GOTIČKO SLIKARSTVO - ITALIJA

- zidna masa - snažni razvoj zidnog slikarstva

- slikarstvo na drvu doživljava procvat
- težnja ka realističnosti, obraćanje pažnje na detalje, psihološka indivdualizacija likova

- nekoliko struja:
1. Giotto - čvrste forme - firentinska slikarska škola
2. sienska slikarska škola - od Duccia preko Simone Martinija – njeguje liričnu notu, više spiritualan pristup → iz
nje će iznjedriti kompletna internacionalna gotika
3. venecijanska slikarska škola – bizantizirajući utjecaji

CIMABUE 1240.-1302.
- najznačajniji talijanski slikar prije Giotta i njegov učitelj
- bizantski utjecaji: shematizirana, naglašeni linearni dijelovi
→Maesta, Firenca, Uffizi (iz crkve Santa Trinita)

- Bogorodica s djetetom okružena anđelima

- shematiziranost
- arhitektura prijestolja dočarava treću diimenziju

Freske, Assisi, Sv. Franjo (posljednja trećina 13. st.)

– donja crkva - istočni zid sjevernog transepta – maesta, pomak u realizmu, izduženi nosevi
– gornja crkva, velik dio uništen u potresu 1997. godine – 4 evanđelista

Raspelo (oko 1270), Arezzo, Sv. Dominik

- raspela se najčešće drže na trijumfalnom liku
- s linija, christus patiens, patnja
- bizantizirajući način oblikovanja – shematizirana perizoma
- utjecaj bizanta: linerana naglašenost, shematiziranost

Sv. Franjo, Assisi, Museo di Santa Maria degli Angioli

- jedan od prvih portreta sv. Franje
- potreba za isticanjem individualnosti: lice, uši, nos
DUCCIO 1255.-1319.
- značajni predstavnik sienskog slikarstva
- elegantnost, detaljiziranje, nježni prijelazi, formiranje nabora

Madona Ruccellai, Firenca, Uffizi (iz crkve Santa Maria Novella), 1285.
- monumentalni prikaz bogorodice s djetetom
- anđeli jedan iznad drugoga, bogorodica se malo ukosila
- elegantije izvedene noge, dugi prsti - izduženost
- tonski definirana tkanina, nježni prijelazi koji formiraju nabore
- svi anđeli pogled uperili prema Bogorodici, draperije su razigranije, lepršavih formi,
velika količina zlata, naglašene aureole, sklonost detalju!
- Bogorodica ne komunicira s Kristom, ali je izraz lica nježniji! Svaki anđeo je
individua za sebe; napredniji u prenošenju prostora, blaži prijelazi tkanina, lica..
- Krunjenje Bogorodice, Siena, katedrala, vitraj, 1287.

Maesta, Siena, Museo dell’Opera della Metropolitana, 1308. –

1311.
- glavna scena: Bogorodica na prijestolju okružena svecima
- prijestolje: arhitektura Siene
- realistično oblikovani anđeli-znatiželja na licima, nježnost,
ljupkost
- bogorodica: i strogost i milina, neprirodno dugi prsti-liričnost
- fina, skoro prozirna Kristova luneta
- sa stražnje stane prikazan život Krista

- Detalji – aureole, prijestolje, nježni, dugi nosevi, tanke usne, male brade, oči
male, ne bademaste kao u Bizantu!
- Nježne ruke, prije toga nije bilo, bilo je strože sve to prikazivano!
- Stražnji dio – Duccio umeće scene sa određenim detaljima i ostavlja dojam
da se svaka scena zbiva unutar arhitekture, pejzaža i sl. Otvaranje arhitekture
je vrhunac kod Giotta; uz pomoć arhitekture i pejzaža dobiva dubinu, uvlači
likove u planove.
- Dok su karakteristike Duccia liričnost i fluidnost, Giotto je voluminozniji!

SIMONE MARTINI – Ducciov učenik! (oko 1284 – 1384.)

