavio. “Iduće će nam godine doći brdo turista, zapamti što sam
rekao. Nemam vremena za to. Moram raditi na vlastitom istraţivanju. Jesi li ikad
čula za Kippa Nowaka?”
Libby je raširila oči. “Onaj Kipp Nowak? Zar ti ţiviš u pećini? Oh, zaboravila
sam, skoro i ţiviš u pećini.” Nasmijala se. “Moj dragi brate, stara neznalico, Kipp
Nowak je luĎa verzija Steve Irwina, samo s medvjedima. Ne mogu vjerovati da nisi
nikada gledao njegove filmove. On je divljak. Totalno neustrašiv. A medvjedi ga
neće ozlijediti, sladak je.”
Tank se zagrcnuo. “Ima više od pedeset godina, prestar je za tebe.”
Znatiţeljno ju je pogledao. “Moţda bi njegovi gledatelji uţivali kad bi ga medvjedi
pojeli. Moţda mu to mogu omogućiti.” Sloţila je facu kakvu je i očekivao pa joj je
isplazio jezik.
“Dvadeset godina i nije neka velika razlika,” tiho je rekla. “Moţda traţi neku
koja će mu pomoći da ostane mlad.”
Po njezinom je osmijehu znao da ga namjerno provocira. “Rado ću vas
upoznati,” rekao je.
“Je li došao sam?”
Protresao je glavom. “Prati ga mlada ţena s fotoaparatom oko vrata.
Pretpostavljam da je jedan muškarac producent, moţda kamerman. Ne znam što
radi starija ţena. Nije ih predstavio. Uglavnom, to je hrpa vikend ljubitelja prirode.”
Libby nije izgledala zadovoljno. “Moţda ću im odnijeti malo kolača. Ovdje je
uţasno dosadno u posljednje vrijeme. Ti ne govoriš mnogo, a ponekad mi dosadi
odgovarati na toliko pitanja koliko Brooke moţe postaviti.”
“Kolača?” Nasmijao se, a ona mu je isplazila jezik.
Kad je Leigh umro pred godinu dana, Libby se odrekla mjesta čelistice u
orkestru u Philadelphiji15 i došla mu pomoći odgojiti Brooke. Libby zasluţuje sreću i
malo zabave, ali ovdje su potrebni veliki napori da bi se nekoliko puta mjesečno
uopće otišlo do grada po namirnice. Osvrnuo se oko sebe. Ovih pet soba s
namještajem ručne izrade nisu neko prebivalište i zamjena za milijunski grad.
Tankov je osmijeh izblijedio. “Oprosti, sestro,” rekao je.

15 Grad u američkoj saveznoj drţavi Pennsylvania, 1.6 milijima stanovnika

20
 “Nisi ti ništa kriv. Volim biti ovdje s tobom i Brooke. Ali ponekad je lijepo
upoznati nove ljude. Ljude koji nisu pokriveni krznom i ne spavaju zimski san.”
Opet se nasmiješila.
“Moraš se udati i roditi vlastitu djecu,” rekao je to znajući da ulazi u opasnu
zonu. Njezin zaručnik nije bio sretan kad se preselila ovdje i odmah je raskinuo
zaruke.
Odvratila je pogled. “Ima vremena za to. Još nisam spremna.” Ustala je i
pogledala kroz prozor. “Hej, Chet je ovdje.”
“Brooke, djed je stigao,” rekao je Tank.
“Djed?” Njegova je kćer odloţila bojice i spustila se sa stolice. Otrčala je do
vratiju i pokušala zgrabiti kvaku. On joj se pridruţio i otvorio vrata.
Chet Gillespie je stajao pred njima u plavoj uniformi, s trbuhom koji se
prebacio preko remena i pištolja. Nasmijao se od uha do uha kad je ugledao
unučicu.
“Hej, kolačiću. DoĎi i zagrli starog djeda.” Uhvatio je i podigao Brooke kad
mu je potrčala u zagrljaj.
Zagrlila ga je oko vrata i poljubila u obraz. “Ti nisi star, ti si klasik. Teta Libby
kaţe da je klasik onaj koji puno toga zna.”
Chet se nasmijao. “Klasik, ha? Slaţem se s tim. Preoprezna si, Brooke.”
Kimnuo je glavom prema Tanku. “Kakav tjedan.”
“Problemi u gradu?” Tank je zakoračio unatrag kako bi svom tastu dozvolio
ulazak u kolibu.
“Toliko posla. Grad je prepun timova za potragu i njihovih pasa. Imaju
vjeţbu. Ostat će nekoliko tjedana. A nekoliko je mulaca provalilo u rudnik na mjestu
gdje Walsh provodi arheološke radove. Kaţu da su traţili izgubljeno blago.”
Nasmijao se.
“Ti bi dečki trebali razgovarati s Mortom. On će im objasniti da je pretraţio
svaki centimetar ovih planina.” Aljaska je bila prepuna legenda - neke su istinite, ali
većina nije. Legenda o izgubljenom ruskom rudniku zlata jedan je od mitova koji ne
umiru, unatoč nedostatku dokaza.
Chet se nasmijao, ali nije pogledao Tanka.
Tank se uznemirio. Uzeo je Brooke iz Chetovog naručja. “Hej, malena, odi
malo kod tete Libby da ja i djed pojedemo par kolača i popijemo kavu. Djed izgleda
gladno.”
Libby se sledila, a onda pogledala Tanka i Cheta. “I ja bih mogla pojesti nešto
slatko. A ti, Brooke?”
“Mamica kaţe da keksi nisu zdravi za zube, ali donijet ću jedan za tebe.”
Brooke je uhvatila tetu za ruku pa ju pratila prema kuhinji.
Chet je imao bolan izraz lica. “Toliko sliči na Leigh. Bojao sam se da će ju
zaboraviti.”
“U posljednje vrijeme sve više priča o svojoj majci. Čini mi se da nas nisi

21
posjetio samo radi druţenja, Chet. O čemu se radi?”
Chet je polako izvukao omotnicu iz dţepa svoje jakne. Izgledala je sluţbeno pa
se Tank dodatno uznemirio. Nije mu trebao neki novi udarac. Pred godinu dana je
izgubio suprugu i dosta mu je patnje za cijeli ţivot.
Chet je ispruţio ruku, ali Tank nije htio uzeti omotnicu. “Ţao mi je, Tank,”
rekao je Chet. Ostavio ju je na stolu. “Marley te tuţi i ţeli skrbništvo nad Brooke.”
“Molim?” Tank nije znao što moţe očekivati od ovog dopisa, ali ovo nije
mogao ni zamisliti. Stisnuo je šake. “Moţeš li ju zaustaviti? A koji će odvjetnik uopće
preuzeti takav slučaj? Pa ona nema nikakvih izgleda.”
Chet je stisnuo usnice toliko jako da su poblijedile. “Pokušao sam ju
odgovoriti od ovoga, ali nije me htjela slušati. Ona i Leigh su bile toliko bliske -
blizanke obično jesu - potpuno se promijenila od njene smrti i mene uopće ne sluša.
Da joj je majka ţiva moţda bi je odgovorila od ove ludorije. Odvjetnica joj je
prijateljica iz sestrinstva s faksa. Uvijek je podupirala Marley.”
Tank nije mogao shvatiti novonastalu situaciju. “Nisam zanemarivao Brooke
ili nešto slično.” Njegova je šogorica stalno govorila da je opasno odgajati Brooke u
ovakvom okruţenju. On i Leigh su se često šalili na račun njenog opreza.
“Ona krivi divljinu za Leighinu smrt i ne ţeli da se isto dogodi Brooke.”
Ima još nešto što mu Chet ne govori. Tank to osjeća. “Što još?”
Chet je uzdahnuo i uhvatio se za glavu. “Namjerava se preseliti kad dobije
skrbništvo. U New York16.”
“Ne moţe to učiniti! Brooke je moja kćer. Mora biti sa mnom.” Sjetio se
trenutka kad je prvi put uzeo Brooke u naručje. Njeno maleno crveno lice i malena
usta odmah su mu izmamila osmijeh. Ona je svjetlo u njegovom ţivotu, nema toga
što ne bi učinio za nju. Njegova kćer u potpunosti ovisi o njemu i teti Libby. Brooke
je sada sve što ima u ţivotu. Oni su obitelj. Što Marley misli?”
“Morat ću je nagovoriti da odustane od tuţbe. Ne moţe mi oduzeti Brooke.”
Biti će izgubljen bez svog djeteta. Ona je ljepilo koje ga drţi cijelog. On ţeli svoju
kćer odgojiti u ljubavi prema Bogu, naučiti ju da na svijetu ima vaţnijih stvari od
dizajnerskih cipela i torbica. Marley je klasičan materijalist.
Chet je tresao glavom kao da ju pokušava rasčistiti. “Sretno ti bilo. Čini mi se
preuporna da bi odustala.”
Tank se nikada nije najbolje slagao s Marley. Ona je smatrala da nije dostojan
njene sestre. Nikad nije prihvatila da joj sestra ţivi u kolibi bez struje i s pumpom za
vodu. Njezin je stav pridonosio Leighinom negativnom raspoloţenju u trenucima
kada im u braku nisu cvjetale ruţe. Moţda je on čak i krivio Marley zbog njezine
smrti. Samo je nezadovoljstvo uzrokovalo nemir kod njegove supruge, a to ju je i
dovelo do jezera.
Radije će se suočiti s nemirnim medvjedom nego sa svojom šogoricom, ali

16 Grad u istoimenoj saveznoj drţavi, 8.3 milijuna stanovnika

22
nema izbora. “Znaš li gdje je? Idem odmah s njom razgovarati,” pitao je Cheta.
“Ne moţeš. Jutros je odletjela za Seattle17. Tek će se idućeg tjedna vratiti u
Anchorage. U meĎuvremenu trebaš pronaći odvjetnika.”
Odvratio je pogled. “Nekog tko nije sposoban samo u parnicama oko
skrbništva.”
“Kako to misliš?”
“Ima veze u drţavnoj upravi. Nagovorila je Eda Bixbya da malo istraţi
Leighinu smrt. Ţao mi je, kompa.” Zatreptao je vlaţnim očima.
Alaska Department of Public Safety je glavna redarstvena agencija zaduţena
za javni red i mir, a sastoji se od četiri odjela. Division of Alaska State Troopers,
Division of Fire Prevention, Division of Statewide Services i Division of
Administrative Services. U gradovima premalima za djelovanje policijske jedinice,
za sigurnost su zaduţeni State Troopersi, a za razliku od ostalih američkih saveznih
drţava, ovdje nema šerifa. Tank je mislio da je istraga završena. Trooper Ed Bixby je
poslan u Stalwart iz Anchoragea kako bi istraţio Leighinu smrt. Svima je govorio
kako je uvjeren da ju je Tank ubio, ali nitko mu nije vjerovao jer nije imao nikakvih
dokaza. Razlog tome je što je Leigh prekinula svoje zaruke s Edom kad se Tank
doselio u Stalwart. Bixby je nedugo nakon toga poslom otišao u Anchorage. Dva
mjeseca nakon njene smrti uspio je dobiti nalog za eshumaciju i autopsiju, a
rezultati još uvijek nisu stigli. Sada ga Marley podupire, pa će vjerojatno buka biti i
veća nego prije.
“Kada dolazi Ed?”
“Vjerojatno sutra. Htjet će uzeti novu izjavu od tebe.”
“Nemam što skrivati.”
“Ne moraš se meni pravdati.”
Tank je u Chetovim očima vidio samo ţaljenje i iskrenu nadu da će sve
završiti dobro. Bio je siguran da ga on nimalo ne krivi za gubitak svoje kćeri. Kad bi
barem Tank bio uvjeren da nije pridonio nezadovoljstvu svoje supruge koje ju je i
odvelo u smrt. “Marleyna odvjetnica će se razbacivati šminkerskim izrazima i od
muhe će raditi slona. Moram otići u Anchorage i angaţirati nekog dobrog
odvjetnika.”
“Preporučam Gartha Jaggera. On je dosta dobar, mlad i strastven.”
Tank je uzeo blok papira s ormarića i zapisao ime. “Hvala. Nazvat ću ga.”
Moţe li ovaj dan biti još gori? Mora čuvati ljepotana Nowaka, a sada još i ovo. Nitko
neće uzeti njegovu kćer od njega. Ako mora nestati u divljini, to će i učiniti.
Chet je kimnuo glavom. “Provjerit ću u uredu imamo li njegov broj u
dosjeima.” Oklijevao je. “Jesi li vidio Joea u blizini?”
Dr. Joe Wooten je gradski doktor. Tank je protresao glavom. “Prošli tjedan
sam bio kod njega kako bih ga pitao što zna o tabletama koje je Libby pronašla

17 Grad u saveznoj drţavi State of Washington, 600 tisuća stanovnika

23
ispod tepiha. Zašto?” Libby je ispod tepiha pronašla malu smeĎu kutijicu s
tabletama na kojoj ništa nije pisalo. Dr. Wooten je rekao da su to tablete za
spavanje. To je potaklo pitanje je li se Leigh ubila, odnosno je li popila gomilu tih
tabletica i onda u snu hodala do jezera. Nije htio vjerovati u to, kao ni Chet.
Chet je podigao obrvu. “Njegova ţena kaţe da ga nema već dva dana. Sinoć je
očekivala njegov povratak s ribičije. Nije se pojavio. Što je rekao o tabletama?”
Tank je slegnuo ramenima. “Rekao je da ih nije nikada prepisao Leigh i da
vjeruje da nije bila u takvom psihološkom stanju u kojem bi naudila samoj sebi.
Rekao je da moţda pripadaju njenoj majci i da su moţda njoj slučajno ispale.”
Queenie je umrla od srčanog udara dok se kupala, tri mjeseca prije Leighine smrti.
“Vjerojatno je tako i bilo. Queenie ih je povremeno uzimala, kad bi imala
problema sa spavanjem. Pa, ako vidiš doktora, reci mu da ga ţena nestrpljivo
očekuje.” Chet se nasmijao.
Tank je kimnuo glavom iako ga nije paţljivo slušao. Mogao je čuti zvukove
divljine - pjev ptica, šum lišća. Izašao je iz kolibe i ugledao medvjeda u divljini.
Prepoznao je oznaku na njegovom uhu. To je Miki. Nije ga vidio od prošle jeseni.
Miki je značajno smršavio za vrijeme zime, a krzno mu je pomalo oronulo. Tank mu
je htio pronaći nešto hrane, ali to nije najpametnije što moţe učiniti za njega. Ovo je
Mikijevo drugo samostalno ljeto i mora sam naučiti pronalaziti hranu.
Uzeo je stari metalni poklopac kante za smeće kojim je i inače tjerao
medvjede od kolibe. “Bjeţi odavdje, Miki!”
Miki je okrenuo glavu. Malene su mu mušice letjele oko glave, ali on ih nije
primjećivao. Krenuo je prema Tanku kao da ga buka ne smeta. Tank je ustuknuo.
Miki nije nikada pokazivao znakove agresije prema njemu, ali ipak je on divlja
ţivotinja. Tank je znao da ne smije pripitomiti medvjeda, ali Mikija je bilo lako
voljeti. Medvjed je nastavio koračati prema njemu, a Tank se zatvorio u kolibu.
“On još uvijek ne shvaća da je medvjed, a ti nisi,” primijetio je Chet. “Nadam
se da ga to neće dovesti u nevolje u parku. Čim napadne turiste, rangeri će ga
odstrijeliti.”
To je bila Tankova najgora noćna mora. Morao je pronaći način na koji će
mladi medvjed zaboraviti na kontakt s ljudima. Kad bi barem uspio. Većina biologa
preporuča prekid svakog kontakta s medvjedima kako oni ne bi postali previše
povezani s ljudima. Zanemario je te preporuke i hranio je Mikija nakon što su mu
majku ubili krivolovci. No, je li to bila pametna odluka? Tank je kroz prozor
promatrao kako se Miki mota oko ulaznih vratiju kolibe, a onda odlazi prema šumi.
Dobro. Moţda shvati da mu je bolje pokušati uloviti ribu nego kopati po kantama za
smeće oko koliba. Pokušat će ga pratiti, vidjeti gdje će završiti.
Otvorio je vrata. “Pojedi kolač s Brooke. Odmah ću se vratiti.” Zatvorio je
vrata za sobom i krenuo za medvjedom. Pratio ga je prema jezeru. Prošao je kraj
kolibe u kojoj odsjedaju četiri nova gosta. Naljutio se kad je ugledao Kippa i stariju
gospoĎu kako lutaju livadom. Nije znao kako će ih se riješiti.

24
 Hodao je petnaestak minuta. Krajičkom oka je ugledao nekakvo kretanje. Bila
je to mlada fotografkinja. Hodala je prema izgorjeloj kolibi na rubu jezera. Drţala je
pognutu glavu i nije gledala ispred sebe. Takvo ponašanje vas u divljini moţe brzo
dovesti u nevolju. Promijenio je smjer i krenuo prema njoj.

25
Tri

Nekoliko je ptica cvrkutalo na stablima s Haleyne lijeve strane. Prelistala je svoju

knjigu o divljini. Zviţdovke. Podigla je pogled prema ptičicama, a onda iz ruksaka
izvukla nekoliko keksa i smrvila ih. Okrenula se kako bi pronašla svog psa, ali on je
ostao skriven u raslinju.
Haley se osvrnula oko sebe. Uvijek su joj govorili da su stvari manje nego što
se djeci čine, ali sad je mislila da nije baš tako. Za nju je sve u stvarnosti bilo veće.
Nebo je bilo plavije i prostranije. Nije se sjećala ovako oštrog mirisa bilja i čistog
zraka.
Gdje je Oscar otišao? “DoĎi, Oscar, doĎi k meni.” Oscar je dotrčao iz grma.
Htjela se smijati kad je vidjela svog psa sretnog i razigranog, punog energije. Uzela
je svoj štap za hodanje i nastavila poznatom stazom.
Popela se na brdo i izgorjeli su ostaci kolibe došli u njezin vidokrug. Korov je
izrastao na mjestima na kojima su nekad objedovali. Dio krova još uvijek čvrsto
stoji, dio je pao na prostor u kojem su se nekada igrali. Zelene su naslage prekrile
preostale zidove. Bilo je upravo onako kako je očekivala, a opet pomalo drukčije.
Kad je posljednji put vidjela kolibu, cvijeće je ukrašavalo prozore, a ljetni je
povjetarac hladio njenog oca dok je cijepao drva za zimu. Još uvijek čuje udarce
njegove sjekire i osjeti miris svjeţeg drva. Moţda čak čuje i smijeh njene Chloe. Bilo
je to tako davno, a opet joj se činilo kao da je bilo jučer.
Privukla je fotoaparat k licu i napravila nekoliko fotografija. Njezina se mašta
smirila pa je mogla doţivjeti kolibu kao stvarnu pojavu - kao tuţne ostatke prošlog
ţivota. Spustila je fotoaparat na prsa i krenula prema nekadašnjem trijemu.
Vjerojatno nije sigurno ići dalje. Ionako ništa ne moţe postići. Ove crne ruševine
nemaju ono što se nadala da će pronaći. Nema uspomena, nema starih fotografija,
nema ničega. Nema šapata duhova njenih roditelja.
Napravila je još nekoliko fotografija. Mogla je vidjeti jezero iza kolibe.
Njegovo je plavetnilo posljednje što je vidjela njezina majka. Nije znala treba li
misliti na smrt svojih roditelja. Stala je na trenutak i promatrala jezero. Kukci su
letjeli oko nje, iako se našpricala zaštitnim sredstvom. Osjećala se usamljeno.
Napušteno. Ali što je očekivala?
Oscar je počeo oštro lajati, takav laveţ nije nikada čula. Okrenula se na desno
i šokirala. Medvjed. Imao je karakterističnu grbu iza glave, znala je da je to smeĎi

26
medvjed. Kandţe su izgledale oštre poput ţileta. Nije se imala gdje sakriti, nije imala
gdje pobjeći. Ustvari, to joj ionako ne bi pomoglo. Mogla je samo gledati kako
medvjed kreće prema njoj. Očekivala je da će se svakog trenutka podignuti na
straţnje noge i napasti je svom snagom.
Nadala se samo da će biti mrtva prije nego što ju pojede.
Medvjed je opet krenuo prema njoj. Oscar se postavio izmeĎu nje i divlje
ţivotinje. “Oscar, doĎi,” prošaptala je. Jedan zamah medvjeĎe šape moţe ubiti
malenog psa. Oscar je podvio rep i prišao Haley.
Privukla ga je k sebi, ali nije skidala pogled s medvjeda koji joj je polako
prilazio. Na televizijskim je dokumentarcima gledala da vas medvjed neće napasti
ako se pravite mrtvi. Čitala je da treba tako postupiti ili praviti veliku buku. Nije
mogla ni zucnuti, pa joj je ostala samo jedna opcija.
Oči su je pekle od pogleda na zvijer. Pomaknula se korak unatrag, a medvjed
se zaustavio. Znala je da se treba baciti na pod i praviti mrtva, ali svim je silama
htjela potrčati. Kleknula je na koljena, a onda se glavom bacila na zemlju.
Pokrila je i psa svojim tijelom, a rukama se uhvatila za glavu. Oscar se iščupao
iz njenog zagrljaja i počeo trčati i lajati oko medvjeda. Nije se usudila pozvati ga k
sebi.
Udišući miris otopljenog snijega i blata, ostala je nepomično leţati. Medvjed
joj se i dalje pribliţavao, a ugodne je mirise zamijenio njegov smrad. Čula je disanje
smeĎe zvijeri. Iz daljine je dopirao Oscarov laveţ. Svakog je trenutka očekivala udar
medvjedovih kandţa na leĎima i njegov dah na svom vratu. Htjela je moliti Boga za
pomoć, ali On ju već godinama nije slušao. Danas neće biti drukčije. Zatvorila je oči
i čekala smrt. Srce joj je tako divljački lupalo da više ništa drugo nije čula.
Najednom ju je nešto povuklo za rukav.
Potom je čula urlik. “Bjeţi, Miki, bjeţi!” Oštar je zviţduk probio zrak.
Medvjed se pomalo prepao agresivnog zvuka. Htjela je podići glavu kako bi
vidjela što se dogaĎa, ali još je uvijek bila prestrašena. Idućeg je trenutka osjetila
dodir na leĎima.
“Jesi li dobro?”Muški je glas zvučao zabrinuto. Njeţno ju je okrenuo na leĎa.
Ugledala je poznato lice. Tank Lassiter. Na licu mu se mogla prepoznati
zabrinutost. “Trebaš na frizuru,” rekla je i odmah se osjećala glupo.
Njegova je šokiranost nestala. “Pretpostavljam da si dobro kad kritiziraš moju
frizuru.” Uhvatio ju je za ruku i podigao.
“Oprosti. Mislim da patim od post traumatskog stresnog poremećaja.”
Pokušala se nasmijati. Uhvatila se za glavu pokušavajući zadrţati suze. Nije mogla
razmišljati uz Oscarov laveţ. “Tiho, Oscar. DoĎi ovdje.” Uhvatila se za nogu. Oscar
je potrčao prema njoj.
“Mnogo ti je pomogao,” primijetio je Tank.
Jedva je uspjela progutati. “Gdje je nestala mrcina?”
“To je Miki. Mislim da te ne bi ozlijedio, ali s medvjedima nikad ne znaš. To

27
su opasne ţivotinje.”
“Miki? Poznaješ ovog medvjeda?” Na trenutak ga je zamislila kao nekog lika
iz crtanih filmova. Počela se smijati pa je morala rukom prekriti usta.
Promatrao ju je s rukama poloţenim na bokove, s upitnicima iznad glave.
Oscar je trčkarao oko njihovih nogu. “Tvoja je sreća što Miki nije toliko gladan da bi
pojeo turista.”
Smijala se sve jače. On će pomisliti da je poludjela. Nema ničeg zabavnog u
činjenici da ju je skoro pojeo medvjed.
“Jesi li sigurna da si dobro?”
Zvučao je nervozno, a ona je znala da misli kako se njemu smije. Konačno je
uspjela iskontrolirati svoj smijeh. “Oprosti mi zbog ovoga. Smijeh je moj uobičajeni
odgovor na stres. Glupo, znam, ali tako je.”
“Hej, smijeh je bolji od plakanja.” Iskrivio je usnice. Imao je lijepe usne. Ni
pretanke, ni predebele. Čvrste, izgledao je kao da zna što traţi od ţivota. Shvatila je
da se zagledala pa je odvratila pogled. “Odakle poznaješ ovog medvjeda?”
“Pronašao sam ga nakon što su mu majku ubili krivolovci. Kad je bio dovoljno
star, pustio sam ga u divljinu. Sad ima tri godine, ali još uvijek misli da je napola
čovjek. No, divlje ţivotinje nikad nisu uistinu pitome i uvijek se mogu vratiti svojoj
divljoj naravi bez prethodnog upozorenja.”
Nije joj se sviĎalo što kraj Tanka ispada potpuna neznalica. “Čula sam da
medvjedi koji budu u kontaktu s ljudima mogu postati iznimno opasni. Miki mi je
izgledao dosta opasno.”
Tank se uozbiljio. “Nikad nije sigurno vjerovati divljoj ţivotinji. Što si uopće
radila ovdje?” pitao je. “Ove su ruševine opasne.”
“Samo sam razgledavala.” Prekriţila je ruke na prsima. Kad se okrenula
prema ruševinama, pomislila je da bi Tank nešto mogao znati. “Čula sam da je ovdje
netko poginuo u poţaru.”
Podigao je nogu na panj. “Da, bilo je to dosta gadno. Par arheologa koji su
ovdje godinama radili su poginuli. Srećom, njihova je kćer izbjegla ozljede. Otišla je
u ribolov.”
“Njihova - njihova kćer?” Haley je jedva izgovorila te riječi. “Mislila sam da je
njihova jedina kćer ţivjela negdje drugdje.”
Tank je slegnuo ramenima. “Očeva kćerka, zaboravio sam napomenuti. Joy.
Pojavila se pred dvije godine. Imala je nekih deset godina, čini mi se. Odvjetnik ju je
odveo Walshevima i rekao Gradyu da je njegova kćer. Maggie Walsh ju je prihvatila
kao da je njezino vlastito dijete, svaka joj čast. Čuo sam da je dosta nalik djevojčici
koja je nekoliko godina prije poginula u pećini.” Kimnuo je glavom prema kolibi.
“Joy je uvijek govorila da poţar nije bio nesreća, a ljudi od tada govore da je pomalo
luda.”
Netko je zauzeo Chloeino mjesto, ako je istina ovo što Tank govori. Haley nije
znala kako je to moguće. Nitko nije mogao biti tako prekrasan kao njezina mlaĎa

28
sestrica. Chloe je bila savršeno dijete, poslušno i ljubazno prema svima. Potpuno
suprotne osobine od Haley. “Idem ja,” rekla je. Dozvala je Oscara, a onda se
okrenula i otišla.

Tank je promatrao ţenu kako uzima štap za hodanje i odlazi. Njezine su kovrče
skakutale na suncu. Uhvatio se u trenutku u kojem je razmišljao o njenoj ranjivosti
koju joj je vidio u očima. Probudila je njegove simpatije, ali on nije htio imati ništa s
ovom skupinom tragača za slavom. Nije joj vjerovao, kao što nije vjerovao ni Kippu.
Ubrzao je korake prema kolibi. Nekoliko je puta ugledao Mikija kako ga prati
kroz grmlje. Htio je znati što treba učiniti s tim medvjedom. Njegova ţelja za
neprestanim ljudskim kontaktom će ga odvesti u smrt. Mora smisliti kako će
osamostaliti Mikija. Medvjed je još uvijek premlad za parenje pa ta opcija otpada.
Sada je Miki usamljenik.
Upravo se tako i Tank osjećao. Podsjetio je samog sebe da ima kćer i sestru.
One su Boţji blagoslov, a on ne smije dozvoliti da im nešto poremeti ţivotni sklad -
čak ni Marleyne makinacije. Jednog će dana otići i Brooke i Libby. Ta ga je pomisao
iznenadila. Da ga je netko pitao je li sretan, odgovorio bi pozitivno. Odagnao je
pomisao na njihov odlazak. Brooke će ostati s njim barem još trinaest godina.
Došao je do svoje kolibe i primijetio da nema Chetovog dţipa. Sigurno su ga
pozvali natrag u grad, tridesetak kilometara na sjever. Stalwart je malo naselje na
sjevernoj strani Cook Inleta, a uvijek je pun prolaznika, ribara i trapera. Povremeno
u luku pristanu i turistički kruzeri.
Nastavio je prema vratima kad je čuo da ga netko doziva. Okrenuo se i
ugledao Kippa s onom starijom ţenom. “Sjajno,” promrmljao je. Nije bio raspoloţen
za čavrljanje i nije se htio pretvarati da ga ne uznemirava dolazak ovog ţivotinjskog
aktivista koji ni ne zna što čini.
Kippove su oči bile hladne poput zimskog neba, a ni osmijeh mu nije bio
topliji. Predstavio mu je ţenu kao Augustu Walsh, Haleyinu baku. “Drago mi je da
smo te uhvatili, Tank. Odmah ţelim krenuti sa snimanjem dokumentarca. Medvjedi
će se poslijepodne hraniti. Gdje nam predlaţeš da podignemo kamp?”
“Ne ţelite li se odmoriti prvog dana?”
“Nemoj nas pokušavati odgovoriti. Spremni smo za početak rada.”
Tank je htio otići bez daljnje rasprave. “Nisam vas očekivao. Moram danas
riješiti neke stvari. Doći ću sutra ujutro.”
Kippove su oči postale još hladnije. “Koliko je udaljeno to mjesto koje nam
misliš preporučiti?”
“Oko dva sata, ali s cheechakosima18 oko dva i pol sata hoda.” Augusta je
problijedila kad je čula tu riječ. “Teţak je to teren kojim moramo proći.” Ali nimalo

18 Riječ kojom domoroci na Aljasci nazivaju pridošlice, nove naseljenike

29
teţak kao rad s ovom grupom koji ga tek očekuje. Tank je čekao njihovu reakciju sa
zadovoljstvom. Nije to bilo baš Kršćanski i zbog toga bi trebao biti posramljen. Tip
ga je izazivao, zaista izazivao. “Kampirat ćemo dan ili dva, a onda se vratiti na dan ili
dva odmora u kolibama.”
Augusta je napravila grimasu i spustila pogled prema svojim čizmama. “Noge
me već sada bole.”
“Prije smo vidjeli nekoliko medvjeda,” rekao je Kipp.
Tank je vidio sumnju u Kippovom pogledu. “Na Aljasci medvjede moţeš sresti
gotovo svuda. Ali ako ţeliš veliki broj, moramo otići dublje u šumu. Doći ću u šest
sati ujutro.”

30
Četiri

U uredu Janine Walker bilo je toliko knjiga da bi čovjek mogao pomisliti da je došao
u knjiţnicu. Kroz prozor iza stola pucao je pogled na Chugach planine. Zlobna bi
bila prava riječ za opisati tridesetpetogodišnju odvjetnicu, ali Marley ju voli nazivati
čvrstom. Bila je čvrsta još u srednjoj školi, ali na fakultetu je ta riječ dobila pravo
značenje. Baš joj je to trebalo. Njezin će šogor kraj ovakve odvjetnice ispasti totalni
nesposobnjaković.
Marley Gillespie je pogledavala svoju odvjetnicu. “Znači sudski poziv mu je
uručen?”
Janine je kimnula glavom. “Tvoj ga je otac odnio. Tank nije sretan zbog toga,
ţeli razgovarati s tobom. Moţeš li mu se suprotstaviti?”
“Naravno.” Marley je htjela presvući Janine, nikad joj se nije sviĎao njezin
stil, a ni njena blijeda koţa. Crno joj odijelo uopće ne stoji, bolje bi izgledala u nekoj
vojničko zelenoj opravi. Marley je sjela, skupila ruke na krilu i promatrala svoje
nokte. Dobro bi joj došla manikura. Morat će otići i na frizuru prije povratka u
Stalwart. Treba biti maksimalno spremna za sukob s Tankom Lassiterom. “Koji je
naš sljedeći potez?”
“Sud je naredio kućnu posjetu socijalnog radnika. Nadajmo se da će utvrditi
da Tank nije najbolji otac.”
“Koliko će proći dok budem smjela odvesti Brooke k sebi?”
Janine se smrznula. “Rekla sam ti da je ovo komplicirani proces, Marley.
Većina sudaca ne ţeli oduzeti dijete biološkom roditelju.”
Marley je pocrvenila i podigla glavu prema odvjetnici. “Ubio mi je sestru,”
ţestoko je odgovorila. “Neću dopustiti da uništi ţivot njezine kćeri. Leigh bi htjela
da odvedem Brooke k sebi.”
Janine je omekšala pogled. “Leigh je mrtva, Marley. Moraš se pomiriti s tim.”
Ova žena ne zna ništa o ljubavi i povezanosti, pomislila je Marley. Janine je
jedinac. Što ona zna o provedenim besanim noćima sa sestrom blizankom, o podršci
koju su jedna drugoj pruţale u svim problematičnim situacijama?
Marley još uvijek noću čuje Leighin glas, koji joj sada govori da spasi Brooke
od Tanka. A Marley namjerava učiniti upravo to - čak i ako mora prekršiti zakon.
Ustala je i izvukla ključeve od automobila. “Samo ti učini sve što trebaš,
Janine. Dobit ćeš pristojan bonus ako ovo brzo riješiš.”

31
 “Moţda uopće ne uspijem ništa riješiti,” rekla je Janine. Marley nije
odgovorila. Izašla je iz ureda i krenula u oblačan dan koji je odlično oslikavao
njezino raspoloţenje. Ako ju zakon iznevjeri, morat će uzeti stvari u svoje ruke.

Haley je hodala stazom i došla na veliku livadu. Na otvorenom se osjećala sigurnije.

Ustvari, neke od njenih najljepših uspomena datiraju iz vremena kad je s
roditeljima kopala zemlju u potrazi za arheološkim ostacima. Zaustavila se i
napravila nekoliko fotografija livade na kojoj se s Chloe igrala kao mala. Već ima
dosta fotografija za spomenar koji planira izraditi. A dosada nije imala ni noćnih
mora. Moţda je njezin psiholog bio u pravu.
Na obzoru je ugledala malenu kolibu. Nije bila ovdje kad je zadnji put bila.
Neki je muškarac lopatom kopao zemlju i stavljao je u nekakav metalni okvir. Slično
je radio i njezin otac tijekom svojih istraţivanja. Tako je pronalazio malene
artefakte. Stala je sa strane i promatrala muškarca nekoliko minuta. Imao je nekih
četrdeset godina, a crna mu se kosa sjajila na suncu kao i gola, znojna leĎa.
Okrenuo se i ugledao je. Oči su mu se. raširile, ali odmah je pozdravio. “Hej,
inače baš nemam ovako lijepo društvo ovdje.” Uzeo je traper košulju koja je stajala
na ogradi i obukao je. Još uvijek zakopčavajući gumbe, prišao joj je pa potom
obrisao ruke o traperice. “Ned Bundle,” predstavio se.
Pruţila je ruku. “Haley Walsh.”
Njegove su ju smeĎe oči promatrale. “Walsh. Ti si sigurno kćer Gradya i
Maggie. Zaista sličiš Maggie.”
“Tako je.” Haley je osjetila laganu radost u njegovom glasu. Potisnula je
nervozan osmijeh.
“Ţao mi je zbog tvojih roditelja. Uţasna tragedija. Oni su bili sjajni ljudi.
Zahvaljujući njihovoj viziji i radu, sada znamo mnogo više o dolasku prvih
stanovnika na naš kontinent.” Mahnuo je rukom prema pejzaţu. “Istraţivali su
jednu od najvećih migracija u ljudskoj povijesti - naseljavanje Novog Svijeta. Prvi
stanovnici Aljaske kasnije su se raširili diljem Sjeverne i Juţne Amerike. Što se pak
tiče domorodaca, Indijanaca, sve je poteklo upravo s Aljaske. To je izvorna
domovina Novog Svijeta.”
Haley je zatreptala, a on se nasmijao. “Oprosti, malo sam se zanio,” rekao je,
“To je moja strast. Što ti radiš ovdje? Namjeravaš li nastaviti istraţivanje svojih
roditelja?” Nasmijao se prepun nade.
“Ne baš. Ja sam prava gradska djevojka. Došla sam provesti ljeto
fotografirajući ţivotinjske aktiviste. Samo sam htjela razgledati kraj u kojem sam
provela djetinjstvo.” Rekla mu je sve što je trebao znati. Brzo je otkrila da ni njeni
roditelji nisu o njoj mnogo govorili. Vjerojatno neće ni susresti nekoga tko o njenoj
prošlosti zna nešto više.
“Šteta. Ovdje je zaista pusto. Mogu li te provesti okolo?”

32
 Pogledala je na sat. “Moţda kasnije. Tim me vjerojatno već traţi. Bolje da
krenem prema njima. Drago mi je što smo se upoznali.” Mogla je čuti glas svog oca
kako govori kroz Neda i ukazuje na svoju strast prema poslu. Nakratko mu je
pruţila ruku, a onda dala petama vjetra.
Došla je do jezera i starog mola. Sjela je kako bi promatrala obitelj gnjuraca i
malo ih fotografirala. Uspomene su navirale dok se miješao miris smreka i svjeţe
jezerske vode. Oscar je šetao oko nje i znatiţeljno promatrao gnjurce.
Prekriţila je noge ispred sebe kako ih ne bi smočila. Nije znala kako bi se
osjećala zbog saznanja da ima polusestru. Uglavnom se osjećala nijemo. No, barem
je nešto otkrila o svojoj obitelji. Moţda će joj baš ta Joy moći reći nešto više. Kad
sljedeći put vidi Tanka, pitat će ga kako moţe doći u kontakt s njom. Čula je dječji
glas i okrenula glavu. Oscar je potrčao prema ţeni koja im se pribliţavala s malenom
djevojčicom. Haley je ustala i obrisala svoje traperice.
Mlada je ţena bila Haleyina vršnjakinja, a izgledala je prijateljski raspoloţena.
Njezine su se smeĎe oči suzile kad je vidjela Haley. “Pozdrav,” rekla je. “Nadam se
da ti ne smetamo. Jesi li došla pecati?”
Malena se curica nadvila nad Oscarom. “Kakav prekrasan maleni psić.” Oscar
je veselo mahao repom, a kad joj je polizao lice malena se počela smijati.
“Budi oprezna ako ga misliš podignuti,” upozorila ju je Haley. “Jazavčari
imaju slaba leĎa, pa ti lako mogu ispasti iz ruku.”
“Znam,” rekla je. “Baš su slatki, izgledaju kao hrenovke.”
Malena je djevojčica mogla imati pet ili šest godina, ali zvučala je starije. “Da,
baš su slatki,” rekla je Haley. “On se zove Oscar.”
“Samo ga podragaj, nemoj ga podizati,” rekla je ţena djetetu. Okrenula se i
nasmiješila Haley. “Ja sam Libby Lassiter.”
Lassiter. Sigurno je Tankova supruga. Haley je mislila da mu je supruga
neka amazonka, ogromna ţena koja rukama ruši stabla. Ova je ţena imala lijepu
kovrčavu smeĎu kosu koja je skakutala u svim smjerovima. Odjevena u traperice,
visoka i mršava, gledala je Haley prijateljskim smeĎim očima.
Iako je htjela biti sama, navukla je osmijeh na lice. “Ja sam Haley Walsh.
Fotografiram rad na projektu s medvjedima.”
“Oh, zbog vas se moj brat cijelo jutro mrgodi.” Libby se nasmijala i pruţila
ruku. “Drago mi je vidjeti jednu ţenu ovdje.”
Haley je pruţila ruku. Sestra, ne supruga. “Vaša je kćer preslatka.”
“To mi je nećakinja, ne kćer. Tank je njezin otac.”
Znači ipak je oženjen. Malena ima prekrasnu kovrčavu kosu kao Shirley
Temple19. Kleknula je kraj djeteta. “Kako se ti zoveš?”
“Brooke.” Malena je djevojčica podragala Haley po kosi. “SviĎa mi se tvoja
kosa. Baš si zgodna.”

19 Američka glumica r. 1928. god, zvijezda dječjih filmova 1930-ih

33
 “I ti si.” Haley joj se nasmijala. “Sličiš na svog oca.”
Malena se namrštila. “Ţelim imati plavu kosu kao mamica.”
Ops, moţda se malo zaletjela. “Moţda se promijeni dok odrasteš.”
Brooke se opet nasmijala. “Napravila sam kekse. Moţeš doći u našu kolibu i
probati ih. Ali malo su zagorjeli. Ja i teta Libby smo svirale.”
“To je sjajna ideja, Brooke,” rekla je Libby.
“Ne mogu,” rekla je Haley. “Ne ţelim smetati.”
“Ne smetaš. Jedva sam čekala drugu ţenu da mogu započeti ţenski razgovor.
Imaš li nekog vaţnog posla? Vaš se projekt ionako ne moţe nastaviti dok nema
medvjeda koje moţeš slikati.”
“Već sam susrela jednog, hvala na pitanju,” rekla je Haley suzdrţavajući
smijeh. Vjerojatno ga poznaješ. Zove se Miki. Htio me pojesti.”
Brooke se uozbiljila. “Miki je dobar, ali nije siguran.”
Libby se nasmijala. “Tank ju je vodio u Anchorage u kino, a u dječjim
filmovima koje je gledala medvjedi i djeca su prijatelji. U siječnju su gledali Lav,
vještica i ormar.”
Haley se ne sjeća da je pročitala tu knjigu po kojoj je snimljen film. “Nisam
gledala film, ali mislim da sam čitala knjigu. Da je barem imam ovdje, pročitala bih
je ponovno.”
“Moţeš pročitati tatinu knjigu. Tata će mi ju čitati kad budem imala šest
godina.” Potrčala je stazom. Oscar je lajao i krenuo za njom. Libby ih je pratila.
Zabijajući štap za hodanje u zemlju, Haley je krajičkom oka promatrala Libby.
Što moţe poći po zlu? Moţda samo uspije saznati nešto o svojoj obitelji. “Dugo ţiviš
ovdje?”
“Nekih godinu dana. Od kada se Tankova ţena utopila. Došla sam mu pomoći
oko Brooke.”
“Oh, ţao mi je što to čujem.” Haley je osjetila suosjećanje prema Tanku kad je
čula za tragediju koju je prošao. “Izgledao mi je usamljeno.”
“Dobro si to primijetila. Ponekad razgovaram s njim, a ne dobivam odgovor.
Tank je često u šumi, a Brooke i ja ostajemo same. Ţao mi je što odrasta bez roĎaka i
prijatelja za igru. Tank se treba opet oţeniti, osnovati obitelj, za sebe i za Brooke. Ali
prezauzet je poslom. Ustvari, gotovo nikad niti ne odlazi u grad.”
“Koliko je udaljen Stalwart?” Haley je htjela znati koliko je daleko grad u
slučaju da joj nešto zatreba.
“Nekih tridesetak kilometara. Ali cesta nije dobra. Lako se moţe zapeti u
blatu, a po zimi se moţe otići motornim saonicama.” Znači odlazak u grad neće biti
lagan zadatak. Haley se sada osjećala izoliranijom nego prije. Nadala se da će Kipp
formirati bazni kamp u gradu. No, barem su bliţi prekrasnom Cook Inletu. “Je li te
ikada strah ţivjeti ovdje?”
Libby se nasmijala. “Nije, samo mi nedostaju ţenski razgovori.”
Došle su na čistinu. Haley se dobro snalazila u prepoznavanju vegetacije.

34
Promatrala je divlje cvijeće. Gomila ljiljana okruţivala je kućicu, ali još uvijek nisu
bili u punom cvatu. Koliba nije bila reprezentativna, zavjese su bile navučene na
prozorima, trijema nije bilo, samo ulazna vrata. Haley nije mogla zamisliti ţivot u
takvom objektu.
“DoĎi, stavit ću kuhati vodu za čaj.” Libby je otvorila ulazna vrata.
Haley ih je zatvorila za sobom dok je Libby hodala prema kuhinji. “Nisam
najbolja kuharica na Aljasci, ali barem znam skuhati čaj.” Haley je promatrala
dnevni boravak. Zidovi su obojani u njeţnu ţutu boju, njezinu omiljenu. Plave i
bijele zavjese daju njeţan dodir kuhinji. Haley je znala da Libby treba svu moguću
radost boja tijekom dugih i tamnih zimskih noći.
Kuhinja i dnevni boravak su zapravo jedna prostorija. Stol i stolice smješteni
su ispod prozora. U kolibi su bile samo prijeko potrebne stvari i namirnice.
Kutija s igračkama gurnuta je ispod stola. Troja vrata vode u tri sobe. Moţda
je za kolibu i bilo dosta mjesta, ali Haley nije bila oduševljena. Ona je naviknuta na
paţljivo ureĎen dom.
Pogled joj je pao na čelo u kutu prostorije. Minijaturno je čelo stajalo pokraj
velikog. “Ti si muzičarka?”
Libbyno se lice razdragalo. “Svirala sam u orkestru u Philadelphiji. Sada
podučavam Brooke, čini mi se da je prirodno talentirana. Bojim se da je moj brat
više puta dobio zagoreni ručak jer smo se nas dvije zaigrale s instrumentima. Onda
bi morao pojesti sendvič s kikiriki maslacem.”
Brooke je s police donijela knjigu. “Ovo je moja knjiga.”
“Hvala.” Haley je uzela malenu knjigu. “Vratit ću ti je kad pročitam.”
Brooke se nasmijala, a onda krenula prema kutiji s igračkama. Izvukla je
frizbi. “Mogu li ga baciti Oscaru?”
“Ali ostani u blizini.”
“Hoću.” Dozvala je psa, a onda istrčala van u dvorište.
Kad je čaj bio spreman, Libby se pridruţila Haley za stolom i sjela na mjesto s
kojeg je mogla kroz prozor gledati Brooke. Stavila je tanjurić s keksima pred Haley.
“Ţao mi je, ali malo su zagorjeli. Brooke i ja smo svirale Beethovenovu Odu radosti.”
Haley se nasmijala i izabrala keksić. “Hvala. Koliko namjeravaš ostati ovdje?”
Libby je slegnula ramenima. “Dok god me Tank bude trebao.”
Gricnula je keksić. Nije imao najbolji okus. “Nije li ti ţao što si se odrekla
karijere?”
Libby je šutjela na trenutak. “To je nešto što sam morala napraviti. On i
Brooke me trebaju. Nema se tko brinuti za malenu. Marley, Leighina sestra, ne bi
nikada ţivjela ovdje.”
“Tank se mogao preseliti u grad.”
“To bi ga ubilo. Ne moţe proučavati medvjede u gradu. Ovdje barem mogu
svirati. A i uţivam u Brookeinom talentu.”
“Je li Tank njegovo pravo ime?” Haley je samu sebe iznenadila kad je

35
postavila to pitanje.
Libby se nasmijala. “Ako ti kaţem, moram te ubiti.”
I Haley se nasmijala. “Zar ima potrebe za tolikom tajanstvenošću?”
“Ne mogu reći da nema.”
Velika je muškarčina zaintrigirala Haley. “Rekla si da mu se supruga utopila?
To vjerojatno nije jedini takav slučaj na ovom jezeru. Ogromno je, izgleda kao da
nema kraja. O hladnoći ne moram ni govoriti.” Zadrhtala je.
Libby je stavila med u čaj. “Nitko ne zna što se točno dogodilo. Tank ju je
pronašao kako pluta jezerom s licem prema dubini. Bila je mrtva nekoliko sati.
Moţda je umrla od pothlaĎenosti.”
“Plivala je usred noći?”
“Voljela je plivati. Bila je vrhunska plivačica, svi su govorili da bi ostvarila
normu za Olimpijske igre da se nije udala za Tanka. Nekoliko se dana prije smrti
čudno ponašala. Sve od kada je izgorjela koliba obitelji Walsh. Uznemirila se zato
što im nije mogla pomoći.”
“Ţao mi je, nisam trebala postavljati ovo pitanje.”
Libby se nasmijala i podragala Haley po ruci. “Oprosti mi. Toliko je vremena
prošlo od kada sam imala s kim razgovarati, sada nikako ne mogu prestati.”
Haley je povukla svoju ruku. “Drago mi je što ti mogu uveseliti jedno
poslijepodne.” Promatrala je Libbyno lice. Moţda Libby zna nešto o Joy. “Vidjela
sam izgorjelu kolibu. Jesi li poznavala obitelj koja je tamo ţivjela?”
“Jesam, obitelj Walsh.” Oči su joj se raširile. “To je tvoja obitelj?”
Haley je kimnula glavom. “Moji roditelji.” Prisilila se izgovoriti te riječi.
Libby je izgledala šokirano. “Ţao mi je. Previše brbljam. Je li to pravi razlog
tvog dolaska? Nije ni čudo da si bila uznemirena kad sam te srela na molu.”
Kimnula je glavom. “Psihijatar mi je rekao da je vrijeme da se suočim s
prošlošću. Kad se pojavila ponuda za ovaj posao, baka me nagovorila da ga
prihvatim. Augusta zna biti vrlo tvrdoglava i uvjerljiva. Ponekad se preplašim
njezine upornosti i onda mi dosadi svaĎanje s njom.”
Libby je pucnula prstima. “Sad sam se sjetila. Tvoja baka je Augusta Walsh,
zar ne?”
“Čitala si njene knjige?”
“Čitala! Imam svaki putopis koji je napisala. Njezini memoari s putovanja u
Afriku su nezaboravni. Jesi li posjećivala svoje roditelje ovdje?”
Haley je protresla glavom. “Nisam ih vidjela deset godina, a pred dvadeset
sam godina prošli put bila ovdje.” Posljednji je susret bio toliko čudan da je odlučila
ne ponoviti ga.
“Deset godina! Nikada ih nisi poţeljela posjetiti? Zašto oni nisu tebe
posjetili?”
“Ţivjela sam daleko od Aljaske, a zadnji sam ih put i vidjela kad su me došli
posjetiti. Tank je spomenuo još jednu kćer.”

36
 Libby je promatrala njeno lice. “Kaţeš to kao da nisi znala za nju?”
Haley je odvratila pogled. “Nisam znala da imam polusestru dok mi Tank to
nije jutros rekao. Što mi moţeš reći o Joy?”
Libby se naslonila u stolici i glasno izdahnula. “Ne ţelim te uvrijediti, ali imaš
jednu dosta čudnu obitelj.”
“Znam. Joy?”
Libby je slegnula ramenima. “Ona je bila svjetlo u njihovim ţivotima. Susrela
sam tvoju majku nekoliko puta prije nego što je Joy došla. Uvijek je bila pristojna,
ali pomalo povučena. Kad je Joy stigla, procvala je. Ja ne bih bila tako vesela da mi
je suprug doveo vanbračno dijete u kuću. Ali Maggie je voljela Joy. A ona je bila
draga djevojka.”
Haley je udahnula. Ne moţe ništa učiniti po tom pitanju. Ovo je mjesto na
koje je došla uspostaviti ponovnu vezu s Chloe. “Koliko Joy ima godina?”
“Dvanaest, sad moţda trinaest. Nikad ti nisu rekli za nju?”
Ne samo da joj oni nisu rekli, nego joj ni Augusta nije ništa spomenula. “Gdje
sada ţivi?”
“U Stalwartu, s roĎakom svoje majke. Ţeli završiti školu i studirati
arheologiju, baš kao i njeni, eh - tvoji roditelji.”
“Zašto je nisu poslali kod moje bake?” Augusta je morala znati za to. Nije
mogla zamisliti da bi njezin otac takvu tajnu čuvao od svoje vlastite majke.
“To ćeš morati pitati svoju baku?”
“Voljela bih razgovarati s Joy.”
“Sigurna sam da bi te ona voljela upoznati. Tvoja je majka imala album s
obiteljskim slikama. Nisam ga nikada vidjela, ali Maggie je uvijek govorila da ga Joy
oboţava.”
“Pitam se zašto mi nikada nije pisala?”
“To ćeš morati pitati nju.”
“Hoću.” Mora saznati sve što moţe. Moţda su njeni roditelji spominjali nju i
Chloe. Moţda bi ova tragična priča mogla konačno dobiti svoj završetak.

Haleyina je baka sjela za stol s gomilom lišća koje je pokupila. Spremala ih je u

knjigu koju je za tu svrhu ponijela sa sobom. Podigla je pogled kad je Haley ušla u
kolibu. “Pitala sam se gdje si, zabrinula sam se.”
Haley je zatvorila vrata za sobom. “Otišla sam do kolibe.”
“Haley, rekla sam ti da ćemo otići zajedno.” Na Augustinom se licu vidjela
nervoza. Nije voljela kad bi Haley postupala suprotno od njenih ţelja.
Haley je gledala kako Augusta oprezno polaţe lišće u svoju knjigu. Kako
započeti razgovor o Joy? Augusta je morala znati za nju. Navlaţila je usne. “Augusta,
danas sam čula za Joy.”
Augusta se sledila na mjestu, a onda podigla glavu. “Joy?”

37
 “Ne laţi mi, Augusta.” Prišla je stolu i kleknula kraj bake. “Zašto mi nisi rekla
da imam polusestru?”
Augusta je odloţila knjigu i pogledala Haley u oči. “Učinila sam ono što sam
mislila da je najbolje. Pokušala sam ti reći nekoliko puta, ali na kraju, jednostavno
nisam mogla.”
“Nisi mislila da ću saznati za nju kad doĎem ovdje?”
“Mislila sam da je otišla odavdje, a nisam ni planirala naš odlazak u grad.
Nadala sam se da ću pronaći pravi trenutak za tu informaciju. Da sam znala da ćeš
odmah po dolasku saznati za nju, pripremila bih te za to. Ţao mi je.”
“Zašto nisi traţila skrbništvo nad njom kad su mi roditelji umrli? Nisi li je
htjela upoznati?”
Augusta je zatvorila knjigu. “Odvjetnik mi je rekao da će se roditelji njene
majke brinuti za nju. Smatrala sam da nema potrebe za mojom intervencijom.
Namjeravala sam je posjećivati, ali nisam ti to htjela govoriti da te ne povrijedim.”
Augusta je rukom dodirnula Haley po obrazu. “Volim te, Haley. Nisam htjela da se
zabrineš da bi mogla izgubiti i moju ljubav. Ti si mi najvaţnija u ţivotu.”
Haley su boljele noge pa je ustala, a onda sjela na stolicu kraj bake. “Ne znam
što bih osjećala, Augusta. Više sam uznemirena zbog Chloe, nego zbog sebe. Odavno
sam se navikla na odbijanje. Čula sam da sliči na Chloe, čak i da ju je majka
smatrala svojevrsnom zamjenom. To mi se ne sviĎa.” Augusta je dugo šutjela pa je
Haley mislila da niti neće odgovoriti. Na kraju krajeva, kako se uopće moţe boriti
protiv istine?
“Da je Grady ţiv, sigurno bih ga udarila,” konačno je rekla Augusta. “Ne
smiješ dozvoliti da te ovo izjeda, draga. I oni su se promijenili kad je Chloe
stradala.”
“Svi smo se promijenili.”
Augusta je kimnula glavom. “Ti najviše od svih. Sjećam se kako si prije
pustolovna bila. Znatiţeljna. Nakon njezine smrti si se zatvorila u sebe. Samo tvoje
fotografije svjedoče o tvom ţivotu. Sakrila si se iza fotoaparata. Jednog ćeš dana
morati opet izaći na svjetlo dana.”
Haley je čula glasove ispred kolibe. Ostatak tima se vratio. “Nemoj njima
ništa govoriti,” rekla je. Nije htjela izazvati sumnju i razne spekulacije. OdgaĎati će
to koliko god bude mogla.

38
Pet

Kakva zbrkana ekipa. Tank je htio otići kad je vidio skupinu muškaraca i ţena ispred
kolibe. Kipp je drţao torbe, a u blizini je stajala Haley. Odjevena u traperice i
košulju, kosa joj je plesala na vjetru. Na nogama je imala čizme za hodanje. Lice joj
nije bilo tako blijedo kao jučer, ali oči su odavale znakove zabrinutosti. Augustina je
figura bila gotovo kao i ona njezine unuke, ali odjeća im nije baš bila usklaĎena.
Vidjelo se da baka manje drţi do mode.
Smrznuo se kad je ugledao psa koji je virio iz Haleyine torbe. “Ne vodiš valjda
tog psića s nama?” Pogledao je Oscara.
“Naravno da vodim. Predugo ćemo biti tamo da bih ga ostavila.”
“Sumnjam da ćeš vidjeti mnogo medvjeda uz buku koju on proizvodi,” grubo
joj je odgovorio. “Bolje da krenemo ako se poslijepodne mislimo uhvatiti posla.”
Stavio je ruksak na leĎa i krenuo stazom. Čuo je nezadovoljno mrmljanje iza sebe.
“Hej, ne misliš pomoći s nošenjem opreme?” pitao je Kipp.
“Niste trebali uzeti više od jednog ruksaka po osobi. Ovdje svi trebaju svoju
maksimalnu snagu. Predlaţem da odjeću stavite u vreće za spavanje da ostane
suha.” Vidio je da Haley prekriva lice rukom, ali nije uspjela sakriti svoj razdragani
osmijeh. Moţda ona nije tako loša kao ostali, iako činjenica da je sa sobom uzela psa
nije najpozitivnija. Zainteresirano ju je pogledao. “I ti imaš dvije torbe. Jesi li
spremna nositi ih sama?”
Spustila je ruku, a pogled joj je bio grub kao Mikijeva čeljust. “Navikla sam
sama nositi svoju opremu.” Podigla je bradu.
Znao je da je bio pregrub prema njoj. Njezina oprema nije prevelika. U
ruksaku je vjerojatno fotografska oprema. “Pričekat ću petnaest minuta dok ostavite
nepotrebne stvari u kolibi. Imamo dva sata šetnje, ali ovo nije Central Park20. Ovaj
je teren iznimno teţak i neugodan.” Opet je pogledao Haley. Ovaj put ga je mirno
gledala i slušala. Gotovo kao da mu moţe čitati misli. Od te su mu se pomisli podigle
dlake na vratu. Opet to čini, osuĎuje druge. Nema pravo to činiti. Bog je jedini
sudac.
“Imaju li svi sprej protiv kukaca?” pitao je oštrim glasom. “Počela je sezona
komaraca, još ih nema mnogo, ali kad uĎemo dublje u šumu biti će ih sve više.” Svi

20 Veliki gradski park u centru New Yorka

39
su kimnuli glavom. “Idemo onda.”
Svi su podigli ruksake na leĎa i krenuli za njim. Primijetio je štap za hodanje
kojeg je ponijela Haley. Oblaci kukaca su letjeli oko njih dok su se probijali kroz
vlaţnu vegetaciju. Mogli su osjetiti mirise kojih se Tank nikada neće zasititi - zemlja,
vlaga, divlje cvijeće ...
Bilo mu je ţao zbog ranijeg grubog ponašanja pa je podigao glavu i zapjevao
pjesmu iz omiljenog filma “North to Alaska” dubokim glasom. Volio je stare filmove
s John Wayneom, a pjesma bi mu uvijek podigla raspoloţenje. Moţda će tako
popraviti raspoloţenje svojih suputnika.

Haley je nastavila hodati, odlučna promatrati prirodu, a ne samo gledati gdje gazi.
Moţda se tako neće trzati na svaki čudan zvuk koji čuje. Nije htjela biti ovdje. Mrzila
je biti ovdje. Htjela je biti kući i slušati poznate zvukove koji dopiru s I-1021.
Zakačila je sprej za borbu protiv medvjeda za pojas. Hoće li ga imati hrabrosti
upotrijebiti ako joj zatreba?
Podigla je glavu kad je čula Tankovo pjevanje. Promatrala je njegovo tjeme.
Nije zvučao loše. Oscar je trčkarao kraj nje i skrivao se iza vegetacije.
Haley se nasmijala i pogledala iza sebe gdje je Kipp vrtio očima. Baka ju je
davnih dana natjerala da pogledaju taj film. Iako joj se činio preromantičan, svidio
joj se sretan završetak. Tank ju je svakog trenutka sve više intrigirao. Odvratila je
pogled. Bilo je nešto u njemu što nije znala objasniti. On je utjelovljenje nepoznatog,
netaknutog, divljeg. Divljina Aljaske je dio njega. Ona će samo obaviti svoj posao i
vratiti se kući.
Sat vremena kasnije se zaustavio, ona nije. Zabila se u njega, a štap je poletio
u zrak. Njegova su široka leĎa bila čvrsta. Uhvatila se za nos i odmaknula unatrag.
“Oprosti,” promrmljala je srameţljivo.
“Vrijeme je za predah.” Dodao joj je štap, a onda skinuo ruksak s leĎa. Svi su
jedva dočekali pauzu. Otvorio je posudicu s vodom i ponudio je Haley, a ona je samo
protresla glavom.
“Imam svoju bočicu.” Izvukla je dvije bočice iz ruksaka i ponudila jednu
Augusti. Augusta ju je primila sa zahvalnim izrazom lica. “Jesi li dobro, Augusta?”
“Jesam, dušo. Ali večeras ću brzo zaspati.”
Haley je otpila gutljaj vode i pogledala Oscara. “Moram i njemu dati malo.”
Maleni je pas sjeo kraj Tankove noge i znatiţeljno ga promatrao isplaţenog
jezika. “Vidio sam te kako piješ iz lokve,” rekao mu je Tank. “Ne moţeš mi tvrditi da
si ţedan.”
Haley se nasmijala. “Mislim da si mu se već svidio.”
Nakratko ju je pogledao, a onda se vratio psiću. “Ja nisam rekao da se on

21 Eng. Interstate 10, auto-cesta koja povezuje istočnu i zapadnu obalu SAD-a, prolazi kroz 8 saveznih
drţava

40
meni ne sviĎa, nego nisam htio da ga pojede medvjed.”
“Neće.” Objesila je donju usnicu. “Imam sprej protiv medvjeda.”
“Da, primijetio sam kako si ga jučer upotrijebila.”
Još je više iskrivila usnicu. “Miki me iznenadio.”
“To medvjedi inače čine. Ovo je teška, nepredvidljiva zemlja. Nema mjesta za
pogreške.”
“Biti ću koncentriranja u budućnosti.” Svrbila su je leĎa pa se počešala. Prsti
su joj bili krvavi. “Ako ove krvopije tek počinju napadati, kako će tek biti po ljeti?
Nikad nisam vidjela ovako velike komarce.”
Nasmijao se. “Čula si da su nekim ljudima trebale transfuzije krvi kad bi u
šumu krenuli bez zaštitnog sredstva? Vjeruj mi, ovi će nas komarci proganjati do
zime. U srpnju će ih biti malo manje, ali još uvijek ćeš morati koristiti sredstva
protiv njih. Ja ni sam ne znam koliko novaca potrošim na to.”
“Prekrasno,” rekla je s uzdahom. Okrenula se, ali pogledi su im se ponovno
sreli. “Jučer sam upoznala tvoju sestru i kćer.”
“Znam, rekla mi je Libby. Drago mi je da si provela malo vremena s njom,
nedostaje joj ţensko društvo.”
Bio je pristojan, a Haley je očekivala da će joj reći da se kloni njegove obitelji.
“Jesam li te nečim uvrijedila?” pitala je tiho.
Uslijedila je duga šutnja izmeĎu njih. Baš kad je pomislila da joj neće
odgovoriti, opet ju je iznenadio.
“Ti nećeš dugo biti ovdje,” rekao je. “Brooke je ranjiva. Sinoć je cijelo vrijeme
pričala o tebi. Ne ţelim da bude povrijeĎena kad odeš.”
“Shvaćam.” Posljednje što je htjela je povrijediti tu prekrasnu djevojčicu,
pogotovo jer je već izgubila majku. “Drţat ću se na distanci.” Uzela je ruksak.
“Posudila mi je knjigu. Ţeliš da ti je odmah vratim?”
“Prvo je pročitaj. Brooke će te pitati sviĎa li ti se priča.”
Jaz izmeĎu njih rastao je svakog trenutka. Haley ga je promatrala. Kakav to
čovjek moraš biti da se odrekneš svih blagodati gradskog ţivota? I suprugu je
izgubio u ovoj divljini. Moţda krivi sebe zbog toga? Haley zna sve o krivnji. Ako
ništa drugo, to im je zajedničko.
Ustala je i prošetala do obliţnjeg malenog jezera. Bila je vrlo oprezna. Oblio bi
je hladan znoj od same pomisli da bi se mogla naći sama u divljini. Oscar ju je
pratio. Uzela je nekoliko kamenčića i bacala ih u vodu.
Izvukla je kolačić iz ruksaka. Slatki ju je okus na trenutak odveo iz ovog kraja
gdje je nebo preveliko, a zemlja prestrašna. Sjetila se da postoji i druga okolina, ona
u kojoj je njezin dom. Mora obaviti ono zbog čega je došla, napraviti fotografski
spomenar na Chloe, a onda se vratiti u Phoenix22. Ne mora ovdje ostati cijeli ţivot.
Još malo će izdrţati.

22 Grad u američkoj saveznoj drţavi Arizoni, 1.5 mil. stanovnika

41
Tank je teško odrţavao ovaj spori korak, ali morao je kako ne bi izgubio grupu iz
vida. No, barem se nisu mnogo ţalili i pokušavali su ga pratiti. Stavio je Oscara u
svoj ruksak kako bi se Haley malo odmorila. Pas je stavio šape na Tankovo rame i
izgledao je zadovoljno sa svojim novim prijateljem.
Kad je ugledao otiske medvjeda, počeo je zviţdati kako bi smeĎi medvjedi,
ako ih još uvijek ima u blizini, znali da imaju posjetitelje. Vidjevši polomljene grane
znao je da su se tuda medvjedi vratili u šumu. “Pribliţavamo se,” rekao je Tank.
Haley je zadrhtala i nevoljko pogledala oko sebe. “Zar ćemo ovdje postaviti
kamp?” pitala je drhtavim glasom.
Tank je protresao glavom. “Malo dalje. Ovuda medvjedi prolaze kad idu
prema rijeci. Ne ţeliš se naći na njihovoj glavnoj ruti. To bi bilo preopasno.”
“Ne, ovdje ćemo postaviti kamp.” Kipp je spustio svoj ruksak. “Ovo je idealno
mjesto. Ţelim dobiti priliku zbliţiti se s njima, pokazati da sam im prijatelj, brat.”
Tank je htio podivljati, ali obuzdao se. “Ti im nisi brat. Ti si čovjek. Oni su
medvjedi. Osjećat će se ugroţeno i onda će te napasti.” Kad je ugledao osmijeh na
Kippovom licu, Tank je znao da razgovorom neće postići ništa. No, pokušao je
ponovno. “Oni su divlje ţivotinje, Kipp, a ne kućni ljubimci kao što je Oscar. Ne
moţeš prići medvjedu i jednostavno mu se predstaviti.” Haley je slušala Tanka i
promatrala Kippa.
“Ovo je savršeno mjesto,” ponovio je Kipp. Otvorio je ruksak i počeo izvlačiti
svoj šator, skupocjeni komadić njegove najluskuznije opreme. Sve što je imao bila je
zadnja riječ tehnologije.
Tank se ukočio. “Postavit ću svoj šator tridesetak metara od staze. Svi koji
imaju gram pameti u glavi mogu mi se pridruţiti.” Bio je preljut da bi nastavio ovaj
razgovor pa je nastavio hodati prema rijeci. Čuo je korake iza sebe, a kad se okrenuo
vidio je Augustu i Haley. Barem ţene nisu glupe kao Kipp.
“Jučer smo gledali dva medvjeda kako se hrane, bili smo samo desetak
metara udaljeni od njih,” rekla je Augusta. “Sad ti govoriš da nije sigurno biti tako
blizu, ne znam što bih trebala vjerovati.”
“Medvjedi su divlje ţivotinje, Augusta. Nepredvidljivi su. Postoje neke stvari
kojima se moţe minimalizirati rizik od napada. Jedna od tih stvari je ne iznenaditi
ih. Ne moţeš postaviti šator na njima poznatoj stazi na kojoj inače ne sreću ljude.
Iznenadit ću se ako njihov kamp izdrţi jednu noć. Sumnjam da Kipp zna pojesti
svoju hranu, a da njezinim mirisom ne privuče medvjede. Koliko sam ja vidio, on
ţeli biti napadnut.”
“Moţda nam naredi da budemo uz njega,” rekla je Haley. “Denny ga pokušava
uvjeriti da ne kampira na stazi.”
“On moţe biti zvijezda, ali nema pravo ugroziti vaše ţivote. Ovo nije nedjeljni
izlet,” rekao je. “Ovo je ozbiljan posao. Medvjedi nas neće napasti ako im damo
prostora, ako ih ne izazivamo. Kipp radi upravo suprotno.”
“Ja samo ţelim otići kući.” Haley je bacila svoj ruksak na zemlju i sjela na

42
njega. Augusta je poloţila ruku na njeno rame.
Tank je osjetio njezin nemir još dok su hodali kroz šumu. Ne zna što moţe
reći nekome tko ne vidi ljepotu ove divljine. “Ova čistina nije toliko daleko od staze
koliko sam se nadao da će biti. Dodaj mi svoj šator da ga postavim. Odavdje
moţemo barem vidjeti ostatak ekipe.”
“Moţemo li postaviti šator na stablu?” Nasmijala se, ali zvučala je ozbiljno.
“Sve će biti dobro, a i Oscar će te štititi. Medvjedi bi mogli biti znatiţeljni i
provjeriti što se dogaĎa, a Kipp to sigurno ţeli kako bi ih mogao snimiti za
dokumentarne.” Izvukao je psa iz svog ruksaka, a Oscar je odmah skočio Haley u
krilo.
“Skupit ću malo drva,” rekla je Augusta.
“Uzela sam nekoliko proteinskih čokoladica,” rekla je Haley kopajući po
ruksaku. “Ţelite li jednu?”
“Ja bih mogao pojesti jednu.” Tank je kleknuo i počeo pripremati materijal za
postavljanje šatora.
Haley je gladila svog psa po glavi dok joj je baka prikupljala drva. Nije
maknula pogled s Tanka dok je postavljao šatore. Skupio je kamenje za logorsku
vatru.
“Zašto trebamo vatru? Danas je dosta toplo,” pitala je.
“Dim će dati do znanja medvjedima da smo ovdje, a i malo će udaljiti
komarce od naših šatora.” Nasmijao se.
Ona mu je uzvratila nervoznim smijehom. Pogled joj je privukla šuma visoke
smreke. Je li to nekakvo kretanje? Nije ništa rekla, ali ustala je i prošetala rubovima
čistine, pazeći da ne uĎe u šumu. Skupila je nekoliko drva i donijela ih do šatora.
“Trebam li ih skupiti još?”
Prije nego što joj je Tank odgovorio, čuo se vrisak. Zvučalo je kao Augusta.
Horor u njenom glasu dao mu je do znanja da se nešto ozbiljno dogaĎa. Zgrabio je
sprej za medvjede i potrčao. “Ostani ovdje, Haley!”
“Augusta!” I ona je svoj sprej već drţala u ruci, a iako prestravljena, uzela je
svoj štap za hodanje i poţurila za njim. Pratila ga je dok je trčao prema rijeci. Staza
je bila prekrivena raslinjem, a on je odmicao grane i oslobaĎao prolaz za Haley.
Izašli su iz grmlja i stupili na blatnjavi teren koji je okruţivao rijeku.
Augusta je stajala rukama prekrivajući oči. Kipp i Denny su stajali s rukama
na prsima. Gledali su nešto na zemlji. Haley je potrčala prema baki, a ona joj se
bacila u zagrljaj.
“Što se dogodilo?” pitao je Tank. Muškarci su se okrenuli prema njemu
blijedih lica. Okrenuo se oko sebe, ali nije primijetio neposrednu opasnost. Nema
medvjeda, samo glasan šum rijeke.
Denny je navlaţio usne i pokazao na zemlju. “Mislim da ga je medvjed
ulovio.”
“Ostani ovdje,” rekao je Tank Haley. Prošao je kraj muškaraca i pogledao

43
tijelo na zemlji. Nije mnogo ostalo od tog muškarca. Tank se prisilio kleknuti i
pogledati ostatke. Po otiscima koji su bili vidljivi oko leša, Tank je znao da je
Dennyeva procjena točna - medvjed ga je napao.
Medvjed je i zakopao dio ostataka. Tank je oprezno micao zemlju koja je bila
nabacana preko lica. Oštro je udahnuo. Joe Wooten. Nije ni čudo što nitko nije
danima vidio doktora.
“Tko je to?” Kipp je kleknuo kraj njega. Izgledalo je da se malo pribrao.
“Gradski doktor. Moram nazvati Cheta Gillespiea, troopera23. Moram se
vratiti u kolibu i javiti mu se preko radio veze.”
“Mi imamo satelitski telefon,” rekao je Denny.
To će mu uštediti dvosatno pješačenje. Tank je ustao. “Pokaţi mi kako se
koristi. Odmaknite se od tijela.”
“Ne moraš mi dvaput reći,” promrmljao je Denny.
Svi su se vratili u kamp, a Tank je nazvao Chetov ured. Njegov tast nije bio
tamo, pa je ostavio poruku. Kad je prekinuo vezu, vidio je da Kipp i Denny
demontiraju šatore koje su upravo podigli. “Idete natrag u kolibu?”
“Postavit ćemo šatore kraj vaših,” rekao je tiho, ne gledajući Tanka.
Tank nije htio ništa komentirati. Moţda je Kipp danas naučio vrijednu lekciju
o medvjedima. “Ovdje je jedna čistina.” Odveo ih je na livadu na kojoj su ţene
pokušavale upaliti logorsku vatru. Haley je imala knjigu iz koje je čitala upute.
Odloţila je knjigu pa uzela sjekiru i komad drva.
Prislonila je drvo na oštricu sjekire. “Piše da treba napraviti male komadiće,
trešćice.”
“Trebaš malo papira i sitnih komadića drva koje ćeš ovako dobiti.” Uzeo je
sjekiru i izrezao nekoliko tankih komadića drva. Bio je svjestan njenog
zainteresiranog pogleda.
“Paljenje vatre mi se čini kao umjetnost,” komentirala je Haley. “I ja bih
sigurno uspjela. U knjizi je sve detaljno objašnjeno.”
“Bolje je kad direktno naučiš od nekoga, nego kad moraš čitati uputstva iz
knjige.”
“Ne voliš čitati?”
“Ne baš. Više volim biti vani i raditi nešto, nego imati nos zabijen u papire.”
“Sve što čovjek ţeli znati moţe pronaći u knjigama.”
“Ti voliš sve naučiti na siguran način.”
“U tome nema ništa loše.” Rukama je zagrlila samu sebe.
“Loše je ako te to spriječava u ţivljenju ţivota punim plućima.” Novinski je
papir polako nestajao u plamenu. Za nekoliko trenutak vatra se rasplamsala.
“Ja uţivam u svom ţivotu. Sretna sam i sigurna u Phoenixu.”
Njezine su riječi bile oštri podsjetnik da ne pripada ovoj okolini. Promatrao je

23 Pripadnik redarstvenih snaga Division of Alaska State Troopers

44
njeno lice nekoliko trenutaka, primijetivši nedostatak boje u obrazima, a ona je
odvratila pogled prema stablima.
“Divljina je prekrasna ako uzmeš dovoljno vremena da ju upoznaš.”
“Zastrašujuća je,” odgovorila mu je. “Ne znam kako moţeš ţivjeti ovdje? A što
je s Brooke? Kakvo djetinjstvo ona ima kad nema prijatelje za igru? Ne bojiš li se da
će je neka ţivotinja ozlijediti?”
“Sad zvučiš poput moje šogorice,” oštro je odgovorio. Pokušao je kontrolirati
ljutnju koja je rasla. “Brooke je sretna i sviĎa joj se ovdje.”
“Što je s njenim talentom za glazbu? Libby kaţe da je nevjerojatno
talentirana.”
“I ima najboljeg mogućeg učitelja, a to je Libby. Kad bude spremna, moţe ići
na Juilliard24, ili negdje drugdje.” Taj dan je miljama daleko, tko zna koliko
svjetlosnih godina udaljen od njega. Još dugo, dugo vremena neće izgubiti svoju
kćer.
“A što je to s tvojom šogoricom? Ona se ne slaţe s tobom?”
“Moglo bi se tako reći. Sudskom tuţbom ţeli dobiti skrbništvo nad Brooke.”
Haley je rukom prekrila usta. “Oprosti, to ti je sigurno teško. Sigurna sam da
neće uspjeti.”
“Ima sud u svom dţepu. Ne mogu reći što će se točno dogoditi, ali neće mi
uzeti kćer.”
“Vjerujem ti, izgledaš odlučno.” Opet je rukama zagrlila samu sebe. “Ja ne bih
nikada mogla ţivjeti ovdje.”
Pitao se zašto je toliko prestrašena. Iako se to njega ne tiče. Okrenuo se prema
Kippu. “Ako se ţelite malo odmoriti, idem pokušati uloviti malo ribe za večeru. Chet
bi trebao uskoro stići.”
“Idem s tobom,” rekao je Denny. “Volim pecati.”
Producent je još uvijek bio blijed. Tank je pomislio da ga je strah ostati s
Kippom i ţenama. “Uzmi svoj sprej za medvjede,” rekao mu je.
Denny je problijedio još više, ali ga je poslušao. “Imaš li udicu viška?”
“Imam najlon i udicu, ali nema štap. Zakačit ćemo to na neku granu, smislit
ćemo nešto.” Denny ga je pratio prema rijeci.
Tank je izbjegao mjesto na kojem je bilo tijelo doktora Wootena. Pitao se
koliko će Chetu trebati da stigne do njih. Barem još sat vremena. Inače ne izbiva
dugo iz ureda. Nadao se da medvjed nije ubio Joea. Moţda je imao srčani udar, a
medvjed ga je kasnije pronašao.
Miki je uvijek bio u Tankovoj glavi. Nije znao što će učiniti ako njegov
medvjed bude okrivljen za ovu strašnu smrt.

24 Škola za glazbu, ples i glumu u New Yorku, osnovana 1905. godine

45
Šest

Ugasile su se propele na zrakoplovu, a onda se začuo snaţan udarac o vodenu

površinu. Kad su se otvorila vrata, Haley je s obale okruţene visokim smrekama
mogla vidjeti nekoliko troopera. Muškarci su u gumenim odijelima izlazili iz
zrakoplova i bacali se u hladnu vodu. Na obalu su došla dva troopera i pilot, odbor
za doček im je dao vremena da skinu nepropusna odijela sa sebe.
“Gadna stvar,” rekao je prvi trooper kad je ugledao truplo. “Je li Miki to
napravio?”
Tank se namrštio. “Ne misliš da bi prvo trebao detaljno pregledati tijelo da
ustvrdiš da ga je medvjed napao? A kamoli da je taj medvjed bio Miki?” Okrenuo se
i prišao tijelu.
Muškarac je podigao obrvu, ali ništa nije komentirao. Druga dvojica su ga
pratila. Haley je zadrhtala i okrenula leĎa muškarcima koji su pregledavali
pokojnika.
Slušala je šum rijeke, pjev ptica iznad glave, sve što joj je moglo odvratiti misli
od ovako uţasne smrti. Čula je korake iza sebe. “Haley, moţemo li posuditi tvoj
fotoaparat? Chetov ne radi.”
Haley je čvrsto stisnula svoj fotoaparat. “Ja nikad ne posuĎujem svoj
fotoaparat. Ţao mi je. Ali moţda vam mogu pomoći.”
Mirno ju je gledao. “Nemamo mnogo vremena.”
Znala je da on misli kako je nerazumna, ali podigla je glavu i promatrala ga
dok nije odvratio svoj pogled. “Dobro,” rekao je. “Vidi što moţeš učiniti.”
Rukom je dozvala troopera i zatraţila fotoaparat. Prišao joj je, istodobno
podiţući hlače. “U čemu je problem?”
“Ne namotava film.”
Pregledala je fotoaparat, a onda uzdahnula. “Imate li uopće filma?”
Zastao je, a onda se namrštio. Okrenuo se prema kolegi. “Randolph, moţeš li
mi donijeti jedan film iz torbe?”
Pilot je kimnuo glavom i otvorio ruksak. Nakon što je nekoliko trenutaka
kopao po torbi podigao je pogled. “Nemamo ga više.
Gillespie je pogledao Haley. “Imaš li ti jednu rolu filma viška?”
Protresla je glavom. “Imam, ali ne ovu vrstu koja vama treba. Ja koristim 35

46
mm film, a ovo je APS 25 aparat.” Promatrajući njihova zabrinuta lica, čvršće je
stisnula svoj fotoaparat. “Pretpostavljam da ja mogu slikati što vam treba.” Njezin
izbor u fotografiji je bio ţivot i sva ljepota koju nosi. Ovo će za nju biti gadno. Samo
se nadala da neće povratiti.
Pratila je trooperova široka ramena i krenula prema doktorovom tijelu. Nešto
ju je stegnulo u grlu. Budi profesionalna. Kad je podigla fotoaparat prema licu,
osjećala se kao da se malo udaljila od surove stvarnosti. Klik, klik. Fotografirala je
nekoliko dijelova tijela kao što su je traţili.
Trooper Gillespie je navukao rukavice i kleknuo kraj trupla, a onda ga
preokrenuo kako bi mogla fotografirati i drugu stranu tijela. Pokušala je ne gledati u
dijelove tijela koji su bili otkinuti.
Chet je podigao pramen kose i zub koji je otpao medvjedu za vrijeme napada,
a onda ih stavio u plastičnu vrećicu. “Imamo medvjeĎu dlaku i zub. To bi trebalo
biti dosta za identifikaciju. Randolph, pokaţi Haley gdje su tragovi šapa da ih moţe
fotografirati.”
Haley je nastavila fotografirati dok joj ruke nisu zadrhtale. Ispucala je cijeli
film, a onda otvorila fotoaparat, izvukla ga i predala trooperu. “Je li to dovoljno?”
Uzeo je rolu filma. “Hvala. Imaš sjajan fotoaparat. Jesi li već ispucala mnogo
fotografija?”
“Nisam još, samo tri role. Uzela sam dvije stotine rola sa sobom.” Pogledala
ga je znatiţeljno. “Jesi li već dugo trooper u ovim krajevima?”
“Deset godina, pretpostavljam da je to dovoljno dugo.” Skinuo je šešir i
obrisao čelo.
Osvrnula se oko sebe i vidjela da nema nikoga u njihovoj blizini. Tank i pilot
pokušavaju staviti tijelo u vreću kako bi ga mogli transportirati, a ostali traţe neke
tragove u blizini. “Moji su roditelji bili Maggie i Grady Walsh.” Jedini tračak
iznenaĎenja bila je iskrica u njegovim smeĎim očima. “Što mi moţeš reći o njihovoj
smrti?”
“Ne mnogo. Takve se stvari ovdje dogaĎaju. Sumnjali smo da je poţar izazvala
iskra iz štednjaka, ali nije bilo dokaza.” Chet je ubio jednog komarca. “Pitam se što
gradska cura kao ti radi ovdje? Jesi li došla kako bi saznala što se točno dogodilo
tvojim roditeljima?”
“MeĎu ostalim. Pokušavam se prisjetiti djetinjstva.” Suzdrţavala je bujicu
riječi koja je navirala dok je promatrala njegove suosjećajne smeĎe oči. Ima toliko
toga što joj moţe reći o njenim roditeljima. “Cijeli ţivot ţiviš ovdje?”
“Ovdje sam dvanaest godina. Ne sjećam se da sam te prije susreo.”
“Ţivjela sam ovdje do osme godine, a od onda nisam došla.” Pokušavala je
odagnati sjećanje na razloge svog odlaska.
Podigao je obrvu, ali nije komentirao. “Volio bih da ti mogu pomoći s više

25 Eng. Advance Photo System

47
informacija, ali znamo samo da je Joy, kad se vratila s pecanja, pronašla kolibu u
plamenu. Bilo je sedam ujutro. Potrčala je Tanku po pomoć, ali bilo je prekasno.”
Haley je odjednom osjetila bol u prsima. Pogledala je Tanka. Stajao je licem u
lice s jednim trooperom.
Chet se zagrcnuo. “Znao sam da Bixby neće biti miran kao što sam mu rekao.”
Krenuo je prema muškarcima.
Haley je znala da to što se dogaĎa nije njezina stvar, ali svejedno ga je pratila.
“Volio sam svoju ţenu, Bixby, s gnušanjem odbijam tvoje insinuacije.”
“Čak i oni muškarci koji vole svoje ţene, ponekad imaju još neku sa strane.”
Trooper Bixby je bio samo nekoliko centimetara niţi od Tanka, ali jednako širok.
Nije se namjeravao prestati prepirati s Tankom. Ustvari, po osmijehu na njegovom
licu moglo se zaključiti da zapravo uţiva.
“Ja nisam imao drugu.” Tank je napravio korak unatrag. “Moja ţena se
utopila i to je bila nesreća.”
“Vidjet ćemo. Rezultati obdukcije bi trebali stići za koji dan.”
“Nikad nisi prebolio što je izabrala mene umjesto tebe, ha, Ed? Od jedne si
tragedije napravio osobni obračun.”
“Da je izabrala mene bila bi ţiva. Namjeravam provesti ovu istragu do kraja.”
Bixby je pogledao prema Chetu kad se starac zakašljao. “Dozvoli mi da obavljam
svoj posao kako treba, Chet.”
Chet se okrenuo i udaljio. Na njegovom se licu vidjela mješavina bijesa i tuge.
Tank je krenuo za njim. Haley je htjela utješiti ih obojicu. Tank je sustigao svog
tasta pa su započeli tihi razgovor. Zajedno su se vratili nakon nekoliko minuta.
“Učini što moraš,” Tank je rekao Bixbyu. “Nemam što skrivati.”
“Ţelim da doĎeš u grad i daš punu izjavu u iduća dva dana,” rekao je Bixby.
“Ionako moram doći po namirnice pa ću navratiti.”
“Dobro.”
Trooperi su krenuli ukrcavati doktorovo tijelo u zrakoplov. Tank im je
pomogao. Haley je zaustavila Cheta kad je krenuo za svojim kolegama. “Imam jedno
pitanje. Je li na mojim roditeljima napravljena obdukcija?”
“Nije. Nisam smatrao da je potrebno, bilo je očito od čega su umrli.”
“Koji je doktor pregledao tijela?”
Gillespie je kimnuo glavom prema tijelu koje su upravo ukrcavali u zrakoplov.
“Doktor Wooten.”
Namrštila se. “Ţao mi je. Nisam htjela preispitivati tvoje procjene. Samo
ţelim znati detalje.”
Obrisao je čelo i vratio šešir na glavu. “Joe Wooten je bio vrlo poštovan u
našoj zajednici. Ne znam kako ću reći njegovoj ţeni da ga više nema.” Okrenuo se,
ali ne prije nego što je Haley vidjela suzu u njegovom oku. Nije razmišljala o onome
što će proţivljavati ljudi koji su bili bliski s doktorom. Gledala je Cheta kako se kroz
vodu probija do zrakoplova. Njegova su pognuta ramena najbolje oslikavala teţak

48
teret koji je nosio na leĎima.
Tank se vratio na obalu, a zrakoplov je uskoro uzletio. Haley je lagano šepala
dok su se vraćali prema kampu. Tank je to primijetio. “Dobila si ţuljeve?”
“Ne, dobro sam,” kratko je odgovorila. Posljednje što je htjela bilo je da ju
tretiraju drukčije zbog njenog hendikepa. Promatrala je njegovo iskrivljeno lice.
“Bixby će te uvaliti u nevolje, jel’ da?”
“Nije to ništa što ne mogu riješiti,” odgovorio je.
“Ništa što Bog ne moţe riješiti,” dodala je Augusta.
Opustio se grč na njegovom licu. “U pravu si, Augusta. To ponekad
zaboravim. Sve ţelim učiniti sam. Hvala ti što si me podsjetila da On sve drţi pod
kontrolom. Zabavimo se večeras i zaboravimo na ovo. Sve ću ostaviti u Njegovim
rukama.”
Haley je pokušala odbaciti svoje sivo raspoloţenje. “Reci mi nešto o
medvjedima. Nešto što ne znam.”
“Oh, ti si inače stručnjak za medvjede? Nisam znao da sam u prisutnosti
velike znanstvenice,” rekao je sa smješkom.
Ona mu je jednako uzvratila. “Pročitala sam desetak knjiga o njima. Pa
pretpostavljam da znam dosta o njima.”
“Vidim da misliš da sve moţeš naučiti iz knjiga.”
“Navedi mi jedan primjer, jednu stvar koju ne moţeš naučiti iz knjige.”
Uhvatio ju je za ruku i poveo prema vodi. “Reci mi što je ovo.” Upro je prstom
u odvratnu smjesu na zemlji.
“Nekakav izmet. MedvjeĎi?”
“Tako je. Što ti to govori?”
“Da je medvjed bio u blizini.” Pogledala je prema rijeci. “Moţda je lovio ribu.”
“Dobar pokušaj. Moţda si čak djelomično u pravu. Pogledaj ipak malo bolje.”
Pogurnuo ju je po leĎima, a ona se opirala.
“Dovoljno sam blizu, hvala.” Htjela se smijuljiti što je bila njezina blesava
navika kad je nervozna.
Pokazao je rukom na izmet. “Prvo ga moramo ponjušiti.” Nagnuo se naprijed
i udahnuo. “Nema mirisa, znači duţe je vrijeme ovdje, barem tri tjedna. Ovaj je
medvjed jeo uglavnom vegetaciju. Ne vidim meso ili krzno u ovom komadu izmeta.
Vjerojatno je traţio ribu.”
“Sve to moţeš zaključiti kad ga pogledaš, eh, pomirišeš?” Prestala se smijati.
Tank joj se sviĎao još više kad je bio u svom elementu. Imao je rupice na obrazima
kad bi se smijao. To prije nije primijetila, ali ionako je bio ozbiljan dok su se
probijali stazom do rijeke.
“Moţeš li reći je li to Mikijevo?”
Uozbiljio se. “Ne mogu. Ti misliš na doktorovu smrt? Mislim da Miki nema
ništa s tim. Ne mogu reći što se točno dogodilo, ali kladim se da je umro od nečeg
drugog. Od srčanog udara primjerice.”

49
 “Osjećam zabrinutost u tvom glasu. Što će se dogoditi ako utvrde da ga je ubio
medvjed?”
“Morat ćemo ga pronaći i ustrijeliti.” Ukočila mu se vilica.
“Čak i ako je Miki?”
“Pogotovo ako je Miki. Nekoliko ljudi u gradu - uključujući Cheta - me
upozorilo da ga ne pokušavam rehabilitirati. Od tada predviĎaju opasne posljedice.
Bio sam odlučan pokazati im da griješe. Nadam se da moja tvrdoglavost nije koštala
dr. Wootena ţivota.”

50
Sedam

Prva su dva dana dobro prošla, bolje nego što se mogao nadati od odnosa s
čovjekom koji ne poštuje medvjede na način na koji bi trebao. Tank je uspio
izbjegavati pretjerani kontakt s Kippom, ali to ne znači da ga nije trebao nekoliko
puta sprečavati u pokušaju hranjenja smeĎih gromada. Do poslijepodneva drugog
dana bio je iscrpljen.
Tank je ugasio vatru. “Spremite hranu. Medvjedi su gladni, a bolje je da nam
ne kopaju po kampu jer će sve uništiti.”
“Naravno da ţelimo,” dobacio je Kipp, “ţelimo ih vidjeti i snimati.”
“Vidjet ćeš dovoljno medvjeda, ne trebaš ih izluĎivati mirisom hrane.” Postoji
li način na koji moţe samog sebe poštediti daljnje muke? Tank nema vremena za
ovakve budalaše. Treba se vratiti do svoje kolibe i provjeriti je li ga odvjetnik
nazvao. A mora i otići do grada kako bi razgovarao s Bixbyem.
U Kippovom se glasu osjetio tračak superiornosti. “Znam se ponašati oko
medvjeda. Čak sam ih dodirnuo. Oni znaju prepoznati dobronamjernog čovjeka.”
Oh, Boţe. Ovaj bi tip stvarno mogao poginuti do kraja ljeta. Tank je odlučio
ne upuštati se u ovaj razgovor. “Medvjedi će ubrzo krenuti prema rijeci. Ima jedno
mjesto koje ti još nisam pokazao.” Spremio je hranu u plastičnu posudu i ustao. Na
čistini su ga čekali Kipp, Denny, Haley i Augusta.
Haley je nosila fotoaparat na prsima kao da je dio njenog tijela. Pitao se skida
li ga ikada. Primijetio je da fotografira kad god je nervozna ili prestrašena. To joj je
kao nekakva zaštita.
Tank je podigao ruksak na ramena. “Ima jedno dobro mjesto s kojeg ih
moţemo promatrati. Krenimo. Napravite malo buke, pričajte, zviţdite, tako da
medvjedi znaju da smo ovdje. Posljednje što ţelimo je da u tišini naletimo na
medvjeda koji nas nije očekivao.”
Dok je vodio grupu, traţio je medvjeĎe tragove. Haley je hodala kraj njega.
Imala je čudan hod, kao da se više oslanja na jednu nogu. Pitao se zbog čega tako
hoda.
“Jesi li zabrinut za Mikija?” pitala je Haley.
Pogledao ju je. “Kako si znala?”
“Cijelo vrijeme zabrinuto promatraš drveće. Takav si već dva dana, od kada
smo pronašli doktorovo tijelo.”

51
 “Ne vjerujem da ga je Miki ozlijedio.”
“Ţelim ti vjerovati, ali na mene je ţestoko krenuo kad sam bila kraj kolibe.”
“Ne ţelim priznati da bi on nekoga ozlijedio,” priznao je. “Otisci oko
doktorovog tijela izgledaju kao Mikijevi. Prije nego što sam ga pronašao je izgubio
prst, a otisci su dosta jedinstveni. Naravno, to ne znači da ga je Miki ubio. Moţda je
samo pronašao tijelo.”
“I pojeo ga,” rekla je s gnušanjem.
“Hej, on je medvjed. To je za njih normalno. Oni tako preţivljavaju.”
“Što će se dogoditi ako je to istina, ako ga je samo pronašao i pojeo? Hoće li
biti u nevolji?”
Protresao je glavom. “Ljudi ovdje poznaju medvjede. Naučili smo ţivjeti u
harmoniji s prirodom. Ne ostavljamo hranu vani jer znamo da će ju pojesti. Oni su
nevjerojatno lijeni i pojest će sve što im je nadohvat ruke.”
“Još uvijek se nadam da ga Miki nije pojeo. Izgledao mi je kao simpatičan
medvjed, ako se to tako moţe reći.”
Tank se nasmijao. “Nisi tako mislila pred nekoliko dana.”
“Od tada ga više volim.” Spotaknula se i pala na koljena.
“Jesi li dobro?” Zaustavio se i pomogao joj da se digne na noge.
Čudno se borila s lijevom nogom. “Dobro sam.” Lice joj je bilo crveno, nije ga
htjela pogledati u oči.
Nije ju prisiljavao na razgovor koji očito ne ţeli voditi. Nastavili su hodati, a
ubrzo su se zaustavili na jednoj manjoj čistini. Ovdje jele gusto rastu i formiraju
nevjerojatnu šumu sve do rijeke. Takva im stabla pruţaju relativnu sigurnost od
napada medvjeda s boka. “Vidiš one grmove u daljini? Takvi su plodovi medvjedima
najdraţi.” Spustio je svoj ruksak na pod, sjeo i promatrao horizont dalekozorom.
Haley je sjela kraj njega. Augusta je spustila svoj ruksak i izvadila svoj blok s
papirima. Haley je imala malu knjigu o vegetaciji na Aljasci. Počela je traţiti biljke
koje je vidjela oko sebe.
“To je jedna vrsta magnolija. Domoroci ih koriste za kuhanje čaja jer ima
mnogo vitamina C.” Kimnula je glavom i zapisala to u svoj dnevnik. Činila se
udaljenom, izbjegavala je direktan pogled u oči. On se nije mogao sjetiti da ju je
nečim uvrijedio. Odlučio je ne zabrinjavati se zbog njenih promjena raspoloţenja.
Denny je podigao svoju opremu i stavio beţični mikrofon na Kippovu jaknu.
Kipp je izvukao svoj dalekozor na kojem su stakla bila od Swarovski kristala. Tank je
znao da takav dalekozor vrijedi njegovu čitavu godišnju zaradu.
Tank je nešto čuo i upozorio ostale. “Slušajte!” Uslijedio je trenutak tišine, a
onda opet glasni koraci. Iz šume je izašla medvjedica s dva mladunca. Došla je do
rijeke i za samo nekoliko trenutaka uhvatila ribu koju je bacila malim medvjedima.
“Nevjerojatno,” prošaptala je Haley. Oduševljeno je promatrala malene
smeĎe medvjede. No, istodobno je nestala boja iz njenog lica pa je čvršće primila
fotoaparat.

52
 “Nećeš fotografirati?” pitao je Kipp. Ustao je i krenuo prema medvjedima.
Haley je skočila na noge. “Oprosti!” Počela je škljocati fotoaparatom.
“Vrati se ovamo!” Tank je pokušao zgrabiti Kippa, ali nije uspio. Kipp je
nastavio hodati kroz grmlje prema medvjedima.
Tank se ustao kako bi pošao za njim. “Poginut će. Medvjedica će ga napasti
ako se pribliţi mladunčadi.”
Denny se sledio. “On se inače ne glupira s mladunčadi, barem ga ja nisam
nikad vidio da to čini.” Na čelu mu se vidjela zabrinutost dok je pratio Kippa s
uključenom kamerom.
“Kakav cheechako,” promrmljao je Tank. Izvukao je svoj revolver Ruger
Blackhawk iz ruksaka. Ako ga medvjedica napadne neće imati mnogo vremena za
odgovor. Zadavit će Kippa ako zbog njegove gluposti dva mladunca ostanu bez
majke. Krenuo je za njim i njegovim snimateljem.
Kipp je zviţdao neku nepoznatu melodiju. Medvjedica se okrenula prema
njemu. Izašla je iz vode vidno uznemirena.
Kipp je podigao ruke kako bi joj pokazao da je bezopasan, a onda se okrenuo
prema Dennyu. “Ja sam Kipp Nowak i nalazim se usred obitavališta smeĎih
medvjeda na Aljasci. Ovo je majka medvjedica kojoj sam dao ime Sos. Nije li
prekrasna kraj svoja dva mladunca?”
Mladunci su podignuli pogled s ribe koju su jeli i pogledali muškarca koji im
je prilazio. Jedan je zijevnuo, a majka je napala pridošlicu. Mladunci su se ustali i
stali iza svoje majke.
“Spusti pogled i kreni laganim korakom natrag,” rekao je Tank. Stao je kraj
njega i molio se da medvjedica shvati da joj ţivot nije ugroţen. Izraz njenog bijesnog
lica sigurno je prestrašio Kippa. Spustio je pogled prema zemlji i krenuo unatrag.
Navlaţio je usne i pokušao opet zviţdati.
Izgleda da je taj iritantni zvuk uznemirio medvjedicu. Opet se zaletjela prema
njima i zaustavila na samo nekoliko metara udaljenosti. Stala je postrani kako bi
demonstrirala svoju veličinu, a onda se opet povukla nekoliko koraka i promatrala
svoje neprijatelje. “Nastavi se povlačiti, nemoj je gledati,” tiho je rekao Tank.
Odmaknuo se od Kippa kako bi mu dao prostora za povlačenje. Morao ga je pustiti
dalje od sebe, jer ako bude morao pucati, ne ţeli da mu Kipp bude na vatrenoj liniji.
Denny je već pobjegao u sigurnost visokih jela.
Kipp je prošao kraj Tanka. “Nemoj se sada okrenuti i trčati,” tiho je dodao
Tank. Kipp ga nije poslušao. Čim je bio dva metra dalje od Tanka, dao je petama
vjetra.
Medvjedica je opet napala. Tank će morati pucati. Zadrţao je dah i molio se.
Medvjedica se zaustavila kad je Tank repetirao revolver. Otrčala je natrag do svojih
medvjedića, a onda se opet suprostavila Tanku. Krenula je u novi napad. Tank joj je
u očima vidio da se neće zaustaviti. Došao je taj trenutak.
Moţda ju ipak moţe prestrašiti. To inače nije najpametnija stvar za napraviti,

53
pogotovo kad majka pokušava štititi mladunce, ali Tank ju zaista ne ţeli ubiti.
Naciljao je i opalio metak iznad njene glave. Glasan je pucanj zaustavio njezin
napad. Vratila se mladuncima. Gurnula ih je kako bi se odmaknuli od rijeke i
krenula prema šumi. Prije nego što je nestala iza stabala još se jednom okrenula
prema Tanku.
Tanka je oblio hladan znoj. Rukavom je obrisao čelo. Došao je u situaciju u
kojoj je skoro morao pucati u medvjeda. U trbuhu je osjećao bijes. Vratio se ostatku
grupe.
“Nemoj to više nikada učiniti,” rekao je. “Oni mladunci trebaju svoju majku, a
danas su nedostajale sekunde da ju izgube. Sve zbog tvog glupiranja. To su divlje
ţivotinje, Nowak, to nisu kućni ljubimci. Još jedan ovakav ispad i ja više ne
sudjelujem u ovom projektu. Morat ćeš naći nekog novog vodiča.”
Kipp ga je pogledao u oči, bio je potpuno blijed. “Ovo je bio najluĎi medvjed
kojeg sam ikad vidio.”
“Moţeš li je zaista kriviti? Ona je štitila svoju djecu. Ovo nije bio cirkuski
medvjed. Ovo je ţivot, majka štiti svoju mladunčad. Što si mislio da će učiniti -
dozvoliti ti da joj podragaš mlade? Razmisli još jednom. Da si ih uspio samo
dotaknuti, morali bi naručiti vreću u kojoj bi te nosili kući.”
Haley je nezadovoljno uzdahnula. Okrenuo se i vidio da se češe po nozi.
Pogledao je ostatak grupe. “Je li to svima jasno? Nema prilaţenja medvjedima.” Kad
je shvatio da ga slušaju, ublaţio je svoj ton. “Ne mislim samo na vašu sigurnost,
moram misliti i na sigurnost medvjeda. Kad se naviknu na prisutnost ljudi, onda
počnu dolaziti u naselja i prave nered. U najgorem slučaju mogu nekoga napasti ili
ubiti. U najboljem slučaju samo medvjed bude ubijen. Ne ţelite valjda pridonijeti
takvom scenariju. Jasno?”
Nitko nije govorio nekoliko trenutaka. “Moraš mi dozvoliti da sam procijenim
kad mogu pristupiti medvjedima,” rekao je Kipp. “Priznajem da sam podcijenio ovu
situaciju. To se neće dogoditi.”
“Bolje da se to ne dogodi ni sa jednim medvjedom.”
“Kako ću napraviti dobre snimke ako nisam u kontaktu s medvjedima?” Kipp
je opet postao naprasit. “Znat ću procijeniti kad je sigurno. Bio sam u kontaktu s
medvjedima proteklih godina. Po tome sam poznat. Neće me sputati tvoja nervoza.”
Tank je pogledao Haley i slegnuo ramenima. Učinio je sve što je mogao. Ako
Kipp završi kao medvjeĎa večera, on tu ne moţe ništa učiniti.

Na ulicama Stalwarta osjetio se dolazak proljeća. Inače loše ceste postale su

blatnjave rijeke zbog otopljenog snijega. Tank je jedva gazio ulicom u svojim
čizmama. Zaustavio se ispred Chetovog ureda kako bi očistio blato s nogu, a onda je
ušao unutra. Zatekao je Cheta s gomilom papira na stolu. Kraj njega je stajao Ed
Bixby.

54
 Muškarci su podigli glave. “Izvoli, sjedni,” rekao je Bixby. “Upravo je stigao
izvještaj s obdukcije.”
U glasu mu se osjetilo zadovoljstvo dok je gledao kako Tank pogledom traţi
Cheta. Ali, njegov je tast drţao pognutu glavu kao neka ranjena zvijer. Tank je sjeo i
prekriţio ruke na prsima. “Što ste zaključili iz izvještaja?”
“U njenoj je krvi pronaĎeno toliko Seconala da se moţe ubiti medvjeda.”
“Seconal? Što je to?” pitao je Tank gledajući Cheta.
Chet je konačno podigao glavu. “To je barbiturat koji se ponekad koristi kao
sredstvo za spavanje ili za smanjivanje nervoze.”
“Je li to bilo u bočici koju je Libby pronašla?”
Ed je kimnuo glavom. “Odakle ti bočica?”
Tank se nagnuo nad stolom. “Mogu li vidjet izvještaj?”
“Ako ţeliš.” Ed mu je dodao papire.
“Čovjek se zapita je li situacija kod kuće bila toliko loša da je morala uzimati
barbiturat, zar ne?” pitao je Ed. “Jesi li je ikada ozlijedio, Tank?”
Tank je čizmama lupio o pod, a kad je ustao stolica je pala iza njega. Chet se
trznuo. “Volio sam Leigh,” rekao je. “Nikada je ne bih ozlijedio.” Zaboljela ga je
sumnja koju je vidio na Chetovom licu dok je odlazio.