Djeluje u Sieni, Napulju, Pisi, Orvietu, Assisiju i Avignonu.
Njegov boravak u Avignonu (1338-44) utjecao na razvitak francuskog kasnogotičkog slikarstva – „internacionalne
gotike“. Jedan je od najznačajnijih predstavnika Sienatske škole; dvorski, meki stil, za razliku od Giotta nadovezuje
se na liriku Duccia!
Maesta (1315. Siena, Palazzo publico) 7,63 x 9,70 m
– jedno od njegovih najznačajnijih radova
- Bogorodica na prijestolju, okružuju je
starozavjetni i novozavjetni likovi.
- Ima nježan izraz lica, nema jakih linija,
tonski izrađeni dijelovi lica
- visoka dozu realizma; u licima dolazi do
izražaja sposobnost oblikovanja individua.
Paleta različitih lica, dobi likova. Još uvijek liričnost i nježnost!

Poliptih – Orvieto, 1320, Simone Martini

uspijeva na ženskim licima ostvariti
nježnost.

Konjički lik kondotijera Guidoriccija da Fogliano; (1328,

freska, Siena, Palazzo Publico)
– prvi put daje portret suvremenika;
- prvi portret komemorativnog značenja
- barata elementima pejzaža, sposoban je istaknut
trodimenzionalnost i prostor; tome pridonosi i
arhitektura. - svjetovne teme.
- Sklonost detalju, vegetabilni motivi, dekorativni elementi, vojnička ikonografija, težnja realizmu!

Prizori iz života sv Martina –freske u Donjoj crkvi sv Franje u Assisiju.

- Smatra se da je na ovim freskama on pod najvećim utjecajem Giotta; arhitektura,
oblikovanje, prilično voluminozni likovi sa elegancijom oblikovanja Simone Martinija!

Navještenje (1333, Firenza, Uffizi)

– rađena u suradnji sa još jednim majstorom; isti
su oblici i princip, ali u detaljima drugačija od svega
dosad viđenog – zbog suradnje! Bogorodica ima
određenu čvrstinu; vjerojatno su paralelno radili.
 PIETRO LORENZETTI (oko 1280. – 1348.?) Predstavnik sienske slikarske škole
Poliptih, Pieve d’Arezzo, 1320.g.
- Vrijeme nakon Giotta, ali zadržava sienske karakteristike
- Veća tvrdoća nego kod Simonea Martinija
- Oblikovana usta, doza nježne tvrdosti
- Nema elegancije koja obilježava Simonea Martinija

Skidanje s križa, Assisi, donja crkva Sv. Franje

- U oblikovanju tijela vidi se utjecaj svih ljudi čije je radove vidio, ali se u
fizionomijama lica vidi doza nježnosti

Posljednja večera, donja crkva sv. Franje

- Ubacuje neke elemente žanr scena
- Prikaz arhitekture

Raspeće, donja crkva sv. Franje

- Hrpa likova
- Narativnost događaja

AMBROGIO LORENZETTI (spominje se od 1317. – 1347.) - Brat Pietra Lorenzettia

- Madona, San Angelo in Vico l’Abate kraj Firence, 1319.
- Alegorija dobre i loše vladavine, Siena, Palazzo Publico
SIENA, PALAZZO PUBLICO, SALA DEL NOVE, 1338.-1340. G.
- Portret grada na velikoj površini, Potpisao se, ima i datum kada je nastalo
- Portretne karakteristike na likovima
- Dobar vladar -> okružen vrlinama, Loš vladar -> ikonografija vraga
- Portret Siene -> najbolje mjesto za živjeti
- Moda tog vremena, način zabavljanja ljudi
 PAOLO VENEZIANO (? – 1358/62.)
- Utjecao na slikarstvo prostora Dalmacije gdje bježi od kuge, ostavlja niz radova koji su mu atribuirani na temelju
likovnih karakteristika njegovih radova.
- Karakteristika: spoj adriobizantskog slikarstva (nastalo po uzoru na Bizantsko slikarstvo) i novi likovni izrazi
ranogotičkih slikara (Cimabue, Duccio)
Poklopac sarkofaga Blaženog Leona Bemba, oko 1321.; Vodnjan, Župna crkva Sv. Blaža
- na temelju stilskih karakteristika
– spoj adriobizantizma i novog načina oblikovanja i
slikanja na drvu; zidno slikarstvo druge polovice
13.st. i prve polovice 14.st.
- Inkarnat je još uvijek zelenkast; arhitektura unutar
prostora, komunikacija među likovima; ženski
likovi su izduženi, elegantni, profinjeni, nježni; lica
su oblikovana na čvrsti način

Bogorodica s Djetetom, 1325. g.; Venecija, Gallerie dell’Accademia, oko 1325.