55
Osam

Pod toplim se svibanjskim suncem skoro golim okom moglo vidjeti raĎanje novog
ţivota u divljini. Haley je upijala okolinu tijekom dugih dana. Ostatak ekipe se
vratio s odmora u Anchorageu. Nije bilo bliskih susreta s medvjedima, oni kao da su
se navikli na prisutnost ljudi i njihovih kamera.
Dan je postajao sve topliji, ona je neumorno fotografirala, a onda krenula
natrag prema kampu. Nije se sjećala kad je zadnji put bila ovako umorna, bilo
fizički, bilo psihički. Večeras je bila zaista iscrpljena. Sjela je na kamen i promatrala
svoje kolege.
Pogledala je u osunčano nebo, iako je bilo već devet sati navečer. Nije znala
hoće li se ikada naviknuti na stalno danje svijetlo. Srećom, nije se ni trebala
naviknuti, neće dugo biti ovdje. Vratit će se gradskim uzbuĎenjima prije nego što
trepne. Oraspoloţi ju sama pomisao pogleda na Phoenix s Camelback planine.
Augusta je ustala. “Nemirna sam. Mislim da ću malo prošetati.”
Haley ju je pogledala. “Nisi se umorila danas?”
“Ne baš. Idem malo protegnuti noge.”
“To i nije najbolja ideja,” rekao je Tank. “Barem povedi psa, on će laveţom
potjerati medvjede.”
Haley je ustala. “Idem s tobom.”
Augusta se nasmijala. “Rekla si to s entuzijazmom osobe koja ide pod
giljotinu. Dobro sam, dušo. Neću otići daleko.”
“Ne, ne, idem s tobom.” Haley je zgrabila štap za hodanje. “Kuda idemo?”
Augusta se namrštila. “Nisam dijete. Znaš da cijenim vrijeme koje provedem
sama. Trebam malo kreativnog vremena. Ne trebaš me paziti. Svi me gušite.”
“Biti ću tiha pa moţeš razmišljati. Kuda ćemo krenuti?”
Augusta ju je promatrala, a onda uzdahnula. “Prema brdima. Moţda se
moţemo malo popeti pa imati lijepi pogled.” Njezina je baka prošla kraj Carya i
Erike Walters, dvojca zaduţenog za zvučne efekte snimljenog materijala.
“Ne ţelim se miješati, ali ovo dvoje ne voli raditi zajedno.” Augusta je šaptala
dok je prolazila kraj njih. “Erika mu stalno pokušava zapovjedati kao da joj je mlaĎi
brat.”
“Mislim da i je.”
“Ja sam mislila da su u braku,” rekla je Augusta prije nego što su obje

56
prasnule u smijeh.
Haley se dugo smijuljila. “Baš si romantičarka. Ako im pogledaš noseve vidjet
ćeš da sliče jedno drugome.”
“Nisam primijetila.”
Pješačile su petnaestak minuta prije nego što su se zaustavile. “Jesi li sigurna
da ţeliš nastaviti do vrha?” pitala je Haley. Nastavak puta će joj biti sve teţi.
“Ti pričekaj ovdje. Ja ću se još malo popeti.” Augusta se popela na veliki crno-
bijeli kamen.
Haley je uzdahnula. Ne smije ostaviti Augustu samu. Oscar je lajao i trčkarao
kraj nje. Nestao je u grmlju. Njegovo se lajanje pretvorilo u prestrašeno cviljenje.
Prilazila je mjestu na kojem ga je zadnji put vidjela. Zaobišla je grmlje, a onda
ugledala veliku jamu. Ispao joj je štap za hodanje.
“Što je bilo?” pitala je Augusta kad se spustila nekoliko metara niţe. Prišla je
Haley i pogledala u pećinu. “Oscar, vrati se ovdje.” Pas je skoro plakao. “Mislim da
je zarobljen.”
“Ne, nije,” rekla je Haley. “Oscar, doĎi ovdje.” Pokušavala ga je dozvati
nekoliko puta. Pas bi svakog puta odgovorio daljnjim zavijanjem.
“U zamci je. Moram ga izvući.” Augusta se spustila na sve četiri i zavukla kroz
otvor.
“Ne!” Haley je pokušala spriječiti baku u ulasku u pećinu. “Ne idi unutra.”
Koljena su joj klecala, glas joj je drhtao.
Augusta je podigla glavu. “Ne moţemo ga ostaviti ovdje, Haley. Sve će biti u
redu.”
“Ja ću se zavući unutra.” Spustila se na koljena i razmaknula grmlje ispred
sebe. Zavukla je glavu u pećinu, ali od mraka nije vidjela ništa. U nosnice joj se
uvukao poznati miris ustajalog pećinskog zraka.
Izvukla je glavu. “Ne mogu ići unutra.” Prekrila je lice rukama. Bila je tako
strašljiva, klasična kukavica. Zagrlila je samu sebe i njihala se lijevo-desno.
“Oh, Haley, dušo, nemoj.” Baka ju je zagrlila.
“Nemoj ulaziti unutra, bako, molim te.” Zabila je svoje uplakano lice u
Augustin vrat.
Baka ju je dragala po kosi. “Smiri se, draga.”
“Moram ti reći nešto što me dugo muči. Znam da ti nije bilo lako poremetiti
cijeli ţivot zbog osmogodišnjakinje. Htjela sam ti biti prijateljica, a ne unuka jer sam
mislila da ćeš me poslati negdje daleko.”
Augusta joj nije odmah odgovorila, ali ju je čvršće zagrlila. “Neću ti lagati,
Haley. Bila sam bijesna na tvoje roditelje zbog toga što su mi oduzeli slobodu. Bilo
mi je teško pisati kraj tebe, da ne spominjem doktorske posjete. Znam da ti nije
uvijek bilo lako ţivjeti sa mnom. Obje imamo naglu narav, mada nam je zbog toga
ţivot bio zanimljiviji. Nikad se ne bih odrekla našeg zajedničkog ţivota. Nikad te
nisam htjela poslati od sebe. Od samog sam početka osjetila posebnu vezu meĎu

57
nama.”
“Znala sam to duboko u sebi.” Haley je htjela opet dozvati psa.
Njezina je baka ustala. “Ti ostani ovdje i umiri Oscara. Idem do Tanka, treba
nam svjetiljka.”
Haley se osjećala usamljeno nakon što joj je baka otišla. Gledala ju je kako
ţuri prema kampu. Znala je da joj nedostaje malo samopouzdanja i hrabrosti, ali
nije si mogla pomoći. Oscar se umorio od zavijanja. “U redu je, Oscar,” rekla je.
Znala je da situacija nije dobra, a vjerojatno i on.

Oscar je konačno prestao drhtati pa ga je Tank poloţio Haley u krilo. Tank je brzo
izvukao Oscara iz male pećine nakon što se zavukao unutra. Haley je trebala sama
spasiti svog psa. Denny je nepomično promatrao vatru. Vjetar mu je milovao lice.
Augusta je jedina nešto radila, pisala je bilješke u svoj blok.
“Navikneš li se ikada na ovu tišinu?” pitala je Haley Tanka dok su sjedili kraj
logorske vatre.
“Ja oboţavam tišinu,” rekao je bez podizanja pogleda. “Nema sirena, nema
motora, nema ljudi. Samo ja i ljepota koju je Bog stvorio. Ovdje moţeš naučiti što je
zaista vaţno.”
Haley je dragala Oscara po ušima. “To je malo čudna izjava. Svakoj osobi je u
ţivotu vaţno nešto drugo.”
Podigao je pogled i spremio svoj notebook na kojem je mislio raditi. Skupio je
ruke u svom velikom krilu. “Ne baš, ne u srcu. Lako se zavedemo i pomislimo da je
samo novac vaţan, ali ne moţeš ga ponijeti sa sobom u grob. Ljubav prema Bogu i
obitelji, pronalaţenje svog smisla u vječnosti - to je zaista vaţno. Sve drugo je
prolazno. Pogreška je misliti da su takve stvari vaţne za naš razvoj i ţivot,
materijalne stvari trebamo staviti u drugi plan.”
“Vrlo mudro, Tank,” rekla je Augusta odlaţući svoj blok.
Haley se borila kako bi prikrila svoju uznemirenost. “Mislim da nitko ne moţe
znati koja je njegova svrha u vječnosti.” Svake je nedjelje odlazila u crkvu s
Augustom već godinama, ali umorila se od priča o vječnosti i smislu ţivota. Jedna
joj je Augustina prijateljica rekla da Chloeina smrt ima smisla. Ako je smrt njezine
sestrice bila Boţja ţelja, onda ona ne ţeli imati ništa s Njim.
Ustala je. “Mislim da ću otići na spavanje.” U Tankovom je glasu osjetila da
voli pričati o ovoj temi, a večeras nije bila raspoloţena za propovijed.
“Odmah dolazim,” rekla je Augusta.
Haley je vidjela razumijevanje izmeĎu Tanka i Auguste, a to joj je još više
zasmetalo. Neka misle da je nevjernica. Nije je briga. I drugi su je optuţivali za istu
stvar, ali nikada nisu shvatili kako je biti na njenom mjestu. Vjerojatno ni oni ne bi
pričali o Boţjoj ljubavi da su gledali kako im umire mlaĎa sestra.
S jednom je rukom zgrabila ruksak, a u drugoj je nosila Oscara. Uvukla se u

58
šator i upalila svjetiljku. Spustila je Oscara i pogledala svoju vreću za spavanje. Nije
bila na mjestu na kojem ju je ostavila, a bila je i otvorena. Unutra je spremila neke
stvari kad je jutros izašla iz šatora. Je li joj Augusta kopala po stvarima?
Osvrnula se oko sebe kako bi vidjela gdje su joj stvari. Sjetila se kako je
unutrašnjost šatora izgledala prije nego što je otišla. I Augustina je torba
pomaknuta. Cijeli je kamp došao vidjeti hoće li Tank izvući Oscara iz pećine pa
nitko nije ostao čuvati stvari.
Izašla je iz šatora i vratila se do logorske vatre. Augusta i Tank su bili u
dubokoj raspravi. Vjerojatno religijskoj. Pametno je što je otišla na spavanje.
“Augusta, jesi li ti traţila nešto po našem šatoru?”
Augusta je zastala usred rečenice. “Nisam, Haley. Zašto? Nisam bila u šatoru
od jutros.”
“Ne znam, ali čini mi se da nam je netko kopao po stvarima.”
Tank se sledio. “Nisam vidio nikog u blizini vašeg šatora. Jesi li sigurna?”
“Čini mi se da jesam.”
“Moţda je neki planinar prolazio kroz kamp dok smo bili na brdu,” rekao je
Denny. “Ako je netko prolazio imao je dovoljno vremena prekopati šatore.”
“Moţda.” Haley je slegnula ramenima. “Vjerojatno nema veze, čini mi se da
ništa nije ukradeno. Ali bilo mi je čudno. Laku noć.” Vratila se u šator. Natočila je
malo vode u šalicu koju je ponijela sa sobom, oprala zube, a onda se uvukla u vreću
za spavanje i skinula protezu. Presvukla se u piĎamu i zagrlila Oscara.
Osjetila je svaku rupicu i izbočinu na zemlji ispod sebe. Iako je bila umorna,
mozak joj se nije htio isključiti. Kad je čula da dolazi Augusta, okrenula se leĎima
prema ulazu i zatvorila oči. Nije htjela slušati bakina upozorenja i pokude zato što je
bila gruba prema Tanku. Moţda je i bila. Ali to ne znači da ţeli slušati lekciju iz
lijepog ponašanja.
Augusta se pripremala za spavanje. Haley je čula njeno puhanje dok je ulazila
u vreću za spavanje.
“Ove stare kosti ne vole spavati na zemlji,” rekla je. “Znam da si budna, Haley.
Mene ne moţeš prevariti.”
Haley je uzdahnula i okrenula se prema njoj. “Nisam raspoloţena za razgovor.
Znam da sam bila gruba, ali zasluţio je.”
Augusta je sjela i prekriţila noge. “Ne mogu tolerirati bezobrazluk, Haley
Walsh. Duguješ tom mladom čovjeku ispriku. Činjenica da si konačno došla ovdje
suočiti se sa svojom prošlošću ne da je ti pravo da budeš bezobrazna prema onima
koji to nisu zasluţili.”
Oscar je zijevao, a ona je shvatila da mora opustiti svoj zagrljaj. “Oprosti,
maleni,” promrmljala je. “Nisam se istresla na njemu. Psihijatar mi je rekao da se
moram suočiti s problemima, a to i činim. Ali mrzim propovjednike.”
“Znaš što mislim o tvom psihijatru. Trebaš se obratiti Bogu, a ne njemu. On ti
moţe pomoći u ţivotu. Krivnja ti je preuzela upravljanje ţivotom. Tank je u pravu.

59
Ovdje zaista moţeš spoznati što je vaţno. Tvoja sestra je na nebu već dvadeset
godina. Sigurno bi htjela da i ti pronaĎeš mir.”
“Ti misliš da je to tako lako?” Haley je sjela i suočila se s bakom. “Ti ne znaš
kako je biti odgovoran za smrt voljene osobe.” Uzela je svoju protezu i protresla je.
“Nije baš da mogu tako lako zaboraviti na ono što se dogodilo.”
“Bog ti moţe zaliječiti sve rane ako mu dozvoliš,” tiho je rekla Augusta.
“On je dozvolio da mi sestra umre. Tog sam se dana beskonačno molila, ali
svejedno je umrla. Moţda bi Chloe preţivjela da se nisam molila!” Nešto ju je steglo
u grlu, nije više mogla govoriti. Legla je natrag u vreću i okrenula leĎa baki.
Razgovor nikad nije ništa riješio. Nikad.
“Haley, ponašaš se kao dijete,” rekla je Augusta. “Okreni se i razgovaraj sa
mnom.”
“Laku noć, Augusta,” rekla je odlučno, dajući joj do znanja da ne ţeli nastavak
razgovora. “Ne ţelim više razgovarati. Dosta je za danas.”
Augusta je uzdahnula. “Laku noć, Haley. Molit ću se da budeš u stanju
prihvatiti Boţju ljubav i milost.”
Nakon još nekoliko uzdaha, njezina se baka smirila. Za nekoliko je minuta
Haley mogla čuti tiho hrkanje. Udarila je jastuk i okrenula se na leĎa. Osjećala se
kilometrima udaljeno od kuće. Baš kao što je i bila.

Haley se okrenula i pogledala na sat. 3:00. Nad kampom se nadvila tama, ali neće
dugo trajati. Oscar i Augusta su joj hrkali pored glave. Htjela je zatvoriti oči i
zaboraviti gdje se nalazi. Nešto je pomicalo ulaznu stranu šatora. Ništa nije mogla
vidjeti od mraka, a mislila je da samo čuje vjetar.
Nije više bila sigurna da je samo vjetar. Osjećala je nečiju prisutnost. Chloe?
Pod mjesečinom je vidjela sjenu. Htjela je sjesti, ali tijelo je nije slušalo. Na trenutak
joj se sjena učinila zlokobnom.
Haley se sledila. Otvorila je usta, ali nije mogla vrištati. Navlaţila je usne kad
se sjena pribliţila šatoru. Uhvatila je protezu koju je odloţila kraj vreće za spavanje.
Čula je otvaranje patenta na ulazu. Figura se nastavila kretati prema njoj. Nepoznati
joj je posjetitelj počeo kopati po ruksaku. Oscar se probudio i počeo lajati. Vidjela je
da na licu nosi skijašku masku. Haley je uspjela dohvatiti protezu i udariti s njom
uljeza po glavi. Neţeljeni je gost pao na koljena.
Uspio se pribrati i početi bjeţati s ruksakom u rukama. Haley je uhvatila
jedan dţep i nije puštala svoje stvari. “To je moje!” Istrgnula mu je ruksak iz ruku
dok je izlazio iz šatora. “Augusta, pomozi mi!”
“Što je bilo? Tko je tamo?” Augustin je uspavani glas bio zabrinut. Oslonila se
na lakat.
Svjetiljke su već bile ispred šatora. Svjetlost je obasjala njihov šator. “Ovdje,
ovdje je!” vikala je Haley. Ruke su joj se tresle dok je pokušavala pronaći svoju

60
protezu. Učinilo joj se da joj je uljez ukrao protezu umjesto ruksaka, a to nikako nije
mogla dozvoliti.
Tank je ušao u šator. Drţao je svjetiljku u rukama. Haley nije znala bi li se
sakrila u kut ili bi ga izljubila zato što je unio svijetlo u njihov šator.
“Što se dogodilo? Jeste li dobro?” Promatrao je Haley, a onda ugledao mjesto
na kojem je trebala biti njena desna noga. Na licu mu se vidjela šokiranost, iako ju
je pokušao sakriti.
“Dobro sam,” kratko je odgovorila. “Netko mi je pokušao ukrasti ruksak.
Moţe li mi netko dodati veliki štap? Nemam protezu, a moj štap za hodanje je
prekratak.” Nema protezu. Mora se vratiti u Phoenix, otići iz ovog groznog mjesta.
Pogledala je baku u oči. Augusta je treba. Mora smisliti kako će nastaviti ovo
putovanje bez proteze. Ili kako nabaviti novu.
Tank je pročistio grlo. “Jesi li vidjela kradljivca?”
“Bilo je premračno. Čula sam ga kako otvara patent na ulazu, pa sam ga lupila
protezom. Pokušao mi je ukrasti ruksak, ali uspjela sam ga istrgati iz njegovih ruku.
Unutra mi je bio fotoaparat.”
“Misliš da je htio tvoj fotoaparat?”
“Pa, dosta je skup,” rekla je. “Pretpostavljam da mu je to bio cilj. Nema ništa
drugo posebno vrijedno.”
Denny joj je donio tanki štap. “Mislim da je malo predugačak,” rekao je.
Skinuo je svoju sretnu ogrlicu s vrata. “Izvoli, moţda ti malo domorodačke magije
pomogne.”
Augusta ga je uhvatila za ruku. “Zadrţi svoje amajlije, Denny. Moje molitve će
štititi Haley.”
Haley je pokušala sakriti svoj osmijeh od bake. “Hvala.” Ustala je i oslonila se
na štap.
“Trebala si mi reći da si hendikepirana,” rekao je Kipp. “Kako misliš hodati
okolo samo sa štapom?”
“Zvat ću zrakoplov,” rekao je Tank. “Ne moţeš hodati po ovom kamenju. Imaš
li negdje rezervnu protezu?”
“Morala bih otići u Phoenix po nju. Ili mogu nazvati svoju prijateljicu,
Savannah. Slučajno sam ostavila jednu kod nje, kad sam letjela u Savannah u
posjetu.”
“Savannah iz Savannaha?” komentirala je Erica Waters podiţući obrvu.
“Sigurno se zbijaju mnoge šale na njezin račun.” Erica je bila visoka
tridesetpetogodišnja crvenokosa ţena. Iako Haley nije bila potpuno sigurna da je
Erica roĎena kao ţena. Bilo je nešto čudno u njenom hodu i radu rukama.
“Savannah mrzi takve šale,” rekla je Haley. Razveselila se zbog mogućeg
razgovora s prijateljicom. Savannah će joj pomoći da ovu situaciju pogleda iz nove
perspektive. “Ona će mi je odmah poslati ovdje.”
Kipp se okrenuo kako bi izašao iz šatora. “Nadam se da hoće. Neću tako lako

61
pronaći novog fotografa tvoje sposobnosti i reputacije. Potpisala si ugovor o
sudjelovanju u ovom projektu, trebala bi ga ispoštovati do kraja.” Zatvorio je ulaz u
šator. “Moramo se naspavati prije nego što se sunce pojavi na obzoru.”

62
Devet

Glasna kakofonija ptica iz šume smreke probudila je Haley kad je sunce već bilo
visoko na obzoru i probijalo se kroz tanke stijenke šatora. Osjetila je aromu kave.
Haley je ustala i posegnula za svojom protezom, a onda spustila ruku. “Sjajno, baš
sjajno.” Potraţila je štap kojeg joj je Denny sinoć donio.
Od tog je štapa improvizirala štaku koju će prisloniti ispod pazuha. Iako je
Tank bio najnepristupačniji čovjek u ovoj grupi, bila je sigurna da je upravo on
obradio ovaj štap kako bi bio pogodan za korištenje umjesto štake. Bila joj je
potrebna sva pomoć, ali odlučno je htjela ne pokazati ostalima svoju ranjivost.
Druga je vreća za spavanje bila prazna, a čak ni Oscara nije bilo. Haley nije
mogla vjerovati da se Augusta uspjela odjenuti i napustiti šator, a da ju ne probudi.
Brzo je navukla traperice i nekoliko tankih majica. Svezala je desnu nogavicu da joj
se ne vuče po zemlji. Jutros je zrak bio svjeţ pa je odjenula i pulover. Bez noge će još
teţe hodati. Odjenula je i jaknu, duboko udahnula pa napustila šator.
Svi su se okupili oko vatre na čistini ispred kampa. “Nisam mislio da će biti
ovako hladno u svibnju,” rekao je Cary Waters.
“Obično je toplije. Neće ova hladnoća još dugo trajati,” rekao je Tank.
Ugledali su Haley i sva je konverzacija odmah prekinuta. Uslijedila je
neugodna šutnja. “Dobro jutro,” rekla je, prisiljavajući se na osmijeh. “Nadam se da
ste mi ostavili malo kave. Sjajno miriše.” Hodala je prema vatri oprezno
odmjeravajući svaki korak.
Tank je ustao i pokazao joj upraţnjeno mjesto kraj vatre. “Sjedni, a ja ću ti
donijeti doručak.”
Mrzila se osjećati bespomoćno. “Hvala.” Sjela je na panj, a Oscar je odmah
dotrčao do nje. U zubima je nosio svoju omiljenu igračku u obliku hot-doga.
“Odakle ti to?” Pokušala mu je uzeti igračku iz ustiju, ali pobjegao je od nje.
“Ja sam mu je dala. Jutros je bio uznemiren pa nisam znala što bih učinila s
njim,” rekla je Augusta. “Sat vremena je cvilio.”
“Ja obično izdrţim ako cvili samo sat vremena,” rekla je Haley. “Htjela sam tu
igračku ostaviti kod kuće, ali ipak sam je ponijela.”
“Ponašaš se kao da je taj pas dijete.” Tank joj je predao šalicu kave, crne i
kipuće.
“Hvala. Imate li vrhnja?” Odlučila je ignorirati njegov komentar o psu. Njega

63
se ne tiče ako je odlučila razmaziti svog psa. Promatrala ga je dok je traţio vrhnje po
zalihama hrane. Opet je nosio svoju kariranu košulju, traperice i blatne čizme.
Okrenula se i ugledala Eriku, tradicionalno namrštenu. Haley je osjetila
toplinu u obrazima.
Tank joj je predao vrhnje. “Traţio sam zrakoplov. Trebao bi stići svakog
trenutka. Mislim da bi svi trebali otići u grad malo se zabaviti.”
“Nema smisla ostati ovdje bez fotografa,” rekao je Kipp. “Bolje da odemo i
naspavamo se u normalnim krevetima nekoliko dana.”
“Treba mi manikura,” rekla je Erika.
“Meni pedikura,” dodala je Haley smijuljeći se. “Ne morate šutjeti o onome
što se sinoć dogodilo. Dobro sam. Izgubila sam nogu kad mi je bilo osam godina.
Kad nosim protezu mogu raditi sve što i vi moţete. Ustvari, tko još ima oruţje kao
što je moje? Pogodila sam lopova u glavu s protezom. Više neće krasti od Haley
Walsh.”
Erika je rukom prekrila usta. “Stvarno si ostala bez noge kad si imala osam
godina? Što se dogodilo?”
Haley se prestala smijati. Trebala je znati da će to pitanje uslijediti, trebala se
pripremiti. Pogledom je traţila baku, a onda je šutjela i molila se za snagu.
Augusta je ustala. “Moj Boţe, nemamo vremena. Ako mislimo otići u grad,
moramo demontirati šatore i pripremiti torbe. Zrakoplov će stići svakog trena.”
Erika se namrštila. “Umorna sam, ne da mi se niti pomaknuti.” Ipak je polako
ustala i krenula prema svom šatoru. Kipp je pošao za njom. Svi su krenuli osim
Tanka. Njegov je šator bio spremljen i zajedno sa stvarima čekao dolazak
zrakoplova.
“Ja ću razmontirati tvoj šator kad Augusta sloţi svoje stvari,” rekao je, ne
mičući pogled s njenog lica. “Svaki put kad netko spomene prošlost, ti se zatvoriš u
sebe. Moţda bi ti razgovor pomogao.”
Oscar je bez igračke dotrčao do njih iz šume. Skočio joj je u krilo. “Pokušala
sam,” rekla je Haley. “To samo budi uspomene kojih se ne ţelim sjećati.” Pogledala
je prema šumi. “Što si učinio s igračkom, Oscar?”
“Gubitak noge je sigurno bio bolan?” pitao je Tank.
“Ne sjećam se mnogo detalja.” Lagala je. Sjećala se svake neprospavane,
bolne noći provedene u bolnici. Probudila bi se prestravljena pod plahtama nadajući
se da je noga na svom mjestu - da je sve to samo uţasna noćna mora. Prava bol je
bila podsjetnik na ono što se dogodilo Chloe.
“Zaista si prava mustra,” poloţio joj je ruku na rame i krenuo pomoći Augusti.
Kad bi samo znao da je sve to samo fasada. Prava Haley je prestrašena
djevojčica skrivena iza glumljene vesele šminkerice iz grada.

Gdje je taj glupi pas ostavio svoju igračku? Tank je ispod smreke traţio igračku

64
nalik hot-dogu. Moţda bolje da ju ne pronaĎe. Ionako ga ţivcira što ju Oscar stalno
gubi. Traţio ju je samo zato što nije mogao gledati Haleyino tuţno lice. Dosta je
propatila. Nije ni čudo što je tako vezana za ovog psa.
Ugledao je komadić crvene plastike i sagnuo se. Dok se vraćao prema kampu
zapeo je za nešto u blatu. Podigao je fotografski objektiv u koţnoj futroli. Haley je
mislila da ništa nije ukradeno, ali ovo je sigurno njezino. Razveselit će se kad joj to
donese.
Nastavio je hodati prema rijeci. Ugledao je Kippa i ostatak tima, ali nije čuo
njihove glasove od buke koju je proizvodila voda.
“Uspio si!” vikala je Haley iz sveg glasa. Oscar je lajao i skakao oko Tankove
noge.
“Naravno.” Bacio je igračku psu. “Ovo je tvoje?” Pruţio joj je objektiv koji je
pronašao u šumi.
Šokirala se kad ga je vidjela. “Izgleda kao jedan od mojih objektiva. Gdje si ga
pronašao?”
“U blizini Oscarove igračke. Iako se ne sjećam da si bila tamo gdje sam ga
pronašao. Sigurno ga je lopov uzeo pa mu je tamo ispao.”
“Kako misliš ispao? Pa ne bi valjda ukrao objektiv vrijedan više od tisuću
dolara i na kraju ga izgubio”? Haley je počela pretraţivati svoj ruksak. “Mislila sam
da je sve na broju. Sigurno nisam provjerila male vanjske dţepove. Ovaj objektiv
inače ne koristim često.”
“Moţda nije znao da mu je ispao,” rekao je Denny.
“A i bilo je mračno pa ga moţda nije uspio pronaći kad mu je ispao,” rekao je
Kipp. “Ali sve je dobro što se dobro svrši. Barem ga je Haley dobila natrag.”
Pogledao je u zrak. “Izgleda da stiţe naš zrakoplov.”
“Moramo ti zahvaliti što ne moramo hodati natrag,” Erika je rekla Haley.
“Nisam se baš radovala dvosatnom pješačenju.”
Tank se nije htio smijati. Valjda Erika nije mislila da bi se Haley riješila
proteze samo da ne bi morala pješačiti natrag do koliba? Njegov je pogled uhvatio
Haleyin pa je mogao vidjeti razdraganost u njenim očima. Namignuo joj je, a ona je
odvratila pogled. Ona je teška žena kojoj je gotovo nemoguće emotivno se približiti.
Ta ga je pomisao ohladila. Nije joj se ni htio pribliţiti.

Stalwart, Aljaska. Gradić je izgledao kao iz vremena zlatne groznice. Drvene su

ograde bile poredane duţ glavne ulice, Frontier Street. Sve je izgledalo isto kao i
pred dvadeset godina. Haley je vidjela poznate dućane, a čak je i hotel imao jednako
blijedu fasadu.
Dţip kojim su stigli vozio je Tankov prijatelj, domorodac, Sam. Ona i Augusta
su sjedile na straţnjoj klupi, dok se ostatak grupe smjestio u otvorenom prtljaţnom
prostoru.

65
 “Evo nas,” rekao je Sam dok je kočio. Dţip je parkirao u blatu ispred hotela.
Augusta je otvorila vrata i izašla van, a onda pomogla Haley da učini isto. Tank je
odmah prišao i pruţio joj svoju ruku. “Ja te mogu nositi. Teško je hodati sa štapom
po ovom blatu.”
“Snaći ću se,” rekla je Haley. Tank joj nije proturječio. Samo je zatvorio vrata
za njom.
Ovdje nije bilo stabala, samo kuće i dućani, iako poprilično neugledni. Htjela
je plesati od sreće što više nije u potpunoj divljini, vratila se u civilizaciju.
“Hvala ti,” Tank je rekao Samu. Dok je ostatak grupe iznosio stvari iz dţipa,
on je pratio Haleyin nesiguran hod prema hotelu.
Mislila je da će uspjeti bez problema, ali nakon samo nekoliko metara štap joj
je upao duboko u blato pa je ostala bez ravnoteţe. Tank joj je pruţio ruku, ali noga
mu je proklizila pa su oboje završili na tlu. Hladno je blato namočilo njene traperice
i zaprljalo jaknu. Osjećala se grozno.
Za sve je Tank kriv. Htjela ga je pogoditi nečim. Prije nego što se
iskontrolirala, napravila je grudu od prljavog snijega. I pogodila ga njome u glavu.
Nije mogla vjerovati da je to učinila, ali već je bilo kasno.
Ustao je na noge. Znala je da se treba ispričati, ali riječi su joj zapele u grlu pa
se mogla samo nervozno smijuljiti. Njemu nije bilo smiješno. Obrisao je lice, ali
pogodila ga je s više blata nego snijega.
“Haley Walsh, kako te nije sram? Bilo je slučajno,” vikala je Augusta.
Haley nije ni primijetila Augustu kad je vidjela da se Tankovo ozbiljno lice
razvlači u osmijeh. Nagnuo se nad nju. “Ţeliš se tući?” Nastavio je brisati blato s
lica.
Zakašljala se i pokušala ustati. Kad je vidjela da nema snage, napravila je
novu grudu i pogodila ga u lice. Sada mu se blato slijevalo s lijeve strane lica na
košulju.
“Zbog ovog ćeš nastradati,” prijetio joj je i oštro je gledao. Napravio je svoju
grudu i podigao ruku.
“Djeco, djeco, dosta je.” Augusta je oprezno koračala kroz blato i uhvatila
Tanka za ruku.
Pogledao je grudu u svojoj ruci, a onda je odmah ispustio na tlo. Zacrvenio se
i izbjegavao pogled u oči. Ni Haley se nije usudila pogledati njega. Što im je bilo?
Upravo su flertovali jedno s drugim, pred svima. Nije znala što joj se dogodilo. Što
prije ode iz ove rupe od grada, to bolje za sve.

66
Deset

Tank je ostavio blatan trag iza sebe dok je hodao prema Chetovom uredu. Još uvijek
mu nije bilo jasno vlastito dječje ponašanje. U isto vrijeme mora priznati da je
mogao i gore proći. Neke bi ţene bile posramljene nakon onakvog pada, a Haley se
dobro drţala. To mu se sviĎalo kod nje. Hrabra je za gradsku curu.
Tankove su se misli usmjerile na ozbiljnije stvari dok se pribliţavao zatvoru.
Vrata Chetovog ureda bila su širom otvorena, a ispred se stvorila velika kolona ljudi
koji su stvarali galamu. Tank im je oprezno prišao. Aljaska je poznata po tvrdim i
odlučnim ljudima koji se ne boje izboriti da nešto bude po njihovoj ţelji. Čak i u
malim gradovima kao što je Stalwart, politika moţe podignuti temperaturu - čak i
izazvati nerede.
Zaobišao je red i ušao u Chetov ured. Pronašao je tasta za stolom. “Što se
dogaĎa, Chet?”
“Tvoj je medvjed napao ribarski kamp u blizini Glenn Rivera. Jed Hoose će
izgubiti nogu. Rekao sam ti da ne puštaš tog medvjeda na slobodu. Trebao si ga
prodati nekom zoološkom vrtu!”
“Smiri se, Chet. Ne moţemo znati koji je to medvjed učinio.”
Trooper je sjeo u stolicu. “Ako Jed umre, njegova će krv biti na tvojim
rukama, Tank.”
Tank je poloţio ruku na Chetovo rame. “Uspori i reci mi što se dogodilo. Jed
je i moj prijatelj.” Jed Hoose je jedan od prvih ljudi koji su pomogli Tanku kad se
doselio ovdje. Njih su dvoje često noćima igrali karte dok se Tank nije oţenio s
Leigh.
“Sinoć ih je napao medvjed. Srušio je šator dok je Jed unutra kuhao večeru.
Uzeo je hranu, a Jed je ostao leţati ozlijeĎen. Srećom, jedan se ribar vratio i skrenuo
medvjedu paţnju pa je tako spasio Jeda od novog napada.” Chet je kimnuo glavom
prema ljudima ispred ureda. “Zahtijevaju akciju. Tvoj medvjed će nastradati, Tank.
Ţao mi je, ali trebao sam to ranije učiniti.” Stišao je glas.
“Kako znaš da je Miki? Je li ti Jed to rekao?” Ako Jed to • kaţe, Tank će mu
vjerovati.
“Nije u stanju ništa reći. Ali tragovi ukazuju na medvjeda kojem nedostaje
prst.”
Tank je bio napet. “Kako moţeš znati da su to tragovi medvjeda koji je napao

67
ljude? Miki je mogao onuda proći, a da nema ništa s tim napadom.” Počeo je
shvaćati da su sva njegova nadanja uzaludna.
“Njegovi su otisci pronaĎeni tamo kao što su pronaĎeni i kraj doktorovog
tijela. Ti ne ţeliš vidjeti istinu, Tank,” rekao je Chet.
Tank je skinuo svoj šešir i obrisao čelo. “Moţda si u pravu.
Je li ribar koji je spasio Jeda opisao medvjeda?”
“Upravo idem razgovarati s njim. Javit ću ti što sam saznao.” Chet je ustao i
uzeo svoj šešir s kuke na zidu.
Tank ga je pratio. “Hoće li Jed preţivjeti?”
Chet je kimnuo glavom. “Ubit će ga činjenica da neće moći u ribolov.”
“Moći će ići,” rekao je Tank, razmišljajući o Haley.
“Biti će mu teško probijati se do rijeke po teškom terenu.”
“Znam nekoga tko se s protezom probija bez problema.”
Chet je podigao obrvu. “Ta bi osoba mogla razgovarati s Jedom kad se prašina
malo slegne.”
“Radi se o jednoj ţeni. Zamolit ću je da učini to.” Moţda će Jed za nekoliko
dana biti spreman za razgovor. Tank se čudno nasmijao. Izgubiti ud svakom je
čovjeku veliki šok.
Chet je kimnuo glavom. “Tamo je Loch Lehman. On je jedan od onih koji su
otjerali medvjeda.”
“Mogu li ti se pridruţiti?”
“Nema problema. Oprosti mi ako sam bio malo grub prema tebi. Imao sam
teţak dan.”
Tank je hodao uz Cheta. “Je li ti se javila Marley?”
Chet je protresao glavom dok je izbjegavao turiste koji su ulazili u malu
suvenirnicu. “Pogledaj ti to! Kad mi je Anna rekla da će ljudi kupovati nakit od
sobovih rogova mislio sam da je luda.”
Tank je provirio kroz prozor, a onda opet pogledao Cheta. Trudi li se on to
namjerno promijeniti temu? Sigurno se osjeća zarobljen izmeĎu svoje kćeri i Tanka.
“Marley?” ponovi je.
Chet je opet ubrzao i presreo put Lochu Lehmanu. Mršavi pedesetogodišnjak
bio je odjeven u traperice. Izgledao je prilično uobičajeno za Stalwart. Rijetko se
smijao, vjerojatno nije htio pokazivati svoje potamnjele zube.
“Čujem da si heroj dana, Loch,” rekao je Tank.
Loch je slegnuo ramenima. “On bi isto učinio za mene.”
“Jesi li dobro vidio medvjeda?” pitao je Chet.
“Naravno. Bio sam mu bliţe nego što sam htio. Ogromna mrcina. Čini mi se
da je malo stariji, nedostaje mu pola zubiju. Dosta je mršav. Pretpostavljam da ima
problema s lovom pa traţi lakši plijen.”
Tank je na trenutak zatvorio oči. Hvala Bogu da nije Miki. Pogledao je Locha.
“Jesi li prije vidio ovog medvjeda? Jesi li mu vidio prste na nogama?”

68
 “Nisam baš gledao njegove prste.” Loch je pljunuo duhan na zemlju.
“PronaĎeni su tragovi medvjeda kojem nedostaje prst. Mislili smo da je Miki,”
rekao je Chet.
Loch je slegnuo ramenima. “Vidio sam Mikija prije nego što se to dogodilo.
Otjerao sam ga bez problema, nije bio nimalo agresivan.”
“Izgleda da Miki nije kriv. Ovog puta.” Chet je pogledao Tanka. “Imamo sve
više prituţbi na Mikija, Tank. Uništava vrtove, kopa po kantama za smeće. Mislim
da ću ubrzo morati nešto poduzeti po tom pitanju. Moţda ga treba odvesti dublje u
šumu.”
“Mislim da si u pravu.” Tank će učiniti sve što treba da zaštiti medvjeda, čak
ako to znači i njegovo preseljenje daleko od njega. Osjetio je prazninu u prsima. U
posljednje je vrijeme u opasnosti da izgubi sve koje voli.

“Iscrpljena sam.” Augusta je objesila posljednji komad odjeće u ormar. “Sutra ću

malo pisati.”
Haley je napravila grimasu. Plahte su bile oprane toliko puta da im uzorci više
nisu bili raspoznatljivi. Od samog pogleda na izderani tepih bilo joj je zlo. Pločice u
kupaonici postavljene su 1950-ih, a ni kada nije baš najočuvanija. No, barem je bilo
čisto. Jedina prljavština je ona koju je sama donijela na čizmama.
“Moramo ti nabaviti pravu štaku,” rekla je Augusta, gledajući kako se Haley
kreće uz pomoć štapa kojeg je Tank obradio. “Taj štap nema ugodan podloţak za
ruku i ne izgleda najstabilnije.”
“Nadam se da će mi noga stići brzo. Idem odmah nazvati Savannah.” Nije
trebala traţiti broj svoje prijateljice. Sprijateljila se sa Savannah Phillips kad je
otišla u Savannah fotografirati izbor za najljepšu djevojku, ne sjeća se čega točno.
Savannah je u to vrijeme istraţivala prijevare na takvim natjecanjima. Sprijateljile
su se gotovo trenutačno, a od tada se telefonski čuju svakog tjedna.
Telefon je triput zazvonio, a onda se javio veseli glas. “Savannah Phillips.”
“Savannah, ja sam.”
“Oh, konačno! Mislila sam da si zauvijek nestala s lica zemlje.” U njenom se
glasu osjetio juţnjački naglasak.
“U Stalwartu sam, na Aljasci. Gdje si ti? U parku? Čuješ li me?” Haley ju je
mogla zamisliti kako sjedi na klupici i pije sok, jednostavno uţiva u danu.
“Kako si znala?” pitala je Savannah, a onda se nasmijala. “Kako je Oscar?
Duke ga pozdravlja.”
“Baci Dukeu jednu kost za mene.” Oscar je postao prijatelj s tim zlatnim
retriverom.
“Draga, mislila sam da te neću čuti cijelo ljeto. Baš sam se pitala kako se
drţiš?”
“Sve je bilo u redu dok mi nisu ukrali nogu.” Nasmijala se jer je znala kako će

69
joj prijateljica reagirati.
“Ukrali nogu? Oh, dragi Boţe, smiluj se! Ostala si bez noge? Kako se krećeš?”
“Uz pomoć nekakvog štapa. Imaš li još uvijek moju staru protezu?”
“Naravno. Spremila sam je u ormar.”
“Moţeš mi je poslati?”
“Naravno, ne brini, mogu ti je i osobno donijeti ako treba.”
Iako je htjela vidjeti svoju prijateljicu, nije joj htjela priuštiti dug i naporan let
prema sjeveru. “Poslat ću ti novce za poštarinu.”
“Nećeš! Vicky me odgojila tako da znam pomoći prijateljici u nevolji. Poslat
ću je preko kurirske sluţbe tako da hitno stigne na Aljasku.”
“To će koštati cijelo bogatstvo!” protestirala je Haley.
“Vicky će platiti, a i nije tako skupo. Reci mi adresu.”
Haley je čula kako Savannah otvara notebook, jedinu stvar bez koje ne izlazi
iz kuće. “Jesi li spremna?” Haley joj je izdiktirala adresu hotela. “Baš si zlatna,
Savannah.” Spustila je slušalicu nakon što je obećala da će je nazvati kad primi
pošiljku. “Savannah će poslati protezu kurirskom sluţbom,” Haley je rekla Augusti.
“Znala sam da će ti pomoći,” rekla je Augusta i ustala. “Gladna sam. Nahrani
me ili bi mogla postati mrzovoljna starica.”
“To ne smijemo dozvoliti.” Haley je nanijela sjajilo na usne. Prvi se put nakon
dugo vremena osjećala kao Haley Walsh - samouvjerena, sofisticirana. Pogled joj je
pao na traperice koje je trebala odjenuti. Skoro se osjećala kao Haley Walsh. Bilo joj
je teško bez proteze na koju se naučila.
Augusta je gledala kroz prozor. “Tamo je kafić, blizu hotela, onaj o kojem je
tvoja majka znala govoriti. Hazel’s. Idemo tamo na ručak.”
“Sjećam se tog mjesta. Hoćeš li ponijeti moj ruksak? Moţda budem morala
promijeniti objektiv.” Oslonila se na štap, uhvatila ravnoteţu i krenula za bakom
prema vratima. Uspjele su dobiti sobu na prvom katu i to u blizini lobija. S obzirom
da je u gradu velik broj potraţnih timova, to nije bio lak zadatak za osoblje hotela.
Lagano je koračala prema recepciji.
Dok su stigle do pločnika ispred hotela bila je preumorna i morala je stati
kako bi došla do daha. Osvrnula se oko sebe i vidjela da ju netko promatra. Kad se
okrenula prema tom muškarcu, on se pravio da gleda izlog dućana. Lice joj se
zacrvenilo. Trebala se već naviknuti na čudne poglede, ali već je dugo vremena
imala protezu pa je zaboravila ljudske poglede upućene bogaljima.
Augusta je krenula prema kafiću. Svijetleći natpis iznad vratiju nije radio baš
najbolje. Slovo Z je bilo isključeno. Augusta je otvorila vrata i pridrţala ih za Haley.
Ulaz nije bio širok pa se Haley malo pomučila. Odmah su osjetile miris jetrica i luka.
Moţda ovaj kafić i nije bio najbolji izbor. Htjela je pojesti sočan odrezak s povrćem
na ţaru, moţda i salatu. Učinilo joj se da ovdje neće imati taj izbor. Sjetila se da je
ovdje dolazila na sladoled s roditeljima.
Osjetila je nemir u ţelucu pa je odlučila iskušati sreću. Ruke su je boljele od

70
manevriranja ovom improviziranom štakom, a nije joj se hodalo ulicama u potrazi
za prikladnijim restoranom. Ugledala je slobodan stol za dvoje, u najudaljenijem
kutu. Augusta je kimnula glavom i krenula prva kako bi oslobodila prolaz za Haley.
Haley je mrzila znatiţeljne poglede, htjela se vratiti u hotelsku sobu, ali stisnula je
zube i nastavila hodati prema stolu. Neka su joj lica bila poznata, ali nije se sjetila
nijednog imena.
Opet je ostala bez daha. Sjela je na stolicu i prije nego što je stigla konobarica
uzela jelovnik u ruke.
Iako je bila u pedesetim godinama, ţena je u kosi imala šarene vrpce kao
tinejdţerka. Crne su joj hlače imale mrlje od brašna, a ni bijela košulja nije bila
najčišća. Na bedţu je pisalo MARGE. Na licu se vidjelo da je već umorna od
današnjeg dana.
“Dobrodošle u Hazel’s,” rekla je. “Što ćete popiti?” Promatrala je i Haley i
Augustu, a onda širom otvorila usta. “Vas dvije ste sigurno u rodu s Maggie Walsh,”
rekla je. “Haley?”
Zar zaista toliko sliči majci? Augusta joj je to uvijek govorila, a konobarica je
druga osoba koja je to primijetila od njenog dolaska na Aljasku. “Maggie je bila
moja majka.” Haley se pokušavala sjetiti Marge. “Pokušavam se sjetiti imena
mamine najbolje prijateljice. Mislim da je radila u ovom kafiću.”
Marge se nasmijala. “To je Fannie Coghill. Ona je vlasnica. Iza je u uredu,
sreĎuje papirologiju. Odvest ću te do nje kad pojedete.”
Haley je ljubazno kimnula glavom. Nije bila sigurna ţeli li slušati hvalospjeve
o ţeni koja je se odrekla unatoč tolikoj sličnosti.

“Vonnie Bird po nalogu suda mora napraviti kućnu studiju. Sutra će otići. Moţda
imamo izgleda, Marley.” Janine je zvučala zadovoljno.
Sunce na Marleyinom prozoru je odjednom izgledalo svijetlije. “Prekrasno!
Kad počinje suĎenje?”
“Budi strpljiva. Prvo trebamo vidjeti što će Vonnie napisati u izvještaju. Ako
njeno mišljenje bude bilo u našu korist, onda ćemo pokušati ubrzati suĎenje.”
“Unajmila sam stan u New Yorku i upisala Brooke u privatnu školu. Moramo
biti ovdje sredinom kolovoza.”
Janine je uzdahnula. “Voljela bih da si se konzultirala sa . mnom prije nego
što si to učinila. Za ovakve slučajeve treba vremena. Mislim da nema nikakvih
izgleda da dobiješ skrbništvo do kolovoza, Marley.”
“Moram! Ti se moraš potruditi da se to dogodi, Janine.” Marley je bez
pozdrava prekinula telefonsku vezu. Obećala je Leigh i namjerava ispuniti to
obećanje. Ustala je i prošetala do hotelskog prozora. Njezini su pogledi sezali puno
dalje od jadnog Stalwarta. Brooke zasluţuje igrati se u Central Parku, kupovati
odjeću u luksuznim dućanima na Petoj aveniji.

71
 Platila je nevjerojatan iznos da bi upisala Brooke u tu školu. To je prvi korak
da bi njezina kćer bila prihvaćena u visokom društvu. Njezina kćer. Uhvatila je
samu sebe. Leighina kćer. Znala je razliku. Naravno da je znala.

72
Jedanaest

Tank je prelazio ulicu izbjegavajući blatne lokve. Kraj Chetovog je ureda osjetio
miris kiselog kupusa. Inače nije bio izbirljiv kad je u pitanju hrana, ali kiseli kupus
nije mogao podnijeti. Sudeći po prizoru krcatog restorančića iz kojeg je dopirao
miris, ostali nisu dijelili njegovo mišljenje. Chet mu je mahnuo kroz otvoreni prozor
svog ureda.
Tank je ušao u ured. Smiješak mu je nestao s lica kad je ugledao Bixbya
naslonjenog na zid, s rukama prekriţenim preko prsiju. Tank ga je nakratko
pogledao, a onda se zaustavio kod tastovog stola. “Što se dogaĎa?”
Chet je uzdahnuo i počešao se po tjemenu. “Imamo nekoliko pitanja za tebe,
Tank. Zašto mi nisi rekao da uzimaš tablete za spavanje?”
“Molim?” Tank je pogledao Bixbya čiji je osmijeh postajao trijumfalan.
“Nikad u ţivotu nisam uzimao lijekove. Mrzim lijekove.”
Bixby se uspravio. “Raspitivao sam se kod doktora. Napisao ti je recept za
Seconal tjedan dana prije nego što je Leigh nastradala. Koliko si joj tableta
podmetnuo u njezin omiljeni čaj?” Skupio je obrve i zlokobno ga gledao.
Tank je zakoračio unatrag. “To je nemoguće.” Pokušao se prisjetiti tih dana.
“Ne znam što bih mislio.” Chetovo se lice zacrvenilo pa se okrenuo. “Bio si mi
poput sina.”
Tank je znao da ga samo sekunde dijele od uhićenja za ubojstvo svoje
supruge. “Razmislite, obojica. Chet, razgovarao si s doktorom Wootenom kad smo
pronašli bočicu s tabletama. Nije ti rekao da mi je izdao recept za njih, jel’ da?”
Chet je podigao pogled i protresao glavom. “Moţda je zaboravio.”
“Poznaješ Joea, nije bio takav. Imao je sjećanje kao slon. Netko mi pokušava
smjestiti.” Suzio je pogled i usmjerio ga k Bixbyu. “Ti si pronašao ovaj, nazovi dokaz,
Bixby. Znam da pokušavaš dokazati moju krivnju na bilo koji način, ali ovo stvarno
nije dokaz.”
“Ovo je više nego što mi treba.” Bixby je uzeo dosje i bacio mu ga u lice.
“Moram te uhititi.”
Chet je poloţio ruku na Bixbyevo rame. “Čekaj malo, Bixby. Ima pravo za
Joea. Moramo ovo malo bolje istraţiti prije nego što donesemo konkretne
zaključke.”
Bixby se odmaknuo od Cheta. “Nećeš se izvući iz ovoga, Lassiter. Zatvorit ću

73
te zbog ubojstva. Nemoj napuštati grad.”
Tank je izašao iz ureda bez odgovora. Oblak sumnje koji se nadvio nad njim
bio je taman poput Aljašćanske zime. Morao je smisliti kako će dokazati svoju
nevinost. Konačno, zove ga odvjetnik. Javio se na mobitel. “Lassiter.”
Muški ga je glas pristojno pozdravio. “Dobar dan, gospodine Lassiter. Garth
Jagger na telefonu. Oprostite što mi je toliko trebalo da vam se javim. Nisam bio u
gradu. Tajnica mi je prenijela vašu poruku, kaţe da trebate savjetovanje vezano za
kućnu studiju socijalne sluţbe?”
Tank je sjeo na klupicu kraj jednog dućana. “Šogorica ţeli dobiti skrbništvo
nad mojom kćerkom. Ne moţe mi uzeti Brooke, zar ne?”
“Ovisi, ona mora dokazati da ste nepouzdan roditelj. Sudac je taj koji na kraju
odlučuje. Što se dogaĎa?”
“Moja je ţena umrla pred godinu dana. Njezina sestra blizanka ne ţeli da
Brooke bude ovdje odgajana. Ţeli dobiti skrbništvo i odvesti je u New York.”
Odvjetnik je zvučao oštro. “Je li dijete u opasnosti u mjestu u kojem ţivite? Vi
radite s medvjedima, zar ne? Čuo sam za vas. Je li Brooke u blizini medvjeda?”
Tank se šokirao iznenadnim naletom pitanja. “Ja sam biolog, to mi je posao.
Mislim, medvjedi. Ona nije u njihovoj blizini. Pred nekoliko sam se ljeta brinuo o
jednom mladuncu pa je bila u njegovoj blizini. Ali samo nekoliko puta. Kad je
narastao, pustili smo ga u divljinu. Sad ţivi u šumi i više nije upitan.”
“Dolazi li ikada vašoj kući?”
“Tu i tamo, ali odmah ga otjeram. Njoj uvijek kaţem da ostane u kući. Ona
zna da se ne smije pribliţavati medvjedima.”
“Moram vidjeti što navodi vaša šogorica pa ću vam se javiti s pogledom na
cijelu situaciju.” Tank se namrštio, ali nije smio protestirati. Koji izbor mu je ostao?
Marley ne smije uzeti njegovu kćer. Nije znao treba li odvjetniku reći za istragu koja
se vodi protiv njega zbog Leighine smrti. Odlučio je pričekati dok ne stignu novi
izvještaji. Vaţnije mu je zadrţati Brooke.
Spremio je mobitel u dţep. Pogledao je niz ulicu, a onda se ustao. Je li to
Marley? Chet je rekao da će se idućeg tjedna vratiti iz Seattlea. Krenuo je za njom.
Nije bilo zabune, to je sigurno ona. Nijedna ţena u Stalwartu ne nosi ovakvu odjeću.
Odjevena u uske traperice i još uţi top, privlačila je poglede svih muškaraca u gradu.
“Marley!” dozvao ju je. Zaustavila se ispred suvenirnice i okrenula. Prestala se
smiješiti i prekriţila ruke preko prsa. Ona i Leigh su potpuno identične, zapravo,
bile bi identične da Marley ima prirodnu boju kose. Izbjegavao ju je od kad je Leigh
stradala. Forsirano se nasmijao i pokušao zvučati prijateljski. “Moram razgovarati s
tobom.”
“Ne ţelim razgovarati s tobom.” Njezine su zelene oči izgledale smušeno, nije
znala kamo bi gledala.
“Ne ţelim te povrijediti, Tank, ali moram misliti na ono što bi Leigh htjela.
Moje sestre nema da bi se borila za svoju kćer pa ja to moram učiniti umjesto nje.”

74
 “Leigh ne bi htjela da razdvojiš Brooke i mene. Ja volim svoju kćer,” rekao je
jedva suspreţući svoju narav. Rekao je samome sebi da joj neće davati materijala za
tuţbu.
“Makni se iz šume i neće biti problema. Divljina je ubila moju sestru. Ne
mogu dozvoliti da se isto dogodi Brooke. Leigh mi to neće dozvoliti.”
Prestao se smijati. “Kako to misliš neće ti dozvoliti. Leigh je mrtva. Da mogu,
učinio bi sve da je vratim meĎu ţive. Ako ţeliš nekoga okriviti za njenu smrt, okrivi
svoju sestru. Trebala je znati da se noću ne ide plivati u jezeru.”
Prvo je problijedila, a onda se uznemirila. “Da si bio bolji muţ ne bi se ubila.
Nikada te nije bilo kući. Već sam čula za izvještaj s obdukcije. Uzela je tablete za
spavanje. Mrzila je ţivjeti tamo. Za sve si ti kriv, Tank. Moraš platiti.”
Malo se povukao nakon njenih riječi. “Znači ipak se radi o osveti, a ne o
onome što je najbolje za Brooke?” Poţelio je svjedoka ovog razgovora. Moţda bi mu
to koristilo.
“Naravno da se ne radi o osveti. Ali ti nisi uvijek donosio najbolje odluke za
svoju obitelj, a moja sestra je umrla kao rezultat tvojih odluka. Ne mogu dozvoliti da
se to dogodi i Brooke. Sutra će netko doći napraviti kućnu studiju. Vidjet će u
kakvim uvjetima malena ţivi. Vidjet će da si loš otac.”
Kućna studija. Cijela je ta stvar lakrdija. Nikad nije mogao zamisliti da će
morati na sudu dokazivati svoje očinske kvalitete. “Nikada nisam zanemario tvoju
sestru, Marley,” tiho je rekao. “Volio sam je. Volim Brooke. Dobar sam otac.”
“Ti voliš samo svoje medvjede. Leigh i Brooke su ti uvijek bile druge.” Marley
je otišla u smjeru zatvora, a njene su cipelice koračale kroz lokve.
Tank je krenuo za njom, ali znao je da od toga neće biti nikakve koristi.
Moţda ona ima psihičkih problema? Nikad joj se nije sviĎao, ali izgleda da ga sada
potpuno mrzi. Pritisak mu je rastao u glavi, htio se negdje sakriti kao divlja
ţivotinja. Nije htio priznati da moţda u svemu ima istine. Krenuo je prema malenoj
crkvici u koju je odlazio s obitelji. Svećenik Steve će mu pomoći savjetom i
molitvom.

Haley je pila svoj čaj i mrštila se. Pogledavala je na sat. Marge je rekla da će ih
odvesti do Fannie, ali čekaju već sat vremena. Bila je spremna za polazak. Osjećala
se kao da cijeli grad gleda u nju pa se htjela vratiti u sobu.
“Prestani se ţivcirati,” rekla je Augusta. “I mene ţivciraš.” Marge se pojavila
prije nego što je Haley uspjela odgovoriti. Skinula je prljavu pregaču, ali još uvijek je
čudno izgledala. Imala je dosta sijedih vlasi u kosi, a i oči su joj izgledale nekako
mutno. Kraj nje je stajala vlasnica kafića.
“Mala Haley je sasvim odrasla. Ja sam Fannie Coghill.” Pruţila je ruku nakon
što se predstavila. “Oprostite što ste morale čekati. Imamo navalu gostiju pa sam
morala malo pomoći u kuhinji.”

75
 “Sjećam vas se,” rekla je Haley. “Vi ste dolazila na kavu kod moje majke.”
Fannie se nasmijala i privukla stolicu. “To je bilo davno.”
Kafić se počeo prazniti, ali neki su muškarci i dalje odmjeravali Haley koja je
postajala sve nervoznija. “Zašto tako zure u mene?”
Marge je uhvatila Haley za ruku kad je shvatila da joj gošća ţeli otići. “Draga,
u ovom gradu nema mnogo zgodnih ţena kao što si ti. Morat ćeš se naviknuti. Tako
je diljem cijele drţave. Muškaraca u ovim krajevima ima pet puta više od ţena. U
našem je gradu omjer moţda i petnaest na prema jedan. A moram ponoviti da si
zgodna.” Haley je pokušavala ne gledati u zgodnog muškarca koji je sjedio za
šankom. “Neugodno mi je. Kao da uopće ne primjećuju da imam jednu nogu
manje.”
“Nije ti pogledao niţe od kukova.” Fannie se nasmijala, a onda stišala glas.
“Zaista nalikuješ svojoj majci. IznenaĎena sam sličnošću. Nisam znala da si u
gradu.”
“Došla sam raditi na projektu istraţivanja medvjeda. Pokušavam pohvatati i
neke detalje iz djetinjstva.”
Fannie je uzela ubrus i počela ga nervozno vrtiti po rukama. “Moje sjećanje
više nije najbolje.”
“Jesi li vidjela moju majku na dan poţara?”
Fannie je umirila ruke, a onda počela još brţe trgati ubrus. “Popile smo kavu
dan prije poţara. Nakon što je Bundle otišao.”
Augusta je uhvatila Fannie za ruke. “Činiš mi se nervoznom. Je li sve u redu?”
“Dobro sam, stvarno.” Privukla je ruke k sebi.
“Neki sam dan susrela Neda Bundlea,” rekla je Haley.
Fannie se opet uznemirila. “To je najveći gubitnik koji je ikada hodao
zemljom.” Iskrivila je usne. “Uvijek je pratio tvoju majku, komplimentirao joj,
gnjavio je. Bila je u strahu od njega. Nakon poţara, Ned je nastavio iskopavanje kao
da je to cijelo vrijeme bio njegov projekt. Preuzeo je zasluge tvog oca za otkrića koja
je imao.” Zacrvenilo joj se lice pa je ustala.
“Nije mi se učinio takav!” Haley je shvatila da je bila preglasna pa se odmah
utišala. “Bio je ljubazan, pravi gospodin. Vrlo je strastveno govorio o
istraţivanjima.”
“Izgleda da je i tebi zamazao oči. Pitaj Joy što misli o njemu. Ona ne misli da
je poţar bio nesretan slučaj. Budi oprezna oko njega, dušo. Udarit će kad najmanje
očekuješ. Tvoj je otac bio ucjenjivan. Mislim da je to bio Ned. Očigledno mu je to
dozlogrdilo.”
“Ţeliš reći da je taj čovjek podmetnuo poţar?” pitala je Augusta. “Ali zašto?
Samo da preuzme kontrolu nad istraţivanjem? To baš i nije motiv za dvostruko
ubojstvo. Kako znaš da je bilo neke ucjene?”
“Maggie mi je rekla, ali nije mi htjela reći detalje. Maggie nije vjerovala Nedu,
zato mislim da se radi o njemu. Sumnjala je da prodaje pronaĎene artefakte na

76
crnom trţištu.”
“Je li moja majka to rekla ocu?”
“Mislim da nije. Bojala se Neda.”
Haley se sjeća da se njezina majka nije nikog bojala. “Jeste li to prenijeli
Chetu Gillespieu?” tiho je pitala Haley.
“Jesam, ali nije bilo dokaza. Nije bilo dovoljno ostataka tijela da bi se
napravila obdukcija pa se samo zaključilo da je uzrok smrti poţar.”
Haley se namrštila kad je vidjela bakin izraz lica. Zašto Fannie nije prije
pokrenula istragu. “Jesu li dokazali da je poţar bio nesretan? Jesu li istraţivali
mogućnost podmetnutog poţara?”
“Ovo je Stalwart. Ovdje nema stručnog istraţitelja koji bi to ustanovio.
Trooper Gillespie je dobar čovjek, ali ima puno posla s budalaštinama koje čini
muški dio populacije ovog mjesta. Moţda moţe sada otvoriti istragu.”
“Na temelju čega? Ned Bundle neće meni ništa priznati.”
“Moţda bi i mogao,” rekla je Fannie i dalje čupajući ubrus. “Ne ţelim dozvoliti
da se izvuče iz ovoga. Ne ţeliš li saznati što se dogodilo tvojim roditeljima?”
“Jesi li hodala s njim?” pitala je Haley.
Fannie se još više zacrvenila i spustila glavu. “To nema veze s tim.”
Njezini su instinkti bili točni. “Shvaćam da ne voliš Neda, ali nemaš čvrste
dokaze za pokretanje ozbiljne istrage.”
“Nadala sam se da nećeš ignorirati moje mišljenje,” rekla je Fannie. “Čula
sam da voliš istraţivati? Nije li tako stradala i tvoja sestra?”
Haley nije namjeravala razgovarati o Chloe. Ne više. “Smrt mojih roditelja
mora istraţiti drţava, a ne ja. Ja nisam dovoljno stručna da mogu utvrditi što se
dogodilo.”
“Sada i ja imam nekoliko pitanja,” rekla je Augusta. “Fannie, tvoje su me
izjave uznemirile.”
“Ne miješaj se, Augusta! Ne ţelim da i ti nastradaš.”
Fannie se nasmijala. “Draga, ako si tako sigurna da pričam gluposti, zašto
misliš da bi ti baka mogla stradati?”
“Istina? Nije me briga. Moţda zvuči oštro, ali nije me briga. Moji su roditelji
davno umrli. Izašli su iz mog ţivota i nisu me nikada potraţili,” rekla je u jednom
dahu. Očekivala je da će Fannie smišljati isprike za njene roditelje, a nije ih htjela
slušati.
Starija je ţena kimnula glavom. “Nekoliko sam puta s tvojom majkom
razgovarala o tebi. Bila je čvrsta i odlučna. Nije imalo smisla kriviti
osmogodišnjakinju. Bila si premlada da bi razumjela.”
Haley nije gledala ni Augustu ni Fannie. “Oh, shvaćam da je ono što sam ja
učinila ubilo moju sestru. Shvaćam da sam ja kriva. Moji me roditelji nisu krivili
ništa više nego što sam ja krivila samu sebe. Da se mogu mijenjati s Chloe, odmah bi
to učinila.”

77
 “Nemoj to govoriti, Haley.” Augusta je poloţila ruku na nemirne prste svoje
unuke. “To je bila Boţja volja. Moramo to prihvatiti.”
Haley je rukama pokrila uši. “Ne ţelim više slušati o Boţjoj volji. Ako je tako
opak, kako ga moţeš voljeti?”
Augusta je povukla Haley za ruke. “Bog nam je obećao da će sve na kraju biti
dobro, Haley. Sve će biti dobro, ali neke stvari nam se ne sviĎaju odmah kad se
dogode. Ovaj svijet je zao, ali Gospodin je dobar.”
“Ne vidim dokaze toga,” rekla je Haley. Pogledala je na sat. “Idem natrag u
sobu.” Ustala je i stavila novac na stol. “Hvala na informacijama, Fannie. Ako nešto
čujem, javit ću ti.” Uzela je jaknu i napustila kafić.

78
Dvanaest

“Što radiš vani?” Tank je ulovio Oscara koji je trčkarao hotelskim hodnikom.
Njegovo bi lajanje moglo probuditi lovce koji su odmarali u svojim sobama. Maleni
je psić uţivao u njegovim rukama. Tank se uputio prema Haleyinoj sobi i pokucao
na vrata.
Nitko nije otvarao pa je opet pokucao. Vrata su se konačno otvorila. Sunce je
probijalo kroz prozore, a Haley je na štaci hodala okolo. “Znam da je pobjegao iz
sobe, ali nisam ga mogla uhvatiti,” rekla je.
“Jesi li ti dobro?” pitao je Tank.
Kimnula je glavom. “Samo sam iscrpljena. Zaboravila sam koliko je naporno
hodati sa štakom. Moram kupiti kremu za ruke. Potpuno su mi suhe.”
“Idem ja do trgovine. Ti odmori malo, brzo ću se vratiti.”
“Bolje da odem sama, malo sam izbirljiva kad je u pitanju kozmetika.”
“Jesi li uvijek ovako neovisna ili samo kad sam ja u pitanju?” Podignuo je
Oscara i stavio ga u njeno naručje. Jesu li to suze u njenim očima? “Uh, oprosti,
nisam mislio tako. Jesi li dobro?”
“Dobro sam.” Odmah je obrisala suze s lica. “Nije mi ništa.”
“Ne čini mi se tako,” primijetio je. “Kako god bilo, dobro je malo odmoriti.”
Njezin je ljutiti izraz lica pomalo nestajao, a na kraju se i nasmijala. “Ne ţelim
razgovarati o tome.” Ustala je sa stolice.
“Idem s tobom. Što ćemo učiniti s čudovištem?”
“Ostavi ga u sobi.”
Zastala je. “Stvarno?”
“Pa neće mu se ništa dogoditi.”
Osvrnula se oko sebe. “Nije mi jasno kako je izašao. Valjda nisam dobro
zatvorila vrata kad sam izašla na ručak.”
Slegnuo je ramenima. “Moţda je sobarica došla počistiti.”
“Zašto bi sobarica dolazila? Nismo ni spavale u krevetima.” Osvrnula se oko
sebe. “Ne čini mi se da je nešto premještano.”
Tank je otišao do vratiju i pregledao bravu. Vrata nisu bila najčvršća, ali brava
i lanac nisu dirani. Vide su bile čvrste i na svom mjestu. “Je li ti se baka vratila?”
Haley je protresla glavom. “Bila je sa mnom. Otišle smo na ručak. Augusta je
još uvijek u kafiću, razgovara sa starom prijateljicom moje majke.”

79
 Okrenula je glavu kako ne bi gledala njegov znatiţeljni pogled. Bingo. Sada je
znao da ju je uznemirilo nešto što se dogodilo za ručkom. Svaki put kad netko
spomene njene roditelje, ona se zatvori u sebe. On je volio obitelj Walsh, ali se sada
počeo pitati je li ih ikada zapravo poznavao.
Haley je podigla svoj ruksak. “Idemo.”
“Ja ću to uzeti.” Uzeo je njezin ruksak, prebacio ga preko jednog ramena i
otvorio joj vrata.

Haley je mislila da će joj srce eksplodirati dok je došla do trgovine. Očigledno nije
bila u formi pa je sama sebi obećala da će početi trenirati čim se vrati u Phoenix.
Vidjet će moţe li naručiti protezu za trčanje.
“Jedva čekam trenutak kad ću baciti ovu štaku.”
Nasmijao se. “Nikad ne znaš kad bi ti mogla posluţiti. Moţda ti ona posluţi za
borbu protiv kriminalaca, moţda postaneš neki ţenski Rambo. Ovakva ti štaka moţe
biti zgodna za to.”
Opet se počela nervozno smijuljiti. Zašto ju on tako privlači i čini nervoznom?
Obično se znala nositi s muškom privlačnošću. Cijelo se vrijeme uvjeravala da ona
njega ne zanima na taj način. Različiti su kao Oscar i Miki. Na polici je pronašla
iznenaĎujuće mnogo poznatih proizvoda. Konačno je izabrala ţeljenu kremu i
losion. Platila je artikle, a Tank ih je spremio u njezin ruksak.
Pratio ju je prema izlazu. “Što sada?”
“Ne moraš me pratiti okolo cijelo poslijepodne.”
“Nemam pametnijeg posla,” oprezno je rekao. “Prije sam nazvao Libby i
Brooke. Zanimalo me ţele li doći do grada. Libby je rekla da mora oprati robu pa će
doći oko tri sata. Do tada sam tvoj.”
Njezin. Od te je pomisli zadrhtala. Njegove su je snaţne ruke uhvatile prije
nego što je pala u blatnu lokvu. “Hvala,” promrmljala je. Jedva je suspregnula novi
nervozni osmijeh.
“Nema problema.” Izgledao je kao da ju ne ţeli pustiti iz svog stiska.
Ni ona se nije ţurila kako bi se udaljila. Njegovi su dlanovi prekrivali njezinu
cijelu nadlakticu, a toplinu njegovih ruku je osjetila kroz dţemper. Osjetila je njegov
muški miris, zadrhtalo joj je cijelo tijelo, u ţelucu je osjećala nervozu. Brzo je
okrenula glavu kako je Tank ne bi slučajno pitao o čemu razmišlja. “Znaš li gdje Joy
ţivi?”
“Naravno.” Znatiţeljno ju je pogledao. “Ţeliš li je posjetiti?”
“Misliš li da se prvo trebam najaviti?”
“Ne, mislim da ne trebaš. Ali već si dovoljno uznemirena, nisam siguran da ti
to sada treba.”
“Misliš da bi se nas dvije mogle sukobiti? Pa ni ne poznajemo se.”
“Ne poznaješ Joy, ali kad god je spomeneš osjeti se nervoza u tvom glasu. Što

80
imaš protiv nje?”
“Ništa.” Haley je okrenula glavu.
“Dobro onda, jer ona je sjajno dijete. Zrela je za svoje godine i vrlo slatka.”
Bilo joj je dosta slušanja hvalospjeva o Joy. Uprla je prstom u njegova prsa.
“Dobro, zaista ţeliš znati? Kako bi se ti ponašao da su te se roditelji odrekli zbog
nečeg što si učinio kad si imao osam godina, a od onda su te dvaput posjetili? Sad
saznam da su imali drugu kćer za koju mi nikada nisu rekli, a voljeli su je kao što su
mene trebali voljeti. Ne misliš li da to nije u redu?”
Odmaknuo se korak unatrag s obzirom da je nastavila upirati prstom o njega.
Da nije toliko ljuta moţda bi se smijao njenom smiješnom izrazu lica kad nešto
pokušava objasniti.
“Dobro,” rekao je. Uhvatio ju je za ruku kad se pokušala odmaknuti. “Imaš
narav kao bizon. Smiri se.”
“Potpuno sam mirna,” rekla je kroz stisnute zube. “Odnosno bila bi mirna da
mi pustiš ruku.”
Pustio ju je i podigao ruke. “Ako me opet ţeliš udariti, moţeš. Moţda se budeš
osjećala bolje.”
Njezina se ljutnja otopila kao proljetni snijeg. Nije on kriv. Nije ni Joy kriva.
Bila je loša kao njeni roditelji. Uhvatila se rukama za glavu. “Oprosti što sam se
iskalila na tebi.” Oslonila se na štaku i prislonila fotoaparat na lice. Napravila je
nekoliko fotografija i odmah se osjećala bolje.
Spustio joj je fotoaparat s lica i ostavio ga da joj visi oko vrata. “Nemoj se
skrivati iza fotoaparata. Ako se ţeliš suočiti s ovim, Haley, trebat će ti sva snaga koju
imaš. Idemo posjetiti tvoju sestru. Moţda si već sada spremna.”
“Ona mi je polusestra,” automatski je odgovorila. Pribliţila se Tanku.
“To je jednako dobro kao i da ti je prava sestra. Ona je slatka cura. Siguran
sam da će ti se svidjeti.”
Haley nije odgovorila. Nije htjela da joj se Joy svidi. Tako bi njene pogreške
mogle izgledati još veće. U tišini su hodali ulicama Stalwarta. Proljetno je nebo bilo
prekrasno. Miris divljeg cvijeća širio se gradom. Nikako se nije uklapala u ovaj
ambijent. Mora glumiti da se osjeća ugodno.
Tank se zaustavio ispred jedne kućice. “Ovdje smo.”
Na ulaznim su vratima bili tragovi psećih šapa, a zastori na prozorima su
pomalo izblijedili. Dvorište je izgledalo kao da mjesecima nije pometeno. Haley je
osjetila lagano ţaljenje. Zar njezina polusestra ţivi u ovakvoj rupčagi? Zašto? Kakvoj
ona to obitelji pripada?
Tank je snaţno pokucao na vrata. Haley je iznutra čula glasove s televizijske
sapunice. Nakon dječjeg vriska netko je povikao, “Začepi!” Vrata je otvorila ţena
odjevena u traperice, crna joj je traka drţala u crveno obojenu kosu.
Suzdrţavajući se od smijeha, Haley je iskoračila ispred Tanka. “Dobar dan,
došli smo vidjeti Joy.”

81
 “Tko ste vi, kakve gluposti prodajete?” Bacila je cigaretu iz ustiju na betonsko
predvorje i nagazila ju lakiranim cipelama. Kraj ulaznih je vratiju već bila poveća
količina opušaka.
“Ja sam Haley Walsh.”
Ţena je zatreptala. “Walsh. Jeste li u rodu?” Nasmijala se. “Tako nam je drago
što je s nama. Njezina bi majka bila zadovoljna. Naš je sin oboţava.”
Dječji plač koji je dopirao iz kuće činio je Haley nemirnom. “Je li Joy u
blizini?”
“Naravno.” Ţena se opet srdačno nasmijala i okrenula. “Joy!”
Plač se i dalje glasno čuo, a onda se pojavila mlada djevojka s jednogodišnjim
dječakom u rukama. Kosa joj je bila raščupana, majica uprljana. Izgledala je
umorno. Haley je uzdahnula, nije mogla ne vidjeti sličnost. Da je Chloe ţiva,
izgledala bi kao ova djevojka.
Joy je pogledavala Haley i Tanka, a onda se nasmijala. “Hej, Tank. Kako su
Brooke i Libby?”
“Dobro su, Joy. Ţelim te upoznati s nekim.”
Joy je znatiţeljno pogledala Haley, koja je u meĎuvremenu problijedila. Ova
je djevojka uţivala ljubav koju je trebala imati Haley, ali Haley je nije mogla mrziti
kao što je htjela. Osjećala je ţaljenje, znatiţelju, ali i privlačnost prema djevojci koja
ju je iznenadila. Moţda je to zbog njene nevjerojatne sličnosti s Chloe.
Haley je navlaţila usne. “Ja sam Haley. Haley Walsh.”
Joy ju je odmjerila od glave do pete. “Ti si Haley? Mislila sam-” glas joj je
puknuo.
“Što si mislila?”
“Ništa.” Usne su joj zadrhtale.
“Jesi li moţda za sladoled? Idemo prošetati? Tako ćete se vas dvije bolje
upoznati,” predloţio je Tank.
“Ona ima posla,” dobacila je ţena koja je stajala na vratima.
Joy se okrenula prema njoj s molbom u očima. “Molim te, Alice.”
Alice je pogledala na sat. “Pola sata. Vrati se prije nego što Craig doĎe s
posla.”
“Dobro.” Joy joj je predala dijete i izašla.
Haley je htjela znati što su njeni roditelji ispričali Joy o njoj i onome što se
meĎu njima dogodilo. Ali, ţeli li zaista to znati?

Mala slasticama, ureĎena u bijelo-crvenom tonu, podsjećala je Haley na brojna

mjesta u Phoenixu. Čisti je bijelo-crni šank predstavljao savršenu suprotnost od
ostatka objekta. Spasilački su timovi okupirali mjesto. Haley je uspjela zauzeti jedini
slobodan stol i pokušala smisliti kako započeti razgovor s Joy. Tank nije imao takvih
problema. Djevojka je pričala s njim o školi, prijateljicama, ljubimcima. Kućni

82
ljubimci. To bi im mogla biti zajednička tema.
“Ja imam jazavčara, zove se Oscar,” rekla je Haley. Istodobno je izvukla
fotoaparat i napravila nekoliko fotografija slastičarne i Joy.
“Oh, moraš ga prijaviti za današnju utrku jazavčara!” U Joyinim se očima
vidjela iskra. “To je baš zabavno gledati.”
“Nisam baš sigurna,” rekla je Haley. “Ja ne znam ništa o takvim utrkama.”
“Ja ću ti pomoći,” rekla je Joy. “Moţemo li otići vidjeti Oscara kad pojedemo
sladoled?”
Haley je pogledala Tanka. Gledao ju je pogledom kojim joj je dao do znanja
da će se teško izvući iz ove situacije. Podigla je glavu prema njemu. “Naravno, ako
imamo vremena.”
Nestala je radost iz očiju njene polusestre. “Naravno, tako je, ako imamo
vremena.”
“Kako ti je kod Worleya?” oprezno je pitao Tank.
“Dobro je. Nije kao što je bilo kod Maggie i tate, ali dobro je.” Njezine su oči
bile vlaţne. Pogledala je Haley. “Jesi li došla saznati tko ih je ubio?”
Haley je sjela i izdahnula. “Čula sam da ti ne misliš da je to bila nesreća.”
Joy je protresla glavom. “Moramo li razgovarati o tome? Prvo bih te htjela
upoznati. Inače bi mogla pomisliti da sam luda.” Nagnula je glavu. “Izgledaš kao
Maggie. Imate istu boju kose.”
“To mi je još netko rekao,” odgovorila je Haley. Ovakvim će komentarima dati
Joy do znanja da nije dobro poznavala majku. “A ti izgledaš kao ...” Spustila je
pogled.
“Kao Chloe?” Joy je kimnula glavom. “To svi govore. Obje sličimo ocu.”
“Kako si došla ţivjeti s mojim, eh, našim roditeljima?” pitala je Haley. Kasnije
će je pitati o poţaru.
Joy je gledala Haley u oči. “Moja je majka arheolog i radila je s tvojim
roditeljima. Tvoja je majka bila bolesna pa je otac sve više primjećivao moju majku.
Nisam znala tko mi je otac dok mi majka nije umrla jednog dana dok sam bila u
školi. Prvo sam poludjela jer sam mislila da ću ţivjeti s tetom i ujakom Worley.
Odvjetnik mi je dao pismo koje mi je majka napisala i u kojem mi je sve objasnila.
Rekla mi je da moram otići ocu ako se njoj nešto dogodi. Bilo mi je čudno otići na
njegova vrata. Bilo me je strah, ali tata me je odmah primio. A Maggie je odmah bila
srdačna prema meni,” govorila je Joy, ali Haley je nije mogla gledati. “Sada znam da
me je tako primila zato što sam sličila na Chloe. Dugo vremena nisam znala da
imaju još jednu kćer. Bilo mi je čudno što nisu nikada govorili o tebi.”
Haley je bila na rubu suza, nije mogla progovoriti zbog čvora u grlu. Ovo joj i
nisu neke novosti, zašto je onda na rubu ţivčanog sloma? Nekoliko je puta duboko
udahnula kako bi se smirila.
“Što si učinila?” pitala je Joy. “Uvijek su se ponašali kao da je to nešto toliko
sramno da se ne smije o tome govoriti. Nemoguće da je tako strašno.”

83
 Haley je pogledala Joy i osjetila znatiţelju u njenom pogledu. “Chloe je bila
savršeno dijete. Mislim da nije nikada plakala. Ja sam stalno upadala u nekakve
probleme. Bilo je prirodno da nju više vole.”
“Roditelji bi trebali jednako voljeti svoju djecu,” dobacio je Tank.
“Moţda si u pravu, ali bilo je teško sakriti simpatije prema Chloe. Ona je
unijela radost u naše ţivote.”
“Dobro, hoćeš li nam reći što si učinila?” Joy je ponovila pitanje. “Nešto što si
učinila kao dijete ne moţe ostaviti takve posljedice.” Počela je jesti sladoled koji im
je posluţila konobarica.
Bilo bi lako postupiti kao što Joy govori, ne preuzeti krivnju na sebe, ali Haley
mora biti iskrena. Protresla je glavom. “Ponekad mogu biti osvetoljubiva.”
“Sva su djeca takva.”
“Ne baš u tolikoj mjeri.” Haley se najednom osjetila umornom od skrivanja
istine. Kad im kaţe istinu, ostavit će je na miru i moći će se posvetiti fotografiji.
Počešala se po čelu. “Ubila sam sestru kad sam imala osam godina.”
Joy je odloţila ţlicu s kojom je jela. “Sigurna sam da je bila nesreća.”
Haley je protresla glavom. “Chloe je razbila moju omiljenu lutku pa sam je
udarila. Bila sam u nevolji kad je počela plakati i odlučila sam prikazati cijelu
situaciju kao da je sama upala u nevolju. Ona nikad nije ništa loše učinila pa bi time
dokazala da Chloe nije savršena. Iako sam je voljela, dosadila mi je njezina
savršenost.”
“To mogu shvatiti,” rekao je Tank.
Njegov ju je glas poţurio da nastavi s pričom. Sada će mu dokazati da u njoj
nema ništa čemu se treba diviti. “Na arheološkom nalazištu u Wrangell planinama
bio je stari rudnik u koji nikada nismo smjele ulaziti. Nije bio siguran. Kampirali
smo tamo pa sam nagovorila Chloe da ide sa mnom istraţivati. Namjeravala sam
reći majci da je to bila njezina ideja.” Nasmijala se. “Glupo, zaista glupo. Moji su
roditelji znali kakve smo nas dvije i odmah bi znali da je to moja ideja, a ne njezina.
Ali, imala sam osam godina i tada mi se to činilo potpuno logičnim.”
Duboko je udahnula. “Otišle smo do rudnika. Imala sam svjetiljku pa smo se
spustile uskim tunelom koji je izgledao zanimljivo. Taman smo kretale natrag kad se
odlomilo kamenje.” Čak i sada osjeti zagušljivi miris, čuje vrisak njene sestre. “Bile
smo u klopci, mogle smo se samo nadati da će nas roditelji pronaći na vrijeme.
Stijene su pale i na mene i na nju. Tako sam izgubila nogu.”
Počešala se po koljenu ispod kojeg nije bilo ničega. “Ali Chloe je umrla. Ne
odmah. Izgubila sam svjetiljku pa smo satima razgovarale u mraku. Njezin je glas
postajao sve slabiji. Na kraju, nije mi odgovarala iako sam je preklinjala da mi se
javi.” Nije više mogla govoriti. Obuzeo ju je novi val tuge. “Toliko sam je voljela,”
zagrcnula se. “Nikada je nisam htjela ozlijediti.”
“Bila si samo dijete,” rekao je Tank i zagrlio je. “Ne moţeš sebe kriviti.”
Haley nije mogla pogledati ni njega ni Joy, ali pribrala se kako bi nastavila

84
priču. “Moji su roditelji bili uţasnuti. Isprva su pokušali shvatiti što se dogodilo -
pokušali su me voljeti. Ali kad su shvatili da sam htjela kazniti Chloe potpuno su se
promijenili. Mjesec dana kasnije su me poslali baki.”
“Jesu li te posjećivali?” Joy je uţasnuto šaptala. “Ne mogu vjerovati. Prema
meni su uvijek bili ljubazni.”
“Vidjela sam ih nekoliko puta,” priznala je Haley. “Jedne su godine došli kući
za Boţić, a jednom su me došli vidjeti na roĎendan. Potrčala sam majci u zagrljaj, ali
ona me samo odgurnula.” Vidjela je šokiranost na licima svojih sugovornika. “U
redu je,” uvjeravala ih je. “Naviknula sam se na to. A baka je popunila prazninu.
Ona me voljela unatoč svim mojim manama.”
Joy je plakala. “Mrzim ih,” promrmljala je. “Kako su mogli biti takvi?”
“Imali su pravo,” rekla je Haley. “Zasluţujem njihovu mrţnju. U ranom sam
djetinjstvu saznala za što sam sposobna. Nikada to nisam zaboravila i od tada se
trudim postati bolja osoba.”
Tank je protresao glavom. “Bila si njihova kćer. Roditelji bi trebali bezuvjetno
voljeti svoju djecu.”
“Ne krivim ih. Morala sam platiti za svoje pogreške. To je pravda.”
Tank ju je uhvatio za ruku. “Vrijeme je da to staviš iza sebe i kreneš dalje. Bila
si dijete, Haley. Djeca su djeca. Nisi je namjerno ozlijedila.”
“Sad zvučiš kao Augusta.” Haley je gledala u otopljeni sladoled.
“Bog te voli,” rekla je Joy. “Mislim da toga nisi svjesna, ali to je istina.”
“Ako je to ljubav onda mi ne treba,” rekla je Haley. “Dozvolio je da moja
sestra umre iako sam ga preklinjala da je spasi. Nije me slušao.”
“Bog nije nikada rekao da će nas poštedjeti patnje,” rekao je Tank. “Čudim se
što kriviš Boga, a ne svoje roditelje. On je sudac koji kasnije ispravlja nepravde
stvorene na ovome svijetu. Bio je s tobom u tom rudniku, a i sada je. Sve će biti
dobro ako mu dozvoliš da ti pomogne.
“Ne ţelim da sve dobro završi - to bi značilo da nisam ništa naučila. Ustvari,
sve je vrlo jednostavno. Bog je mogao pomoći Chloe, ali nije.”
Haley je ustala i bacila svoj otopljeni sladoled u kantu za smeće koja je stajala
kraj šanka. “Idem vidjeti kako je Augusta. Hvala vam što ste me saslušali.” Zgrabila
je štaku.
“Mogu li upoznati tvoju baku?” pitala je Joy.
“Kasno je,” istaknula je Haley. “Moţe drugi put? Ako ti dozvole izlazak, nazovi
me pa ću doći po tebe.”
Joy je ustala i krenula je zagrliti. Haley joj je dozvolila da ju zgrabi, ali
osjećala se kao prolaznik u tom zagrljaju.

Tank nije znao kako prekinuti neugodnu tišinu. Haley je hodala ravno naprijed i
nije okretala glavu. Znao je da će otkrivanje istine o prošlosti na nju snaţno

85
djelovati. Jadno dijete. Godinama se izjedala zbog glupe dječje pogreške, a izgledala
je kao da to ţeli činiti do kraja ţivota.
Pročistio je grlo. “Trebalo je hrabrosti za reći istinu.” Podigla je pogled prema
njemu, a onda brzo okrenula glavu. No, uspio je vidjeti suze u njenim očima. Nije
mu odgovorila pa je odlučio opet pokušati probiti zid šutnje. “Razgovor uvijek
pomaţe. Ako sve drţiš u sebi osjećat ćeš se još gore.”
Nije se okretala. “Nisam primijetila da ti baš tako otvoreno govoriš o sebi.
Nikada nisi spomenuo smrt svoje ţene.”
Namrštio se. Znala je kako okrenuti stvari u svoju korist. “Oprosti. Imaš
pravo. Nije lako govoriti o stvarima za koje se smatraš odgovornim.”
Tek je tada zastala i okrenula se prema njemu. “Mislila sam da se utopila.
Kako ti moţeš biti odgovoran za to?”
Njezin ga je pogled prostrijelio. Stisnuo je zube i okrenuo glavu. “Trebao sam
shvatiti da joj trebam posvetiti više vremena. Nije više bila ista nakon što je rodila
Brooke. Kad nisam radio, onda sam se igrao s Brooke. Mislim da se Leigh osjećala
zapostavljenom. Prije nego što je umrla, rekla mi je da treba malo prostora za sebe,
htjela je o tome razgovarati sa svojim ocem. Bila je nesretna, a ja to nisam pokušao
riješiti.”
Skinuo je šešir i počešao se po glavi. “Te sam noći kasno došao kući, a nje nije
bilo. Brooke je mirno spavala. Otišao sam potraţiti Leigh. Nisam uspio pa sam
zatraţio pomoć putem radio veze. Tek sam je rano ujutro pronašao kako pluta
jezerom.”
“Ţao mi je.” Haley je poloţila ruku na njegovo rame. “Znam da je teško
razmišljati o tome. Ali još uvijek imaš Brooke.”
Pokrio je njenu ruku svojom. Ovakva bliskost je umanjivala njegovu bol.
“Upravo je stigao izvještaj obdukcije. Leigh je u krvi imala visok postotak sredstva
za spavanje Seconal. Ed Bixby misli da je počinila samoubojstvo.” Bixby misli da ju
je Tank ubio, ali nije to htio izgovoriti pred Haley.
Njegovi su prsti stisnuli njezine, onda je povukla ruku. “Hoće li to štetiti na
suĎenju za skrbništvo?”
Nije razmatrao tu mogućnost. Odjednom je osjetio bol u sljepoočnicama.
“Moram to javiti odvjetniku. Brooke je moj ţivot. Ne smijem je izgubiti.” Pogledao je
na sat. “Libby je već trebala stići.”
Došli su do Chugach ulice. Kraj njih je prošlo nekoliko krntija od kamiona, a
Tank je stao uz rub ceste kako blato ne bi prskalo po Haley. Njezina se kosa sjajila
pod suncem, a on se odupirao ţelji da ju poljubi.
Podigla je pogled prema njemu. Pitao se osjeća li i ona isti poriv. Nije imalo
smisla kad ih toliko stvari razdvaja. On ne bi nikada ţivio u velikom gradu, a ona ne
bi nikada ţivjela ovdje. Nije bilo načina na koji bi prevladali svoje razlike. Privlačio
ga je njezin duh i hrabrost, ali morao se oduprijeti.

86
Trinaest

Netko je kuhao u hotelu jer miris kobasica i kupusa ispunio je hodnik. Haley je
htjela otvoriti prozore na kraju hodnika, ali onda je shvatila o čemu se radi. Nije
nervozna zbog kupusa, nego zbog vlastitog samosaţaljenja. Kad je ispričala cijelu
priču Tanku i Joy, vratila se u prošlost i ponovno je proţivljava.
Bila je zahvalna što je hodnik prazan. Haley se ne bi mogla nasmijati i
pozdraviti drugu osobu. Htjela je samo doći u sobu i skvrčiti se na krevetu. Povući
plahtu preko glave i zaboraviti i tko je i što je. Topli se Phoenix činio toliko
udaljenim, iako ni u Stalwartu nije bilo sve tako tamno. Nije pripadala ovom
okruţenju u kojem se osjeti miris kupusa i u kojem su gotovo sve zavjese blijede.
Htjela se prošetati toplim suncem Arizone i pokupiti konce ţivota kojeg je tamo
ostavila.
Ali sada je zaglavila ovdje. Mora pronaći izlaz. Pokušavala je otključati vrata,
ali ključ joj je ispao na izlizani zlatni tepih. Odrţavajući ravnoteţu na štaci, pokušala
ga je podignuti. Prije nego što je pokušala opet otključati, vrata su se otvorila.
Augusta je stajala i gledala ju. “Dugo te nije bilo, dušo. Počela sam se brinuti.
Gdje si bila?”
“Išla sam upoznati Joy.”
“Kako je prošlo?”
“Dobro.” Haley je prošla kraj bake i došla do kreveta.
“Kako izgleda?”
Haley je pokušala ignorirati mekoću u bakinom glasu. Osjećala je ljubomoru
u prsima. Gledala je krevet na koji je htjela legnuti i pitala se koliko je ljudi prije nje
već spavalo na njemu. Odlučila je sjesti na stolicu. No, barem su plahte čiste i bijele.
Skinula je čizme i vratila se na krevet.
“Ne misliš valjda spavati dok sam tako nestrpljiva. Ţelim čuti sve što se
dogodilo!” Augusta je sjela na krevet kraj nje.
Dok su je promatrale tamno plave bakine oči, Haley je shvatila da neće moći
pobjeći u san. “Savršena je, u redu? Izgleda potpuno nevino i vrijedna je ljubavi
mojih roditelja.”
Smirila se kad je primijetila da joj se baka rastuţila. “Ţeli te upoznati.
Augusta, ona izgleda identično kao Chloe.”
Augusta se nagnula naprijed, a Haley je osjetila poznati miris pepermint

87
bombona koje je njena baka stalno konzumirala. Rukama je primila lice svoje
unuke. “Haley, ti ćeš zauvijek biti moja posebna ljubav. Nitko neće zauzeti tvoje
mjesto u mom srcu, ne trebaš se brinuti. Ali ima mjesto za još jednu osobu u našoj
obitelji. Nemoj da te strah udalji od onoga što trebaš učiniti.”
Obrazi su joj gorjeli. Haley je uznemireno treptala. “Ţelim ići kući, Augusta.”
Augusta se uspravila, a Haley je prepoznala odlučnost u njoj. “Ne, Haley.
Bijeg neće ništa riješiti. Ţelim da se suočiš s ovim, moţda ćeš konačno oprostiti
sama sebi to što se dogodilo.”
Haley se oslobodila bakinog stiska. “Mislila sam da ću to moći učiniti ovdje,
Augusta. Mislila sam se prisjetiti sestrinog kratkog ţivota, suočiti se s vlastitim
strahovima baš kao što mi je psiholog rekao, ali sve je ispalo naopako. Još uvijek
osjećam krivnju. I sram. Svi me trebaju kriviti, zasluţila sam. Zbog mene je sestra
mrtva. Ja sam je htjela kazniti! Kako ću si oprostiti?”
“Znaš li zašto si ne moţeš oprostiti, Haley?” pitala je Augusta tihim glasom.
“Jer misliš da ako to učiniš da će to značiti da je u redu to što se dogodilo. Misliš da
ćeš tako po drugi put iznevjeriti Chloe. Ali slušaj - ako si oprostiš, to ne znači da si
zaboravila što se dogodilo. Kad shvatiš da si samo čovjek sa svim svojim manama,
onda ćeš uspjeti. Moramo učiti iz svojih grijeha i pogrešaka. Ne smijemo zbog toga
prestati ţivjeti.”
Nakon kraće pauze, njezina je baka nastavila. “Bog te volio kad te formirao u
trbuhu tvoje majke, iako je znao što će se dogoditi u tvom ţivotu. Ako te moţe
voljeti, kao i mene, unatoč našim manama, zašto ne moţemo voljeti sami sebe?
Zašto ti ne voliš samu sebe?”
“Uvijek se vratimo na Boga. Ako me toliko voli, zašto mi ovo radi? Zašto je
dozvolio da me se roditelji odreknu? Zašto je dozvolio da mi sestra umre?”
“S ove strane raja nemamo odgovore na ta pitanja, Haley.” Baka joj je tiho
govorila, toliko tiho da se Haley morala napeti kako bi ju čula. “U Bibliji piše da
često ne moţemo spoznati svrhu našeg postojanja na zemlji, ali moramo znati da
sve što radimo sluţi većem dobru i Bog će to znati nagraditi. Moţemo mu samo
vjerovati.”
“Prestala sam vjerovati u Boga kad je ubio moju sestru,” rekla je Haley.
Augusta se zgrozila. “Uh, uh. Haley, duboko u sebi znaš da nije tako. Ljuta si
na Boga, na sebe, na cijeli svijet. Znam da se ponekad osjećaš bespomoćno. Ali Bog
će ti pomoći, samo mu trebaš dozvoliti.”
Haley nije htjela biti ljubomorna na svoju novootkrivenu sestru, a nije voljela
ni uznemiravati baku. Augusta joj je toliko pomogla u ţivotu da zaista ne zasluţuje
takav odnos. “Ţeliš li sada upoznati Joy? Moţemo otići do njezine kuće.” Protrljala
je oči. “Ţelim ti pokazati gdje sada ţivi. Mislim da joj moramo nekako pomoći.”
“Ne sada. Umorna si. Odspavaj malo, otići ćemo kasnije u šetnju. Vidjela sam
lijepi park kraj kafića. Malo svjeţeg zraka će ti goditi.”
Haley je kimnula glavom i skvrčila se na krevetu. Kad bi se barem mogla

88
nekako riješiti osjećaja krivnje.

Radio nije mogao uloviti vezu pa se Chet bijesno derao. Tanka su uši zaboljele.
“Opet ne funkcionira? Htio sam provjeriti jesu li Libby i Brooke krenule prema
gradu.”
“Smeće,” promrmljao je Chet. Uzdahnuo je i ponovno pokušao. Ništa. “Dobio
sam izvještaj obdukcije doktora Wootena.”
Tank je promatrao crveno lice svog tasta. “I?”
“Ubijen je. Medvjed ga se dočepao nakon smrti.”
Tank je kratko uzdahnuo. Ubijen. Iako je nasilje bilo uvijek prisutno na
Aljasci, ovo nije očekivao. I on se nalazio u toj šumi. Tko bi ubio doktora, odnosno
zašto bi netko ubio gradskog doktora. Prvo je nastradala obitelj Walsh, onda Leigh,
a sada i dr. Wooten. Iako ti incidenti nisu povezani, mogao bi se početi osvrtati
preko ramena.
“Mogu li ja probati pokrenuti radio?” pitao je Tank.
“Slobodno.”
Chet se pomaknuo, a Tank je stao na njegovo mjesto. Nitko nije odgovarao.
“Libby i Brooke su sigurno krenule prema gradu.” Pogledao je na sat koji je stajao
na Chetovom stolu. “Imaš li kakvu ideju što se moglo dogoditi Joeu? Koji je kalibar
oruţja korišten, gdje je pogoĎen?”
“Znam, ali to mi ne govori mnogo. PogoĎen je sačmaricom u sljepoočnicu.”
“Uh, biti će gotovo nemoguće otkriti iz čijeg je oruţja pogoĎen.”
“Vjerojatno je zato počinitelj i koristio sačmaricu. Teško joj je ući u trag.”
Protrljao je čelo. “Ne ţelim reći Sue za to. Bilo je dovoljno teško reći joj da je umro.”
“Gdje ćeš započeti istragu?”
“Na uobičajenim mjestima. Razgovarat ću s njegovim poznanicima, saznati
tko ga je posljednji vidio. Počet ću sa Sue.”
“Ona nije lovac.”
“Ne, ali moţe mi reći detalje, primjerice što je radio kad ga je zadnji put
vidjela.”
Tank je opet pogledao na sat. Ima dovoljno vremena prije nego što stignu
Libby i Brooke. “Ţeliš li društvo?”
“Bolje da to sam riješim. Ali, hvala ti na ponudi.” Kimnuo je glavom prema
prozoru. “Park je danas krcat. Prošetaj i ti malo, pusti mene da se brinem o
ubojstvu.”
“Ne misliš li da je malo čudno što u posljednje vrijeme imamo toliko smrti?”
pitao je Tank.
Sumnja se nadvila nad Chetovim očima. “Nemoj mi ni govoriti. Kad smo
pronašli Leigh mislio sam da ću umrijeti. Ubijao sam se alkoholom, a Joe Wooten
me spasio. Izvukao me iz bara, odveo kući i bacio pod hladan tuš. Svake je večeri

89
dolazio k meni kako bi se uvjerio da ne pijem. Igrali bi karte, pili kavu i razgovarali.
Pomogao mi je da opet stanem na noge. Ne znam kako ću nastaviti bez njega.”
Chet nije mnogo govorio o svojoj kćeri, a Tank nije nikada primijetio da je
trooper bio u takvoj krizi. “Oprosti, Chet,” tiho je rekao Tank.
Chet je mahnuo rukom. “Saznat ću tko je ovo učinio,” rekao je kratko. Radio
se oglasio. Chet je podigao prst prema Tanku. “Pričekaj trenutak.”
Tank je promatrao fotografije na zidu dok je Chet komunicirao preko radio
veze. Spaljena je koliba privukla njegovu pozornost. Koliba obitelji Walsh. Smrt je
dio ţivota u ovim krajevima, ali nije se mogao sjetiti toliko ruţnih dogaĎaja u tako
kratkom vremenskom razdoblju. Jesu li moţda povezani? Protresao je glavom.
Odakle mu takva ideja? Ti ljudi nemaju ništa zajedničko. Samo je Joe Wooten
ubijen. Ali neugodna je pomisao ostala u njegovoj glavi. Moţda bi se mogao malo
raspitati o poţaru kod obitelji Walsh. Ne moţe štetiti. Ako pronaĎe nešto,
posavjetovat će se s Chetom.

Mirnoća parka se prenijela i na Haley. Jedan je domorodac hranio labudove u

malom jezeru. Sjedio je usred divljeg cvijeća na staroj vojnoj dekici. Kraj njega je
sjedila ţena koja je pravila figurice od drveta.
Šetali su parkom kad su Libby i Brooke stigle dţipom. Brooke je svom silom
htjela ići s njima u park, a Libby nije trebalo dugo nagovarati. Dok su šetale, rekla je
Augusti koliko voli njene knjige.
Haley je zastala kako bi gledala rad domorodaca. Libby je to primijetila. “To
je tradicionalna amajlija. Radi se isključivo od drveta. Objesiš je na juţni zid kuće, a
trebala bi donijeti sreću svima u njoj. Zovu je hoofaboo.”
“Šarmantno,” rekla je Augusta.
Haley je gledala maleni hoofaboo i pitala se kako bi izgledao na njenim ţutim
zidovima. Vjerojatno blesavo, ali malena je figurica bila simpatična. Oscar joj je
polizao bradu, a ona ga je spustila na tlo.
Dolazilo je sve više ljudi. Oscaru su prilazili drugi jazavčari. “Što se dogaĎa?”
Haley je pitala Libby. Voljela je gledati pse u igri.
Libby se nasmijala. “Zaboravila sam. Danas je godišnja utrka jazavčara.”
“Čula sam za to, ali nikada nisam gledala. Joy mi je to ranije spomenula.”
“Trebaš prijaviti Oscara za sudjelovanje.” Augusta je potapšala psa po glavi.
“On je dosta brz.”
“Oscar se nikada ranije nije utrkivao.” Haley je rukama prekrila oči. “Dolazi
Tank.” Prošao je parkom i došao do njih.
Počeo se smijati dok je promatrao pse. “Danas je utrka, Brooke to oboţava.”
“Augusta ţeli da prijavim Oscara.”
Podragao je Oscara po glavi. “Zašto ne? Moţda i tebi bude zanimljivije.
Moţda više nikada ne vidiš ovakvu utrku.”

90
 Maleni ju je dječak povukao za rukav. “Hej, gospoĎice, trebamo još jednog
psa za utrku. Hoće li se vaš pas utrkivati?”
“On ne zna kako jer nije nikada bio u ovakvoj utrci,” odgovorila mu je Haley.
“Psi su pametni i sami shvate kako. Vi stanete na jedan kraj trkališta, a on na
drugi. Kad ga dozivate on krene prema vama.”
“Idi,” rekao je Tank. “Brooke i ja ćemo navijati za vas.”
“Dobro, pokaţi mi gdje trebam stati.”
Dječak je uzeo Oscara. “Ovdje. Pričekajte početak utrke. Moram mu staviti
oznaku s brojem.”
Tank i Libby su se pridruţili Augusti i Brooke. Haley se pridruţila ostalim
vlasnicima pasa. Bilo je raznih ljudi, od ţena njenih godina, sve do staraca sa
sijedim bradama.
Nekoliko je tinejdţera uzbuĎeno pričalo o svojim psima. Kraj nje je došao
mladi par s prekrasnim njemačkim ovčarom.
“Imate prekrasnog psa,” rekla je.
“Ovo je Samson. On je potraţni pas,” odgovorila joj je ţena. Imala je kosu
malo svijetliju od nje, a pozdravila ju je s prijateljskim izrazom lica. “Ja sam Bree
Mathews iz Rock Harbora, Michigan.”
“Daleko ste od kuće,” rekla je Haley i predstavila se. “Prijavila sam psa za
utrku, a nemam pojma kako se to radi.” Pokazala je na njega kad ga je dječak donio
u startnu ravninu. Imao je malenu crvenu majicu s brojem deset. Oscar voli trčati.
Moţda ova utrka bude uspješna.
Pojavio se muškarac s trubom. “Spremni smo za start. Naše ovogodišnje
nagrade su u rasponu od hoofabooa do večere u restoranu. Glavna nagrada je pet
stotina dolara.”
Publika je pljeskala. Ţena s njene lijeve strane ju je lupila laktom u rebra.
“Uzet ću novac i kupiti si novi tepih za dnevni boravak. Podovi budu hladni tokom
zime.”
“Koji je vaš pas?”
Ţena joj nije stigla odgovoriti kad se pojavio voditelj utrke. Ponosno je
mahnuo zastavom Aljaske. “Priprema, pozor, sad!”
“Oscar! DoĎi, dečko!” Haley je pljeskala rukama, vikala. Oscar je na trenutak
oklijevao, a onda krenuo prema njoj. Psi su bili zaista smiješan prizor. Uši su im
skakutale, a kratke noge radile još kraće korake.
Iako joj je bez proteze bilo teško, kleknula je na zemlju i bodrila Oscara. Bio je
u zaostatku, ali kad je vidio da je kleknula, ubacio je u višu brzinu. Haley je čula
Tankove povike. Ispred Oscara su bila samo dva psa. Izgledao je fantastično dok se
borio za trenutak slave.
“DoĎi, Oscar, doĎi. Moţeš ti to!” Oscar je pretekao još jednog psa koji je
neočekivano usporio. Ostao je samo jedan protivnik na putu do pobjede. Njezin je
ljubimac sustigao i njega. Utrčao je u zagrljaj svojoj vlasnici kad je prešao ciljnom

91
ravninom. “Bravo, dečko. Pobijedio si!”
“Hej, gospoĎice, ţelite li ga prodati? Dat ću vam deset dolara za njega.”
“Oprosti, ali nije na prodaju.”
Dječak je slegnuo ramenima i vratio se svojim roditeljima. Oscar je krenuo
prema ostatku grupe, a Haley ga je pratila. Voditelj je objavio Oscarovu pobjedu, a
pas je otrčao prema Brooke. Haley je otišla po trofej i novac, a onda se vratila.
Haley je gledala svuda, izbjegavala je samo Tanka. Nije joj se svidjela toplina
koju je poslijepodne osjetila u ţilama.
Tank je poloţio ruku na njeno rame. “Htio bih razgovarati s tobom na
trenutak.”
“Nešto nije u redu?” Konačno ga je pogledala u oči.
“Dobili smo izvještaj obdukcije Joe Wootena. Ubijen je. Medvjed ga se
dočepao nakon smrti.”
“Barem znamo da ga nije Miki ubio.”
“Da. Ali htio sam te pitati znaš li kakve detalje o poţaru u kojem su ti stradali
roditelji?”
“Ne baš.” Oklijevala je. “Fannie Coghill misli da to nije bila nesreća. Kaţe da
joj je moja majka rekla da Ned Bundle prodaje pronaĎene artefakte. Predloţila je da
o tome razgovaram s Joy. Namjeravala sam to učiniti, ali priča mi se čini
nategnutom. A i nisam sigurna da će Joy znati nešto o tome. Zašto me pitaš o
poţaru?”
Pogledao ju je u oči. “U posljednje se vrijeme dogodilo dosta, nazovimo ih,
nesreća. Sada imamo i pravo ubojstvo. Pitam se je li nam nešto promaknulo kad su
u pitanju tvoji roditelji i Leigh. Mislim da trebam razgovarati s Joy o tome. Mislim
da bi trebali testirati uzorke pepela iz kolibe.”
“Nije li prošlo previše vremena?”
Protresao je glavom. “Pitat ću prijatelja koji je vatrogasac. Većina
laboratorijskih analiza moţe pronaći uzrok poţara putem pepela, iako je bio dugo
izloţen raznim vremenskim uvjetima. On će me spojiti s ljudima u laboratoriju koji
rade takve analize.”
Nešto se u njoj probudilo na tu pomisao. Mislila je da prema svojim
roditeljima nema nikakvih osjećaja osim ogorčenosti. “Misliš da je netko
podmetnuo poţar? Tko bi to učinio?”
“Moţda nitko. Ali moram biti siguran.”
Kimnula je glavom, ali nije znala što bi mislila o osjećaju koji je rastao u njoj.
Nešto kao ţivot koji se budi iz dubokog zimskog sna. Htjela je zatomiti te osjećaje,
ali nije mogla. “Augusta ţeli upoznati Joy.”
“Pitaj je ţeli li sada poći do kuće Worleya. Kasnije moţemo odvesti Libby i
Brooke na večeru.”
“Sumnjam da ćemo nešto otkriti. Mislim da je Joy samo bila uznemirena kad
su nam roditelji stradali i morala je nekoga okriviti.”