- označava ga niz slika na drvu; slaganje zlatnih listića na te halje; vještina apliciranja i
formiranja dekorativnih motiva.
- Tvrda voluminoznost oblikovanja, ugledao se na Cimabuea i firentinsku školu, oblikovanje
volumena! Ističe se bogatstvo njegovih tkanina, jasno baratanje sjenčanjem i sl.

Poliptih, Vicenza, Museo Civico, 1333. (iz crkve San Lorenzo)

- najranije datirano djelo: prikazi Bogorodice; karakterističan način
oblikovanja lica; radi zajedno s bratom i sinovima; kod tih zrelijih radova
teško je raspoznati tko što radi!

Luneta Dandolo
– unutar arhitektonskih okvira,
karakteristična Paolova Bogorodica; izraz
lica, zaigrano dijete, dramatika na
slikama... Vještina oslobađanja draperija i
igre svjetlosti i sjene – nastaju nabori!
- Shematizacija dekorativnih elemenata
na tkanine – njegovi sljedbenici, a i
prethodnici su po tom pitanju lošiji od
njega; on je vrhunac, shematizira tkanine,
likove, barata vješto s bojom!
Pala Feriale, Venecija, Museo Marciano, 1345. (sa sinovima Lucom i Giovanniem)
– izradio zajedno sa sinovima; Krist (raspeće), apostoli, dolje prikazi života sv Marka;
- gornji niz: mješanje svijetova u slikarstvu 13., 14. st. – Bizantizam i novi način slikarstva!
- Karakteristična fizionomija Bogorodice, starih i mladih likova... element koji uvodi Giotto, poznavao je to
Veneziano! Karakteristična fizionomija: izdužene oči, mali nos, brada, obrazi, pozlata... detalji!

Poliptih – Venecija, galerija akademije

- krunjenje Bogorodice; bogato izrezbareni okviri,
scene Kristova života i smrti! Fizionomija – ponavlja
se Paolov način, baratanje pozlatom i zlatnim
listićima.

Raspelo s Bogorodicom i sv. Ivanom, Dubrovnik, Sv. Dominik, 1350-55.

- opet se ponavljaju njegove karakteristike!
- Jasno se očituje veza s Venecijom
- Ostavio je snažan utjecaj na majstore koji su kasnije djelovali na našoj
obali

LORENZO VENEZIANO – 14.st.

- Paolov nasljednik; jedan od najznačajnijih slikara; ne zna se kad je rođen ni mrtav
- aktivan između 1356-1372. godine
- najistaknutija ličnost venecijanskog slikarstva druge polovice 14.st.; osim u Veneciji, djelovao je u Veroni i
Bologni!
- On je pravi Paolov nasljednik, sagradio je vlastiti novi izraz! Skromni podaci ga vezuju uz venecijanski krug!
"Poliptih Lion", Venecija, Gallerie dell'Accademia (iz crkve San Antonio Abate), 1357-59.;
- razlika između Paola i Lorenza je u načinu oblikovanja figura, likova, prostora, fizionomije
– Lorenzo – liričniji, poetičniji način oblikovanja, vješto barata crtežom, manje uspješan s listićima.
- Razlika između njih je jasna: Lorenzovi likovi su zdepasti, nezgrapni, dok su pogledi i geste nježniji. Nema onih
elegantnih ženskih likova, on ima sjedeće likove. Nemogućnost realističnog prikazivanja likova koji sjede. Jasna
je razlika u draperiji i fizionomiji.