92
 “Moţda si u pravu, ljudi vole kad imaju nekoga za okriviti.” Shvatila je da
govori o njoj. “To nije baš ista stvar.”
“Nije? Mislio sam na tvoja iskustva. Nisi ti izazvala urušavanje tog rudnika,
Haley. Bila je nesreća. Nisi uzela pištolj i pucala na sestru.”
Htjela je vjerovati da je sve to bila slučajnost, stvarna nesreća, ali znala je
kako joj je čudno vlastito srce. “Nemojmo razgovarati o tome.”
“Morat ćeš si oprostiti prije ili kasnije.”
“Onda kasnije.” Nasmijala se i pokrila usta rukama. “Nervozna si, ha? Zbog
razgovora s Joy ili zbog toga što se dogodilo u prošlosti?”
“Moţda zbog svega skupa. Pričekaj ovdje, idem po Augustu. Reći ću i Libby
gdje idemo.”
Tank, Haley i Augusta su prohodali tri bloka ulica do kuće obitelji Worley.
Tank je pokušao gledati Stalwart očima gradske cure Haley. Većina je kuća bilo
zaista maleno, nije bilo frizerskih salona, manikura, masaţa. Samo grube drvene
graĎevine, tek pokoja fasada nije bila smeĎe boje. To je bio svijet kojeg je Tank volio
i čuvao, ali u njezinim je očima vidio što ona misli o Stalwartu.
Igračke su pobacane po dvorištu Worleyevih. Ovog su puta čuli muški glas
kad su pokucali na vrata. “Joy, otvori vrata!”
Augusta se namrštila kad je čula taj opaki glas. “Odnosi se prema njoj kao
prema sluškinji,” rekla je s gnušanjem.
Haley je kimnula glavom. “I ţena se tako odnosi prema njoj. Zato sam i rekla
da moramo nešto poduzeti.”
Tank je provirio kroz prozor i vidio ţenu koja je prilazila vratima. Joy. Imala
je modricu na ruci. Netko ju je udario? Stisnuo je šake od ljutnje.
Joy se zaustavila prije nego što je otvorila vrata. Rukama je prekrila usta.
“Nisam očekivala...” Otvorila je vrata i ugledala Augustu. “Jesi li ti...?” Iskoračila je
van.
Augusta ju je uhvatila za ruku. “Bok, Joy. Ja sam tvoja baka. Zovi me Augusta
kao što me i Haley zove.”
Promatrale su jedna drugu. Joy inače nije tako šutljiva, ali Tank je znao da su
i za nju dva upoznavanja u jednom danu previše. “Haley te zaboravila pitati
nekoliko pitanja. Imaš li nekoliko minuta?”
Strah se jasno vidio na njenom licu. “Mislim da me Craig neće pustiti van. Bio
je ljut kad je došao kući i shvatio da sam bila s vama.”
Rukom je dotaknula modricu. U Tanku je rastao bijes. “Ja ću to riješiti,”
rekao joj je. Pomaknuo ju je i svom snagom lupio po vratima koja su se zatresla.
Nervozni je glas nemilo psovao. Čuli su se koraci, a onda je izašao veliki
muškarac. Izbacio je glavu van i ruţno ih gledao. Bio je spreman za obračun. “Što
hoćete?” Tankova veličina ga nije impresionirala.
“Ove dame su Joyina obitelj. Vodimo je van na večeru.”
“Ne vodite je nikamo. Ima posla. Cijelo je poslijepodne lutala gradom.”

93
 “Zbog tebe ima modricu na ruci?” Tank je pokazao prstom na Joy.
“Pala je,” brzo je odgovorio Craig. Promatrao je Tanka i Joy.
“Ne vjerujem. Još jednom digni ruku na nju i odgovarat ćeš meni. Jasno?”
Moglo se reći da je Tank vikao. Njeţno je primio Joy za ruku. “Dovest ćemo je do
devet.” Haley i Augusta su krenule ispred njih.
Joy je krenula bez odupiranja. “Kasnije ću ja platiti zbog toga,” rekla je.
“Znam da si mi htio pomoći, ali drugi put...” Ugrizla se za usnu.
“Neće biti drugog puta. Ne vraćaš se ovdje,” rekla je Haley. Bila je potpuno
crvena, jedva je hodala ulicama na štaci.
“Stani,” rekao je Tank. “Ako je to tvoj plan, onda to moramo učiniti legalno.”
Okrenuo se prema Joy. “Je li te Craig udario?”
Kimnula je glavom. “Sljedeći će me put sigurno udariti tamo gdje ljudi ne
mogu vidjeti.”
“Hoćeš li to reći trooperu Gillespieu?”
Joy je oklijevala i gledala druge ţene. “Što ću učiniti? Gdje ću ţivjeti?”
“Sa mnom,” odmah je rekla Augusta.
Vidjela se iskra u očima djevojke. “Seliš se ovdje?”
“Ne, ja ţivim u Phoenixu. Svidjet će ti se tamo?”
Joy se prestala smijati. “Meni se sviĎa ovdje. Ovo mi je dom.”
“Nešto ćemo smisliti,” rekao je Tank. “Sada idemo ovo prijaviti.” Odveo ju je
Chetu koji je saslušao cijelu priču. Haley je fotografirala njezine modrice,
uključujući i one na nogama koje su traperice prekrile. Na leĎima je imala oţiljke od
udaraca remenom.
“Što je s drugom djecom?” pitala je Haley.
“Na njih nije nikada digao ruku. Samo na mene. Mislim da ne ţeli trošiti
novac na mene. Očekivali su gomilu novca od mog oca, ali sva je njegova imovina
bila u onoj kolibi. Mislila sam da će me prestati udarati s vremenom.”
“Poslat ću troopera po tvoje stvari,” rekao je Chet. “A traţit ću i kućnu studiju
od suda da vidimo u kakvoj su situaciji ostala djeca.”
“Nije mi drago ostaviti ih kad me trebaju za čuvanje djece,” rekla je Joy.
“Maleni su baš slatki.”
Tank je rekao Chetu gdje ih moţe pronaći, a onda su otišli prema kafiću. Znao
je da se Joy neće najbolje snaći u velikom gradu. To bi bilo kao da premjestite
polarnog medvjeda u pustinju. Moţda bi mogla ţivjeti s njim i Libby. Libby će goditi
društvo, a Brooke oboţava Joy.
Haley se zaustavila kraj parka. “Razgovarajmo prije nego što se naĎemo s
Libby i Brooke. Mislim da Brooke ne bi trebala slušati pitanja koja ti ţelim
postaviti.” Ţene su sjele na klupu dok se Tank naslonio na ogradu.
“Razgovarale smo s Fannie,” rekla je Haley. “Ona kaţe da ne misliš da je
poţar bio slučajan.”
Joy je raširila oči, a onda je pognula glavu. “Mislim da su ubijeni, ali nitko mi

94
ne vjeruje.”
“Kome si to rekla?” pitao je Tank.
“Fannie ti vjeruje,” dodala je Augusta.
“Nitko tu ništa ne moţe učiniti,” rekla je Joy. “Rekla sam Chetu, ali on kaţe da
nema dokaza.” Obrisala je ruke o traperice.
“Zašto misliš da nije bila nesreća?” Tank se pitao ţeli li Joy uvjeriti samu sebe
da nije bila nesreća.
“Vidiš, ni ti mi ne vjeruješ.”
“Daj mi neke činjenice, moţda ti povjerujem.”
“Nemam činjenice!” Joy je protrljala čelo. “Jednog sam dana naletjela na Ned
Bundlea dok je nešto iskopavao. Zakopao je neku kutiju. Kasnije sam se vratila i
vidjela da je puna artefakata. Rekla sam Maggie, a ona se počela pitati prodaje li on
te iskopane stvari na crnom trţištu. Primijetila je da dosta stvari nedostaje. Rekla
mu je da će reći našem ocu za to.” Oklijevala je. “Mislim da nije htjela reći ocu za
Neda. On je volio Neda. Uvijek je govorio da nikada nije imao takvog prijatelja.
Mislim da naša majka nije to htjela uništiti.”,
Tank je razmišljao o tome. “U koje se to vrijeme dogaĎalo?”
Joy se ugrizla za usnicu. “Dva dana prije poţara.” Podigla je bradu. “Mislim
da nije htio da ga prijave trooperima pa ih je ubio.”
“Mogao bih razgovarati s njim,” rekao je Tank. “Ako pronaĎem nekakav
dokaz, moţda Chet pristane na ekshumaciju tijela i njihovu obdukciju. Moţda ih
nije ubio, moţda je samo zapalio kolibu pa ih je dim ugušio.”
“Fannie kaţe da nije bilo potrebe za obdukcijom.” Augusta je tiho govorila.
“Nije bilo potrebe, ali ako se sumnja na ubojstvo onda će se morati napraviti.”
Joy je promatrala svoje kratke nokte nalakirane prozirnim lakom. “Ima još
nešto. Htjela sam vam ranije reći, ali mislila sam da mi nećete vjerovati.”
Gubio joj se glas, a Tank je vidio strah na njenom licu. “O čemu se radi?”
“Ned me vidio kad sam iskopala njegovu kutiju.” Joy je pogledala Tanka.
“Rekao mi je da gledam svoja posla ili ću završiti na dnu jezera.”
Tank je prekriţio ruke preko prsiju. “Poput Leigh,” rekao je. “Moţda on ima
nešto s njenom smrću.”
Joy je navlaţila usne. “Vidjela sam kako ju jednom promatra kroz dalekozor.
Rekao je da je jako zgodna.”
Tank je kratko uzdahnuo. “Razgovarat ću s njim.” Nije znao što bi mislio o
ovome što mu je Joy rekla. Moţda ima bujnu maštu? Činila se zrelom za svoje
godine. Sjetio se tableta. Je li netko mogao prisiliti Leigh da ih uzme? Nije htio o
tome razmišljati.

95
Četrnaest

Večera je bila više nego čudna. Brooke je cijelo vrijeme pričala i jedva je pojela svoj
hamburger. Uz to je naručila i špagete sa sirom od kojih je više završilo na drvenom
podu nego u njenom trbuhu. Libby je promatrala odrasle za stolom, ali nije
komentirala njihova zamišljena lica.
Uhvatila je Haley za ruku kad je Tank otišao platiti na šank, ostavštinu iz
vremena zlatne groznice. Augusta i Joy su odvele Brooke do toaleta. “Što se dogaĎa?
Zar je netko umro?”
Libby nije znala da je blizu istine. Haley joj je rekla što im je Joy ispričala.
“Jesi li ikada primijetila da se Ned mota oko jezera ili oko kuće Walshevih?”
Libby je bespomoćno slegnula ramenima. “Nisam provela mnogo vremena
ovdje dok je Leigh bila ţiva. Nas se dvije nismo baš najbolje slagale.”
“Zašto ne?”
“Mislim da je bila ljubomorna. Htjela je svu Tankovu paţnju kad bi on bio
kući. S njim sam uvijek bila prisna. Bilo je to teško vrijeme za mene, maknula sam
se od njih kako bi se on povezao sa svojom suprugom. To je jedan od razloga zbog
kojih sam prihvatila mjesto u orkestru u Philadelphiji, iako me ubila činjenica da se
moram udaljiti od njih. Kad se rodila Brooke, posjećivala sam ih i naviknula se na
Leighine izljeve bijesa. Nisam htjela dopustiti da moja nećakinja raste, a da ne
upozna svoju tetu.”
“Znači nisi je nikada vidjela s Nedom? Ili vidjela Neda da čini nešto
neprikladno?”
Libby je protresla glavom. “Ne poznajem ga dovoljno dobro. Nekoliko sam
puta otišla gledati iskapanja, ali bilo mi je dosadno. Iz prašine su vadili nekakve
sitne predmete. Radije sam svirala čelo nego ih gledala kako rade.”
“Što se dogaĎalo na tim lokacijama? Jesi li primijetila da je pratio moju
majku ili nešto slično?”
“Kao što sam rekla, bila sam samo nekoliko puta. On bi radio u jednom dijelu,
a tvoji roditelji na drugom.”
Haley je pogledala Joy koja je dolazila s Brooke. “Misliš li da bi Joy mogla
lagati ili barem malo preuveličavati priču?”
“Nema šanse! Joy je uvijek govorila istinu. Čak i kad bi nešto skrivila, nikada
se nije pokušavala izvući laţima.”

96
 “Sutra ću posjetiti Neda na nalazištu.”
“Nemoj ići sama! Neka ode Tank ili Chet. Ako je taj tip opasan, onda ga se
trebaš kloniti. Ti si prekrasna ţena, ne ţeliš biti njemu na piku.”
Haley se namrštila. “Mislim da moraš otići na pregled vida.” Privukla je
fotoaparat licu. “Fotografirat ću te pa mi reci što misliš o sebi.”
Libby se nasmijala i stajala dok je Haley fotografirala. “Nikad mi nisi rekla
gdje ţivi,” rekla je Haley.
“Nećeš uspjeti, neću nasjesti. Tank zna gdje će ga pronaći. Ti ostani u hotelu.”
Kad bi barem bilo tako lako. Haley je mislila da je nestala sva njena ljubav
prema roditeljima, ali činjenica da su moţda ubijeni snaţno ju je uznemirila.
Emocija koju prije nije znala imenovati je tuga. Prvi je put tugovala za svojim
roditeljima.

Sljedećeg je jutra Haley na recepciji provjeravala poštu. Kad je prištavi mladić

izvukao veliku kutiju, htjela ga je cijelog izljubiti. Zahvalila mu je i odnijela kutiju u
sobu. Otvorila ju je i izvadila svoju staru protezu. To nije najnovija verzija, ali
sigurno će joj pomoći više od improvizirane štake.
Joy ju je znatiţeljno promatrala. “Je li to jako neudobno?”
“Ne, sjajno je. Mnogo ću se bolje kretati. Ona koja mi je ukradena mi je
mnogo bolje rasporeĎivala teţinu, ali ova mi je proteza godinama sluţila svrsi.”
Haley je namjestila umjetni ud, a onda odjenula traperice. Na protezu je
navukla i tenisicu.
“Neke je stvari bolje ne isprobati,” rekla je Joy.
Haley je ustala i napravila nekoliko koraka. “Savršeno mi pristaje. Dobro mi
je došao gubitak proteze, sjetila sam se kako je teško kretati se na štakama. Odlučila
je nazvati Savannah i zahvaliti joj na paketu.
“Sigurno ti je bilo teško izgubiti nogu,” komentirala je Joy.
“Jako teško.” Haley se prisjetila kakav je horor proţivjela kad se probudila u
bolničkom krevetu i shvatila da joj nedostaje noga. “Sad si me sjetila, još je jedan
čovjek u gradu ostao bez noge. U napadu medvjeda. Jed Hoose, mislim da mi je
Tank rekao da bi ga trebala posjetiti.”
“Čula sam da su ga odvezli u bolnicu u Anchorage.”
“Dobro onda. Posjetit ću ga neki drugi dan. Ţelim razgovarati s Nedom
Bundleom.”
Augusta je izašla iz kupaonice taman na vrijeme da čuje posljednju rečenicu.
“Tank ti je rekao da se ne miješaš. Još jučer si rekla Fannie da se ne ţeliš miješati.”
“Nisam joj vjerovala, ne u potpunosti. Ali vjerujem Joy.” Oscar joj je prišao pa
ga je podigla u naručje.
Na licu njene sestre se vidjelo olakšanje. “Hvala ti, Haley.”
“Ne idi bez Tanka,” naredila joj je baka.

97
 Gledajući baku i Joy, Haley se šokirala njihovom sličnošću. Imale su istu
plavu kosu i plave oči. Osjetila je čvor u grlu. Uzela je fotoaparat. “Nemojte se
micati.” Napravila je nekoliko fotografija. Pripadaju jedna uz drugu. Nije bila
sigurna uklapa li se ona u tu priču.
“Hoćeš li nazvati Tanka ili ću ja to učiniti?” pitala je Augusta.
“Ja ću ga nazvati. Opet od muhe radiš slona.” Nasmijala se. “Nemoj reći
Tanku da sam to rekla.”
“Moţda bi i Chet trebao ići s vama,” rekla je Joy. “Ned me zaista plaši.”
“Imam Tanka. On je toliko jak da moţe svladati medvjeda.” Haley se veselila
činjenici da će provesti jutro s Tankom. Pokušala je samu sebe uvjeriti da je to
veselje posljedica adrenalina, napetosti zbog mogućeg razgovora s Nedom.
Nazvala je Kippovu sobu, ali nitko se nije javio. Ostavila mu je poruku na
recepciji da je neće biti cijeli dan. Neće mu se svidjeti, ali Haley nije bilo briga.

Tank je vidio ţenu kroz prozor kolibe prije nego što je ona ugledala njega. Vonnie
Bird je doktorova supruga od kada ga sjećanje sluţi. Otvorio je vrata, a ona je
odlučno ušla unutra. Bila je visoka i snaţna, s leĎa bi čovjek lako pomislio da se radi
o muškarcu. Bila je odjevena kao i inače; nosila je lajbek preko košulje. Nikada nije
marila za frizuru.
Kimnula je glavom prema Libby i Brooke. “Hej, Tank. Kao što sam ti rekla
preko telefona, moj je zadatak napraviti kućnu studiju za sud.” Promotrila je kolibu.
“Hvala ti što si me odmah primio. Moram vidjeti u kakvim uvjetima Brooke ţivi.”
Libby se zakašljala i stavila ruku na usta. “Bolje da izvedem Brooke van.”
“Nema potrebe. Moram vidjeti kako se Brooke ponaša u kući. Meni izgleda
dobro prilagoĎeno i zdravo.”
“Vonnie ima nekoliko pitanja,” rekao je djetetu. “Tvoja teta Marley se brine za
tebe i ţeli vidjeti da ti je dobro ovdje.” Nije gledao Vonnien izraz lica, samo mu je
Brooke bila vaţna. Nije htio da se prestraši.
Vonnie je oštro pregledala urednu kolibu. “Lijepo je,” rekla je. Sjela je na kauč
i izvadila kemijsku olovku. “Biti ću iskrena prema tebi, Tank. Gadi mi se pomisao da
sam uvučena u ovakvu raspravu. Ti si malenoj otac i iako ne volim da djeca rastu u
divljini, mrzim kad netko ţeli rastaviti dijete od roditelja. Ali moram biti poštena u
svemu ovome. Molim te, reci mi nešto više o vašem ţivotu u kući.”
Tank se naslonio i počeo opisivati svoj posao, svoje vrijeme provedeno s
Brooke, a Libby je opisivala kućne rutine. Vonnie je postavila Brooke nekoliko
pitanja, o igri, o sviranju čela itd. U razgovoru je prošlo više od pola sata.
“Mislim da imam sve što mi treba,” rekla je Vonnie. “Vraćam se u grad.”
Njezin profesionalni komentar ostavio je Tanka u dvojbi.

98
Stari je dţip bio prava krntija. Haley se s obje ruke drţala za vrata, vjetar je puhao u
kabinu čak i kroz zatvoreni prozor dok su se vozili izmeĎu drvoreda.
“Što ćeš mu reći?” govorila je glasnije nego inače.
Tank je usporio kako bi izbjegao rupu na cesti. Ova cesta predstavlja pravi
izazov za svakog vozača. Parkirao je dţip kraj ceste. “To je nalazište malo dalje od
ceste. Idemo pješke do tamo, ţelim ga vidjeti kako radi, dok ne zna da smo tamo.”
“Još uvijek mi nisi rekao što ćeš ga pitati. Ne moţeš samo doći tamo i pitati ga
prodaje li ukradene artefakte.” Otvorila je vrata i izašla sa svojim štapom za
hodanje.
“Ako to radi, ţelim saznati tko mu je pomagač. On nije sposoban sam
organizirati prodaju, a Joy nije nikada primijetila treću osobu u blizini.”
“Nisam o tome razmišljala, ali mislim da nam neće ništa reći.”
“Zato ga ţelim promatrati iz daljine.” Primio ju je za ruku i pomogao joj u
hodanju kroz grmlje. “Opet šepaš.”
“Ova proteza nije najbolja za neravan teren.” Osjetila je toplinu oko vrata.
Popeli su se na brdo i promatrali nalazište. Nisu primijećivali nikakve kretnje. Čak
ni vjetar nije puhao. “Nisam sigurna da je ovdje.”
“Sjajno. Moţemo razgledati okolo.” Tank ju je primio za ruku i pomogao joj
da se spusti.
Njezina je malena ruka nestala u njegovoj. Toplina joj je dolazila do srca i nije
znala kako bi se ponašala. Tank Lassiter je bio pravi gospodin, nije znala da još
postoje takvi muškarci. Moţda dolazak na Aljasku i nije bio tako loš potez.
“Provjerit ću šator,” tiho je rekao Tank. Ušao je unutra, a onda brzo i izašao,
kimajući glavom. “Samo artefakti su unutra. Neki su u kutijama kao da ih treba
poslati. Ali nema nikakve adrese.”
“PronaĎimo mjesto na kojem ćemo čekati i gledati,” predloţila je.
“Tamo je malena pećina,” rekao je Tank pokazujući rukom.
Haley je protresla glavom prije nego što je dovršio rečenicu. “Ne, ne, ja ne
ulazim unutra.” Vid joj se zamutio, osjetila je pritisak u prsima.
“Pomalo,” rekao je Tank. “Imaš li napadaj panike?”
Kimnula je glavom, ali nije mogla izustiti ni riječ. Zgrabila je kampersku
stolicu i prisilila se sjesti. Pokušala je duboko udahnuti, ali osjećala se kao da diše
na slamku. Htjela je pobjeći odavdje i nikada se ne vratiti.
“Je li to zbog pećine?” Tank joj je šaptao na uho.
Kimnula je glavom i nagnula se kako bi stavila glavu meĎu noge. Vid joj se
počeo kristalizirati, malo se umirila. Nemoj gledati pećinu. Okrenula je glavu i
osjetila novi napadaj panike. Ustala je na noge. “Moram otići odavdje!”
Tank ju je zgrabio i privukao na svoja prsa. Velikim je i grubim rukama
milovao njezinu kosu. “Smiri se, sve je u redu. Sigurna si. Ne ideš ni blizu pećine.
Nisi u zamci, ovdje ima puno zraka.” Njegove su riječi doista djelovale umirujuće.
U njegovom se naručju osjećala sigurnom, smirivao ju je miris njegovog

99
šampona i dodir mekane košulje. Kad bi te arome mogla staviti u bočicu i odnijeti u
Phoenix, mogla bi ih prodavati kao najbolju aromaterapiju.
Tankov je zagrljaj postao sve čvršći. Podigla je glavu i pogledala gore. Velika
pogreška. Bila je izgubljena u dubinama njegovog pogleda. Spustio je glavu prema
njoj.
U rebrima je osjećala otkucaje srca. Napravila je korak unatrag. “Mislim da
sam sada dobro.” Nije znala kako bi se osjećala kad je povukao svoje ruke od nje.
Htjela je prekinuti ovaj romantični trenutak meĎu njima, zar ne? Opet je pogledala
njegove oči i usne. Odmah je odvratila pogled. Nešto je čula u daljini.
“Netko dolazi.” Tank se okrenuo oko sebe, a onda je zgrabio za ruku i povukao
prema stazi koja je vodila u šumu. Sagnuo ju je dolje, a onda i sam legnuo na trbuh.
“Budi mirna i ostani dolje.”
To neće biti problem. Trebala se oporaviti od učinka ove situacije koja je
skoro kulminirala poljupcem. Virila je kroz grmlje i ugledala Neda. Oprezno se
osvrnuo oko sebe, a onda ušao u šator. Nekoliko je minuta kasnije izašao s kutijom
u rukama.
“To je kutija koju sam vidio. Puna je artefakata,” šapnuo joj je Tank u uho.
Osjetila je njegovu snaţnu ruku na svojim leĎima. Haley je osjećala snaţan
impuls da se stisne uz njega. Što joj se dogodilo? Uvijek je bjeţala kad bi zgodan
muškarac pokazivao zanimanje za nju. Sada ne bjeţi, nego ga još i ohrabruje. To
mora prestati. Njeţno se pomaknula, ali nije maknula njegovu ruku.
“Moram ga pratiti. Čekaj ovdje.” Ostavio ju je. Tiho se ustao i pratio Neda.
Kukci i komarci su počeli navaljivati. Zaboravila je svoj sprej. Ustala je i
mahala rukama oko sebe, a onda krenula za Tankom. Sustigla ga je iza šatora.
“Rekao sam ti da ostaneš tamo,” prigovorio je Tank.
“Mislim da on nije opasan,” brzo je uzvratila. Gledala je Neda kako stavlja
kutiju u prtljaţnik svog crnog dţipa, a onda se odvozi iz šume. Prodaje artefakte.
“Predaleko nam je tvoj dţip da bi ga pratili.”
“Ovaj put nam je pobjegao. Reći ću to Chetu. Moţda on moţe nešto poduzeti.”
Činilo se da se Tank nastavio ponašati hladno. Moţda je samo zamislila strast
koju je vidjela na njegovom licu, ali sigurno ju je osjetila u svom srcu. Mora drţati
svoje srce samo za sebe i što dalje od Tanka Lassitera.

100
Petnaest

Tank je odlučio da je predugo bio u divljini. To je jedino logično objašnjenje na

pitanje zašto ga privlači gradska cura kao što je Haley Walsh. Ona uopće nije njegov
tip. Volio je plavuše; za nju se moţe reći da je crvenokosa. Njemu su za oko zapinjale
visoke i mršave ţene, Haley je niţa, a nije bilo ni nekih sličnosti meĎu njima. Njemu
je idealna večer bila ona provedena ispred kamina s kokicama za grickanje, a Haley
se nije mogla zadovoljiti s manje od fine večere i odlaskom u kino. Sigurno je
poludio kad ju je uopće pokušao poljubiti. Od sada će se drţati na distanci.
Pronašao je Cheta u dućanu za lovce. Ovdje je uvijek mirisalo na barut.
Pištolji su bili posloţeni na zidu iza pulta, a kamperska je oprema zakrčila ostatak
prostora.
Chet je spremao streljivo koje je upravo kupio i pridruţio se Tanku pred
ulazom. “Ne izgledaš najbolje. Što te muči?”
“Istraţio sam malo Ned Bundlea, nakon što je Joy rekla da prodaje ukradene
artefakte. Jesi li znao za to?”
Chet je otvorio vrata i pustio Tanka da izaĎe prvi. “Budi oprezan s tim
informacijama. Tako se raĎaju glasine u malim mjestima.”
“Jesi li siguran da su to samo glasine? Haley i ja smo danas otišli na
arheološko nalazište i vidjeli ga kako odnosi kutiju prepunu pronaĎenih predmeta.”
Trooper se zaustavio, a Tank se skoro zabio u njega. “Uglavnom, da nastavim, Haley
i ja smo poslali uzorak pepela iz kolibe njenih roditelja u laboratorij. Za nekoliko
ćemo dana dobiti rezultate.”
Chet se namrštio. “Zašto mi niste rekli? Ne volim kad mi radiš iza leĎa.”
“Haley ima pravo istraţiti smrt svojih roditelja.”
“Trebala je to učiniti preko lokalne policije, odnosno nas. Sada je ugroţen moj
posao, pogotovo kad me Bixby stalno gnjavi.”
“Pokušat ćemo ne uznemiriti nikoga u drţavnoj upravi, ali ona stvarno ţeli
znati što se točno dogodilo.”
Chet se opet namrštio. “Pretpostavljam da je to u redu, ali morate me
obavještavati o svemu. Što je s Nedom i tim artefaktima? Koliko ja znam on ih je
stalno slao u muzej.”
“Moţda, ali Joy je poprilično sigurna u ono što je vidjela. Jesi li to ikada
provjerio?”

101
 “Pita sam ga što kaţe na te optuţbe, a on se samo nasmijao. Nisam imao
nikakvih dokaza. Jedino sam primijetio da troši više novca nego što zaraĎuje.
Nikakvi se sumnjivi tipovi nisu motali po gradu.”
“Osim onih uobičajenih, misliš?” Tank se nasmijao.
“Tako je,” sloţio se Chet. “Prepusti to meni, Tank. Imaš dovoljno brige oko
Marleyine tuţbe.”
“Mislim da to neće biti problem.” Tank je ispričao svom tastu o kućnoj studiji.
“Čini mi se da je to dobro prošlo.”
“To su dobre vijesti, ali zabrinut sam zbog Marley. Mislim da bi mogla
pokušati nešto očajnički ukoliko izgubi na sudu.”
“Kako to misliš?”
Chet se ugrizao za usnicu. “Ne mogu točno reći. Ali stalno govori o Leigh kao
da je još uvijek ţiva. Volio bih da je njihova majka ţiva, Marley ju je uvijek slušala.
Pokušao sam je nagovoriti na odlazak doktoru, ali ne ţeli me slušati.”
“U razgovoru s njom sam osjetio da je malo opsjednuta s Leigh.”
“Dobro čuvaj Brooke,” savjetovao mu je Chet.
“Hoću,” odgovorio je Tank.

Tank joj je jedva rekao nekoliko riječi od njihovog bliskog susreta kraj Nedovog
šatora. Od tada su prošla četiri dana. Tenzije su u njoj rasle dok su hodali šumom.
Tank je sigurno mislio da će medvjedi nestati s lica zemlje ako njega nekoliko dana
ne bude u šumi. Lagani joj povjetarac nije mogao popraviti raspoloţenje. Htjela je
spavati u mekom krevetu u civilizaciji, a ne u vreći za spavanje na tvrdoj zemlji.
Skupina je hodala uskom stazom u liniji. Tank je hodao prvi, pratili su ga
Kipp i Erika. Denny se vukao iza njih s Caryem. Haley je nagovorila Augustu da
ostane u gradu i riješi papire oko skrbništva nad Joy. Haley je zaostajala za grupom,
a iza nje su išle Libby i Brooke.
Malena ju je ruka uhvatila, a kad je pogledala prema dolje vidjela je
nasmiješenu Brooke. Nestala je njezina nervoza. “Hej, slatkice, kako si?” Libby ih je
molila da je povedu na nekoliko dana kampiranja, a Tank se sloţio kad mu je
obećala da će ona i Brooke ostati u kampu dok oni promatraju medvjede.
Brooke je kimnula glavom. “Tata mi je rekao da će me kasnije nositi na
leĎima, jedva čekam. Hej, jesi li počela čitati knjigu?”
“Ne, nisam još. Uskoro ću početi.” Razmišljala je kako je Brooke slatko dijete,
vrlo pristojno. Vjerojatno zato što Libby provodi mnogo vremena s njom.
Libby ih je sustigla. “Uh, spremna sam za mali odmor,” rekla je uspuhano.
“Malo šepaš danas. Jesi li dobro?”
“Malo sam umorna,” rekla je Haley. “Tvoj brat odrţava ubitačan tempo.”
“Pitat ću ga moţemo li dobiti kratku pauzu.” Libby se nasmijala. “Ne brini,
reći ću mu da meni i Brooke treba malo odmora.” Otrčala je do Tanka, a on je

102
kimnuo glavom kad je pogledao ostatak grupe.
“Ovdje ćemo se malo odmoriti,” rekao je. Skinuo je ruksak s leĎa i otpio
gutljaj vode iz svoje posudice.
“Konačno!” uzdahnula je Erika. “Koliko još moramo hodati?”
Tank je pogledao stazu. “Još nekih sat vremena. Drţite oči otvorene zbog
ţivotinja. Ovo je posebno nastanjeno područje.”
Haley je podigla Brooke koja se još uvijek motala oko nje. Tank se zacrvenio
kad je ugledao svoju kćer u njezinom naručju, ali ona je ignorirala njegov nervozan
izraz lica. Neće namjerno povrijediti malenu djevojčicu. Mora joj odvući pozornost
ako ne ţeli da se Brooke previše veţe za Haley.
Spustila je svoj ruksak kraj Erikinog, a onda sjela, još uvijek drţeći Brooke u
naručju. Osjetila je bol u nozi.
“Pogledajte,” tiho je rekao Tank. Pokazao je rukom na grmlje s lijeve strane
staze. Malena je lisica provirila nosom iz bujne vegetacije. Tank je iz dţepa izvukao
čokoladicu i lisici bacio komadić. Ţivotinja ju je zgrabila oštrim zubima i nestala u
šumi.
“Nije ti rekla ni hvala,” sa smješkom je prokomentirala Haley.
“Lisice su srameţljive. Rijetko ih se moţe vidjeti, ali ima ih mnogo u ovim
šumama. Gledaj, Brooke.” Pokazivao je rukom prema stazi, a malena je raširila oči.
Skupina vjeverica je zaigrano prelazila stazu.
Oscar se podigao na noge i krenuo prema ţivotinjama. “Oscar, stani,” tiho je
rekla Haley. Pas ju je ignorirao. Polagano je nastavio koračati.
“Neće im ništa napraviti,” rekao je Tank. “One su brze.” Smijao se dok je
promatrao Oscara. Čim su čule njegov dolazak, vjeverice su se razbjeţale. Oscar je
pratio jednu prema rupi u zemlji, ali čim je gurnuo glavu unutra se zaglavio. Brooke
se smijala kad se vratio prema njima.
Tank je njeţno dotaknuo Haley po ruci i pokazao prema gore. Bila je šokirana
kao i Brooke kad je ugledala jato orlova u kruţnom letu iznad njihovih glava. Iako je
to nerado priznavala, u ovoj divljini je bilo mnogo neistraţene ljepote. Njezino je
umjetničko oko još davno primijetilo igru zlatnih sunčevih boja i zelene vegetacije.
Uzela je fotoaparat kako bi napravila nekoliko fotografija. Mora ovjekovječiti prizor
toliko orlova na jednom mjestu.
“Ovo se odmah svidi čovjeku, zar ne?” pitao je Tank.
“Nekim ljudima,” priznala je Haley. “Jesi li oduvijek htio ţivjeti bez gradskih
blagodati?”
“A bez kojih to blagodati ja ţivim? Imam svoju kćer, toplinu doma, hranu,
odjeću, knjige. Što mi još treba?”
Erika je prisluškivala njihov razgovor. “Ne nedostaje ti struja i televizija? Kad
si zadnji put pogledao neki film u kinu ili predstavu u kazalištu?”
“Knjiga je oduvijek bila superiorna filmu. Haley isto oboţava knjige,” rekao je
i pokazao na dvije knjige koje su virile iz njenog ruksaka.

103
 Haley je kimnula glavom. “Ali ne shvaćam kako podnosiš izolaciju. Nikada se
ne pitaš moţe li se nešto dogoditi tvojim voljenima?”
“Ruţne se stvari dogaĎaju svugdje. U gradu se moraš brinuti o, pa, znaš, ti to
znaš bolje od mene,” rekao je, gledajući svoju kćer. “Ovdje smo sigurni dok god
poštujemo osnovna ţivotna pravila. A s Libby i Brooke nisam izoliran.”
Haley je pogledala Libby. “Tvoja sestra moţda ima drukčije mišljenje. Ţena
treba društvo druge ţene.”
Libby je kimnula glavom. “Haley je u pravu. Ponekad sam strašno usamljena i
voljela bih razgovarati s drugom ţenom. Voditi neki isključivo ţenski razgovor, o
frizurama, o noktima ... Kad si mi ti posljednji put rekao kako se osjećaš zbog nečeg
što se dogodilo, Tank? Vi muškarci drţite osjećaje zarobljene u sebi.”
Tank je odvratio pogled.
“Vidiš,” nastavila je Libby. “Ni sada ne ţeliš razgovarati o takvim stvarima. Od
kada je umrla Leigh potpuno si zatvoren u sebe.” Pogledala je Brooke koja je zaspala
u očevom naručju. “Nikada nisi rekao kako se osjećaš nakon njene smrti.”
“Kakve koristi bi bilo od toga?” promrmljao je. Poljubio je Brooke u kosu. “To
je nešto s čime se jednostavno moram nositi.” Pogledao je Libby. “Nisi mi nikada
rekla da si usamljena, Lib. Pokušat ću te češće voditi u grad.”
“U grad mogu ići kad god zaţelim. Nije tvoj zadatak zabavljati me.” Libby se
nasmijala i uhvatila brata za ruku. “Nemoj se zabrinjavati zbog toga.”
Haley je odlučila promijeniti temu kako bi Tanku bilo lakše. “Kako si počeo
istraţivanja medvjedima? To mi se ne čini kako neka popularna profesija.”
Opustio je ramena. “Davno sam imao jedan susret s medvjedom. Mislim da
sam imao dvanaest godina, bili smo u Montani 26. Išli smo na kampiranje, sjećaš se,
Libby?”
Njegova je sestra kimnula glavom. Veselo se nasmijala. “Tog si ljeta mislio da
si Indiana Jones.”
Tank je napravio grimasu. “Usred noći sam morao obaviti nuţdu. Iskrao sam
se iz šatora i krenuo prema šumi. Čuo sam kako se nešto veliko miče u grmlju.
Smrznuo sam se, bio sam siguran da će me pojesti. Mogao sam nanjušiti vlastiti
strah pa sam mislio da će me ţivotinja osjetiti i pojesti. Nisam znao je li to puma ili
medvjed pa sam se popeo na stablo.”
Haley se nagnula prema njemu dok ga je slušala. “Nakon toga bi čovjek
pomislio da ne ţeliš imati posla s medvjedima. Je li to bio grizli?”
Kimnuo je glavom. “Izašao je iz šume i napao me, ali ja sam već bio visoko na
stablu i nije me mogao dohvatiti. Vikao sam i dozivao oca, a on je izašao iz šatora s
puškom u ruci.”
Tank je ušutio na nekoliko trenutaka, a onda uzdahnuo. “Ubio je medvjeda, a
ja sam se spustio sa stabla. Taj je mrtvi medvjed bio najtuţniji prizor koji sam ikada

26 Američka savezna drţava na sjeverozapadu, 900 tisuća stanovnika, gl. grad Helena

104
vidio. Pred nekoliko je trenutaka bio tako snaţan, pun ţivota. Stradao je zbog mog
straha. Da sam pričekao, on bi otišao. Meni se ništa ne bi dogodilo, a ni njemu se
ništa ne bi dogodilo. Mi smo bili na njegovom teritoriju, a ne on na našem.”
“To su ti duhovi dali znak čime se trebaš baviti u ţivotu,” rekao je Denny.
“Kad smo se vratili kući počeo sam proučavati sve što sam mogao pronaći o
medvjedima. Dok je počela škola, već sam se navukao. Odlučio sam da ću saznati
što više mogu o medvjedima, da ću im pomoći zaštititi ih od ljudi. Bio sam odlučan
sukobiti se sa svojim strahom.” Pogledao je Haley. “Kad dopustimo da strah ovlada
nama, postajemo robovi. To nas sprečava u donošenju dobrih odluka. Odlučio sam
da strah neće vladati mojim ţivotom - niti ţivotom mojih bliţnjih.”
Znala je na što cilja pa je odmah ţestoko odgovorila. “Ja u ţivotu činim
upravo ono što ţelim. Činjenica da više volim ţivot u gradu ne znači da ne
kontroliram svoje strahove.”
“Ako ti tako kaţeš.”
Toliko je tiho izgovorio posljednji komentar da ga je samo ona čula. Odvratila
je pogled. Nije imalo smisla upuštati se u ovu raspravu. On je mislio da nema
ljepšeg mjesta za ţivot od Aljaske. Ona je to isto mislila za Phoenix. Tu nikada neće
pronaći kompromis.
Tank je ustao drţeći Brooke u jednoj ruci, a drugom uzimajući svoj ruksak.
“Bolje da krenemo. Trebali bi postaviti kamp prije večere.”
Kipp je ustao i pomogao Eriki. “Hoćemo li danas vidjeti medvjede?” pitao je.
“Vjerojatno. Trebali bi stići na jedno njihovo okupljalište prije nego što se
krenu hraniti na rijeku.” Tank je krenuo odlučnim koracima.
Dok se Haley ustala i pokupila svoje stvari, grupa je već nestala. Uspaničarila
se i ubrzala za njima. Spotaknula se na jednu odlomljenu granu i pala. Iz ruksaka joj
je ispao fotoaparat i nekoliko rola filma. Sve je završilo u blatnoj lokvi. “Čekajte,”
vikala je za njima dok je skupljala svoje stvari. Nitko je nije čuo. Ustala je i krenula u
smjeru u kojem je mislila da su otišli. Kako je mogla biti tako glupa i toliko zaostati?
Nije li netko primijetio da je nema?
Erika je čavrljala s Libby, ali vjerojatno je jedna od njih primijetila da je Haley
zaostala. Ubrzala je korak i pozorno osluškivala nadajući se da će ih čuti. Čula je
samo vjetar i lišće u neprekidnoj igri. Onda je prepoznala šum rijeke. Moţda su
krenuli uz rijeku.
Napravila je nekoliko koraka, a onda čula nekoga iza sebe. Okrenula se, ali
ništa nije vidjela. U tom je trenutku osjetila kako joj netko pokušava istrgnuti
ruksak. Bila je sama, nije imala oruţja s kojim bi se obranila. Počela je vikati, ali
visoka su stabla blokirala njezin vrisak. Vid joj se zamaglio, ali čvrsto je drţala
ruksak. Činilo joj se da borba traje satima, a zapravo je prošlo tek nekoliko sekundi.
Popustio je pritisak na njenim leĎima i pala je na tlo. Osjetila je strašnu bolu
ramenu. Mogla je vidjeti samo tamnu figuru napadača kako nestaje u grmlju.

105
Šesnaest
Tank bi volio kad bi netko drugi mogao ovo učiniti. Nije htio potaknuti bol koju je
morao osloboditi. “Ovo će boljeti.” Tank je uhvatio Haley za nadlakticu i vratio joj
rame na mjesto.
Strašno je vrisnula, a čelo joj se namrštilo do neprepoznatljivosti. Naslonila se
na njegova prsa pa su oboje pali na zemlju. Nakon nekoliko je trenutaka otvorila oči
i pogledala ga.
“Jesi li dobro?”
Jedva je kimnula glavom. “Hvala. Bol sada lagano popušta.”
“Moramo ti srediti te ogrebotine.” Izvadio je bočicu s jodom i počeo joj čistiti
lice.
“Uh, uh. Ti zaista uţivaš nanositi bol?”
“Puhni joj na ranu, tatice,” savjetovala je Brooke.
Tank se nasmijao. Sumnjao je da će se to svidjeti Haley, ali ipak je njeţno
puhnuo. “Bolje?”
Haley je pogledala Brooke i ugrizla se za usnu. Tank je osjetio da ga je samo
prisutnost njegove kćeri spasila od novog čitanja bukvice. “Mislim da ćeš preţivjeti,”
tiho je rekao, spremajući kutiju prve pomoći.
Kipp je šetao čistinom. “Nisi vidjela napadača? Jesi li sigurna da te je netko
napao? Čudne ti se stvari dogaĎaju, a nitko drugi to ne vidi. Počeo sam se pitati jesi
li počela sabotirati fotografiranje? Je li te unajmila konkurentska televizija?” Poloţio
je ruke na bokove i gledao Haley.
“Ne budi budala,” rekla je Erika. “OzlijeĎena je, a ti se ponašaš kao idiot.
Previše dramatiziraš.”
Tank je podigao obrvu kad je čuo Erikinu oštru obranu. Haley je poticala
lojalnost u svima. Nije se trebao čuditi što su i njegova sestra i kćer na njezinoj
strani. Kipp je sve ljutito promatrao, a onda se okrenuo prema rijeci. “Zovite me kad
budete spremni za nastavak posla,” rekao je kao da ţeli podsjetiti Haley da je još
uvijek njegov zaposlenik.
Stisnula je zube i skupila obrve. Brzo je treptala, a Tank je znao da nije toliko
imuna na Kippove oštre riječi kao što svih pokušava uvjeriti. Pruţio joj je ruku, a
ona ju je prihvatila.
Čim se podigla na noge, obrisala je blato s traperica. “Dobro sam. Krenimo
dalje.”
“Ne trebamo ţuriti. Sjećaš li se nekog detalja koji bi nam pomogao da
identificiramo napadača? Kako je izgledao, što je imao na sebi, bilo što?”
Haley je oklijevala. “Učinilo mi se da nosi krem košulju.”
Tank je pogledao Dennya. “Ti imaš takvu košulju, Denny.”
Denny je podigao ruke. “Hej, ja ne bih naudio Haley. Zašto bih učinio tako
nešto?”
Tank je slegnuo ramenima i okrenuo se prema Haley. “Znaš li što je htio?”

106
 “Htio mi je uzeti ruksak.”
“Ukrasti ga? Ili ...” Oklijevao je i pogledao svoju kćer.
Libby je shvatila poruku. “Brooke, idemo čitati priču prije spavanja.” Odvela
je malenu djevojčicu prema šatoru.
Haley je nastavila. “Nije mi se to učinilo kao seksualni napad. Mislim da je iz
nekog nepoznatog razloga htio ukrasti moj ruksak. Ali to nema smisla. Fotoaparat i
oprema nisu toliko vrijedni da bi netko bio tako uporan.”
“Mogu li nešto pogledati?” Pruţio je ruke i uzeo ruksak. Kleknuo je kraj nje i
počeo vaditi sve što je bilo unutra. Nekoliko knjiga o ţivotu u divljini, odjeća,
kozmetika, oprema za fotoaparat, ništa iznenaĎujuće.
“Vidiš? Ne shvaćam.” Haley je počela vraćati stvari natrag u ruksak.
“Jesi li Chetu predala sve filmove? Moţda to ima neke veze s fotografijama
tijela Joe Wootena. Što si još fotografirala?”
Slegnula je ramenima. “Samo medvjede, pejzaţ. Ništa što bi moglo izazvati
fizički napad.” Prstom se igrala s kosom. “Predala sam Chetu film na kojem su
fotografije doktorovog tijela.”
Otvorio je malu torbu s fotoaparatom i gledao što je unutra. “Izgleda da imaš
dvadesetak rola filma. Moţda bi ih trebali razviti i vidjeti što je na njima.”
“Gdje ćemo ih razviti?”
“Za nekoliko ćemo se dana vratiti u grad. Moţemo ih predati u robnoj kući,
oni će to poslati u Anchorage i vratiti kad ih tamo razviju. To će trajati nekih tjedana
dana.”
“Tjedan dana!” viknula je Erika. “Već je više puta napadnuta. Moramo prije
saznati koji je razlog tim napadima.” Izvukla je češalj iz svoje torbe. “Probaj s ovim
očistiti kosu od blata.”
“Hvala, Erika.” Haley je pogledala Tanka. “Brzo ću se vratiti u Phoenix, a sve
će ovo biti samo ruţan san.”
Tanka je iznenadila njezina ţurba za povratkom u grad. Morao je samog sebe
podsjećati da ona nije djevojka za ţivot na Aljasci.
Ustao je i obrisao traperice. “Mogu traţiti da zrakoplovom doĎu po film.”
“Nema potrebe od muhe raditi slona,” rekla je Haley. “Jednostavno ću ostati
u blizini grupe i neću zaostajati za vama.”

Vatra je pucketala ispred šatora. Haley je leţala budna. Sunce je konačno zašlo, a
noć je padala iznenaĎujućom brzinom. Libby je leţala s Brooke u vreći za spavanje
kraj nje. Uspjeli su postaviti kamp na vrijeme. Čak je napravila i nekoliko
kvalitetnih fotografija medvjeda. Prošla je ponoć i trebala je biti iscrpljena, ali nije
mogla zaspati.
Voljela bi da je Libby budna. Bilo bi lijepo imati nekoga za razgovor, ali
moţda Tankova sestra ipak ne bi bila najbolji izbor. Svaki put kad se naĎe kraj njega

107
osjeća se kao školarka. Uvjeravala je samu sebe da nije zaljubljena u njega.
Iznenadila ju je priča nakon koje je odlučio postati biolog. Zbog njega se nakon dugo
vremena osjećala kao ţena, a to nije mogla zaboraviti. Bio je tako velik, a opet
paţljiv i njeţan. Dobitna kombinacija.
Sjela je i maknula kosu s lica. Moţda će ju mali zalogaj uspavati. Svijetlo je još
uvijek probijalo kroz šator. Noć bez mjesečine ju je zaintrigirala. Nikada nije bilo
tako tamno, ali zbog polarne svijetlosti ipak nije potpuni mrak. Ponekad Haley misli
da niti ne ţivi nakon što je Chloe umrla. Kao da ţivi ţivot u usporenom snimku.
Izvukla je čokoladicu i krekere iz ruksaka. Otvorila je šator i izašla van. Tank
je sjedio na kamenu kraj vatre. Osjetila je otkucaje srca u grlu. Znala je da se treba
vratiti u šator. Tank ju je toliko privlačio da nije znala moţe li se kontrolirati. Htjela
se vratiti u šator, ali noge su je izdale i krenule prema Tanku.
Tank je morao čuti njezine korake jer je odmah digao glavu. “Ne moţeš
spavati?” Pomaknuo se i napravio joj mjesta za sjesti.
Ponudila mu je čokoladu i krekere. Posluţio se, a onda su nastavili sjediti u
tišini. Osjetila je neopisivu toplinu u sebi dok je sjedila kraj njega. Promatrala ga je
krajičkom oka dok je uţivao u desertu.
Okrenuo se prema njoj. Čvor nije htio nestati iz njenog grla. Trebala je otići
natrag u šator dok je imala priliku. Uspjela je progutati, a lice joj je bilo crveno
poput ljute paprike.
Obrisao je ruke o traperice. “Hvala ti na čokoladi, ne bi baš svaka ţena dala
nekome svoj komadić slatkoga.”
“Čokoladu ću ti uvijek dati. Ali uštipke me nemoj nikada pitati.” Nasmijala se
i obrisala ruke.
Digao se kako bi bacio novo drvo u vatru. Kad je sjeo, slučajno je dotaknuo
njenu ruku svojom. Ako joj lice postane još toplije, morat će otići ohladiti se u
rijeku. Mogla se samo nadati da će on vjerovati da je crvena od topline logorske
vatre.
“Trebao bih se naspavati,” rekao je i ustao.
“I ja.” Ustala je tako brzo da je izgubila ravnoteţu i skoro pala na njega. Opet
ju je uhvatio. Osjetila je njegov vrući stisak na svojoj nadlaktici, a pogled joj se
utopio u njegovom.
Spustio je glavu, a onda su njegove usne pronašle njezine. Haley je zatvorila
oči i uzvratila poljubac. Koljena su joj zaklecala pa se oslonila na njega. Privukao ju
je jače k sebi, a ona se utopila u emocijama koje se bojala imenovati.
Odmaknuo se od nje i spustio ruke. “Prekrasna si,” prošaptao je. “Zašto si
morala doći ovdje?”
I ona se odmaknula od njega. Snaga njegovog poljupca je bila potpuno
neočekivana. Noge su joj još uvijek drhtale, nije mogla razmišljati. Mogla je samo
gledati u njegove oči. Nije htjela ništa osjećati prema njemu, nije se htjela zaljubiti u
njega, ali bojala se da je prekasno.

108
 Sedamnaest
Tank je idućih nekoliko dana izbjegavao Haley, ali shvatio je da ju traţi
pogledom čim nema nekog ozbiljnijeg posla. Volio ju je promatrati dok joj je sunce
obasjavalo lice. Uvijek bi se nasmijala njegovoj kćeri koja ju je zavoljela, iako je na
njegovo traţenje pokušala drţati distancu. Kako moţe od Brooke očekivati da ne
zavoli Haley kad ni on nije uspio to učiniti?
Cijele bi noći razmišljao o poljupcu kraj vatre, a onda bi molio Boga da mu
čuva srce. Haley je imala problema s Bogom, a on nije htio stalno uvjeravati je u
smisao vjere.
U ponedjeljak ujutro odveo je grupu na mjesto za koje je znao da medvjedi
često koriste za odmor. Uzeo je pušku sa sredstvima za uspavljivanje. Moţda bi i on
mogao obaviti nešto svojeg posla. Zaustavio se pokraj staze na sigurnoj udaljenosti
od medvjeda, a onda napunio pušku.
“Što radiš?” pitala je Haley. “Misliš li da smo u opasnosti?” Brooke je Oscaru
bacala lopticu, a Haley i Libby su ih promatrali.
Nije se okrenuo prema njoj nego je nastavio s poslom. “U blizini tvog blesavog
šefa nikada nismo sigurni.” Napravio je grimasu. “Oprosti, nisam to trebao tako
reći. Barem mu je stalo do medvjeda.”
Okrenula se prema Kippu koji je vikao na ostatak ekipe. “Njemu je stalo samo
do njegovog imidţa.” Pribliţila mu se. “Čemu puška?”
“Trebao bih se naći s prijateljem. Helikopterom ćemo locirati medvjede i
staviti im radio odašiljače. Brooke to voli promatrati, a nema nikakve opasnosti.”
“Ostavit ćeš nas same ovdje?”
“Ne, svi idete sa mnom. Doći će dva helikoptera i biti će dovoljno mjesta za
svih. To će biti zanimljiv dodatak vašim video i fotografskim materijalima.”
“Jesi li to spomenuo Kippu? On bi mogao imati druge zamisli.”
“Nisam još. Mislim da će to biti lijepo iznenaĎenje. Misliš da mu se neće
svidjeti?”
“On voli ispasti heroj koji se ne boji prići medvjedima kao da su ljudi.”
Osjetio je gaĎenje u njezinom glasu. “Moţeš ga slikati kraj medvjeda kad
budu uspavani. Oh, sad sam se sjetio, moţemo ga legnuti kraj medvjeda da ispadne
da se tuku.”
“Mislim da će svi shvatiti da je riječ o podvali,” nasmijala se.
Nešto je u njezinom osmijehu ubrzalo njegovo disanje. Ustao je i odvratio
pogled. Čuo je nešto neuobičajeno. “To su helikopteri.”
“Hej, piloti mogu uzeti moje filmove za razvijanje, zar ne?”
“Naravno, Max će mi učiniti tu uslugu. Idući tjedan idemo u grad po
namirnice, a do tada bi ih trebali razviti.” Zamislio se i pogledao ju. “Razmišljao sam
o napadima na tebe. Imaš li ti kakvog neprijatelja u Phoenixu?”
Uspjela se nasmijati. “Neprijatelja? Pobijedila sam Rachel Lambert na
fotografskom natjecanju u srednjoj školi, ali sumnjam da me pratila na Aljasku kako

109
bi mi se osvetila.”
“Nikad ne znaš kakvu osvetu ţena moţe pripremiti, kad se najmanje nadaš,”
tiho je rekao.
“Jednostavno mi nije jasno zašto bi netko uzeo moj ruksak. To je sigurno
meta napada.”
Slegnuo je ramenima. “Moţda netko ţeli dizajnerski ruksak. Ovakve kao što je
tvoj ne viĎamo često u našim krajevima.” Počešao se po bradi. “Ozbiljno, zna li
netko tko su bili tvoji roditelji?”
Promislila je. “Joy, Ned Bundle, nekoliko je ljudi u kafiću čulo naš razgovor,
ali napadi su počeli prije nego što smo stigli u grad.”
“Ipak, netko te je mogao prepoznati ili čuti da dolaziš.”
“Zašto bi to bilo vaţno?”
Razmislio je. “Obitelj koja se brinula o Joy. Pitam se ...”
“Što?”
“Sjećaš se što je rekla o imanju tvog oca? Mislila je da će naslijediti njegovu
zemlju. To vjerojatno vrijedi mnogo novaca. Moţda se ţele osigurati kako će Joy biti
jedina nasljednica da se oni dočepaju toga?” Zvučalo je ludo iako je bio potpuno
ozbiljan. Kad je vidio bol na Haleyinom licu, poţelio je povući riječi natrag.
“Sve su ostavili njoj? Očito nisam pozorno slušala Joy. Trebali su nešto
ostaviti Augusti, bez obzira što su me mrzili.”
“Bili su povučeni ljudi, pomalo čudni. Sjećaš li ih se uopće?”
Kimnula je glavom. “Mislila sam da moj otac moţe dohvatiti zvijezde, a majku
sam smatrala najljepšom ţenom na svijetu. Uvijek sam ih pokušavala natjerati da
me zavole kao Chloe, ali to se nikada nije dogodilo. Vjerojatno sam se zato blesavo
ponašala.”
Nije mogao ni zamisliti kako se osjeća dijete kad sazna da ga roditelji mrze.
Pogledao je Brooke. Bilo mu je nezamislivo napustiti ju. Znao je da su Walshevi
imali kćer u Arizoni, ali nije znao kakve su bile okolnosti u kojima je ona otišla.
Moţda je mogao razgovarati s njima, pokušati ih urazumiti. Razgovor ponekad
moţe pomoći.
Okrenuo se prema livadi. Helikopter se počeo spuštati. Mahnuo je pilotu koji
mu je odzdravio.
Kipp je dotrčao do Tanka. “Što oni rade ovdje? Prestrašit će medvjede.”
“Idemo se provozati i pronaći medvjede. Na nekoliko njih moram staviti
ogrlice s odašiljačima pa sam mislio da ćete poći sa mnom. Vidjet ćete medvjede
kako se hrane na mjestima na koje pješke ne moţemo doći.”
Kipp je podigao obrvu. “Moţda mogu snimiti neke dobre kadrove dok se bude
ujutro.”
“To je dosta opasno jer ih droga uspava, a dok se bude još uvijek ne vide
dobro. Mogli bi te napasti.”
“Riskirat ću,” rekao je Kipp mašući rukama prema ekipi. “DoĎite, idemo na

110
voţnju.”

Haley se nagnula kroz otvoreni prozor. Vjetar joj je puhao u kosu, a ispod nje se
prostirala nepregledna tundra. Osjetio se svjeţi zrak i vlaga.
“Eno jednoga!” povikao je pilot, Max McCarthy.
“Vidim,” odgovorio je Tank. Naciljao ga je puškom, a onda ispalio hitac.
Medvjed je nastavio trčati pa je Haley pomislila kako je sigurno promašio.
Tank je odloţio pušku i promatrao medvjeda. Helikopter je pratio ţivotinju koja je
pokušavala ubrzati. Ubrzo se spotaknuo, a onda opet ustao i potrčao. Napravio je
nekoliko koraka prije nego što je konačno pokleknuo.
“Gotov je,” rekao je Max. Spustio je helikopter blizu posrnulog medvjeda.
Drugi je helikopter sletio nakon nekoliko trenutaka, a Kipp i Cary su izašli s velikim
osmijehom na licima.
“Sjajno gaĎaš,” pohvalio je Kipp Tanka. “Haley, napravi nekoliko fotografija.
Ostali, počnite snimati.”
Haley je izašla iz helikoptera i pridruţila se svom šefu kraj medvjeda. Libby i
Brooke su ostale unutra s Oscarom, a ostatak ekipe je počeo snimati nove kadrove.
“Odmaknite se,” rekao je Tank. “Prvo moram provjeriti da je sredstvo počelo
djelovati.” Oprezno je prišao medvjedu, a onda ga dodirnuo po ruci. Pogledao mu je
oči. “Haley, molim te, dodaj mi tu torbu.” Nije micao pogled s medvjeda.
Helikopter je neumorno proizvodio buku, a ona se brzo vratila s traţenom
torbom. Vjetar joj je nosio kosu prema licu pa je trčala pognute glave. Pilot je
isključio motor, a to je djelovalo kao pravo olakšanje na sve prisutne.
“Hvala.” Izvukao je ogrlicu sa ţutim odašiljačem.
“Hej, ţelim napraviti nekoliko fotografija prije nego mu to staviš oko vrata,”
rekao je Kipp. Prišao je medvjedu i pozvao Dennya bliţe. “Mogu li mu ja staviti
ogrlicu? To će se svidjeti gledateljima.”
Tank je pogledao Haley, a ona je vidjela nervozu u njegovim očima.
“Naravno,” nevoljko mu je odgovorio.
Kipp je uhvatio medvjeda kao neki osvajač, a onda se nasmijao u kameru.
Haley je uzdahnula i nastavila fotografirati. Šteta što ne moţe jednostavno otići
kući. Hodala je oko medvjeda i Kippa kako bi dobila fotografije iz različitih kuteva.
Ispucala je cijelu rolu filma. Denny je sve snimao s nekoliko metara udaljenosti.
Kipp se cijelo vrijeme smijao. Kroz stisnute je zube htio odglumiti razgovor s
medvjedom. “Neću vas ozlijediti, gospodine Nowak. Vi ste moj prijatelj.”
Kakav glupan. Haley je zavrtila očima, a Tank je mahao glavom.
“Medvjed se počinje buditi,” rekao je Tank promatrajući njegovo lice. “Stavi
mu ogrlicu, Kipp.”
“Jesi li dovoljno snimio?” Kipp je pitao Dennya.
“Mislim da jesam. Dobro izgleda, šefe.” Denny je spustio kameru.

111
 Haley je postala svjesna Oscarovog divljeg laveţa iako je od vjetra jedva mogla
raspoznati zvukove. Podigla je pogled kad je Tank stao kraj nje. Ogroman je
medvjed stajao na dvadesetak metara udaljenosti. Iako nije bio preblizu, izgledao je
poput ledenjaka. Gledao ju je u oči, a ona je znala da mu predstavlja slastan obrok.
“Polako se odmakni unatrag,” rekao je Tank. “Pokušaj doći do helikoptera, ne
vjerujem da će te napasti.” Tank je počeo mahati rukama. “Hej, medo, bjeţi! Bjeţi!”
Tank je bio mnogo veći od Haley, a medvjedi pokušavaju izabrati što manju metu za
napad pa je Tank znao da ima nekoliko trenutaka duţe do napada. Medvjed se
spustio na sve četiri i polako krenuo prema njemu. Tank je zgrabio Haley za ruku i
krenuo prema helikopteru.
“Samo polako,” rekao je kroz zube. Ostali su se već povukli prema
helikopteru. Kipp je raširio oči, a čak je i on shvatio da se ovaj medvjed ne ponaša
normalno. Trebao je otići, a ne krenuti prema njima. “Ovo je predator,” rekao je
Tank. Postavio se izmeĎu Haley i medvjeda.
Čuo se pucanj, a medvjed se na trenutak zaustavio. No, nastavio je dalje i
onda je pogoĎen strelicom u prsa. Haley je mislila da droga neće odmah djelovati i
da će sigurno uslijediti napad smeĎe gromade.
Uvukla se u helikopter, a medvjed je potrčao prema njima. Tank se bacio u
helikopter i zalupio vratima. Medvjed je lupio glavom u prozor. “Vodi nas odavdje!”
viknuo je Tank.
Medvjed se okrenuo i dao u bijeg kad je čuo motor helikoptera. Haley nije
vidjela da je pao od učinaka sredstava za uspavljivanje. Još je uvijek osjetila
otkucaje srca u rebrima.
Brooke joj se pribliţila. “Ne sviĎa mi se taj medvjed.” Podragala je oca po licu.
“On nije dobar kao Miki i Asian.”
“Nije.” Tank je brisao znoj sa čela.
Pogledao je Haley i u očima joj je vidio strah. Bili su u većoj opasnosti nego
što je mogla zamisliti. “Objasni mi što znači da je ovaj medvjed predator. Mislila
sam da su svi medvjedi predatori.”
“Jesu u odreĎenoj mjeri. Predator je onaj koji aktivno lovi ljude. Većina
medvjeda su lutalice i prije će pobjeći nego napasti ljude kako bi se nahranili. Ali
kad su ţivotinje prebolesne ili prestare da bi se hranile na normalan način, mogu
izgubiti uobičajeni strah od ljudi. Kad otkriju da su ljudi laka lovina, mogu biti
smrtonosni. Ovaj je medvjed star i bolestan. I opasan.”
“Moţda mu Miki moţe objasniti kako se treba ponašati,” rekla je Brooke.
“Ne vjerujem da će ga slušati,” odgovorila joj je Haley. “Nije on zločest, nego
star i bolestan.”
“Bog bi ga trebao uzeti k sebi. Bio bi sretan na nebu. Mamica bi se brinula za
njega.”
Haley se skoro rasplakala kad je osjetila neograničenu vjeru kod Brooke.
Kako je to vjerovati da Bog ima sve pod kontrolom? Nije to mogla zamisliti, ali

112
htjela je biti ponovno tako mlada i puna vjere. “Večeras ću početi čitati tvoju
knjigu.”
“Čitaj je meni!” rekla je Brooke.
“Dobro, počet ćemo nakon večere,” obećala joj je Haley. Moţda će to otopiti
glečer oko njenog srca. Po prvi je put počela razmišljati kako bi se osjećala bez toliko
tereta na prsima.

Telefon je zazvonio u Marleyinom stanu u Anchorageu, a ona se odmah javila.

Sigurno je njezina odvjetnica. Obećala joj je da će je danas nazvati.
“Stigla je kućna studija, a rezultati nisu dobri.”
Marley je izdahnula i čvršće stisnula slušalicu. “Kako to misliš?”
“Preporuka je da Brooke ostane sa svojim ocem.”
Konačnost u glasu njezine odvjetnice oduzela joj je odlučnost. “To nije
moguće,” konačno je prošaptala. “Moram dobiti skrbništvo nad Brooke.”
“Ţao mi je, Marley. Bez kućne studije u tvoju korist, mislim da nemamo
nikakvih izgleda na sudu. Mislim da sada trebaš odustati od tuţbe i poraditi na
svom odnosu s gospodinom Lassiterom kako bi ti dozvolio da provodiš vrijeme s
Brooke. Nastavak sudskog postupka će te samo udaljiti od malene.”
“Nikada neću odustati od nje. Nikada.” Suze na njenom licu nisu mogle sprati
bijes koji je osjećala u sebi. “Leigh bi bila bijesna. Moraš ovo ispraviti.”
Janine je nastavila mekšim glasom. “Mislim da moraš razgovarati s nekim,
Marley. Znam da ti je bilo teško prihvatiti smrt vlastite sestre, ali moraš nastaviti
dalje.”
“Brooke pripada meni,” inzistirala je Marley. “Ţelim se ţaliti na sudu.”
“Onda moraš pronaći novog odvjetnika. Nemam vremena za gubljenje na već
izgubljene slučajeve. Ţao mi je. Ovo moraš prihvatiti. Odmah sam ti rekla da ti
izgledi nisu veliki. Ne moţeš pronaći nijednog svjedoka koji će potvrditi da Tank
nije dobar otac. To će biti tvoja riječ protiv njegove. Čak ni tvoj otac neće svjedočiti
protiv njega.”
“Moj otac je slabić,” uzvratila je Marley. “Od početka je na njegovoj strani.”
“Gotovo je, Marley. To je sve što ti mogu reći. Javi mi ako što drugo mogu
učiniti za tebe.”
Linija je prekinuta. Marley je odloţila slušalicu i gledala u zid u nevjerici. Ovo
se ne dogaĎa. Mora dobiti skrbništvo nad Brooke. Leigh bi inzistirala na tome.
Marley je kroz prozor pogledala u smjeru planine Denali koja se uzdizala u daljini.
Mora zgrabiti Brooke i odvesti je u New York. Tamo će pronaći sposobnog
odvjetnika koji će joj omogućiti zadrţavanje trajnog skrbništva. Posjedovanje je
devet desetina zakona, zar ne? Kad pronaĎe pravog odvjetnika, ove seljačine s
Aljaske neće ni znati što ih je snašlo.

113
Osamnaest
Nešto se mora učiniti s tim medvjedom. Tank nije nikada naletio na ovako
agresivnog medvjeda predatora. Čuo je priče o takvim medvjedima, ali ih nikada
nije susreo. Medvjedi su uglavnom bezopasni ako ih se ostavi na miru. Radije
pobjegnu nego što napadnu čovjeka. MeĎutim, nekoliko stvari moţe utjecati na to
da medvjedi počnu promatrati ljude kao potencijalni plijen. Ovaj je izgledao dosta
staro, što je dovoljan razlog. Medvjed koji je izgubio nekoliko zubi teţe pronalazi
hranu. Ponekad medvjedi u bliskom kontaktu s ljudima shvate kako od njih mogu
lako dobiti hranu. Medvjedi tako poveţu ljude s lakim obrokom i onda jednoga dana
više ne shvaćaju razliku pa pomisle da su i ljudi laka hrana.
Bez obzira na pravi razlog, mora se riješiti ovog medvjeda. On će inzistirati na
preseljenju u udaljenije krajeve, ali njegovi će nadreĎeni zahtijevati likvidaciju. Kad
bi barem to mogao izbjeći. Barem neće on to morati učiniti. Pozvati će lovce da
riješe problem.
Postao je svjestan Haleyinog pogleda. Njezine su ga oči promatrale, a u njima
je još uvijek osjetio strah. Susret s medvjedom ju je protresao, vjerojatno cijelu
skupinu. Čak je i on osjetio adrenalin u ţilama. Bilo je pametno što Libby i Brooke
nisu ni izlazile iz helikoptera.
“Uţivaš u opasnom ţivotu?” pitao ju je.
“Kao što polarni medvjed uţiva u pustinji.”
Pokušala se nasmijati, ali uspjela je samo sloţiti grimasu. No, boja joj se
počela vraćati u lice pa se i on malo ohrabrio. “Kao što gušter uţiva na ledu.”
Njezin je osmijeh postao iskreniji. “Mislim da si me dobro opisao. Pustinja mi
se svakim danom čini sve privlačnija.” Kroz prozor je promatrala sive oblake.
“Uvijek sam mislila da je na Aljasci cijelog ljeta sunčano. Je li uobičajeno da imamo
toliko oblačnih dana?”
“Neke godine ih ima više nego inače. Ali blizu obale smo. Što idemo dublje u
kopno, biti će više sunca.”
Ispruţila je nogu i protrljala koljeno. “Jesi li ikada bio u Phoenixu? Dolina
sunca ga zovu. Uvijek moţeš računati na sunce. Sve se čini veselije.”
“Nisam nikada bio, ali zvuči mi primamljivo. Ima li medvjeda?” Nasmijao se i
namignuo joj.
“U zoološkom vrtu.” Nasmijala se i izvukla kolačiće iz ruksaka. Ponudila ga je,
ali on je pristojno odbio. “U Arizoni ima crnih medvjeda. Posljednji je grizli ubijen
početkom dvadesetog stoljeća, čini mi se 1902. godine.”
“Tragično.” Tank je protresao glavom. “Grizlija je bilo mnogo diljem zapadne
Amerike. Sada ih ima samo oko Yellowstonea, malo oko Washingtona, te ovdje na
Aljasci.”
“Kad se sukobe čovjek i ţivotinja, gotovo uvijek gubi ţivotinja,” rekla je Haley.
“Moram priznati da mi je drago što ne moram brinuti da ću naletjeti na grizlija u
pustinji u kojoj ţivim.”

114
 “Ti imaš dosta loših iskustava. Medvjedi su fascinantni.”
“To sam već shvatila.”
Helikopter je letio iznad zgrada. Kipp se okrenuo i pogledao Tanka. “Jesmo li
iznad Stalwarta? Zar se ne vraćamo u divljinu?”
Tank je protresao glavom. “Moram prijaviti slučaj medvjeda predatora.
Trebamo vidjeti što ćemo učiniti po tom pitanju.” Tank je nastavio promatrati Kippa
koji se još uvijek činio blijedim.
Kipp je kimnuo glavom. “Moram priznati da nisam nikada vidio medvjeda da
se ovako ponaša. Pogled u njegovim očima je zastrašujuć.”
“Definitivno je htio nas za ručak,” dodala je Erica. Zadrhtala je.
Helikopter je sletio na livadu sa sjeverne strane grada. Pilot je isključio motor,
a odmah je sletio i drugi helikopter.
“Koliko dugo namjeravaš ostati ovdje?” pitao je Kipp. “Dosada nismo imali
nekih uspjeha, imamo premalo materijala. Što je s opremom koju smo ostavili u
kampu?”
“Kasnije ću je pokupiti. Ustvari, imate cijelo ljeto za snimanje,” istaknuo je
Tank. “Ne mogu vam dozvoliti povratak u divljinu prije nego što riješimo ovaj
problem s predatorom. Odmorite se malo. Naučite nešto o ljudima na Aljasci dok
ste ovdje. Snimite malo likova po gradu, to će dodati dozu dramatičnosti u vašu
priču.”
Kippove su plave oči zasjale. “Moţda imaš pravo.” Mahnuo je Dennyu i Eriki.
“Idemo do kafića vidjeti što moţemo saznati. Ideš, Haley?”
“Moram odnijeti neke filmove na razvijanje,” rekla je Haley. “Doći ću čim to
obavim.”
“Zar to ne moţeš kasnije?” pitao je Kipp. “Ţelim s tobom razgovarati o
projektu.”
“Dvaput je napadnuta,” uskočio je Tank. “Nadam se da je uspjela fotografirati
nešto što će nam objasniti razloge napada. Znači ne, to ne moţe čekati.” Predao je
Brooke svojoj sestri. “Zašto nam ne rezerviraš sobe, sestro? Idem s Haley vidjeti
mogu li ubrzati razvijanje filmova.”
“Idem. Hoćemo li se naći na večeri? Gladna sam.”
“I ja isto,” rekla je Brooke. “Ţelim pileća krilca.”
Tank je pogledao na sat. “Skoro je pet sati. Dajte nam pola sata pa se naĎimo
u kafiću.” Primio je Haley za ruku i poţurio je preko blatne ulice. “Imaš li sve
filmove?”
“Mislim da imam.” Zaustavila se ispred male trgovine. “Mislim da imaš
pametnijih stvari za obaviti nego što je razvijanje filmova. Mogu ja i sama to obaviti.
Idi prijaviti slučaj i naĎimo se u kafiću.”
“Neće mi trebati dugo. Moram objasniti Gusu da je situacija ozbiljna.”
Otvorio joj je vrata, a onda su ušli unutra. “Hej, Gus. Imamo film koji treba poslati u
Anchorage na razvijanje. Imaš li dobar laboratorij za to? Ovo su profesionalne

115
fotografije pa trebamo pravo mjesto za razvijanje.”
Gusove godine nije bilo lako procijeniti. Imao je toliko bora na licu da je
čovjek mogao pomisliti kako ima preko stotinu godina, ali Tank je često mislio da je
to od izloţenosti sjevernim zimama. U mladosti je bio traper, a oštrina ovdašnjih
zima ostavi tragove na licu. Uvijek je nosio flanelnu košulju i tregere preko nje, bez
obzira na vremenske uvjete. Tankove visine, bio je jak kao bik.
Gus je samo protresao glavom. “Imam pravo mjesto za vas.” Uzeo je role
filmova koje je Haley posloţila na pult. “Vratit će se za nekih tjedan dana.”
“Tako dugo? Ne moţeš to ubrzati? Vrlo je vaţno.”
“Ne moţe brţe od tri dana,” odgovorio je Gus.
“Dogovoreno,” rekao je Tank. “Ideš li još uvijek u lov?”
“Idem.”
“Jesi li ikada vidio ogromnog smeĎeg medvjeda, nedostaje mu prst na
prednjoj desnoj šapi, a i jedan zub?”
“Jedan malo stariji?”
“Da.”
Gus je kimnuo glavom. “Smrad me napao pred neka dva tjedna. Morao sam
se popeti na drvo kako bih spasio ţivu glavu.”
“To je jedini put da si ga vidio?” pitao je Tank.
“To mi je bilo i više nego dovoljno.”
Zahvalio je Gusu nakon što mu je objasnio gdje se susreo s medvjedom iako je
znao da mu to neće biti neka vrijedna informacija. Pronaći medvjeda će biti iznimno
teško. Morao je upozoriti stanovnike Stalwarta na opasnost koja vreba. I sve
objasniti svom šefu.

Haley je bila umorna od prevrtanja po krevetu. Pogledala je na ručni sat. Bila su

četiri sata ujutro. Oscar je bio nemiran i stalno se vrtio oko vratiju. Probudit će Joy i
Augustu ako ga Haley ne pusti van. Navukla je protezu na nogu i tiho koračala do
vratiju. Otvorila je vrata što je tiše mogla, a onda pustila Oscara van.
U hodniku se osjetio ustajali miris koji je bio mješavina prašine, vlage i
jučerašnje večere. Stavila je uzicu psu, a onda izašla iz zgrade. Koračali su uz cestu, a
onda je Oscar skrenuo u travu.
Uvijek je voljela noću šetati gradom. U ovom se malenom mjestu ipak
drukčije osjećala. Sigurnije, barem joj se tako činilo. Ta ju je pomisao iznenadila.
Haley je podigla glavu i ugledala prekrasno zvjezdano nebo. U ovo doba godine, iako
nikada ne padne potpuni mrak, zvijezde prekrasno sjaje. Nikada nije vidjela toliko
zvijezda na nebu. Boţje je remek djelo bilo od neprocjenjive vrijednosti, gotovo kao
nalazišta nafte na Aljasci. Kad bi razgovarala s Bogom, sigurno bi mu zahvalila zbog
ovog prizora.
Povukla je Oscara za uzicu i krenula prema parku. Nije imalo smisla

116
razmišljati o tome. Prošla je kraj trgovine. Čula je čudan zvuk iza sebe, a onda
osjetila nalet zraka. Čudno se osjećala, a kad se uhvatila za vrat, ostali su joj krvavi
prsti. Činilo joj se da odasvud leti razbijeno staklo.
Oscar se okrenuo prema trgovini, a Haley je od tamo čula lom. Crveni su se
plamičci probijali kroz prozore. Oko zgrade su bile gomile stakla. Rukom je prekrila
usta i odmaknula se unatrag. Vidjela je sjenu iza zgrade i instinktivno se sakrila iza
stabla.
Figura je nešto skrivala. Moţda kantu s benzinom? Skrila se iza zgrade, a
onda nestala u tami. Haley se uhvatila za svoje goruće obraze. Osjetila je nešto u
lijevom obrazu, moţda komadić stakla. Koljena su joj klecala. Okrenula se i uputila
prema uredu Cheta Gillespiea.
Iza nje se poţar rasplamsao, a onda je čula vrisak. Dva su muškarca dotrčala
sa suprotne strane ulice. Znala je da poţar nije toliki da će izmaknuti kontroli i
zahvatiti okolne zgrade, ali to ne umanjuje brutalnost ovog čina. Chet će znati što
treba učiniti. Iako neće moći identificirati čovjeka s kantom, bila je sigurna da je
poţar podmetnut.
Otvorila je vrata Chetovog ureda i uletjela unutra. U stolici je, nogu
podignutih na stol, hrkao mladić. Zalupila je vratima iza sebe, a on se trgnuo iz sna.
Zbunjeno je treptao, a onda se ustao.
“Poţar!” Pokazala je prstom prema van, a on je mogao vidjeti kako plamen
guta trgovinu. “Vidjela sam nekog muškarca kako se mota oko trgovine. Mislim da
je u ruci imao kantu s benzinom. Trebaš nazvati Cheta.”

117
Devetnaest

Iz ruševina trgovine je još uvijek sukljao dim, iako je poţar ugašen pred više od
dvadeset i četiri sata od strane dobrovoljnog vatrogasnog društva. Tank je stajao i
promatrao ostatke. Haley je bila odmah pokraj njega.
“Moji su filmovi izgubljeni,” promrmljala je Haley. Flaster je bio na mjestu na
koje ju je pogodilo staklo. Moglo je biti i gore. Da ju je pogodilo nekoliko
centimetara iznad, moţda bi izgubila oko.
Tank je kimnuo glavom. “Moram se zapitati...” Okrenuo se prema njoj, ali nije
mogao završiti rečenicu.
“Što? Misliš da je ovo učinio netko tko nije ţelio da razvijem filmove?”
“I ti si pomislila na to?”
“Bilo mi je teško ne pomisliti na nešto takvo. Sve što se dogaĎa na neki je
način povezano s mojim filmovima i fotoaparatom. Nema smisla.”
Tank je ugledao Gusa kako pretraţuje ostatke. “Idemo vidjeti što Gus misli o
svemu što se dogodilo. Moţda ipak nema nikakve veze s tobom.” Pratila ga je
unutra.
Gus je imao opekline na licu i rukama. Gomila je stvari bila pod njegovim
nogama, ali Tank nije mislio da se tu nešto moţe spasiti. Sumnjao je da je starac
imao osiguranje. Većina stanovnika nije to smatrala potrebnim.
Tank je stavio ruku na Gusovo rame. “Jako mi je ţao, Gus. Mogu li ti ikako
pomoći?”
Gus se namrštio. “Moţeš mi pomoći počistiti.”
Haley je počela fotografirati mjesto. Tank se odmaknuo od nje. “Biti će mi
drago pomoći. Odakle ţeliš početi?”
Gus je pogledao Haley. “Tvoja je cura vidjela više od mene.”
Tank je ignorirao komentar o curi, ali je primijetio da se Haley zacrvenila. Svi
su vidjeli da se nešto dogaĎa meĎu njima, ali njih dvoje to nije htjelo priznati.
Haley je protresla glavom. “Nisam mnogo vidjela. Voljela bih kad bi mogla
identificirati tog čovjeka.”
“Imaš li kakvih neprijatelja, Gus?” pitao je Tank.
Gus je pljunuo duhan koji je ţvakao. “Ništa više nego što ti imaš.” Pogledao je
Haley. “Barem sam spasio tvoje filmove. Poslao sam ih posljednjim avionom koji je
sinoć otišao.”

118
 “Oh, hvala puno!” Haley je poljubila Gusu u obraz. “Nisam ni htjela pitati što
se dogodilo s filmovima. Mislila sam da imate dovoljno svojih briga i nisam vas
htjela uznemiravati.” Napravila je korak unatrag i fotografirala Gusa.
Tank je suzdrţavao osmijeh, ali Gus je primijetio da se dobro zabavlja.
Zacrvenio se i vratio poslu. Tank ipak nije uspio suzdrţati osmijeh. “Mislim da je
posljednji put dobio poljubac početkom dvadesetog stoljeća.”
Haley je fotografirala Tanka. “Ovo će mi posluţiti kao dokaz da se znaš
smijati.”
“Već si me vidjela kako se smijem.”
“Ovaj put sam ti vidjela zube.”
Prasnuo je u smijeh. “Zar sam toliko ozbiljan?”
Kimnula je glavom. “Vrlo ozbiljno shvaćaš svoje obveze.”
“Pokušavam se i zabaviti. Pričam viceve. Tvoj me šef stalno pokušava
nadmudriti pa se iskaljujem na ostalima. Ţao mi je.”
“Oprošteno ti je.” Napravila je novu fotografiju. “Ubila bih nekoga za dobar
capuccino. Ima li negdje u gradu aparat za kavu?”
“Mi ne pijemo te šminkerske kave. Kava koja se ovdje posluţuje je toliko jaka
da ti počnu rasti dlake na prsima. Moţeš ih zamoliti da ti zagriju malo mlijeka i
probaju sloţiti nešto što će sličiti na capuccino. Neće imati lijepu pjenicu, ali moţe
proći.”
Zastala je i pogledala ga. “Ti znaš što je capuccino?”
“Nisam kompletna budaletina. Bio sam u Anchorageu.”
Okrenula je očima. “To je prava metropola, gospodine Paul Bunyan.”
“Paul Bunyan ţivi u Minnesoti, ovo je Aljaska ako si zaboravila. Mislim da još
uvijek nisi dovoljno dobro upoznala moj rad sa sjekirom.” Nasmijao se i sjetio da se
ovako nije zabavljao od kada je Leigh umrla. Napravio je korak unatrag. “Bolje da
pomognem Gusu očistiti. Vidimo se kasnije.”
Samog je sebe pokušao uvjeriti da nije upravo pobjegao od nje.

Haley je šepala dok je šetala Oscara. Vukao ju je prema parku, a ona mu je dozvolila
da je odvede u ţeljenom smjeru. Osvrnula se prema spaljenim ostacima trgovine.
Tank je skinuo košulju i lopatom krčio ostatke zidova. Odvratila je pogled od
njegovih snaţnih leĎa i ramena. Bio je prezgodan da bi bio stvaran. Nervozno se
nasmijala kad se uhvatila u vlastitim razmišljanjima.
Augusta je sjedila na klupici u parku. Oscar joj se popeo u krilo, a ona ga je
podragala po glavi. Sinoć nije dobro spavala, a to joj se danas vidi na licu.
Haley je sjela kraj nje. “Jesi li dobro?”
“Mislim da si u pravu. Nismo ni trebale dolaziti ovdje. Nisam sigurna u što
sam nas to uvalila.”
“Imamo Joy. Nije sve ispalo tako loše.”

119
 “Nisam sigurna kako ćemo urediti vlastite ţivote. Ona zaista ţeli ostati na
Aljasci.”
“Ti se moţeš uvijek preseliti u Anchorage.” Haley se nasmijala na tu ideju
znajući da će ona zgroziti Augustu.
“Razmišljala sam o tome.”
Haley se zakašljala. “Sigurno se šališ.”
“Ti si odrasla i znaš se sama brinuti o sebi. Ja moram malo usporiti ţivotni
ritam, a pisati mogu bilo gdje. Ne moram ostati u Phoenixu.”
“Ali kakva je to promjena! Kako ćeš se naviknuti na hladne i tamne zimske
dane, znajući da je u Phoenixu prekrasno vrijeme? Ja to ne bih mogla.” Zadrhtala je.
Augusta joj je rekla da Joy neće nikada zauzeti njezino mjesto, ali činilo joj se da će
mlada djevojka upravo to učiniti. Osjetila je prazninu u lijevoj strani grudi, ali onda
se podsjetila da ne smije biti ljubomorna. Već je počela voljeti Joy. Ili joj se barem
tako činilo.
“Vidjela sam kako promatraš Tanka, Haley. Nemoj odbijati ljubav samo zato
što se bojiš.”
“Ne bih nikada mogla ţivjeti ovdje.” Ustala je. “Gdje je
Joy?”
“Pomaţe u zdravstvenoj klinici.” Augusta je rukom pokazala prema obliţnjoj
zgradi.
“Ta djevojka ima više snage od Oscara.” Pas bi podigao uši na sam spomen
njenog imena. “Brzo ću se vratiti.” Uputila se prema toj zgradi.
Zgradu je očito trebalo obojati. Na crvenom je znaku pisalo da se radi o
gradskoj klinici Stalwart, a kraj natpisa je stajalo i jedva čitljivo radno vrijeme.
Ispod znaka je pisalo ime doktora Joe Wootena. Je li on bio jedini doktor u gradu?
Haley se zapitala kako će klinika funkcionirati nakon smrti jedinog doktora.
Otvorila je vrata i čula zvono iznad glave. Oscar je zalajao čim je čuo taj zvuk.
“Tiho, Oscar. Dosta je galame.” Povukla ga je za uzicu, a on se smirio. Čekaonica je
bila prazna, a u zraku se osjetio snaţan miris antiseptika.
“Odmah dolazim,” čuo se ţenski glas iza vratiju s Haleyine lijeve strane. Ţena
nije zvučala kao Joy.
Haley je gledala fotografije i diplome na zidovima. Kraj vratiju je bilo mnogo
nagrada za doktora Wootena, a na zidu preko puta ulaza nalazile su se fotografije
divljine Aljaske. Posebno je se dojmila umjetnička fotografija vuka u čijim se očima
vidio zlokobni sjaj.
Vrata ordinacije su bila širom otvorena, a onda se ukazala velika ţena
odjevena u traperice i traper košulju. Učinilo joj se da oko vrata nosi medvjeĎe zube.
Haley se nasmijala, a ţena ju je oštro pogledala.
“Ti nisi iz Stalwarta,” istaknula je. “Ja sam Vonnie Bird. Mogu li ti pomoći?”
“Traţim Joy,” rekla je Haley. Kraj ovakve samouvjerene ţene izgledala je
poput djeteta.

120
 “Joy!” Vonnie je povikala kroz otvorena vrata.
Joy se pojavila s mačkom u naručju. Mačkica je ugledala Oscara i uznemirila
se. Skočila je iz njezinih ruku ravno na Oscarova leĎa. Oscar je ispustio neki čudan
zvuk koji se učinio poput vriska.
Haley je kleknula kako bi pogledala što se dogaĎa s njenim psom. Oscar je bio
očigledno zbunjen. “DoĎi, dečko. Sve je u redu. Zločesta je maca otišla.”
“Ne znam što se dogodilo sa Sesi.” Joy je podigla mačku i odnijela je u drugu
prostoriju.
“Nema nikakve štete.” Oscar je još uvijek drthao u njenim rukama, a ona ga je
umirivala.
“Vonnie, ovo je moja, moja sestra. Haley Walsh,” rekla je Joy.
“Oh, ti si nova sestra.” Vonnie je čvrsto pruţila ruku prema Haley. “Ti si
pronašla tijelo mog šefa, zar ne?”
“Bila sam u toj grupi, da. Ţao mi je zbog toga.”
Vonnie je kimnula glavom. “To je zaista bio šok. Bio je dobar šef. Htjela sam
te upoznati. Sad kad si ovdje, a i Joy, mislim da moramo razgovarati. Sjedni, donijet
ću kavu. Kakvu voliš?”
“Razgovarati? Kako to misliš?” Haley je sjela na rub stolice, a Joy je učinila
isto.
Vonnie je otišla do kolica na kojima je bio aparat za kavu. Istočila je dvije
šalice. “Vrhnje i šećer?”
“Moţe.”
Vonnie joj je dodala šalicu. “Ţeliš li čaja, Joy?”
“Ne, hvala.” Joy je zvučala zbunjeno, a Haley ju je cijelo vrijeme promatrala.
Joy je skupila ruke u krilu i izbjegavala pogledati Haley.
Haley je otpila gutljaj. Osjetila je gorak okus koji joj nije previše godio.
Odloţila je šalicu na stol i s velikim očekivanjem pogledala Vonnie.
Vonnie je privukla stolicu i sjela kraj sestara. “Godinama sam drţala jezik za
zubima. Sada je doktor mrtav pa mislim da vam moram nešto reći. Joy ne ţeli da to
kaţem, ali moram.” Oštro je pogledala mladu djevojku.
Haley je bila znatiţeljna. Ako to utječe na nju i Joy, sigurno ima neke veze s
njihovim roditeljima. “Dobro, slušam.”
Vonnie je otpila gutljaj kave, a onda se namrštila. “Oprostite, ali ovo se ne
moţe piti.” Nagnula se i stavila šalicu kraj Haleyine. “Doktor Wooten je bio dobar
doktor, ali imao je svojih mana.”
Haley je i dalje šutjela. Vonnie ovo mora ispričati na svoj način. Bilo joj je
očito teško izdati svog šefa, iako je mrtav.
“Već zna,” Joy je tiho rekla. “Imao je aferu s Maggie. Jednom sam ih vidjela
kako se ljube.”
Haley nije ništa osjećala. Njezina je majka bila neka udaljena figura, a davno
je pala s pijedestala na koji ju je Haley uzdignula. “Je li moj otac znao?”

121
 “Ne znam,” rekla je Joy.
“Znao je,” odgovorila je Vonnie. “Dva dana prije poţara su se posvaĎali u
ovom uredu. Vaš je otac rekao da će uloţiti ţalbu zdravstvenom etičkom
povjerenstvu.”
“Zbog afere?”
“Nisam sigurna. Ispočetka sam mislila da se radi o seksualnom preljubu. Ona
je bila njegov pacijent. Doktor joj se zaista posvetio. Čula sam kako je rekao Gradyu
da mora šutjeti inače će trpjeti posljedice. Dva dana kasnije, Grady i Maggie su
umrli.”
“Ţeliš reći da doktor Wooten ima nešto sa smrću naših roditelja?” Haley nije
mogla sakriti svoj skepticizam.
“Moţda. Mislila sam otići Chetu Gillespieu, ali mislila sam na svoj posao. Bila
sam kukavica i to mi je teško priznati. Sada je vrijeme za istinu.”
Haley nije bila sigurna moţe li podnijeti još istine. Osjećala je glavobolju.
Kakva je to ţena njezina majka bila?

122
Dvadeset

Tankovi su koraci bili spori i teški dok je prilazio trgovini u kojoj se trebao naći s
Libby. Brooke je bila nekoliko metara ispred njega. Nije mu se dalo kupovati nove
tenisice svojoj kćeri. Pogotovo nakon što mu je šef rekao da mora angaţirati lovce
koji će usmrtiti medvjeda predatora. Nadao se da neće doći do toga.
Medvjed će ionako umrijeti ako ga presele, pomislio je. Bio je prestar da bi
lovio hranu na tradicionalan način. Ovo je bilo mnogo humanije, ali svejedno mu se
nije činilo pravednim. Navukao je osmijeh na lice kad je ušao u trgovinu.
Brooke je potrčala prema Libby. “Teta Libby, stigli smo!”
Libby je odmah odvela Brooke do jednog para roza tenisica s leptirićima.
Tanka je mučila Libbyna usamljenost, ali nije znao kako joj moţe pomoći.
Bratsko je društvo slaba nadoknada za nedostatak pravog partnera. Šteta što Haley
neće duţe ostati. Njih se dvije zaista dobro slaţu. Pridruţio se dvama ţenama koje
su ostale u njegovom ţivotu i sloţio se s izborom tenisica. Deset minuta kasnije,
petnaest dolara siromašniji, izašao je iz trgovine.
Libby je krenula prema hotelu. “Nadam se da nemaš ništa protiv, pozvala sam
Haley da nam se pridruţi. Vratila se uznemirena zbog nečega. Mislila sam da bi je
mogli razveseliti.”
“Gdje je ona?”
“Odmah će se spustiti. Otišla je ostaviti Oscara u sobi.” Libby je podigla
pogled prema njemu. “Vidim taj pogled u tvojim očima. Moţeš mi reći što osjećaš
prema njoj, Tank?”
“SviĎa mi se,” priznao je, izbjegavajući njezin pogled. “To je sve.”
Libby je uzdahnula. “Ona izbjegava tu temu, baš kao i ti. Mislim da je ona
prava osoba za tebe.”
“Ma da? Jesi li ikada vidjela funkcionalan brak u kojem supruţnici nisu ţivjeli
zajedno? Ona ne ţeli ţivjeti ovdje, a ja ne idem nikamo. Mislim da smo taj razgovor
završili.”
Libby se otrijeznila. “Dobro, imaš pravo, to je problem. Ali ako se volite, sve
se moţe riješiti.”
“Tko je spominjao ljubav? SviĎa mi se, dobro? To je sve.”
“Moţeš je voljeti ako si dopustiš.”
“Moţda i mogu, ali neću si to dozvoliti. Tu nema budućnosti, a uz to ima još

123
mnogo drugih problema. Ustvari, ona ima problema s Bogom koje mora riješiti, a ja
u to ne ţelim ulaziti.”
“Moraš li sve tako detaljno analizirati? Uvijek govoriš o vjeri u Boga. Hoćeš li
ikada učiniti nešto bez detaljne analize mogućih posljedica? Moţda se iznenadiš.”
“Da, moţda slomim vrat.” Nasmijao se. “Odustani, sestro. Ovo ne vodi
ničemu.”
“Voljela bih da mi ona bude šogorica.” Libby je podigla bradu. “To bi se moglo
srediti.”
“Šest mjeseci ovdje, šest mjeseci u Phoenixu, jel’ da?” Tank nije mogao
vjerovati da se upustio u ovo raspravu. Nije mogao zanijekati da mu je stalo do
Haley, ali nije ju namjeravao proganjati.
Kipp i Erika su se pojavili na vratima hotela. Denny, Carry i Augusta su ih
pratili. “Idemo potraţiti medvjede,” rekao je Kipp. “Traţim Haley. Jeste liju vidjeli?”
“Ne bi trebali izlaziti dok se ne riješi problem s medvjedom predatorom,”
rekla je Libby.
“Umoran sam od čekanja, a i nećemo daleko. Jedan je traper ugledao
nekoliko medvjeda kraj obliţnjeg jezera pred sat vremena. Ţelim samo nekoliko
snimaka.”
“Ja ne bih išao tamo,” rekao je Tank.
“Znam da ti ne bi išao, ali ja se ne bojim,” odgovorio je Kipp.
“Vidio sam da se nisi bojao ni kada nas je napao onaj medvjed kraj
helikoptera,” uzvratio je Tank. Kippov ga je bezobrazluk zaista isprovocirao.
“Idemo,” rekao je Kipp. “Ako vidite Haley, recite joj da ćemo se vratiti za
nekoliko sati i da je propustila veliku avanturu. Nadam se da su njene fotografije
vrijedne ove muke.” Otišao je sa svojim pomoćnicima.
Tank ih je gledao kako se udaljavaju. Bio je više nego spreman za završetak
ovog ljeta. “Vidjela sam kako si izbjegao njegovo pitanje. Zašto nisi rekao da je
Haley u svojoj sobi? IznenaĎen sam da Augusta ne zna.”
“Haley ne treba cijelo poslijepodne slušati Kippove gluposti. Augusta je bila u
susjednoj trgovini kad se Haley pojavila pa su se mimo išle.”
“Trebao sam ih nekako zaustaviti,” rekao je Tank. “Nitko nije siguran dok ne
pronaĎemo tog medvjeda.”
Poštar je prošao kraj njih. “Hej, Tank, dobio si faks.”
“To je vjerojatno neki izvještaj. Odmah ću se vratiti,” rekao je svojoj sestri.
Ušao je u poštanski ured i platio pet dolara za faks poruku. “Hvala.” Izašao je van i
pridruţio se svojoj sestri. Izgleda da je uvijek njegov zadatak prenositi loše vijesti.
Libby je kimnula prema glavi. “Dolazi Haley.”
Tankov se puls ubrzao kad je ugledao Haley. Jedno je zanijekati njezinu
privlačnost, a drugo je lagati samome sebi. Pokušao je ne razmišljati o njenim
mekanim usnama. Iako je njegova glava znala da nemaju budućnosti, srce nije
htjelo slušati.

124
 “Spremne za sladoled?” Libby je uhvatila Haley i Brooke za ruke i povela ih
ispred Tanka. Morale su se naći s Joy ispred trgovine kozmetikom.

Haley je pojela zadnji zalogaj svog sladoleda. “Hvala, trebala sam predah.” Gledajući
na svoj sat, shvatila je da je prošlo skoro dva sata. S Libby i Tankom je bilo lako
razgovarati. Uţivala je u njihovom društvu. Ţao joj je što nije imala takvu sestru ili
brata dok je odrastala. Promatrala je čavrljanje izmeĎu Joy i Brooke. Moţda bi Joy
mogla upotpuniti tu prazninu.
Libby je obrisala usta salvetom. “Izgledaš uznemireno. Ţeliš li razgovarati o
tome?”
“Drago mi je da pitaš. Ne znam što bih vjerovala,” započela je Haley. Rekla im
je što je Vonnie ispričala.
“To mi je teško povjerovati,” rekao je Tank. “Dugo sam poznavao Joe
Wootena. Ali dobio sam izvještaj faksom,” rekao je Tank. “Netko je podmetnuo
poţar u njihovoj kolibi. Pronašli su tragove kerozina.”
U trbuhu je osjetila lagano kruljenje. “Šališ se.” Prešla je rukom preko čela.
Ubijeni su. Njezini su roditelji ubijeni. Sve je to istina. “Ali zašto?”
“To moramo otkriti.”
Haley je gledala kroz prozor. Vidjela je muškarca i ţenu kako galame. Dolazili
su mnogi ljudi podignutih šaka. Čula se velika galama. “Što se dogaĎa?” Ustala je iz
stolice. Tank se okrenuo i vidio uznemirenu masu. Krenuo je prema vratima i
otvorio ih. Ţene su ga pratile.
Libby je kimnula glavom prema Joy koja je kretala prema hotelu. “Reci Tanku
da ću odvesti Joy i Brooke. Vratit ću se za sat ili dva. Štogod se dogaĎa, bolje da njih
dvije ne budu ovdje. Neka me pozove preko radio veze.” Haley je kimnula glavom, a
Libby je krenula prema Tankovom dţipu.
Haley je sustigla masu ljudi kraj klinike. Trooper Gillespie je bio u blizini.
Njezini pokušaji za umirenjem ljudi bili su uzaludni. Haley je pratila Tanka. Galama
je bila prevelika da bi se shvatilo što se dogaĎa.
“Chet, što se dogaĎa?” pitao je Tank.
Chet je pogledao Haley. “Oprostite, ali vaš se aktivist uputio prema
medvjedima i nastradao.”
Haley je tiho uzdahnula. “Gdje je moja baka? Je li dobro?”
“Ona je dobro. Nitko nije ozlijeĎen osim Kippa. Prišao je medvjedu kraj
rijeke. Bio je to naš četveronogi predator.”
Augusta je sve vidjela. Haley je osjetila knedlu u grlu. Augusta će sigurno
imati noćne more. “Jesi li siguran da je mrtav?” prošaptala je.
“Tijelo je unutra. Tamo je i tvoja baka i ostali.”
“Moram je vidjeti.” Haley je prošla kraj Cheta i otvorila vrata klinike. Augusta
je sjedila u stolici kraj Erike. Obje su bile potpuno blijede. Erika je u rukama

125
gnječila navlaţenu maramicu. “Augusta?” Haley je jedva govorila.
Augusta je podigla glavu. Lice joj je bilo smeţurano. “Oh, Haley, bilo je
grozno,” zajecala je.
Haley je kleknula i zagrlila baku. Bilo joj je teško tješiti nekoga tko je nju
toliko godina tješio. Haley je najednom shvatila da njena baka neće uvijek biti ovdje
za nju. Snaţno je zagrlila Augustu. Nikada je neće pustiti. Nikada.
Tank je ušao unutra s Chetom. “Moţe li mi netko reći što se dogodilo?” Chet
se jedva čuo od Erikinog plača.
Haley je ugledala blijedog Dennya koji se naslonio na vrata. Usne su mu
drhtale. “Moţeš li nam nešto reći, Denny?” Nije htjela više maltretirati svoju baku.
Jedva je kimnuo glavom. “Snimao sam Kippa dok je prilazio medvjedima.
Nešto je tiho govorio. Medvjed ga je pogledao, ali nije se okrenuo od njega. Imam
neke snimke.” Zaustavio se i progutao. “Šuma mu je bila s lijeve strane. Sjeo je na
kamen i počeo bacati kruh medvjedu. Prilazio je sve bliţe i bliţe, a onda mu je jeo iz
ruke. Čak ga je i podragao. Kad je nestalo hrane, vratio se prema vodi. Sve imam
snimljeno.”
“Trebao je znati da ne smije hraniti medvjede,” promrmljao je Tank.
Denny je kimnuo glavom. “Htio sam ga odgovoriti od toga. Bio je odlučan
snimiti taj materijal. Ustao je s kamena i krenuo prema meni, a tada je iz šume
izašao drugi medvjed. Veliki medvjed. Ogroman. Kipp je vikao prema njemu i
mahao rukama. Onda je medvjed spustio glavu i krenuo prema njemu.” Zatvorio je
oči, a glas mu je zadrhtao. “Sve je bilo brzo gotovo.”
“Ne mogu zaboraviti njegov vrisak,” rekla je Erika. Ljuljala se u stolici.
Tank je lupio šakom o zid. “Rekao sam mu da ne ide.” U glasu se osjetila
ogorčenost.
“Nisi ti kriv,” rekla je Haley. “On nije htio slušati.” Ustala je i otišla do Tanka.
Poloţila je ruku na njegovo rame.
Chet se okrenuo prema vratima. “Tank, znaš što moramo učiniti. Više ne
smijemo čekati. Ţeliš li ići s nama?”
“Idem. Ne ţelim da Miki nastrada greškom lovaca.”

126
Dvadesetjedan

Marley Gillespie se vozila uskom stazom u starom majčinom dţipu. Nitko nije ovo
vozilo vozio nekoliko mjeseci, ali pronašla je ključeve. Motor je odmah upalio.
Odlučno je drţala volan. Marley je osjećala nevjerojatnu potrebu da vidi Brooke i
uvjeri se da je dobro. Ona je ta koja mora spasiti svoju nećakinju. Tank očito nije bio
svjestan opasnosti. Kao da je ignorirao tamne sile koje su se nadvile nad Leighinom
smrću.
Marley je iznevjerila Leigh, ali neće iznevjeriti Brooke. Bez obzira koju cijenu
mora platiti. Pogodila je rupu na cesti i glavom udarila o strop vozila. Opsovala je
cestu i pokušala izbjeći iduće rupe. Mrzila je ovo mjesto. Mrzila i bojala ga se. Imala
je osjećaj da će izgubiti sve što voli.
Ispred nje se ukazala velika čistina. Koliba Tanka Lassitera izgleda jadnije
nego inače, pomislila je. Što je Tanku bilo u glavi da je doveo Leigh ovdje? Leigh je
zasluţila pristojan dom. Vidjeti je u ovom okruţenju bilo je kao promatrati
prekrasan dijamant u blatu.
Izgubljena u vlastitim mislima, Marley skoro nije primijetila svoju nećakinju
na čistini. Ugledala je njenu kosu tek kad se Brooke pomakla. Iza nje je bio medvjed.
Marley se sledila, a onda izašla iz svog dţipa. Pokušala ju je dozvati, vikati joj da
bjeţi, ali riječi nisu mogle proći kroz grlo.
Brooke je podragala medvjeda. “Bok, Miki.” Ubacila je komadić sendviča u
medvjedova usta. Marley je na trenutak pomislila da će medvjed progutati njenu
nećakinju. To je bio medvjed kojeg je Tank odgojio. Marley ga je više puta upozorila
da ga se mora riješiti.
Marley im je oprezno pristupila. Tiho je govorila da ne bi razljutila medvjeda.
“Brooke, doĎi vidjeti tetu Marley.”
Malena se djevojčica okrenula. Oduševljeni izraz njenog lica rekao je Marley
da čini pravu stvar. Odgojiti Leighinu kćer biti će konačno odavanje počasti
preminuloj sestri.
Brooke je potrčala u njeno naručje. Marley je udisala njezin miris, mješavinu
dječjeg šampona, prirode i psa. Inače to ne bi mirisalo dobro, ali sada joj je to bio
najdraţi miris na svijetu.
“Teta Marley, stišćeš me,” poţalila se Brooke.
“Oprosti, dušo.” Marley je opustila svoj stisak i okrenula se prema dţipu.