- Lorenzo potpisuje puno svojih djela, ima obiman opus, Paolov utjecaj se primjećuje u nekim gestama
Bogorodice, komunikacije među likovima.
- Zelenkasti inkarnat je anuliran, drugačije likovne karakteristike.
- Poznavanje internacionalnog gotičkog stila, nježni, meki, dvorski stil; smješta likove u realne prostore – to je
njegova karakteristika!
- Lorenzo lošije barata pozlatom, u pojedinim elementima liričnost dolazi do izražaja u tim nekim izrazima lica i sl.
(nezgrapnost, zdepastost); Lorenzo – karakteristična nota liriskog oblikovanja (Bogorodica u prvom redu)

Lorenzo Veneziano, Raspelo, Verona, San Zeno, oko 1360. g.

- Krist koji slijedi ikonografiju Krista koji pati na križu
- Realizam dolazi do izražaja

Bogorodice
- Malo zdepastije Bogorodice, ali nježnije
- Nema vrsnu vještinu apliciranja zlatnih listića
GIOTTO 1266.-1337.
- oko 1280. dolazi u Firencu i stupa u vunarski ceh, a nakon nekog vremena prelazi u Cimabueovu radionicu
- Sv. Franjo, Assisi (1290-1296.) – prizori iz života sv. Franje
- vrhunac stvaralaštva: kapela Santa Maria della Arena (kapela Scrovegni), Padova (1302-1305.) – prizori iz života
Bogorodice i Krista, Posljednji sud, likovi Proroka i Vrlina
- Firenca, Santa Croce (kapele Bardi i Peruzzi; 1320-1325.)
- 1334. imenovan glavnim upraviteljem radova na izgradnji firentinske katedrale – projekt za zvonik
- faze: 1. Assisi, 2. Padova, 3. Firenca

Raspelo Rimini

- perizoma prozirna - uveo ih

- pati, ali ne naglašava patnju previše
- nježno tonsko nijansiranje

CIKLUS FRESAKA O ŽIVOTU SV. FRANJE – donja zona

Klanjanje sv. Franji, Sv. Franjo propovijeda pticama, Stigmatizacija Sv.
Franje
- građenje dubine pomoću arhitekture koja ga okružuje
- voluminozni likovi, teške tkanine, manje glave
- škrti pejzaž-stijene, malo vegetacije
- plava boja - obilježje slikarstva, trodimenzionalna aureola
- pomiče smjer kretanja oka, izmicanje glavnih likova u kut prizora,
prizori nisu cjeloviti (magarac ušetao u prikaz-nije cijeli u kadru)

KAPELA SCROVEGNI, Padova - privatna kapela (1302-1305.)

- Enrico Scrovegni (bankar) kupuje prostor propale arene i gradi kapelu – zapošljava najboljeg slikara – Giotto, Želio
je otkupiti grijehe svoje obitelji – otac mu je bio lihvar
- ikonografija iz prizora života Marije, Kristova djetinjstva, posljedni sud na zapadnom zidu
- 3. nivoa, 4. prikazi vrlina i mana – alegorijski likovi, sivo-crno-bijele nijanse
- susret na zlatnim vratima: gradnja priče kroz poglede, arhitektura, pomicanje očišta, plava boja, voluminozni
likovi, nijansiranje teških tkanina, realizam i narativnost (+pozadinske priče-crna žena)
- psihološka komponenta na prikazu likova, očaj majki

- žanr priča- čitav niz drugih

likova - naracija
- realistični magarac
- škrti pejzaž, pokret

- dinamika, kaos- Judina izdaja

Maesta (1306-1310.), Firenca, Uffizi

- monumentalna
- na baldahinu
- voluminozna, arhitektonski elementi i građenje plana
SANTA CROCE, Firenza, 1320/25
- kapele obitelji Bardi i Peruzzi
- Kapela Peruzzi (desno) – sv. Ivan Krstitelj
- Kapela Bardi (lijevo) – sv. Franjo
- Nastavlja se priča promjene očišta
- Vidi se pad u kvaliteti boje, zagasitost boja, nisu žive (propadanje fresaka ili ostario slikar)

FIRENZA, kampanil, 1334. - vođa gradnje katedrale

- u kasnom SV jedna od najznačajnijih ličnosti, uvođenje novina
- 1334. Imenovan gradskim arhitektom i nadzornikom javnih radova u Firenci