127
Medvjed je nestao u šumi. “Idemo se provozati.” Pogledala je prema kolibi. “Gdje je
Libby?”
“U dvorištu zalijeva cvijeće. Ali nemoj joj ništa reći.” Brooke je stavila prst
preko ustiju. “Trebala bih spavati. Onda ćemo ići u grad naći se s tatom.”
“Neću ništa reći.” Marley je otvorila straţnja vrata i ukrcala Brooke unutra.
“Idemo se provozati.”
“Hoće li teta Libby i Joy ići s nama?”
“Ne, samo nas dvije idemo.” Brooke je trebalo spasiti. Tank je rekao da ona
nije nikada u blizini medvjeda, a ona ju je zatekla kako hrani čudovište.
“Trebala bih reći teti Libby.”
Marley je ignorirala komentar. “Kasnije ćemo na sladoled, moţe?”
“Mogu li pojesti sladoled od vanilije s preljevom od čokolade?” Brooke se
smjestila na straţnje sjedalo.
Marley je sjela za volan, ali iz kuće je izašla neka figura. Marley je ugledala
mladu djevojku. Još uvijek ni traga Libby. Ovu djevojku će lako prevariti. Navukla je
laţni osmijeh na lice. “Hej, ja sam teta Marley. Tank me poslao po vas dvije.”
Djevojka se zaustavila, a na licu joj se vidjela zbunjenost. “Tank vas je
poslao?” Pogledala je Brooke. “Je li ovo tvoja teta, Brooke?”
Brooke je kimnula glavom. “Izgleda baš kao i mamica.” Pokazala je rukom na
sjedalo kraj nje. “Idemo na sladoled, Joy. DoĎi s nama.”
Marley je izašla i otvorila joj druga vrata. “Tank je u ţurbi. Već je razgovarao s
Libby preko radio veze. UĎi unutra.” S posljednjim sumnjivim pogledom prema
kući, Joy je sjela u dţip. Marley je zalupila vratima i brzo se vratila za volan. Motor
je jedva upalio, a onda je krenula.
Razmišljala je što će sada učiniti. Nije planirala ovo izvesti sada, ali ukazala
joj se prevelika prilika da bi ju propustila. Tank će pretpostaviti da je Brooke
odlutala u šumu i tamo će je traţiti. Dok shvate da je Marley otela Brooke, njih će
dvije već biti u New Yorku. Angaţirat će pravog odvjetnika koji će zaštititi Brooke i
omogućiti joj pobjedu na sudu. Čudan zvuka motora ju je probudio iz njenih
ruţičastih snova. Počeo je snaţno lupati. Je li se nešto razbilo kad je udarila u rupu
na cesti? Ubrzo je motor prestao raditi, a vozilo se zaustavilo nasred blatnjave ceste.
“Ne!” Marley je snaţno udarila o volan. “Ovo se ne moţe dogoditi, ne sada.”
Frenetično je okretala ključ. Motor je mrtav. Opet je pokušala i skoro uspjela. Dţip
je ispustio oblak prašine iz auspuha i ispod haube. Morala je smisliti rezervni plan.
Kad bi se negdje mogla sakriti, Tank je ne bi pronašao tako brzo. Mogla bi s
djevojkama pješice krenuti prema Cook Inletu, a tamo bi brodom mogla preći zaljev
u Kenai. Onda joj se otvara opcija leta u New York preko Kanade.
“Idemo, idemo,” promrmljala je. Tamo. Pokazala je rukom na grm dovoljno
velik za skrivanje dţipa. Spustila je ručnu kočnicu i lagano gurala dţip nizbrdicom.
Uspjela ga je kamuflirati da se ne prepozna na prvi mah.
“IzaĎite,” rekla je i zgrabila Joy za ruku. Uzela je torbicu, a onda skinula

128
sigurnosni pojas s Brooke.
Brooke je pokušala istrgnuti ruku. “Ţelim kući, teta Marley.”
Marley joj nije odgovorila. Mislila je da se jezero nalazi s njihove lijeve strane.
Pogledala je svoje cipele. Visoke joj pete neće omogućiti ugodan hod šumom. Pustila
je ruku svoje nećakinje i slomila pete. Sjetila se da trebaju sredstvo protiv insekata.
Komarci bi mogli biti opaki. Otvorila je prtljaţnik jer je znala da je njezin otac uvijek
tjerao majku da ima nekoliko rezervnih bočica spreja. Uzela ih je i mahnula rukom
Joy. Do četiri će sata poslijepodne biti na Cook Inletu. Onda će im trebati nekoliko
sati do ukrcaja na let koji će ih odvesti iz ove divljine.

Tank je provjeravao svoju sačmaricu dok je Chet vozio dţip. Pratilo ih je šest drugih
vozila. Neki su imali lovačke pse. Tanku se nije sviĎalo to što će se danas dogoditi.
Sve ga podsjeća na onaj dan kad je njegov otac morao ustrijeliti medvjeda pred
njegovim očima. Ali ovaj je medvjed ubojica. Napao je Joe Hoosea, a sada je ubio
Kippa.
“Nemoj biti tako mrzovoljan. Znam da mrziš kad medvjed mora biti ubijen,
ali i ti znaš da ovo moramo učiniti.”
“Znam, ali svejedno mi se ne sviĎa.”
“Mislim da Kipp nije bio ni svjestan onoga što mu se dogodilo,” rekao je Chet.
“Ţao mi je zbog toga. Nije bio najpametniji, ali nisam htio da ovako završi.”
“Gdje počinjemo?”
“Na mjestu napada.” Tank je spustio prozor misleći da će svjeţi zrak
podignuti njegovo raspoloţenje. “Medvjed će se vjerojatno neko vrijeme motati
tuda. Moţda ga brzo pronaĎemo.” Pogledao je na sat. “Već su četiri sata. Ne bih htio
provesti cijelu noć u lovu.”
“Ni ja. Pogotovo kad se tako opasan medvjed mota uokolo.” Chet je skrenuo
prema jezeru.
Vozili su se u tišini. Tank nije znao o čemu Chet razmišlja, ali nije htio nikome
dozvoliti ulazak u svoje misli. A one su često lutale prema mladoj ţeni prekrasne
tamne kose i medenih očiju. Skoro se nasmijao. Tko bi pomislio da će se tako
pjesnički izraţavati? Nekoliko je puta iznenadio samoga sebe u posljednje vrijeme.
Chet je parkirao kraj jezera, a onda su izašli iz vozila. Ostala su vozila
parkirala ispred njih. Oprezno su prišli Chetu i Tanku s puškama u rukama i psima
u pratnji. Psi su počeli njušiti tragove krvi na zemlji i okretati se prema šumi. Mogli
su nanjušiti medvjeda i znali su da moraju svoje vlasnike odvesti do njega.
Tank je kleknuo i promatrao tragove na zemlji. Dva su medvjeda bila ovdje,
obojici nedostaje prst. Manji su otisci vjerojatno Mikijevi. Rukom je dozvao Cheta.
“Pobrini se da lovci ne prate ove tragove. Veći je medvjed napao Kippa.”
Chet je kimnuo glavom. “Ovo su Mikijevi otisci?”
“Vjerojatno.”

129
 Chet je dozvao lovce i dao im uputstva. “Neka vaši psi budu na tragu pravom
medvjedu, ţelimo velikoga.” Lovcima inače nije dozvoljen lov na medvjede s psima,
ali u posebnim okolnostima kao što su današnje to se iznimno moţe dozvoliti.
Mort Winters, voĎa skupine lovaca, samo je kimnuo glavom. “Pronaći ćemo
ga prije nego što naudi nekom drugom.”
Tank je podigao svoj ruksak i pušku pa im se pridruţio. Molio se da Miki
ostane daleko od svega.

“Tvoje fotografije su ovdje.” Gus je predao Haley vrećicu punu fotografija.

“To je bilo brzo. Prošla su samo dva dana.”
“Došao je jedan neplanirani zrakoplov pa mi je donio taj paket.”
U plastičnoj je vrećici bilo nekoliko manjih vrećica s fotografijama. Moţda će
joj pomoći otkriti tko stoji iza napada na nju. Pitat će Libby ţeli li ih pogledati s
njom i Augustom.
Libby. Libby se vratila u kolibu s Brooke i Joy. Haley je zaboravila na to.
Libby nije znala ništa o napadu medvjeda na Kippa. Trebala je nazvati Libby i reći
joj da ostanu u kući. Zahvalila je Gusu i napustila njegovu privremenu trgovinu
smještenu u šatoru. Potrčala je prema sjedištu troopera što je brţe mogla. Čim je
ušla pitala je dragovoljku ima li radio vezu. Ţena je pripremila ureĎaj, a onda ga
predala Haley.
Nitko se nije javljao. Htjela je odustati kad je čula Libbyn zadihani glas.
“Tank, jesi li to ti? Moraš brzo doći!”
“Libby, Haley je ovdje. Je li sve u redu?”
Libby je glasno jecala. “Ne mogu pronaći Brooke! Nema je nigdje!”
Haley je jedva disala. “Kako to misliš, nema je?” Adrenalin je navalio kroz
njezin krvotok. Ne opet, molim te Bože, ne opet. U srcu je osjetila čudan osjećaj.
“Izašla sam na minutu zaliti cvijeće u vrtu. Brooke sinoć nije dobro spavala pa
sam mislila da će joj goditi malo sna. Kad sam se vratila u sobu nije je bilo. Mislila
sam da je u kupaonici, ali nisam je pronašla. Trebam Tanka! Moramo je pronaći!”
Opet je počela glasno plakati.
Haley je shvatila da cijelo vrijeme drţi dah. “Što je s Joy?” Pokušala je
obuzdati paniku koja ju je zahvaćala.
Libby je rukom prekrila usta. “Zaboravila sam na Joy! Nema niti nje. Je li
odvela Brooke u šetnju? Spremala mi je neke stvari u kuhinji kad sam izašla u
dvorište.”
“Ne vjerujem da bi je odvela u šetnju, a da ti se ne javi prije toga. Tank traţi
onog medvjeda predatora. Danas je ubio Kippa. Zbog toga je nastala strka.”
“Oh, dragi Boţe, ne,” promrmljala je Libby. “Isuse dragi, čuvaj moju Brooke.”
Zaledila joj se krv u ţilama, ali Haley je znala da mora ostati pribrana. “Imaš
li pištolj?” Libby je glasno jecala pa Haley nije razumjela pitanje. “Libby, smiri se

130
malo, ne razumijem te. Imaš pištolj?”
“Imam, imam, imam i pušku.”
“Uzmi oruţje s kojim znaš rukovati. Nastavi traţiti Brooke. Doći ću što prije.”
Praktički je bacila radio ureĎaj na stol. “Imamo dvoje nestale djece,” rekla je
dobrovoljki. “Tankova kćer je nestala, a i moja sestra.”
Ţena je raširila oči. “Brooke?” Stavila je ruku preko usta. “Trebam pomoć.”
“Svi traţe medvjeda. Pokušat ću dobiti Cheta preko radio veze. Vidjet ću
mogu li dobiti potraţne pse.”
“Reci im da odmah krećem prema kući Lassitera.” Haley je potrčala prema
vratima.

Osjetila se hladnoća na livadi iza kuće. Sunce je počelo padati i postajalo je sve
tamnije. Haley je traţila dţip od dečka koji je radio na recepciji. Posudio joj ga je bez
razmišljanja. Kad je vidjela da na čistini nema nikoga, okrenula se prema šumi.
Ništa.
Onda je iz šume dotrčala uplakana ţena. Libby. Bila je blatna, a ruke su joj
bile izranjavane od grana. “Haley, hvala Bogu da si stigla.” Libby je bacila pušku na
tlo i zagrlila Haley.
“Reci mi što se dogodilo.” Počela je padati kiša.
“Zalijevala sam cvijeće u vrtu iza kuće. Brooke je spavala. Barem sam mislila
da spava. Kad sam se vratila u kuću, provirila sam u njenu sobu da provjerim što
radi, ali nije je bilo. Mislila sam da je otišla u kupaonicu pa sam i tamo provjerila.
Nije je bilo. Ovo sam pronašla izmeĎu stabala.” Pruţila joj je lutku odjevenu u roza
haljinu i praznu vrećicu u kojoj su bili keksi. “Znači izašla je van.”
“A Joy?”
“Ona je spremala kuhinju i robu u mojoj sobi. Bila sam vani nekih desetak
minuta.”
Haley je uzela lutku. Rukom je prekrila usta. “Brooke! Joy!” Pogledala je
Libby koja je opet jecala. Moraju se pribrati i ostati jake. “Idemo ih pronaći.” Od
kiše je šuma izgledala još tamnije. Haley je izvukla kompas iz svog ruksaka. “Imam
kompas. Gdje si ih traţila, Libby? Moramo ovo obaviti pametno.”
Izgledalo je da se Libby oporavila od šoka. Podigla je pušku. “Pokazat ću ti
gdje sam pronašla vrećicu i lutku.”
Haley je kimnula glavom i pratila Libby. Kiša im neće olakšati traganje.
“Dobrovoljka iz Chetovog ureda će pokušati angaţirati potraţne timove s psima. Još
ih ima nekoliko u gradu.”
Libby je pokazala prstom. “Ovdje sam pronašla vrećicu.”
Haley je gledala natopljenu travu. Nešto u blatu joj je privuklo pozornost pa je
kleknula. MedvjeĎi tragovi. “Jesu li ovo Mikijevi tragovi?” Haley se mogla samo
nadati da ne pripadaju drugom, opasnijem medvjedu.

131
 Libby je kleknula kraj nje. “Mislim da jesu.”
Haley je pogledala drugi trag. Male rupice u blatu. Razmišljala je o čemu se
radi. “Zmijske rupice?”
“Ne znam. Nema zmija na Aljasci.”
Libby je ustala i pokušala dozvati Brooke. Haley se okrenula i gledala
blatnjavu stazu koja je vodila prema šumi. Ugledala je tragove guma. Je li netko
oteo djevojčice?
Libby je promatrala tragove. “Čudno. Queenie, Chetova supruga, ima stari
Jeep s ovakvim gumama. Chet ga je parkirao ispred kuće kad je umrla i nije ga
vozio. Pitam se je li ga Marley vozila.” U glasu joj se osjetila uzbuĎenje i nada.
Okrenula se prema čudnim rupicama u zemlji. “Kladim se da su te rupice od visokih
peta. Nikada ne ide iz kuće bez visokih peta.”
Gledale su jedna drugu. “Misliš li da je Marley otela Brooke?” pitala je Haley.
“Zna da legalnim putem ne moţe dobiti skrbništvo,” tiho je odgovorila Libby.
“Jesu li ovo stari tragovi, od vremena kad je Queenie vozila taj dţip?” pitala je
Haley.
“Zima bi izbrisala sve stare tragove. Ovi su svjeţi. Tank me naučio nešto o
tumačenju tragova.”
“Kako moţe učiniti tako nešto? Samo se pojaviti i odvesti Brooke?”
“Ti ne poznaješ Marley. Ovako nešto za nju ne predstavlja problem. Lutku
sam pronašla ovdje pa pretpostavljam da je Brooke hranila Mikija kad joj je ispala
lutka. Marley se mogla dovesti ovdje i pokupiti je. I Joy.”
Haley se zakašljala i stavila ruku na usta. “Puštaš Brooke u blizinu
medvjeda?”
“Naravno da ne! Nadzirem je kao sokol. Bila je u blizini Mikija kad je bio
mali, ali sada joj Tank to ne dozvoljava.” Libby je spustila pogled na tragove.
“Marley ćemo lako pronaći. Idemo slijediti tragove.”
“Ja ću voziti, ti me navodi,” rekla je Haley. “Prvo javi preko radio veze što smo
posumnjali.”
Libby je kimnula glavom. “Odmah ću se vratiti.” Otrčala je do kolibe.
Haley je ušla u dţip i upalila motor. Libby se vratila za nekoliko trenutaka.
“Nije uspjela dobiti Tanka i Cheta, ali nastavit će pokušavati. Potraţni će timovi
pokušati naći dţip i javiti će nam kad uspiju.” Spustila je prozor kako bi bolje vidjela
tragove guma. Stigli su do nekog velikog grma. “Stani,” rekla je.
Haley je nagazila kočnicu, a Libby otvorila vrata. Obje su izašle i pratile
tragove guma u šumu. Pomičući grane, probijale su se u dubinu.
Dţip je stajao ispod velikog stabla. Haley se poţurila do vozačevih vratiju, ali
bio je prazan. “Zašto bi Marley ovdje ostavila vozilo?” Ključevi su bili u bravi.
Pokušala je upaliti motor, ali nije uspjela. “Sigurno je imala problema s motorom pa
ga je sakrila ovdje.” Izašla je i snaţno zatvorila vrata, ali nije izliječila svoje
frustracije.

132
 Haley i Libby su se pogledavale. Marley, Joy i Brooke lutaju šumom, a
medvjed predator ih moţe napasti svakog trenutka.

133
Dvadesetdva

Tank je brisao kišu s lica i zaustavio se kako bi došao do daha. Psi su pronašli neki
trag iako im je kiša oteţavala posao.
Chet je odloţio svoj radio. “Ovaj glupi sustav opet ne funkcionira. Ne mogu
dobiti bazu.”
“Ionako su svi ovdje.”
“Da, ali ako je neka hitnoća u gradu, neće me moći dobiti.” Chet je zakačio
prijemnik za svoj pojas.
“Valjda ćemo ga brzo pronaći.” Tank je htio da što prije doĎe kući.
Nastavili su u tišini hodati idućih pola sata. Tank je pogledavao oko sebe,
znajući da im se medvjed u svakom trenutku moţe prišuljati. Molio je Boga da
poštedi Mikija od nevolja.
Chetov se radio konačno oglasio. “Konačno,” promrmljao je kad se zaustavio i
mahnuo Tanku. “Gillespie,” javio se oštrim glasom. “Pred koliko vremena?”
Ramena su mu se naglo pognula. Slušao je nekoliko trenutaka. “Odmah dolazimo.”
Pogledao je Tanka i teško progutao. “Brooke je nestala. I Joy.”
Tank je uhvatio Cheta za ruku. “Što to govoriš? Kako? Kada? U gradu je s
Libby.”
“Libby je odvela Brooke i Joy natrag u kolibu. Djevojke su nestale dok je
Libby zalijevala cvijeće.”
Tank se pokušavao pribrati. Promatrao je šumu nad kojom se nadvila magla.
Brooke ne moţe biti ovdje. “Moramo ju pronaći.” Poţurio je Cheta natrag prema
dţipovima. Tank je pokušavao zamisliti izraz lica njegove sestre. Njegov je
racionalni um znao da se to nije moglo dogoditi dok je ona - dok je bilo tko - čuvao
njegovo dijete. “Pred koliko se to dogodilo?” pitao je.
“Dva sata.”
“Dva sata,” ponovio je. Od tada je već mogla završiti na dnu litice. Zapravo,
mogla je završiti bilo gdje. Tank je ubrzao korak, ali tek su za pola sata stigli do
svojih vozila. Sjeo je za volan, a nije ni sačekao da Chet uĎe u vozilo kad je stisnuo
gas. Gume su podigle blato iza sebe i ostavile duboki trag.

Haley nije mogla mirno sjediti. Stvarnost nestanka Brooke i Joy i njihova predodţba

134
u tamnoj i vlaţnoj šumi bila je uznemiravajuća. Podsjetilo ju je na smrt njezine
sestre u tamnom rudniku. Uzela je svoj štap za hodanje i pratila Libby kroz grmlje.
Boljela ju je noga od hoda po neravnom terenu, ali nastavila je bez razmišljanja.
Gledala je oko sebe ne bi li ugledala djecu ili Marley. Ta je ţena sigurno luda kad ih
je samo tako odvela u opasnu šumu.
Libby se konačno zaustavila, ali samo zato što je jedva disala. Haley je
obrisala znoj sa čela. Uzela je paketić slatkiša i ponudila ga Libby. “Izgledaš kao da ti
treba energije.”
Libby je oklijevala, ali onda je uzela slatkiš. “Hvala. Osjećam se tako kriva,
Haley. Trebala sam je bolje čuvati.”
“Ti si sjajna majka za Brooke,” rekla je Haley. “Svi to vide. Nemoguće je čuvati
dijete svake minute. Nikad ne bi stigla oprati rublje ili skuhati ručak. Mislila si da
spava. Svaka majka bi postupila jednako.”
“Ali ovdje svaka pogreška moţe biti smrtonosna.” Libby je zagrizla komadić
slatkiša. Počela joj se vraćati boja u lice.
“Pronaći ćemo je.” Haley je pokušavala zvučati samouvjereno.
“Hoćeš li se pomoliti sa mnom?” prošaptala je Libby. “Prestrašena sam.”
Haley joj nije mogla reći da molitva neće pomoći. Libby je trebala ohrabrenje,
a ne novo razočaranje. “Hoću,” odgovorila je. “Ali nisam dobra u molitvama.” Bog je
nije slušao ranije pa nije znala zašto bi je poslušao sada. Ali Libby nije učinila ništa
loše, moţda njoj pomogne.
Libby ju je primila za ruke. “Znaš li koju molitvu? Svaki put kad se molim na
glas, zbunim se.”
“Nisam se molila godinama,” odgovorila je.
U Libbynim su se očima vidjele suze. “Molim te, pokušaj,” prošaptala je.
Haley je drţala Libbyne ruke kao da joj ţivot ovisi o tome. “Boţe, pomozi nam
da pronaĎemo Brooke i Joy. Ti znaš gdje su. Čuvaj ih i vodi nas do njih. Amen.”
“Amen,” tiho se nadovezala Libby. “Budi s njima, Gospodine.” Obrisala je oči.
“Hvala, Haley. Osjećam da ti mogu sve reći.”
Haley je pokazala na njihovu desnu stranu. “Idemo natrag prema dţipu.
Potraţni će timovi ubrzo doći sa svojim psima pa ćemo ih usmjeriti.” Ptice su letjele
iznad njih, a Haley je drhtala. Nadala se da ovo nije još jedna tuţna priča u njenom
ţivotu.
“Primijetila sam da šepaš,” rekla je Libby. “Jesi li dobro?”
“Teško mi je hodati po neravnom terenu,” odgovorila je Haley. Toliko je
vremena prošlo od kada je zadnji put netko primijetio da nije u potpunosti zdrava.
U Phoenixu je uvijek nosila protezu i hlače koje su to pokrivale. Po pločniku bi
hodala bez problema.
“Ţeliš li sjesti i odmoriti se?”
“Dobro sam. Moramo se nastaviti kretati.”
“Hoćeš da ja nosim tvoj fotoaparat?”

135
 Haley je zaštitnički uhvatila svoj aparat. “Ne, ja ću. Moţeš mi pomoći nositi
torbu.” Predala ju je Libby.
Libby je prebacila torbu preko ramena. Zaustavila se i uhvatila Haley za ruku.
“Čuješ li pse?”
Haley je čula laveţ i glasove. “Ovo su potraţni timovi.” Ubrzala je korak.
Probile su se kroz granje do dva dţipa koja su bila parkirana iza njihovog vozila.
Ugledala je mladu ţenu tamno crvene kose i zelenih očiju koju je upoznala na
utrci jazavčara. Njezin pas, za kojeg je mislila da je njemački ovčar, stajao je kraj
nje. Njušio je travu oko sebe. “Bree Matthews,” rekla je. “Upoznale smo se na utrci.
Vaše je dijete nestalo?”
“Moja sestra je jedno od djece. Druga je Libbyna petogodišnja nećakinja.”
Upoznala je Bree s Libby.
“Ovo je Samson,” rekla je Bree. “Što mi moţete reći o djeci?”
“Mislimo da ih je odvela Marley, Brookeina teta, a sada su sve tri izgubljene u
šumi,” rekla je Libby.
Prišao je zgodan muškarac koji je stajao uz Bree. “Ja sam Kade Matthews.
Imate li neki predmet koji pripada djevojčicama? Onda ćemo odmah krenuti u
potragu.”
“Treba li biti nešto posebno?” pitala je Libby.
“Neoprana čarapa ili nešto što je bilo u bliskom dodiru s tijelom,” rekao je
Kade. “Nemojte to dirati. Stavite ruku u plastičnu vrećicu i onda podignite.”
“Ja ću.” Libby se okrenula i otrčala do dţipa kojim se odvezla do kolibe.
“Moţda ima nešto u dţipu što je pripadalo toj ţeni. Hoće li to biti od koristi?”
“Ţelite li da psi traţe ţenu ili djevojčice?” pitala je Bree.
“Trebale bi biti zajedno.”
“Moţemo druge pse usmjeriti na ţenu. Samson će po mirisu odjeće traţiti
djevojčice.” Bree je dozvala druga dva potraţna tima. “Hoćete li pogledati vozilo?”
“Ovuda,” rekla je Haley i vodila ih prema Marleyinom dţipu. Otvorila je
vozačeva vrata. “Pogledajte unutra.” Vozilo je bilo prazno, ali pronašla je limenu
zviţdaljku. Uzela ju je i objesila oko vrata. Mogla bi joj koristiti ako se izgubi u šumi.
“Nema ništa što bi psima posluţilo,” rekla je Bree. Odmaknula se i pustila psa
da ponjuši sjedalo. Počeo je mahati repom. “Nešto je nanjušio.”
Libby se vratila s drugim dţipom, a Bree i Samson su je dočekali. “Donijela
sam dvije čarape.” Ispruţila je vrećicu koju je drţala u ruci.
Bree ju je uzela i sadrţaj pokazala psu. Samson je zabio nos unutra i njušio.
“Pokupio je miris.” Kleknula je kraj njega i skinula mu uzicu. “Traţi, Samson.” Pas
je odmah krenuo i potrčao mašući repom.
Po prvi je put Haley pomislila da bi zaista mogli pronaći djevojčice. Krenula je
za Bree i ostalim tragačima, ali ubrzo je počela zaostajati. Nije mogla trčati šumom
kao oni. Za nekoliko je minuta ostala sama. Libby je zaboravila da je treba čekati.
Počela je paničariti jer je shvatila da ne zna kako će se vratiti do dţipa. Nije

136
imala mobitel iako ovdje ne bi ni mogla uhvatiti signal.
Stani. Razmisli. Prisilila se zaustaviti. Osjetila je snaţan miris trave i ostalog
raslinja koji je bio pojačan vlagom. Moţe li pratiti svoje tragove u blatu koji će je
odvesti natrag do dţipa? Osluškivala je, ali čula je samo glasni tok rijeke. Rijeka.
Hoće li je odvesti tamo gdje treba stići?
Napravila je nekoliko koraka prema desno. Moţda joj neće štetiti ako ode do
rijeke i vidi hoće li tamo zateći nekoga iz potraţne skupine. Pratila je zvuk
uzburkane vode, a onda je izgubila svaki trag. Spotaknula se u blatu i pala na
mekanu travu. Ostala je leţati i udisati svjeţu aromu.
Nanjušila je nešto drugo, nešto ne baš toliko ugodno. Prestrašila se i pomislila
da medvjed stoji iza nje. Najeţila se. Krenula je prema prvom drvetu i ugledala
tragove kandţi. Sigurno ih je ostavio onaj veliki predator.
Podigla je pogled. Moţda bi se mogla popeti na vrh stabla. Tamo će se osjećati
sigurno, a moţda ugleda i ostatak grupe. Podigla je lijevu nogu na najniţu granu.
Ubrzo je izgubila snagu i pala na zemlju. Obrisala je ruke i pokušala ponovno.
Uspjela je i s visine je promatrala zemlju. No, nije ništa vidjela u daljini.
Nešto je čula. Spustila je pogled i ugledala velikog medvjeda kako se pribliţava
stablu na kojem je stajala. Tragovi kandţi bili su u visini njezinih stopala.
Uhvatila je granu iznad sebe i pokušala se podignuti. Uspjela je sjesti, ali ne i
stati na tu granu. Medvjed se podigao na svoje straţnje noge i gledao je ravno u oči.
Trudila se pobjeći na višu granu.
“Bjeţi, bjeţi,” povikala je. Konačno se popela i izmakla iz njegovog dosega.
Moţe li se grizli popeti na stablo? Negdje je pročitala da moţe, ali nije bila sigurna.
Mora otići više. Noga ju je boljela, ali strah ju je tjerao dalje. Medvjed je počeo tresti
stablo. Uhvatila se za deblo svom snagom. Medvjed se spustio na sve četiri noge i
prošao na drugu stranu stabla.
Nastavila se penjati sve dok grane nisu postale pretanke da bi izdrţale njezinu
teţinu. Bojala se da će puknuti. Medvjed je kruţio oko stabla i povremeno ga
protresao. Promatrala ga je s visine i pitala se hoće li se ikada umoriti? Drţala se što
je čvršće mogla. Dok je medvjed tresao stablo, udarila ju je zviţdaljka u nos.
Potpuno je zaboravila da ju nosi oko vrata.
Stavila ju je u usta i zazviţdala svom snagom. Oštar je zvuk probio njene uši.
Medvjed se zaustavio, a onda otrčao prema rijeci. Mogla se samo nadati da su je
tragači čuli.

137
Dvadesettri

Dţipovi su potpuno blokirali stazu. Vozila su bila prazna, a od drveća se nije daleko
vidjelo. U jednom je ugledao opremu za pse u prtljaţniku.
Tank se uhvatio za glavu i slušao što se dogaĎa oko njega. Iz daljine je dopirao
laveţ. “To su potraţni psi,” rekao je Chet.
“Imamo sreće što su još uvijek u blizini,” prokomentirao je Tank.
Pratili su laveţ. “Libby!” Tank je dozivao svoju sestru. Čuo je njezin odgovor,
a onda ju je i ugledao.
“Tank!” Bacila mu se u zagrljaj. Lice joj je bilo prljavo od blata i suza. “Još ih
nismo pronašli.”
Osjetio je bol u prsima dok je tješio sestru. “Ne brini se.” Pustio ju je i poţurio
prema tragačima. Mrtvo se lišće mrvilo pod njegovim čizmama, a kombinacija
raznih mirisa budila je strah za njegovu kćer.
Tank, Libby i Chet su hodali u tišini. Došli su na čistinu na kojoj su se
zaustavili timovi za traganje. Libby je predstavila brata tragačima i pokazala glavnog
psa tragača, Samsona. Tank je gledao prekrasnog njemačkog ovčara kako šeta
divljim cvijećem. “Što nije u redu?” Samson je podigao njušku u zrak.
“Pokušava opet osjetiti miris,” rekla je Bree. “Samson i ostali psi su tragači
koji miris osjete u zraku. Ljudi s koţe otpuštaju miris koji putuje zrakom. Sada je
izgubio trag.”
“Zbog čega?” pitao je Chet. “Jesu li prešle rijeku?”
Bree je protresla glavom. “Ovi psi mogu pratiti trag i preko vode. Na Aljasci je
jedan pas pronašao tijelo na skoro trideset metara dubine.” Zaustavila se. “Nisam
sigurna što se dogodilo. Uglavnom, psi izgube trag samo kad ljudi putuju u
zatvorenom vozilu. To bi ovdje bilo iznimno teško.”
“Osim ako ih nije pokupio zrakoplov ili helikopter,” rekao je Tank. Hodao je
čistinom i traţio tragove letjelice. “Ovdje bi helikopter mogao sletiti, a i zrakoplov
moţe sletjeti na rijeku.”
“Moţda se to dogodilo,” s tugom je rekla Bree. “Samson ne moţe pronaći
nikakav trag.”
Tankova je nada počela umirati. Nije mogao pronaći nikakav dokaz sletanja
helikoptera na ovoj čistini pa je prišao vodi. “Moţemo li utvrditi gdje je trag
nestao?”

138
 Bree je pucnula prstima, a Samson je dotrčao do nje. Podragala ga je po
krznu, a onda mu opet pokazala vrećicu s čarapom. “Traţi, Samson.” Zvučala je
nervozno. Pas je podigao glavu u zrak. Trčao je livadom, a onda prišao vodi.
“Rekla bih da ih je zrakoplov odvezao dalje,” rekla je Bree kad je prišla Tanku
koji je stajao uz rijeku. “Ovdje je struja dosta slaba. Po mojoj procjeni sigurno je za
sletanje.”
“Da.” Tank je skinuo šešir i rupčićem brisao čelo. “Imate li još kakvu
informaciju?” Nije mogao dočekati da se dočepa Marley.
“Ne, dok nemamo neki kvadrant na kojem su mogli sletiti, ne mogu ništa
doznati. Psi se moraju malo pribliţiti tom mjestu da bi osjetili trag.”
Chet je izvukao radio ureĎaj. “Ne moţemo saznati gdje su otišli, ali pitat ću
zračnu kontrolu u Anchorageu jesu li zabiljeţili let kakvog manjeg zrakoplova na
ovom području.”
Bree je uhvatila Tanka za ruku. “Barem znate da vam kćer ne luta šumom.
Ako vam moţemo još kako pomoći, molim vas, recite. Kade i ja ćemo biti ovdje još
dva dana, ali ako bude trebalo, rado ćemo ostati i pomoći.”
Libby se osvrnula oko sebe. “Gdje je Haley?”
“Bila je ovdje pred nekoliko minuta,” rekla je jedna ţena.
“Ona se boji divljine,” Tank je rekao Libby. “Trebala si je bolje paziti. Ona ne
moţe pronaći izlaz iz hotela, a kamoli iz šume.”
“Ostanite mirni,” rekla je Bree. “Imate li nešto njezino? Biti će pomiješano s
drugim mirisima, ali Samson moţda uspije uhvatiti trag.”
“Imam torbu od fotoaparata,” rekla je Libby. Skinula ju je s ramena i predala
Bree.
“Savršeno! Njezin je miris vjerojatno jedini unutra.” Pruţila je ruksak prema
Samsonu. “Traţi, Samson.” Počeo je šetati livadom, a nakon nekoliko minuta Bree
je protresla glavom. “Ništa nije pronašao.”
Kade je poloţio ruku na njeno rame. “Idemo se vratiti u smjeru odakle smo
stigli. S vremenom će uhvatiti trag.”
“Ovuda.” Tank ih je vodio prema uskoj stazi. Zaustavio se kako bi pogledao na
kompas.
“U Anchorageu provjeravaju papirologiju,” rekao je Chet. “Pronaći ćemo ih. A
kad uspijemo, Marley je u velikoj nevolji.”
Samson je počeo lajati i mahati repom. “Pronašao je miris! Traţi, Samson!”
Pas je potrčao prema istoku, a ostali su ga pratili.
Tank je trčao za njima. Grane su ga udarale po licu, ali nije ni primijetio.
Neravan ga je teren usporavao, ali on je i dalje pokušavao ubrzati korak. Ubrzo je
čuo oštar zviţduk iz smjera prema kojem su trčali psi. Nastavio se probijati kroz
bujnu vegetaciju sve dok nije izbio na čistinu kraj rijeke.
Psi su mahnito lajali u podnoţju jednog stabla. Podigao je pogled prema
granama i ugledao je. Haley. Bila je dobro. Ogroman je teret pao s njegovih leĎa.

139
Prišao je stablu i zagrlio drvo kao što je to činio medvjed pred nepunih pola sata.
“Tank, stigao si. Jesi li čuo zviţduk?” Zvučala je prestrašeno. Još je osjetio
strah u njenom glasu. “To je bilo pametno. Libby je imala tvoju torbu pa su te psi po
tome traţili. Moţeš li sama sići dolje? Zašto si se uopće popela na stablo?”
“Medvjed me napao.”
“Vjerojatno te ne bi ozlijedio. Jesi li stvarala buku?” Pomogao joj je da siĎe.
Njezin je topli dah osjetio na svom licu i malo se smirio. Privukao ju je bliţe.
Prislonio je bradu na njezino tjeme. Ostali će ubrzo stići pa ju treba pustiti. Ali ne
ţeli. Osjeća se dobro kad je u njegovom zagrljaju.
Čuo je glasove. To su Libby, Bree i ostali. Haley ga je njeţno poljubila u obraz.
“U redu je,” prošaptao je. “Sada si sigurna, medvjed je otišao.”
Podigla je glavu. Oči su joj bile crvene, a lice izgrebano. “Počela sam se penjati
na drvo kako bih vidjela gdje su svi otišli. Onda sam ugledala medvjeda i prestrašila
se.”
“Moţda mu je u blizini bilo mladunče.”
“Nisam ga vidjela. Primijetila sam da ima otrgnuto uho. Izgledao je kao
predator.” Protrljala je oči. “Imaš li rupčić?”
To bi mogao biti medvjed za kojim tragaju. Izvukao je rupčić i predao joj ga.
“Nije najčišći, ali posluţit će.”
Glasno je ispuhala nos, a onda rupčić spremila u dţep. Odmaknula se od
njega, a Libby joj je dotrčala u zagrljaj. “Ţao mi je, Haley! Trebala sam te bolje
čuvati. Jesi li dobro?”
Haley je bila blijeda, ali uspjela se nasmijati i kimnuti glavom. “Dobro sam.
Prestrašena sam, ali dobro sam.” Pogledala je ostale. “Niste pronašli djevojčice?”
“Ne,” rekao je Tank i pogledao Cheta. “Vjerojatno ih je pokupio maleni
zrakoplov.” Stao je ispred svog tasta. “Jesu li se javili iz Anchoragea?”
“Da, mali je zrakoplov registriran na Wilsona Freemonta prošao ovuda.”
Tank se zamislio. “Je li ti poznato to ime?”
Chet je protresao glavom. “Nije. Ali moţda su ga ugledale iznad sebe i mahale
mu da ih pokupi.”
“Moţda.” Tank nije bio uvjeren. Sve mu je zvučalo kao neki Marleyin plan.
“Idemo u grad i provjerimo što moţemo saznati o tom Wilsonu. Moţda on zna gdje
je moja djevojčica.” Jedino dobro je bilo što Brooke neće provesti noć u šumi. Svi su
krenuli za njim.
Haley je šutjela dok su hodali šumom, a ptice su im cvrkutale iznad glava.
Ostala je blizu Tanka, a on je vidio da se još uvijek nije oporavila od šoka.
Oglasio se Chetov radio. “Gillespie,” javio se.
Tank se zaustavio, a u trbuhu je osjetio grčeve čim je vidio Chetov izraz lica.
Trooper je brzo treptao i teško gutao kad je prekinuo vezu.
“Što se dogodilo? Što je bilo?” Tank je zahtijevao objašnjenje.
Chet je navlaţio usne. “Javili su mi se iz Anchoragea. Kaţu da Wilson nije

140
prijavio sletanje, a na radaru su ga zadnji put primijetili iznad Wrangell planina.
Misle da mu se avion tamo srušio.”

141
Dvadesetčetiri

Olupina aviona je plutala jezerom. Valovi su pobacali ostatke krila na plaţu. Tijelo
pilota, Wilsona Freemonta, izletjelo je kroz staklo pilotske kabine i sada pluta s
ostacima zrakoplova na vrhu jezera.
Marley je gledala stravičnu scenu. Krv joj je tekla iz rane na glavi. Košulja je
bila sva natopljena. Izgubila je cipele. Joy je došla k sebi, a Marley je gledajući
Brooke razmatrala njihove opcije. Barem su ţive. Kad se zrakoplov spustio po njih,
mislila je da su samo nekoliko sati udaljeni od sigurnosti civilizacije.
Kako se ovo dogodilo? Sada su zaista usred ničega, izgubljene u divljini, a ne
znaju u kojem smjeru trebaju krenuti. Srećom su ona i djevojke bile vezane
sigurnosnim pojasevima. Pilot, deblji čovjek u pedesetim godinama, tvrdio je da ga
je pojas sputavao u upravljanju zrakoplovom. Promatrala je njegovo beţivotno tijelo
kako pluta jezerom.
Brooke je plakala. Njezina je ozbiljnost nestala, sada je bila prestrašena
petogodišnjakinja. Voda je počela prodirati u kabinu. Moraju izaći na obalu. Marley
nije znala što treba učiniti, ali znala je da moraju izaći iz olupine. Voda je duboka, ali
moraju plivati.
Uzela je svoj ruksak. “Cure, idemo plivati,” rekla je. “Joy, probudi se.”
Djevojka je konačno otvorila oči.
“Gdje smo?” pitala je.
“Zrakoplov se srušio, a sada moramo izaći i plivati do obale,” odgovorila joj je
Marley.
Brooke je zabila lice u Marleyina prsa. “Ţelim taticu,” jecala je.
Marley ju je htjela protresti. Ne vidi li Brooke koliko se trudi da sve ispadne
dobro? Misli su joj odlutale prema New Yorku i ljepoti ţivota u tom gradu. Odjenuti
će Brooke u ruţičastu haljinu i prošetati s njom po gradu. To su trebale davno
učiniti. Sada mora pronaći izlaz iz ove olupine da se to zaista i dogodi.

Oglasio se radio ureĎaj. Tank ga je podigao nadajući se da se veza neće prekinuti. To

je bilo sve što je mogao učiniti. Ostalo mu je samo nadati se da će im Bog pomoći.
Stisnuo je šake dok je osluškivao radio. Nije se osjećao usamljeno, imao je Libby i
Haley.

142
 “Uh, uh,” rekao je Chet. Izvukao je kemijsku olovku i nešto zapisao na
komadić papira. “Hvala, prijatelju. Dugujem ti uslugu.” Podigao je papir. “To je to!”
Tank je papir pričvrstio na kartu na zidu. Wrangell - Nacionalni park Saint
Elias. Većinom tog područja ljudska noga nije nikada kročila. Razmišljajući o
planinama, najeţio se. Njegova je kćer izgubljena u toj divljini. Pomozi, Bože.
Prstom je pratio Kennicott rijeku. “Ovdje moţemo sletiti i nastaviti pješice.
Moţemo li pse povesti sa sobom? Iz zraka će područje nadzirati helikopteri.”
Chet je kimnuo glavom. “Matthewsi su rekli da su ti na raspolaganju. Imali su
malenog dječaka koji se izgubio u šumi, tako da shvaćaju što proţivljavaš.”
Tank se osjećao kao da luta ogromnim ledenim glečerom. Mora biti jako
oprezan, promisliti prije svakog poteza ako ţeli da se Brooke i Joy izvuku ţive iz ove
situacije. Znao je da su i drugi prolazili kroz ovakve stvari, ali nije bio spreman za
prihvaćanje tuĎeg suosjećanja. Brooke mora biti dobro. Neće prihvatiti nijedan
drugi ishod.
“Što ţeliš da učinimo?” pitala je Haley. Glas joj je drhtao.
Znao je da se boji ponovnog odlaska u divljinu. To je bio dokaz njezine
hrabrosti što uopće ţeli sudjelovati u potrazi za Joy i Brooke. “Trebamo sve tragače
koje moţemo pronaći. Idite od vrata do vrata i pitajte tko se moţe priključiti.”
Haley je kimnula glavom. “Doći ćemo na uzletište za pola sata. Trebamo li
ponijeti zalihe za večeras?”
“Ja ne napuštam Wrangell dok ih ne pronaĎemo.”
Samo je kimnula glavom. “Uzet ćemo šatore i hranu.” Lagano je šepala dok je
odlazila. “To je dosta grub teren, jel’ da? Mislim da bi trebala nagovoriti Augustu da
ostane ovdje s Oscarom.”
Kimnuo je glavom. “To će biti naporan hod. Jesi li sigurna da moţeš to
izdrţati?”
“Uzet ću svoj štap za hodanje.” Još je uvijek bila blijeda od susreta s
medvjedom, a njezino ga je izgrebano lice podsjetilo na taj dogaĎaj. Vjerojatno ju
previše maltretira, ali treba mu njezina pomoć. Čak i kad bi se svi sposobni
stanovnici pridruţili potrazi, ne bi imao više od pedeset tragača. Krenuli su i
potraţni timovi s psima, ali njima će trebati dosta vremena da stignu. Ovo je kao da
traţe pljuvačku u oceanu. Zatvorio je oči i stisnuo kapke. Ne smije tako razmišljati.
Moraju pronaći djevojčice.
Kad je otvorio oči, ugledao je Haley. Nije htio suosjećanje koje je u njoj vidio.
Nije smio spustiti gard. Brooke ovisi o njegovoj sposobnosti i mogućnosti da ostane
pod kontrolom. Okrenuo se prema Chetu. “Gdje se okupljaju tragači?”
“Većina je u kafiću. Preko radio veze ću javiti da trebamo sve koji su sposobni
za potragu, a onda ću otići u kafić.”
Tank je prišao Libby koja je stajala kraj vratiju. “Idemo prošetati gradom i
vidjeti moţemo li skupiti još kojeg dobrovoljca. A moramo uzeti i zalihe za nekoliko
dana.”

143
 Libby je kimnula glavom. “Ubacila sam neke stvari u dţip prije nego što sam
došla ovdje. Naše su stvari spremne.”
“Hvala. Idem po pušku. Medvjed predator je vjerojatno negdje u blizini.”

“Nećete mene ostaviti ovdje,” rekla je Augusta. “To je moja unuka koja luta
divljinom. Sposobna sam hodati šumom. Barem koliko i ti,” istaknula je. “Moţda ti
trebaš ostati i čuvati Oscara.”
Haley bi to voljela najviše na svijetu. Njeno današnje iskustvo s medvjedom
nije joj dobro sjelo, ali Tank je treba. Shvatila je da na neki način Joy doţivljava kao
Chloe. “Uzet ću svoj štap za hodanje.”
“Što ćemo s Oscarom?”
“Mislim da ću ga povesti sa sobom. Mogu ga nositi. Moţda nešto nauči od
potraţnih pasa i pomogne nam pronaći djevojčice.” Nasmijala se na tu pomisao.
Oscar je pametan, ali teško se moţe usporeĎivati s istreniranim psom kao što je
Samson. No, biti će ugodno društvo. Bilo je deset sati navečer, a sunce se još uvijek
dobro vidjelo. Napunila je termosicu kavom. Pomisao na provoĎenje noći u takvoj
divljini u kakvoj je njezina sestra bila je zastrašujuća. Joy će se brinuti o Brooke, ali i
ona je samo dijete.
“Snaţno si se povezala s Tankom i njegovom obitelji,” primijetila je Augusta.
“Misliš li da je to pametno, dušo? Uskoro se vraćaš u Phoenix.”
“Ne mogu čekati!” Haley je glasno odgovorila baki. “Nadam se da ćemo ih
brzo pronaći i završiti ovaj projekt. Više nikada ne ţelim čuti komarca kraj uha ili
osjetiti miris medvjeda. Ţelim promatrati nebodere svog grada i udisati smog kojeg
su proizveli milijuni automobila.” Nasmijala se i poljubila baku u obraz.
Augusta ju je znatiţeljno promatrala. “Nevjerojatna si. Nemoj misliti da me
moţeš prevariti ovakvim monologom. Vidjela sam kako promatraš Tanka. Zgodan
je. Čak moţe privući i ţenu u mojim godinama.” Prestala se smijati. “Samo nemoj
ostati povrijeĎena na kraju. MeĎu vama su neke nepremostive razlike.”
“Znam.” Nije više htjela razgovarati o Tanku. Nije trebala razmišljati o
rastanku, jednostavno će otići kući kad doĎe vrijeme za povratak.
Utrpala je svoje stvari u torbu, uzela šator i podignula Oscara. “Jesi li
spremna?” Podigla je ruksak preko ramena.
“Imaš li svoj štap za hodanje?”
“Uh, hvala ti što si me podsjetila.” Vratila se nekoliko koraka natrag i uzela
štap. Zatim su zajedno izašle u kasni sumrak koji je obasjavao ljude na blatnjavim
ulicama.

Marley je legla na kamenu obalu jezera. Pljunula je pijesak iz ustiju. Brooke je leţala
u njenom naručju. Drhtala je i jedva disala. Marley ju je pokušala ugrijati; onda je

144
legla na zemlju. Moraju pronaći sigurno mjesto. Joy je legla s njene druge strane.
Voda joj je dodirivala stopala. Strašila ju je tamna dubina ovog jezera. Da se
njihov avion srušio još dalje od obale... Marley se okrenula na leĎa. Kad bi joj barem
mobitel radio u ovom groznom mjestu. Iz ruksaka je izvukla kutiju s prvom pomoći.
Obrisala je nećakinji čelo s gazom i zaustavila krvarenje.
“Ţelim taticu,” prošaptala je. Počela je tiho plakati i pokušala sjesti. Joy nije
govorila, samo je pustila nekoliko suza.
Marley je posjela Brooke u krilo. Obje su bile mokre i drhtale su. Moraju
pronaći sklonište prije nego što nastupi hipotermija - za što neće trebati dugo. Kad
bi barem imala suhu odjeću za Brooke. “Idemo pronaći mjesto za spavanje,” rekla je
malenoj. Ustala je i stavila ruksak na rame. “Moţeš li hodati?” pitala ju je.
Brooke je protresla glavom. “Nosi me, teta Marley. Noge me bole.”
Počela je glasnije plakati, a od tih je zvukova Marley htjela vrištati. To nije
bilo uobičajeno ponašanje njezine nećakinje. Inače je bila zrela za svoje godine.
Marley se suzdrţala od nekoliko udaraca po straţnjici. “Dobro, nosit ću te. DoĎi,
Joy.” Podigla je malenu i krenula, a Joy ih je pratila. Hodale su uzbrdo nekih pola
sata. Znala je da trebaju ostati u blizini olupine, ali mogu se vratiti sutra. Najbolje će
sklonište biti nekakva pećina. Znala je da je ovo područje prepuno starih rudnika.
Barem će im unutra biti toplo jer vani temperatura brzo pada.
Pogledala je na sat i shvatila da hodaju skoro četrdeset i pet minuta. Vrh brda
je dalje nego što joj se činilo. Ruke su je boljele od nošenja Brooke. Za petnaest je
minuta konačno stigla do vrha. A tamo je ugledala ulaz u rudnik. Savršeno.

145
Dvadesetpet

Svijetlo se gasilo nad Wrangell planinama. Avion se spuštao iznad drveća koje je
okruţivalo rijeku Kennicott, a onda se vidjelo ogromno plavetnilo na koje je sletio
zrakoplov kao velika ptica koja lovi svoj plijen.
Tank je podigao pogled prema planinama u kojima se vjerojatno nalazi
njegova kćer. Kćer koja ga sada treba. Jedva je dočekao otvaranje vratiju i izlazak u
hladnu vodu. Ovdje nemaju gdje privezati zrakoplov pa će ga morati izvući na obalu.
U ostalim su zrakoplovima dolazili drugi potraţni timovi. Kad je ugledao
cijelu armadu zrakoplova Tank je osjetio novu nadu. Nadu da će pronaći djevojčice
u ovoj divljini. Moraju ih pronaći. Izašao je iz zrakoplova i pomogao Libby i Haley
da učine isto. Chet je izašao za njima. “Nisam siguran gdje trebamo početi potragu.
Drveće je pregusto za potragu iz zraka. Mogli su se srušiti dalje od koordinata na
kojima su posljednji put uočeni.”
“Ali moramo pogledati to mjesto. Moţda psi nanjuše neki trag.” Tank se kroz
vodu probio do obale. Psi su uzbuĎeno lajali.
Bree i Kade su organizirali potragu, a ostatak prisutnih je češljao područje ne
bi li pronašli olupine zrakoplova. Oko ponoći je sumrak oteţao potragu. “Moţemo
ovdje podignuti kamp,” rekao je Chet. “Tragači su umorni, a moramo se odmoriti za
sutra.”
Tank je znao da je njegov tast u pravu. Svi su blijedi, a sutra će im trebati
snage. Nevoljko je kimnuo glavom. “Postavit ćemo kamp.” Okupio je tragače, a za
pola sata kamp je bio postavljen.
Tank je legao u svoju vreću za spavanje, ali nije mogao zatvoriti oči. Brooke
ovisi o njemu. Pokušao se moliti, ali uspio je samo prošaptati, “molim te, Boţe,
molim te.” Konačno je ustao. Ovo ga neće dovesti nikamo. Izvukao se iz svog šatora i
ugledao svijetlo u Haleyinom šatoru. Prišao je logorskoj vatri i smjestio se kraj
potraţnih pasa. Samson je poloţio glavu na njegovo koljeno kao da je osjetio
njegovu uznemirenost. Haley je bila blijeda. Sjela je kraj njega s knjigom u ruci.
“Ni ja nisam mogla spavati,” tiho je rekla. Samson je usmjerio svoju
pozornost na nju. Podragala ga je po ušima, a onda se smirio.
“Bojim se, Haley,” rekao je tiho.
Njezine su se ruke umirile. “I ja isto. Ali pronaći ćemo ih. Samson će ih
pronaći.” Pas je podigao uši na spomen svog imena. “Što to čitaš?”

146
 Podigla je knjigu. “Lav, vještica i ormar. Obećala sam Brooke da ću joj čitati,
ali nisam imala priliku. Sada ću to pročitati pa joj mogu ispričati što se dogodilo.”
Zapekle su ga oči pa ih je protrljao. “Hvala. To će joj mnogo značiti.”
“Imala je pravo, knjiga je stvarno dobra.” Oklijevala je. “Kad čitaš pomisliš
kako stvari ne moraju biti onakve kakvima ti se čine. Zaista vjeruješ u raj?”
“Zar ti, duboko u sebi, ne vjeruješ?”
Odvratila je pogled. “Vjerovala sam. Imala sam dječju Bibliju koju mi je
Augusta darovala, a pročitala sam je sa zadovoljstvom. Prije nego što je Chloe
nastradala, smatrala sam se kršćankom. Moja vjera nije preţivjela taj izazov.”
“Čak se i kršćani nekad naljute na Boga.”
Malena se sjena pojavila kraj Haleyinog šatora. Oscar je prišao Haley i
uvukao joj se u krilo. S oprezom je pogledao većeg psa. Samson ga je ignorirao, a
nakon nekoliko trenutaka počeli su se meĎusobno njušiti. Ubrzo su otrčali i igrali se
na livadi.
Haley je skupila ruke u krilu. “Gdje ćemo ići sutra?”
Njezina je vjera uvijek bila u iskušenju, malo bi napredovala, malo
nazadovala. Odlučio je pristati na promjenu teme. “Razmišljao sam o tome. Da sam
ja upravljao zrakoplovom i upao u probleme, potraţio bi vodenu površinu za
sletanje. To bi bilo najsigurnije. Ţelim s Chetovim zrakoplovom proći iznad rijeke.
Očito nisu ovdje jer psi ih ne mogu nanjušiti.”
Pruţila mu je ruku. “Kako uspijevaš ostati tako jak?”
Prihvatio je njezinu ruku. Trebao je ljudski dodir. “Moraju biti dobro. Spasit
ću svoju kćer. Molim se cijelo vrijeme za nju, mora biti dobro.”
Snaţno ga je stisnula. “Nemoj se izjedati, Tank. Ti si snaţan čovjek, ali nisi
svemoguć.”
“Ozbiljno mislim. Ništa se neće dogoditi mojoj malenoj. Da sam bio kući s
Leigh...”
“Ti si onaj koji uvijek govori o Bogu. Jesi li tako velik da bi Bogu govorio kako
treba razviti dogaĎaje? Sjedila sam kraj sestre i molila za njezin ţivot, a Bog mi ju je
uzeo. Nije me slušao.”
Pokušava li ga naljutiti? Ako ţeli, onda joj uspijeva. Povukao je svoju ruku iz
njenog stiska. “Mislio sam da si me došla utješiti.”
“Jesam, ali daješ glupe izjave. Ako netko moţe spasiti djevojke, to si ti. A mi
ćemo dati sve od sebe da ti pomognemo.” Pokazala je rukom prema šumi. “Ova
zemlja ne oprašta pogreške. Bog je uvijek tu. Ponekad pomogne, ponekad ne. Nitko
ne moţe utjecati na to, čak ni ti, Tank Lassiter.”
“Ne ţelim to slušati. Spasit ću je, Haley. Vidjet ćeš. Ona je negdje u blizini i
čeka me.” Ustao je i krenuo prema svom šatoru. Skinuo je čizme i uvukao se u vreću
za spavanje. Pokušao je zaspati, ali nije mogao. U glavi su mu odzvanjale njezine
riječi. Ponekad pomogne, ponekad ne. Ovaj će put pomoći. Okrenuo se na tvrdoj
zemlji. Predaj mi se, sine. Čuo je tihi glas. Predaj se. Okrenuo se na trbuh. Borio se s

147
Bogom. Bilo je vrijeme za ustajanje kad je konačno pustio Brooke u Boţje naručje.

Što je to bilo? Marley se ispravila. Tama rudnika ju je pritiskala sa svih strana.

Posegnula je za svjetiljkom. Lakše je disala kad ju je uključila. Kraj nje je Brooke
spavala bez poteškoća. Joy je plakala u mraku. Marley je bila iscrpljena, ali u
rudniku nije mogla zaspati od straha. Vraćala se mislima u prošlost. Je li Leigh
ovdje? Promatrala je sjene.
Osvijetlila je strop. Nije izgledao lijepo. Ovdje vjerojatno nije sigurno, ali vani
je još opasnije zbog divljih ţivotinja koje je teško uočiti u mraku. Ovdje nema toliko
komaraca koliko ima u šumi. Nasmijala se na tu pomisao.
Kako će se izvući iz ove situacije? Sada se ona mora brinuti o Brooke. Mora se
pokazati u ovoj situaciji, mora iskoristiti priliku. Ali ljudi će ih traţiti. Sigurno će ih
netko sutra pronaći. Osvijetlila je svoj dijamantni ručni sat. Kazaljke se nisu micale,
sigurno im je naštetila voda dok je plivala jezerom. Moraju se vratiti na obalu.
Ustala je i napravila nekoliko koraka u krug. Osjetila je ubrzane otkucaje srca.
U rudnik je počela prodirati voda i ubrzo je prekrila blatnjavo tlo. Probudila je Joy i
Brooke, a onda su se premjestile u mali prolaz sa strane. Tamo nije bilo nikakvog
svijetla.

148
Dvadesetšest

Tank se nagnuo kako bi bolje vidio kroz prozor. Sunce je skoro dosegnulo zenit, a
zrakoplovu nije bilo ni traga. Haley je sjedila kraj njega i gledala kroz prozor na
drugoj strani. Libby je sjedila izmeĎu njih, što je bilo dobro. Tank je osjetio napetost
meĎu njima, a znao je da i Haley osjeća istu stvar.
“Čekaj, što je to?” rekla je Haley. Nagnula se naprijed i dotaknula pilotovo
rame. “Spusti se malo. Nešto pluta po vodi.”
Tank je sada vidio. “To bi moglo biti to!” Uhvatio se za sjedalo ispred sebe i
rekao pilotu da se spusti niţe.
“Vidim krilo,” rekla je Haley.
Tank je osjetio nervozu u ţelucu. “Molim te, Boţe,” prošaptao je.
Libby ga je stisnula za ruku. “Moţda su sletjeli na vodu.”
“Slijećemo,” rekao je Chet.
Drugi je trooper uzeo radio i javio drugim tragačima gdje su. Zrakoplov se
ubrzo zaustavio na jezeru. Tank je izašao prvi, a onda pomogao Haley i Libby.
Gledao je okolo ne bi li ugledao svoju kćer. Nije joj bilo ni traga.
Haley ga je uhvatila za nadlakticu. “Tank, gledaj.” Drugom mu je rukom
pokazala nešto na obali.
Oštro je udahnuo. Beţivotno je tijelo leţalo u vegetaciji. To ne znači da je
Brooke mrtva. Krenuo je prema šumi, a Haley ga je jedva pratila. “Brooke!” povikao
je. Pao je na tlo, ali nastavio je dozivati svoju kćer. Izgubio je kontrolu nad sobom,
valjao se po podu i dozivao malenu. “Brooke, Brooke!” Mora je pronaći. Dao bi sve
što ima - posao, kuću, sve - samo da ga njezina malena ručica još jednom uhvati za
prste.
Konačno se smirio, ali izgledao je kao da ne zna gdje je. Lice mu je bilo
mokro, a tek kad se okrenuo je shvatio da je Haley još uvijek uz njega. I ona je
plakala. Skoro joj je pao u naručje.
Čvrsto ga je uhvatila. “Sve će biti u redu. Pronaći ćemo je. Nisu u vodi, znači
da su negdje u šumi.”
Odmaknuo se, a onda je privukao u svoje naručje. Poljubio ju je kad je bio na
rubu očaja. Ona je jedina osoba na koju se sada moţe osloniti. Ljubav koju je
osjećao u potpunosti ga je iznenadila. Uzvratila mu je poljubac vrlo strastveno.
“Volim te,” promrmljao je. “Ne ţelim te voljeti, ali tako je. Nemoj me ostaviti.”

149
 “Pronaći ćemo ih,” ponovila je. “Nemoj govoriti ono što ne misliš.”
Zar ona misli da iz njega govori strah? Počeo je objašnjavati, ali vrisak iz vode
je zaustavio njegove riječi.
“Tank, psi su nešto nanjušili.”
“Hvala ti, Boţe, hvala ti,” tiho je rekao. Drţeći Haley za ruku krenuo je prema
ostalim tragačima. Psi su šetali okolo. Samson je nervozno lajao. “Idemo,” rekao je.
Bree je kimnula glavom i pustila Samsona s uzice. “Traţi, Samson,” rekla je.
Pas je krenuo u potragu, a čak ga je i Oscar pratio.
Još uvijek drţeći Haley, Tank je pratio Bree i Kadea. Tragači su pokušavali
drţati tempo s psima i nastavili se probijati kroz travu. Činilo se da su krenuli prema
najbliţoj planini. Moţda će Brooke uskoro biti u njegovom naručju.
Okrenuo se iza sebe kako bi vidio gdje su ostali tragači. Libby je pratila korak,
a Erika i Augusta su bile na začelju kolone. Nastavio je odlučno hodati prema
naprijed, prema svojoj kćeri.

Okolina je izgledala neobično poznata Haley. Rekla je samoj sebi da ovo nije mjesto
na kojem je stari rudnik. Ne moţe biti. Ali osjetila je paniku u prsima dok se penjala
na planinu. Bog ne moţe biti tako okrutan i natjerati je da se vrati tamo. Okrenula
se prema ostatku skupine. Htjela je zagrliti baku, ali Augusta je bila nekoliko stotina
metara iza nje.
Tank ju je još uvijek čvrsto drţao za ruku. Pokušala se odmaknuti od njega, ali
nije uspjela. “Idi ti dalje, ja ću vas sustići.”
Pogledao je njenu nogu i kimnuo glavom. “Poţuri.” Nastavio je dalje.
Haley se uhvatila za koljeno. Brzi je hod po neravnom terenu uzimao svoj
danak, ali to nije bio pravi razlog za usporavanje. Ovo je bilo mjesto iz njenih noćnih
mora. Zaklela se da se ovdje neće vratiti. Nikada. Otvor rudnika joj se činio kao ulaz
u pakao.
Osjećala se starijom od Auguste kad je gledala Samsona koji se pribliţavao
ulazu u stari rudnik. Ušao je unutra lajući, ali još uvijek mu je vidjela rep. Tank je
ušao za njim.
Frustrirano je povikao ostatku grupe. “Blokiran je prolaz. Očito se nešto
urušilo!”
Haley je skoro pala. “Ne,” prošaptala je. Hodala je dalje kao u transu. Njezina
je sestra unutra. Ovoga puta se ne radi o Chloe, nego o Joy. Iako se nisu dobro
poznavale, već ju je zavoljela. Odmah su joj navrle uspomene.
Tank se okrenuo prema njoj. “Što se dogodilo?”
Haley je pokušavala skupiti hrabrosti. Nije bila ista djevojčica kojoj se pred
dvadesetak godina bez straha uvukla u ovaj rudnik. Naučila je hodati na jednoj nozi,
naučila je mnogo teških stvari. Moţe ona i ovo učiniti. Pogledala je Tanka u oči.
“Znam drugi ulaz.”

150
 “Pokaţi mi.”
Vodila ih je prema drugoj strani brda. Probijali su se preko kamenja i kroz
gusto grmlje. “Ovo vodi u glavno okno.” Skinula je ruksak i ugurala jaknu unutra.
“Što radiš?”
Bilo joj je hladno unutra. Bila je prestrašena, ali nastavila se kretati.
“Poznajem rudnik, a unutra moţe ući samo netko malen. Ti si prevelik za kretanje
unutra. Moţda sam i ja prevelika, ali moram pokušati. Daj mi svjetiljku.” Predao joj
je svjetiljku. “Ako se zaglavimo, čitat ću joj knjigu koju nosim u ruksaku.”
“Nećete se zaglaviti.” Tank je poloţio ruku na njeno rame. “Nikada ti ovo neću
zaboraviti, Haley. Budi oprezna. Ne ţelim i tebe izgubiti.”
Promatrala ga je na trenutak. “Moli se, Tank.”
“Nisam ni prestao.”
Augusta ih je konačno sustigla. Pogledala je otvor rudnika, a onda i Haley sa
svjetiljkom. “Ti ne ulaziš unutra.”
“Moram, Augusta. Drugi je ulaz zaglavljen. Moram ih potraţiti.”
“Nisi dovoljno snaţna za ovo, Haley,” tiho je rekla Augusta.
“Znam, ali moram to učiniti.” Haley je zatvorila oči i zagrlila Augustu. “Samo
ja znam kako ovaj rudnik izgleda. Moram to učiniti. Sve će biti u redu. Moli se za
mene.”
“Hoću.”
“Ja mogu ići unutra,” rekla je Bree. “Samson će me odvesti ravno do njih.”
Haley se htjela sloţiti, htjela se odmaknuti i prepustiti ovu tešku zadaću
nekom drugom. Protresti glavom bilo je nešto najteţe na svijetu. “Ja moram ući
unutra. Znam kako idu hodnici i gdje su promjene visine tla. Ali Samson moţe ići sa
mnom.”
Bree je dozvala psa. “Opasno je unutra pa budi blizu njega. Zvuk u rudniku
ništa ne znači, drţi ga na uzici.”
Haley je kimnula glavom i uzela uzicu iz njenih ruku. Okrenula se prema
rudniku i krenula. Kleknula je na koljena i uvukla se u tamu. “Uzet ću tvoju posudu
s vodom,” rekla je. “Moţda su ţedne.”
Tank joj je predao posudicu koju je spremila u ruksak. “Daj mi svoj
fotoaparat,” rekao je.
Zaštitnički ga je uhvatila. “Ne, uzet ću ga.” Opet se okrenula prema
zastrašujućoj planini.
“Čekaj!” Chet je stao ispred Tanka. “Uzmi moj radio tako da znamo gdje si.”
Stisnula je radio ureĎaj i osjetila olakšanje zbog takve povezanosti s ljudima
koji ostaju vani. Upalila je svjetiljku, pustila psa prvog u rudnik, a onda krenula za
njim.
Nestalo je svjetlo iza nje. Tunel je postajao sve uţi. Ostala je bez zraka, ali
skupila je hrabrosti za nastavak. Moţe ona to. Cijelim je svojim tijelom htjela izaći
van, ali je nastavila. Samson ju je vodio, a ona se trudila ne pobjeći.

151
 Koljena su je boljela od grubog tla, čak i kroz traperice. Konačno se dovukla
do mjesta na kojem se mogla ispraviti. Uspjela je napraviti nekoliko koraka, a onda
se javila preko radio veze. “Chet, Tank, jeste li tamo?”
“Haley, kako si?” Tankov glas joj je došao kao melem na ranu.
“Našla sam se na kriţanju tri hodnika. Moram malo predahnuti. Središnji
hodnik vodi prema glavnom ulazu. Idem dalje. Javit ću se kasnije.” Isključila je
radio i spremila ga u ruksak. Što je dublje ulazila u rudnik, to je veći strah osjećala.
Uspijeva se kontrolirati dok zna da je nekoliko minuta puzanja moţe odvesti
do izlaza. Proći se s desne strane od mjesta na kojem su ona i Chloe ostale
zarobljene.
Nešto je čula. Nekakvo kretanje u stijenama. Okrenula je svjetiljku i ugledala
Oscara u punom trku. “Oh, Oscar,” tiho je rekla. Maleni joj je pas uletio u naručje.
Nosila ga je dublje u rudnik. “Nisi me htio ostaviti, zar ne?” Čula je šum vode. Zašto
je pomislila da moţe ovo izdrţati? “Ne mogu dalje,” promrmljala je i okrenula se
prema izlazu.
Kukavica. Izgubljeni slučaj. Zaustavila se i duboko udahnula. Naslonila je
čelo na hladnu stijenu. “Boţe, gdje si?” Čekala je odgovor, ali nije ga bilo. No,
osjetila je toplinu u duši. Bila je bijesna na Boga, ali nikada nije dvojila da postoji.
Kako će se osjećati ako je iznevjeri na kraju hodnika? Što ako pronaĎe Joy i Brooke
mrtve? Zatvorila je oči. Molim te, Bože, ne.
Hoće li ga takav rasplet prikazati manje moćnim? On ima pravo učiniti što
hoće s onima koje je stvorio. Sjetila se krikova svoje sestre dok je stajala sama u
mračnom hodniku rudnika. Haley nije zasluţila sretan ţivot nakon što joj je sestra
nesretno skončala svoj.
Bog je dobar, ali nam se ne čini uvijek takvim. Sjetila se tog Tankovog
komentara. Od kada je Chloe nastradala, stalno traţi sigurnost. Ali ţivot nije nikada
siguran. Sada je to znala. Moţda ju je zato privlačila fotografija. Moţe prikazati ţivot
onako kako ţeli. Sakrije se iza fotoaparata jer smatra da ne zasluţuje ţivjeti punim
plućima.
Izvukla je knjigu iz ruksaka i osvijetlila je. Pročitala je nekoliko redaka, a onda
razmislila o svom ţivotu. Kao mlada je upoznala smrt. Kao da je smrt njezine sestre
pripremila proces odrastanja. Moţe li uz Boţju pomoć vratiti izgubljene godine?
Haley je to htjela saznati. Spustila se na koljena odlučna primiti Boţju ljubav.

152
Dvadesetsedam

Počela se dizati velika prašina. Marley je zakašljala i zagrlila Brooke. Dotaknula je

njezino malo tijelo koje se grijalo uz Joy. Marley je osjetila njezine otkucaje srca.
Provjerila je u kakvom je stanju Joy. U mraku je pronašla svoj ruksak i izvukla
drugu svjetiljku. Nije ju uspjela upaliti.
Protresla ju je i pokušala ponovno. Tama je opet pobijedila. Osjećala se kao
da je zaključana u ormaru iz kojeg nema izlaza. Umrijeti će ovdje. Nitko ne zna gdje
su. Ovo je najgora divljina koju čovjek moţe zamisliti. Divljina je ubila njezinu
sestru; sada će dokrajčiti nju i Brooke. No, mora pokušati. Ne moţe se jednostavno
predati i umrijeti od gladi i ţeĎi.
Iz ruksaka je uzela bočicu vode. Privukla je Brooke i dala joj piti. “DoĎi,
malena.” Istočila je malo vode u njena usta. Malena se zakašljala.
“Ţelim taticu,” prošaptala je.
“Tiho, tiho, ubrzo ćemo vidjeti tvog taticu.” Mrzila je lagati djetetu. “Idemo
prošetati.”
“Mračno je.”
“Znam.” Podragala je Joy po licu, ali Joy nije odgovorila. Mora je ostaviti
ovdje. Ustala je i pruţila Brooke ruku. “Idemo, Brooke. Moramo pronaći izlaz.”
Naslonila je ruku na zid i napravila nekoliko koraka. Ubrzo joj je ruka propala u
prazninu. Shvatila je da se radi o tunelu. Prebacila se na drugu stranu i dogodila se
ista stvar. Postoje dva prolaza. Kuda treba krenuti?
U glavi je bacala novčić i izabrala lijevu stranu. Onda je čula Joy kako panično
viče. Oklijevala je, nije se htjela vratiti po nju.
“Ţelim Joy,” rekla je Brooke.
Marley je slegnula ramenima. “Dobro.” Vratila se natrag. “Joy, ovdje smo.”
“Bojim se,” rekla je Joy. “Ništa ne vidim.”
“Moramo razgovarati. Razbila mi se svjetiljka kad mi je pao ruksak. Sve će
biti dobro. Moramo krenuti dalje.” Marley je pomogla Joy da ustane. “Sada smo
barem zajedno.” Umrijeti će zajedno.

Samson je vukao uzicu, a Haley je znala da je osjetio miris Brooke. Dopustila mu je

da vodi put. Vukao ju je prema prolazu u kojem je umrla Chloe. “Ne, Samson, ne

153
tuda.” Pokušala ga je usmjeriti prema glavnom ulazu, ali nije se dao smesti. Oscar
mu se pridruţio. “Izdajico,” rekla je tiho.
Jesu li zaista tamo? Haley nije razmišljala hodaju li okolo po rudniku. Bilo je
pametno što je povela potraţnog psa. Javila je Tanku preko radio veze što radi, a
onda krenula za Samsonom.
Nije htjela krenuti tim tunelom. Sada je shvatila da joj je Bog oprostio, ali
noćne more nije zaboravila. Tresla se kao šiba na vjetru. Nastavila je dalje, sada ne
smije odustati.
Pas se zaustavio i njušio oko sebe. Haley je osvijetlila tlo i vidjela gdje je došlo
do odrona. Samson je lajao, a Haley je pokušavala shvatiti što se dogodilo. Iskopala
je malu rupu i gurnula svjetiljku kroz nju. Nije znala treba li ih dozivati ili
jednostavno nastaviti kopati prolaz. Ako su bile u ovom hodniku, onda su sada
zatrpane s druge strane.
Pas je sve jače vukao uzicu. Vukao ju je i vukao. Pala je na koljeno i osjetila
snaţnu bol. Ustala je i počela ih dozivati. “Joy! Brooke, čuješ li me? Haley je.”
Učinilo joj se da je čula nekakav odgovor.
Bila je to Joy. “Haley? Haley, ovdje smo.”
Samson je znao gdje ju treba odvesti, a ona je bila oduševljena što je čula
sestrin glas. Osvijetlila ih je i ugledala tri figure kako grle jedna drugu. Joy je imala
krvavu kvrgu na čelu, a Brooke na lijevom obrazu. Ipak je ovo bio najljepši prizor
kojeg je Haley ikada ugledala. Onda je pogledala Marley u svojim prljavim
dizajnerskim krpicama.
Razmaknula je kamenje koje je blokiralo put, a onda joj je Joy uletjela u
zagrljaj. Samson je dotrčao do Brooke i lizao joj lice. Malena ga je zagrlila. “Lijepi
pas,” rekla je tiho.
Haley je stajala sa sestrom u naručju. Iznevjerila je Chloe, ali spasila je Joy. I
suočila se sa svojim strahovima. Čvrsto je drţala sestru. “Idemo odavdje,” rekla je.
Marley je bez riječi podigla Brooke u naručje i pratila Haley prema izlazu iz rudnika.

Tank nije mogao pustiti svoju kćer. Bila je prljava i smrdljiva, ali on nikada nije
udahnuo ugodniji miris. Ona je njega jednako snaţno grlila. Ili barem pokušavala
biti jednako snaţna. Pomaknuo je ruku kako bi im se i Haley pridruţila, a onda su
stigle Libby i Joy. Njegova obitelj. Skoro ih je izgubio.
Brooke se odmaknula. “Tata, gnječiš me.”
“Oprosti, malena.” Pustio ju je, a ona se otišla igrati sa Samsonom.
“On i Oscar su me pronašli,” rekla je. “I Haley.”
“Idi im zahvaliti.” Potrčala je prema psima.
“Nikada ti neću moći dovoljno zahvaliti,” rekao je Tank grleći Haley oko
struka.
“Već jesi.” Oči su joj se sjajile. “Morala sam otići unutra, Tank. Morala sam se

154
suočiti sa svojim strahovima. A pronašla sam Boga u toj tami.”
“Oh, Haley, to je prekrasno!” Libby ju je zagrlila, a Joy im se pridruţila.
“I ja sam nešto otkrio dok sam vas ovdje čekao,” rekao je Tank. “Vjerujem u
svoju snagu u većini situacija. Shvatio sam da moram neke stvari prepustiti Bogu.”
Haley ga je laktom udarila u rebra. “Hoćeš reći da sam imala pravo?”
Njezin mu je osmijeh rekao da se nije uvrijedila. “Najjači su oni ljudi koji
znaju da ništa ne mogu učiniti sami. Danas si pokazala istinsku snagu.” Htio ju je
poljubiti pred svima, ali nije ju htio posramiti. Imaju mnogo tema za razgovor
idućih dana.
“Spremna sam za polazak kući,” rekla je Libby zijevajući. “Mislim da sinoć
nisam uopće spavala.”
“Mislim da nitko od nas nije.” Tank se okrenuo još uvijek drţeći Haley u
zagrljaju. “Idemo kući.”
Skupina je hodala prema zrakoplovima. Chet je priveo svoju kćer, a Tank je
znao koliko mu je teško. Marley je pognula glavu i nije progovorila ni riječ. Izgledala
je kao da je nije briga što su skoro sve tri poginule zbog nje. Stigli su do zrakoplova
koji će ih odvesti u Stalwart. Chet je predao Marley trooperu iz Anchoragea koji će
je tamo odvesti. Jedva ju je smogao snage pogledati prije nego što se vratio u
zrakoplov u kojem su ga čekali Tank i Haley.
Libby je sjela naprijed uz Cheta, a Brooke se smjestila ocu u krilo. Joy i
Augusta su bile u drugom zrakoplovu.
Tank je vidio bol na Chetovom licu. Bio je potpuno blijed. Jadnik. Sigurno mu
je teško otkriti da mu je kćer skoro ubila unuku. Idućih nekoliko mjeseci mu sigurno
neće biti ugodno.
Tank se pribliţio Haley, a ona mu je naslonila glavu na rame. “Nikada nisam
bila ovako umorna.” Otvorila je ruksak. “Moram ti vratiti posudicu za vodu.”
“Hvala.” Predala ju je Tanku, a onda je posegnula za vrećicom u kojoj je nosila
fotografije. “Zaboravila sam na ovo.” Oscar joj je skočio u krilo.
“Pogledajmo ih zajedno,” promrmljao je. Pomaknuo je Brooke kako bi mogao
vidjeti fotografije koje je Haley drţala u rukama.
Zaustavio se na posljednjoj fotografiji. Dva su muškarca stajala na mjesečini,
a mogla su se prepoznati obojica. “To je Joe Wooten,” prošaptao je i tiho uzeo
fotografiju od Haley.
Haley je raširila oči. “A Chet drţi pištolj uperen u njega.”
“Kada si ovo slikala?”
“One noći kad smo stigli,” odgovorila mu je u uho.
Tank je spustio sliku na nogu. “Imaš ih još?”
Protresla je glavom.
“Ovo je bilo samo dva dana prije nego što smo pronašli Joea,” rekao je Tank.
“Ovo nema smisla. Zašto bi uhitio Joea i ništa ne rekao o tome?”
“Da li mi se samo pričinja ili gubimo visinu?” tiho ga je pitala.

155
 Osvrnuo se oko sebe. “Imaš pravo.” Nagnuo se prema pilotu. “Hej, Chet.
Nešto nije u redu?”
“Nešto ne valja s motorom. Moram sletjeti ovdje.”
Tank je osjetio nešto u njegovom glasu što mu se nije sviĎalo. Neku čudnu
odlučnost. Izmijenio je pogled s Haley.
“Mislim da smo u nevolji,” prošaptala je. “Vidio me kad sam ga fotografirala.
On je sigurno taj koji mi je htio ukrasti fotografije. Zna da ih sada gledamo.”
“Moja puška je iza sjedala,” rekao je Tank. “Pokušat ću je uzeti kad sletimo.”
Zrakoplov se spuštao, a onda konačno sletio na jezero. Chet je isključio
motor, a onda izvukao pištolj. “Nemoj posezati za puškom, Tank. Ţao mi je što je
došlo do ovoga. Svi izaĎite van.” Otvorio je vrata i uzeo vrećicu od Haley.
Libby je spavala, ali ju je brzo probudio. “Što se dogaĎa?” pitala je snenih
očiju. Iznenadila se kad je ugledala pištolj u Chetovoj ruci.
“IzaĎi van, Libby,” rekao je Chet. “Tank, ostavi Brooke na sjedalu.”
“Ona je tvoja krv i meso, Chet. Ne moţeš ju ozlijediti.” Skočit će na Cheta ako
bude trebao, bez obzira na pištolj. Nije mu namjeravao dozvoliti da im naudi.
“Neću joj ništa učiniti. Ostavi je da spava na sjedalu. Ovo neće dugo trajati.”
Opet ih je poţurio pištoljem. “Nemoj me tjerati da te upucam pred djetetom.”
Tank ju je posjeo na stolicu i poljubio u čelo. Nešto je promrmljala, ali nije se
probudila. Spustio se iz zrakoplova i pridruţio ţenama. Hladna mu je voda
zaustavila dah. Haley i Libby su bile na obali, a Chet se drţao blizu Tanka. Oscar se
bacio u vodu iza njih.
“Pokušao si se riješiti fotografija prije nego što smo ih pronašli, jel’ da?” pitala
je Haley. Podigla je mokrog psa iz vode.
“Nikada nisam htio nauditi nikome.” Chet je izvukao lisice i vezao Tanka.
“Nisam mislio da će mi ţene zadati tolike muke.”
Tank je brzo razmišljao, pokušavao posloţiti kockice. Ništa mu nije išlo za
rukom. Nije mu bilo jasno zašto ga vlastiti tast ţeli ubiti. I Libby i Haley. Zašto?
“Joe Wooten je pomagao mojoj majci u krijumčarenju artefakata, zar ne?”
tiho je pitala Haley. “A ti si samo zatvorio oči. Ili si sudjelovao u tome?”
“Kreni,” naredio je Chet. Mahnuo je pištoljem, a oni su krenuli prema šumi.
Sada je Tank pohvatao konce. “Je li Leigh vidjela tebe i Joea kako kradete
artefakte? Ubio si vlastitu kćer?”
“Volio sam svoju kćer!” povikao je Chet. “Ne bi joj nikada naudio. Ali Joe...”
glas mu je pukao.
Tank je brzo razmišljao. “Ona ti je došla, zar ne? Leigh ti je rekla što Joe radi.”
Zaustavio se. “Vidjela je da je Joe podmetnuo poţar kod obitelji Walsh, zar ne? Bila
je uznemirena noć nakon poţara. Od tada se promijenila, povukla se u sebe. Mislio
sam da je zbog poţara. Nije znala kako će se nositi s tim. Je li ju drogirao tako da ne
moţe plivati?” Nije bio siguran da je u pravu, ali kad je vidio promjenu na Chetovom
licu znao je da je na pravom tragu.

156
 “Ubio je moje dijete. Morao je umrijeti zbog toga. Nisam to znao, ne odmah.
Kad si me pitao za pilule koje si pronašao u kući, shvatio sam da ju je drogirao. Nije
imala razloga piti majčine pilule.”
Chet je slegnuo ramenima. “Priznao mi je sve kad sam ga pitao te noći.
Napisao je laţan recept na tvoje ime, Tank, tako da bi zaštitio sebe. Bojao se da će
nas ona prijaviti. Rekao sam mu da ću ja to srediti, ali uzeo je stvar u svoje ruke.
Nije mi bilo drago što je to vidjela. Boljelo me kad sam vidio njene suze.” Obrisao je
oči rukavom, ne sklanjajući pištolj.
“Ubio si moje roditelje?” pitala je Haley. “Čekaj, ti si čovjek kojeg je moj otac
ucjenjivao, jel’ da? Što je znao o tebi?”
“Mislim da znam,” rekao je Tank. “Ubio si Queenie, jel’ da? Uvijek mi je bilo
čudno što je imala srčani udar i utopila se u kadi. Nikada nije imala problema sa
srcem.”
Chet se zaustavio. “Misliš da si pametan, ha? Queenie me namjeravala
ostaviti. To nisam mogao dopustiti.”
“Moj te otac vidio?”
Chet je nevoljko kimnuo glavom. “Došao je do kuće razgovarati o sljedećoj
pošiljci artefakata. Sve je vidio kroz prozor kupaonice. Ispočetka je bilo u redu, ali
onda je postao pohlepan. Htio je sve više i više. Joe je rekao da će to riješiti.”
“Ne trebaš ubiti i nas, sve će izaći na vidjelo, Chet.”
“Kako? Ja sam zakon u ovim krajevima, a ja se neću predati.” Chet se
nasmijao i protrljao čelo. “Bio si mi poput sina, Tank. Zašto si se morao umiješati u
sve ovo?” Ispruţio je ruku. “Daj mi i te negative, Haley. Nemoj misliti da sam glup.”
Predala mu ih je. “Što ćeš učiniti s nama?”
“Ništa.” Chet se osvrnuo oko sebe. “Medvjed predator je u blizini. Ovdje je
Kipp nastradao. Medvjed će se pobrinuti za vas.” Otvorio je plastičnu vrećicu i
istresao sadrţaj na zemlju. Stari hamburgeri i pomirit, nepojedene krafne, sve što
moţe privući medvjeda.
Libby ga je promatrala. “Ne poznajem te, Chet,” tiho je rekla. “Oprosti, Libby.
Ne sviĎa mi se što ovo moram učiniti.”
“Nadam se da ste dosta novca zaradili prodajom artefakata,” rekao je Tank.
“Uh, nemaš pojma koliko,” odgovorio je Chet. “Imam kupca koji će cijelu
kolekciju platiti dva milijuna dolara. U Stalwart ću se vratiti s pričom da se
zrakoplov srušio i da nas je napao medvjed. Kampirali smo, a medvjed je razorio
kamp. Samo smo Brooke i ja preţivjeli. Ako budem imao sreće, vaša tijela neće brzo
pronaći.”
Tank je morao smisliti kako će se osloboditi. Nije se mogao osloboditi snaţnih
lisica. Pogledao je Libby i Haley.
Nešto se čulo iza drveća, a Haley je skočila od straha. Potraţila je oruţje.
Imala je samo štap za hodanje. To neće spriječiti medvjeda u njegovom napadu.
Chet se počeo povlačiti. “Mislim da ću ovu igru promatrati iz zrakoplova.

157
Moram se pobrinuti da Brooke to ne vidi.”
Opet se čuo zvuk, a Tank je bio siguran da se radi o medvjedu. Ne moţe
umrijeti ovdje, ne ovako. Počeo se moliti za pomoć.
Veliki je smeĎi medvjed izašao iz grma. Tank je prepoznao njegovo oštećeno
uho. “Polako se odmaknite,” rekao je ţenama. “PronaĎite visoko drvo ili krenite
prema vodi.” SmeĎi medvjedi vole vodu, ali moţda ova mrcina ne voli plivati. Čim je
pogledao ţivotinju znao je da su njegove nade tanke. Ovaj je medvjed očajan, a takvi
su najgori.
Medvjed se spustio na sve četiri noge. “Spremite se,” rekao je Tank. “Sad će
napasti.” Napravio je korak unatrag. “Skupite se kraj mene da mu izgledamo veći.”
Ţene su mu se pribliţile, a Oscar je počeo lajati.
Chet je još uvijek stajao iza ţena i nije krenuo prema sigurnosti zrakoplova.
Tank je znao da trooper ne ţeli brzo krenuti kako ne bi isprovocirao napad
medvjeda. Medvjed moţe osjetiti strah.
“Imaš li sprej?” Tank je pitao Haley.
“Riješila sam ga se kad sam ušla u rudnik,” odgovorila je uplašeno.
Medvjed je krenuo u napad. “Nemojte bjeţati, ovo je moţda probni napad,”
tiho je rekao Tank. Onda je vidio kako ih medvjed gleda. Ovo je jedan od onih koji
neće odustati. “Bjeţite!” povikao je. Zaklonio je prolaz prema Libby i Haley.
Očekivao je nalet oštrih kandţi na svojim prsima, a onda je ugledao drugog
medvjeda. Miki!
Tank je htio zapjevati, ali nije imao vremena za veselje. Okrenuo se prema
zrakoplovu i potrčao za ţenama. Kad bi mogao doći do puške, cijela bi se situacija
preokrenula u njihovu korist.
Zing! Metak je preletio iznad njegove glave. Zaronio je u vodu, a ţene su ga
pratile. Kad su izašli na površinu rekao im je da moraju doći do oruţja. “Puška mi je
iza sjedala.”
Libby je kimnula glavom i otplivala do zrakoplova. Ubrzo se vratila s puškom
u ruci. “Je li nabijena otrovom ili mecima?”
“Lijekom za uspavljivanje. Ali moţe srušiti bilo kojeg čovjeka ako uspije
srediti medvjeda.” Ugledao je Cheta kako im se pribliţava. “Nemoj promašiti prvi
hitac, Libby,” rekao je sestri.
“Neću.” Naciljala je i povukla obarač. Strelica je pogodila Cheta u bedro.
Opsovao je i izvukao je iz noge. Chet se pokušao kretati kroz vodu, ali nije
uspijevao. Nakon nekoliko koraka se srušio u vodu. Iza njega se odvijala borba
medvjeda. Miki je bio manji, ali u boljoj formi.
“Izvucite ga prije nego što se utopi,” rekao je Tank. “I uzmite mu ključ od
lisica. Moram pomoći Mikiju.”
Haley je uspjela okrenuti Cheta na leĎa i podići mu glavu iznad vode. Libby je
odloţila pušku u zrakoplovu i potrčala joj u pomoć.
Pronašla je ključ i predala ga Haley. “Idi oslobodi Tankove ruke. Ja ću

158
pričuvati Cheta.”
Haley je uzela ključ i pojurila prema Tanku. Skinula mu je lisice, a onda je
otišao po pušku i vratio se na obalu. Oscar je trčao u krug oko medvjeda. “Zovi svog
psa,” rekao joj je. Nije htio slučajno pogoditi jazavčara.
MedvjeĎi bijes bi uplašio i najhrabrijeg čovjeka na svijetu. Pokušao je naciljati
velikog medvjeda, ali Miki mu se stalno vraćao na ciljnu liniju. Miki ga je udario još
nekoliko puta, a onda je veliki medvjed pobjegao u šumu. Tank ga je pokušao
naciljati dok je bjeţao, ali nije vidio njegov pad. Bio je siguran da će ga pronaći
nekoliko metara dublje u šumi.
Miki i Oscar su njušili jedan drugoga, a onda se Miki vratio u šumu. Tank ga
je oprezno slijedio. “Moram riješiti ovaj problem kad imam priliku,” tiho je rekao.
“Vas dvije se vratite u zrakoplov i radiom pozovite pomoć. Neka doĎu trooperi iz
Anchoragea.”
Haley je oklijevala. “Ne idi sam, Tank.”
Okrenuo se prema njoj i uzeo je u naručje. “Biti ću dobro, Haley. Imamo još
mnogo toga za prodiskutirati.” Brzo ju je poljubio pa krenuo za medvjedom.
Oprezno se kretao šumom. Veliki je medvjed sada bio samo ogromna hrpa smeĎeg
krzna. Droga je počela djelovati. Kleknuo je i provjerio ţivotinju. Mrtav je. Borba s
Mikijem u kombinaciji s injekcijom za uspavljivanje bila je previše za ovu mrcinu.
Čudan kraj cijele priče.

159
Dvadesetosam

Stalwartom je kruţila priča o trooperu Chetu Gillespieu i njegovoj kćeri koja je u

pritvoru. Oboje su u pritvoru. Nakon nekoliko sati stigli su trooperi iz Anchoragea i
počeli iskopavati sve artefakte koji su bili zakopani i čekali kupca. Tijela obitelji
Walsh će biti iskopana zbog obdukcije. Svi će sudionici zavjere biti otkriveni.
Bixby se motao oko nalazišta i davao nareĎenja. Zaustavio se kraj Tanka kad
ih nitko nije gledao. “Čini mi se da ti dugujem ispriku,” grubo je rekao. Gledao je u
zemlju, crvenih obraza. Konačno je podigao pogled. “Nikada mi se nećeš sviĎati,
Lassiteru.”
“Znam. Ali bez obzira na to što misliš o meni, volio sam Leigh.”
“Ne dovoljno da bi se odrekao svega zbog nje.”
“Znam da si rekao da mi duguješ ispriku. Ovo mi se ne čini kao isprika.”
Bixby je potpuno pocrvenio. “Voliš se razmetati, jel’ da? Drago ti je što sam
ispao budala. Nemoj misliti da ne znam što ljudi misle o meni. Ali barem mi je bilo
toliko stalo do Leigh da sam odlučio otkriti istinu.”
“Da, stalo ti je do nje. Zbog toga ti moram zahvaliti.”
Bixby je sumnjivo podigao obrvu. “Ismijavaš me?”
“Ne.” Tank je stavio ruke u dţepove. “Ostavit ću te na miru.” Bolje je bilo ovaj
razgovor završiti smirenim tonovima, nego stvarati dodatne tenzije. Htio mu je reći
što zaista misli o njemu, ali jednim se dijelom pitao ima li Bixby barem donekle
pravo.

Haley je sjedila u Tankovoj kolibi i promatrala dvorište kroz prozor. Oscar se popeo
na Mikijeva leĎa. Zgrabila je fotoaparat kako bi ovjekovječila ovaj trenutak.
Napravila je nekoliko fotografija, a onda se vratila za stol. Libby joj je pripremila
šalicu kave i sjela kraj nje. “Jesi li dobro?”
“Valjda jesam.”
“Ţeliš li razgovarati o tome?”
Sada je moţda pravo vrijeme. Filmska je ekipa otišla producirati specijalnu
televizijsku emisiju o posljednjim danima Kippa Nowaka. Augusta je s Joy otišla u
Anchorage kako bi joj kupila novu odjeću, a Brooke je na spavanju. Ovoga puta je
ništa neće probuditi. Haley treba pravi ţenski savjet prije nego što se Tank vrati iz

160
grada. “Tank mi je rekao da me voli. Misliš li da je ozbiljan?”
Libby se počela smijati. “Znala sam,” rekla je trijumfalno. “Zašto bi sumnjala
u to?”
“Rekao mi je to tijekom emocionalno nabijenog trenutka. Mislila sam da tako
reagira zato što je Brooke nestala.” Nije htjela pogledati Libby.
Haley je protresla glavom. “Nije bilo vremena. Morao je dokumentirati sve što
se dogodilo s medvjedima, svjedočiti o onome što se dogaĎalo. Imao je mnogo
posla, to znaš i sama.” Podigla je pogled prema Libby. “Volim ga, ali ne znam mogu
li ovdje ţivjeti, Libby.”
“Mislila sam da se nakon ulaska u rudnik više ne bojiš ničega.”
“I ja, ali još uvijek sam gradska cura. Volim kupovinu i izlaske na večeru.
Volim odlaziti u kino, kazalište i muzeje. Ovdje nema ničega.”
“Imaš Tanka i Brooke.”
“Znam, to je velika stvar, ali je li dovoljno za ţivot u ovoj divljini? Molim se za
pravi savjet, ali ne znam što ću učiniti. Ne bih htjela da on bude nesretan zato što se
ja ne mogu priviknuti na ţivot na Aljasci. Odrekla bih se same sebe. Bojim se da
neću usrećiti Tanka.”
“Znam što misliš, ali nikada nisam vidjela bolji par od vas. Sigurna sam da
ćete uspjeti.”
“Ne vidim kako.”
“Razgovaraj s Tankom o tome. Evo ga, upravo dolazi.”
Haley je čula zvuk dţipa, a srce joj je ubrzalo otkucaje. Hoće li uvijek tako
reagirati kad joj se Tank pribliţi? Ustala je i obrisala dlanove o traperice. Oscar je
počeo lajati, a Tank ga je podigao kad je Miki krenuo prema šumi.
“Ja ću biti u vrtu,” rekla je Libby. Izašla je kroz straţnja vrata.
Kad je ugledala Tankovo lice bila je još nervoznija. “Hej,” rekla je.
“Hej,” uzvratio joj je pozdrav. Spustio je Oscara na pod i prišao joj. Poloţio je
ruke na njena ramena i njeţno je poljubio.
Uzvratila mu je poljubac. Mirisao je na divljinu - cvijeće, trava, lišće. Ako ga
bude morala ostaviti, to će biti najteţe što je ikada morala učiniti. Odmaknula se od
njega. “Moramo razgovarati,” rekla je.
“Ne sviĎa mi se kako si to rekla.” Gledao ju je u oči. “Slušam.”
“Moţemo li sjesti?” Nije čekala odgovor nego se odmah smjestila na kauč.
Polako joj je prišao. “Prije nego što počneš, dozvoli mi da ti kaţem da te
volim, Haley. Volim tvoj duh koji se nikada ne predaje, volim način na koji podiţeš
glavu kad nekoga slušaš, volim boju tvoje kose pod sunčevim sjajem. Volim sve na
tebi. Ako misliš da me muči činjenica što nemaš jednu nogu, varaš se.”
Bilo joj je drago čuti ove riječi. “Tank, ne radi se o tome. I ja tebe volim.”
Uspravio se i zagrlio je. “Stvarno? Bojao sam se da ćeš mi reći da se maknem
od tebe. Znam da te poţurujem. Moţemo usporiti sve ovo. Mogu čekati. Moţemo se
oţeniti u listopadu.”

161
 Nasmijala se i odgurnula ga od sebe. “To ti zoveš sporim? Kako ću sada voditi
normalan razgovor kad ne mogu razmišljati?”
“Nemoj previše razmišljati.” Prekriţio je noge i naslonio se. “Dobro, reci što
imaš.”
“Potpuno smo različiti, Tank. Mislim da ne mogu ovdje ţivjeti zauvijek. Tek
sam mjesec dana ovdje, a već mi nedostaju trgovine i kazališta.”
“Ja sam biolog, Haley. Vjerojatno mogu raditi u zoološkom vrtu ili na nekom
sličnom mjestu. Ali znaš da ću stagnirati na takvom mjestu nakon tolikog rada s
divljim medvjedima.”
“Znam. A ja ću stagnirati ovdje. Mislim da nema rješenja. Ako se odrekneš
svog ţivota zbog mene, s vremenom ćeš me zamrziti. A moţe se dogoditi i obrnuta
situacija.”
Tiho se počešao po glavi. “Ne ţelim te izgubiti, Haley.”
“Ne znam što moţemo učiniti, Tank. Mislim da se moram vratiti u Phoenix.”
Uspio se nasmijati. “Kakav je ovo udarac mom egu. Ako me moţeš zaboraviti
povratkom kući, onda i nismo imali nešto tako jako kao što sam mislio.”
“Mislim da te ne mogu zaboraviti,” tiho je rekla. “Ali mislim da moram
pokušati.” Zamaglile su joj se oči, a on joj je dao svoj rupčić. “Hvala.”
“Bojiš se pravog ţivota, Haley. Skrivaš se iza fotoaparata umjesto da izaĎeš i
ţiviš punim plućima. Toliko se bojiš da ne ţeliš ni pokušati.”
“Moţda. U toliko sam stvari bila neuspješna, Tank. Ne ţelim biti neuspješna u
najvaţnijoj stvari na svijetu.”
“Mislim da imamo nešto posebno, Haley. Hoćeš li probati moliti sa mnom za
njegov savjet?”
“Molitve mi baš ne idu, ali probat ću.”
Uzeo ju je u naručje. “Zaboravimo nakratko da si ti gradska cura, a ja seoski
dečko.”

Haley je uţivala u voţnji popularnom cestom I-10. Njezin je automobil tiho klizio
obasjanom cestom koja je prolazila kroz Arizonu i na kojoj je voţnja bez
klimatizacijskog ureĎaja bila nezamisliva.
“Nikada nisam vidjela ovoliko automobila,” rekla je Joy. “Trebala sam uzeti
sunčane naočale.” Joy je s njima već dva mjeseca. Pristala se doseliti kod Auguste i
vidjeti kako izgleda ţivot u Arizoni. Mrzila je vrućinu, ali ipak je uţivala na suncu.
Haley je nedostajao Tank, ali nije to nikome govorila. Vodila je Joy po
muzejima i neumorno fotografirala.
“Nedostaje mi Aljaska,” rekla je Joy i nasmijala se.
“I meni,” sloţila se Haley. Što radi ovdje? Pogledala je omiljenu Dolinu sunca.
Ovo je samo mjesto, ne njezin ţivot. Strah od nove pogreške ju je stalno tjerao na
povlačenje u ţivotu. Pomisao na promjenu uvijek ju je strašila. Iskoračiti u novi

162
ţivot za nju bilo je kao otići na drugi planet. Lakše je bilo nositi se sa ţivotom iz
dana u dan.
Ta ju je pomisao zaista pogodila. Ako se i dalje bude zatvarala u sebe, moţda
zaboravi da je ţiva. Hoće li dozvoliti da joj strah uništi moguću sreću s Tankom?
Mora dozvoliti Bogu da joj promijeni ţivot. Moţe ostati u Phoenixu, u svom
kontroliranom okruţenju, no, je li to ono što zaista ţeli?
Vozila je prema izlazu. Nada joj je počela rasti u prsima kao što biljke rastu na
Aljasci u proljeće. Moţda dolazi i proljeće njenog ţivota.
“Što radiš?”
“Dosta mi je poznate staze. Idem kući spakirati stvari.”
“Spakirati?”
“Idem na Aljasku reći Tanku da se udajem za njega!”
“Uh, konačno!” povikala je Joy. “Mogu li s tobom?”
“Mislila sam da ti se sviĎa ovdje na suncu.”
“SviĎa mi se. Kad bih barem mogla tamo ţivjeti ljeti, a ovdje zimi.”
“Ne bi li svi to htjeli?” Haley je stigla na parkiralište i izašla iz vozila. Osjećala
je strah, ali bila je odlučna. Joy ju je pratila.
“Nazovi zračnu luku i rezerviraj mi kartu za prvi slobodan let,” rekla je Haley.
“Što je s Augustom?”
“Brzo će se vratiti kući pa ću joj reći što sam odlučila. Vas dvije ćete mi se
pridruţiti na vjenčanju.” Haley je odjurila u spavaću sobu. Čula je zvono na vratima,
ali ignorirala ga je. Joy će otvoriti vrata.
Oscar joj je uzeo jednu čarapu i trčao s njom po sobi. Pokušala ga je uhvatiti
pa je istrčala u dnevni boravak. Na vratima je ugledala poznata široka ramena.
Tank.
“Hej,” rekao je. Gledao ju je kao malenog svemirca.
Haley je počela drhtati. Navlaţila je usne. “Nikada te nisam vidjela bez
flanelne košulje.” Danas nije izgledao kao Paul Bunyan. Snaţne su mu noge virile iz
kratkih traperica. “Nikada nisam vidjela nekoga s tako bijelim nogama. Moram otići
po sunčane naočale prije nego što oslijepim.”
Nasmijao se. “Kad bi samo znala što sam sve prošao zbog tebe. Moţda ću i
potamniti.” Prišao joj je bliţe. “Što ćeš pomisliti ako ti kaţem da sam pronašao
način na koji moţemo ţivjeti na Aljasci u jedno doba godine, a ovdje u drugo doba?”
“Kako? Tvoj posao zahtijeva stalnu prisutnost? Nemoj mi davati laţnu nadu.”
“Imat ću sezonski posao u parku, a isto tako i u zoološkom vrtu u Phoenixu.
Biti ću zaduţen za izgradnju novih nastamba za medvjede. Ljeti će me pustiti da
radim na istraţivanjima na Aljasci. Mislim da je to savršen kompromis.” Spustio je
pogled na njezin kufer. “Pakiraš se?” pitao je razočarano.
Zakoračila je prema njemu. “Krenula sam u posjet Paulu Bunyanu.”
Oči su mu se raširile. “Stvarno?”
Kimnula je glavom i prišla mu bliţe. Predala mu je fotoaparat koji je nosila

163
oko vrata.
Tank se nasmijao. Uzeo je fotoaparat i odloţio ga na kufer. “Iskušaj ţivot sa
mnom. Obećajem ti da nećeš poţaliti.”
“Neću nikada poţaliti što te volim. Udat ću se za tebe pod jednim uvjetom.”
“Bilo što,” tiho je rekao.
“Reci mi svoje pravo ime.”
Podigao je obrvu i nasmijao se. “Poslije vjenčanja. Ne ţelim da odustaneš.”
“Ništa me ne moţe natjerati na to. Reci.”
Nasmijao se. “Elmer.”
“Ma daj, reci mi tvoje pravo ime.”
“Ozbiljan sam. Zovem se Elmer. Ţeliš li postati supruga Elmera Lassitera?”
Širom je otvorila usta. “Ozbiljan si?”
“Kao srčani udar. Ako nas Bog blagoslovi sinom, obećaj mi da mu nećeš dati
ime po ocu.”
“Mogu li dati ime djevojčici po Augusti?”
“Moţeš joj dati ime koje god ţeliš,” rekao je i privukao je bliţe sebi. “Toliko ću
te razmaziti da te više nitko neće htjeti u svojoj blizini. Ja nisam kao tvoji roditelji.
Haley. Ja ću te bezuvjetno voljeti do kraja svog ţivota.”
Njeţno ju je poljubio, a Haley ga je zagrlila. Ne treba joj fotoaparat, ne trebaju
joj knjige. Bog joj je dao drugu priliku, a ona će je zgrabiti s obje ruke.

by Janja

http://www.balkandownload.org/

164
Zahvale

Aljaska je tako lijepa, ali tako pusta da mi je istraţivanje bilo zanimljivije nego
inače. Preko udruge American Christian Fiction Writers sam se raspitivala je li
netko već radio slično istraţivanje i dobila sam veliku pomoć. Sve greške koje su
eventualno nastale isključivo su moja krivnja! Posebno zahvaljujem Kristen Blincoe
i Amy Bang.
Neizmjerno sam blagoslovljena suradnjom s ekipom iz West Bow izdavačke
kuće: urednica Ami McConnell, koja mi je toliko pomogla u radu na svakoj knjizi;
Amanda Bostic, koja nas je sa smiješkom tjerala na rad; urednik vizionar Allen
Arnold; njegova asistentica i moja prijateljica Lisa Young; izvanredna publicistkinja
Caroline Craddock; marketing stručnjakinja Jennifer Deshler; sjajni dizajneri
naslovnica Mark Ross i Bellinda Bass. Svakim danom sve više volim prodajno
osoblje iz Thomas Nelson Inc. Sve vas jako volim i svima ću kupiti veliku čokoladu!
Moja je sreća što mogu raditi s Erin Healy kao urednicom. Spisatelji koji
misle da je dovoljno napisati dobru knjigu nikada nisu imali pravog urednika koji će
im objasniti koliko su u krivu. Ami i Erin su mi nevjerojatno mnogo pomogle da bi
ova knjiga izgledala ovako dobro. Ako volite moje knjige, zahvalite se mojim
urednicama!
Zahvaljujući mojoj agentici, Karen Solem, izdrţala sam brojne napade panike
tokom godina. Najbolja si, Karen!
Moje vjerne kritičarke - Kristin Billerbeck, Diann Hunt i Denise Hunter -
odvojile su se od pisanja vlastitih knjiga kako bi pročitale moje bilješke i dale mi
značajne savjete. Hvala Robin Miller koja mi je iznijela svoje mišljenje.
Kao i uvijek, hvala mojoj prekrasnoj obitelji: moj suprug, Dave; moj sin,
David; moja kćer; Kara. Uvijek su bili moj oslonac, uvijek su mi pruţali utjehu, čak i
tokom mojih mukotrpnih spisateljskih početaka.
Hvala Isusu Kristu koji mi je podario ovakav ţivot i omogućio mi radim ono
što najviše volim.

165